Bilten bosansko francuska verzija

Page 1

MFS ˙Ř˙ŕ

Bilten br. 20 Bulletin No. 20

Međunarodni forum solidarnosti—Emmaus Forum international de la solidarité - Emmaüs

1


OTVARANJE OSMOG MEĐUNARODNOG OMLADINSKOG RADNOG KAMPA- Franco Bettoli „Srebrenica, put ka novoj Europi 2013“ Osobe različitog porijekla, starosne dobi, kulture, vjeroispovijesti i nacije iz zemalja širom svijeta, imaju jednom godišnje mogućnost da se okupe na isto mjesto sa jednim ciljem – pomoći u izgradnji Srebrenice i stanovništvu iz tog područja. Međunarodni omladinski radni kamp – Franco Bettoli „Srebrenica, put ka novoj Europi― je jedan od rijetkih događaja na svijetu gdje nema prostora za stereotipe, za diskriminaciju, a naročito za govor mržnje i nasilje u bilo kom obliku. Na kamp dolaze prije svega humani ljudi, koji šire ljubav i toleranciju i koji su spremni žrtvovati svoje slobodno vrijeme kako bi pomogli ugroženom stanovništvu u Srebrenici, tj. ljudima kojima je načinjena prevelika bol i koji su pretrpjeli ono najgore i najstrašnije - genocid! Oni svake godine nanovo dokažu da Srebrenica nije zaboravljena, da na svijetu postoje ljudi u kojima ne postoji mržnja i diskriminacija na osnovu religijske, rasne, etničke, ili spolne pripadnosti. Kamp 2013. godine je ponovo potvrdio ove činjenice, okupio je volontere koji dolaze iz Francuske, Italije, Turske, Kanade, Engleske, Poljske ali i osobe iz raznih gradova u BiH na jedno malo, opustošeno mjesto – Potočare, kod Srebrenice. Broj koji zasigurno nije mali, broj od 107 ljudi na ovogodišnjem kampu, nije samo cifra već je ujedno i simbol za: humane ljude, ljude željne ljubavi, prijateljstva i prije svega - mira; 214 ruku koje vrijedno rade, ne zbog svojih potreba, već zbog potrebe za pomaganjem ljudima, kojima život zavisi od pomoći drugih.

2


Na ovom kampu su svi isti, niko ne uživa privilegije, isto tako niko se ne osuđuje na osnovu svoje različitosti, svi isto dišu, isto hodaju, isto misle, rade, ali prije svega svi jednako žele pomoći, ne samo Srebrenici već i čitavom svijetu, dokazivajući da je mir, ljubav, prijateljstvo i tolerancija između različitosti itekako moguća. Kamp se organizuje još od 2006. godine i do sada je mnogo toga učinjeno i postignuto: na hiljade domaćinstava je potpomognuto namještajem, prehranom, svake godine se pomogne porodicama u raznim kućnim poslovima, fizičkim radovima, izgradnjom „krova nad glavom― onima koji su u ratu ostali bez njega, ali i izgradnji farme ovaca, te Europskog centra za civilni servis – Franco Bettoli, krčenju puteva i čišćenja terena, te uklanjanje arhitektonski barijera u Srebrenici, sanaciji vodovodne mreže i još mnogo toga. Sve ove akcije su humanitarnog karaktera i zahtijevaju marljiv, težak i naporan rad učesnika kampa. Osmi Međunarodni omladinski radni kamp – Franco Bettoli „Srebrenica, put ka novoj Europi 2013― je otvoren 10.jula riječima g-dina Renza Fiora, predsjednika Emmaus Italije i odgovorne osobe u zajednici Vilafranca, Italija. Na Ceremoniji otvaranja učesnicima su se još obratili: g-đa Hatidža Mehmedović, predsjednica udruženja „Majke Srebrenice―; g-din Nermin Alivuković, šef kabineta Općinskog načelnika Srebrenica; g-din Muhamed Duraković, direktor Ljetnog univerziteta Srebrenica; g-din Emir Nurkić Kačapor, predsjednik Svjetske solidarne alijanse Franco Bettoli. Kakvo je to mjesto danas, koje je prije 18 godina doživjelo toliku tragediju, toliko boli i tuge, toliko nepoštenja i nepravde? To je mjesto koje je sposobno dovesti sedamnaestogodišnjeg dječaka iz Cazina, šezdesetogodišnjaka iz Velike Britanije, ali i dvadesetogodišnju studenticu iz Kanade na jedno mjesto. To je mjesto koje, za vrijeme kampa širi mir i ljubav, to je mjesto gdje se okupljaju pošteni i humani ljudi, to je genocidom opečaćena Srebrenica, koja će jednog dana, uz pomoć dobrih i humanih ljudi ponovo stati na noge i zablistati punim sjajem, što i predstavlja glavni cilj Međunarodnog omladinskog radnog kampa – Franco Bettoli „Srebrenica, put ka novoj Europi―.

3


Konvoj i distribucija Zahvaljujući grupama Emmaus iz Francuske u julu 2013. godine stigao je konvoj humanitarne pomoći koji se sastojao od sedam kamiona i jednog minibusa. Dvadeset jedna osoba prešla je sa konvojem 1300km, sa jednim ciljem, da dostavi humanitarnu pomoć onim kategorijama bh. stanovništva kojima je najpotrebnija. Pomoć je dovezena kako bi se podijela porodicama u Srebrenici, Bratuncu, Milićima, Cerskoj i Zvorniku, ali i okolnim mjestima. Za vrijeme trajanja Međunarodnog omladinskog radnog kampa 2013. posjećene su 172 porodice kojima je dostavljena pomoć, a koja se sastojala od potrepština dovezenih sa konvojem i od drugih donacija. Porodice su dobile razne potrepštine, npr: namještaj, posuđe, tepihe, deke, odjeća i obuća, prehrambene pakete, kućne potrepštine itd.

Distribucija je jedna od omiljenih aktivnosti na kampu, što potvrđuje ranije iskustvo. Učesnici najviše vole ovu aktivnost iz razloga što imaju priliku putovati do udaljenih mjesta, posjetiti porodice koje žive u napuštenim sredinama, također, imaju priliku vidjeti kome se pomaže, upoznati te porodice, čuti njihove priče i upoznati se sa situacijom u kojoj žive. Ovo je bitno za razvijanje i shvatanje problema siromaštva, koji nažalost i dalje preovladava u istočnoj Bosni.

4


Konvoj „Kada sam prvi put čula da nam je slijedeća radna aktivnost distribucija, nisam sa sigurnošću znala šta se zapravo radi. No meĎutim, nakon tog dana, nakon odlaska u podjelu namještaja, posuĎa i hrane za povratničke porodice u okolnim selima Srebrenice, mogu sa sigurnošću reći da je to novo iskustvo u mom životu, koje mi puno znači. Ne radi se samo o dijeljenju materijalnih stvari, meni je lično mnogo više značio razgovor sa porodicama, koje smo posjetili, ali i njihov osmijeh kada bi ugledali poznati MFS-Emmausov bijeli kamion, u kome su se transportovale te potrepštine, kako ulazi u njihove avlije”, rekla ja Anna Martinović iz Čelića (BiH) učesnica ovogodišnjeg kampa.

5


Izgradnja Evropskog centra za civilni servis - Franco Bettoli Prije otvaranja trećeg Međunarodnog omladinskog radnog kampa 2009. godine, MFSEmmaus je započeo sa izgradnjom Europskog centra za civilni servis- Franco Bettoli u općini Srebrenica, Potočari.

Izuzev što centar pruža smještaj učesnicima kampa, on se koristi i za realizaciju drugih projekata, između kojih su: 

    

Internatski smještaj za djecu koja putuju do škole nekoliko sati. Cilj projekta je da u toku radnih dana djeca imaju obezbijeđen smještaj, hranu, ali i druge aktivnosti zabavnog, edukativnog i rekreativnog karaktera. Internatski smještaj je ove godine udomio 27 djece, kojima se put do škole svodi sa tri do četiri sata, na tri do četiri minute. Ovaj Internat ima daleko veće kapacitete i može udomiti oko stotinu djece što je razvojem ovog projekta i planirano. Mala škola poljoprivrede, koja okuplja djecu iz lokalne zajednice; Đačka užina (sendviči za učenike Prve osnovne škole Srebrenica u područnim odjeljenjima Potočari, Osat, Ljeskovik i Osmače); U centru se održavaju još i razni kampovi, edukacije, priredbe, seminari itd; Dnevni centar za djecu u sklopu koga će se održavati i kursevi engleskog jezika i informatike; „Nar projekat― koji realizira Udruženje studenata turskog Koc univerziteta;

Više informacija o ovim projektima možete pronaći na našoj web stranici www.mfs-emmaus.ba

Učesnici ovogodišnjeg kampa su radili na izgradnji sedme, a ujedno i posljednje kuće koja će se koristiti za smještaj. Prethodnih godina je izgrađeno šest kuća, vešeraj, kuhinja i trpezarija, prostor koji se koristi kao centralni ured, a planirana je još i izgradnja prostora za zabavno – rekreativne aktivnosti.

6


Renoviranje osnovne škole u Potočarima

Osnovna škola je mjesto na kojem učimo one najosnovnije, ali ipak najpotrebnije stvari u životu. Osim čitanja, pisanja, množenja i dijeljenja učimo i to da je prijateljstvo jako bitno, kroz šta spoznajemo i važnost ljubavi. Zato je potrebno da djeca koja se školuju imaju jedan ugodan i lijep ambijent gdje će dolaziti sa osmijehom, kako bi radili i učili, jer škola na neki način predstavlja i njihov drugi dom, gdje se trebaju osjećati sretno. „Prva osnovna škola― Srebrenica u Potočarima se nalazi otprilike na 300 m udaljenosti od Europskog centra za civilni servis – Franco Betolli gdje se održava kamp. U saradnji sa predstavnicima općine Srebrenica dogovorili smo pomaganje u renoviranju ove škole. Učesnici kampa su pomogli u krečenju, farbanju, izbijanju zidova, uz puno zabave i smijeha, što je rezultiralo osposobljenjem dodatne učionice i toaleta, ali i novim grijanjem za ove prostorije.

7


Izgradnja farme ovaca „U toku obavljanja radne aktivnosti izgradnje farme ovaca, shvatio sam važnost i vrijednost uloženog truda. Iako ovaj posao nije bio jednostavan i zahtijevao je puno fizičkog rada i napora, meni je bilo zabavno, jer je posao uz pomoć dobrog društva i zabave, već pola obavljenog posla“, rekao je učesnik kampa, koji je ujedno i volonter MFSEmmausa iz Doboj Istoka, Benjamin Mujkić.

Farma se gradi na mjestu Pale, nedaleko od Europskog centra za civilni servis – Franco Bettoli. S ciljem proizvodnje vune i mesnih proizvoda, planirana je izgradnja reprocentra i rasplodne stanice kvalitetnih grla ovaca. Učesnici Međunarodnog omladinskog radnog kampa – Franco Bettoli „Srebrenica, put ka novoj Europi 2013― su izgradili temelje, koji će pomoći da se ove jeseni farma stavi u funkciju, kao i uvoz i smještaj prvih grla ovaca. Izgradnja ove farme također ima cilj, pružanje radnih mjesta lokalnom stanovništvu. Broj nezaposlenih osoba u Srebrenici iznosi oko 2000; jedan od ciljeva pokretanja farme ovaca jeste smanjiti taj broj i omogućiti nova radna mjesta stanovništvu iz Srebrenice.

8


Čišćenje Memorijalnog centra

Komemoraciji 409. žrtava, koja se održava svakog 11. jula u Potočarima i gdje je do sada ukopano 5657. žrtava, ove godine prisustvovalo je više desetina hiljada ljudi, između kojih su i učesnici kampa. Neposredno poslije klanjana dženaze, učesnici su kao i prethodnih godina kampa, uzeli rukavice i vreće, te započeli sa čišćenjem puta od ureda MFS-Emmaus-a u Potočarima, sve do Memorijalnog centra, a očistili su i memorijalno-komercijalnu komponentu istog. Ova jednodnevna radna aktivnost je prva koja se obavlja, nakon dolaska i smještaja svih učesnika kampa u Srebrenici.

9


Turniri u bilijaru i stolnom tenisu

Skakanje u vrećama,

Penjanje uz lipovo drvo,

Izleti u Sarajevo, Tuzlu i Doboj Istok,

Organizovane zabave iznenaĎenja za učesnike koji su imali roĎendane na kampu,

Kino veče.

10


Zabavno-rekreativni program na kampu ni ove godine nije razočarao učesnike. Oni su osim radnih aktivnosti imali i organizovana druženja, kako bi se odmorili, opustili i međusobno upoznali. Jedna od najatraktivnijih ponuda na kampu bili su izleti. Za ova mini putovanja pokazalo se veliko interesovanje, jer su učesnici koji nisu iz BiH imali priliku vidjeti Sarajevo, Tuzlu, Prihvatni centar ―Duje― u Doboj Istoku, kao i „Rajsku plažu― u Bratuncu.

Poslije radnih aktivnosti, u večernjim satima, mladi su se okupljali na terenu predviđenom za zabavno-rekreativne aktivnosti. Organizatori kampa su bili mnogo kreativni i osmislili su igre koje su oduševile učesnike, kao npr. turniri u biljaru i stonom tenisu, skakanje u vrećama, penjanje uz lipovo drvo, kino večer (filmovi edukativnog karaktera), karaoke večer itd. Ove, nesvakidašnje igre, popraćene su smijehom, odličnim raspoloženjem, i oduševljenjem učesnika.

11


Uporedo sa radnim i zabavnim aktivnostima održavane su edukativne interaktivne prezentacije, pa su učesnici mogli da učestvuju na:     

Prezentaciji o historiji i radu Emmaus pokreta, Prezentaciji o načinu rada i historiji rada, Međunarodnog foruma solidarnosti – Emmaus i svih većih projekata ove organizacije. Na ovoj prezentaciji posebna pažnja je stavljena na najveći projekat MFS-Emmausa, Prihvatni centar „Duje―, Prezentacija o kampu u organizaciji Helsinškog komiteta, Prezentaciji o projektu Međunarodnog omladinskog radnog kampa – Franco Bettoli „Srebrenica, put ka novoj Europi―, Prezentacija o historiji Srebrenice i genocida u Srebrenici.

Strani učesnici su imali adekvatan prevod i pokazali su zanimanje za činjenice koje su u toku prezentacija iznesene. Ovim edukacijiama prisustvovali su svi učesnici i s poštovanjem i suosjećanjem su pratili prezentacije.

12


Učesnici kampa sa Majkama Srebrenice išli u obilazak stratišta

Učesnici osmog Međunarodnog omladinskog radog kampa su samoinicijativno i na vlastitu odgovornost odlučili da na ovogodišnjem obilasku ratnih stratišta, 13. jula, daju potporu Majkama Srebrenice i krenu sa njima. Kravice, Orahovac, Branjevo, Pilice, Kasaba i Petkovac su mjesta gdje je prije osmnaest godina na najgori mogući način živote izgubilo hiljade muškaraca i dječaka, ovo su mjesta gdje su oni doživjeli svoj posljednji uzdisaj.

13

Stratišta su ostavila jeziv prizor; zgrade koje se nalaze u ruševinama, prozori i zidovi u kojima se vide rupe od metaka, popucale daske na podu, na zidovima se i dalje mogu vidjeti nacionalistički natpisi iz ratnih dana, ovdje je sve mračno, jezivo i prije svega, tužno. U toku obilaska Majke Srebrenice su zajedno sa učesnicima kampa položile cvijeće, proučile fatihu i donijele tekbir na mjesta stradanja svojih porodičnih članova.


14


15


Iskustvo Virginie Ghislain iz Bayonne, Francuska Utorak 9. juli, napokon smo stigli u Bosnu, vozili smo se cijelu noć, putovanje je bilo dugo, u busu smo svi uzbuđeni i radujemo se. Krajolik je vrlo lijep, tu su rijeke okružene planinama. Kilometrima koje prolazimo, pejzaži kao i svugdje. Približavamo se kampu, to više nije ista stvar, kuće nisu završene ili su potpuno uništene, zidovi su prekriveni sa rupama od metaka, sve što je ovdje je označeno ratom, tu praktički nema ništa, nema osobe. Tužno je i ružno...kao grad duhova. Stižemo u kamp! Imamo sreće, tu je stvarno dobro, imamo udobnost i sve što ide uz to, mislili su na sve (ping - pong, bilijar, stolni nogomet), osjećamo se dobro i ljudi su prijatni. Prvi je dan, svi smo se predstavili, sve su nam objasnili i upoznajemo se sa svima. Sljedeći dan idu nam pokazati dolazak tri velika kamiona, tri velika kamiona koji dovoze 300 tijela pronađenih ove godine, to je šok, oni se polažu na zemlju i svi su označeni sa brojevima. Tako je tužno vidjeti svu tu bol na licima svih koji su tamo, nije moguće ne pokazati emocije. Ali oni su svi tu, bilo da su najmlađi kao i najstariji, svi su tu da podrže jedni druge, prelijepo je jer postoji ova solidarnost ovdje. Ovo su samo neki dani kada ima toliko ljudi na ulici, pa da, sutra je 11. juli, Komemoracija genocida. U tom ogromnom groblju, oni nastavljaju da dodaju bijele spomenike za njihovo sjećanje. Ima ih toliko mnogo... Zatim posjeta mjesta masakra sa majkama, dirljivo je vidjeti te žene obilježene bolom koje nam pričaju svoje priče, one plaču, one su toliko jake, da te to pokreće. Ali postoji i policija, i to je nešto drugo, oni nemaju milosti za te žene, to je šokantno, strašna je tenzija koja je još uvijek tu. Prvi vikend je i ja nemam volje, imam želju da se vratim. Nekoliko dana je prošlo, radovi počinju, konstrukcija farme, novi bungalov, rekonstrukcija škole, podjela paketa stanovnicima...to nam promjeni mišljenje, motiviše nas jer se osjećamo korisno. Počinjemo da uzimamo ritam, pomalo smiren za nas Francuze, i to nam je malo smiješno jer kod nas to nije običaj, kod nas su ljudi uvijek u žurbi. Na kampu vlada dobra atmosfera, čak i ako imamo malu barijeru sa jezikom (u budućnosti bi trebalo ponuditi kurs jezika), svi se slažemo dobro. Igre se organizuju svake večeri, hrana, večeri gdje se šalimo, stvarno nam je dobro u ovom kampu! Radovi napreduju, ali mi nećemo ostati dovoljno dugo da vidimo rezultate radova...i to je šteta. Nathalie mi je postavila pitanje: Da li smatraš da si se promijenila otkako si ovdje ? Nisam znala šta da joj odgovorim, vidjet ćemo kad se vratim kući . DA, Nathalie ja sam se promijenila, Bosna me je promijenila. Ja ne gledam stvari više na isti način. Tamo su ljudi sa bilo kojom osobom tako jednostavni, tako ljubazni i solidarni. Sjećam se jedne male starice koju sam vidjela u prodavnici, šteta je što se nismo razumjele, ona je bila sretna što nas vidi, zahvalila nam se i poljubila nas. Ovo stvara osjećaj topline u srcu. Na početku rekla sam vam da je ovdje ružno, ne – izvinite, ja sam stvarno pogriješila, BOSNA je PRELIJEPA. U Francuskoj se ljudi stalno žale bez razloga, a ne uzimaju u obzir koliko sreće oni imaju. Kada sam se vratila jedna gospođa mi je rekla: Ali, gospođice ne morate ići odavde da bi vidjeli tugu, pogledajte samo kod nas sta se radi („...grrrrrrrr...―). Francuska je tako sebična i pretenciozna! Nedostaje mi Bosna ! Mogla bih napisati knjigu ako bi morala ispričati sve o ovoj prekrasnoj avanturi, ali desiti će mi se da zaboravim nekoliko stvari pa ću se zaustaviti ovdje. Jedno veliko hvala svima koji su mi omogućili da doživim ovo predivno iskustvo, cijelom Emmausu i direktorima, osobama koje rade čitave godine u kampu, volonterima i svim ostalim koje sam zaboravila. A naročito Kenanu, Huriji – našoj prevoditeljici i Nathalie Chevrit iz asocijacije „Putevi Europe―, zahvaljujući kojoj smo došli ovdje. Obećavam, vidimo se ubrzo...

16


Priča Arnele Islamović iz Lukavca, BiH Moj prvi dolazak u Srebrenicu, te učešće na Međunarodnom omladinskom radnom kampu značilo je početak perioda koji ću zauvijek da pamtim. Sve najljepše riječi mogu da ubacim u opis nadležnih, koji su se prema nama ponašali kao drugari, te opis cijele organizacije na kojoj se vidno mnogo radilo kako bi sve moglo funkcionisati.

Prvih nekoliko dana nisam mogla da vjerujem koliko ožiljaka nose ti Potočari. Jeza me je hvatala od prolaska pored srušenih kuća, ali i onih oštećenih u kojima se još uvijek živi. Pitala sam se kako ljudi mogu funkcionisati u mjestu koje nosi toliko mnogo tragova rata i svega lošeg što ih je pogodilo, kako djeca svoju radost provode u praznim ulicama, i noćima u kojima vlada potpuna tišina. Kako su dani odmicali, sve se mijenjalo, a tako i prvobitna mišljenja svih nas. Kao najmlađi učesnik ovogodišnjeg kampa trudila sam se biti u korak sa ostalima, te smo zajedničkim snagama radili poslove koji su bil predviđeni.

Bilo je divno slušati toliko nepoznatih, pozitivnih ljudi koji svojim smijehom inspirišu i ohrabruju svaki "težak" dan. Iz dana u dan su nam pristizali novi volonteri, a svi smo ih dočekali s osmijehom, jer su i oni postajali dio nas. Naučila sam toliko poučnih i korisnih stvari, ali i da bez rada nema uživanja. Moja navika je postao taj kamp, Potočari, radost nakon završenog radnog dana propraćenog znojem, francuzi s kojim smo imali posebno zabavan način komunikacije, te milion divnih stvari koje su činili našu svakodnevnicu.

Od svih poslova, distribucija mi se najviše dojmila, jer je svako od nas prevalio mnogo kilometara da bi vidio osmijeh i riječi zahvalnosti ljudi kojima je pomoć dijeljena. Sve se odvijalo kako je planirano, te energija koja je bila ispunjena čitavih osamnaest dana, nije iščeznula. Bilo je čudno kako svi dolazimo iz različitih kutaka zemlje, ali činimo jedno na kampu, i svi se uklapamo kao da se oduvijek znamo. Veliki trag na mene je ostavio posjet Dujama, gdje nikad ranije nisam bila. Imali smo toliko zanimljivih noći za koje sam poželjela da nikad ne prestanu, te da vrijeme sporije prolazi jer su dani prolazili kao dlanom o dlan. Imam samo riječi hvale za naše kuharice koje su spremale najukusnija jela te smo zbog toga željno iščekivali svaki ručak i večeru. Cjelokupni boravak na Radnom kampu u meni je ostavio najljepša sjećanja, nova prijateljstva te iskustva koje ne bih mijenjala ni sa čim. Sretna sam sto postoji ovakav način da se mladi skupe na jednom mjestu i troše svoje vrijeme na korisne stvari. Voljela bih da ovaj kamp bude organizovan još mnogo godina unaprijed, te da generacije poslije mene imaju priliku da iskuse ovako nešto, i da stvaraju međusobno čvršće odnose između svih nas.

17


18


19


Ouverture du huitième Camp International de la Jeunesse – Franco Bettoli "Srebrenica, le chemin vers une nouvelle Europe 2013" Les gens de différentes origines, âges, les cultures, les religions et les nations dans le monde entier, ont une occasion annuelle de se réunir dans un même lieu avec un seul but: aider à reconstruire la ville Srebrenica et aider la population de cet endroit. Le camp International de la Jeunesse - Franco Bettoli "Srebrenica, le chemin vers une nouvelle Europe» est l'un des rares événements dans le monde où il n'y a pas de place pour les stéréotypes, la discrimination, et en particulier les discours de haine et la violence sous toutes ses formes. Au camp viennent surtout les personnes humaines, qui répandent l'amour et la tolérance, et qui sont prêtes à sacrifier leur temps libre pour aider les populations vulnérables à Srebrenica, les gens qui ont trop de douleur et qui ont subi la pire et la plus effrayante des évènement d'une vie: un génocide! Il a été une fois de plus prouvé que Srebrenica n'a pas oublié qu'il y a des lieux dans le monde où il n'y a pas la haine et la discrimination fondée sur une base religieuse, raciale, ethnique ou du sexe. Le camp en 2013 a réaffirmé ces faits, il a réuni des bénévoles qui viennent de France, Italie, Turquie, Canada, Angleterre, Pologne et le peuple de diverses villes de Bosnie-Herzégovine sur une petite place, déserté - Potocari, près de Srebrenica. Un nombre qui n'est certainement pas un petit nombre, des 107 personnes au camp de cette année, non est seulement un nombre, c’est aussi un symbole pour 107 personnes humaines, 107 personnes qui veulent l'amour, l'amitié et la plupart de tous - la paix; 214 mains qui travaillent dur, pas à cause de ses besoins, mais en raison de la nécessité d'aider les gens pauvres et affamés, où la vie dépend de l'aide des autres.

20


Les participants sont tous les mêmes, ils n'ont aucun privilèges, ils ne se jugent pas, ils respirent tous et marchent tous de la même façon et surtout ils sont la pour aider, pas seulement à Srebrenica, mais partout dans le monde. Ils sont la pour prouver que la paix, l'amour et l'amitié et la tolérance sont possible entre nous tous. Le camp est organisé depuis 2006 et jusqu'à maintenant, beaucoup ont été faits et réalisés: des milliers de familles sont aidés avec meubles, de la nourriture, chaque année, dans les activités de camp c’est l’aide des familles dans une variété de tâches ménagères, avec les travaux physiques, construction de maisons pour les personnes qui sont en guerre laissé sans maisons. Aussi il y a construction de la ferme de moutons et du Centre européen - Franco Bettoli. Les routes et les terrains sont nettoyés et les barrières sont éliminées à Srebrenica, la réhabilitation du réseau d'alimentation en eau est fait, etc. Toutes ses actions sont humanitaires et exigent travail difficile et dur des participants du camp. Le huitième Camp International de la Jeunesse - Franco Bettoli "Srebrenica, le chemin vers une nouvelle Europe 2013» est ouvert à 10 juillet avec les paroles d'Italienne Renzo FIORA, qui est le président d'Emmaüs Italie et qui est la personne responsable de communauté Villafranca, en Italie. Lors de la cérémonie d’ouverture, aussi les autres de personnes ont pris la parole : Mme Hatidza Mehmedovic, la présidente de l’association «Mères de Srebrenica" ; M. Nermin Alivuković, chef de cabinet du maire de Srebrenica ; M. Muhamed Durakovic, directeur de l'Université d'été Srebrenica ; M. Emir Nurkic Kačapor, président de l'Alliance mondiale de la solidarité Franco Bettoli. Quel est cet endroit aujourd'hui, ce qu’est il y a 18 ans a subi une grande tragédie, tant de douleur et de tristesse, tant de malhonnêteté et d'injustice? C'est un endroit qui est capable d'avoir un garçon de 17 ans de Cazin, un vieux de 60 années du Royaume-Uni, ainsi que des une étudiante de vingt ans du Canada au même temps. C’est un endroit du camp ou grandit la paix et l’amour, c'est un endroit où ils se rassemblent des gens honnêtes et humain, qui va remettre sur pied Srebrenica et briller dans toute sa splendeur, et ça c’est le but principal du Camp International de la Jeunesse - Franco Bettoli "Srebrenica, le chemin vers une nouvelle Europe."

21


Le convoi et distribution Grâce aux groupes d'Emmaüs France, en Juillet 2013 est arrivé le convoi avec l'aide humanitaire, dans les bureaux du FIS-Emmaüs à Doboj-Est et Srebrenica, qui était composé de sept camions et un minibus. Vingt-et-une personnes du convoi ont traversé les 1300 km, avec un seul objectif : apporter une aide humanitaire à ces catégories de la population de Bosnie-Herzégovine qui en ont le plus besoin. Cette aide était destinée aux familles de Srebrenica, Bratunac, Milici, Cerska et Zvornik, et aussi les régions avoisinantes. Pendant la durée du Camp International de la Jeunesse 2013, les participants ont visité 172 familles pour distribuer l'aide fournie, qui se composait de diverses fournitures qui étaient arrivées avec le convoi et d'autres dons. Les familles ont reçu par exemple des meubles, des poteries, des tapis, des couvertures, des vêtements, des chaussures, des colis alimentaires, des articles ménagers, etc.

La distribution est l'une des activités préférées dans le camp, comme en témoigne ce qui vient d'être dit. Les participants préfèrent cette activité parce qu'ils ont alors l'occasion de voyager à des endroits éloignés pour visiter les familles vivant dans des zones abandonnées, ils avaient aussi la chance de faire la connaissance de cette famille, d'entendre son histoire et de se familiariser avec la situation dans laquelle elle vit. Cela est essentiel pour le développement et la compréhension du problème de la pauvreté, qui, malheureusement, prévaut encore dans l'est de la Bosnie.

22


« Quand j'ai appris que notre prochaine activité de travail devait être la distribution, je n'étais pas sûr de la façon dont cela ça fonctionnait réellement. Cependant, après ce jour-là, après la distribution des meubles, des ustensiles et de la nourriture pour les familles rapatriées dans les villages environnants de Srebrenica, je peux dire avec certitude que c’était une nouvelle expérience dans ma vie. Il ne s'agit pas seulement de partager des choses matérielles, je suis personnellement beaucoup plus intéressé par la rencontre avec les familles, que nous avons visitées, et leurs sourires quand ils ont vu le fameux camion blanc du FIS-Emmaüs dans lequel sont transportés ces fournitures » - dit Anna Martinovic de Celic (Bosnie et Herzégovine), une participante au camp, cette année.

23


Construction du Centre européen Franco Bettoli

Avant l'ouverture de la 3ème Camp International de la Jeunesse en 2009, FIS –Emmaüs a commencé avec la construction du Centre européen - Franco Bettoli, dans la municipalité de Srebrenica, Potocari. Le centre offre un hébergement pour des participants du camp, mais il est également utilisé pour la réalisation d'autres projets, parmi lesquels:  L’Internat pour les enfants dont le trajet à l'école dure plusieurs heures. L'objectif du projet est d'offrir dans le Centre européen - Franco Bettoli un hébergement chaleureux, la nourriture et des activités plus divertissantes, éducatives et sportives pendant les jours ouvrables dans la semaine. Cette année, sont accueillis 27 enfants qui, alors, n'ont que la rue à traverser en quelques minutes. L’Internat a beaucoup plus de capacités d'hébergement, jusqu'à 150 enfants selon le plan de projet.  Petite École d'Agriculture qui rassemble les enfants de la communauté locale;  Le brunch d'étudiants (sandwichs pour les étudiants d'École primaire Srebrenica dans les classes régionales de Potocari, Osat, Ljeskovik et Osmace);  Le centre est utilisé pour l'organisation de camps divers, des éducations, des événements, des séminaires etc.  Centre du jour pour les enfants où des cours de langue anglaise et d'informatique auront lieu;  Projet "Nar" mis en réalisation par l'Association des étudiants de l'Université Koc du Turquie Plus d'informations du ces projets, vous pouvez trouver sur notre site web : www.mfsemmaus.ba Les participants du Camp 2013 ont travaillé sur la construction du septième et dernier bungalow qui sera utilisé pour l'hébergement. Dans les années précédentes, six bungalows, une buanderie, une cuisine avec salle à manger et le bureau central ont été achevés et il est prévu également la construction de l'espace pour les activités sportives et de loisirs.

24


Rénovation de l'école à Potocari L'école primaire est l’endroit où on apprend les choses élémentaires et les plus nécessaires à la vie. En plus de la lecture, l'écriture, la multiplication et la division, nous apprenons que l'amitié est un lien essentiel par lequel nous comprenons la signification de l'amour. C'est la raison pour laquelle il est important que l'endroit où les enfants acquièrent ses connaissances importantes soit agréable et où ils viendront avec un sourire et seront désireux d'apprendre parce que l'école devrait être une deuxième maison où le bonheur doit être une priorité.

"Prva osnovna škola" (Première école primaire) Srebrenica en Potocari est à 300 mètres du Centre européen – Franco Bettoli, où le camp est organisé. En collaboration avec les représentants de la municipalité de Srebrenica, nous avons convenu de participer à la rénovation de l'école. Les participants ont accompagnés le travail d'éclats de rire, de plaisir et de divertissement, ils ont aidé à blanchir, à peindre, à abattre des cloisons, ce qui a abouti à une salle de classe supplémentaire pour les élèves, des toilettes, mais aussi un chauffage central rénové pour ces deux installations.

25


La construction de la ferme ovine " lors que je travaillais sur la construction de la ferme ovine, j'ai A réalisé l'importance et la valeur de l'effort accompli. Bien que cette activité exige beaucoup de force physique et de travail, c'était amusant car, avec l'aide de tout le groupe, la moitié du travail était fini avant même d'avoir l'impression que cela avait commencé" , a expliqué Benjamin MUJKIC, bénévole et participant du Camp de FIS-Emmaüs.

La ferme est construite à Pale, un endroit peu éloigné du Centre européen – Franco Bettoli. En outre, il est prévu la construction d'une bergerie pour le premier troupeau dans le but d'en exploiter la laine et la viande. Les participants du camp ont lancé la construction en collaboration avec les employés afin que l'exploitation puisse être opérationnel à l'automne, pour accueillir l'importation les premiers moutons. La construction de la ferme a pour but une diminution du taux de chômage de la population locale. Le fait que la ferme emploiera environ 20 personnes de Srebrenica montre l'importance d'un tel projet qu'il faut terminer dès que possible.

26


Nettoyage du Center Mémorial

Cette année, au cours de la commémoration qui a lieu tous les 11 juillet à Potocari, 409 victimes nouvellement identifiées ont été enterrées auprès des 5657 sépultures, entourées de dizaines de milliers de personnes, parmi lesquelles les participants du camp. Tout de suite après l'enterrement des victimes, les participants du camp, comme les années précédentes, ont pris des gants et des sacs, et ont commencé le nettoyage, à partir de bureau de FIS-Emmaüs à Potocari jusqu’à Center Mémorial, ils ont nettoyé un monument et récupéré de nombreux restes de repas etc. Cette activité a été le premier travail à faire, après le voyage et l'hébergement des participants du camp de Srebrenica.

27


Tournois de billard et tennis de table

Course en sacs

Grimper dans l'arbre

Excursions à Sarajevo, Tuzla et Doboj-Est, Organisés les fêtes d'anniversaire Soirée de cinéma

28


Chaque jour, après le travail, ils se sont réunis sur le terrain réservé aux activités de divertissement. Les organisateurs du camp ont été vraiment créatifs : il y eut des jeux qui ont mobilisé l'ensemble des participants du camp, comme des tournois de billard, de tennis de table et de fléchettes, course en sacs, escalade d'un mat, soirée cinéma (films à caractère éducatif), soirée karaoké etc. Tout ceci se terminait dans le rire, la bonne humeur et l'enthousiasme des participants.

Cette année, comme la précédente, les participants n'ont pas été déçus par le programme d'animation. En dehors des activités de travail, il avait été organisé des rassemblements pour se détendre, apprendre à se connaître les uns les autres. L'une des offres les plus attractives sont les excursions. Pour ces déplacements, ils ont manifesté un grand intérêt parce qu'ils ont eu l'occasion de voir Sarajevo, Tuzla et Doboj Est où est situé notre centre de réception "Duje", et aussi le "Rajska Plaza" (La plage du Paradis) à Bratunac.

29


En dehors des activités de travail et de loisirs, les participants ont également eu des présentations éducatives et interactives sur:  Histoire et travail du Mouvement d'Emmaüs;  Méthodes et types de programme de travail;  Projets du FIS - Emmaüs mettant l'accent sur le Centre d'accueil "Duje" comme le plus grand et le plus difficile de tous;  Camp et organisation du Comité d'Helsinki;  Projet: Camp International de la Jeunesse - Franco Bettoli "Srebrenica, le chemin vers une nouvelle Europe";  L'histoire de Srebrenica et le génocide.

Les participants français avaient une traduction en français et ont montré un grand intérêt pour les faits apportés par les présentations. Ces présentations ont été suivies par tous les participants.

30


Les participants du camp avec les Mères de Srebrenica visité les lieux de massacre

Les participants du huitième Camp International de la Jeunesse, sur leur propre initiative et à leurs propres risques, ont décidé que, cette année, ils allaient faire la visite des sépultures de guerre, et le 13 juillet, ils ont apporté un soutien aux mères de Srebrenica qu'ils ont accompagnés. Kravice, Orahovac, Branjevo, Pilice, Kasaba et Petkovac sont des endroits où dix-huit ans avant, de la pire façon possible, des milliers d'hommes et de garçons ont perdu la vie, c'est l'endroit où ils ont vécu leurs derniers instants.

On peut y deviner des scènes effroyables: les bâtiments sont en ruine, les fenêtres et les murs où vous pouvez voir les trous de balle,fissurées planches par terre, sur les murs on peut encore voir des signes de nationalistes des jours de guerre, ici tout est sombre, effrayant et avant tout, triste. Pendant la visite, des mères de Srebrenica et des participants au camp ont déposé des fleurs et ont fait une prière dans ces lieux où décèdent des membres de leurs familles.

31


Mon expérience comme bénévole au camp 2013 – Virginie G. Mardi 9 juillet, ça y et on arrive enfin en Bosnie, on a roulé toute la nuit, le voyage est long, dans le bus on est tous excités il nous tarde d’y être ! Les paysages sont plutôt agréables, il y a ce fleuve tout entouré de montagnes. Les kilomètres passent, et les paysages aussi d’ailleurs. On s’approche du camp, c’est plus la même chose, les maisons ne sont pas finies ou alors sont détruites, des façades sont recouvertes de trous de balle des fusils, tout ici est marqué par la guerre, il n’y a pratiquement plus rien, ni personne. C’est triste, c’est moche…la ville fantôme. On arrive au camp ! On a de la chance, on y est vraiment bien, on a le confort et tout ce qui va avec, ils ont pensé à tout (ping-pong, billard, baby-foot), on s’y sent bien les gens sont agréables. C’est le premier jour, on nous présente tout, on nous explique et on fait connaissance avec tout le monde. Le lendemain on nous amène voir l’arrivée, de 3 poids lourds, 3 poids lourds qui apportent 300 corps retrouvés cette année, là-bas c’est le choc, ils sont tous posés sur le sol bien aligné avec des numéros. C’est tellement triste de voir toute la peine qu’il y a sur les visages, on se laisse envahir par l’émotion… Mais ils sont tous là, que ce soit les plus jeunes comme les plus vieux, ils sont tous là pour se soutenir les uns avec les autres, c’est beau cette solidarité qu’il y a ici. Les seuls jours où il y a autant de monde dans la rue, et oui demain c’est le 11 juillet, la commémoration du génocide. Dans cet immense cimetière, ils continueront à rajouter ces pierres blanches en leur mémoire. Il y en a tellement… Puis les visites des lieux des massacres avec les mères, c’est beau de voir ces femmes marquées par la douleur nous raconter leurs histoires, elles pleurent, elles sont tellement fortes, c’est émouvant. Mais il y a la police, et ça c’est autre chose, elle n’a aucune pitié pour ces femmes, c’est choquant, ça fait peur toute cette tension qu’il y a encore ici. C’est le premier week-end, j’ai le moral à zéro j’ai envie de rentrer. Puis les jours passent, les chantiers commencent, construction d’une ferme, d’un nouveau bungalow, rénovation de l’école, la livraison des colis chez l’habitant…ça change les idées, ça fait du bien au moral, on se sent utile. Il y a un rythme à prendre, plutôt zen pour nos Français, ça nous fait rire on n'a pas l’habitude chez nous les gens sont tous pressés. Au camp c’est une bonne ambiance, même si la langue fait un peu barrière (d’ailleurs il faudrait proposer des cours de langues), tout le monde s’entend bien. Des jeux sont organisés tous les soirs, des repas, des soirées, on rigole bien, on est vraiment bien dans ce camp ! Les chantiers avancent mais nous ne resterons pas assez longtemps pour les voir terminés…et c’est bien dommage. Nathalie me pose une question: Te trouves-tu changer depuis que tu es ici ? Je ne sais pas quoi lui répondre, on verra quand je rentrerai. OUI, Nathalie j’ai changé, la Bosnie m’a changé. Je ne vois plus les choses de la même façon. Làbas les gens sont si simple, si généreux avec n’importe qui est tellement solidaires. Je me rappellerai de cette petite mamie vue à l’épicerie, dommage qu’on ne se comprenne pas, elle est heureuse de nous voir, nous remercie et nous embrasse. Ça réchauffe les cœurs de voir ça. Au début je vous disais que c’était moche, non-pardon je me suis complètement trompé, la BOSNIE et BELLE. En France les gens sont sans cesse en train de se plaindre pour un rien, il ne se rende pas compte de la chance qu’ils ont. À mon retour une dame m’a dit : mais Mlle vous n’avez pas besoin de partir pour voir la misère, regardait chez nous il y a à faire (grrrrrrr). La France est tellement égoïste et prétentieuse ! La Bosnie me manque ! Je pourrai écrire un livre si je devais tout raconter sur cette merveilleuse aventure, et j’oublierai certainement des choses donc je vais m’arrêter là. Un grand merci à tous ceux qui ont fait que je puisse vivre cette magnifique expérience, à tout Emmaüs et ces directeurs, aux personnes qui travaillent toute l’année au camp, aux bénévoles et à tous les autres que j’oublie. Et plus particulièrement à Kenan, Hurija, notre traductrice et à Nathalie Chevrit de l’association « Les chemins de l’Europe » grâce à qui nous sommes partis. C’est promis à bientôt……

32


L'histoire d'Arnela Islamovic - Lukavac, Bosnie-Herzégovine Ma première visite à Srebrenica, et la participation dans le Camp International de la jeunesse, a marqué le début d'une période dont je me souviendrai toujours. Mes plus belles paroles, je peux les mettre dans la description des responsables, qui se sont comportés envers nous comme des amis, et aussi dans la description de l'organisation du camp. Les premiers jours, je ne pouvais pas croire les cicatrices portées Potocari. Je tremblais en passant devant les maisons en ruine, et celles endommagées mais toujours habitées. Je me demandais comment les gens peuvent vivre dans un endroit qui garde autant de traces de la guerre et du mal, comment les enfants passent avec joie dans les rues vides, et les nuits où il y a un silence total. Comme le plus jeune participant du camp, j'ai essayé de suivre le rythme des autres, et nous avons travaillé conjointement. C'était merveilleux d'entendre tant d'étrangers, des gens agréables et leurs rires animer et encourager pour chaque jour sombre. Tous les jours il y avait d'autres bénévoles, et tous nous avons été accueillis avec un sourire, parce qu'ils font partie de nous. J'ai appris des choses tellement instructives et utiles, surtout que sans travail il n’y a pas de plaisir. Mon quotidien est devenu le camp, Potocari, joie après l'achèvement des travaux de la journée, les Français, avec qui nous avons eu une communication particulièrement amusante, et un million de choses merveilleuses qui rendent notre vie plus joyeuse. Parmi tous les travaux, j'ai été très impressionné par la distribution, parce que chacun d'entre nous a fait de nombreux kilomètres pour voir un sourire et des mots de gratitude des personnes aidées. Tout s'est passé comme prévu, l'énergie dont je fus empli dix-huit jours n’a pas disparu. Il était étrange que venant de différents coins du pays, nous nous soyons retrouvés au camp, et tous s’adaptant à tous. Un grand impact sur moi a été la visite du Centre de réception Duje, où je n'avais jamais été avant. Nous avons eu tellement de nuits intéressantes que je souhaitais qu’elles ne s’arrêtent jamais, et les jours passaient comme une fraction de seconde. Je n'ai eu que des éloges pour nos cuisiniers qui ont préparé des plats les plus délicieux et nous avons attendu avec impatience chaque déjeuner et le dîner. La totalité du séjour dans ce camp, m'a laissé des souvenirs impérissables, de nouveaux amis et des expériences que je n'aurais pas échangé avec quoi que se soit. Je suis heureux qu'il y ait la possibilité que les jeunes se rassemblent en un seul endroit, et passent leur temps sur des choses utiles. J'espère que ce camp sera organisé encore durant de nombreuses années à venir, et que les générations après moi pourront avoir l'occasion de vivre quelque chose comme ça, et de créer une relation plus étroite entre chacun d'entre eux.

33


Neke od važnijih aktivnosti rađenih tokom kampova/ Autres activités réalisées pendant des camps précédents - Obnovljen je dio područne škole ―Sučeska‖, - Izvršena je rekonstrukcija dijela vodovodnog sistema u Srebrenici.

- Rénovation d'une partie de l'école locale "Suceska" ; - Réparation du système d'approvisionnement en eau à Srebrenica ; 2006. - Amélioration de routes locales (connecté et rénové sur plus de 1950 mètres) ;

- Izvršena je rekonstrukcija lokalnih puteva (povezano i obnovljeno više od 1950 m). - Izgrađen je vodovod za osnovnu školu ―Osmače‖ i ―Pale‖, - Radovi na uređenju tvrđave ―Stari grad‖ u Srebrenici.

2007.

- Installation de la plomberie à l'école primaire "Osmace" et "Pale"; Travaux de nettoyage sur la forteresse «Stari Grad» à Srebrenica;

2008. - Construction du Centre Européen – Franco Bettoli ; - Installation de passages handicapés dans Srebrenica ;

- Započeta izgradnja ECCS— Franco Bettoli, - Uklonjene su arhitektonske barijere u Srebrenici. 2009. - Izvršena je sanacija kvara na vodovodnoj mreži, - Obavljala se redovna aktivnost, podjela humanitarne pomoći.

- Réparation des dommages sur le réseau d'alimentation en eau ; - Distribution d'aide humanitaire ; 2010. - Reconstruction d'un pont dans le village de Stožensko ; - Reconstruction d'une maison pour une famille de rapatriés Krdžić de 11 membres ;

- Izgrađen je most u selu Stožensko, - Izgrađena je kuća za jedanaetočlanu kuću Krdžić. 2011.

- Entretien du Centre Européen – Franco Bettoli ; - Construction de la ferme ovine ;

- Rad u ECCS—Franco Bettoli, - Započeta je izgradnja farme ovaca.

2012. - Renovirana je područna osnovna škola u Potočarima, - Pružanje fizičke pomoći u svakodnevnim poslovima, lokalnom stanovništvu.

2013.

- Réaménagement d'une école primaire à Potocari ; - Assistance physique aux activités quotidiennes de la population locale.

Impressum

Impressum

Međunarodni forum solidarnosti—EMMAUS Bilten No. 20 Izdavač: Međunarodni forum solidarnosti —EMMAUS Za izdavača: Hamzalija Okanovid, direktor

Forum International de la Solidarité—Emmaüs Bulletin n® 20 Editeur: Forum Inetrnational de la Solidarité—Emmaüs Responsable de la publication: Hamzalija Okanovic, Le directeur Editeur: Jasmina Vehabovic, Traduit dans la langue français: Hurija Mulahusejnovic Photographies: Jasmina Vehabovic

Urednik: Jasmina Vehabovid Prevela na francuski jezik: Hurija Mulahusejnovid Fotografije: Jasmina Vehabovid Saradnik: Amila Okanovid

Centralni ured Duje bb, 74 207 Klokotnica Doboj Istok, BiH Tel: + 387 35 726 690 Fax: +387 35 720 284 E-mail: info.ifs@mfs-emmaus.ba

Contributeur: Amila Okanovic

34

Bureau Central Duje bb, 74 207 Klokotnica Doboj Istok, B&H Téléphone: +387 35 726 690 Fax: +387 35 720 284 E-mail: info.ifs@mfs-emmaus.ba


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.