IZ POVIJESTI HRVATSKE MEDICINE
PISMO IZ DUBROVNIKA 1991. GODINE „Danas je srijeda 23. listopada 1991. Već dvadeset i tri dana grad je bez vode, struje, plina i telefonskih veza. Unutar kamenih gradskih zidina zarobljeno je 50.000 njegovih stanovnika i 10.000 izbjeglica. Opkoljeni su sa zemlje i mora i iz zraka. Sav je okoliš hotimično spaljen fosfornim bombama. Glad i bolesti prijete gradu posvećenom kulturi, umjetnostima, znanostima i najvišim razinama edukacije u njegovom Interuniverzitetskom centru (IUC). Premda je (od 1979. godine) na UNESCO-voj listi svjetske baštine stari grad Dubrovnik svjedoči danas okrutnom i razarajućem bombardiranju svoje antikne jezgre. Glavna njegova ulica Stradun devastirana je i bez znakova života. Razbijeno staklo u mojim je očima razbijena vaza iluzije u kojoj smo živjeli. Radili smo za svijet odgovornosti, međusobnog razumijevanja i potpore, za svijet bez granica. Umjesto toga, granate ispaljene s brodova jugoslavanske mornarice padaju na Lapad, Gruž, na bolnicu u Medarevu, na Muzej Rupe i na Glazbenu školu, na ulicu Ruđera Boškovića i na stare tvrđave Minčetu,
Revelin i Bokar. Bombardirano je čitavo područje Ploča od stare luke do Hotela Belvedere, a isto tako sela Srebreno, Mlini, Kupari i Plat. Najljepše od svih mjesta u okolini, grad Cavtat, poznat kao Epidaurus, kolonija starih Grka, okupirala je federalna vojska. Za ovaj smo tjedan pripremali Četvrti znanstveni kongres Hrvatskog biološkog društva s početkom 20. listopada 1991. u IUC-u. Planirali smo teme iz molekularne biologije, genetike, evolucije, o raku, o fiziologiji i o zdravlju, edukaciji o ekologiji i suvremenim nastojanjima Međunarodnog vijeća za očuvanje prirode. Glavna nam je tema imala biti problemi okoliša na primjeru našeg Jadranskog mora, u znak obilježavanja stoljeća istraživanja u Centru za istraživanje mora u Rovinju. Velik broj uglednih osoba iz svijeta počastio nas je prihvaćanjem poziva na kongres. Radovalo nas je da su svoj dolazak najavili znanstvenici iz Slovenije, Italije, Srbije, SAD-a, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Ali sada ne možemo uopće govoriti o znanosti – ne možemo raspravljati o genetici, niti spašavanju sredozemne medvje-
prof. dr. sc. DRAŠKO ŠERMAN
dice, niti velike pliskavice u Jadranu, niti o planovima za očuvanje našega mora. Umjesto toga šaljemo dešperatne SOS u ime naših potencijalnih domaćina u Dubrovniku koje su Europa i svijet zanemarili. Zar se ništa ne može učiniti za spas našeg kulturnog nasljeđa u Dubrovniku?“. Ovu je poruku prof. dr. Draško Šerman (Zagreb, 17.9.1936. – Zagreb, 9.4.2015.) iz Zavoda za biologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, tadašnji predsjednik Hrvatskog biološkog društva, poslao u London, uredništvu časopisa Nature. Njegov dramatičan tekst pojavio se u broju 354 od 7. studenoga 1991. godine. Bio je treći u nizu tekstova započetom „Molbom iz Hrvatske“ u Nature-u od 17. listopada 1991. i pridonio je kidanju zavjese kojom se agresija na Hrvatsku pokušala sakriti od očiju svijeta. Zaslužan je i za nastanak „Apela nobelovaca za mir u Hrvatskoj“. Kongres nije, na žalost, nikada održan, zbog razarajućih ratnih udara na Dubrovnik i čitavu Hrvatsku. No, prof. Šerman
192 - rujan 2020. LIJEČNIČKE NOVINE
77
