Hrvatski povijesni roman od 1950. do danas

Knjižnica Savica Ljerke Šram 4 Zagreb

Povijest (ni)je učiteljica života: hrvatski povijesni roman od Šenoe do danas

Pregled autora i odabranih djela

Mjesec hrvatske knjige 2021.

15. listopada - 15. studenoga

„Što Bog dade i sreća junačka“ Hrvatski povijesni roman do 1950.

„Što Bog dade i sreća junačka“ krilatica je hrvatskoga bana Josipa Jelačića prvi put upotrijebljena u zaključku pisma kojeg je uputio svojemu bratu Jurici 10. rujna 1848., netom prije vojnog pohoda banske vojske na Ugarsku. Tom krilaticom dobro se može opisati hrvatski povijesni roman do 1950. godine: velike povijesne teme, znamenite osobe, junačka djela i povijest kao učiteljica života.

U prvome dijelu ovog virtualnog pregleda na temu hrvatskoga povijesnog romana zastupljeni su romani napisani do 1950. godine, počevši od Augusta Šenoe, tvorca hrvatskoga povijesnog romana, te njegovih sljedbenika u 19. i početkom 20. stoljeća, koji se ozbiljno bave velikim povijesnim temama, s poštovanjem i izraženom crtom rodoljublja (J. E. Tomić, E. Kumičić) i zatim popularno-povijesni romani koji tešku i katkad zamornu povijest zamataju u omot romantike i avanture čime pridobivaju veliku pažnju širokog sloja čitatelja i znatno doprinose razvoju hrvatske čitateljske publike (M. Mayer, V. Deželić st., M. J. Zagorka).

Za pregled su odabrane knjige iz fonda Knjižnice Savica, knjige koje predstavljaju presjek najvažnijih autora povijesnog romana, od kojih je svaki predstavljen s po jednim naslovom.

Fotografije naslovnica: Mrežni katalog Knjižnica grada Zagreba.

Seljačka buna, 1877.

August Šenoa Jedan od najboljih romana hrvatske književnosti 19. stoljeća kao povijesni okvir uzima događanja koja su dovela do velike seljačke bune 1573. pod vodstvom Matije Gupca. Istražuje odnose i neslogu između hrvatskoga plemstva koji su izravno utjecali na život seljaka Hrvatskoga zagorja i okolice Zagreba, s glavnim negativcem gospodarom Franjom Tahijem.

U povijesnu priču, vrlo detaljno rekonstruiranu na temelju dokumenata iz toga vremena, upleću se ljubavni zapleti, tako da uz uzbudljivu radnju roman dobiva i romantičnu dimenziju.

Poveznica na katalog KGZ-a: https://bit.ly/2CnCJVP Poveznica na knjigu u

obliku: elektroničkom https://bit.ly/2YcNNxh

Zanimljivo je da je Šenoa na povijesnim izvorima temeljio ne samo glavne likove i događaje, nego i sporedne likove i epizode, a najveću pohvalu vjerodostojnosti djela dao je povjesničar Ferdo Šišić nazvavši roman „povijesnom monografijom u formi romana.“

August Šenoa (1838. – 1881.) napisao je ukupno pet povijesnih romana, a posljednji njegov roman „Kletva“ dovršio je nakon njegove smrti Josip Eugen Tomić. Zbog njegova nemjerljiva utjecaja na razvoj hrvatskoga romana i „odgoj“ hrvatske čitateljske publike cijelo se razdoblje 1860. – 1881. naziva „Šenoino doba“.

Zmaj od Bosne, 1879.

Josip Eugen Tomić Roman je smješten u prvu polovicu 19. st. te opisuje burna događanja povezana s ustankom bosanskih begova pod Zmajem od Bosne, Husein-kapetanom Gradaščevićem, protiv sultana Mahmuda II. Cilj pobune bila je postizanje autonomija unutar Osmanskog Carstva. Osim što vjerno slijedi historiografske podatke, Tomić, poput svojega učitelja Šenoe, u djelo upliće romantičnu i idealiziranu ljubavnu priču između Zmaja od Bosne i djevojke Mejre.

Poveznica na katalog KGZ-a: https://bit.ly/3hJugfQ

Josip Eugen Tomić (1843. – 1906.) u svoj vrlo raznovrstan književni opus ubraja i pet povijesnih romana: „Kapitanova kći“ (1884.), „Emin-agina ljuba“ (1888.), „Udovica“ (1891.) i „Za kralja – za dom“ (1894., 1895.). Svojevremeno je stekao toliku popularnost da je Kranjčević za njega napisao da je svojim djelom stvorio više Hrvata nego svi politički programi zajedno.

U noći, 1887.

Ksaver Šandor Gjalski

Više politički nego povijesni, jedan od najboljih romana hrvatske književnosti 19. stoljeća s podnaslovom Svagdašnja povijest iz hrvatskog života tematizira suvremeni politički život u Hrvatskoj 1870-ih i 1880-ih, a priča je smještena u krug mladih intelektualaca. Glavni protagonisti su siromašni student Petar Krešimir Kačić i njegov imućniji prijatelj Živko Narančić. Zbog egzistencijalnih problema, isprva pravedan i nepotkupljiv, Petra Krešimir Kačić iznevjerit će svoje mladenačke ideale. Đalski prikazuje sumornu sliku hrvatskoga društva u kojoj vladaju karijerizam, nemoral i korupcija.

Poveznica na katalog KGZ-a: https://bit.ly/3hMn8PR Poveznica na elektroničku knjigu:

https://bit.ly/3dhprqq

Ksaver Šandor Gjalski (pravo ime Ljubomil Tito Josip Franjo Babić), hrvatski književnik (1854. – 1935.) u svojim se djelima više bavio politikom, no napisao je i tri prava povijesna romana: „Osvit“ (1892.), „Za materinsku riječ“ (1906.) i „Dolazak Hrvata“ (1924.).

Urota Zrinsko-frankopanska, 1892.-1893.

Eugen Kumičić Roman prati sudbine obitelji Zrinskih i Frankopana u 17. stoljeću, njihovo opiranje Habsburgovcima, koji su prikazani kao glavni izrabljivači Hrvatske, djelovanje Frana Krste Frankopana, Katarine Zrinske i Petra Zrinskog koje je trebalo dovesti do oslobođenja, no završilo je pogubljenjem Frana i Petra u Bečkom Novom Mjestu 1671. godine. Kumičić u romanu opisuje i daljnju sudbinu obitelji Zrinski sve do njezina izumiranja.

Poveznica na katalog KGZ-a: https://bit.ly/2N8EMyX

Eugen Kumičić (1850. – 1904.), jedan od najproduktivnijih i najčitanijih hrvatskih pisaca u 19. stoljeću, pretežito romana s tematikom iz svakodnevnog istarskog ili zagrebačkog života, napisao je dva povijesna romana („Urota“ i „Kraljica Lijepa“, 1902.). „Urota“ je bila toliko popularna i čitana da se smatra kako je njome stvorio kult Zrinskih i Frankopana u Hrvatskoj.

Crna kraljica, 1898.

Higin Dragošić

Priča smještena u 15. stoljeće bavi se polulegendarnim zbivanjima oko tajanstvene „crne kraljice“ s Medvedgrada, odnosno Barbare Celjske, udovice hrvatsko-ugarskoga kralja Žigmunda Luksemburškog i sestre kneza Fridrika Celjskog. Prema narodnoj predaji Barbara je bila razvratne i okrutne naravi i uvijek odjevena u crno. Povijesni okvir priče tvore sukobi između Griča i Medvedgrada te spletke na dvoru grofova Celjskih, a popularno pisan roman prepun je burnih romantičnih i drugih zapleta.

Poveznica na katalog KGZ-a: https://bit.ly/3edhggh

Higin Dragošić (1845. – 1926.) pisao je povijesne drame i romane služeći se postupcima trivijalne literature. Nakon velikog uspjeha priče o crnoj kraljici kod publike napisao je i nastavak „Kroz more jada“(1899.).

Dolazak Hrvata, 1908.

Milutin Mayer Roman prati priču o hrvatskoj obitelji koja živi u avarskom ropstvu u prvoj polovici 7. stoljeća na području današnje Madžarske. Davorko i Vida, otac i kći, uspijevaju pobjeći na teritorij Istočnoga Rimskog Carstva uz pomoć roba Mirka, zaljubljenog u Vidu, te dobivaju dozvolu da se nasele u Hrvatskoj. Šira priča prati zbivanja oko avarskih napada na Carigrad te velike seobe Hrvata iz Bijele Hrvatske sve do obala Jadranskoga mora, njihov prelazak na kršćanstvo, a u pripovijedanje su utkane legende i narodna predaja.

Poveznica na katalog KGZ-a: https://bit.ly/3fAA4pR

Milutin Mayer (1874. – 1958.), književnik i učitelj, napisao je trinaest povijesnih romana, od čega dvanaest s nacionalnom tematikom. U svojemu pisanju najviše je slijedio obrazac povijesno-religioznog romana.

Hrvatske slave sjaj, 1924.

Velimir Deželić stariji Roman opisuje život i djelo prvoga hrvatskog kralja Tomislava te političke i vojne događaje u vrijeme njegove vladavine: postizanje samostalnosti te međunarodno uvažavanje i priznanje, pripojenje Panonske Hrvatske, pobjedu nad Bugarima u savezu s Bizantom, postizanje jedinstvenog crkvenog uređenja.

Poveznica na katalog KGZ-a:

https://bit.ly/2AD7HIZ

Velimir Deželić stariji (1864. – 1941.) književnik, leksikograf i knjižničar te prvi ravnatelj Gradske knjižnice u Zagrebu (1907.) u svojim je iznimno popularnim povijesnim romanima najviše tematizirao ranu hrvatsku povijest („U buri i oluji“, 1902., trilogija „Petar Krešimir“, 1932. itd.). Sin je Đure Deželića i otac Velimira Deželića ml.

Kći Lotrščaka, 1919. - 1920.

Marija Jurić Zagorka Radnja napetog romana sa središnjom ljubavnom pričom između Divljana i Manduše smještena je na zagrebačko područje u srednjemu vijeku.

Zaplet priče nastaje na temelju borbe Divljana i njegove čete protiv medvedgradskog gospodara Kosackoga i grofa Jurja Brandenburga zbog nasilnog otimanja plemićkih titula Turopoljcima.

Poveznica na katalog KGZ-a: https://bit.ly/2ANdRWT

U romanu nailazimo i na poznate zagrebačke pučke predaje i legende: postanak imena Zagreba, vrela Manduševac, spasenje slike Majke Božje Kamenite iz požara...

Marija Jurić Zagorka (2. 3. 1873. – 29. 11. 1957.) prva profesionalna novinarka i najčitanija hrvatska književnica. Napisala je dvadesetak romana povijesno-ljubavne tematike koji su prvo izlazili u novinama, a njihove nastavke publika je s nestrpljenjem iščekivala.

Autorica je i prvog hrvatskog kriminalističkog romana. Najveći poticaj njezinu novinarskom i književnom radu dao je biskup Josip Juraj Strossmayer.

Vuci, 1928.

Milutin Cihlar Nehajev Trodijelni roman objavljen 1928. godine u povodu 400. obljetnice smrti Krste Frankopana, kneza krčkog, senjskog i modruškog. Opisuje događaje iz 16. stoljeća: mletačko zarobljavanje Krste Frankopana, njegovu pogibiju pri opsadi Varaždina te pokop u Modrušu. Ideja koja se provlači stranicama romana jest ideja hrvatske državnosti. „Vuci“ se smatraju početkom hrvatskog novopovijesnog romana jer glavni junak pokazuje slabosti obična čovjeka, propituje se vjerodostojnost povijesnih dokumenata i javlja se sumnja u ideju povijesnog napretka.

Poveznica na katalog KGZ-a: https://bit.ly/30VWMVA

Milutin Cihlar Nehajev (25. 11. 1880. – 7. 4. 1931.) pisao je prozu, drame i eseje. Kao novinar zanimao se za hrvatsku političku povijest, a kao pisac ideolog je i predstavnik hrvatske moderne. Autor je i dramatizacije Šenoina povijesnog romana „Čuvaj se senjske ruke“.

Danuncijada, 1946.

Viktor Car Emin Roman tematizira okupaciju Rijeke 1919. – 1921. sa središnjim likom Gabriellea D'Annunzia, talijanskog književnika i nacionalista, koji je sa svojim pristašama nasilno zauzeo grad i proglasio se njegovim guvernerom.

Pisac koristi autentične dokumente toga vremena opisujući politička zbivanja, ali i svakodnevni život u doba. „Danuncijada“ se smatra piščevim najboljim djelom.

Poveznica na katalog KGZ-a: https://bit.ly/2N7Odyu

Viktor Car Emin (1. 11. 1870. – 17. 4. 1963.) u svojim je pripovijetkama i romanima opisivao život malih ljudi Istre. Pisao je i povijesne romane: „Pod sumnjom“ (1918.), s tematikom iz dopreporodnih dana, i „Presječeni puti“ (1938.), u kojem opisuje Klis u 16. st. i borbe s Turcima. Nakon što se oženio Emom Jurković, dodao je prezimenu pridjevak Emin.

Povijest (ni)je učiteljica života Hrvatski povijesni roman od 1950. do danas U drugome dijelu virtualne izložbe hrvatskoga povijesnog romana, predstavljamo hrvatske pisce od 1950. do danas čiji se pristup povijesti znatno razlikuje od takozvana Šenoinog modela ili pravog povijesnog romana, stoga se korpus djela tih pisaca naziva novopovijesnim romanom.

Pisci novopovijesnog romana druge polovine 20. st. „žale“ se na poguban utjecaj povijesti koja se sama nameće u njihovo pisanje poput Nedjeljka Fabrija u romanu "Vježbanje života": „Ali nisam ja zvao povijest, nisam ja izmislio povijest! Pa ona se sama, kao suh čičak, nametljivo i do krvi ranjivo, lijepila o moje pripovijedanje! Kada god sam započinjao priču, a kroz nju je, kao onaj grah iz bajke, brže-bolje prorastao drač i korov povijesti: jalovost, ludost, smrt. Zar je povijest nešto drugo?“ Taj drugi tabor svoje pisanje posvećuje sudbinama malih ljudi u povijesnim previranjima baveći se načinom na koji se povijest poigrava sa svima nama, tretirajući povijest kao prirodnu nepogodu kojom smo zahvaćeni od samog rođenja i kojoj je, na ovim prostorima, gotovo nemoguće umaknuti. Zahvativši u intimnu povijest cijelih obitelji, prateći ih kroz duži period, pisci stvaraju panoramu zbivanja na određenom prostoru u širem vremenskom rasponu, poput povijesne slike Rijeke u Jadranskoj trilogiji Nedjeljka Fabrija, Araličina ciklusa o obitelji Grabovac ili povijesti Slavonije i sudbini podunavskih Švaba u djelu Ljudevita Bauera.

Pisci novopovijesnih romana, često se bave i životima znamenitih osoba iz hrvatske povijesti, nastojeći ih osvijetliti s više strana i prikazati kao stvarne ljude od krvi i mesa, primjerice portret Fausta Vrančića Ivana Aralice ili biskupa Strossmayera iz pera Stjepana Tomaša. Povijest i u 21. stoljeću nastavlja biti jedna od središnjih, neiscrpnih tema hrvatske književnosti, što pokazuju i neki od novijih naslova pri kraju ovoga pregleda.

Heretik, 1968.

Ivan Supek Roman prikazuje životni put Rabljanina Marka Antonija de Dominisa (16. st.), splitskog nadbiskupa, crkvenog reformatora, znanstvenika i pisca te proturječne povijesne ličnosti. U ovome romanu Supek revalorizira de Dominisa prikazujući ga kao vizionara i glasnika budućnosti koji se buni protiv vjerskog dogmatizma i zalaže se za koegzistenciju i vjersko pomirenje.

Poveznica na katalog KGZ-a: https://bit.ly/38GZcsO

Hrvatski fizičar, filozof i književnik Ivan Supek (1915. – 2007.). napisao je, uz "Heretika", još dva povijesna romana: „Extraordinarius“ (1974.) i „Buna Janusa Pannoniusa“ (1992.), nastala prema ranije napisanim dramama. U središtu njegova književna interesa su izvori i razvoj ideja hrvatskoga humanizma te njihovi nositelji.

Kratka kronika porodice Weber, 1990.

Ludwig Bauer Kronika opisuje povijesnim okolnostima opterećenu nesretnu sudbinu njemačke obitelji Weber iz gradečkoga kraja u Slavoniji u vremenskom rasponu od stotinjak godina. Priču pripovijeda nekadašnji učenik učiteljice klavira Gizele Weber na temelju njezinih bilješki, dnevnika i fotografija, stvarajući sliku vremena i života u Slavoniji s naglaskom na zbivanja u razdoblju dvaju svjetskih ratova.

Poveznica na katalog KGZ-a: https://bit.ly/2ZZ3CaJ Poveznica na elektroničku knjigu ZakiBook: https://bit.ly/3iQN5hk

Ljudevit (Ludwig) Bauer (1941.) književnik i prevoditelj, urednik, kritičar, propagandist i kolumnist. Za roman „Zavičaj, zaborav“ osvojio je prestižnu nagradu Meša Selimović za najbolji roman, nagradu Fran Galović za najbolje književno djelo zavičajne tematike i nagradu Kiklop za najbolji roman u 2011.

Psi u trgovištu, 1979.

Ivan Aralica

Glavni junaci ovog jezično i stilski bogatog i izbrušenog romana znamenite su ličnosti 16 st.: hrvatski diplomat, izumitelj, leksikograf i svećenik Antun Vrančić, turski sultan Sulejman Veličanstveni te njegov sin, osmanlijski princ Džihangir.

Uzimajući kao podlogu povijesne ličnosti, događaje i priču pisac progovara o univerzalnim temama: odnosu pojedinca i vlasti, države i religije, totalitarizmu i povijesnoj vrtnji stradavanja i preživljavanja.

Poveznica na katalog KGZ-a: https://bit.ly/3iOEk7G

Roman je komponiran u tri dijela s tri glavna lika, a odlikuje ga spoj tradicionalnog i modernog: sveznajući pripovjedač u kombinaciji s razlomljenom i epizodičnom fabulom te komentari u obliku poente ili narodne izreke.

Ivan Aralica (1930.) jedan od najaktivnijih hrvatskih pisaca povijesnog romana nakon uspjeha romana „Psi u trgovištu“ napisao je seriju romana iz hrvatske povijesti, geografski smještenu na potezu od Rame do Cetinske krajine, od velike seobe hrvatskog stanovništva iz Hercegovine pred Turcima potkraj 17. pa sve do početka 18. st.: „Put bez sna“ (1982.), „Duše robova“ (1984.), „Graditelj svratišta“ (1986.) i „Asmodejev šal“ (1988.). Kasnije se bavio i temama iz bliže prošlosti („Okvir za mržnju“, 1987., „Četverored“, 1997., „Farell“, 2017.), a prema njegovim romanima snimljeni su i zapaženi filmovi.

Zlatousti, 1993.

Stjepan Tomaš

U ovome biografskom romanu miješaju se izmišljeni prozni dijelovi, biografski podatci, povijesni dokumenti i apokrifni dnevnici te stvara literarizirana slika o životu Josipa Jurja Strossmayera i o njegovu političkom angažmanu. Sastoji se od dvije usporedne fabularne linije, jedna smještena u 19., druga u 20. stoljeće, a suvremena priča prati novinara koji dolazi u Osijek i Đakovo kako bi prikupio građu za pisanje scenarija za film o slavnom biskupu.

Poveznica na katalog KGZ-a: https://bit.ly/3efnY4o

Stjepan Tomaš (1947.) prozaik i dramatičar, bavi se različitim povijesnim temama. Knjiga pripovijedaka „Smrtna ura“ (1983.) tematizira doba madžarske i njemačke okupacije Baranje između 1941. i 1945., u proznom triptihu „Anđeli na vrhu igle“ (1993.) svaka je pripovijetka smještena u drugo stoljeće hrvatske povijesti.

Zbirka pripovijedaka „Odnekud dolaze sanjari“ (2001.) te kratki roman „Srpski bog Mars“ (1995.) tematiziraju događaje iz Domovinskoga rata, kao i roman za djecu „Moj tata spava s anđelima“ (1992.).

Gorak okus duše, 1983.

Feđa Šehović Roman prati priču iz pronađenog fiktivnog rukopisa koji opisuje sudbinu fra Vincenca i njegova nećaka Vicka, a sadrži i zbirku Vickovih pjesama. Fra Vincenco gvardijan je samostana na turskoj granici u 16. st., koji nesretno završava u dubrovačkom zatvoru, a zatim i u ropstvu u Italiji.

Osim sudbine Vincenca i njegova nećaka, pratimo i sudbinu Vickova prijatelja muslimana Hasana kojeg upoznaju na robovanju u Italiji. Pisac ovdje pomoću svakog od tri glavna lika predstavlja zapravo tri moguća odnosa prema povijesti: Vincencovu nepokolebljivost u odnosu na njegovu vjeru, Vickovu skeptičnost i stalno traganje za istinom te Hasanov fatalizam.

Poveznica na mrežni katalog KGZ-a: https://bit.ly/2Cp6kOh

Feđa Šehović (1930.) pripovjedač, dramatičar i feljtonist povijesne teme obrađuje s humorističnom notom. Povijesne romane 1980-ih tiskao je pod pseudonimom Raul Mitrovich: „Gorak okus duše“ (1983.), „Oslobađanje đavola“ (1987.) i „Uvod u tvrđavu“ (1989.), a pod pravim imenom roman „Svi kapetanovi brodolomi“ (1992.) i obiteljsku sagu „Ilijasbegovići: cronica travuniana“ (2006). U kasnijim djelima bavi se i temom Domovinskog rata.

Vježbanje života, 1985.

Nedjeljko Fabrio Roman tematizira povijest Rijeke, odnosno sudbine stanovnika grada, Talijana i Hrvata, u vrtlogu povijesnih zbivanja od 1820. do 1955. godine. Roman prati povijest dvaju obitelji, talijanske i hrvatske, u vrijeme velikih političkih previranja.

Uz fiktivne likove, u "kronisteriji", kako glasi podnaslov romana, javljaju se i predstavnici velike politike: ban Josip Jelačić, Frano Supilo, Gabrielle Dánunzio i drugi.

Poveznica na katalog KGZ-a: https://bit.ly/2DtaFRi

U roman su umetnuti i povijesni dokumenti, kao stenogrami, pisma, novinski članci. S kasnije objavljenim romanima „Berenikina kosa“ i „Triemeron“ roman čini Jadransku trilogiju.

Nedjeljko Fabrio (1937. – 2018.) hrvatski književnik, urednik Dramskoga programa Hrvatske televizije, predavač na Akademiji dramske umjetnosti, predsjednik Društva hrvatskih književnika 1989.– 1995. redoviti član HAZU bio od 1997. te dobitnik Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo 2007. I u svom dramskom opusu bavio se odnosom povijesnih zbivanja i sadašnjosti.

Odnosom pojedinca i povijesti bavi se i u romanu „Smrt Vronskog“ u kojem poznatog Tolstojevog junaka dovodi u sam epicentar Domovinskog rata, u Vukovar.

Dioklecijan, 2006.

Veljko Barbieri

Biografski roman o znamenitom rimskom caru Dioklecijanu, rođenom na istočnoj obali Jadrana, koji se temelji na provjerenim povijesnim činjenicama o carevom društvenom i političkom putu. Priču o svojemu životu pripovijeda sam car nakon što se odrekao vlasti i to u obliku osobne ispovijesti, što piscu omogućuje da se naglasak stavi na njegovu čovječnu stranu: njegove misli, strahove, unutarnje sukobe. U romanu je bogato oslikana i društvena pozadina Rimskoga Carstva na zalasku s mnoštvom detalja o gospodarskim, društvenim, religijskim, graditeljskim, filozofskim i drugim aspektima.

Poveznica na katalog KGZ-a: https://bit.ly/2W351vJ

Veljko Barbieri (1950.) profesionalni je književnik, publicist i propagandist. U svojim djelima oslanja se na antičku književnu tradiciju i često se bavi antičkim temama. Napisao je i prozni dnevnik ratnih zbivanja oko Pakraca, a svoje gastronomske kolumne, u kojima se bavi tradicionalnom dalmatinskom kuhinjom i čuvanjem gastronomske povijesti objedinio je u nekoliko knjiga.

Ispovijedi nekarakternog čovjeka, 1996.

Ivo Brešan

U romanu je dana panorama dinamičnih povijesnih zbivanja u Hrvatskoj tijekom 20. stoljeća prikazana kroz stalno promjenjivu i neizvjesnu sudbinu glavnog junaka. Glavni junak romana je Fabricije Viskov, rođen 1918. u malom mjestu kraj Šibenika, a glavna mu je osobina prilagodljivost svakoj situaciji i svakom političkom sustavu. Želeći samo preživjeti u vrtlogu povijesnih zbivanja, bez nekih posebnih moralnih ili političkih uvjerenja, Fabricije se zanima isključivo za osobnu korist, zbog čega neprestano srlja iz jedne životne avanture u drugu.

Poveznica na katalog KGZ-a: https://bit.ly/324jgE3

Ivo Brešan (1936. – 2017.) dramatičar, scenarist i romanopisac u svojim se djelima, naročito dramama i romanima, često bavio društvenom kritikom ili prikazivanjem dalmatinskog mentaliteta, prožimajući svoje tekstove humorom i ironijom.

Povijesnom temom gradnje šibenske katedrale bavi su u romanu „Katedrala“ (2007.), a u romanima „Ništa sveto“ (2008.) i „Kockanje sa sudbinom“ (2002.) dotiče se i novije hrvatske povijesti.

Špilberk, 2017.

Hrvoje Hitrec Okvir romana čini priča o barunu Trenku, najpopularnijem junaku Europe 18. stoljeća, koji je preživio 102 dvoboja, 14 ranjavanja i dvije osude na smrt. Svojim hrabrim i uspješnim vojnim pothvatima koje je poduzimao s grupicom slavonskih vojnika okupljenih u postrojbi zvanoj Trenkovi panduri ušao je u povijest. Roman je pisan u formi pisama koje plemić Lovro Matijević piše supruzi Lini iz tamnice Špilberk iznad Brna pomoću kojih pratimo životnu priču baruna Trenka osuđenog na doživotnu tamnicu.

Poveznica na katalog KGZ-a: https://bit.ly/3iHgDxY

Hrvoje Hitrec (1943.) književnik, lektor, scenarist i novinar svojim je romanima „Kolarovi“ (2004.), „Što Bog dade i sreća junačka“ (2010.), „Špilberk“ (2016.) i „Samo sreća, ništa drugo“ (2018.) oslikao političku povijest Hrvata tijekom četiriju stoljeća hrvatske povijesti. Napisao je i roman s temom iz Domovinskog rata „Hrvatska Bogorodica“ (1996.).

Ezan, 2018.

Ivana Šojat Roman donosi priču o životu turskog vojnika Ibrahima, nekad dječaka Luke iz bosanske Jablanice koji je, kao turski danak u krvi, oko 1530. odveden iz rodnoga doma te završio u središtu Osmanskoga Carsta.

Tamo će odrasti i steći potpuno novi identitet: novo ime, vjeru, običaje, jezik. Na kraju života veliki ratnik svoja sjećanja i razmišljanja o ljudima i svijetu podijelit će sa svojim sinom. Priča o Ibrahimu prepliće se s liričnim opisima turske Slavonije u 16. stoljeću.

Poveznica na katalog KGZ-a: https://bit.ly/2ZXWUkW

Ivana Šojat (1971.) književnica i prevoditeljica.

Odnosom pojedinca i povijesti bavi se i u romanu „Unterstadt“ (2009.), koji tematizira povijest obitelji njemačkog podrijetla u Osijeku tijekom 20. st. Novije se povijesti, teme Domovinskog rata, dotiče u romanima „Jom Kipur“ (2014.) i „Ničiji sinovi“ (2012.).

OSvojski, 2019.

Jasna Horvat

Biografski roman o vojnom strategu i ratniku Eugenu Savojskom, jednoj od najznačajnijih povijesnih osoba zaslužnih za razvoj grada Osijeka u 16. i 17. stoljeću.

Roman je pisan u obliku dnevničkih zapisa kroz koje sam lik govori o svome životu, osobama koje su na njega utjecale, svojim političkim i životnim odlukama. Roman je obogaćen QR kodovima pomoću kojih se može reproducirati zvučni zapis teksta.

Poveznica na katalog KGZ-a: https://bit.ly/2ZXWUkW

Jasna Horvat (1966.) književnica, teoretičarka kulture i znanstvenica iz grane kvantitativne ekonomije. Njezin književni rad u velikoj je mjeri nadahnut hrvatskom i slavenskom kulturnom baštinom; u romanu „AZ“ 2009. tako tematizira život autora glagoljice Konstantina Ćirila, a roman „Bizarij“ 2009. bavi se pričama i značajnim osobama iz povijesti Osijeka.

Vošicki, 2020.

Marko Gregur Romansirana biografija češkog doseljenika Vinka Vošickog, knjižara, tiskara i nakladnika, prati njegov život od dolaska u Koprivnicu 1909. pa sve do smrti 1957. Vošicki je tiskao časopis Književna republika te objavljivao djela Karla Maya, Augusta Cesarca i Miroslava Krleže kao i djela drugih lijevo orijentiranih pisaca u politički nezgodnim vremenima. Bio je i jedan od inicijatora osnivanja Muzeja grada Koprivnice i urednik prvoga Zbornika Muzeja grada Koprivnice (1946). Ovim romanom obuhvaćena je i slika života grada Koprivnice u prvoj polovici 20. stoljeća.

Poveznica na katalog KGZ-a: https://bit.ly/2Do6hCU

Marko Gregur (1982.) koprivnički književnik, piše poeziju i prozu, objavljuje u mnogim domaćim i stranim časopisima. Dosada je objavio je romane „Kak je zgorel presvetli Trombetassicz“ (2018.), povijesno-političku satiru iz 17. st. pisanu na podravskom kajkavskom dijalektu i „Mogla bi se zvati Leda“ (2018.), roman obiteljske tematike.