LIJEČNIČKA PRIČA
i zabavlja sam sebe crnim vicevima o imigrantima i prostitutkama, samoubojicama i duševnim bolesnicima. Ljut je, jer se "neki stari idiot objesio, taman usred drugog poluvremena napete tekme". Ignoriram Bubija jer je ionako beskoristan, samo se nadam da neće izaći iz kola i napraviti scenu. Imam kraj sebe suvislog vozača s kojim mogu odraditi svaku situaciju pa nam doktor ionako nije potreban, osim da na nalaz stavi žig i potpis. Približavajući se adresi, na cesti ugledamo dvoje djece kako panično mašu. Uzimam torbu u ruke i trčim prema žamoru. Scena je sablasna. Višečlana udomiteljska obitelj, dvoje roditelja i sedmero maloljetne djece, okružili su tijelo najstarijeg među braćom. Za mjesec dana imao je napuniti osamnaest godina i krenuti na studij. Veselio se početku novog poglavlja i odlasku u nepoznato, tamo gdje ga nitko ne prepoznaje po naglasku, prezimenu i crtama lica. Tamo gdje nije važno kojeg je podrijetla. Radost zbog odlaska bila je tolika da je skupio snage priznati ljubav djevojci koja je u srednjoj sjedila tri klupe dalje od njega. Odbila ga je hladno, jer je cigan. Umro je istog trena jer mu je puklo srce i zatim je, bezumno poput zombija, uzeo produžni kabel iz radne kutije u prtljažniku očuhova automobila, prebacio preko grane, napravio omču oko vrata i skočio niz padinu. Zapravo, u očima društva umro je on davno. Od kad je znao za sebe, svaka su
N ATJ E Č A J • Liječničke novine HLK-a raspisuju natječaj za Liječničku kratku priču. • Pravo sudjelovanja imaju doktori medicine Republike Hrvatske i doktori medicine iz inozemstva koji pišu hrvatskim jezikom.
mu vrata bila zatvorena i svaki prolaz prepriječen. Tako to mora biti, takva su pravila, a pravila kažu da je siromaštvo najveći grijeh. Povrh toga, njegovo je siromaštvo došlo i s drugom bojom kože i pedigreom anateme. Njegovo nepripadanje bilo je očito i nije bilo načina da ga prevlada. Jer takva su pravila. Nije važno tko si i što misliš, važno je da su ti zubi bijeli. Zadnji puta viđen je večer ranije, a sudeći po znakovima na tijelu, vjerojatno se čin dogodio satima prije nego što je pronađen. Djecu skupljamo oko roditelja i šaljem vozača da ih udalji u kuću. Na tren ostajem sam kraj tijela kad iza sebe začujem poznato hihotanje. Bubi se spušta prema šumarku, smijulji se prolazeći pokraj roditelja, nije svjestan što će ugledati. Približava mi se na nekoliko metara i vidim da se sprema izustiti neku gadost, kad podiže pogled i odjednom zašuti. Stoji i gleda, ne ispušta ni glasa. Njih dvojica na plavom ljetnom platnu čine scenu kojoj se od tada neprestano vraćam. Mlada, naivna, neiskvarena duša visi kao na oltaru, a ispod nje gmiže besramna pogana hulja. Stoji i gleda. Ne mogu kontrolirati misli, petljaju se u divljem metežu, udaraju u koštane zidove lubanje, šušte u ušima... Okrećem se prema kolima hitne, putem srećem policijske službenike. Vozač je ostavio podatke o mrtvozorniku i već je
u kolima. Sjedam na suvozačko mjesto, ostavljam praznim mjesto do vrata, ono gdje inače sjedi doktor. Bubi prilazi kolima, čekam da sjedne kraj mene da možemo krenuti. On samo mahne rukom i odgovori kratko "Sjedit ću rađe iza". To ne radi inače, ali drago mi je da nije kraj mene, jer osjećam kako se u ovoj situaciji ne bih mogao suzdržati da on krene sa svojim ciničnim primjedbama. Šutimo cijelim putem, sjedim nepomično, pokušavam izbaciti scenu iz glave. Stižemo pred postaju i izlazim iz kola, krećem prema ulaznim vratima, kad me vozač upita "Gdje je Bubi? Daj provjeri iza". Otvaram stražnja vrata kola i ugledam ga sklupčanog na sjedalu. Bubi plače. *** Plakao je Bubi tog dana, tog dana i nikad više, jer je shvatio stojeći ispod drva da se dogodila greška. Mjesta su zamijenjena, ugašen je krivi život. Misao ga je zatekla naglo, kao kad upadneš u ledenu vodu pa loviš zrak i navikavaš se na studen. Shvatio je da su njih dvojica isto, jer dijele gene i teške elemente iz umirućih zvijezda i jezik i kulturu... a danas ima iste tenisice s dvije plave crte kakve je i mali nosio. Shvatio je jedinstvo svega u velikoj Cjelini i poželio ga zagrliti.
za Liječničku kratku priču Liječničkih novina • Priča može imati najviše 150 redaka ili 9000 znakova (uključujući razmake) i može se ilustrirati. • Prednost imaju literarne teme iz područja medicine.
• Ocjenjivačko povjerenstvo odabirat će najbolje priče koje će se objaviti u LN-u, počevši od listopada 2021. godine sve do rujna 2022. godine. • Najbolja priča bit će nagrađena.
Materijali se šalju na adresu e-pošte: lijecnickaprica@hlk.hr s naznakom " Natječaj za Liječničku kratku priču".
210 - lipanj 2022. LIJEČNIČKE NOVINE
81
