__MAIN_TEXT__

Page 1

Zlatno doba Podsuseda – pabirci prošlosti Slike iz društvenog života prve polovice 20. stoljeća odsused uz naselja Dolje, Bizek, Goljak, Jagodišće i Jarek najzapadniji je dio grada Zagreba. Razvija se kao samostalno naselje do 1950. godine kada biva administrativno pripojen gradu Zagrebu. Krajem XIII. st. prvi put se spominje tvrđava Sused, čija je uloga bila nadzor nad cestom koja vodi iz Zagreba prema Hrvatskom Zagorju, te savski prijelaz prema Samoboru i Sloveniji. Podsused koji se razvio podno Susedgrada malo je i beznačajno naselje sve do dolaska željezničke pruge Zidani Most-Zagreb-Sisak koja je puštena u promet 1862. godine. Izgradnjom mosta 1884. omogućena je izgradnja uskotračne pruge Samoborček koja je puštena u promet 16. siječnja 1901. godine.1 Blizina prometnih putova omogućila je razvoj naselja, a doprinos gospodarskom razvoju bila je i izgradnja Tvornice cementa (1908.) koja zapošljava razmjerno veliki broj ljudi. Pod utjecajem razvoja Zagreba kao poslovnog, industrijskog, kulturnog i upravnog središta Podsused postaje dio Zagreba kao gravitacijskog centra.2 Uvođenjem čestih i redovitih željezničkih veza i jačanje cestovnog prometa Podsused se postupno pretvara u stambeno gradsko predgrađe, postaje funkcionalni dio grada Zagreba, i to stambeni i rekreacioni te kao omiljeno izletište vikendom. Polovicom 19. stoljeća u Hrvatskoj se javljaju elementi građanskog života. Zagreb postaje središtem iz kojega se širi hrvatska nacionalna svijest te on zadobiva ulogu objedinjavajućeg središta za cijeli rascjepkani hrvatski prostor. Razdoblje je to intenzivnog razvitka Zagreba

P

Javili smo, da je u nedjelju primilo hrvatsko planinsko društvo od hrv. zemaljskog erara podsusedske nasade i sgrade u svoju upravu. Neima sumnje, da će ovo društvo nastojati, da susedgradski briežuljak pretvori u ne samo ugodan park, da ga još više ukrasi, obrubi i učini omiljenim boravištem zagrebačkih izletnikah, već da će se pobrinuti i za to, da namami obćinstvo u onu divnu okolicu, da mu pruži za umjeren novac i tjelesne okriepe a ujedno da i izhodi nuždne polakšice glede vozarine. Podsused spada već više godina medju najmilija izletišta zagrebačkog obćinstva, a postao bi to u većoj mjeri, kad bi se željeznički promet sgodnije udesio te kad bi pojasne karte vriedile i za Podsused. ..Hrvatsko planinarsko društvo urediti će u Podsusedu i svoju posebnu restauraciju te će ju mjeseca svibnja svetčano otvoriti. Ovo bi se otvorenje tim više uzveličalo, kad bi se pružila svakomu mogućnost, da za jeftin novac dodje u Podsused i kad bi se nastojalo izhoditi kod vlakovah zagorske željeznice uporabu pojasnog cjenika. Ako se to postigne, tad je procvat Podsuseda osjeguran, a Zagreb ima ondje svoj najljepši alem.” Portal starih novina NSK, Narodne novine, 15. travnja 1891. Dostupno na: http://dnc.nsk.hr/newspapers

kao modernoga grada u urbanističkom i kulturnom pogledu, utemeljuju se kulturne ustanove od ključnoga značenja ne samo za Zagreb, nego i za cijelu Hrvatsku. Za vrijeme tzv. ‘utemeljiteljskoga doba’ u cijeloj srednjoj Europi osnivaju se ustanove odgojnoga značenja, koje svojom prosvjetnom, općekulturnom djelatnošću kao i umjetničkom produkcijom nastoje utjeloviti i širiti estetički ideal toga razdoblja. ‘Riječ je o praktičnoj estetici umjetničkog obrta, primijenjenoj umjet­nosti, stvaranju “uljepšanog” građan­ skog ambijenta - životnog stila prožetog mišlju o napretku.’3 Opći društveni napredak krajem stoljeća zahvaća i Pod­ sused, zahvaljujući izgradnji željeznice, te izgradnjom nasi­ pa, prometnom povezivanju, stvaraju se uvjeti za prostorno širenje i razvoj naselja, te demografski rast. U vrijeme ‘utemeljiteskog razdoblja’ Podsused se širi, dobiva prostor središnjeg dijela, odnosno trg, uz gostionice, obrtničke radnje i trgovine, dobiva mitnicu uz most 1888., zgradu jednoraz­ redne Obće pučke škole 1891. (danas zgrada Knjižnice) te iste godine i planinarski dom. Bogato prirodno zelenilo pratila je i visoka ekološka svijest lokalnih stanovnika te je Hrvatsko planinarsko društvo 1890. godine uredilo perivoj podno ruševina Susedgrada.4 Podsused postaje urbanim naseljem. Iza 1910. godine zbog stalnog doseljavanja i visokog prirasta, te pod utjecajem naglog razvoja Zagreba osobito nakon 1923. godine Podsused se sve više razvija. U periodu između dvaju svjetskih ratova tzv. Zlatnog doba Podsuseda društveni život kroz društva iznimno je bogat i raznolik, uz već spomenuti planinarski dom gradi se i kupalište 1924. godine, uz ‘obiteljske kuće, niću vile i ljetnikovci s bogatim zelenim okućnicama obliko­ vanih u tzv. ladanjskom, cottage stilu. Početkom dvadesetog stoljeća posađen je i drvored divljeg kestena koji se proteže i danas duž Podsusedske aleje i nastavlja preko Podsusedskog trga.’ U godinama koje su prethodile zvije z da svjetskih iz lož bi Gospodarske izložbe ili tzv. Svjetske izložbe 19.stoljeća društvena su događanja od iznimnog značenja za neki grad ili državu na kojima se predstavljaju ne samo najnovija gospodarska dostignuća i tehnički izumi, nego i sveukupni kulturni razvoj. iz lož ba u londonu 1874. g odi ne U drugoj polovici 19. stoljeća Susedgrad će ostati zabilježen na fotografiji Ivana Standla (1832-1897) u mapi Fotografijske slike iz Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Pogovor mapi napisao je Ivan Kukuljević Sakcinski (1816 – 1889). ‘Kao naš prvi konzervator i povjerenik Centralne komisije za očuvanje spomenika, Kukuljević je osmislio scenarij za ovu monografiju koja prikazuje stare gradine s nakanom dokazivanja nacionalnog identiteta.’5

Od podnožja rebra, na kojem se diže Susedgrad, pa skoro do te gradine zamjenila je crnogorica, bijelogorica i razno grmlje prijašnju šikaru i pustoš. Čovječja ruka nastoji, da Podsused bude krasno mjesto za izlete. Od Susedgrada ima još nekoliko zidova od pridvorja, a od same gradine dižu se još dva u vis, jedan strši poput zuba, a jedan se strovalio niz brdo i za čudo nije se raskomadao. ..Sa gradine krasan je vidik na Okićku goru i na bijeli Samobor. Pred Samoborom opazit ćeš sv. Nedjelju, a iza ove drvored, koji vodi u Samobor. Dalje prema sjeveru vidiš kranjske gore. Izpod gradine eno puta i na njem željezne tračnice, po kojih jure vlaci u susjednu Kranjsku, Štajersku, divno Zagorje… Razgledavajući se tako sa te zidine na sve strane, sjetismo se njezina nekadanjega gospodara, okrutnoga Franje Tahia, seljačke bune, grozne smrti Matije Gupca.” Kobali, Milan: Sastanak učiteljskog društva za grad Zagreb i okoliš.* Napredak, 10. Lipnja 1887. NSK Stari hrvatski časopisi. Dostupno na: http://dnc.nsk.hr/journals

Knjiga “Fotografijske slike iz Hrvatske, Slavonije i Dalmacije” predstavlja prvu hrvatsku fotografsku knjigu u današnjem smislu riječi. Standl je kasnije izdanje ove knjige (iz 1873. godine) poslao na izložbu u London 1874. godine i za njega dobio nagradu. m ilenijsk a iz lož ba u budim pešti 189 6. Zasigurno jedna od najvažnijih Svjetskih izložbi za Hrvatsku tog vremena bila je Milenijska izložba u Budimpešti 1896. čija je osnovna zadaća bila poda­ strijeti svijetu rezultate impo­ zantnog i kulturnog razvoja Ugarske, izložbom se slavila tisućgodišnjica madžarskog državnog života i na njoj su morale sudjelovati Hrvatska i Slovenija s obzirom na njihov tadašnji državnopravni odnos s Madžarskom. U svrhu pripre­ manja hrvatskog izložbenog paviljona Zemaljski ekseku­ tivni izložbeni odbor po raznim je kulturnim ustanovama tražio dragocjene predmete koji bi u najboljem svjetlu prikazali Hrvate sveukupnoj javnosti. Po nalogu dr. Izidora Kršnjavija (1845.-1927.), predstojnika Odjela za bogoštovlje i nastavu odabrana su petorica fotografa kako bi snimili kulturnopovijesne spomenike zemlje, ponajprije stare gradine, dvorce i svetišta, ali i školske zgrade te cestovne i mostovne komuni­ kacije. Rudol­fu Mosingeru (1865.-1918.) povjereno je tako snimanje gradina i dvoraca u varždinskoj i zagrebačkoj župa­ niji. Fototeka Ministarstva kulture posjeduje staklene negative, među kojima je i fotografija mosta u Podsuse­du. (Podsused: Željezni most preko Save, in.br 8526. Br. Neg. VII270)6 Još je jedan motiv Pod­ su­seda predstavljen na Milenijskoj izložbi, akvarel s motivom Susedgrada Bele Čikoša nastao u sklopu ciklusa ‘Stari hrvatski gradovi’.

svjetsk a iz lož ba u pa rizu 19 0 0. Na Svjetskoj izložbi u Pari­zu 1900. godine školstvo ondaš­ njih kraljevina Hrvatske i Slavonije bilo je predstavljeno oglednim kabinetom koji je prema nacrtu Hermana Bolléa izradila Obrtna škola u Zagrebu, tzv. Pariška soba. Jedan od akvarela koji su sastavni dio Velike vitrine motiv je jednorazredne Obće pučke škole u Podsusedu koju je naslikao Robert Auer. Kraljevska zemaljska vlada dobila je za predstavljanje hrvatskoga školstva najviše odlikovanje izložbe Grand Prix.

1 Šegota, Tomislav. Podsused: razvoj i preobražaj naselja pod utjecajem Zagreba.//Geografski glasnik br.16-17 (1954-55), 81-96.

2 Šegota, Tomislav. ‘’Nav.dj.’’ , 81-96

3 Zagreb na pragu modernog doba. Dostupno na: http://kgzdzb.arhivpro. hr/moderno_doba/MDob.htm 4 Župan, Sunčica: Podsused, stanje i mogućnosti jednog kvarta.//Dostupno na: http://www.arhitekti-hka.hr 5 Kraševac, Irena. Podsused: vjerski život i tradicija: kulturno – povijesna, umjetnička i kulturna baština, str. 198 6 Hrvatska kulturna baština. Dostupno na: http://www.kultura.hr/Zbirke/ Fototeka-kulturne-bastine/Milenijskaizlozba-u-Budimpesti-1896.-g.Zakljucni-kamen-proslosti-i-uporisteza-buducnost/Podsused

* Kobali, Milan, hrvatski pedagog i metodičar (Zagreb, 24. IX. 1840 – Zagreb, 19. XII. 1897). Od 1859. do 1875. učitelj u Odri, a zatim u vježbaonici uz kralj. mušku učiteljsku školu u Zagrebu. Dostupno da: http:// www.enciklopedija.hr/natuknica. aspx?id=32138


Zlatno doba Podsuseda – pabirci prošlosti

Najljepši alem U novinskim zapisima s kraja 19. stoljeća nalazimo zabilježene bogate opise s izleta u Podsused. Ljepota krajolika Save kod Podsuseda, te medvednički obronci privlačili su brojne znatiželjnike. Dragutin Hirc, prirodoslovac, botaničar i zoolog, planinar i putopisac, član Hrvatskoga planinarskog društva od 1883. te prvi urednik njihova glasila “Hrvatski planinar” 1898-1903, suautor prvog turističkog vodiča na hrvatskom jeziku, Vodič kroz grad Zagreb, zagre­ bačku okolicu i jubilarnu izložbu (koji je 1901. imenovan prista­ vom kr. Sveučilišne knjižnice) daje jedan od najljepših puto­ pis­nih opisa Podsusedskog kraja u članku Zagrebačka gora, u Vijesniku ‘Hrvatskog planinarskog društva: Hrvatski planinar iz 1901. godine: ‘Podsused i Susedski brieg prvo je planinarsko mjesto, u kojem zaustavljamo štioca. Tu je stara kamenarnica, koju su znatno proširili, tu i drevna kapelica sv. Martina, ali je ne stalo susjedne joj velike spilje, u kojoj je nekoć prebivao pusti­ njak sv. Martin. Kad si od prašne zagorske ceste krenuo prema kapelici, u jedan ti se mah promjene kraj i priroda. Ulaziš u tiesan klanac, kojega protiče potok Dolje, a okružuju strmi briegovi s dolomitnim stjenama i kukovima od kojih gdjekoj prieti, da se s velike visine surva u korito potoka. Prima te preugodna i svježa hladovina jalše i šum potoka i što dalje zalaziš, to ti je milije zatišje Susedskoga briega. ‘ Hirc, Dragutin: Zagrebačka gora.//Hrvatski planinar: Viesnik “Hrvatskoga planinarskoga družtva” u Zagrebu, ožujak 1901. Dostupno na: NSK Portal starih časopisa Pozdrav iz Podsuseda – tragom starih razglednica Moda razglednica javlja se između 1895. i 1900., Europa je bila preplavljena razgledni­ cama, grube procjene govore o 200-300 bilijuna proizvedenih i prodanih razglednica u razdoblju zlatnog doba (1897.1914.).7 Razglednice postaju sredstvo masovne komuni­ kacije i turističke promidžbe. Zahvaljujući razvoju tiska razglednica je doživjela svoj procvat te je bila unosan posao za mnoge tiskare i nakladnike. Motiv na razglednici bio je od velike važnosti, velik broj sačuvanih razglednica su one s lokalnim i turističkim motivi­ ma, od posebnog interesa i važnosti za kupce. Najčešći motivi su panorame grada, građevine, trgovi, lokalni motivi i djelatnosti svih vrsta. Na mnogim razglednicama iz ovog razdoblja ljudi poziraju ispred crkve ili neke druge važne građevine, vlasnik zauzima najuočljivije mjesto, dok su ostali mještani raspoređeni uz njega, najčešće su nastale ‘po narudžbi’.8 Tadašnji način tiska (početkom devedesetih godina 19. st. stoljeća) nije omogućavao da se fotografije kvalitetno reproduciraju, nego su prema fotografijama rađeni crteži,te su se onda oni reproducirali. Zbog toga su i prve razglednice u stvari bile crteži rađeni po fotografijama, naknadno obojeni i štampani najčešće tehnikom litografije.9 Rudolf Mosinger osnivanjem Svjetlo­ tiskarskog zavoda s litograf­ skim odjelom prvi je tiskar u Hrvatskoj. Osim što sam snima, koristi i fotografije lokalnih atelijera, te se pojavljuje kao izdavač ili pak samo kao tiskar po narudžbi malih provincij­ skih nakladnika. Sačuvane razglednice Podsuseda najčešće datiraju iz prvog ‘zlatnog doba’ razglednice (1897.-1914.) Nakladnici podsusedskih razglednica-litografija bili su: Franjo Strunjak, Naklada Bukovinac, Naklada Aralo, Naklada Suhina i Naklada Dralo, ali su na razglednicama zastupljena i imena zagrebač­ kih nakladnika Franjo Xaver Hribar, knjižara Leopolda Hartmana, papirnica Josipa Datllera. Zanimanje za Susedgrad U drugoj polovici 19. stoljeća javlja se interes za istraživanje Susedgrada.

Ljudevit Vukotinović (1813.1893.) obilazi Susedgrad u potrazi za paleon­tološkim nalazima. Tijekom izgradnje pruge 1862. pri iskopavanju ispod Staroga grada prema Savi pronađen je kostur kita, Vukotinović o tome obavještava svijet 1870. Godine napisavši djelo: ‘O petrefaktih u obće i podzemnoj fauni i flori susedgradskih laporah.10 1855. godine Mijo Sabljar, prvi ravnatelj Hrvatskog narodnog muzeja i jedan od prvih istraživača starih gradova sačinjava tlocrt Susedgrada. Zanimanje za grad počinje 1923. Godine kada Većeslav Henneberg (1889.-1937.), povjesničar i geograf počinje istraživati Sused­grad. Henneberg se mogao korisititi samo Sablja­rovom skicom i tlocrtom te opisom Ivana Kukuljevića Sakcinskog uz fotografiju Ivana Standla. Rezultate svojih istraživanja Henneberg je objavio u tekstu Ruševine Susedgrada u časopisu Narodna starina 1929. Nakon Henneberga Susedgrad nije nitko istraživao sve do 1944. godine kada je Tihomil Stahuljak asistent Hrvatskog državnog konzervatorskog zavoda započeo sustavna arheološka istraživanja na starom gradu.11 Obnova Kapele sv. Martina Hektor pl. Eckhela, pomoćnik Hermanna Bolléa na obnovi zagrebačke katedrale izradio je 1898. projekt obnove kapele sv. Martina na poticaj Ljudevita Ivančana stenjevačkog sveće­ nika. Obnova je dovršena 1901. godine. Sljedeća obnova zabilje­ žena je 1931. godine, ali o njoj nisu pronađeni podaci. Škola Do druge polovice 19. stoljeća djeca su s podsusedskog područja pohađala pučku školu u Stenjevcu, gdje je bila i općina, no, zbog velikog porasta broja djece škola u Stenjevcu više nije mogla primiti svu djecu. Zato je Općinsko zastup­ stvo Stenjevec donijelo odluku o osnivanju pučke škole u Podsusedu. Rješenjem Odjela za bogoštovlje i nastavu Kraljevske zemaljske vlade u Zagrebu od 25. prosinca 1885. potvrđena je odluka Općinskog zastupstva Stenjevec. Dana 15. ožujka 1886. otvorena je nova jednorazredna škola u Podsu­ sedu pod nazivom Obća pučka škola u Podsusedu. Podsusedsku školu pohađa­ la su djeca iz Podsuseda, Golja­ ka, Jarka i Bizeka. Nastava se odvijala u unajmljenoj zgradi grofa Đure Jelačića, a prvi je učitelj bio Tomislav Pavlek. Tijekom 1891. škola je dobila zemljište za gradnju nove školske zgrade čije je svečano otvorenje upriličeno u veljači 1892. Škola je imala samo jednu učionicu bez dvorišta i vrta. Tijekom narednih godina broj polaznika se povećavao te se ukazala potreba za proširenjem školske zgrade. U travnju 1907. započela je nadogradnja škole. U kolovozu iste godine, odlukom Odjela za bogoštovlje i nastavu Kraljevske zemaljske vlade, proširuje se škola iz jednorazredne u dvorazrednu. Budući da školska zgrada nije imala dovoljno učionica, školska je uprava narednih godina pokušavala osigurati prikladne prostorije za izvođenje nastavne obuke. Ta namjera se ostvarila tek 1933. nakon što je Općina otkupila Jelačićev posjed i dopustila na njemu gradnju dvorane Sportskog društva “Sokol Jugoslavije” uz uvjet da se u sastavu Doma izgradi jedna školska soba. Godine 1933. škola seli u novu školsku sobu u Sokolskom domu.12 Tvornica cementa Industrijski sadržaji krajem 19. i početkom 20. stoljeća spon­ tano se razvijaju uz željezničku prugu. Tvornica cementa u Podsusedu s radom je počela 1908. Godine, gradila ju je poznata građevinska tvrtka Hönigsber & Deutch, tvornica je bila u vlasništvu Cementia Holdinga A.G. iz Züricha i zvala se Croatia d.d sve do kraja II svjetskog rata. Vjeruje se da je prvi predsjednik bio ugledni poduzetnik i predsjednik

Eskomnte banke Fran Švrljuga. Osnovni pogon kasnijeg velikog holdinga kao svojevrsni obrt osnovao je djed posljednjeg vlasnika i direktora Feliksa Mandla. Tvornica je kao sirovinu iskorištavala ručno iskopane laporovite naslage na padini iznad tvorničkog kruga i vapnenac koji se dopremao iz obližnih kamenoloma u Bizeku i Dolju gdje je postojala tvornica građevnog materijala Dolomit. Tvornica je za tzv. prve i druge jugoslavije uspješno poslovala. Zabilježeno je da je 1936. u tvornici i kamenolomu radilo 495. radnika.13 Život podno zidina Godine 1889. Podsused je bio sastavni dio upravne općine Stenjevec, sa sjedištem u Vrapču, u kotaru Zagreb. Općina Stenjevec jedna je od starijih upravnih općina koje su se nalazile u okolici grada Zagreba. Djelatnost upravne općine Stenjevec u periodu do 1945. bila je određena dvama glavnim zakonima Zakonom o uređenju općina i trgovišta koja nisu imala uređenog magi­ strata, donesenom 12. prosinca 1870. i Zakonom o opštinama iz 1933. Zakon o općinama iz 1870. propisivao je općinski odbor, kao samoupravni organ nadležan za upravu općinske imovine i sveg onog što neposredno interesira i općinu, te općinski sudac (poslije 1877. općinski načelnik, odnosno predsjednik) s dodijeljenim mu bilježnikom i drugim potreb­ nim osobljem, kao izvršni organ općinskog odbora i viših organa uprave. Općine su 1876. dobile u djelokrug da sakupljaju porez . Time su preuzele novi teret da bi smanjile troškove zajedničke vlade, a svoje su troškove time povećale. Prema Zakonu o opštinama iz 1933., kojim prestaju važiti dotadašnji propisi o općinama u Hrvatskoj, općinska načelstva predstavljala su najniži organ opće uprave. U nadležnost općinskog poglavarstva spadalo je neposredno upravljanje općinskom imovinom, nadzor nad radom općinskih ustanova i poduzeća i davanje uputstava o provedbi odborskih odluka, izricanje kazne u svim sluča­ jevima gdje je to spadalo u nadležnost općine, briga za javnu i osobnu imovinsku sigurnost, moral, red i mir u općini, nadzor nad strancima, sumnjivim osobama i skitni­ cama, prenoćištima, kavanama, nad sajmovima i drugo, briga za sigurnost javnog prometa, čistoću , održavanje puteva i dr. U nadležnost općinskog odbora spadalo je upravljanje općin­ skom imovinom, briga za općinske saobraćajne ustanove (građenje i održavanje puteva, mostova, skela, kanala, poplo­ čavanje trgova i ulica, javna rasvjeta), održavanje liječničke službe, služba babica i ambu­ lanata, suzbijanje zaraznih bolesti, staranje za zdravu vodu za piće, unapređivanje gradnje zdravih stanova, briga o fizič­ kom odgoju naroda, vatroga­ stvo, snabdijevanje životnim namirnicama, unapređivanje narodnog gospodarstva uopće, širenje i unapređivanje narodne prosvjete (podizanje škola, osnivanje knjižnica itd.) i dr. Nadzor nad poslovima općine provodio je kotarski (sreski) načelnik. Dostupno na: http://arhinet. arhiv.hr/details. aspx?ItemId=3_21306 Citirano: (8.6.2016.) Život u društvima Po uzoru na srednju Europu, i u Zagrebu se u drugoj polovici XIX. stoljeća osnivaju brojna društva kao novi oblik života i komuniciranja. Uz kulturna, radnička, pjevačka, športska i zabavna, postoje i društva koja okupljaju intelektualce zainteresirane za znanost i umjetnost, kao i brojna dobrovoljna humanitarna društva. Kako bi se pokrenuo društveni i kulturni život u Podsusedu početkom 20. stoljeća osnovana su brojna društva. Prvo osnovano društvo bilo je čitaoničko društvo Sused­ gradska čitaonica 1913. godine. koja 1923. godine mijenja ime u

U ovim je laporima pohranjena prasvjetna flora i fauna okolice zagrebačke, oni su po znanost dragocjena grobišta, na kojima bijahu prvi naučni grobari pokojni prezaslužni major Mihajlo Sabljar, živući u Goljaku kod Podsuseda, i Ljudevit Vukotinović…Kao mnogo toga, tako i pradobna flora susedska odkrivena slučajno. S južne strane izpod podora Suseda otvorili su prije više godina kamenaru i kopali gradju za nasip, što su gradili na rukavcu Save kod Trnja. Tom su prilikom našli na mnogo otisaka od morskih riba, bilja i drugih organizama. Pobrano je do 100 vrsta bilja, a samo su dvie vrste sabrane sjeverno od kamenare, a blizno ceste, što vodi iz Suseda u Zaprešić. Ova kamenara ima osobitu geologijsku znamenitost, da je naime posred škriljastih lapora uklopljena bila velika stiena vapnenca-litavca. Najvažnije pradobno grobište okamenjenog bilja leži kod Dolja, koje je od Suseda po prilici kilometar i po daleko. Tu su otovrili kamenaru, a znanosti opet prebogatu slikanu knjigu, koju je krasilo 150 vrsta fosilnog bilja.” Hirc, Dragutin: Zagrebačka gora.//Hrvatski planinar: Viesnik “Hrvatskoga planinarskoga družtva” u Zagrebu, ožujak 1901. Dostupno na: NSK Portal starih časopisa

Hrvatska čitaonica u Podsu­se­ du, te Hrvatska čitaonica Croatia u Podsusedu, u tvorničkoj kantini Tvornice Portland cementa (1923.) Čitaonica je poticala i pomagala osnivanje i rad drugih društava u Podsusedu, s njima je surađivala, a služila je i kao mjesto osnivanja i okuplja­ nja drugim društvima. Najčeš­ ća imena koja su spominjana kao pokretači, osnivači i aktivni članovi društava, ujedno aktivni članovi Čitaonice, bili su Antun Bukovinac, Branko Bukovinac, Franjo Strunjak, Ratko Buzina i Marko Rajković. Sokolski dom u Podsusedu podignut je u razdoblju od 1931. do 1932. godine na zemljištu kupljenom od grofice Anke Jelačić, doprinosom banske uprave u Zagrebu i upravne općine Stenjevec. Općina je dopustila gradnju dvorane Sportskog društva “Sokol Jugoslavije” uz uvjet da se u sastavu Doma izgradi jedna školska soba. Uz školske prostorije i prostorije Sokolskog društva u sporazumu s njime koristila su i druga društva: Društvo za unapređenje i poljepšanje Podsuseda, Hrvatska čitaonica, Dobrovoljno vatrogasno društvo i Gospodarska sloga, ova društva nakon likvidacije Sokola u Podsusedu tijekom 1936. godine preuzimaju upravu nad Domom. Namjena za koju traže upravljanje nad Domom je da njegove prostorije trebaju služiti ‘prosvjetnom, kulturnom i naprednom razvitku, ovomjestanskom narodu.’14 Zapisnik potpisuje predsjednik Hrvatske Čitaonice Antun Bukovinac.

7 Rogan, Bjarne: Razglednica. // Zarez: dvotjednik za društvena i kulturna zbivanja, Dostupno na: http://www. zarez.hr/clanci/razglednica Citirano (8.6.2016.)

8 Puljar, Sanja: Putujuće slike: Razglednice – kulturnoantropološki dokumenti.//Nar.umjet.. 34/2, 1997., str. 153-165 9 Prusac, Miroslav: O prvim razglednicama.Dostupno na: www. antikviteti.net/materijali/miro/ Prve%20razglednice%2098.doc. Citirano: (8.6.2016.) 10 Podsused: vjerski život i tradicija: kulturno – povijesna, umjetnička i kulturna baština, str. 295 11 Prister, Lada: Susedgrad ili nedovšena priča o jednom gradu: katalog izložbe. Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, 1998. 12 HR-DAZG-186 Državna mješovita puka škola Podsused. Dostupno na: http://www.daz.hr/vodic/d-odgoji-obrazovanje/d4-osnovnepuckeskole/812-hr-dazg-186-dravnamjeovita-puka-kola-podsused 13 Nadilo, Branko, Krešimir Regan: Golemi prostori neizvjesne sudbine.// Građevinar, 11/2015. Dostupno na www.casopis-gradjevinar.hr/assets/ Uploads/JCE-67-2015-11-8-Ind-bastina. pdf 14 Zapisnik u predmetu postavljanja nove uprave za preuzeće Sokolskog doma i upravljanje istim. 1936.


Pozdrav iz Podsuseda

1

2

3

4

5

6

7

1 Podsused sličice, razglednica oko 1898. MUO - 045374 2 Kapela svetog Martina, oko 1930. Fotografiju ustupila Miljenka Molvarec 3 Podsused: Susedgrad – Razvaline grada, oko 1900, Tisak i klišej zagrebačke Štamparije, Gundulićeva ul. 24, Naklada Gostione Aralo, Podsused, Ustupila Miljenka Molvarec 4 Podsused most, oko 1899, Naklada Josipa Dattlera, Ilica 57, putovala 1910., ustupila Miljenka Molvarec 5 Kapela svetog Martina, oko 1890. Naklada Josipa Dattlera, Ilica 57, putovala 1910., ustupila Miljenka Molvarec 6 Podsused: Sava, A. Gomerčić, oko 1920. Ustupila Miljenka Molvarec 7 Podsused, središte oko 1910. Naklada Josipa Dattlera, Ilica 57, Ustupila Magdalena Getaldić, ostvština Mirka Košćeca 8 “Croatia” tvornica portlandcementa d.d., fotografija preuzeta iz materijala za Podsused vjerski život i tradicija kulturno-povijesna, umjetnička i prirodna baština, Župa sv. Ivana Bosca, Zagreb, listopad 2009. 9 Kapela svetog Martina, oko 1890., Papirnica F.X. Hribara u Zagrebu, Atelier Mosinger i Brayer, Zagreb, putovala 1911. Ustupio Dragutin Bohuš, obitelj Harapin 10 Kapela svetog Martina nakon obnove 1900.g, ustupio Dragutin Bohuš, obitelj Fingerhut 11 Pozdrav iz Susedgrada: Samoborski most na Savi: Gostiona Karlin, ustupio Dragutin Bohuš 12 Pokladni Corso u Podsusedu, Naklada Franjo Strunjak u Podsusedu, oko 1901, fotografija preuzeta iz materijala za Podsused vjerski život i tradicija kulturnopovijesna, umjetnička i prirodna baština, Župa sv. Ivana Bosca, Zagreb, listopad 2009 13 Bukovinac trg u Podsusedu, Svjetlotiskarski zavod R. Mosinger, Naklada S. Bukovinac, oko 1900.

9

8

10

11

12

13


Pozdrav iz Podsuseda

15

14

16

17

21

19

23

20

22

24

14 Kupalište Podsused, oko 1930. fotografija preuzeta iz materijala za Podsused vjerski život i tradicija kulturnopovijesna, umjetnička i prirodna baština, Župa sv. Ivana Bosca, Zagreb, listopad 2009 15 Pozdrav iz Podsuseda: Gostiona dralo k Matici Hrvatskoj, Naklada S. Aralo, putovala 1906. Ostavština Marice Krkač, ustupila Miljenka Molvarec 16 Podsused sličice, naklada Suhina, početak 20. St., fotografija preuzeta iz materijala za Podsused vjerski život i tradicija kulturnopovijesna, umjetnička i prirodna baština, Župa sv. Ivana Bosca, Zagreb, listopad 2009 17 Kapela svetog Martina, oko 1890. Naklada Josipa Dattlera, Ilica 57, ostavština Mirka Košćeca, ustupila Magdalena Getaldić 18 Kapela svetog Martina: Podsused most, ostavština Mirka Košćeca, ustupila Magdalena Getaldić 19 Susedgrad – Razvaline grada, oko 1900, ostavština Mirka Košćeca, ustupila Magdalena 20 Susedgrad – Razvaline grada, oko 1900, ustupila obitelj Vukinovac 21 Podsused: pogled sa grada prema kapelici. Fotografija V. Tomlinović, fotograf, Zagreb, Petrova 7, Naklada Alfons Bukovinac, trgovac Podsused. Ustupila obitelj Vukinovac. 22 Podsused početkom 20. Stoljeća, fotografija preuzeta iz materijala za Podsused vjerski život i tradicija kulturnopovijesna, umjetnička i prirodna baština, Župa sv. Ivana Bosca, Zagreb, listopad 2009. 23 Podsused :Južni kolodvor, Naklada S. Bukovinac, putovala 1901. MGZ 116.275. 24 Trg sv. Martina sa kamenolomom Slavka Fercovića u Podsusedu, MGZ 25059

18


Susedgrad se ruši

2

1

Prošloga petka bio sam u krasnom na­ šem Podsu­ sedu te sam se popeo na ubavi onaj vršak, na kojem stoje zadnji ostanci Sused­ grada. Čitav je vršak najlješe uredjen, zasa­ djen liepim drvećem i cviećem, putevi su za šetnju na sve strane protkani, a postavljeno je i više novih klupah. Oko se upravo nasla­ djuje divnim vidikom, koji se s vrha na sve strane pruža. Kad sam sjeo na klupu, odakle se prostire vidik na zapad, imao sam šta i vidjeti; pol sata prije – tako mi pripoviedahu ondje ljudi – srušila se je do temelja polovica južne kule, i ogromna hrpa kamenja ležaše u travi.”

3

7

29. Travnja 1890. Narodne novine, Portal starih novina*

* Dostupno na: Stare hrvatske novine: portal digitaliziranih novina http:// dnc.nsk.hr/newspapers/LibraryTitle. aspx?id=c7c83bb6-e9df-4ee4-90ba870dee5f99eb&y=1890&m=4&d=29

8

4

6

5 1 Pogled na Podsused - stari most, dio kamenoloma i utvrdu. MUO-039594, Ivan Standl oko 1869. 2 Pogled na Podsused sa Susedgrada, 30.3.1890., MGZ 8124, J. Hühn, Panorama savske doline snimljena sa medvedničkih padina. 3 Mathias Bukovinac, sudac u Susedu, Autor nepoznat, ustupila obitelj Vukinovac 4 i 5 Dnevnički zapisi Mathiasa Bukovinca iz 1888. i 1895. ustupila obitelj Vukinovac

U prvom izvještava o dolasku prijestolonasljednika kraljevića Rudolfa s kraljevnom Stefanijom 10. lipnja 1888. u naš glavni grad Zagreb, pri tome se zaustavio u Podsusedu gdje ga je pozdravio Bukovinac, a 10 mužara sa starog grada bilo je priređeno njemu u čast. U drugom dnevničkom zapisu izvještava o dolasku Njegovog veličanstva kralja Franje I, čiji doček opisuje kao najkrasniji i izvještava kako je tom prilikom spaljena zastava pred spomenikom Jelačića Bana,

a 30 jurista bilo je zbog toga zatvoreno. 6 Pečat pošta Podsused. Potpis Mathiasa Bukovinca, ustupila obitelj Vukinovac 7 Rudolf Mosinger. Izlaz iz parka Starog grada prema sjeverozapadu (pogled na Savu kod Podsuseda), MUO, 27895 8 Rudolf Mosinger. Most s kipom sv. Ivana Nepomuka. MUO, 30677


Osnivanje društava 4

1

3

2

5

7

8

9

10

1 Hrvatska čitaonica u Podsusedu, oko 1925, fotografiju ustupila obitelj Vukinovac 2 Not. Tamb. Zbor Hrvatske čitaonice u Podsusedu, oko 1925. Fotografije 2,3,4 i 5 preuzete iz materijala Podsused: vjerski život i tradicija, umjetnička i prirodna baština. 3 Diletantsko društvo Hrvatske čitaonice u Podsusedu, oko 1925. 4 Hrvatski pjevački zbor “Susedgrad” Hrvatske čitaonice u Podsusedu, 1929. 5 Hrvatska čitaonica u Podsusedu, oko 1925. Tamburaši 6 Odobrenje Pravila čitaoničkog društva u Podsusedu. 1913. HDA, fond UOZV SP 2233/1914. podatak o postojanju čitaoničkog društva Susedgradska čitaonica sačuvana su u Pravilima iz 1913. godine, sadrže 16 točaka 7 i 8 Reambuliranje i ustrojenje porezne obćine Podsused i Stenjevec: Predstavka: Molbeni zahtjev od 16. Kolovoza 1908. Godine, ustupila obitelj Vukinovac U molbenom zahtjevu naveden je broj stanovnika buduće porezne obćine Podsused koja bi sačinja­vala sela: Bizek 459 duša, Dolec 68 duša, Dolje 348 duša, Goljak 109 duša, Jarek 99 duša, Kostanjek 103, Lisičina 96 i Podsused 398 duša – svukupno 1680 duša

6 9 Ispred školske zgrade, 4. razred 1927., učiteljica Marija Šimatović, zgrada današnje knjižnice, ustupila obitelj Vukinovac 10 Ispred školske zgrade, 4. razred 1933., učiteljica Jelica Hirc, zgrada ‘Sokola’, vlasništvo Andjela Pirc, ustupio Dragutin Bohuš 11 Nada Davidović ud. Ivšić. Fotografiju ustupila obitelj Ivšić. Nada Davido­vić bila je učenica Mirja­ ne Janeček prve umjetnice suvremenog plesnog izraza kod nas, prozvane hrvatskom Isadorom Duncan. Riječ je o specifičnom smjeru kazališnog plesa koji naziva živa plastika i utjelovljena glazba. U okviru svoje plesne škole koja je u Zagrebu djelovala od 1930–46. Školi tjelesne kulture (poslije mijenjala nazive) poučavala ritmiku, zdravstvenu i ortopedsku gimnastiku te umjetnički ples. U njoj je 1934–36. djelovala i Glumačka škola pod vodstvom H. Nučića. Na priredbi 1943, uz sudjelovanje Marije Crnobori, Maje Strozzi-Pečić, B. Papandopula, S. Šuleka, predstavila je vlastiti plesni smjer “žive plastike”.

P

rvo osnovano društvo je bilo čitaoničko društvo Susedgradska čitaonica 1913. godine, koja 1923. godine mijenja ime u Hrvatska čitaonica u Podsusedu Čitaonice se osnivaju kao društva radi jednostavnijeg postupka pri dobivanju suglasnosti potrebnih za djelovanje. Čitaonice su svojim karakterom u potpunosti građanske, ali svojim pravilima o postupku izbora članova i plaćanjem članarine i dalje su zatvorene za šire slojeve društva. Svrha društva bila je širenje obrazovanosti među članovima, podupiranje narodne književnosti i njegovanje društvenosti, nabavka političkih, beletrističkih i strukovnih časopisa i knjiga, te priređivanje poučnih predavanja i zabava. U sklopu čitaonice djelovala su brojna društva; Not. Tamb. zbor Hrvatske čitaonice u Podsusedu, Hrvatski pjevački zbor “Susedgrad” Hrvatske čitaonice u Podsusedu (1929), Diletantsko društvo Hrvatske čitaonice u Podsusedu. Osnivač i pokretač tih društava bio je Antun Bukovinac. Današnje značenje čitaonice znatno je uže od tadašnjeg značenja čitaoničkog društva, ta su društva uz škole povijesno najraniji i najprošireniji oblik kulturno-prosvjetnog organiziranja hrvatskoga građanstva.

11


Život u društvima 3

1

5

4

2

9 10

P

11

12

očetkom 20. stoljeća osnovana su brojna društva u Podusedu: — Društvo za poljepšanje i razvitak Podsuseda, 1922. godine — Dobrovoljno vatrogasno društvo 1929. godine — Oratorijski zbor Sv. Martina u Podsusedu (pravila iz 1936. Godine) — Društvo teško postradalih poplavom u Podsusedu 1935. godine — Hrvatski veslački klub u Susedgradu 1936. godine

“Dobrovoljno vatrogasno društvo u Podsusedu osnovao je dne 7 aprila 1929 pretsjednik Susedgradske čitaonice gosp. Antun Bukovinac, posjednik iz Podsuseda. Na poziv za konstituirajuću skupštinu odazvalo se je oko 60 mještana, i u prostorijama Susedgradske čitaonice pozdravio je prisutne lijepim i iscrpivim govorom gosp. Antun Bukovinac’1, koji je izabran i za prvog predsjenika vatrogasnog društva. U Pravilima društva za poljepšanje i razvitak Podsuseda (1922) čija je svrha bila ‘iskoriščivanje prirodnih krasota i povoljnih prilika mjesta tj. osnivanje kupališta, uređivanje perivoja i šetališta,2 svoju je imovinu u slučaju raspuštanja društva imala dati u dobrotvorne svrhe i to ‘za dom Susedgradske čitaonice.’3 Što se naposljetku i dogodilo, društvena imovina predana je ‘Susedgradskoj čitaonici dana 15. februara 1933 i to gotovina od 342 dinara i klupe, koje su postavljene u parku i koje su i dalje ostale na svojim mjestima.”4 O bogatom životu društava svjedoče sačuvane zamolbe za odobrenjima zabava, te izvješće iz Vatrogasne spomenice: “Četa je obavila svečano posvećenje novo kupljene motorne vatrogasne štrcaljke dne 3 juna 1934, te je tom prilikom održana javna vježba i poslije toga narodna veselica, koja je uz odličnu glazbu željezničara iz Zagreba i vatrogasnu glazbu iz Kustošije potrajala do kasno u noć.” Spomenica / uredio Ljubomir Jesih. Zagreb Srez: Izdanje vatrogasne župe, 1935., str. 31

1 Spomenica / uredio Ljubomir Jesih. Zagreb Srez: Izdanje vatrogasne župe, 1935. str. 30

2 Pravila društva za poljepšanje i razvitak Podsuseda. 1922. HDA, fond SBUO Pov.II 1131/1935.

3 Isto. Čl. 16 4 Podsused društvo za poljepšavanje - likvidacija /raspust/. 1922. HDA, fond SBUO Pov.II 1131/1935.

6

8

7

1 Prvo Dobrovoljno vatrogasno društvo Podsused, 1929. ( Fotografija je sastavni dio Spomenice, izdanja Vatrogasne župe 1935., knjiga je u vlasništvu Branka Vučurevića, ustupila gđa. Marijana Šojić Jeričević) 2 Dobrovoljna vatrogasna četa Podsused prigodom posvete nove štrcaljke godine 1934. (Fotografija je sastavni dio Spomenice, izdanja Vatrogasne župe 1935., knjiga je u vlasništvu Branka Vučurevića, ustupila gđa. Marijana Šojić Jeričević) 3 Prvi sokolski odbor Podsused, fotografija u vlasništvu Andjele Pirc, ustupio Dragutin Bohuš 4 Postavljanje kamena temeljca za Sokolski dom 2.9.1931., fotografija u vlasništvu Andjele Pirc, ustupio Dragutin Bohuš 5 Kuglaši, oko 1930, fotografija u vlasništvu obitelji Vukinovac 6 Zadruga ‘Hrvatsko Srce’ Podsused, 16.5.1937. na Kamenitim Svatovima, fotografija iz materijala za monografiju Podsused vjerski život i tradicija kulturnopovijesna, umjetnička i prirodna baština, Župa sv. Ivana Bosca, Zagreb, listopad 2009. 8 Pozivnica na Diletanstsku predstavu Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Podsusedu, 4. veljače 1940. , dokument u vlasništvu obitelji Danice Martinko 9 Dozvola za priredbu društvene zabave u Podsusedu, Gospodarska sloga, 4.listopada 1936. dokument u vlasništvu obitelji Vukinovac 10 Dozvola za priredbu društvene zabave u Podsusedu, 6. listopada 1936., Vatrogasno društvo, dokument u vlasništvu obitelji Vukinovac 11 “Hrvatsko Srce” u Podsusedu, najavljuje svoju prvu priredbu 30. listopada 1936. godine za 15. studeni 1936., dokument u vlasništvu obitelji Vukinovac 12 Zapisnik povodom likvidacije Sokolskog društva u Podsusedu, 4. rujna 1936., dokument u vlasništvu obitelji Vukinovac


Društveni život 11

1

12

15

14 13

2

10

3

4

5

N

a prijelazu stoljeća Podsused dobiva i novu funkciju izletišta, čime je potaknuta izgradnja većeg broja trgovina i gostionica. Nadaleko su bile poznate gostionice: Aralica, Suhina, Strunjak, Šantl, Čubaković, Mesojedec, Karlin, Hutinec, Doljan, Krapač, Jambrišak, Šušterić, Kovačićek1 Trgovine mješovitom robom također su bile brojne, jedne od najstarijih trgovačkih obitelji su Bukovinac, Capek, Rožić, Ilijaš, Jambrišak, Mihić...2 Franjo Strunjak na glavnom je trgu imao svoju trgovinu i gostonicu još u 19. stoljeću, koja je bila poznata po organiziranju brojnih zabava, priredbi i znamenitog podsusedskog fašnika. Obitelji Bukovinac i Strunjak ostavile su veliki trag u životu Podsuseda organiziranjem mnogobrojnih zabava. Zabilježeno je da je “Diletantsko društvo u Podsusedu” 8. ožujka 1924. priredilo zabavnu večer u svim prostorijama gostione Franje Strunjaka s predstavom i sudjelovanjem jazz-banda.

8

1 Krašešvac, Irena. Crtice o Podsusedu i Podsuseđanima. Podsused: vjerski život i tradicija kulturno-povijesna, umjetnička i prirodna baština, Župa sv. Ivana Bosca, Zagreb, listopad 2009. str.153 2 Kolić, Andreja. Tradicijski običaji starog Podsuseda. Podsused: vjerski život i tradicija kulturno-povijesna, umjetnička i prirodna baština, Župa sv. Ivana Bosca, Zagreb, listopad 2009. str. 224

1 Gostionica Franje Strunjaka, oko 1930. fotografiju ustupila obitelj Vukinovac 2 Fašnik pred gostionicom Franje Strunjaka, oko 1920. fotografija preuzeta iz materijala za Podsused vjerski život i tradicija kulturnopovijesna, umjetnička i prirodna baština, Župa sv. Ivana Bosca, Zagreb, listopad 2009. 3, 4 i 5 Fotografije nastale povodom Fašnika 1938., fotografije ustupila obitelj Vukinovac 6 Poziv „Susedgradskog kugljaškog kluba“ na Katarinsku kućnu zabavu u prostorijama Narodne gostione g. Franje Strunjaka u Podsusedu, 22. studenoga 1922., dokument u vlasništvu obitelji Vukinovac 7 Raspored predstava 8 Antun Bukovinac s kazališnom družinom ispred kulisa, oko 1930. fotografija preuzeta iz materijala za Podsused vjerski život i tradicija kulturno-povijesna, umjetnička i prirodna baština, Župa sv. Ivana Bosca, Zagreb, listopad 2009. 9 Odobrenje na pravo kramarije M. Bukovincu žitelju mjesta Podsused, 4. svibnja 1857. Poglavarstvo obćine Stenjevec, dokument u vlasništvu obitelji Vukinovac 10 Pred trgovinom mješovite robe S. Bukovinac, oko 1900. fotografija preuzeta iz materijala za Podsused: vjerski život i tradicija kulturnopovijesna, umjetnička i prirodna baština, Župa sv. Ivana Bosca, Zagreb, listopad 2009. 11 i 12 “Šnaps turnir” 1936. i 1937. koji se održavao svakog siječnja kod Šušterića na Goljaku, fotografija u vlasništvu Dragice Antić ustupio Dragutin Bohuš 13 Kartaši, oko 1940., fotografija u vlasništvu Dragice Antić, ustupio Dragutin Bohuš 14 Naslovnica humorističkosatiričkog lista Koprive*, 31. siječnja 1920, God. XVII, broj 4, ustupila obitelj Vukinovac 15 Naslovnica humorističkosatiričkog lista Peckalo, 1923. god. III, broj 9, ustupila obitelj Vukinovac

9 6

7

* Koprive, humorističko-satirički list, izlazio u Zagrebu 1906–41 (1939–41. pod naslovom Nove koprive), do 1913. dvotjednik, potom tjednik. Pokrenute u intelektualnome krugu koji se okupljao u Kazališnoj kavani (Zagreb), Koprive su, kao izdanje najdužega vijeka u povijesti hrvatske humorističke periodike


Život uz Savu 3

4

6

1

7

2

8

5

D

a je kupanje u Savi kod Podsuseda bilo omiljeno, zabilježeno je u dnevnom listu Novosti već 1914. godine “Jučerašnje lijepo vrijeme upotrebilo je dosta općinstva da se okupa u valovima Save. Mnogi su upotrebili za to kupalište a ostali su se okupali bilo iznad kupališta, bilo daleko ispod njega a bilo ih je, koji su i kod Podsuseda potražili mjesta, na kojima su se ljudi i prijašnjih godina znali osvježiti.” Kupanje u Savi, Novosti, Zagreb, 22. lipnja 1914.,God. VIII, br. 167 Osim kao mjesto za kupanje Sava kod Podsuseda bila je i odredište Zagrebačkom veslačkom klubu, iste 1914. godine u Ilustrovanom listu, br. 15 uz fotografiju momčadi četverca “Zagreb” koja se priprema na izlet u Podsused, zabilježeno je “minule sezone priredili su naši veslači nekoliko uspjelih izleta u Podsused, Jakuševac...da pokažu našoj publici, kako se kod nas može – uz vrsne veslače – uspješno veslati.”

1 Sa kupališta u Podsusedu, Svijet, 23.6.1927. 2 Kupalište, pogled na most, Svijet, 2.8.1930. 3 Savsko kupalište Podsused, Vrtna Restauracija, vlasnik Ivo Vlašić, oko 1940. materijal preuzet iz Podsused vjerski život i tradicija kulturnopovijesna, umjetnička i prirodna baština, Župa sv. Ivana Bosca, Zagreb, listopad 2009. 4 Kupalište u Podsusedu kraj Zagreba, Svijet, 2.8.1930. 5 Savsko kupalište Podsused, Vrtna Restauracija, vlasnik Ivo Vlašić, oko 1940, razglednica, . materijal preuzet iz Podsused vjerski život i tradicija kulturno-povijesna, umjetnička i prirodna baština, Župa sv. Ivana Bosca, Zagreb, listopad 2009. 6 Đuro Janeković, Kajakaši na Savi, oko 1935., MUO 41755 7 Đuro Janeković, Kajakaši na Savi, oko 1935., MUO 41758 8 Spuštanje broda 1940., iz obiteljskog albuma Suhina, ustupio Dragutin Bohuš

U Podsusedu, zapadno od kolnog mosta, na lijevoj obali rijeke Save, ispod same željezničke pruge za Sloveniju postavio je 1924. godine Ivan Vlašić drveno kupalište s 40 kabina i sezonskom gostionicom, ali bez splavi. Kupalište su vrlo rado posjećivali izletnici iz grada, koji su običavali ondje boraviti po cijeli dan. Pod kraj drugog svjetskog rata u ožujku 1945. Godine kupalište je zatvoreno.” Nakon rata narodne vlasti ga obnavljaju i posluje kao ustanova sa samostalnim financiranjem. A.LJ. Lisac, Zagrebačka javna kupališta kroz stoljeća, Rasprave i građe za povijest nauka, JAZU, knjiga I, Zagreb, 1963


Zagreb – Podsused - Samobor 2

1

3

4 1 Konjske zaprege, 1926, fotografiju ustupila obitelj Vukinovac 2 Dolje 1923, fotografiju ustupila obitelj Vukinovac 3 Vlak prolazi kroz Podsused, oko 1930. fotografiju ustupila obitelj Vukinovac 4 Franjo Strunjak, u potpisu fotografije 1. Hrvatski motoklub, 28.10.1923., fotografiju ustupila obitelj Vukinovac 5 Vozačka isprava Franje Strunjaka iz 1929., ustupila obitelj Vukinovac 6 Iz obiteljskog albuma Suhina, 1937, ustupio Dragutin Bohuš 7 Iz obiteljskog albuma Suhina, oko 1940., ustupio Dragutin Bohuš 8 Sa I internacionalne automobilske utrke u Samoboru, Svijet 1(16), 22.5.1926. preslika

6

7 8

S

taza prve ‘automobilske utakmice’ organizirane 1912. godine od strane I. Hrvatskog automobilskog kluba vodila je iz Zagreba preko Podsuseda u Zagorje, četrnaest godina kasnije kroz Podsused su pristizali automobili za I internacionalnu trku u Samoboru. Prve automobile u Podsusedu posjedovali su Dragutin Suhina, Marko Anić i Franjo Rogalšek. Prva benzinska postaja u Podsusedu bila je ona u vlasništvu Ružice i Drage Suhine od 1932.

Prekrasno je majsko jutro. Već u pet sati u jutro Zagreb je oživio, a cesta koja vodi prema Pod­ su­sedu i Samoboru vrvi automobilima i kočijama. Automobili pridolaze, našim “Samoborcem” stižu hiljade i hiljade Zagreb­čana, svaki od njih traži zgodnije mjesto odkuda će da promatra samu borbu i vozače.” Sa I interna­ cionalne automobilske utrke u Samoboru, Svijet, 1 (16), 22.5.1926.

5


Slike iz svakodnevnog života

1

10

11

13

2

3

12

5

8

4

9

6

7

1 Na potoku, oko 1930. fotografiju ustupila obitelj Vukinovac 2 Kamenolom Dolje, obitelj Živoder, oko 1930. fotografiju ustupila Danica Martinko 3, 4, 5 i 6 Mijo Lipnički, 1938. fotografije ustupila Danica Martinko 7 Fotografiranje za prigodu svete potvrde, oko 1931. fotografiju ustupila Danica Martinko 8 Uredovna potvrda Općinske uprave Stenjevec Margareti Bukovinac, 7.7.1935. dokument ustupila obitelj Vukinovac

9 Domovnica, 9. srpnja 1923. Marija Šimatović, dokument ustupila obitelj Vukinovac 10 Putna isprava, prva stranica, Franjo Strunjak, 1936., dokument ustupila obitelj Vukinovac 11 Iz obiteljskog albuma Bukovinac,1937. fotografiju ustupila obitelj Vukinovac 12 Iz obiteljskog albuma Ivšić, 1939. fotografiju ustupila obitelj Ivšić 13 Iz obiteljskog albuma Ivšić, 1941. fotografiju ustupila obitelj Ivšić


Zanimanje za Susedgrad

2

3

U

drugoj polovici 19. stoljeća javlja se interes za istraživanje Susedgrada. Zanimanje za grad počinje 1923. godine kada Većeslav Henneberg, povjesničar i geograf počinje istraživati Susedgrad. Rezultate svojih istraživanja objavio je u tekstu Ruševine Susedgrada u časopisu Narodna starina 1929. Nakon Henneberga Susuedgrad nije nitko istraživao sve do 1944. godine kada je Tihomil Stahuljak asistent Hrvatskog državnog konzervatorskog zavoda započeo sustavna arheološka istraživanja na starom gradu.* Istraživanja su vođena u unutrašnjem i vanjskom dijelu grada, od početka 1944. do pred sam kraj rata 1945. godine. Otkriveni nalazi danas se čuvaju u Hrvatskom povijesnom muzeju i Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu.

* Prister, Lada: Susedgrad ili nedovšena priča o jednom gradu: katalog izložbe. Hrvatski povijesni muzej, Zagreb, 1998.

1 1 Fotografija iz 1944. dio izložbe Susedgrad ili nedovršena priča o jednome gradu Hrvatskog povijesnog muzeja iz 1989. Izložbom se prezentirao materijal Hrvatskog povijesnog muzeja u Zagrebu o povijesti i rezultatima posljednjeg arheološkog istraživanja na ruševinama srednjovjekovnog grada Susedgrada 2 Fotografija nakon istraživanja., Kartoteka AGE Foto, 1959. O-230-001, Državni arhiv u Zagrebu (u potpisu fotorepoter Petek) 3 Kartoteka AGE Foto, 1959. O-230-002, Državni arhiv u Zagrebu (u potpisu fotorepoter Petek)


Cugec, cugec, cugec naš dragi!

“ 1

Davna je prošlost onaj posljednji zimski dan u godini tisuću desetstotoj, kad je iz Zagreba krenuo na svoju prvu pokusnu vožnju popularni, lokalni vlak – ‘SAMOBOREC’. To vam je bilo ovak: oko pola dvanaest vlak je krenul iz Zagreba. Lokomotiva je vlekla sedam vagončekov. Polahko je to išlo. Sat i pol nam je trebalo do Samobora. Čovek bi i peške prije došel, kaj ne? Ali, kad smo došli v Samobor, zdaleka smo videli da nam je pripravljen veliki doček. I, znate, zbilja bilo vam je tu seljaka, da vas bog pita koliko, bila je i pleh muzika, pa vojno-veteransko društvo… Vsega je tu bilo, moj prijatelju. Kad je vlak zašel v stanicu, muzika je svirala da se je vse orilo, a seljaštvo je vikalo: cugec, cugec, cugec naš dragi!” Zvonko Bukovina, razgovor s Miškom Stanišakom, Zagrebačka panorama

S

amoborček je naziv za uskotračnu željeznicu koja je spajala Zagreb sa Samoborom od 1901. do 1979. godine. Javni promet je krenuo 16. siječnja 1901. godine sa četiri parna vlaka iz Zagreba, te tri iz Samobora. Vrijeme između dva rata bilo je najljepše razdoblje u životu ove željeznice, nedjeljom su se vozili u otvorenim, ljetnim vagonima ili u teretnim vagonima opremljenim montažnim klupama za izletnike. Posljednji zvižduk Samoborca simbolično je označio i kraj nekadašnjeg načina života u Podsusedu.

1 Vlak na Podsusedskom mostu 13.4.1959. Kartoteka AGE Foto Susjed grad, O-231-002 Hrvatski državni arhiv


Gradnja mosta pod Susedom

1

2

3

G

radnja mosta započela je 1882. godine, ne bez zastoja i problema. Most je imao drveni kolnik, a 1901. mu je pridodana uskotračna pruga. Drveni stupovi su 1914. godine zamijenjeni kamenim koji su temeljeni pomoću drvenih škrinja na čvrstom sloju lapora.* Temeljenje je izvelo mađarsko građevinsko poduzeće Schlik-Nicholson. Za prijelaz preko mosta ubirana je pristojba od otvaranja do 1910. godine. “U društvenim viestima od 30. listopada 1884. broj 1, nalazimo članak pod naslovom “Most preko Save pod Susedom” u kojemu se raspravlja prvobitna osnova za gradnju mosta. U zadnjim redcima toga članka rečeno je, da ova osnova nije izvedena, već su promjene preduzete. Tvornica ‘Alpine Montan Gesellschaft’ izradila je željeznu konstrukciju davši glavnim nosilcima oblik trapeza, kod koje se znatno prištedi na materijalu…Rok dovršenja gradnje bijaše ustanovljen na 1.studena. da poduzetnik svoj dužnosti odgovoriti može, morao bi stupišta riečnoga mosta najkasnije do 1. rujna dogotoviti, da postavljanju željezne konstrukcije nebude zaprieka. Dužnosti poduzetnika ‘Hofbauer i Deutsch’ spadalo je postavljanje skela. Svakim danom radilo je do 100 ljudi pripravljajuć stranom građu za skelu, prispjevašu na splavima iz Štajerske i Koruške… Radnji na vodi u obće priete razne nepogode, pa se je valjalo i kod gradnje skele neprestano boriti. Osobito su splavari pogibeljni, jer običajno krenu na put čim počinje padati velika voda. Nesreća donese pod večer (16.6.) čitavu gomilu splavova, od kojih jedan tolikom silom udari na jedno stupište splavi, da mu stupe prelomi a nadgradnja sruši se u vodu; splavari odskoče lievo i desno od splava ter se spase plivanjem. Drugo stupište odnese voda 18.6. Da se ubuduće izbjegne ovim pogibeljima, naloži oblast poduzetnicima, da drže 2 km iznad mosta stražu, koja ima splavare obaviestiti o načinu kako imadu skelu prolaziti. Sporazumno sa oblastima u Štajerskoj proglašeno posvuda da se imadu splavari ploveći niz Savu prije mosta “Pod Susedom” držati desne obale pa baciti ovdje užeta, na njimi kroz most se spustiti.”

4

Viesti družtva inžinira i arhitekata, br.1/2, 1885. Dostupno na Stari hrvatski časopisi: portal digitaliziranih časopisa. NSK. http://dnc.nsk.hr/journals

5

* Kraševac, Irena. Crtice o Podsusedu i Podsuseđanima. Podsused: vjerski život i tradicija: kulturno – povijesna, umjetnička i prirodna baština. Zagreb, listopad 2009. str. 154

6 1 Radovi na mostu 1914. MGZ 48050 2 Radovi na mostu 1914. MGZ 48047 3 Radovi na mostu 1914. MGZ 48044 4 Most 1914. MGZ 48048 5 Željezni most preko Save; snimio Rudolf Mosinger; inv. br. 8526, br. neg. VII-270 MK - UZKB - F. Fotografija je dio online izložbe Milenijska izložba u Budimpešti 1896. – Zaključni kamen prošlosti i uporište za budućnost http://www.kultura.hr 6 Podsusedski most, MUO030205, Ivan Standl 1884. godina, Gradnja mosta.

Profile for Knjižnice grada Zagreba

Zlatno doba Podsuseda  

Zlatno doba Podsuseda  

Advertisement