Page 1

MFS ˙Ř˙ŕ

Bilten br. 20 Bulletin No. 20

Međunarodni forum solidarnosti—Emmaus International Forum of Solidarity—Emmaus

1


OTVARANJE OSMOG MEĐUNARODNOG OMLADINSKOG RADNOG KAMPA- Franco Bettoli „Srebrenica, put ka novoj Europi 2013“ Osobe različitog porijekla, starosne dobi, kulture, vjeroispovijesti i nacije iz zemalja širom svijeta, imaju jednom godišnje mogućnost da se okupe na isto mjesto sa jednim ciljem – pomoći u izgradnji Srebrenice i stanovništvu iz tog područja. MeĎunarodni omladinski radni kamp – Franco Bettoli „Srebrenica, put ka novoj Europi― je jedan od rijetkih dogaĎaja na svijetu gdje nema prostora za stereotipe, za diskriminaciju, a naročito za govor mržnje i nasilje u bilo kom obliku. Na kamp dolaze prije svega humani ljudi, koji šire ljubav i toleranciju i koji su spremni žrtvovati svoje slobodno vrijeme kako bi pomogli ugroženom stanovništvu u Srebrenici, tj. ljudima kojima je načinjena prevelika bol i koji su pretrpjeli ono najgore i najstrašnije - genocid! Oni svake godine nanovo dokažu da Srebrenica nije zaboravljena, da na svijetu postoje ljudi u kojima ne postoji mržnja i diskriminacija na osnovu religijske, rasne, etničke, ili spolne pripadnosti. Kamp 2013. godine je ponovo potvrdio ove činjenice, okupio je volontere koji dolaze iz Francuske, Italije, Turske, Kanade, Engleske, Poljske ali i osobe iz raznih gradova u BiH na jedno malo, opustošeno mjesto – Potočare, kod Srebrenice. Broj koji zasigurno nije mali, broj od 107 ljudi na ovogodišnjem kampu, nije samo cifra već je ujedno i simbol za: humane ljude, ljude željne ljubavi, prijateljstva i prije svega - mira; 214 ruku koje vrijedno rade, ne zbog svojih potreba, već zbog potrebe za pomaganjem ljudima, kojima život zavisi od pomoći drugih.

2


Na ovom kampu su svi isti, niko ne uživa privilegije, isto tako niko se ne osuĎuje na osnovu svoje različitosti, svi isto dišu, isto hodaju, isto misle, rade, ali prije svega svi jednako žele pomoći, ne samo Srebrenici već i čitavom svijetu, dokazivajući da je mir, ljubav, prijateljstvo i tolerancija izmeĎu različitosti itekako moguća. Kamp se organizuje još od 2006. godine i do sada je mnogo toga učinjeno i postignuto: na hiljade domaćinstava je potpomognuto namještajem, prehranom, svake godine se pomogne porodicama u raznim kućnim poslovima, fizičkim radovima, izgradnjom „krova nad glavom― onima koji su u ratu ostali bez njega, ali i izgradnji farme ovaca, te Europskog centra za civilni servis – Franco Bettoli, krčenju puteva i čišćenja terena, te uklanjanje arhitektonski barijera u Srebrenici, sanaciji vodovodne mreže i još mnogo toga. Sve ove akcije su humanitarnog karaktera i zahtijevaju marljiv, težak i naporan rad učesnika kampa. Osmi MeĎunarodni omladinski radni kamp – Franco Bettoli „Srebrenica, put ka novoj Europi 2013― je otvoren 10.jula riječima g-dina Renza Fiora, predsjednika Emmaus Italije i odgovorne osobe u zajednici Vilafranca, Italija. Na Ceremoniji otvaranja učesnicima su se još obratili: g-Ďa Hatidža Mehmedović, predsjednica udruženja „Majke Srebrenice―; g-din Nermin Alivuković, šef kabineta Općinskog načelnika Srebrenica; g-din Muhamed Duraković, direktor Ljetnog univerziteta Srebrenica; g-din Emir Nurkić Kačapor, predsjednik Svjetske solidarne alijanse Franco Bettoli. Kakvo je to mjesto danas, koje je prije 18 godina doživjelo toliku tragediju, toliko boli i tuge, toliko nepoštenja i nepravde? To je mjesto koje je sposobno dovesti sedamnaestogodišnjeg dječaka iz Cazina, šezdesetogodišnjaka iz Velike Britanije, ali i dvadesetogodišnju studenticu iz Kanade na jedno mjesto. To je mjesto koje, za vrijeme kampa širi mir i ljubav, to je mjesto gdje se okupljaju pošteni i humani ljudi, to je genocidom opečaćena Srebrenica, koja će jednog dana, uz pomoć dobrih i humanih ljudi ponovo stati na noge i zablistati punim sjajem, što i predstavlja glavni cilj MeĎunarodnog omladinskog radnog kampa – Franco Bettoli „Srebrenica, put ka novoj Europi―.

3


Konvoj i distribucija Zahvaljujući grupama Emmaus iz Francuske u julu 2013. godine stigao je konvoj humanitarne pomoći, koji se sastojao od sedam kamiona i jednog minibusa. Dvadeset jedna osoba prešla je sa konvojem 1300km, sa jednim ciljem, da dostavi humanitarnu pomoć onim kategorijama bh. stanovništva kojima je najpotrebnija. Pomoć je dovezena kako bi se podijela porodicama u Srebrenici, Bratuncu, Milićima, Cerskoj i Zvorniku, ali i okolnim mjestima. Za vrijeme trajanja MeĎunarodnog omladinskog radnog kampa 2013. posjećene su 172 porodice kojima je dostavljena pomoć, a koja se sastojala od potrepština dovezenih sa konvojem i od drugih donacija. Porodice su dobile razne potrepštine, npr: namještaj, posuĎe, tepihe, deke, odjeća i obuća, prehrambene pakete, kućne potrepštine itd.

Distribucija je jedna od omiljenih aktivnosti na kampu, što potvrĎuje ranije iskustvo. Učesnici najviše vole ovu aktivnost iz razloga što imaju priliku putovati do udaljenih mjesta, posjetiti porodice koje žive u napuštenim sredinama, takoĎer, imaju priliku vidjeti kome se pomaže, upoznati te porodice, čuti njihove priče i upoznati se sa situacijom u kojoj žive. Ovo je bitno za razvijanje i shvatanje problema siromaštva, koji nažalost i dalje preovladava u istočnoj Bosni.

4


Konvoj „Kada sam prvi put čula da nam je slijedeća radna aktivnost distribucija, nisam sa sigurnošću znala šta se zapravo radi. No meĎutim, nakon tog dana, nakon odlaska u podjelu namještaja, posuĎa i hrane za povratničke porodice u okolnim selima Srebrenice, mogu sa sigurnošću reći da je to novo iskustvo u mom životu, koje mi puno znači. Ne radi se samo o dijeljenju materijalnih stvari, meni je lično mnogo više značio razgovor sa porodicama, koje smo posjetili, ali i njihov osmijeh kada bi ugledali poznati MFS-Emmausov bijeli kamion, u kome su se transportovale te potrepštine, kako ulazi u njihove avlije”, rekla ja Anna Martinović iz Čelića (BiH) učesnica ovogodišnjeg kampa.

5


Izgradnja Evropskog centra za civilni servis - Franco Bettoli Prije otvaranja trećeg MeĎunarodnog omladinskog radnog kampa 2009. godine, MFSEmmaus je započeo sa izgradnjom Europskog centra za civilni servis- Franco Bettoli u općini Srebrenica, Potočari.

Izuzev što centar pruža smještaj učesnicima kampa, on se koristi i za realizaciju drugih projekata, izmeĎu kojih su: 

    

Internatski smještaj za djecu koja putuju do škole nekoliko sati. Cilj projekta je da u toku radnih dana djeca imaju obezbijeĎen smještaj, hranu, ali i druge aktivnosti zabavnog, edukativnog i rekreativnog karaktera. Internatski smještaj je ove godine udomio 27 djece, kojima se put do škole svodi sa tri do četiri sata, na tri do četiri minute. Ovaj Internat ima daleko veće kapacitete i može udomiti oko stotinu djece što je razvojem ovog projekta i planirano. Mala škola poljoprivrede, koja okuplja djecu iz lokalne zajednice; Đačka užina (sendviči za učenike Prve osnovne škole Srebrenica u područnim odjeljenjima Potočari, Osat, Ljeskovik i Osmače); U centru se održavaju još i razni kampovi, edukacije, priredbe, seminari itd; Dnevni centar za djecu u sklopu koga će se održavati i kursevi engleskog jezika i informatike; „Nar projekat― koji realizira Udruženje studenata turskog Koc univerziteta;

Više informacija o ovim projektima možete pronaći na našoj web stranici www.mfs-emmaus.ba

Učesnici ovogodišnjeg kampa su radili na izgradnji sedme, a ujedno i posljednje kuće koja će se koristiti za smještaj. Prethodnih godina je izgraĎeno šest kuća, vešeraj, kuhinja i trpezarija, prostor koji se koristi kao centralni ured, a planirana je još i izgradnja prostora za zabavno – rekreativne aktivnosti.

6


Renoviranje osnovne škole u Potočarima

Osnovna škola je mjesto na kojem učimo one najosnovnije, ali ipak najpotrebnije stvari u životu. Osim čitanja, pisanja, množenja i dijeljenja učimo i to da je prijateljstvo jako bitno, kroz šta spoznajemo i važnost ljubavi. Zato je potrebno da djeca koja se školuju imaju jedan ugodan i lijep ambijent gdje će dolaziti sa osmijehom, kako bi radili i učili, jer škola na neki način predstavlja i njihov drugi dom, gdje se trebaju osjećati sretno. „Prva osnovna škola― Srebrenica u Potočarima se nalazi otprilike na 300 m udaljenosti od Europskog centra za civilni servis – Franco Betolli gdje se održava kamp. U saradnji sa predstavnicima općine Srebrenica dogovorili smo pomaganje u renoviranju ove škole. Učesnici kampa su pomogli u krečenju, farbanju, izbijanju zidova, uz puno zabave i smijeha, što je rezultiralo osposobljenjem dodatne učionice i toaleta, ali i novim grijanjem za ove prostorije.

7


Izgradnja farme ovaca „U toku obavljanja radne aktivnosti izgradnje farme ovaca, shvatio sam važnost i vrijednost uloženog truda. Iako ovaj posao nije bio jednostavan i zahtijevao je puno fizičkog rada i napora, meni je bilo zabavno, jer je posao uz pomoć dobrog društva i zabave, već pola obavljenog posla“, rekao je učesnik kampa, koji je ujedno i volonter MFSEmmausa iz Doboj Istoka, Benjamin Mujkić.

Farma se gradi na mjestu Pale, nedaleko od Europskog centra za civilni servis – Franco Bettoli. S ciljem proizvodnje vune i mesnih proizvoda, planirana je izgradnja reprocentra i rasplodne stanice kvalitetnih grla ovaca. Učesnici MeĎunarodnog omladinskog radnog kampa – Franco Bettoli „Srebrenica, put ka novoj Europi 2013― su izgradili temelje, koji će pomoći da se ove jeseni farma stavi u funkciju, kao i uvoz i smještaj prvih grla ovaca. Izgradnja ove farme takoĎer ima cilj pružanje radnih mjesta lokalnom stanovništvu. Broj nezaposlenih osoba u Srebrenici iznosi oko 2000; jedan od ciljeva pokretanja farme ovaca jeste smanjiti taj broj i omogućiti nova radna mjesta stanovništvu iz Srebrenice.

8


Čišćenje Memorijalnog centra

Komemoraciji 409. žrtava, koja se održava svakog 11. jula u Potočarima i gdje je do sada ukopano 5657. žrtava, ove godine prisustvovalo je više desetina hiljada ljudi, izmeĎu kojih su i učesnici kampa. Neposredno poslije klanjana dženaze, učesnici su kao i prethodnih godina kampa, uzeli rukavice i vreće, te započeli sa čišćenjem puta od ureda MFS-Emmaus-a u Potočarima, sve do Memorijalnog centra, a očistili su i memorijalno-komercijalnu komponentu istog. Ova jednodnevna radna aktivnost je prva koja se obavlja, nakon dolaska i smještaja svih učesnika kampa u Srebrenici.

9


Turniri u bilijaru i stolnom tenisu

Skakanje u vrećama,

Penjanje uz lipovo drvo,

Izleti u Sarajevo, Tuzlu i Doboj Istok,

Organizovane zabave iznenaĎenja za učesnike koji su imali roĎendane na kampu,

Kino veče.

10


Zabavno-rekreativni program na kampu ni ove godine nije razočarao učesnike. Oni su osim radnih aktivnosti imali i organizovana druženja, kako bi se odmorili, opustili i meĎusobno upoznali. Jedna od najatraktivnijih ponuda na kampu bili su izleti. Za ova mini putovanja pokazalo se veliko interesovanje, jer su učesnici koji nisu iz BiH imali priliku vidjeti Sarajevo, Tuzlu, Prihvatni centar ―Duje― u Doboj Istoku, kao i „Rajsku plažu― u Bratuncu.

Poslije radnih aktivnosti, u večernjim satima, mladi su se okupljali na terenu predviĎenom za zabavno-rekreativne aktivnosti. Organizatori kampa su bili mnogo kreativni i osmislili su igre koje su oduševile učesnike, kao npr. turniri u biljaru i stonom tenisu, skakanje u vrećama, penjanje uz lipovo drvo, kino večer (filmovi edukativnog karaktera), karaoke večer itd. Ove, nesvakidašnje igre, popraćene su smijehom, odličnim raspoloženjem, i oduševljenjem učesnika.

11


Uporedo sa radnim i zabavnim aktivnostima održavane su edukativne interaktivne prezentacije, pa su učesnici mogli da učestvuju na:     

Prezentaciji o historiji i radu Emmaus pokreta, Prezentaciji o načinu rada i historiji rada, MeĎunarodnog foruma solidarnosti – Emmaus i svih većih projekata ove organizacije. Na ovoj prezentaciji posebna pažnja je stavljena na najveći projekat MFS-Emmausa, Prihvatni centar „Duje―, Prezentacija o kampu u organizaciji Helsinškog komiteta, Prezentaciji o projektu MeĎunarodnog omladinskog radnog kampa – Franco Bettoli „Srebrenica, put ka novoj Europi―, Prezentacija o historiji Srebrenice i genocida u Srebrenici.

Strani učesnici su imali adekvatan prevod i pokazali su zanimanje za činjenice koje su u toku prezentacija iznesene. Ovim edukacijiama prisustvovali su svi učesnici i s poštovanjem i suosjećanjem su pratili prezentacije.

12


Učesnici kampa sa Majkama Srebrenice išli u obilazak stratišta

Učesnici osmog MeĎunarodnog omladinskog radog kampa su samoinicijativno i na vlastitu odgovornost odlučili da na ovogodišnjem obilasku ratnih stratišta, 13. jula, daju potporu Majkama Srebrenice i krenu sa njima. Kravice, Orahovac, Branjevo, Pilice, Kasaba i Petkovac su mjesta gdje je prije osmnaest godina na najgori mogući način živote izgubilo hiljade muškaraca i dječaka, ovo su mjesta gdje su oni doživjeli svoj posljednji uzdisaj.

13

Stratišta su ostavila jeziv prizor; zgrade koje se nalaze u ruševinama, prozori i zidovi u kojima se vide rupe od metaka, popucale daske na podu, na zidovima se i dalje mogu vidjeti nacionalistički natpisi iz ratnih dana, ovdje je sve mračno, jezivo i prije svega, tužno. U toku obilaska Majke Srebrenice su zajedno sa učesnicima kampa položile cvijeće, proučile fatihu i donijele tekbir na mjesta stradanja svojih porodičnih članova.


14


15


Iskustvo Virginie Ghislain iz Bayonne, Francuska Utorak 9. juli, napokon smo stigli u Bosnu, vozili smo se cijelu noć, putovanje je bilo dugo, u busu smo svi uzbuĎeni i radujemo se. Krajolik je vrlo lijep, tu su rijeke okružene planinama. Kilometrima koje prolazimo, pejzaži kao i svugdje. Približavamo se kampu, to više nije ista stvar, kuće nisu završene ili su potpuno uništene, zidovi su prekriveni sa rupama od metaka, sve što je ovdje je označeno ratom, tu praktički nema ništa, nema osobe. Tužno je i ružno...kao grad duhova. Stižemo u kamp! Imamo sreće, tu je stvarno dobro, imamo udobnost i sve što ide uz to, mislili su na sve (ping - pong, bilijar, stolni nogomet), osjećamo se dobro i ljudi su prijatni. Prvi je dan, svi smo se predstavili, sve su nam objasnili i upoznajemo se sa svima. Sljedeći dan idu nam pokazati dolazak tri velika kamiona, tri velika kamiona koji dovoze 300 tijela pronaĎenih ove godine, to je šok, oni se polažu na zemlju i svi su označeni sa brojevima. Tako je tužno vidjeti svu tu bol na licima svih koji su tamo, nije moguće ne pokazati emocije. Ali oni su svi tu, bilo da su najmlaĎi kao i najstariji, svi su tu da podrže jedni druge, prelijepo je jer postoji ova solidarnost ovdje. Ovo su samo neki dani kada ima toliko ljudi na ulici, pa da, sutra je 11. juli, Komemoracija genocida. U tom ogromnom groblju, oni nastavljaju da dodaju bijele spomenike za njihovo sjećanje. Ima ih toliko mnogo... Zatim posjeta mjesta masakra sa majkama, dirljivo je vidjeti te žene obilježene bolom koje nam pričaju svoje priče, one plaču, one su toliko jake, da te to pokreće. Ali postoji i policija, i to je nešto drugo, oni nemaju milosti za te žene, to je šokantno, strašna je tenzija koja je još uvijek tu. Prvi vikend je i ja nemam volje, imam želju da se vratim. Nekoliko dana je prošlo, radovi počinju, konstrukcija farme, novi bungalov, rekonstrukcija škole, podjela paketa stanovnicima...to nam promjeni mišljenje, motiviše nas jer se osjećamo korisno. Počinjemo da uzimamo ritam, pomalo smiren za nas Francuze, i to nam je malo smiješno jer kod nas to nije običaj, kod nas su ljudi uvijek u žurbi. Na kampu vlada dobra atmosfera, čak i ako imamo malu barijeru sa jezikom (u budućnosti bi trebalo ponuditi kurs jezika), svi se slažemo dobro. Igre se organizuju svake večeri, hrana, večeri gdje se šalimo, stvarno nam je dobro u ovom kampu! Radovi napreduju, ali mi nećemo ostati dovoljno dugo da vidimo rezultate radova...i to je šteta. Nathalie mi je postavila pitanje: Da li smatraš da si se promijenila otkako si ovdje ? Nisam znala šta da joj odgovorim, vidjet ćemo kad se vratim kući . DA, Nathalie ja sam se promijenila, Bosna me je promijenila. Ja ne gledam stvari više na isti način. Tamo su ljudi sa bilo kojom osobom tako jednostavni, tako ljubazni i solidarni. Sjećam se jedne male starice koju sam vidjela u prodavnici, šteta je što se nismo razumjele, ona je bila sretna što nas vidi, zahvalila nam se i poljubila nas. Ovo stvara osjećaj topline u srcu. Na početku rekla sam vam da je ovdje ružno, ne – izvinite, ja sam stvarno pogriješila, BOSNA je PRELIJEPA. U Francuskoj se ljudi stalno žale bez razloga, a ne uzimaju u obzir koliko sreće oni imaju. Kada sam se vratila jedna gospoĎa mi je rekla: Ali, gospoĎice ne morate ići odavde da bi vidjeli tugu, pogledajte samo kod nas sta se radi („...grrrrrrrr...―). Francuska je tako sebična i pretenciozna! Nedostaje mi Bosna ! Mogla bih napisati knjigu ako bi morala ispričati sve o ovoj prekrasnoj avanturi, ali desiti će mi se da zaboravim nekoliko stvari pa ću se zaustaviti ovdje. Jedno veliko hvala svima koji su mi omogućili da doživim ovo predivno iskustvo, cijelom Emmausu i direktorima, osobama koje rade čitave godine u kampu, volonterima i svim ostalim koje sam zaboravila. A naročito Kenanu, Huriji – našoj prevoditeljici i Nathalie Chevrit iz asocijacije „Putevi Europe―, zahvaljujući kojoj smo došli ovdje. Obećavam, vidimo se ubrzo...

16


Priča Arnele Islamović iz Lukavca, BiH Moj prvi dolazak u Srebrenicu, te učešće na MeĎunarodnom omladinskom radnom kampu značilo je početak perioda koji ću zauvijek da pamtim. Sve najljepše riječi mogu da ubacim u opis nadležnih, koji su se prema nama ponašali kao drugari, te opis cijele organizacije na kojoj se vidno mnogo radilo kako bi sve moglo funkcionisati.

Prvih nekoliko dana nisam mogla da vjerujem koliko ožiljaka nose ti Potočari. Jeza me je hvatala od prolaska pored srušenih kuća, ali i onih oštećenih u kojima se još uvijek živi. Pitala sam se kako ljudi mogu funkcionisati u mjestu koje nosi toliko mnogo tragova rata i svega lošeg što ih je pogodilo, kako djeca svoju radost provode u praznim ulicama, i noćima u kojima vlada potpuna tišina. Kako su dani odmicali, sve se mijenjalo, a tako i prvobitna mišljenja svih nas. Kao najmlaĎi učesnik ovogodišnjeg kampa trudila sam se biti u korak sa ostalima, te smo zajedničkim snagama radili poslove koji su bil predviĎeni.

Bilo je divno slušati toliko nepoznatih, pozitivnih ljudi koji svojim smijehom inspirišu i ohrabruju svaki "težak" dan. Iz dana u dan su nam pristizali novi volonteri, a svi smo ih dočekali s osmijehom, jer su i oni postajali dio nas. Naučila sam toliko poučnih i korisnih stvari, ali i da bez rada nema uživanja. Moja navika je postao taj kamp, Potočari, radost nakon završenog radnog dana propraćenog znojem, francuzi s kojim smo imali posebno zabavan način komunikacije, te milion divnih stvari koje su činili našu svakodnevnicu.

Od svih poslova, distribucija mi se najviše dojmila, jer je svako od nas prevalio mnogo kilometara da bi vidio osmijeh i riječi zahvalnosti ljudi kojima je pomoć dijeljena. Sve se odvijalo kako je planirano, te energija koja je bila ispunjena čitavih osamnaest dana, nije iščeznula. Bilo je čudno kako svi dolazimo iz različitih kutaka zemlje, ali činimo jedno na kampu, i svi se uklapamo kao da se oduvijek znamo. Veliki trag na mene je ostavio posjet Dujama, gdje nikad ranije nisam bila. Imali smo toliko zanimljivih noći za koje sam poželjela da nikad ne prestanu, te da vrijeme sporije prolazi jer su dani prolazili kao dlanom o dlan. Imam samo riječi hvale za naše kuharice koje su spremale najukusnija jela te smo zbog toga željno iščekivali svaki ručak i večeru. Cjelokupni boravak na Radnom kampu u meni je ostavio najljepša sjećanja, nova prijateljstva te iskustva koje ne bih mijenjala ni sa čim. Sretna sam sto postoji ovakav način da se mladi skupe na jednom mjestu i troše svoje vrijeme na korisne stvari. Voljela bih da ovaj kamp bude organizovan još mnogo godina unaprijed, te da generacije poslije mene imaju priliku da iskuse ovako nešto, i da stvaraju meĎusobno čvršće odnose izmeĎu svih nas.

17


18


19


OPENING CEREMONY OF THE 8th INTERNATIONAL YOUTH WORKING CAMP IN SREBRENICA- Franco Bettoli “Srebrenica, Road to a New Europe 2013”

Once in a year, people of different origin, age, culture, religion and nation from all over the world have the opportunity to gather at one place with one aim- help Srebrenica in the process of reconstruction and population in the state of need. International Youth Working Camp- Franco Bettoli ―Srebrenica, Road to a New Europe 2013‖ is one of the few events worldwide where there is no place for stereotypes, discrimination and especially speeches of hatred and violence. Camp is open for all humane people who spread love and tolerance and who are above all ready to sacrifice their free time in order to assist population in Srebrenica who need assistance, likewise people who underwent great pain and who testified the worst kind of torture- the genocide! Every year they prove once more that Srebrenica is not forgotten, that there are people in the world without hatred and discrimination in their hearts. The camp of 2013 confirmed these facts and gathered volunteers from France, Italy, Turkey, Canada, England, Poland but also from various cities in Bosnia and Herzegovina to one small, deserted place as it is Potočari near Srebrenica. Number which is surely not small, number of 107 people on this year’s camp is not just a figure but also a symbol for humane people, people desiring for love, friendships and above all – peace; 214 hands who work hard not because of their needs but because of needs of people whose life depends on it.

20


In this camp all are equal. They are not judged due to the differences- they all breathe the same air , walk on the same land, think equally, work and help not just to Srebrenica but to the entire world proving that peace, love, friendship and tolerance between diversities is certainly possible. Camp has been organized since 2006 and from that year a lot has been accomplished and achieved: thousands of households were assisted with furniture and food; many people who were homeless have a home nowadays. Activities of the camp were also construction of the sheep farm and European Centre for Civil Service- Franco Bettoli, cleaning of streets and fields, removing of architectural barriers in Srebrenica, sanitation of water supply network. All these activities are of humanitarian character and demand hard and dedicated work from all participants. Renzo Fior, president of Emmaus Italy and responsible in the community Villafranca, Italy on 10th July officially opened the 8th International Youth Working Camp- Franco Bettoli ―Srebrenica, Road to a New Europe 2013‖ in Potočari, Srebrenica. The speech was held by: Mrs. Hatidza Mehmedovic, president of the association "Mothers of Srebrenica", Mr. Nermin Alivukovic, Head of the Cabinet of Municipal Mayor in Srebrenica; Mr. Muhamed Durakovic, Director of the Summer University of Srebrenica, Mr. Emir Nurkić Kačapor- Executive director of the World Solidarity Alliance- Franco Bettoli. What kind of a place is that today, which 18 years ago survived a tragedy, pain and suffering, injustice and deception? That is a place which is capable to bring a seventeen year old boy from Cazin, 60 years old person from the UK and 20 years old student from Canada in one place. During the camp, that place spreads love and peace, gathers humane and honest people. That is Srebrenica marked by genocide that will one day with the help of those volunteers stand on their feet and shine in her full glory which is the aim of the Camp -Franco Bettoli ―Srebrenica, Road to a New Europe‖.

21


EMMAUS AID CONVOY AND DISTRIBUTION OF HUMANITARIAN GOODS Thanks to the organization and coordination of Emmaus groups in France, seven trucks and one van carrying humanitarian goods arrived to IFS-Emmaus, in the month of July 2013. The mission involved twenty-one people who covered together 1300 km with aim of providing help to the population in BH in the state of social need. The goods were brought in order to be delivered to the families in Srebrenica, Bratunac, Milići, Cerska and Zvornik but to the nearby villages too. During the Camp, more than 172 families received donations brought with the convoys but also from other donors, containing furniture, dishes, carpets, blankets, clothes, shoes, food packages, household items etc.

Distribution is one of the favourite activities on the Camp, which confirm earlier experiences. One of the reasons why participants like this activity is because it offers the possibility to see far villages, visit families who live in abandoned places as see with their own eyes who they help, hear their stories and get acquainted with their living conditions. This is important for the understanding of the concept of poverty which, unfortunately, is still prevailing in the Eastern Bosnia.

22


„When distribution was mentioned as a regular activity of the International Youth Working Camp I didn't know with certainty what this meant. But after I experienced it, I can proudly say that it was a totally new experience in my life. It is not about the distribution of material stuff that is relevant but it was more significant talking with the families and witness smiles on their faces when they see the well-known IFS-Emmaus white truck, used for transportation of goods, entering their gardens“, explained Anna Martinović from Čelić (BH), participant of this years’ Camp.

23


Construction of the European Centre for Civil Service – Franco Bettoli

Before the official opening of the 3 rd International Youth Working Camp 2009, IFS-Emmaus initiated the construction of the European Centre for Civil Service- Franco Bettoli in Potočari, municipality of Srebrenica. Apart from providing accommodation for participants, it is also used for the implementation of other projects, among which:  Accommodation for children who travel daily to school for several hours. The aim of the project is to provide in the ECCS-Franco Bettoli warm accommodation, food and more entertaining, educational and sports activities during the working days of the week. This year in the Accommodation centre is present 27 children who spent few hours to arrive from school to home and now this time span lasts only few minutes. The Centre has far more accommodation capacity, even to 150 children which is planned to accomplish according to the project plan.  Little School of Agriculture that gathers children from local community;  Students’ brunch (sandwiches for students of Primary school Srebrenica in regional classes of Potočari, Osat, Ljeskovik and Osmače);  Centre is used for the organization of various camps, educations, events, seminars etc.  Daily Centre for children where courses of the English language and IT will be held;  „Nar project― which implements the Association of students from Turkish Koc University; More information about listed projects, you can find on our web -page: www.mfs-emmaus.ba Participants of the 2013 Camp worked on the construction of the seventh and last bungalow which will be used for accommodation. In the previous years, six bungalows, laundry, kitchen with dining room and central office were finished and it is planned also the construction of the space for entertainment and sports activities.

24


School Refurbishment in Potočari Primary school is the place where we learn those basic and most necessary things about life. In addition to reading, writing, multiplication and division, we learn that friendship is a crucial connection through which we understand the significance of love. That is the reason why it is important that the place where children acquire significant knowledge is pleasant and where they will come with a smile and be eager to learn. School should be a second home where happiness needs to be a priority.

―Prva osnovna škola‖ (First primary school) Srebrenica in Potočari is 300 m far from the European Centre for Civil Service- Franco Bettoli where the Camp is held. In collaboration with the representatives of municipality of Srebrenica we agreed to help in the renovation of the school. Participants accompanied by loud laughter, fun and entertainment helped in whitewashing, painting, demolishing of walls which resulted in an additional classroom for students, toilets but also with renovated central heating for those two facilities.

25


Construction of the Sheep Farm “While I was working on the construction of the sheep farm I realized the importance and value of the made effort. Although this activity demanded a lot more physical force and work, it was fun because with the help of good company, half of the job was finished even before it started, “explained Benjamimn Mujkić, IFSEmmaus’s volunteer and participant of the Camp.

The farm is being built on Pale, a place not so far from the European Centre for Civil Service- Franco Bettoli. Additionally, it was planned the construction of reprocentre and breeding station for first round of sheep with the aim of wool and meat distribution. The participants of the camp initiated the construction together with the employees so that the farm can be operational in the autumn, as to accomplish the import of first sheep. The construction of the farm has for aim providing jobs for the local population. Currently, in Srebrenica are 2000 unemployed people in desperate need for a job and the construction of such a farm will certainly lessen that number.

26


Cleaning of the Memorial Centre

Thousands of people gathered in PotoÄ?ari, Srebrenica for the symbolic burial of remains of 409 victims which is held on 11th of July every year and where since now have been buried more than 5657 victims. As before, participants of the camp joined the commemoration ceremony and tried to give their fullest support. After the burial, all the participants took gloves and bags and initiated the first action of the Camp- cleaning of green surfaces around the Memorial Centre starting from the IFS-Emmaus office in Srebrenica and continuing along the streets and finishing with the battery factory.

27


Tournaments in billiards and table tennis

Jumping in jumping bags

Linden tree climbing

Excursions to Sarajevo, Tuzla and Doboj Istok

Organized birthday parties

Movie night.

28


After they finished the daily working routines, they gathered on the field determined for entertainment activities. Camp organizers were really creative and made up games which held participants on the edge the entire Camp, as tournaments in billiards, table tennis and darts, jumping in bags, climbing a tree, movie night (movies of educational character), karaoke night etc. These, out of the ordinary activities were followed by laughter, great mood and excitement.

This year, as previous, participants were not disappointed by the entertainment program. Apart from working activities they had organized gatherings in order to relax, get to know each other. One of the most attractive offerings were the excursions. For these mini trips they showed enormous interest because they had the opportunity to see Sarajevo, Tuzla and Doboj Istok where our Reception centre ―Duje‖ is located as ―Rajska Plaža‖ (Heaven’s Beach) in Bratunac.

29


Along with working and leisure activities, participants also had educational and interactive presentations on:     

History and work of Emmaus movement, Methods and types of working schedules, projects of IFS-Emmaus emphasizing the Reception Centre ―Duje‖ as the biggest and most challenging of all, Camp and organization of the Helsinki Committee, Project: International Youth Working Camp- Franco Bettoli ―Srebrenica, Road to a New Europe‖, The history of Srebrenica and genocide.

Foreign participants had adequate translation and showed interest for the facts brought by the presentations. Educations were attended by all interested in it and respectfully they followed each one of the mentioned.

30


United, Camp Participants and Mothers of Srebrenica at the Execution Sites

Participants of the 8th International Youth Working Camp on their own initiative and responsibility decided on 13th July to join Mothers of Srebrenica in their annual visit of the war execution sites and to express in this manner their support and compassion.

Execution sites left a bitter and sad sight. All over the place destroyed buildings; bulleted windows and walls, cracked planks on the floor, various nationalistic words on the walls as leftovers of the war. Everything was really dark, creepy and sad above all.

Kravice, Orahovac, Branjevo, Pilice, Kasaba and Petkovac are places where eighteen years ago in the undignified and deplorable manner, thousands of men and boys lost their lives.

During the visit, Mothers of Srebrenica together with participants of the Camp laid flowers, prayed (El' Fatiha) and evoked Tekbir (―In the name of Allah‖) in the places where their dearest had their last sigh.

31


Experience of Virginie Ghislain from Bayonne, France On Tuesday, 9th July we finally arrived in Bosnia. We drove all night. The journey was long but we were all excited and joyful. The view is gorgeous-river surrounded by mountains. We pass kilometres but the view is still the same. We are approaching the Camp, and it is no longer the same sensation. Houses are half damaged or entirely destroyed; walls are covered with weed and holes of bullets. Everything we see has war written all over. It is sad and unsightly...as city of ghosts. We arrive in the Camp! We are really lucky. It is all good inside. We have conformity and everything that goes with it. They thought on everything (ping-pong billiard table, soccer table). People are good hosts and we feel good. It is the first day. We all introduced ourselves and were explained the rules of the Camp. The next day, we are showed three big trucks, trucks that carry the remains of 300 victims who will be buried. It is a shock for me- they are all put on the ground and marked by numbers. It is so devastating to see all that pain to perceive it on the faces of all present, it is impossible not to show emotions. But they are all there, from the youngest to the oldest. They are there to support one anotherword empathy is not unknown to them. These are only few days when you can see so many people on the streets. Yeah, tomorrow is 11th July, the commemoration ceremony! In that enormous graveyard are so many white monuments, and they are still being built in the memory of the fallen ones. It is so many of them... Then, we went in the visit of the execution sites with the Mothers of the fallen victims-so touching and heart breaking scene. But at the same time they are so strong that it shakes you. But there is also police who does not feel compassion for these women. The tension that exists is strongly felt which is horrible. The first week and I don’t have the will to remain. I want to leave. Few days passed- the activities began- farm and bungalow construction, school reconstruction, distribution of food packages...that made me change my opinion , it motivate us because we feel useful. We adapt to the rhythm- very calm for us French people who are always in a hurry. On the camp is good atmosphere even if we have this language barrier (in the future you shall offer a language course) but we eventually get along very well. Games are organized every evening where we laugh, eat—we are having a really good time here! The work progresses, but we won’t stay long enough to see the results...and that is a shame. Nathalie asked me a question: Do you feel changed since your arrival here? I didn’t know what to reply .We will see when I get back home. Yes Nathalie, I have changed. Bosnia changed me. I don’t look at things the same way. There live simple people, kind and compassionate. I remember one old lady I saw in the shop. It is a pity I didn’t understand her but I saw that she was happy to see us, she thanked us and kissed, this creates warmth around the heart. At the beginning of my story I told you that it was not nice being here, no-sorry, because I have mistaken. BOSNIA is BEAUTIFUL. In France people complain all the time without reason and don’t understand how lucky they are. When I came back, one lady told me: But, Miss you don’t have to go from here to see sorrow, just see what is going on around you (―..grrrr‖) France is so pretentious and selfish. I miss Bosnia! I could write a book to tell all the events about this beautiful adventure, but I fear I could forget something – so I will stop here. One big thank you to all who made my adventure possible, all Emmaus, directors and persons who work all the year in the Camp, volunteers and all I left out, unintentionally. Especially thanks to Kenan, Hurija –our interpreter and Nathalie Chevrit from association ―Roads of Europe‖ who brought us here. I promise, we will see each other soon...

32


Arnela Islamović (15) Lukavac, 2013

My first arrival to Srebrenica and participation at the International Youth Working Camp signified the beginning of a period I’ll always remember. I can only say positive words about the superiors who treated us as friends and the organization of the camp.

In the first days I couldn’t believe how many scars that place Potočari carried within. When I was passing close to the demolished and ruined houses where people still live, it gave me creeps. I wondered how people could function in a place which carries so many traces and scars of war and everything bad that hit them. Also I cannot imagine how children play and express their joy in such empty streets and evenings filled with total silence.

As days passed so my thoughts changed as those of all the participants who were there for the first time. As the youngest participant at the camp I tried to keep up with others and with joint forces to do the predicted activities.From all the activities I mostly enjoyed distribution, because each of us passed so many kilometers just to see a smile on the faces of people who received the help. Everything ran according to the plan and the energy was present during the whole camp. It was strange to see how many people from different countries found in this one place.We do such a noble activity and we all get along fine as if we knew each other the entire life. I was deeply affected by our visit to Duje which was my first time.

We had so many great nights for which I wished to last forever. I can only compliment our chefs who prepared the most delicious meals which made us impatient every time we waited for lunch or dinner. The entire stay at the Working camp left only good memories, new friendships and experiences I would never change for anything. I am happy that such a place exists where youth can gather in one place and spend time doing some productive activities. I wish this camp could be organized many times in the upcoming years and that the generations after me experience the same feelings I did creating stronger connections among all of us.

33


Neke od važnijih aktivnosti rađenih tokom kampova/ Some of the most important activities on previous camps - Obnovljen je dio područne škole ―Sučeska‖, - Izvršena je rekonstrukcija dijela vodovodnog sistema u Srebrenici.

- Renovated part of the regional school ―Sućeska‖, - Partly repaired water supply system in Srebrenica. 2006. - Reconstruction of local roads (connected and renovated more than 1950 m).

- Izvršena je rekonstrukcija lokalnih puteva (povezano i obnovljeno više od 1950 m). - IzgraĎen je vodovod za osnovnu školu ―Osmače‖ i ―Pale‖, - Radovi na ureĎenju tvrĎave ―Stari grad‖ u Srebrenici.

2007.

- Designed and put in function water supply system for primary schools ―Osmače‖ and ―Pale‖, - Maintenance works on the fortress ―Stari Grad‖ in Srebrenica.

2008. - Initiated construction of ECCS— Franco Bettoli, - Removal of architectural barriers in Srebrenica.

- Započeta izgradnja ECCS— Franco Bettoli, - Uklonjene su arhitektonske barijere u Srebrenici. 2009. - Izvršena je sanacija kvara na vodovodnoj mreži, - Obavljala se redovna aktivnost, podjela humanitarne pomoći.

- Repaired the damage on the water supply network, - Distribution of regular humanitarian help. 2010. - Built a bridge in the village of Stožensko, - Built a house for a returnee family Krdžić of 11 members.

- IzgraĎen je most u selu Stožensko, - IzgraĎena je kuća za jedanaetočlanu kuću Krdžić. 2011.

- Work in ECCS—Franco Bettoli, - Initiated the construction of sheep farm.

- Rad u ECCS—Franco Bettoli, - Započeta je izgradnja farme ovaca.

2012. - Renovirana je područna osnovna škola u Potočarima, - Pružanje fizičke pomoći u svakodnevnim poslovima, lokalnom stanovništvu.

2013.

Impressum

Impressum International Forum of Solidarity—Emmaus Bulletin n® 20 Publisher: International Forum of Solidartiy—Emmaus For the publisher:Hamzalija Okanovid, Director Editor: Jasmina Vehabovid Translation: Lejla Mešid Photographies: Jasmina Vehabovid Contributor: Amila Okanovid

Međunarodni forum solidarnosti—EMMAUS Bilten No. 20 Izdavač: Međunarodni forum solidarnosti —EMMAUS Za izdavača: Hamzalija Okanovid, direktor Urednik: Jasmina Vehabovid Prijevod: Lejla Mešid Fotografije: Jasmina Vehabovid Saradnik: Amila Okanovid

Centralni ured Duje bb, 74 207 Klokotnica Doboj Istok, BiH Tel: + 387 35 726 690 Fax: +387 35 720 284 E-mail: info.ifs@mfs-emmaus.ba

- Refurbished the regional school in Potočari, - Providing physical assistance with daily activities to the local population.

34

Central Office: Duje bb, 74 207 Klokotnica Doboj Istok, B&H Phone:: +387 35 726 690 Fax: +387 35 720 284 E-mail: info.ifs@mfs-emmaus.ba

Bilten bosansko engleska verzija konacna  

Međunarodni omladinski radni kamp - Franco Bettoli "Srebrenica, put ka novoj Europi 2013"

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you