LIJEČNICI UMJETNICI
GLAZBENIK A LIJEČNIK Davor Vincze
Sa skladateljem Davorom Vinczeom, dr. med. i odnedavno doktorom glazbe, razgovarala je Lada Zibar
avršili ste medicinski fakultet, Z ali niste nastavili s liječničkim životom. Možete li nam, molim Vas, ispričati svoju "priču"? Radi li se o paralelnim ljubavima ili...? Moglo bi se reći da se radi o paralelnim ljubavima, samo je ona za medicinu bila posredna (kroz divljenje prema strasti moje majke za svoju profesiju), dok je ljubav prema glazbi bila neposredna, nešto u čemu sam od malih nogu mogao sebe izraziti. Sjećam se kako bih kao dijete povremeno znao doći u bolnicu s majkom i onda zabavljati cijeli njezin odjel svojim pjevanjem. Međutim, rane 2000. u poslijeratnoj Hrvatskoj nisu bile oportune godine da bi se bavili nečim što god vam srce poželi (ili sam ja to tako sebi protumačio). Tako se za vrijeme srednješkolskog obrazovanja u mene uvukao neki strah - hoću li uspjeti kao skladatelj, od čega ću živjeti, što ako mi ponestane inspiracije - i onda je kratkotrajno ta ljubav prema medicini prevladala, jer se u to vrijeme činila kao sigurniji izbor. Danas, mogu reći da je to bio pogrešan način razmišljanja, jer život vođen strahom od nečega rijetko vodi ka onome što istinski volite. Ne žalim što sam odabrao taj put, jer je i on sa sobom donio neke prekrasne trenutke, iskustva, nove spoznaje, duboka prijateljstva itd., ali da mogu sve ponoviti, vjerojatno bih poslušao svoju intuiciju i puno prije krenuo s glazbom. Mislim da sam u nekoj kombinaciji sumnje u sebe i suvišnog ponosa odlučio izgurati cijeli studij plus staž. Takva nadobudnost je istovre-
76
LIJEČNIČKE NOVINE 210 - lipanj 2022.
meno hvale vrijedna i pretjerana. Doista bih volio da sam onomad bio odvažniji, ali to je opet posljedica naše društvene klime koja njeguje vrline poput skromnosti, ziheraštva i druželjubivosti (padaju na pamet izreke poput “ne talasaj“, “bolje vrabac u ruci nego golub na grani” ili “udri brigu na veselje” ), a rjeđe potiče na samouvjerenost, kreativno razmišljanje ili odvažnost. Stoga je vjerojatno to cijelo razdoblje, iako bih ga iz današnje perspektive rado skratio, bio potrebn za iskreno propitivanje vlastitog identiteta i sazrijevanja, a koje je onda urodilo hrabrošću da krenem prema onome što doista želim. Pritom moram pohvaliti svoje roditelje koji su me odgojili jako otvorenog duha, kao i prijatelje koji su bili velik poticaj da se usudim napraviti taj karijerni istup, za koji možda oni sami u istim prilikama ne bi imali hrabrosti. U tom smislu se sve na kraju ipak odvilo onako kao što se trebalo odviti. Čime se sada bavite? Prvenstveno se bavim skladanjem suvremene glazbe, koja zahtijeva puno razmišljanja o inovaciji, uključivanju novih (elektro) akustičkih instrumenata i tehnologija (pa čak i umjetne inteligencije) u stvaranje zvuka. Radovi variraju od solo komada do skladbi za orkestar, a često su interdisciplinarni. Naprimjer, prošle sam godine napisao kratku operu koja je osvojila drugu nagradu za kompoziciju grada Stuttgarta. Osim toga bavim se organiziranjem koncertnih događanja. Godine 2014. sam pokrenuo i od tada vodim međunarodni festival Novalis u Osijeku. Uz to, puno radim kao edukator, kreiram gostujuće radionice, što uživo, što online, po akademijama i sveučilištima (prije koji mjesec sam završio jednu radionicu na Akade-
miji u Zagrebu). Povremeno u suradnji s drugim umjetnicima radim kao aranžer ili dirigent. Primjerice, krajem prošle godine orkestrirao sam glazbu njemačke pop autorice Barbare Morgenstern za predstavu ‘All right. Good night.’ o demenciji i nestalom malezijskom avionu iz 2014. predstava je dobila tri najprestižnije njemačke kazališne nagrade i dosad je odigrana već skoro 20 puta, a za kraj ove i početak iduće godine je planirano još barem deset izvedbi. Kao što vidite, dani mi budu prilično ispunjeni (smješak). Je li Vam medicinska naobrazba još uvijek privlačna? Pratite li neki segment medicine? S obzirom na COVID-19, skoro se čini da su određeni aspekti medicine postali dio ‘mainstreama'. Ali i mimo toga, u kontaktu s obitelji i prijateljima koji se bave medicinom često saznam za neko veliko otkriće pa pročitam članak u prestižnom medicinskom časopisu da se informiram. Kako sam po prirodi znatiželjan, tako me zanimalo kako izgleda odsjek za medicinu na Stanfordu (dok sam ondje radio doktorat iz glazbe). Tako sam igrom slučaja upoznao našega cijenjenog profesora Đikića koji je 2017. bio gostujući predavač na Stanfordu. Svega je bilo! Jedne sam godine čak participirao u medicinskoj studiji ‘misaonosti’ - to bi možda bio najbolji prijevod riječi ‘mindfulness’. Imao sam neke neobične boli u donjim leđima te sam se prijavio da participiram u istraživanju. Meditirali smo, radili sken tijela, sustavno tijekom četiri mjeseca, bio sam na tri CT-a mozga i, nećete vjerovati, ali doista je pomoglo, ja od završetka toga studijskog tretmana više nemam nikakvih tegoba. ‘Misaonost’ svakako preporučujem!
