a product message image
{' '} {' '}
Limited time offer
SAVE % on your upgrade

Page 1


Programska knjižnica

DRUGA PRILIKA:

izazovi i perspektive u radu s beskućnicima Gradska knjižnica, Odjel za djecu i mladež Starčevićev trg 4 31. svibanj 2012.


SADRŽAJ

Uvodna riječ / 2 Program / 3 Sažeci / 5 Impresum / 19 Sponzor / 20

1


Uvodna riječ Beskućnici i knjižnice – većini se ova dva pojma čine nespojivima. Kad pomisle na beskućnike, sjete se osoba koje prekapaju po kantama ili žicaju na ulici, a pomisao na knjižnice asocira na pomalo hladna i formalna mjesta gdje se u tišini posuđuju knjige. O jednima i drugima društvo je stvorilo predrasude. Organizacijom stručnoga skupa Druga prilika: izazovi i perspektive u radu s beskućnicima želja nam je pokazati da beskućnici ulažu napore da se maknu s margine društva te da im Knjižnice grada Zagreba u tim naporima pružaju podršku i umrežavaju brojne organizacije i pojedince koji traže adekvatne načine za osnaživanje ove marginalizirane društvene skupine. Naziv skupa Druga prilika želi ukazati ne samo na drugu priliku koju traže beskućnici da bi ponovno bili ravnopravni dio društva, već i na drugu priliku za samo društvo koje im je zakonskim preprekama, nesustavnom i neadekvatnom brigom te predrasudama otežalo put ka tome cilju. Nadamo se da će ovaj skup razmjenom znanja, iskustava i ideja među stručnjacima koji na različitim područjima društva daju svoj doprinos radu s beskućnicima uroditi inicijativama koje će potaknuti konkretne promjene i pomake na bolje. Zahvale međunarodnoj neprofitnoj organizaciji EIFL (Electronic Information for Libraries) koja je u okviru svoga programa podrške inovativnim programima u narodnim knjižnicama u području poticanja zapošljavanja donirala 15 000 dolara projektu Knjigom do krova: mreža knjižnica za osnaživanje beskućnika za poticanje beskućnika da se uključe u tržište rada. Uz financijsku pomoć, EIFL-ov tîm je svojom stručnom podrškom i razmjenom pozitivnih iskustava doprinio jačanju ideje da i knjižnice mogu imati vrlo aktivnu ulogu u rješavanju mnogih problema u lokalnoj zajednici. Doprinos knjižničara problematici beskućništva poticaj je i drugim strukama da se uključe u mrežu podrške. Hvala svim stručnjacima koji sudjeluju na ovome skupu što su se rado i spremno odazvali pozivu da podijele svoja iskustva i znanja, kao i onima koji su svojim prisustvom izrazili interes da se bolje upoznaju s društvenom skupinom kojoj je većina okrenula leđa. Sanja Bunić, voditeljica projekta Knjigom do krova

2


PROGRAM 9:30 – 10:00 Registracija sudionika 10:00 – 10:15 Pozdravni govori 10:15 – 10:30 Koja je uloga znanosti u unapređenju kvalitete života beskućnika? Olja Družić Ljubotina, Pravni fakultet, Studijski centar socijalnog rada 10:30 – 10:45 Grad Zagreb – skrb i briga o beskućnicima Romana Galić, Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom 10:45 – 11:00 Beskućnici i njihova prava u sustavu socijalne skrbi Štefica Karačić, Centar za socijalnu skrb, Zagreb 11:00 – 11:15 Problemi i potrebe korisnika prihvatilišta Zvonko Mlinar, Crveni križ, Zagreb 11:15 – 11:30 Rasprava 11:30 – 12:15 Pauza za osvježenje 12:15 – 12:30 Što knjižnice čine za beskućnike Sanja Bunić, Janja Maras, Knjižnice grada Zagreba 12:30 – 12:45 Psiho-socijalna podrška beskućnicima za uključivanje u tržište rada: iskustva, izazovi i naučene lekcije Dragana Knezić, Rehabilitacijski centar za stres i traumu

3


12:45 – 13:00 Resocijalizacija beskućnika - mogući problemi motivacije Marina Majetić, Caritas Zagrebačke nadbiskupije 13:15 – 13:30 Izazovi rada s beskućnicima iz perspektive volonterskoga centra – naučene lekcije Višnja Pavlović, Volonterski centar Zagreb 13:30 – 13:45 Način resocijalizacije beskućnika „Dnevni centar“ Josip Kramar, Udruga Ulični Suputnik 13:45 – 14:00 O projektu Knjižnica grada Zagreba i Pravne klinike Pravnog fakulteta u Zagrebu Tanja Peraković, Lucija Čolak, Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 14:00 – 14:30 Rasprava i zaključci

4


SAŽECI Koja je uloga znanosti u unapređenju kvalitete života beskućnika? Olja Družić Ljubotina Sveučilište u Zagrebu, Pravni fakultet, Studijski centar socijalnog rada olja_druzic@yahoo.com U literaturi se koriste različite definicije beskućništva iz čega nerijetko proizlaze metodološki problemi oko toga kako ga istraživati. Činjenica je da postoji više od jednog odgovora na pitanje tko će biti klasificiran kao beskućnik. Neki autori čak tvrde da postoji onoliko definicija koliko postoji studija o toj temi. Ujedinjeni narodi razlikuju dvije vrste definiranja beskućništva pri čemu razlikuju apsolutno i relativno beskućništvo. Pod apsolutnim smatraju pojedinca ili obitelj koja nema nikakvo mjesto za stanovanje ili je privremeno smješten/a u prihvatilište. Pod relativnim beskućništvom podrazumijevaju neosiguranost nekih osnovnih životnih standarda kao što su: adekvatna zaštita od nepogoda, pristup pitkoj vodi, osobnu sigurnost, pristup obrazovanju i zapošljavanju i dr. U Hrvatskoj su novim Zakonom o socijalnoj skrbi beskućnici prvi puta uvršteni kao kategorija korisnika unutar sustava socijalne skrbi. U istom zakonu beskućnici su definirani kao „osobe koje nemaju mjesto stanovanja niti sredstava kojima bi mogli namiriti potrebu stanovanja te su privremeno smješteni u prihvatilištu, ili borave na javnim ili drugim mjestima koja nisu namijenjena za stanovanje“. O beskućništvu postoje brojna svjetska istraživanja, s obzirom da je ta problematika dugotrajno prisutna u svijetu. U Hrvatskoj se zadnjih 20-ak godina sve više susrećemo s beskućništvom, a znanstvena istraživanja o beskućništvu kod nas iznimno su rijetka. Svjetska znanstvena istraživanja pokazuju da su rizični faktori za pojavu beskućništva: izloženost dugotrajnom siromaštvu, dugotrajna nezaposlenost, samohrano roditeljstvo, nizak stupanj obrazovanja, ovisnost o alkoholu, drogama ili kocki, narušeno tjelesno i/ili mentalno zdravlje, slaba socijalna mreža, izdržavanje zatvorske kazne, gubitak mjesta za stanovanje itd. U Hrvatskoj se unutar jedinoga znanstvenog istraživanja o beskućništvu došlo do sličnih saznanja, pri čemu su se kao neki od uzroka beskućništva pokazali: izloženost nasilju i traumi u djetinjstvu, odrastanje u tzv. nefunkcionalnim obiteljima, odrastanje u institucijama, gubitak posla i nemogućnost pronalaženja novoga posla, financijski problemi, narušeno zdravlje, prisilno izbjeglištvo, gubitak doma zbog rata, raspad obitelji nakon razvoda braka, smrt supružnika, boravak u zatvoru, životni izbor.

5


O beskućništvu, njegovoj etiologiji i fenomenologiji ne znamo mnogo pa je stoga nužno poticati i usmjeriti se prema istraživanjima o beskućništvu u Hrvatskoj, jer bez istraživanja i činjeničnih uporišta nije moguće kreirati kvalitetnu socijalnu politiku, odnosno prevenciju i intervenciju u odnosu na problematiku beskućništva. Da bi se potaknula istraživanja u tom smjeru, jedan od ključnih izazova je senzibilizacija znanstvene i stručne javnosti za ovu tematiku, jer osviještenost i zainteresiranost znanstvenika i stručnjaka, ali i zakonodavaca, za problematiku beskućništva još uvijek nije u potrebnoj mjeri prisutna. OLJA DRUŽIĆ LJUBOTINA rođena je 1970. godine u Zagrebu, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala je na Studijskom centru socijalnog rada pri Pravnom fakultetu u Zagrebu. Nakon završenoga studija zaposlila se u jednoj nevladinoj organizaciji u kojoj se bavila psihosocijalnom podrškom i pomoći djeci, mladima i obiteljima pogođenima ratnim događanjima u Hrvatskoj gdje je radila na projektima podrške i pomoći ratnim stradalnicima u socijalnoj rekonstrukciji zajednice. Od 2000. godine zaposlena je na Studijskom centru socijalnog rada u Zagrebu gdje sudjeluje na različitim istraživačkim projektima i kolegijima. Doktorirala je 2009. godine iz područja siromaštva te je trenutno u zvanju docenta. Nositeljica je kolegija „Socijalni rad s grupom“, a 2010. godine je pokrenula kolegij „Siromaštvo i socijalni rad“. Olja Družić Ljubotina je pohađala brojne edukacije te je uključena u različite projekte kao edukator. Članica je Upravnog odbora Volonterskog centra Zagreb i Društva za psihološku pomoć. Objavila preko 20 znanstvenih i stručnih radova.

Grad Zagreb – skrb i briga o beskućnicima Romana Galić, univ. spec. act. soc. Gradski ured za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom romana.galic@zagreb.hr Beskućništvo se u svijetu definira ovisno o geografskim, socioekonomskim obilježjima pojedinih područja te tradicionalno i kulturno uvjetovanim razlikama među njima. Prema Zakonu o socijalnoj skrbi Republike Hrvatske beskućnik je osoba koja nema mjesto stanovanja niti sredstava kojima bi mogla namiriti potrebu stanovanja te je privremeno smještena u prihvatilištu ili boravi na javnom ili drugim mjestima koja nisu namijenjena za stanovanje. Treba napomenuti da je u vremenu globalne ekonomske krize sve veći broj ljudi izložen riziku od gubitka krova nad glavom zbog gubitka posla i nemogućnosti pronalaska novoga, raspada obiteljskih veza, disfunkcionalne obitelji (rana institucionalizacija), ovisnosti, mentalne bolesti, a ponekad je to jednostavno stvar životnoga izbora.

6


Stoga je problemu beskućništva potrebno pristupiti iz različitih aspekata i u suradnji s različitim dionicima. U svrhu stjecanja uvida u broj beskućnika i njihova socio-demografska obilježja, Grad Zagreb proveo je dva istraživanja. Prvo istraživanje provedeno je 2002. godine u suradnji s Centrom za socijalnu skrb i drugim institucijama u kojima se beskućnici pojavljuju kao korisnici određenih usluga. Sljedeće je istraživanje Grad Zagreb proveo u 2008. godini i njime su bili obuhvaćeni korisnici prenoćišta koja su u to vrijeme postojala u Gradu Zagrebu. Govoreći općenito o životnim prilikama, danas one dobrim dijelom ovise o kapacitetima pojedinaca, individualnim sposobnostima u suočavanju sa svakodnevnim životnim situacijama. Životne okolnosti ljudi koji ostaju bez krova nad glavom popraćene su nizom poteškoća s kojima se oni nisu u stanju samostalno nositi te im je neophodna podrška i pomoć. „Druga prilika“ u ovom slučaju veliki je izazov – kako za beskućnika, tako i za društvo, organizacije, pa i za svakog od nas pojedinačno koji svojim stručnim znanjima, sposobnostima i interesom nastoji utjecati na promjenu. Grad Zagreb perspektivu u radu s beskućnicima vidi u organiziranju sustava socijalne skrbi koji zadovoljava primarne potrebe beskućnika, ali svojim uslugama potiče socijalnu integraciju i omogućuje povratak za samostalno društveno djelovanje. ROMANA GALIĆ pomoćnica je pročelnice za socijalnu zaštitu u Gradskom uredu za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom Grada Zagreba. Dodiplomsko obrazovanje stekla je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, studiju socijalnoga rada, a poslijediplomsko obrazovanje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, poslijediplomskom studiju „Management neprofitnih organizacija i socijalno zagovaranje“. Tijekom svojega profesionalnog djelovanja kontinuirano se stručno usavršavala te je stekla znanja iz širega područja socijalne zaštite. Članica je više radnih i savjetodavnih tijela na nacionalnoj i lokalnoj razini. Sudjelovala je u izradi stručnih programa i inicijativa iz područja socijalne zaštite.

Beskućnici i njihova prava u sustavu socijalne skrbi Štefica Karačić Centar za socijalnu skrb Zagreb steficakaracic@yahoo.com Beskućnici kao korisnici prava iz sustava socijalne skrbi su osobe koje žive u krajnjem siromaštvu, bez obiteljske, susjedske ili prijateljske podrške, potpuno socijalno isključeni i teže dostupni stručnom vođenju i promjeni. S obzirom da je udio beskućnika u ukupnom broju korisnika prava u socijalnoj skrbi relativno malen, pitanje njihove sustavne zaštite godinama je bilo zanemarivano.

7


U prilog tome govori podatak da je pojam beskućnika prvi puta definiran Zakonom o socijalnoj skrbi tek 2011. godine, kojim su pobliže regulirana njihova osnovna prava i socijalne usluge. Međutim, zbog različitih ograničenja stručni rad s ovim korisnicima još je uvijek otežan, a očekivani učinci skromni. Unatoč zakonskim promjenama, svakodnevna praksa i nadalje je suočena s brojnim poteškoćama u području rada s ovom posebno osjetljivom skupinom korisnika. Ograničeni resursi na razini sustava, ali i resursi korisnika za promjenu vlastite životne situacije, stalni su izazov za stručnjaka koji je u takvim okonostima prisiljen pronalaziti alternativne oblike skrbi o beskućnicima. Nažalost, gospodarska kriza, pad standarda, slabljenje socijalnih veza i druge društvene promjene još su uvijek ozbiljan rizik za porast siromaštva i socijalnu isključenost, a time i porast broja beskućnika. Zato je važno osnažiti struku i sustave za promjenu, potaknuti određene procese na lokalnoj razini u cilju stvaranja i jačanja socijalne mreže koja može na adekvatan, sustavan način, odgovoriti na potrebe ljudi kojima je nužna stručna pomoć u cilju potpune socijalne integracije. ŠTEFICA KARAČIĆ, dipl. socijalna radnica, zaposlena je u Centru za socijalnu skrb Zagreb, trenutno na poslovima privremene ravnateljice Centra. Kroz dugogodišnju praksu socijalnoga rada u zdravstvu, a zatim u djelatnosti socijalne skrbi, kontinuirano je angažirana u zaštiti prava osoba izloženih riziku od siromaštva i socijalne isključenosti. Kao predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika, nositeljica je različitih projekata usmjerenih na senzibiliziranje i osnaživanje socijalnih radnika, ali i drugih pomagača i javnosti, za potrebe i prava socijalno osjetljivih skupina korisnika, uključujući i beskućnike kao osobe koje žive u krajnjem siromaštvu. Bila je članica radne skupine za izradu Zakona o socijalnoj skrbi 2011. godine u kojoj se zalagala za reguliranje prava beskućnika u sustavu socijalne skrbi. U suradnji s drugim pružateljima usluga u zajednici usmjerena je na stvaranje boljih mogućnosti za socijalnu integraciju beskućnika.

Problemi i potrebe korisnika prihvatilišta Zvonko Mlinar Crveni križ, Zagreb zvonko.mlinar@crvenikriz-zg.hr U izlaganju će se pružiti pregled strukture korisnika Prenoćišta Crvenoga križa u Velikoj Kosnici u razdoblju od 15.12.2010. do 05.05.2012. godine.

8


Osim podataka o dobi i spolu, iznijet će se podatci o socio-ekonomskoj stukturi korisnika koji su svoj krov nad glavom pronašli u ovom najvećem prenoćištu u Hrvatskoj. Kroz osnovne razloge privremenoga smještaja u prenoćištu, ujedno se navode i najveće prepreke s kojima se susreću beskućnici u pokušajima da izađu iz svoga položaja, kao i prepreke s kojima se susreću svi oni koji im pokušavaju pomoći u tim naporima. Nabrojat će se i pojasniti brojne usluge koje im se pružaju u prihvatilištu – od samoga prihvata, prehane do zdravstvenih, socijalnih te usluga prilagođenih svakom pojedincu. Na osnovu iskustva predložit će se i moguća rješenja ili koraci u rješavanju gorućih problema vezanih uz problematiku beskućništva u Hrvatskoj. ZVONKO MLINAR zaposlen je u Gradskom društvu Crvenog križa Zagreb na poslovima pomoćnika ravnatelja. Nadležan je za rad prihvatilišta za beskućnike. Od samog početka rada u djelatnosti socijalne skrbi (Gradski zavod za socijalnu zaštitu, Republički fond socijalne skrbi, Ministarstvo rada i socijalne skrbi) susretao se s problematikom zbrinjavanja beskućnika kao najugroženije kategorije korisnika socijalne skrbi te aktivno sudjelovao u rješavanju njihovih potreba i problema. Nakon izbacivanja beskućnika iz Zakona o socijalnoj skrbi iz 1991. g., založio se za opstanak tada jedinog prenoćišta u RH sklapanjem ugovora o financiranju troškova noćenja u prenoćištu Crvenog križa Zagreb. Zalaže se za osnivanje prihvatilišta i prenoćišta koja će kratkoročno zbrinjavati beskućnike dok im se ne osigura primjereno stanovanje – korisnicima koji ispunjavaju zakonske uvjete stalni smještaj, a radno sposobnim samostalno stanovanje.

Što knjižnice čine za beskućnike Sanja Bunić, Janja Maras Knjižnice grada Zagreba sanja.bunic@kgz.hr; janja.maras@kgz.hr Beskućnici i knjižnice – većini se ova dva pojma čine nespojiva. Ono što ih spaja je načelo jednakih mogućnosti u pristupu informacijama, znanjima i kulturnim dobrima. To je načelo utkano u samu bit narodnih knjižnica koje su često neka vrsta dnevnoga boravka grada, mjesta susreta gdje se odvijaju različiti programi i aktivnosti za sve bez obzira na dob, spol, zdravstvene, socijalne ili bilo koje druge razlike. Knjižnice grada Zagreba (u daljnjem tekstu: KGZ) u suradnji s Volonterskim centrom Zagreb i Uličnim svjetiljkama razvile su sedam programa podrške beskućnicima: Radionice informacijske pismenosti za beskućnike; Beskućnici volontiraju u knjižnici; Kreativne radionice s beskućnicima; Prigodne prodaje radova beskućnika i časopisa Ulične svjetiljke; Pomoć pri pisanju članaka za časopis Ulične svjetiljke; Promocije programa s beskućnicima; Dovedi prijatelja organizirano druženje beskućnika, volontera, zaposlenika i korisnika knjižnica.

9


Na osnovu iskustava stečenih provedbom ovih programa, nastao je projekt Knjigom do krova: mreža knjižnica za osnaživanje beskućnika. KGZ su prve u Hrvatskoj dobile donaciju u iznosu od 15 tisuća dolara od međunarodne neprofitne organizacije EIFL – Electronic Information for Libraries u sklopu programa PLIP (Public Library Innovation Programme) u kategoriji poticanja zapošljavanja. U okviru projekta instalirana su četiri računala i pisač u Prenoćištu Crvenoga križa u Velikoj Kosnici, organizirane su radionice informatičke i informacijske pismenosti za beskućnike u Kosnici i Gradskoj knjižnici, kao i radionice podrške za traženje posla koje provode psiholozi Rehabilitacijskoga centra za stres i traumu. Uspostavljena su i nova partnerstva u svrhu što obuhvatnijega pristupa korisnicima, ali i umrežavanja što većega broja aktera koji se u praksi njima bave. Velika je pozornost poklonjena promotivnoj strategiji s ciljem rušenja stereotipa i predrasuda kako o beskućnicima, tako i o knjižnicama, ali i otvaranju novih mogućnosti u radu s njima. S kojim su se izazovima knjižničari susretali u okviru programa i projekta te na koje su ih načine prevladavali i koje perspektive vide u daljnjem radu s beskućnicima, bit će riječi u ovome izlaganju. SANJA BUNIĆ, diplomirani sociolog i knjižničar. Od 1996. zaposlena je u Knjižnicama grada Zagreba kao informator društvenih znanosti u Gradskoj knjižnici. Koordinatorica je projekta 65 plus Knjižnica grada Zagreba – programa namijenjenih starijim osobama. Nakon završene edukacije iz područja volonterskoga menadžmenta, imenovana je i koordinatoricom volontera, a od 2010. godine uvodi i osmišljava Programe podrške beskućnicima u svojoj ustanovi. Trenutno vodi projekt Knjigom do krova: mreža knjižnica za osnaživanje beskućnika. O iskustvima i rezultatima rada na navedenim programima izlaže na brojnim stručnim skupovima knjižničara i koordinatora volontera te piše u stručnim časopisima. JANJA MARAS još kao studentica počela je pisati za kulturnu rubriku katoličkoga tjednika Glas koncila. Na Obiteljskom radiju od 2000. godine radi kao novinar i urednik tjedne kulturne emisije zajedno sa Zlatkom Mađarom. U Media servisu, agenciji za radijske vijesti, zaposlila se 2003. godine. Radila je kao novinar i urednik vijesti te je 2010. godine postala urednica informativne redakcije. Vodila je i uređivala više različitih informativnih emisija. Honorarno je surađivala i s hrvatskom redakcijom Deutche Wellea. Od 2011. radi kao informator u Knjižnicama grada Zagreba. Zadužena je za promociju KGZovog projekta Knjigom do krova: mreža knjižnica za osnaživanje beskućnika.

10


Psiho-socijalna podrška beskućnicima za uključivanje u tržište rada: iskustva, izazovi i naučene lekcije Dragana Knezić Rehabilitacijski centar za stres i traumu irct-zg@zg.htnet.hr U okviru projekta Knjigom do krova: mreža knjižnica za osnaživanje beskućnika Rehabilitacijski centar za stres i traumu provodi komponentu psihosocijalne podrške za uključivanje u tržište rada kao partner u projektu. Povećanje samopouzdanja, motivacije za traženje posla, tolerancije na frustraciju i stres te osjećaja odgovornosti za uključivanje u tržište rada, cilj je ove komponente projekta. Program rada podrazumijeva ciklus edukativno-iskustvenih radionica koje se naslanjaju na radionice stjecanja informatičkih vještina i individualnu pomoć i podršku. Radionice su osmišljene tako da kroz usvajanje praktičnih vještina traženja posla djeluju na povećanje aktiviteta i ustrajnosti sudionika u traženju posla te optimizam i socijalnu povezanost. Princip podrške zasnovan je na konceptu samo-efikasnosti i socijalno-kognitivnoj teoriji promjene ponašanja Alberta Bandure. U dosadašnjem tijeku projekta radili smo s dvije skupine korisnika na dvije lokacije i s donekle različitim iskustvima: u Velikoj Kosnici u Prenoćištu Crvenoga križa s tamošnjim korisnicima i s korisnicima Caritasa Zagrebačke nadbiskupije iz Rakitja u Gradskoj knjižnici Knjižnica grada Zagreba. Obje skupine korisnika pokazale su se nesklonima za strukturirani grupni rad, posebno za iskustvenu komponentu radionica i grupnu razmjenu o osjećajima, mislima i motivaciji. Vezano s tim, nametnula se potreba da se način rada prilagodi obrazovnoj razini korisnika te njihovim očekivanjima i navikama. Razlika među skupinama korisnika pokazala se u motiviranosti i redovitosti sudjelovanja, pri čemu su korisnici koji su dolazili u Knjižnicu pokazali veću motivaciju, disciplinu i spremnost na suradnju. Vjerojatno je ova skupina unaprijed „pozitivno“ selektirana u pogledu motivacije samim time što su odabrali dolaziti na radionice u Knjižnicu. Program je najdosljednije proveden s mlađim korisnicima koji su dolazili u Knjižnicu te se iz toga nameće preporuka za buduće sustavne intervencijske i rehabilitacijske mjere. S najvećim izazovima suočili smo se u radu s korisnicima Prenoćišta u Kosnici, gdje je posjećenost radionica bila slaba te nismo postigli stalnost grupe za psiho-socijalnu podršku, što je jedan od preduvjeta za učinkovitost grupnoga rada i razvoj grupne kohezije i povjerenja.

11


Stekli smo dojam da bi dosljednije „nametanje“ strukture i rutine u svakodnevnim aktivnostima korisnika koji su u organiziranom smještaju pomoglo njihovoj resocijalizaciji, uključivanju u programe pomoći i, naposljeku, u tržište rada. Dodatnu otežavajuću okolnost osnaživanju za uključivanje u tržište rada predstavlja preplavljenost praktičnim preprekama i problemima u traženju posla i zapošljavanju, kao što su gubitak prava na smještaj kod privremenog zapošljavanja te niska tolerancija na frustraciju. Uspješni programi resocijalizacije i reintegracije trebali bi biti usmjereni na razvoj socijalnih politika i praksi koje podržavaju postupno osamostaljivanje i prestajanje socijalne skrbi te dugotrajniju i individualiziranu psiho-socijalnu podršku i pomoć kako bi se utjecalo na ustrajnost, toleriranje frustracije i povećanje kapaciteta za rješavanje problema. DRAGANA KNEZIĆ, psiholog i racionalno-emotivno-bihejvioralna terapeutkinja, radi u Rehabilitacijskome centru za stres i traumu kao voditeljica programa osnaživanja i podrške mladima koji izlaze iz sustava socijalne skrbi u traženju posla. Profesionalno se bavila profesionalnim usmjeravanjem, karijernim vođenjem i savjetovanjem, upravljanjem ljudskim resursima te programima i projektima povećanja zapošljivosti i kompetencija raznih skupina u riziku od dugotrajne nezaposlenosti. Profesionalni interesi: primjena kognitivnobihejvioralnog savjetovanja u osobnom i profesionalnom razvoju te povećanju osobne i organizacijske efikasnosti, psihološki aspekti nezaposlenosti, zapošljavanja i rada te zaštita i unapređenje mentalnoga zdravlja nezaposlenih i zaposlenih u riziku od narušavanja mentalnoga zdravlja.

Resocijalizacija beskućnika - mogući problemi motivacije Marina Majetić Caritas Zagrebačke nadbiskupije marinamajetic@yahoo.com Beskućnici su jedna od najugroženijih marginalnih skupina današnjega društva. S obzirom da su beskućnici Zakonom o socijalnoj skrbi iz 2011.g. po prvi puta uvršteni u Zakon kao posebna kategorija, na taj su im način zajamčena određena socijalna prava koja do sada nisu imali. Međutim, to još uvijek nije dovoljno. Ipak, kroz različite projekte, a izdvojit ću projekt Knjigom do krova, radi se na osnaživanju beskućnika te im se pruža nada da imaju neku budućnost i da vrijede truda. Caritas Zagrebačke nadbiskupije još je 2003. g. prepoznao potrebu da beskućnicima pruži ne samo krov nad glavom, nego i odgovarajuću skrb, pa je pokrenuo projekt Skrb za beskućnike.

12


Prihvatilište ima 40 ležajeva, a po potrebi, kao što je bilo i ove zime, može primiti do 50 korisnika. Korisnicima je osiguran 24-satni smještaj, tri obroka dnevno, uvjeti za osobnu higijenu, pomoć u odjeći i obući. Osim odgovarajućeg smještaja, korisnicima se pruža i stručna pomoć: psihosocijalno savjetovanje, posredovanje pri ishodovanju potrebnih dokumenata, pomoć oko rješavanja zdravstvenih problema, upućivanje na ostvarivanje određenih prava, izrada individualnoga plana. Ono što bih istaknula kao posebno vrijedno je da korisnici sami održavaju prostorije i okoliš, pripremaju objed, održavaju dvorište te se dobrovoljno uključuju u neke karitativne projekte čime pomažu drugim korisnicima Caritasa. Također surađujemo i sa župama. Ovakve aktivnosti svojevrsna su radna terapija koja im pomaže u privikavanju na preuzimanje obaveza i život u zajednici, a povećava im se i svijest o korisnosti i potrebi zajednici i društvu. Početkom ove godine uključili smo se u projekt Knjigom do krova jer smo ga prepoznali kao pomak u radu s beskućnicima. Povratne informacije koje smo dobili od nekoliko beskućnika koji su uključeni u projekt, više su nego pozitivne. Individualan način rada svakog pojedinog beskućnika i volontera, ugodna atmosfera, osjećaj da ih netko stvarno doživljava i da ih pokušava razumjeti je hvalevrijedan. Cijeli prostor u kojem se odvija radionica je poticajan, a ono što je posebno značajno je da se projekt prilagođava potrebama beskućnika. Kao krajnji cilj rada sa beskućnicima treba nam biti „druga prilika“, jer je to ono što beskućnici zaslužuju. Izazova je mnogo, s obzirom da se radi o ljudima koji pate i od duševnih bolesti, u velikom broju se bore s problemima ovisnosti – najviše alkoholizma, tu su osobe koje su počinile kazneno djelo, počinitelji obiteljskog nasilja... Izazov je mnogo veći nego što se možda čini. Perspektiva ovih ljudi nije onakva kakva bi trebala biti. Beskućnici teško pronalaze posao, često i zbog nedostatka samopouzdanja, psihičkih poteškoća, ali i zbog kriminalne prošlosti. Tu je i problem prijave prebivališta te, vezano uz to, i nemogućnost ostvarivanja prava. Unatoč brojnim poteškoćama, nije nemoguće pomagati im sve dok postoje ljudi koji imaju želju i volju boriti se za prava beskućnika, ali što je još bitnije – koji su spremni pomoći im da vrate vjeru u sebe, a onda i u druge. MARINA MAJETIĆ, diplomirala socijalni rad na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Zaposlena je u Caritasu Zagrebačke nadbiskupije od 2009. g. Radila je u nekoliko Caritasovih kuća kao pripravnik (Kuća za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi, Socijalna služba – podjela pomoći). Trenutno je zaposlena kao socijalni radnik u dvije Caritasove kuće – Kuća za beskućnike u Rakitju i Kuća za žrtve obiteljskog nasilja. Pohađa edukaciju iz realitetne terapije i teorije izbora koju provodi Udruga za realitetnu terapiju Republike Hrvatske. Stručni je djelatnik u Klubu liječenih alkoholičara Moj put.

13


Izazovi rada s beskućnicima iz perspektive volonterskoga centra – naučene lekcije Višnja Pavlović Volonterski centar Zagreb zvs@vcz.hr Jedna od glavnih uloga volonterskih centara jest promoviranje volontiranja kao

dobrovoljne aktivnosti građana da ulože svoje vrijeme, trud i znanja za javnu dobrobit ili dobrobit druge osobe. U cilju promocije volontiranja kao takvog, centri povremeno organiziraju i volonterske akcije te samostalne volonterske programe. Unazad tri godine Volonterski centar Zagreb (VCZ) je organizirao više akcija s beskućnicima te provodio jedan dugoročni program podrške beskućnicima. Iskustva su pokazala da je rad s beskućnicima rad malih koraka i malih ciljeva. S obzirom na kompleksnost problematike beskućništva te nemoći beskućnika da promjene svoju situaciju bez adekvatne podrške, iskustvo nas brzo uči da je to proces koji zahtijeva puno vremena i strpljenja. Ono što volonteri mogu napraviti u radu s beskućnicima je vrlo ograničeno, što je u skladu s kapacitetima i odgovornostima volontera, a u isto vrijeme ima veliki značaj za same beskućnike jer im volonteri pružaju ono što im često u velikoj mjeri nedostaje: pokazivanje brige, svjedočenje njihovim problemima i patnjama, zagovaranje za njihova prava ostatku društva te podržavanje njihovog unutarnjeg kapaciteta za samozastupanje. Izazov za naše društvo jest uopće uključivanje volontera i stručnjaka u rad s beskućnicima pa će ovo izlaganje imati za cilj dati neke od preporuka kako raditi s ovom skupinom na podržavajući način, ali u isto vrijeme njegujući odnos ravnopravnosti. VIŠNJA PAVLOVIĆ, vlasnica nostrificirane diplome iz pedagogije.Više od tri godine zaposlena u Volonterskom centru Zagreb na poziciji koordinatorice Zagrebačkoga volonterskog servisa. U sklopu posla je koordinirala volonterski program podrške beskućnicima, a zadnje dvije godine volontira na individualnoj podršci te kreativnim radionicama s beskućnicima. Završava 4-godišnju edukaciju iz gestalt psihoterapije.

14


Način resocijalizacije beskućnika „Dnevni centar“ Josip Kramar Udruga Ulični Suputnik josipkramar84@gmail.com Dnevni centar (DC) je projekt udruge Ulični suputnik koji se provodi na volonterskoj osnovi. Centar je otvoren svake nedjelje između 10 i 17 sati. U njemu provodimo brojne aktivnosti koje beskućnicima omogućuju da ostvare svoje potrebe po dnevnom bivanju, informiranju, pomoći pri uređenju socijalnoga statusa, razvijanjem vještina za uključivanje u društveni život te potpori kod ostvarivanja zahtjevnijih ciljeva. Program se temelji na aktiviranju korisnika i njihovom sudjelovanju kod planiranja pomoći i samopomoći. U aktivnosti DC-a uključuju se beskućnici koji su aktivni prodavači Uličnih svjetiljki, koji žele promijeniti svoju životnu situaciju te žele aktivno raditi na svojem ponovnom uključivanju u društvo. Svi korisnici trebaju poštivati pravila i kućni red Centra. Cilj programa je omogućiti beskućnicima prostor u kojem će se osjetiti prihvaćenima, gdje će imati mir i zaklon od ulice. Istovremeno, vrijeme koje u njemu provedu osmišljeno je tako da im nudi prostor za konstruktivno rješavanje osobnih problema, a ujedno je i prostor koji im omogućuje samorefleksiju preko druženja i uspostavljanja osobnih i radnih odnosa s volonterima i stručnim kadrom. Centar nastoji privući beskućnike preko različitih radionica i aktivnosti koje zadovoljavaju potrebe osoba s različitim stupnjem motivacije. Svjesni smo da nekima treba duže vrijeme za uspostavu odnosa i adaptaciju na našu sredinu, ali i da mnogima Dnevni centar ostaje nedostižan - što zbog fizičkih prepreka (udaljenost, mali prostor, ...), ali i simboličkih (pasivnost populacije, nepovjerenje u ustanove). Određenom postotku zagrebačkih beskućnika upravo iz tih razloga dolazak kod nas je otežan, odnosno nemoguć. Aktivnosti Dnevnog centra U Centru se korisnici mogu ugrijati, međusobno popričati, pojesti ručak, popričati s volonterima, stručnim suradnicima, mogu gledati TV, surfati internetom, igrati društvene igre, popiti kavu ili sok, pročitati knjigu ili časopis. Mogu prikupiti i različite korisne informacije. Također mogu dobiti odjeću ili hranu, ako je prispjela nova donacija, i pobrinuti se za osobnu higijenu. U Centru se održavaju i sastanci s koordinatoricom prodaje Uličnih svjetiljki za Zagreb, a povremeno i sastanci volontera i voditelja Centra. U DC stručni suradnici korisnicima nude informacije o prihvatilištima, javnim kuhinjama i drugim programima koji se provode u Gradu Zagrebu. Nude im duhovnu potporu te pomoć kod uređivanja socijalnoga statusa (dobivanja osobnih dokumenata, mirovina, braniteljskih prava, zdravstvenoga osiguranja, prijave na Zavod za zapošljavanje, socijalnu pomoć, ...). Nudimo pomoć kod traženja stanova i mjesta za prijavu prebivališta te traženju posla.

15


Stručna pomoć Korisnicima su na raspolaganju hagioterapeutkinja i socijalna radnica koje korisnicima nude savjetovanje, a najčešće kada korisnici sami izraze želju za individualnim radom. Cilj individualnoga rada je da korisnici osvijeste svoju trenutačnu životnu situaciju u kojoj se nalaze te da se zajedno s korisnikom uvidi što želi u svom životu i koliko su realne te želje. Potom im terapeutkinja i socijalna radnica posljedično pomažu da otkrije koji je sljedeći korak u realizaciji željene promjene. Pri tome se oslanjamo na jake točke i socijalni kapital koji korisnik posjeduje i koje je moguće iskoristiti i uključiti (obitelj, prijatelje, organizacije, izobrazbu, upornost, ...). Radionice Namjera nam je kroz različite radionice (umjetničke, radne) aktivirati korisnike i motivirati ih da svojim zalaganjem shvate da još uvijek mogu biti korisni i uspješni. Na taj način podižemo njihovo samopouzdanje i njihovu kritičnost sebe i drugih. JOSIP KRAMAR, rođen 08.09.1984. godine u Maljinama, općina Travnik, BiH. Za vrijeme rata stigao sam u Zagreb pa sam od ranih godina djetinjstva bio suočen s ljudima koji su bili izbjeglice, prognanici, ljudima koji su postali beskućnici. No, u studentskim danima, kako sam sazrijevao i počeo primjećivati okolinu u kojoj danas živim, vidio sam opet ljude bez doma, a vrijeme mira je, te me je to motiviralo za rad na pomoći tim ljudima. Od nastanka časopisa Ulične svjetiljke bio sam jedan od volontera koji je prepoznao vrijednost toga resocijalizacijskog projekta te sam skupa s volonterkom Kristinom Šabaljom i u suradnji s VCZ-om pokrenuo distribuciju časopisa u Zagrebu. Jedno sam vrijeme i sâm bio koordinator distribucije časopisa koju sada vodi volonterka Margareta Vrban. Također smo na isti način pokrenuli prodaju časopisa u Osijeku i Varaždinu. Jedan sam od osnivača udruge Ulični Suputnik u kojoj sam izabran za predsjednika. Sada obavljam dužnost voditelja Dnevnog centra koji već drugu godinu funkcionira u Zagrebu na volonterskoj osnovi.

O projektu Knjižnica grada Zagreba i Pravne klinike Pravnog fakulteta u Zagrebu Tanja Peraković, Lucija Čolak Pravna klinika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu tajci_pe@yahoo.com; lucija.colak@gmail.com Pravna klinika je jedinica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu u okviru koje studenti pružaju besplatnu pravnu pomoć građanima kojima je ona potrebna. Osnovana je u jesen 2010. godine i uključena u nastavni plan i program Pravnog fakulteta. Studenti u Klinici pružaju pravne savjete, sastavljaju pravna mišljenja, a osim toga Klinika može pomoći i u sastavljanju raznih pismena i podnesaka u upravnom i drugim nesudskim postupcima.

16


Suradnja Pravne klinike i Knjižnica grada Zagreba započela je obraćanjem Knjižnica grada Zagreba Pravnoj klinici vezano za projekt Knjigom do krova. U sklopu toga projekta primijećena je zainteresiranost korisnika za rješavanje i njihovih pravnih problema. S obzirom da Klinika uspješno surađuje s mnogim udrugama i ustanovama, studenti iz Klinike odazvali su se pozivu. Održan je niz sastanaka s djelatnicima Knjižnica, stručnim osobljem uključenim u projekt i volonterima koji rade s korisnicima, tijekom kojih je dogovoreno da će Klinika kroz nekoliko tjedana održati edukativne prezentacije u kojima će studenti Pravne klinike predstaviti volonterima, a zatim i samim beskućnicima, prava koja bi ih mogla zanimati te način njihova ostvarivanja. U skladu s time, studenti su se organizirali u tri grupe. Jedna grupa bavila se pravima po Zakonu o socijalnoj skrbi, druga prebivalištem, boravištem, osobnom iskaznicom i zdravstvenim osiguranjem, a treća pravima branitelja i besplatnom pravnom pomoći. Dana 3. svibnja u prostorijama Odjela za djecu i mlade Gradske knjižnice Knjižnica grada Zagreba studenti su održali prvo predavanje za volontere i osobe koje usko surađuju s korisnicima koje se sastojalo od tri prezentacije navedenih grupa studenata. Planirani tijek daljnjih aktivnosti su prezentacije i radionice za korisnike koje će se održavati kroz idućih nekoliko tjedana. Krajnji cilj ovih edukacija je približiti prava krajnjim korisnicima i istaknuti nedostatke u sustavu s kojima su se studenti susreli tijekom pripremanja i izlaganja prezentacija te predložiti neke od načina za njihovo ispravljanje. Neki od nedostataka koji su uočeni su: problem prestanka prava na pomoć za uzdržavanje smještajem u prihvatilišta ili domove socijalne skrbi, zatim problem prijave prebivališta, što se pokazalo kao početni problem za ostvarivanje svih ostalih prava, te poteškoće oko stjecanje statusa branitelja. U sklopu projekta studenti su zaprimili i nekoliko slučajeva od korisnika, međutim slučajevi još pristižu pa će se njihov konačan broj znati tek po završetku edukacije. Na samome skupu izlagači će predstaviti osnovna prava o čijem ostvarivanju su u sklopu Pravne klinike izdana pravna mišljenja. LUCIJA ČOLAK. Rođena sam 22. veljače 1989. godine u Koprivnici te sam nakon završetka gimnazije „Fran Glaović“ u Koprivnici, 2007. godine upisala Pravni fakultet u Zagrebu. Trenutno sam na posljednoj godini diplomskog studija na kojoj sam izabrala trgovačkopravni smjer. Od ovoga semestra volontiram u Pravnoj klinici ustrojenoj u sklopu Pravnog fakulteta u Zagrebu, čija je zadaća davanje besplatne pravne pomoći. U sklopu Pravne klinike sudjelujem u radu grupe za zaštitu prava pacijenata. Također sam članica studentske udruge „Alimenta“ osnovane na Pravnom fakultetu u Zagrebu 2010. godine, u skopu čijega rada sam sudjelovala u organizaciji ovogodišnjega kongresa na temu Šport i pravo, održanog 7.-9. svibnja ove godine. U ovoj akademskoj godini demonstriram na katedri za Europsko javno pravo.

17


TANJA PERAKOVIĆ. Rođena sam 20. kolovoza 1988. godine u Karlovcu. Završila sam Opću gimnaziju u Karlovcu te paralelno glazbenu školu također u Karlovcu gdje sam stekla zvanje glazbenik teoretičar (klavir i orgulje). Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu upisala sam 2007. godine, a trenutno sam na posljednjoj godini na međunarodnopravnome smjeru. Radno iskustvo do sada sam stekla obavljanjem prakse u odvjetničkim uredima, a od ovoga semestra volontiram u Pravnoj klinici Pravnog fakulteta gdje sudjelujem u radu grupe za zaštitu prava pacijenata. Član sam Kluba mladih miritelja Hrvatske udruge za mirenje i sudjelovala sam u njihovim radionicama za miritelje.Također sam sudjelovala sam na 2. međunarodnoj konferenciji o alternativnom rješavanju sporova i na 2. okruglom stolu Analiza zdravstvenog sustava: e-zdravstvo. Članica sam Kulturno umjetničkog društva Barilović te crkveni orguljaš u dvjema župama.

18


IMPRESUM Nakladnik: Knjižnice grada Zagreba Starčevićev trg 6 10000 Zagreb Za nakladnika: Davorka Bastić Urednica: Sanja Bunić Lektorica: Kristina Prusec Grafičko oblikovanje: Marija Grozdanić Tisak: ARS kopija Naklada: 80 primjeraka

19


S P O N Z O R:

www.eifl.net

20


Profile for Knjižnice grada Zagreba

Druga prilika: izazovi i perspektive u radu s beskućnicima  

Knjižnice grada Zagreba u suradnji s Rehabilitacijskim centrom za stres i traumu okupljaju stručnjake iz različitih područja kako bi se razm...

Druga prilika: izazovi i perspektive u radu s beskućnicima  

Knjižnice grada Zagreba u suradnji s Rehabilitacijskim centrom za stres i traumu okupljaju stručnjake iz različitih područja kako bi se razm...

Advertisement