Povijest novinarstva

Magdalena Najbar-Agičić Najbar -Agičić

P

O V

I

J

E

S

T

NOVINARSTVA Kratki pregled

Magdalena Najbar-AgiÄ?ić Povijest novinarstva Kratki pregled

Nakladnici Ibis grafika Sveučilište Sjever

Za nakladnike mr. sc. Saša Krnic prof. dr. sc. Marin Milković

Recenzenti prof. emeritus dr. sc. Miroslav Bertoša dr. sc. Vlasta Švoger Urednica Saša Krnic

Lektorica Ljiljana Šarec, prof.

Grafička priprema i prijelom Banian ITC, Zagreb ISBN 978-953-7997-14-4

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000920812.

Objavljivanje knjige pomogao je Grad Zagreb.

Knjiga je tiskana u prosincu 2015.

Odobreno Odlukom Senata Sveučilišta Sjever na VIII. sjednici u ak. god. 2014./2015. održanoj 16. srpnja 2015., klasa: 602-04/15-02/92, ur. broj: 2186-0336-15-05-01.

Magdalena Najbar-Agičić

POVIJEST NOVINARSTVA Kratki pregled

Zagreb 2015.

Sadržaj Uvod .............................................................................................................................. 7 Istraživanje povijesti novinarstva ............................................................................................... 9

1. Povijest vijesti – „prapovijest“ novinarstva ........................................................... 14

Povijest vijesti ..................................................................................................................................... 14 Mediji ...................................................................................................................................................... 18 Izum pisma ........................................................................................................................................... 19 Komuniciranje slikom ...................................................................................................................... 22 Novinarstvo .......................................................................................................................................... 23 Javno mnijenje ..................................................................................................................................... 24

2. Izum tiska. Cenzura i počeci borbe za slobodu tiska ......................................

26

Izum tiska ..............................................................................................................................................

26 Tiskani mediji ...................................................................................................................................... 29 Cenzura i sloboda tiska ................................................................................................................... 32 Počeci slobode tiska u Engleskoj ................................................................................................. 35

3. Razvoj novina u svijetu do kraja 18. stoljeća ........................................................ 39

Prve novine ........................................................................................................................................... 39 Časopisi .................................................................................................................................................. 41 Razvoj novina u Engleskoj ............................................................................................................. 43 Novinarstvo i Američki rat za nezavisnost ............................................................................. 47 Francuska revolucija – impuls za razvoj tiska ....................................................................... 48

4. Prve novine u Hrvatskoj. Novinstvo u Hrvatskoj za vrijeme narodnog preporoda ................................................................................................................ 54

Prve novine u Hrvatskoj .................................................................................................................. 54 Pretpreporodno vrijeme ................................................................................................................. 58 62 Njemačkojezični listovi ...................................................................................................................

Ljudevit Gaj i počeci narodnog preporoda ..............................................................................

64

5. Novine za vrijeme revolucije 1848/1849. godine ............................................

69

Revolucija 1848/1849. u Europi i Hrvatskoj .........................................................................

69 Novine u Hrvatskoj uoči revolucije 1848. godine ................................................................ 72 Novine u doba revolucije 1848/1849. ...................................................................................... 74

6. Razvoj novinstva u 19. stoljeću ........................................................................................ 83

Utjecaj industrijske revolucije na novinstvo .......................................................................... 83 Ubrzane promjene u novinstvu ...................................................................................................

86

–3–

Sadržaj

Izum telegrafa i telefona ................................................................................................................. 87 Novinske agencije .............................................................................................................................. 89 Tehnički napredak u izradi novina ............................................................................................. 90 Nove forme, novi sadržaji ............................................................................................................... 92 Razvoj tiska u europskim zemljama .......................................................................................... 93 Velika Britanija ............................................................................................................................ 93 Francuska i Njemačka .............................................................................................................. 95

7. „Zlatno doba“ novinstva u Sjedinjenim Američkim Državama ............. 98

Razvoj novinstva u SAD-u .............................................................................................................. 98 Razvoj novinskih uredništava i profesionalizacija novinarstva ..................................... 102 Izvještavanje o ratnim zbivanjima .............................................................................................. 103 Zlatno doba američkog novinstva: Joseph Pulitzer ............................................................. 105 Nastanak žutog tiska: William Randolph Hearst ................................................................. 107 Napredak američkog novinstva ................................................................................................... 110 Daljnji napredak novinstva u svijetu ......................................................................................... 111

8. Stranačko novinstvo u Hrvatskoj .................................................................................. 113 Nastanak modernih stranaka u Hrvatskoj .............................................................................. 113 Novine u novim političkim uvjetima – pojava Pozora ........................................................ 115 Nove pojave u hrvatskom tisku .................................................................................................... 118 Humoristički listovi .......................................................................................................................... 119 Novine Stranke prava ....................................................................................................................... 120 Između Mažuranićeva i Khunova zakona o tisku ................................................................. 121 Srpski listovi u Hrvatskoj ............................................................................................................... 123 Novinstvo u Dalmaciji i Istri .......................................................................................................... 124

9. Hrvatsko novinstvo početkom 20. stoljeća.

Prvi svjetski rat .............................................................................................................................

126

Politička situacija u Hrvatskoj na prijelazu 19. i 20. stoljeća .......................................... 126 Tisak masovnih političkih stranaka ........................................................................................... 127 Pojava Novog lista .............................................................................................................................. 129 Novinstvo u Hrvatskoj u godinama prije izbijanja Prvoga svjetskog rata ................. 130 Prvi svjetski rat ................................................................................................................................... 133

10. Hrvatsko novinstvo u međuraću .................................................................................. 137 Ulazak Hrvatske u južnoslavensku zajednicu ........................................................................ 137 Stranački tisak početkom međuratnog razdoblja ................................................................ 139 Razvoj informativnog tiska ............................................................................................................ 141 Diktatura kralja Aleksandra .......................................................................................................... 144 Ženski listovi ........................................................................................................................................ 147

11. Novine u Drugom svjetskom ratu i poraću .......................................................... 151 Drugi svjetski rat ................................................................................................................................ 151 Hrvatsko novinstvo u NDH ............................................................................................................ 153 „Antifašistički tisak“ .......................................................................................................................... 156 Hrvatsko novinstvo nakon završetka rata .............................................................................. 160 Izobrazba novinara – Viša novinarska škola .......................................................................... 163

12. Novine u socijalističkoj Hrvatskoj ..............................................................................

166

Hrvatski tisak poslije Drugog svjetskog rata ......................................................................... 166 Hrvatsko proljeće ............................................................................................................................... 169 Zabavna štampa .................................................................................................................................. 170

–4–

Sadržaj

Izdanja izdavačke kuće Vjesnik .................................................................................................... 173 Svijet (1953-1992) .................................................................................................................... 173 Plavi vjesnik (1954-1973) ...................................................................................................... 174 Arena (1959-2009) ................................................................................................................... 174 Studio (1964-1998) .................................................................................................................. 174 Vikend (1968-1998) ................................................................................................................. 175 Start (1969-1991) ...................................................................................................................... 175 Borba za slobodu tiska .................................................................................................................... 175

13. Novine u suvremenom svijetu ....................................................................................... 180 Uloga medija u demokratskom svijetu ..................................................................................... 180 Tabloidizacija ...................................................................................................................................... 181 Novinska fotografija .......................................................................................................................... 185 Promjene u hrvatskom novinstvu 1980-ih ............................................................................. 187 Feral Tribune ........................................................................................................................................ 189 Suvremene novine u Hrvatskoj .................................................................................................... 190

14. Novi mediji: radio .................................................................................................................... 194 Izum radija ............................................................................................................................................ 194 Počeci radiofonije .............................................................................................................................. 195 Razvoj radija u Velikoj Britaniji i SAD-u ................................................................................... 196 Radio i politika .................................................................................................................................... 198 Počeci radija u Hrvatskoj ................................................................................................................ 198 Radio Zagreb u Drugom svjetskom ratu i poslijeratnom razdoblju ............................. 199 Radio u hladnom ratu: Radio Slobodna Europa ................................................................... 201 Daljnji razvoj radija u svijetu ........................................................................................................ 203 Radio u Hrvatskoj potkraj socijalističkog razdoblja i danas ........................................... 204

15. Novi mediji: televizija i internet .................................................................................. 208 Izum televizije ..................................................................................................................................... 208 Počeci televizijskog emitiranja ..................................................................................................... 209 Počeci televizije u Hrvatskoj ......................................................................................................... 210 Hrvatska radiotelevizija – HRT .................................................................................................... 212 Razvoj komercijalnih televizija .................................................................................................... 214 Novi mediji: internet ........................................................................................................................ 216

Primjeri pitanja iz povijesti novinarstva ........................................................................ 219

Literatura .................................................................................................................................................. 222

–5–

Uvod Povijest novinarstva dio je medijskih studija shvaćenih kao istraživačka disciplina koja se bavi istraživanjem i analizom masovne komunikacije u svim aspektima njezina postojanja, odnosno tehnološkim, kulturnim, političkim i ekonomskim aspektima medija, analizom medijskog teksta, pozicije i uloge medija u društvu. Kao takva može se svrstati u društvene znanosti, a oblikovala se kao jedna od njihovih najmlađih grana. Medijski studiji kao institucionalizirana znanstvena disciplina pojavili su se četrdesetih godina 20. stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama, kada su se etablirali studiji novinarstva i masovne komunikacije, najprije na preddiplomskoj, a kasnije diplomskoj i doktorskoj razini. Struka je dodatno oblikovana i pojavom posebnih znanstvenih časopisa posvećenih masovnoj komunikaciji i profesionalnih udruženja njezinih istraživača. Do danas ipak u međunarodnoj stručnoj javnosti postoje prijepori o tome radi li se o posebnoj znanstvenoj disciplini ili samo o znanstveno-istraživačkom polju i koja su njegova obilježja i kriteriji. Još uvijek nedostaje i sustavna povijest razvoja medijskih studija.

Istraživanje masovne komunikacije nezamislivo je bez korištenja rezultata istraživanja drugih društvenih, ali i humanističkih znanosti. Povijest novinarstva je, zbog svoje specifičnosti, vrlo usko povezana s poviješću generalno, pa se svakako može i mora promatrati i kao izdanak povijesnih znanosti koje pripadaju humanističkom području. Stoga razumijevanje povijesti novinarstva nije moguće bez poznavanja osnovnog tijeka razvoja čovječanstva, te samo u svome širem kontekstu može biti potpuno i svrsishodno.

Novinarstvo kao jedno od polja ljudske djelatnosti ima svoju povijest, čije je istraživanje nužno za shvaćanje njegova suvremenog stanja i sagledavanje perspektiva razvoja. U tome smislu povijest novinarstva sastavni –7–

Uvod

je element autorefleksije novinarske struke, važno polazište promišljanja uloge medija i novinara u suvremenom svijetu.

Povijest novinarstva nije samo povijest novinarske profesije, povijest različitih javnih medija, povijest tehnoloških dostignuća koja su temelj razvoja tiska i drugih masovnih medija, ona je i povijest borbe za slobodu misli, borbe za građanska prava i nacionalnu slobodu. Stoga ne čudi da su velike prekretnice u povijesti novinarstva, i u svijetu i u Hrvatskoj, povezane s velikim društvenim gibanjima, a revolucionarna vremena uvijek donose veliki napredak novinarstva, i u smislu kvantitete, ali i u kvalitativnom smislu.

Povijest novinarstva zanimljiv je element ukupnog mozaika povijesti, koji donosi mnogo zanimljivih spoznaja o prošlim društvima, a novine su vrlo zahvalan i često korišten izvor za povijesna istraživanja općenito.

Nema u tome ništa neobično jer, kako se ponekad kaže, novine su zrcalo starih vremena u kojima se ogledava povijest. Kada se govori o povijesti novinarstva nije dovoljno kronološkim redom nabrajati naslove novina koje su nekoć izlazile. Nužno je sagledati tu temu mnogo šire. S jedne strane povijest novinarstva je i povijest ljudske komunikacije i povijest vijesti općenito, pa je valja prikazati zajedno s njezinom „prapoviješću“, dakle onim što se zbivalo prije nego što su se pojavile novine u današnjem smislu te riječi. Periodizaciju povijesti novinarstva određuju naravno prijelomni trenuci njegova razvoja, bilo da se radi o novim pojavama u oblikovanju vijesti, bilo da se radi o tehnološkom napretku ili pojavi novih medija. S druge strane, za njezino bolje razumijevanje potrebno je uočavati povijesni politički, gospodarski i društveni kontekst razvoja novinarstva, odnosno potrebno je određeno znanje o povijesti čovječanstva.

Moguće su različite periodizacije povijesti novinarstva ovisno o kriterijima koji se koriste. Primjerice, prema sistematizaciji Dietera Paula Baumerta (1928) povijest novinarstva u Njemačkoj može se podijeliti u četiri faze: prednovinarska faza (od otprilike 1500), faza korespondentskog novinarstva (od kraja 16. st. do sredine 18. st.), faza literarnog novinarstva (sredina 18. st. do sredine 19. st.) i faza redakcijskog novinarstva (od sredine 19. st.). Situaciju dodatno komplicira činjenica da razvoj novinarstva nije tekao istim tempom u cijelom svijetu, pa se njegove različite faze javljaju u različito vrijeme u različitim zemljama.

–8–

Istraživanje povijesti novinarstva

Istraživanje povijesti novinarstva Počeci istraživanja povijesti novinarstva sežu daleko u prošlost i gotovo su paralelni, odnosno s neznatnim zakašnjenjem prate razvoj samih novina kao javnog medija. Prva istraživanja povijesti novinarstva proveo je njemački pravnik i pisac Ahasver Fritsch (Ahasverus Fritchius, 1629-1701).

Njegovo djelo iz 1676. Discursus De Novellarum, Quas Vocant Neue Zeitunge, Hodierno Usu Et Abusu (Rasprava o novitetu koji zovu novine, njihovoj uporabi i zlouporabi) govori o stanju i zloupotrebama tiska, a očito je rezultat promišljanja o utjecaju tiska kao nove pojave onoga doba na javnost.

Nešto kasnije je Kaspar von Stieler (1632-1707), njemački pjesnik, pisac i jezikoslovac izdao u Hamburgu 1695. knjigu Zeitungs Lust und Nutz, (Zadovoljstvo i korist iz novina), u kojoj je njemu suvremene novine analizirao s gledišta jezika i stila pisanog teksta. Na prijelazu 18. i 19. stoljeća Joachim von Schwarzkopf (1766-1806), njemački pravnik, povjesničar i diplomat, u knjizi Ueber Zeitungen. Ein Beytrag zur Staatswisenschaft (O novinama. Prilog znanosti o državi; Frankfurt am Main, 1795.) prvi je analizirao obilježja koja novine kao javni medij razlikuju od ostalih tiskovina i utvrdio da su to aktualnost i periodičnost. U istoj je knjizi formulirao i prvi pokušaj znanstvene tipologije novina. Razlikovao je „komponirane“ novine koje samo prikupljaju i donose novinski materijal, „izrađene“ novine koje prerađuju novinski materijal i novine koje karakterizira obilje novosti, prikaza i komentara.

Glasoviti američki novinar, pisac i novinski izdavač Isaiah Thomas (1749-1831) tijekom svoga života dugo je razmišljao o pisanju povijesti tiska. Godine 1808. započeo je rad na djelu koje je 1810. godine izašlo u dva sveska kao History of Printing in America, with a Biography of Printers, and an Account of Newspapers. Drugo izdanje Thomasova djela izdao je 1874. njegov unuk Benjamin Franklin Thomas, nadopunjujući ga katalogom svih izdanja u Americi do 1776. godine i autobiografijom svoga djeda. Isaiah Thomas iza sebe je ostavio i bogatu zbirku starih američkih novina, koju je oporučno ostavio Američkom starinarskom društvu (American Antiquarian Society) čiji je osnivač bio.

U 19. stoljeću započeo je rad na modernim istraživanjima povijesti novinarstva u Europi. Time se bavio među ostalima Robert Eduard Prutz (18161872), njemački pisac, profesor povijesti književnosti sveučilišta u Halleu –9–

Uvod

te jedan od najosebujnijih publicista razdoblja koje je prethodilo Revoluciji 1848/1849. godine. On je izdao prvu modernu Historiju njemačkog novinarstva (Geschichte des deutschen Journalismus) u Hanoveru 1845. godine. Od polovice 19. stoljeća pojavljuju se i moderne povijesti novinarstva u drugim zemljama: Alexandra Andrewsa u Engleskoj (The History of British Journalism: With Sketches of Press Celebrities, 1859), Athanasea Cucheval-Clarignyja (Histoire de la presse en Angleterre et aux États-Unis, 1957) i Eugenea Hatina (Histoire du journal en France 1631-1853, 1853) u Francuskoj te G. L. Piccardija (Saggio di una storia sommaria della stampa periodica, 1886) u Italiji.

Pomasovljenje novinarstva tijekom 19. stoljeća dovelo je s jedne strane do profesionalizacije tog zanimanja, to jest pojavili su se mnogi ljudi koji su se – za razliku od ranijih vremena kada su novinske članke pisali intelektualci različitih struka (književnici, činovnici, učitelji ili svećenici) – prvenstveno ili isključivo bavili novinarstvom. S druge strane, ulazak u to zanimanje velikog broja ljudi doveo je i do pada razine prosječne naobrazbe novinara. Postoje podaci koji govore da je primjerice u Njemačkoj polovicom 19. stoljeća sveučilišnu naobrazbu imalo 87,5% novinara, a oko 1900. godine samo 78,5%. Sve se češće događalo da su u redove novinara ulazili ljudi bez prethodne stručne spreme, a svoja znanja stjecali su uglavnom iz prakse. Svijet novinara prema javnoj recepciji nalazio se blizu umjetničkih i boemskih krugova. Smatralo se kako o tome može li netko postati dobar novinar odlučuje njegova prirodna nadarenost, a takvo vjerovanje utjecalo je na relativno kasnu pojavu posebnog sustava izobrazbe za novinare.

Od sedamdesetih godina 19. stoljeća američka sveučilišta organiziraju tečajeve novinarstva. Tako je bilo na Washington Collegeu 1869. g. gdje je pokrenuta novinska sekcija za 50 studenata. Tečajevi povijesti novinarstva i novinarskog pisanja organizirani su na Sveučilištu Missouri. Sjedinjene Američke Države jesu i zemlja u kojoj su se najprije pojavili studiji novinarstva. Prvo je 1908. godine posebna novinarska škola osnovana na Sveučilištu Missouri, a onda je 1912. godine studij novinarstva – uz podršku zaklade Josepha Pulitzera (1847–1911) – počeo na Sveučilištu Columbia u New Yorku. Važnost tih studija novinarstva nije samo u tome što su bili prvi, već i u tome što su njihovi programi i organizacija utjecali na kasniji razvoj studija novinarstva na drugim mjestima. Ova je situacija doprinijela podizanju profesionalnih standarda novinarstva u Sjedinjenim Američkim Državama i dala im je određenu prednost naspram europskih država.

– 10 –

Istraživanje povijesti novinarstva

Prvi seminar iz novinarstva na Sveučilištu Columbia u New Yorku počeo je 30. rujna 1912. godine, deset godina nakon što je Joseph Pulitzer prvi put predložio njegovo održavanje. Upisano je sedamdeset devet studenata, a među njima i desetak žena. U to se vrijeme nastava odvijala na nekoliko lokacija, a posebna zgrada, podignuta iz sredstava Pulitzerove zaklade, dovršena je sljedeće godine. Godine 1935. Carl W. Ackerman, dekan Novinarske škole Sveučilišta Columbia, koji je i sam bio jedan od prvih devet apsolvenata iz 1913. godine, proveo je transformaciju Novinarske škole u prvi akademski studij novinarstva u Sjedinjenim Američkim Državama.

Od 1917. godine dodjeljuje se i Pulitzerova nagrada.1

Razvoj studija novinarstva u Europi ponešto je kaskao za Amerikom. Najprije su se tečajevi za novinare pojavili u Švicarskoj (u Baselu 1884., u Zürichu i Bernu 1903. godine), a novinarske su škole otvorene u Parizu i Heidelbergu potkraj 19. stoljeća. No, obrazovanje novinara u Europi razvijalo se usporeno. Primjerice, u Njemačkoj pokušaj podizanja obuke za novinare na akademsku razinu, koji se pojavio na prijelazu 19. i 20. stoljeća u Heidelbergu, nije uspio. Ocem studija novinarstva u Njemačkoj smatra se Karl Bücher (1847–1930), urednik Frankfurter Zeitunga i profesor ekonomije, koji je 1916. godine osnovao Institut für Zeitungskunde na Sveučilištu u Leipzigu.

Ipak i dalje je većina novinara stjecala svoja znanja u praksi. Tridesetih godina nacisti su – zbog važnosti koju su pridavali propagandnoj ulozi medija – uvidjeli važnost školovanja novinara. Zbog sličnih razloga obrazovanju novinara pridavalo se više pažnje i pod drugim autoritarnim i totalitarnim režimima (u SSSR-u i komunističkim zemljama).

I u Velikoj Britaniji dugo se zadržalo uvjerenje da budući novinari najbolje uče iz prakse. U međuraću se jedini dvogodišnji tečaj novinarstva održavao na King’s Collegeu Londonskog sveučilišta od 1922. do 1939. godine. U Francuskoj je izobrazba novinara dugo ostala na skromnoj razini.

U Španjolskoj je od 1926. godine djelovao Institut novinarstva, povezan s katoličkim listom El Debate. U njemu je organizirana naobrazba novinara uglavnom prema američkom modelu. Njegov rad prekinulo je izbijanje građanskog rata 1936. godine. Kasnije su frankističke vlasti pokrenule vlastiti institut koji je bio zamišljen ne samo kao mjesto školovanja novinara, već i kao institucija koja je kontrolirala pristup tom zanimanju. U nekim

1 http://www.journalism.columbia.edu/page/5-history-of-the-journalism-school/5 pristup: 19.9.2013.

– 11 –

Uvod

zemljama, primjerice u Italiji, do pokretanja studija novinarstva došlo je tek nekoliko desetljeća kasnije, u sedamdesetim godinama 20. stoljeća.

U Hrvatskoj se o potrebi organizirane obuke novinara razmišljalo u okviru novinarskog društva još u međuraću, no ono nije ostvareno. Poslije Drugoga svjetskog rata komunističke su vlasti – razumijevajući utjecaj medija na društvo, a u želji da se budući novinari obrazuju u novom duhu, sukladno vladajućoj ideologiji – potkraj 1940-ih pokrenule najprije jednogodišnju, a onda dvogodišnju Višu novinarsku školu, no ona nije bila dugog vijeka. Ukinuta je već tijekom školovanja prve genercije polaznika. Prvi pravi studij novinarstva pokrenut je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu tek 1970-ih .

Profesionalizacija novinarskog zanimanja očitovala se također preko nastanka i razvoja profesionalnih udruženja novinara. Ona se javljaju u razvijenim zemljama tijekom 19. stoljeća, a bave se socijalnim položajem svojih članova, ali preuzimaju, ili nastoje preuzeti, odgovornost i za položaj struke te slobodu tiska. U Hrvatskoj, kao što se to uobičajeno događalo i u drugim zemljama, novinari su kao „ljudi od pera“ bili članovi udruženja književnika. Do osnutka posebnog profesionalnog udruženja novinara došlo je 1910. godine (vidi poglavlje 9).

Zanimljivosti

Hermes je (prema rimskoj mitologiji Merkur) bog trgovaca prikazivan kao glasnik bogova, a smatra se zaštitnikom novinara.

Katolička crkva (Pio XI.) 1923. kao sveca zaštitnika katoličkih novinara i crkvenog tiska istaknula je Franju Saleškog (1567-1622).

3. svibnja je 1994. proglašen Međunarodnim danom slobode tiska – World Press Freedom Day. Svjetski dan slobode medija obilježava se svake godine 3. svibnja od 1993. godine, kad ga je proglasila Glavna skupština UN-a.

– 12 –

Istraživanje povijesti novinarstva

Svjetski dan slobode medija „Svjetski dan slobodnih medija uvela je skupina novinara okupljenih prije dvadeset godina u Windhoeku, u Namibiji, s jedinstvenom vizijom – zaštititi temeljna prava slobodnog tiska. Cilj obilježavanja tog Dana, koji okuplja medijske profesionalce, koji potom procjenjuju stanje slobode medija i raspravljaju o mogućnostima za rješavanje brojnih izazova, jest podizanje svijesti o važnosti medijskih sloboda i njezinih temeljnih načela.

U proteklih deset godina u svijetu, više od 500 novinara poginulo je na dužnosti, a svakim se danom sve više novinara i blogera žali na nasilje i prijetnje. Kod nas cenzura je zabranjena 38. člankom Ustava RH, ali se ipak u hrvatskom novinarstvu često provodi. Glavni su cenzori veliki oglašivači, političari i vlasnici medija – oni se udružuju da bi nas cenzurirali i potaknuli na autocenzuru. Prijetnje i napadi na novinare u izravnoj su funkciji cenzure i autocenzure.

Sloboda medija obuhvaća neovisnost medija, slobodu izražavanja mišljenja, slobodu prikupljanja, istraživanja, objavljivanja i raspačavanja informacija u cilju informiranja javnosti, raznovrsnost medija, slobodu protoka informacija i otvorenosti medija za različita mišljenja, uvjerenja i za raznolike sadržaje, dostupnost javnim informacijama, uvažavanje zaštite ljudske osobnosti, privatnosti i dostojanstva, slobodu osnivanja pravnih osoba za obavljanje djelatnosti javnoga informiranja, objavljivanje radijskog i televizijskog programa, kao i drugih elektroničkih medija, autonomnost urednika, novinara i ostalih autora programskih sadržaja u skladu s pravilima struke.

Slobodu medija dopušteno je ograničiti samo kada je to nužno u demokratskom društvu radi interesa nacionalne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnoga reda i mira, sprječavanja nereda ili kažnjivih djela, zaštite zdravlja i morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprječavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti samo na način propisan zakonom. Nitko nema pravo prisilom ili zloporabom položaja utjecati na programski sadržaj medija, ni na bilo koji drugi način nezakonito ograničavati slobodu medija.“2

2 VEDRAN MORIN // POLITIKA.HR: http://www.abh.com.hr/index.php?option=com_content&vi ew=article&id=2469:svjetski-dan-slobode-medija-gg-kakvo-je-stanje-u-hrvatskoj&catid=43:izdrugih-medija&Itemid=177, pristup 19.9.2013.

– 13 –

1. Povijest vijesti – „prapovijest“ novinarstva Temelj novinarstva predstavlja komunikacija, pod kojom između ostalog podrazumijevamo i prenošenje informacija, odnosno obavješćivanje. Ona čovječanstvo prati od samih početaka: povijest komunikacije zapravo je povijest civilizacije. Čovjek je – kao što je poznato – jedinstveno biće koje posjeduje unikatni mehanizam društvenog nasljeđivanja, odnosno generacijskog prijenosa znanja, koji omogućuje napredak. Štoviše, prirodna znatiželja, koja je važna karakteristika ljudske vrste, tjera čovjeka na upoznavanje novoga i na prenošenje tih spoznaja drugim jedinkama.

Postoje različite razine komunikacije: od interpersonalne tj. one koja se temelji na izravnoj razmjeni vijesti između pojedinaca, preko grupne ili institucionalne komunikacije, odnosno komunikacije u kolektivu ili interesnoj zajednici, do masovne komunikacije, usmjerene na cjelokupnu javnost.

U ovom poglavlju pozabavit ćemo se poviješću vijesti, dakle jednog načina međuljudskog komuniciranja prije pojave novina te poviješću medija koji su se koristili tijekom povijesti čovječanstva. Upoznat ćemo također povijest samog pojma „novinarstvo“ te značenje pojma javno mnijenje.

Povijest vijesti Kada govorimo o počecima vijesti, odnosno o promjenama načina njihova prenošenja u vremenu prije pojave novina, oni sežu duboko u prošlost čovječanstva i počinju u trenutku kada je homo sapiens počeo komunicirati putem jezika. S vremenom su se razvili i drugi, neverbalni načini komunikacije, primjerice putem grafičkih simbola ili dimnih signala. Na taj su se način prvi ljudi obavještavali o opasnostima i prenosili su informacije koje su bile važne za preživljavanje u onodobnim surovim prilikama (primjerice o mjestima gdje se mogu pronaći izvori vode, o pojavi divljači itd.).

– 14 –

2. Izum tiska. Cenzura i počeci borbe za slobodu tiska Johannesa Gutenberga, osobu kojoj se pripisuje izum tiska, čitatelji britanskog Sunday Timesa 1999. godine izabrali su za „osobu tisućljeća“.

To je zasigurno izraz uvjerenja da je uloga tog izuma presudna za razvoj čovječanstva. Usprkos glasovima o tome da nije bilo nekog velikog prekida ili „nulte točke“ razvoja, neupitno je da je izum tiska mnogo promijenio.

Nije slučajno da se polovica 15. stoljeća obično uzima kao kraj srednjeg i početak novog vijeka i nije bitno što su povjesničari nastojali tu granicu odrediti nekim političkim događajem (padom Carigrada, odnosno Istočnog Rimskog Carstva 1453. godine). Promjene koje je sa sobom donio tisak odredile su ne samo kulturni i društveni, već često i politički razvoj.

U ovom se poglavlju tisak javlja u više značenja. S jedne strane govori se o tisku u smislu postupka tiskanja različitih spisa, ali i o tisku kao različitim vrstama tiskovina (novine, časopisi, leci, plakati, knjige, brošure itd.) te periodičkom tisku. Predstavit ćemo Gutenbergov izum tiska te govoriti o počecima tiskanih medija. Također će biti riječi o cenzuri i počecima borbe za slobodu tiska.

Izum tiska Postupak tikanja različitih spisa bio je poznat u Kini i Japanu još u 7. stoljeću, no koristio se kao tzv. „blok tisak“, odnosno otiskivala se čitava jedna stranica s jednog komada rezbarene ploče. To je bilo prikladno kulturama koje su se služile ideografskim pismom koje sadrži i do više tisuća znakova. Kinezi su u 11. stoljeću izumili i pomična slova, no zbog prirode njihova pisma taj izum nije imao značajniji utjecaj na daljnji razvoj tiska. Tek su u 13. stoljeću Korejci izumili pomična metalna slova koja jako podsjećaju na Gutenbergova.

Dakle, i prije izuma tiskarskog stroja u Europi, u Aziji je postojala tiskarska djelatnost. Publika za tiskane knjige bio je relativno širok sloj stanovnika – 26 –

Izum tiska

gradova koje možemo nazvati funkcionalno pismenima (u 18. stoljeću to je bilo oko 30% muškaraca i 2% žena). Oni su poznavali oko dvije tisuće ideograma, što im je omogućavalo razumijevanje jednostavnijih tekstova.

Potpuna pismenost bila je rezervirana za vrlo ograničen sloj intelektualne elite kineskog društva.

U Europi je tiskarski stroj s pomičnim slovima izumljen sredinom 15. stoljeća. I ranije je bila poznata tehnika umnožavanja slika putem drvoreza i bakroreza. Izum tiska vezuje se uz – kao što je već spomenuto – Johannesa Gutenberga (1397-1468) iz Mainza u Njemačkoj. Iako se zasluga pripisuje Gutenbergu, izum tiska je zasigurno bio rezultat rada niza naraštaja. Pokretna slova izrađena od drveta najvjerojatnije je izumio Laurens Janszoon Coster (oko 1370-1440), Nizozemac iz Haarlema. Stanovnici Haarlema podigli su mu spomenik i slave ga kao istinskog izumitelja tiska.

Pravim imenom Johannes Gensfleisch zum Gutenberg bio je sin trgovca, izvorno po zanimanju zlatar. Smatra se da je radio kao zlatar za biskupa Mainza. Iako nema potpune sigurnosti kada je u pitanju njegov životopis, zasigurno je morao poznavati tehnologiju obrade metala. Poznato je također da je jedno vrijeme, nakon što je morao iz Mainza pobjeći iz političkih razloga, živio u Strassbourgu.

U početku je Gutenberg koristio ranije poznata drvena slova, a s vremenom prešao na lijevana metalna slova što je bio velik pomak za tiskarsku tehniku i omogućilo znatno bolju kvalitetu tiska. Radio je također na usavršavanju tiskarske preše. Gutenbergov izum tiskarskog stroja datira se oko 1450. godine, a njemu je vodio niz manjih izuma. Računa se da je Gutenberg 1439. godine izumio stroj za lijevanje slova, 1441. godine u Strasbourgu izradio tiskarsku prešu, a 1448. krenuo u osnivanje tiskare u Mainzu radi čega je morao prikupiti potreban kapital.

Nije do kraja jasno što je bilo prvo djelo Gutenbergove tiskare. Ističe se da je 1450. otisnuo jednu njemačku poemu i da je to prvi Gutenbergov tiskani proizvod. Pretpostavlja se također da je jedan od prvih proizvoda Gutenbergove tiskare bila gramatika latinskog jezika. Također, smatra se da je Gutenberg u to vrijeme otisnuo tisuće oprosta grijeha za Crkvu, što je moralo biti unosan posao.

Najznačajniji tiskarski projekt Johannesa Gutenberga bila je Biblia. Rad na njoj započeo je vjerojatno 1452. godine, a zahtijevao je i velika ulaganja zbog kojih je Gutenberg bio prisiljen pronaći nove ulagače. Zbog toga je – 27 –

3. Razvoj novina u svijetu do kraja 18. stoljeća Nakon izuma tiska trebalo je proći stoljeće i pol prije nego što su se počele javljati redovitije periodičke publikacije i prije nego što su se na samom početku 17. stoljeća pojavile prve novine. Tijekom tog prvog stoljeća po pitanju novinstva prednjačile su zemlje njemačkog govornog područja.

Slijedeće, 18. stoljeće smatra se posljednjim stoljećem ranog novog vijeka. Tada su se u nekim zemljama počeli odvijati procesi koji su označili prelazak u moderno doba. Počela se mijenjati i uloga novina u Europi, a iz cijelog niza razloga taj je proces započeo u Engleskoj. Događaji važni u svjetskim razmjerima zbili su se i u Sjevernoj Americi s osamostaljenjem tamošnjih britanskih kolonija i nastankom Sjedinjenih Američkih Država te u Francuskoj u kojoj potkraj 18. stoljeća dolazi do propasti staroga režima i do revolucije. Ti događaji nisu imali samo izravne političke posljedice, već su dugoročno utjecali na širenje ideja prosvjetiteljstva diljem svijeta.

U ovom poglavlju govorit ćemo o prvim novinama u svijetu, te o napretku postignutom na polju novinstva tijekom 18. stoljeća u Velikoj Britaniji, Americi i Francuskoj.

Prve novine Preteče modernih novina bili su kalendari, koji su prva periodika što se javlja nakon izuma tiska. Ti kalendri bili su posebna izdanja za pojedine godine, no osim prikaza datuma, dana u tjednu, blagdana i slično, sadržavali su i kraće književne forme, razne poučne tekstove i zanimljivosti. Ipak, kalendari nisu u potpunosti ispunjavali kriterije novinskih izdanja. Slični periodici bili su tzv. referati, to jest izvještaji o državnim događajima te relacije (zbirke izvještaja). Već se Messrelationen, to jest zbirke izvještaja koje su se tiskale prigodom sajmova u Frankfurtu na Majni i Leipzigu krajem 16. stoljeća, a najstariji potječe iz godine 1583, mogu smatrati prvim – 39 –

3. Razvoj novina u svijetu do kraja 18. stoljeća

časopisima. Te su se zbirke izvještaja izdavale kao godišnjak ili polugodišnjak. Prvi sačuvani mjesečnik je Rorschacher Monatsschrift iz 1597. godine, a 1599. godine i u Nürnbergu je izlazila mjesečna publikacija koja se može nazvati časopisom. Ipak, vijesti koje su se pojavljivale u tim izdanjima nisu bile previše aktualne zbog relativno dugog vremenskog intervala izlaženja.

Prve novine (periodičke publikacije koje donose aktualne teme, umnožavane na tiskarskom stroju i dostupne široj javnosti) javljaju se u Zapadnoj Europi početkom 17. stoljeća. Obično su pokretane iz ekonomskih razloga, a čitatelji prvih novina bili su trgovci, činovnici, učitelji, dakle srednji sloj, jer najbogatiji i najmoćniji u društvu imali su na raspolaganju vlastite izvore informacija.

Kalendari – preteče novina

Već je Gutenberg u svojoj radionici tiskao kalendare. Postoje četiri kalendara koja se pripisuju Gutenbergu. Među njima je Astronomski i Medicinski kalendar (1448, 1457) te tzv. „Turski kalendar“ („Opomena kršćanskom svijetu protiv Turaka“) iz 1455. godine, koji je sadržavao novosti o turskim osvajanjima, dvije godine nakon pada Carigrada. Unutar njega nalazila se prva zabilježena novinska vijest koja se navodi kao vijest iz Rima, za dan 24.10.1454. godine, da je jedan vladar odlučio pomoći ciparskom kralju u ratu protiv Osmanlija.

Najstarije novine u punom smislu te riječi bile su novine Relation koje su izlazile u Strassbourgu. Izdavao ih je Johann Carolus (1575-1634), koji je ranije sastavljao rukom pisane vijesti pa je odlučio prijeći na tiskanu varijantu. Najstariji sačuvani brojevi potječu iz 1609, no na temelju drugih izvora možemo zaključiti da se list Relation pojavio još 1605. godine. Također 1609. godine počeo je izlaziti list Aviso Relation oder Zeitung u gradu Wolfenbüttelu u Njemačkoj. Na taj se način Njemačka istaknula kao prva zemlja u kojoj se javlja novinska proizvodnja. Slijedila je Nizozemska u kojoj se prvi list pojavio 1618. godine (Courante uyt Italien, Duytsland &c), a Amsterdam je postao jedan od centara novinskog izdavaštva. Do 1620. novine su se pojavile i u Berlinu, Antwerpenu i Baselu.

Oko 1700. godine u Njemačkoj je izlazilo već oko 60-70 naslova. Novinski naslovi ne samo da su bili sve brojniji, već su počeli izlaziti češće, dva, tri ili četiri puta tjedno. Prve dnevne novine – Einkommende Zeitung – izlazile su u Leipzigu 1650. godine šest puta tjedno, no kako ističu njemački autori – 40 –

4. Prve novine u Hrvatskoj. Novinstvo u Hrvatskoj za vrijeme narodnog preporoda Tijekom 18. i početkom 19. stoljeća hrvatske su zemlje prilično zaostajale za razvijenim zemljama zapadne Europe, prvenstveno po pitanju ekonomskog i društvenog razvoja, što je velikim dijelom bila posljedica teritorijalne rascjepkanosti i geopolitičkog položaja, odnosno stoljećâ izloženosti osmanskoj opasnosti. Tek nakon njezina nestanka u drugoj polovici 18. stoljeća pojavile su se u hrvatskim zemljama prve novine.

Važne su se stvari na tome polju zbile u vrijeme Napoleonovih ratova, kada su nove ideje stizale u Hrvatsku zajedno s francuskom vlašću. Taj je razvoj prekinut nakon Napoleonovog poraza. Kasnije, 19. stoljeće je obilježeno razvojem moderne hrvatske nacije. Taj je proces u hrvatskom slučaju tekao na drugačiji način nego na zapadu, a slično kao u mnogim drugim zemljama Srednje Europe. Uvjeti za to bili su različiti u oba dijela kontinenta. Za male nacije koje nisu imale vlastite države, kao što je to bio slučaj hrvatske nacije, ključnim se u tom procesu pokazalo pitanje narodnog jezika.

U ovom poglavlju govorit ćemo o prapočecima hrvatskog novinstva te o razdoblju Hrvatskog narodnog preporoda, tijekom kojeg do izražaja dolazi uloga novina u procesu buđenja nacije. Govorit ćemo posebno o najznačajnijem pothvatu te vrste, o Novinama horvatskim Ljudevita Gaja i njegovoj djelatnosti na polju izdavaštva.

Prve novine u Hrvatskoj Nakon više stoljeća izravne izloženosti osmanskoj opasnosti, od 18. stoljeća hrvatske su se zemlje našle u nešto mirnijem okruženju. Iako se Osmansko Carstvo i dalje nalazilo u izravnom susjedstvu, zbog unutarnje krize ono je prestalo predstavljati opasnost. Ipak, posljedice stoljećā zaostajanja za zapadnom Europom još su dugo ostale prisutne. U političkom smislu današnja – 54 –

Prve novine u Hrvatskoj

su se hrvatska područja nalazila pod vlašću Venecije ili Habsburgovaca, a druga polovica 18. stoljeća donijela je Habsburškoj Monarhiji mnoge reforme u duhu prosvijećenog apsolutizma.

Pojava novina u Hrvatskoj uvelike je kasnila u odnosu na situaciju u Njemačkoj i razvijenim europskim državama. Smatra se da je prva tiskara u Zagrebu osnovana 1664. godine novcem privatne zadužbine, no sve do pred kraj 17. stoljeća ta tiskara nije bila stavljena u funkciju. Počeci novinstva u Hrvatskoj vežu se uz ime Pavla Rittera Vitezovića (1652-1713), koji je izdavao publicističke spise, kalendare i letke. On je vodio i zemaljsku tiskaru u Zagrebu u kojoj su se krajem 17. stoljeća tiskali saborski zaključci i slično. Godine 1689. izdao je tzv. Novljančicu – prikaz bitke kod Novoga na Uni u obliku narodne pjesme. Ipak, nakon političkog sukoba Sabor je Vitezoviću oduzeo tiskaru i nije se koristila nekoliko desetljeća, kasnije je i uništena u požaru. Nakon Vitezovića prvi sačuvani kalendar u Hrvatskoj potječe iz 1745. godine (sigurno je postojao barem jedan prije toga, no nije sačuvan). Kalendare su izdavali tiskari-izdavači te su u njima oglašavali svoje knjige.

Prva periodička tiskovina u Hrvatskoj bile su Ephemerides Zagrabienses (Zagrebačke novine) pokrenute 1771. godine na latinskom jeziku. Ephemerides su izlazile tjedno, svake subote na četiri stranice. Izdavač je bio Antun Jandera, upravitelj Kaptolske tiskare. Jandera je bio podrijetlom Čeh, a njegov rad pada u vrijeme reformi Marije Terezije. Tijekom 1771. godine izašlo je 50 brojeva Ephemerida, no nije sačuvan ni jedan. Znamo za njih samo prema oglasu u kalendaru, koji je također izdavao Jandera (Calendarium Zagrabiense, 1771, 1772). Nakon toga Ephemerides su prestale izlaziti, a sam Jandera je umro. Iz sačuvane obavijesti proizlazi da su novine u poteškoćama zbog nedostatka „compositora“ – sastavljača. To ne treba čuditi jer su uvjeti za izdavanje novina bili vrlo nepovoljni: zemlja je bila razorena ratovima, tržište izrazito malo, urbanizacija na vrlo niskoj razini. Zagreb je u to vrijeme imao svega oko 2,5 tisuće stanovnika, od kojih zainteresiranih za novine zasigurno nije bilo više od 200, pa je tako potencijalnih kupaca novina bilo vrlo malo, a još je manje bilo onih koji bi mogli obavljati novinarski posao. Problematično je bilo i pitanje jezika novina. Zemaljska vlada u Varaždinu odlučila se za uvođenje njemačkog jezika, pa je latinski mogao biti i znak otpora. U svakom slučaju „narodni“ jezik još nije bio sazrio. Nije poznato jesu li Ephemerides imale dozvolu za izlaženje. Državna cenzura – 55 –

5. Novine za vrijeme revolucije 1848/1849. godine Godina 1848. donijela je diljem Europe niz pobuna protiv poretka uspostavljenog Bečkim kongresom 1815. godine. Svi ti revolucionarni događaji koji su se zbivali u Europi tijekom 1848. i 1849. godine nazivani su „Proljeće naroda“. Riječ „narod“ ima ovdje više značenja: narod je i društvo koje se bori za promjene političkog sustava i uvođenje parlamentarne demokracije i građanskih sloboda; i niži slojevi koji se bore za poboljšanje uvjeta svoga života, a narodi su i nacije bez države, koje teže ostvarenju svojih nacionalnih ciljeva. Zbivanja toga vremena možemo tako svrstati u tri osnovna tipa: liberalno-demokratske građanske revolucije, društvene revolucije i nacionalne revolucije.

U ovom poglavlju govorit ćemo o utjecaju revolucionarnih zbivanja Proljeća naroda na razvoj novinstva, poglavito na razvoj novina u Hrvatskoj u tome razdoblju.

Revolucija 1848/1849. u Europi i Hrvatskoj Niz revolucionarnih zbivanja započeo je još u veljači 1848. godine na jugu Apeninskog poluotoka i u Francuskoj. Ta se zemlja suočavala tada s ekonomskom krizom, posebno nakon što je 1846. godine bio jako slab urod u poljoprivredi. Redali su se financijski skandali među vladajućim krugovima.

Opozicija je organizirala tzv. bankete, to jest masovne skupove tijekom kojih se uz jelo i piće raspravljalo o stanju u zemlji i o potrebi uvođenja općeg prava glasa. Dizale su se zdravice u čast Velike francuske revolucije iz 1789. godine i izvikivalo se protiv kralja.

Do sukoba je došlo kada su vlasti zabranile održavanje jednoga takvog banketa zakazanog za 22. veljače 1848. godine. Usprkos zabrani, na označenom mjestu okupile su se mase Parižana. Demonstracije su trajale i sljedeći dan, a vlada je protiv prosvjednika poslala vojsku. Uskoro je započela pucnjava – 69 –

5. Novine za vrijeme revolucije 1848/1849. godine

te su pale prve žrtve. U gradu su se ponovno pojavile barikade, a ustanici su uskoro preuzeli kontrolu nad gradom. Preplašeni kralj Luj Filip odrekao se prijestolja, te je proglašena II. Francuska Republika. Time previranja nisu završila budući da nove vlasti nisu uspjele riješiti probleme siromašnih slojeva, pa je u konačnici vlast preuzeo Napoleonov nećak Louis Bonaparte koji je na izborima izabran za predsjednika Republike. Kasnije se proglasio carem pod imenom Napoleon III. Francuska revolucija 1848. godine imala je karakter liberalno-demokratske građanske revolucije i društvene revolucije.

Od početka 1848. godine nemirno je postalo i u Italiji koja je u to vrijeme bila podijeljena u mnoge državice. Prvo je na Siciliji izbio ustanak protiv kralja Ferdinanda Burbonskog. Glavni uzrok tih događaja bila je prvenstveno ekonomska kriza koja je pokrenula mase. Ferdinand je morao pristati na uvođenje ustava. Nešto kasnije ustavi su uvedeni u drugim talijanskim područjima. U ožujku iste godine došlo je do protuaustrijskih nastupa u Milanu i Veneciji, koji su bili dio Habsburške Monarhije. Uskoro su se događaji u Italiji pretvorili u rat protiv Austrije. Isticane su težnje za ujedinjenjem zemlje. Ipak, austrijske su snage pod zapovjedništvom feldmaršala Josefa Radetzkog uspjele obraniti habsburške posjede u Italiji. Proljeće naroda u Italiji, koje je ovdje imalo prije svega karakter nacionalne revolucije i pokušaj stvaranja jedinstvene države završen je neuspjehom.

I revolucionarni pokreti u njemačkim zemljama imali su za glavni cilj ujedinjenje i stvaranje nacionalne njemačke države. U proljeće 1848. godine događaji u njemačkim zemljama krenuli su prema poznatom scenariju. Zbog ekonomske krize izazvane slabim urodima raslo je nezadovoljstvo masa. Izbijali su nemiri, seljaci su tražili ukidanje ostataka feudalizma, a građani veće političke slobode. Vladari su pristajali na određene ustupke, ukidana je cenzura, najavljivalo se uvođenje ustava i sazivanje parlamenta.

Pokrenute su pripreme za sazivanje općenjemačkog sabora.

U svibnju 1848. godine u Frankfurtu na Majni okupili su se predstavnici država Njemačkog saveza. Zasjedao je tzv. Frankfurtski parlament koji je donio i vlastiti ustav za njemačke zemlje. Međutim, protiv odluka Frankfurtskog parlamenta ustali su predstavnici vladajućih dinastija, te je liberalna, građanska revolucija u Njemačkoj ugušena, a nije tada ostvareno ni ujedinjenje njemačkih zemalja.

Na zbivanja u Hrvatskoj najviše su utjecala revolucionarna zbivanja u Habs­burškoj Monarhiji koja je nakon Bečkog kongresa bila jedan od stupova – 70 –

6. Razvoj novinstva u 19. stoljeću Osim novih revolucionarnih ideja, prvenstveno ideje slobode tiska, na goleme promjene koje su zahvatile novinstvo u svijetu tijekom 19. stoljeća od presudne su važnosti bile gospodarske i društvene promijene koje je pokrenula industrijska revolucija. Posljedice industrijske revolucije na novine bile su što izravne što neizravne, no u svakom se slučaju radilo o velikoj transformaciji. Novine s kraja 19. stoljeća bitno su se razlikovale od onih izdavanih sto godina ranije. Drukčiji je bio način njihove proizvodnje i distribucije, drukčije su teme bile dominantne, drukčijem tipu čitatelja bile su namijenjene, a pisao je za njih drukčiji tip novinara. I problemi s kojima su se novinari nosili bili su drugačiji.

U ovom poglavlju govorit ćemo o tome kako su se mijenjale novine tijekom 19. stoljeća, a posebu pažnju posvetit ćemo razvoju novinstva u najznačajnijim zemljama zapadne Europe: u Velikoj Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj.

Utjecaj industrijske revolucije na novinstvo Kraj 18. stoljeća vrijeme je pojave parnog stroja i početka ubrzane industrijalizacije, koje zovemo Prvom industrijskom revolucijom. Prije izuma i primjene parnog stroja u proizvodnji se kao pokretačka snaga koristila snaga vode ili vjetra te životinja i ljudi. Većina se proizvoda izrađivala ručno u obrtničkim radionicama. Postupno su se od 17. stoljeća počele javljiti i manufakture, to jest veće radionice u kojima je radilo istovremeno više ljudi, a svaki je bio specijaliziran za izradu nekog dijela konačnog proizvoda. No, tek su izum parnog stroja i njegova primjena za pokretanje drugih strojeva u raznim granama proizvodnje toliko značajno i naglo promijenili svijet da se za tu pojavu koristi naziv industrijska revolucija. Sam izum parnog stroja veže se uz ime Jamesa Watta (i datira na 1769. ili 1776, godinu ovisno o – 83 –

6. Razvoj novinstva u 19. stoljeću

tome koja se faza njegova usavršavanja uzima u obzir), no Watt je – kao što je to često slučaj s izumima – svoj rad temeljio na ranijim izumima koje je usavršio.

Industrijska revolucija utjecala je na sva polja ljudske djelatnosti i života. Utjecaj industrijske revolucije na novinstvo bio je također golem. Izravna njezina posljedica za proizvodnju novina bila je primjena parnog stroja za pokretanje tiskarskih strojeva, što je značajno ubrzalo tiskanje novina.

Broj tiskanih primjeraka po satu povećava se u to vrijeme sa 300 na 1100, a onda na 3000-4000. Prvi list koji je tiskan na taj način bio je londonski The Times 1814. godine, zahvaljujući čemu je ubrzo imao više čitatelja nego svi ostali londonski listovi zajedno. Tu promjenu možemo smatrati početkom industrijske faze razvoja novinstva. Nedugo iza toga Timesov su primjer slijedili drugi veliki listovi.

Upotreba parnog stroja u prometu početkom 19. stoljeća, izgradnja željeznice te uvođenje parobroda i parobrodskih linija značajno su promijenili, ubrzali i pojeftinili način distribucije tiskovina, a i brojni drugi izumi 19. stoljeća utjecali su na ubrzanje prenošenja vijesti općenito (primjerice telegraf).

Međutim, industrijska revolucija imala je i mnoge druge posljedice koje su posredno, ali značajno utjecale na razvoj novinarstva i novinskog izdavaštva. Za to su presudne postale društvene promjene koje su bile posljedica industrijske revolucije. Radi se prvenstveno o ubrzanoj urbanizaciji koja je slijedila nastanak tvornica. Kako se industrijska revolucija najprije javila u Engleskoj, upravo je ta zemlja prednjačila i po pitanju urbanizacije i drugih pojava vezanih uz nju. London je u prvoj polovici 19. stoljeća imao već oko 2 milijuna stanovnika, a diljem Engleske rasli su i novi industrijski gradovi. Na taj je način znatno porastao postotak gradskog stanovništva, koje je ujedno i glavni potrošač novina.

Promijenila se i struktura stanovništva. Razvojem industrije došlo je do pojave radničke klase, ali javile su se ili značajno povećale i druge skupine u društvu: činovnici i pripadnici slobodnih zanimanja koji čine srednji sloj najzaineresiraniji za vijesti. Dodatno, sve je to bilo popraćeno razvojem školstva. Uvedeno je i obvezno školstvo, što je doprinijelo porastu pismenosti. U Engleskoj je 1831. godine pismeno bilo čak 70% gradskog stanovništva. Naravno, sama industrijska revolucija i sve njezine popratne pojave nisu se širile jednakom brzinom svugdje u Europi i svijetu. Prednjačila je, – 84 –

7. „Zlatno doba“ novinstva u Sjedinjenim Američkim Državama Velike promjene koje su zahvatile svijet tijekom 19. stoljeća snažno su se odražavale na razvoj Sjedinjenih Američkih Država, koje su se tijekom tog razdoblja od nevažnog kolonijalnog područja prometnule u snažnu državu koja se izrazito ubrzano razvijala da bi početkom 20. stoljeća postala najprije ravnopravan partner tradicionalno dominantnim zemljama Zapadne Europe, a kasnije i glavna svjetska velesila. Taj uspon Sjedinjenih Američkih Država odrazio se i na razvoj američkog tiska.

Kraj 19. i početak 20. stoljeća razdoblje je koje se često zove „zlatnim dobom“ novinstva u SAD-u. Obilježilo ga je djelovanje dviju velikih ličnosti američkog novinskog izdavaštva: Josepha Pulitzera i Williama Randolpha Hearsta. Smatra se da je iz njihova nadmetanja rođen „žuti tisak“.

U ovom poglavlju upoznat ćemo razvoj američkog novinstva tijekom 19. stoljeća te se pobliže pozabaviti nadmetanjem Pulitzera i Hearsta.

Razvoj novinstva u SAD-u Zamah posebno snažnom razvoju novinstva u Sjedinjenim Američkim Državama dao je razvoj kapitalističkog gospodarstva, odnosno nastanak krup­ nog kapitala. Istovremeno je on bio moguć zahvaljujući općem napretku što ga je donijela industrijska revolucija. Jačao je srednji sloj, došlo je do ubrzane urbanizacije, porasta pismenosti masa i sveopće demokratizacije.

Isprva su Sjedinjene Američke Države, nakon svoga nastanka krajem 18. stoljeća, u narednim desetljećima nastavile polagani razvoj uključujući i širenje teritorija prema prostranstvima „divljeg zapada“. Posebno snažan uspon SAD-a dogodio se ipak tek nakon Američkog građanskog rata (18611865) između Sjevera i Juga. Nacionalno bogatstvo od 1865. do 1900. poraslo je četiri puta, a broj stanovnika se u isto vrijeme udvostručio (1900.

– 98 –

Razvoj novinstva u SAD-u

– 76 milijuna stanovnika). Također je došlo do trostrukog povećanja postotka gradskog stanovništva. U isto vrijeme broj novinskih naslova porastao je četiri puta, a njihova ukupna naklada šest puta. Sjedinjene Američke Države prednjačile su u primjeni tehničkih otkrića (telefona, električne energije, radio-telegrafije), ubrzana je i elektrifikacija gradova, što je ljudima dalo više vremena za čitanje – ono je postalo moguće i navečer, kada više nije bilo dnevnog svjetla. Upravo su to bili razlozi zbog kojih se krajem 19. stoljeća najjači razvoj novinstva dogodio upravo u Sjedinjenim Američkim Državama. Sedamdesetih godina 19. stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama izlazilo je 4,5 tisuće listova, što je bilo dva puta više nego u Velikoj Britaniji (na dvostruko veći broj stanovnika). Dvadesetak godina kasnije taj se broj utrostručio, a navodi se da je čak 80% američkih obitelji redovito svakodnevno kupovalo novine. Postupno sve veći postotak američkih novina nema političko opredjeljenje.

U prvoj polovici 19. stoljeća Amerika je još zaostajala u razvoju iza zemalja Zapadne Europe. Oko 1830. godine u Sjedinjenim Američkim Državama bilo je samo 26 gradova sa stanovništvom većim od osam tisuća. U to je vrijeme čvršća potpora novinskom izdavaštvu bilo gospodarstvo nego politika. Razvijale su se prvenstveno novine usmjerene na komercijalno oglašavanje, poput New York Journal of Commerce (1827). Sukladno moralnosti koja je tada vladala u krugovima američke buržoazije, taj je list držao ozbiljan vjerski i moralizatorski ton, a odbijao je reklamirati alkohol i kazališne predstave. Gospodarski listovi nisu u potpunosti zaobilazili političke teme, a politički – gospodarske, te su postupno i jedni i drugi počeli služiti vlastima u smislu izvještavanja o odlukama uprave, novim zakonima, sudskim odlukama i tome slično. National Intelligencer iz Washingtona (od 1813. kao Daily National Intelligencer) postao je posebno poznat po izvještavanju o raspravama u američkom Kongresu. Predstavljao je snažnu političku podršku administracijama cijelog niza američkih predsjednika konzervativne političke orijentacije te je počeo objavljivati zapisnike svih parlamentarnih rasprava (Registar of Debates).

Bilo je i drugih novina politički vezanih uz pojedine političke opcije. Jedna od njih bio je Washington Globe, kojeg su pokrenula dvojica velikih proiz­ vođača pamuka, a koji je bio povezan s administracijom predsjednika Andrewa Jacksona iz Demokratske stranke (predsjedničku dužnost obnašao je 1829-1837). Upravo za vrijeme Jacksonova mandata novine su postale – 99 –

8. Stranačko novinstvo u Hrvatskoj U ovom poglavlju govorit će se o stranačkom novinstvu u Hrvatskoj. Pojam stranačko novinstvo podrazumijeva pojavu novina izravno povezanih s konkretnim političkim opcijama. Te su novine uglavnom namijenjene pristašama konkretne stranke, koji vjeruju njima, a ne vjeruju novinama protivne političke opcije. Iako se u takvim novinama ističu opća načela, one služe popularizaciji stranačkog programa i stavova te mobilizaciji članstva. Takva obilježja imao je primjerice tisak u Engleskoj još u 18. stoljeću. U Hrvatskoj je ova faza razvoja novinstva obilježila posljednja desetljeća 19. i početak 20. stoljeća.

Josip Horvat u svojoj knjizi o povijesti hrvatskog novinstva ističe negativne posljedice te pojave: od poticanja mržnje do razvoja kulta stranačkih vođa. U svakom slučaju, kašnjenje ove faze razvoja novinstva u Hrvatskoj u odnosu na razvijene zemlje, može se objasniti kašnjenjem promjena izazvanih industrijskom revolucijom te modernizacijskih procesa koji bi osiguravali raniju pojavu masovnog tiska razvijanog ne iz političkih pobuda, već kao komercijalni poduhvat.

Nastanak modernih stranaka u Hrvatskoj Kako bi se mogla razumjeti situacija u hrvatskom novinstvu tog razdoblja neophodno je podsjetiti na političko razjedinjenije hrvatskih zemalja i povijest političkih stranaka u Hrvatskoj.

Prve političke grupacije u Banskoj Hrvatskoj koje predstavljaju preteču moderne stranačke organizacije u Hrvatskoj javljaju se 1840-ih godina. To su bili mađaroni i narodnjaci, čiji je sukob obilježio sredinu 1840-ih godine.

Nakon toga, tijekom razdoblja revolucije 1848/1849 došlo je do slabljenja stranačke djelatnosti. Izvanredna revolucionarna situacija i rat protiv Mađara koji se vodio u to vrijeme utjecali su na ublažavanje stranačkih razlika.

– 113 –

8. Stranačko novinstvo u Hrvatskoj

Nakon završetka revolucije neoapsolutistički režim nije dopuštao političku djelatnost stranaka, a pogoršani su i uvjeti za djelovanje tiska i onemogućeno izlaženje oporbenih listova, pa je sve do 1860. godine u Hrvatskoj vladalo političko mrtvilo.

Preokret na tom polju donio je kraj neoapsolutizma i uspostava ustavnog stanja. Uzroci promjena koje su se tada zbile u političkom uređenju Habsburške Monarhije proizlazili su iz poteškoća u kojima se našla zemlja.

S jedne strane, 1859. godine habsburška je vojska doživjela poraz kod Solferina, nakon čega je uslijedio gubitak Lombardije u korist Italije. Osim s vojnim porazom, država se morala suočiti i s poteškoćama u zemlji, poglavito inflacijom. To je izazvalo ostavku ministra unutrašnjih poslova Aleksandra Bacha koji je bio glavni simbol apsolutizma.

Listopadska diploma, proglašena 20. listopada 1860. godine, značila je uvođenje ustavnog stanja. U svim pokrajinama formirani su sabori, koji su onda svoje predstavnike slali u centralni parlament: Carevinsko vijeće (Reichsrat). I u Hrvatskoj je došlo do političkih promjena. Hrvatskim banom imenovan je Josip Šokčević, a hrvatski jezik vraćen je u upravu i školstvo.

Godine 1861. sastao se i Hrvatski sabor. U uvjetima saborskih rasprava formirale su se političke stranke: Narodno-ustavna stranaka („unionistička“); Narodno-liberalna stranka i Stranka prava. Osnovna razilaženja bila su vezana uz definiranje odnosa između Hrvatske i Ugarske, odnosno Austrije.

Radilo se o tzv. članku 42, kojim se trebalo definirati vrstu odnosa između Hrvatske i Ugarske, a konkretno radi li se personalnoj ili realnoj uniji. Tri tipa stranaka koje se tada javljaju možemo opisati i kao 1) provladinu, 2) umjereno oporbenu i sklonu konsenzusu te 3) radikalno oporbenu. Stranačka scena u narednom razdoblju bila je dinamična, dolazilo je do izdvajanja novih grupacija te do spajanja različitih pravaca, a koalicije i savezništva bili su podložni promjenama, što značajno otežava praćenje razvoja političkih stranaka. Uz veliko pojednostavljivanje može se navesti tri osnovne političke grupacije toga vremena: unionističku, narodnjačku i pravašku.

Nove promjene u Habsburškoj Monarhiji potaknuo je poraz u ratu protiv Pruske 1866. godine. Tada je sklopljena prvo Austro-ugarska nagodba 1867. (od tada se zemlja zove Austro-Ugarska ili Austro-Ugarska Monarhija), a nakon toga i Hrvatsko-ugarska nagodba 1868. godine.

Usprkos nekim prijedlozima i težnjama većine hrvatskih političara Dalmacija je ostala odvojena od Banske Hrvatske, a dodatno je ta posebnost – 114 –

9. Hrvatsko novinstvo početkom 20. stoljeća.

Prvi svjetski rat Iako se razdoblje početka 1900-ih obično ubraja u tzv. „dugo 19. stoljeće“, u tom su se razdoblju počeli odvijati važni procesi koji su bili nagovještaj budućih promjena i u političkom i u društvenom životu. To je vrijeme daljnje demokratizacije političkog života, širenja prava glasa i uključivanja širih društvenih slojeva u procese političkog odlučivanja. S druge strane dolazi i do ubrzane modernizacije društva, napretka urbanizacije i porasta pismenosti. Te pojave imaju izravan utjecaj na uvjete rada novinara u to vrijeme, otvaraju novo razdoblje povijesti novinarstva u Hrvatskoj s pojavom i razvojem informativnog tiska. Prvi svjetski rat događaj je koji je mnoge od tih procesa usporio, ali neke i ubrzao, te na kraju doveo do potpune preobrazbe politike i društva.

U ovom ćemo se poglavlju upoznati s političkim promjenama koje su se zbivale u Hrvatskoj na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće i s razvojem novina u tome razdoblju. Također, govorit ćemo o posljedicama koje je za novine imao Prvi svjetski rat.

Politička situacija u Hrvatskoj na prijelazu 19. i 20. stoljeća U zadnjoj četvrtini 19. i na početku 20. stoljeća u Banskoj Hrvatskoj pojavljuju se mnoge nove političke stranke, među kojima je bilo i onih koje ubrajamo u masovne stranke, to jest one koje su okupljale veći broj članova, poput socijaldemokratskih, seljačkih, pravaških. Godine 1894. osnovana je Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije, 1904. Antun i Stjepan Radić osnivaju svoju Hrvatsku pučku seljačku stranku, a iste je godine osnovana i Hrvatska napredna stranka (naprednjaci). Potonja je stranka liberalne orijentacije čiji su se vođe nalazili pod utjecajem češkog političara i sveučilišnog profesora Tomaša G. Masaryka.

– 126 –

Tisak masovnih političkih stranaka

Godine 1905. donesena je Riječka, a potom i Zadarska rezolucija. Bio je to sporazum oporbenih hrvatskih i srpskih stranaka koje su stvorile Hrvatsko-srpsku koaliciju (Hrvatska stranka prava, Napredna stranka, Socijaldemokratska stranka, Srpska samostalna stranka, Srpska radikalna stranka).

Potpisivanje Riječke i Zadarske rezolucije značilo je početak tzv. politike „novog kursa“, koja je na sljedećim izborima uspjela doći na vlast. Vladavina Hrvatsko-srpske koalicije 1905/6-1912. donijela je ponovnu liberalizaciju zakonskog okvira djelovanja novinara što je doprinijelo razvoju hrvatskog novinstva. Ipak, u vrijeme Balkanskih ratova 1912. godine u Banskoj Hrvatskoj suspendirano je ustavno stanje i uveden je komesarijat, a sve je popraćeno primjenom preventivne cenzure i pooštravanjem zakonskih uvjeta funkcioniranja tiska.

Razdoblje vladavine Hrvatsko-srpske koalicije obilježeno je tzv. Veleizdajničkim procesom koji se održavao u Zagrebu 1909. godine. Bio je to proces u kojem se sudilo istaknutim pripadnicima Srpske samostalne stranke, koja je bila članica Koalicije, a koji su optuženi za veleizdaju, odnosno djelovanje u korist Srbije za vrijeme Aneksijske krize nakon austro-ugarske aneksije Bosne i Hercegovine. Teške optužbe pale su tada i na račun Frana Supila. Paralelno, u Beču se odigrao tzv. Friedjungov proces tijekom kojeg se pokazalo kako su tvrdnje bečkog povjesničara iznesene preko novina, da posjeduje dokaze o Supilovoj korumpiranosti i veleizdaji, neistinite, odnosno kako se radi o fabriciranim dokazima.

Tisak masovnih političkih stranaka Prijelaz stoljeća sve je aktualnijim činio radničko pitanje. Uz radnički pokret vezani su bili i novinski naslovi. Novine radničkog pokreta u Hrvatskoj bili su Radnički prijatelj – Der Arbeiterfreund (1874-1875) i Radnički glasnik (1887-1889). Godine 1892. u Zagrebu je pokrenuto glasilo socijaldemokratske stranke Sloboda, koje je izlazilo kao dvotjednik. Nakon prestanka izlaženja Slobode 1902. godine, Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije pokrenula je dnevnik (od 1908) Slobodna riječ koji je izlazio do početka Prvoga svjetskog rata. Od radničkog tiska u Dalmaciji izlazili su u Zadru na talijanskom jeziku Operaio dalmata i Voce dell Operaio te u Dubrovniku Radnik.

– 127 –

10. Hrvatsko novinstvo u međuraću Početak međuratnog razdoblja označava za Hrvatsku i hrvatsko novinstvo prelazak u novi politički i državni okvir djelovanja. Nastankom Kraljevine SHS Beograd je postao novo državno središte, a hrvatske su zemlje, iako većim dijelom (osim Istre, Rijeke i Zadra) ujedinjene u istim državnim granicama, izgubile veliki dio autonomnih prava koja su zadržavale u okviru Austro-Ugarske. Iako je u početku tog razdoblja bio prisutan bitni napredak demokratizacije (prvenstveno u smislu uvođenja općeg prava glasa za muškarce), druga polovica međuraća donosi nazadovanje u tom pogledu, što je bilo povezano s uvođenjem kraljeve diktature.

Ipak, međuratno razdoblje doba je ubrzane modernizacije hrvatskog društva i doba intenzivnog razvoja hrvatskog novinstva obilježenog etabliranjem važnih informativnih listova. O svemu tome govorit ćemo u ovom poglavlju.

Ulazak Hrvatske u južnoslavensku zajednicu Promjene u Hrvatskoj pred kraj rata događale su se pod utjecajem svjetskih političkih kretanja i unutarnje situacije u zemlji. Posebno je važan bio govor američkog predsjednika Woodrowa Wilsona poznat kao „Wilsonovih 14. točaka“ s početka 1918. godine u kojem se on založio na pravo malih naroda na samoodređenje. Sve je snažnije bilo proantantino raspoloženje, a kako se rat približavao kraju sve je izvjesniji postajao raspad Austro-Ugarske. U Zagrebu se u listopadu 1918. okupilo Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba te je 29. listopada 1918. proglašen prekid državnih odnosa s Austro-Ugarskom i stvaranje Države SHS na područjima Monarhije koje su nastanjivali južni Slaveni. Uskoro je došlo do njezina spajanja s Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom te nastanka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca u čijem će sastavu hrvatske zemlje ostati do kraja međuratnog razdoblja.

– 137 –

10. Hrvatsko novinstvo u međuraću

Politički ustroj te države kao monarhije bio je od početka zapečaćen ulogom koju je u ujedinjenju odigrala srpska dinastija Karađorđević.

Početkom međuratnog razdoblja došlo je do daljnje demokratizacije izbornog zakonodavstva u zemlji, a glasačka prava dobili su svi muškarci s navršene 24 godine života. Žensko pravo glasa, iako se o tome raspravljalo, nije ostvareno sve do 1945. godine (kada se to dogodilo u novim političkim okolnostima nakon Drugoga svjetskog rata). Razvoj je tekao u pravcu parlamentarne monarhije. Održani su izbori za Ustavotvornu skupštinu, koja je trebala donijeti ustav. Na tim izborima 1920. godine najviše mandata osvojile su Demokratska stranka i Narodna radikalna stranka koje su najveću podršku uživale među Srbima i koje su podržavale unitaristički ustroj države. Treće mjesto po broju mandata osvojila je Komunistička partija Jugoslavije, što je predstavljalo veliko iznenađenje, tim više što je dobila glasove birača u onim dijelovima zemlje gdje zbog slabe razvijenosti industrije nije ni bilo brojnih radničkih sredina, poput Makedonije ili Crne Gore.

Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS) dobila je najviše glasova u Hrvatskoj. Kako je Komunistička partija zauzimala neprijateljski stav prema državi te dobrim dijelom djelovala kao produžena ruka Kominterne, odnosno Sovjetske Rusije u pokušaju širenja revolucije, krajem 1920. godine proglašena je „Obznana“ – zabrana komunističke djelatnosti, a uskoro i Zakon o zaštiti države. Zabrana djelovanja KPJ značila je istovremeno i zabranu izlaženja komunističkog tiska. Hrvatska republikanska seljačka stranka protivila se monarhističkom uređenju zemlje i zagovarala republiku (zbog čega je i imala atribuciju „republikanska“ u svome nazivu). Zbog toga su njezini zastupnici odbijali dati prisegu vjernosti kralju i nisu sudjelovali u radu Ustavotvorne skupštine.

Radeći u krnjem sastavu (uz apstinenciju hrvatskih zastupnika HRSS-a i zastupnika KPJ) Ustavotvorna skupština je 28. lipnja 1921. donijela novi, tzv. Vidovdanski ustav. On je uvodio sustav ustavne parlamentarne monarhije u Kraljevini SHS i teoretski jamčio slobodu tiska. U praksi, budući da su i dalje važili stari kazneni zakonici, stvarnost je bila daleko od pune slobode. Dodatno je situaciju otežao Zakon o zaštiti države iz kolovoza 1921.

Njegove su odredbe kasnije pooštrene uvođenjem kraljeve diktature 1929. godine.

Uspostava novog državnog okvira utjecala je na potrebu oformljavanja novinskih agencija u Kraljevini SHS. Tako je godine 1919. u Beogradu – 138 –

11. Novine u Drugom svjetskom ratu i poraću Slično kao u Prvom, i u Drugom svjetskom ratu mediji su bili važan element vođenja rata. To se odnosilo na tiskane medije, ali posebna uloga pripala je novom mediju – radiju, o čemu će biti riječi u 14. poglavlju.

Ipak, i tiskani su mediji bili iznimno važni u ratnoj propagandi, a rat je značio i posebne, nove uvjete rada novinara. Nakon završetka Drugoga svjetskog rata došlo je pak do Hladnog rata te podjele Europe i svijeta. U demokratskim zemljama Zapada novinstvo se moglo slobodno razvijati, dok su u zemljama u kojima su na vlast došli komunistički režimi građanske slobode, pa i sloboda tiska, bitno ograničene. Novinstvo i mediji dobili su posebno važnu propagandnu ulogu te su bili važna karika sustava.

U ovom poglavlju govorit ćemo prvenstveno o utjecaju rata na hrvatsko novinstvo, o njegovom položaju pod ustaškim režimom u NDH i o razvoju tiska Narodnooslobodilačkog pokreta. Također, upoznat ćemo se s pozicijom medija u Hrvatskoj nakon završetka rata i utjecajem uspostave komunističkog režima na novinstvo.

Drugi svjetski rat Iako su se tvorci Versajskog poretka nadali kako će kažnjavanjem Njemačke zauvijek spriječiti njezinu agresivnu politiku, nakon što je 1933. na vlast u toj zemlji došao Adolf Hitler i njegova nacistička stranka svijet je nezaustavljivo krenuo prema novom sukobu velikih razmjera. Na valu nacionalističke retorike nacistička je Njemačka, preimenovana u Treći Reich, počela svoje širenje pod parolom ispravljanja povijesne nepravde i zaštite prava Nijemaca u susjednim zemljama. Prvo su pogažena ograničenja koja su Njemačkoj nametnuta u Versaillesu kada su u pitanju njemačke vojne snage, a onda je 1938. godine III. Reichu pripojena Austrija (u proljeće) i pogranična područja Čehoslovačke nastanjena njemačkim stanovništvom (Sudeti, u – 151 –

11. Novine u Drugom svjetskom ratu i poraću

jesen), ovaj put uz suglasnost Francuske i Velike Britanije u Münchenu, koje su se nadale da će time zadovoljiti Hitlerove osvajačke apetite. To ipak nije bio kraj njegovih zahtjeva. U proljeće 1939. okupirao je Češku, a Slovačku pretvorio u marionetsku državu. Napokon, 1. rujna 1939. godine Njemačka je napala Poljsku, koja je odbijala udovoljiti njemačkim zahtjevima za promjenama granice. Tri dana kasnije Francuska i Velika Britanija, kao poljske saveznice objavile su Njemačkoj rat, ali nisu poduzele vojne akcije, čime je poljska obrana bila osuđena na neuspjeh. Položaj Poljske pogoršao je napad s istoka, koji je na temelju njemačko-sovjetskog sporazuma pokrenula Crvena armija. Time je započeo Drugi svjetski rat, višegodišnji sukob koji se pokazao još razornijim i krvavijim od Prvoga svjetskog rata.

Naredne je godine Njemačka poduzela ofenzivne akcije na sjeveru (napadom na Dansku i Norvešku) te na zapadu (napadom na Belgiju, Nizozemsku i Francusku te zračnim napadom na Veliku Britaniju). Njemačka je vojska nezaustavljivo napredovala na kopnu, no zračna bitka za Englesku (krajem ljeta 1940. godine) završila je njemačkim neuspjehom. Tako je Velika Britanija postala glavno utočište izbjegličkih vlada okupiranih zemalja i glavno središte otpora III. Reichu u Europi i sjevernoj Africi.

Istovremeno, pripremajući se za napad na svoga dotadašnjeg saveznika, Sovjetski Savez, Njemačka je vezivala uz sebe mnoge europske zemlje sustavom političkih i gospodarskih sporazuma. To je pokušala učiniti i s Jugoslavijom, no dva dana nakon što je Namjesništvo potpisalo sporazum s Njemačkom, 27. ožujka 1941. godine izvršen je državni udar, a nove su vlasti poništile odluku prethodnih. Hitler se stoga odlučio kazniti Jugoslaviju i naredio akciju protiv te zemlje.

Dana 6. travnja 1941. započeo je napad Njemačke na Jugoslaviju, kojem su se pridružile i njemačke saveznice Italija, Mađarska i Bugarska. Izvršeno je silovito bombardiranje vojnih i civilnih ciljeva, posebno u Beogradu. Jugoslavenska vojska brzo je poražena, a zemlja okupirana. U hrvatskim područjima uspostavljena je Nezavisna Država Hrvatska, marionetska država ovisna o Njemačkoj i Italiji, u kojoj su vlast preuzeli ustaše, nacionalistička hrvatska organizacija osnovana desetak godina ranije pod okriljem fašističke Italije.

Nakon prvih godina rata obilježenih uglavnom napredovanjem njemačke vojske i njezinih saveznika, s vremenom su snage antifašističke koalicije pružale sve jači otpor, a onda prešle u protuofenzivu na svim bojištima. U – 152 –

12. Novine u socijalističkoj Hrvatskoj Nakon završetka Drugoga svjetskog rata pod vlašću komunističkog režima u Hrvatskoj i cijeloj Jugoslaviji, uz formalna jamstva slobode tiska, na polju medija uspostavljen je sustav po uzoru na sovjetski model. Usprkos sukobu sa Sovjetskim Savezom (1948. godine) te političkom udaljavanju od Istočnog bloka, i u narednom razdoblju je politika vlasti prema novinstvu bila obilježena mnogim elementima sovjetskog modela, a vlasti su tijekom cijelog razdoblja socijalističke Jugoslavije nastojale zadržati punu kontrolu nad medijima. Načini na koje su to radile i snaga ideološkog pritiska varirali su ovisno o općim kretanjima unutrašnje i vanjske politike Jugoslavije.

U ovom poglavlju govorit ćemo o položaju novina i novinara u uvjetima komunističkog režima u Hrvatskoj i Jugoslaviji, o razvoju novinskih poduzeća i utjecaju političkih zbivanja socijalističkog razdoblja na novinstvo.

Hrvatski tisak poslije Drugog svjetskog rata Najznačajniji dnevni list poslijeratne Hrvatske bio je Vjesnik, koji je od 12. svibnja 1945. izlazio u Zagrebu kao Vjesnik Narodnog fronta Hrvatske. Tek u listopadu 1945. godine u impresumu je navedeno i ime glavnog urednika.

Bio je to Šerif Šehović, a kasnije (u razdoblju do 1950. godine) Branko Priselac, Josip Kirigin, Branko Škrinjar, Ivan Zvane Črnja i Franko Franulović.

Božidar Novak – kasnije i sam urednik Vjesnika – zove ga „jezgrom najvećeg hrvatskog novinskog poduzeća“. Upravo oko dnevnika Vjesnik nastalo je najmoćnije novinsko poduzeće poslijeratne Hrvatske: NIP Vjesnik.

U Zagrebu je izlazio i Narodni list kao zagrebačke lokalne novine Narodne fronte (kasnije Socijalistički savez radnog naroda Hrvatske: SSRNH), koje su izlazile 12 godina (od 1945. do 1959. godine). Pokrenut je 18 dana – 166 –

Hrvatski tisak poslije Drugog svjetskog rata

prije ulaska partizanskih jedinica u Zagreb, a njegov urednik postao je Branko Priselac. U grafičkom smislu bio je nastavak prijeratnih Novosti.

Neposredno nakon rata ulazio je u sastav izdavačkog poduzeća Narodna štampa, a 1952. godine izdvojeno je zasebno poduzeće NIP Narodni list, koje je izdavalo tjednik Globus, Potrošački informator i Arenu. Godine 1957. godine došlo je do fuzije NIP Vjesnik i NIP Narodni list. Tada prestaje izlaziti Narodni list. Spojen je s Večernjim vjesnikom te je počeo izlaziti list pod nazivom Večernji list.

Naprijed je i nakon rata bio politički tjednik Komunističke partije Hrvatske. Od svibnja 1945. tiskao se u Zagrebu, a njegovo je uredništvo bilo izravno povezano s CK KPH. Naprijed je objavljivao službene dokumente KPH, materijale s kongresa i tekstove viših partijskih rukovodilaca. Imao je veliku propagandističko-agitacijsku ulogu, prenosio je obvezne smjernice, a cilj mu je bilo „političko mobiliziranje radnih ljudi Hrvatske“. Val liberalizacije početkom 1950-ih odrazio se i na Naprijed. Do određene liberalizacije došlo je naime nakon III. plenuma (od početka 1950. godine), a još jače nastavljena je od VI. kongresa KPJ/SKJ 1952. godine. Promjene u pravcu liberalizacije u kulturi pokrenuo je govor Miroslava Krleže na Kongresu književnika u Ljubljani 1952. godine. Ipak, pokazalo se da su njezini dometi ograničeni. To je postalo očito u siječnju 1954. kada se dogodio tzv. „slučaj Đilas“.

Partijski obračun s Milovanom Đilasom, koji je očito otišao predaleko – po mišljenju drugih u vrhu Saveza komunista – u pravcu liberalizacije, značilo je kraj razdoblja liberalizacije. Budući da se tjednik Naprijed profilirao kao „liberalni i antibirokratski“, to je list dovelo do otvorenog sukoba s vrhom Partije – rezultat je bilo ukidanje lista i zabrana njegovim novinarima da nastave rad u novinarstvu.

Izvan Zagreba izlazili su regionalni listovi koji su također bili nastavak novina koje su ranije izdavane u okrilju partizanskog pokreta. Slobodna Dalmacija nakon oslobođenja Splita potkraj listopada 1944. seli u taj grad.

Tada je došlo do zapošljavanja brojnog novinarskog pomlatka. Među mladim novinarima Slobodne Dalmacije našao se i Božidar Novak. I u tom su listu urednici bili ljudi vezani uz Agitprop CK KPH: Neven i Petar Šegvić.

U Slavoniji je izlazio Glas Slavonije, u Istri Glas Istre, a u Rijeci Primorski vjesnik i La Voce del Popolo. Potonji je list pokrenut i ostao je do danas list namijenjen pripadnicima talijanske manjine u Hrvatskoj, a izdaje ga izdavačko poduzeće Edit. Primorski vjesnik pokrenut je 1. svibnja 1945. godine, – 167 –

13. Novine u suvremenom svijetu Promjene koje su se na medijskoj sceni odvijale i ranije, tijekom druge polovice 20. stoljeća dobile su veliko ubrzanje. I u manje razvijenim zemljama osjetile su se posljedice modernizacije društva, urbanizacije i porasta razine pismenosti stanovništva. Te pojave olakšale su i uvelike ubrzale pojavu tabloidizacije medija, to jest dominaciju senzacionalizma koji je značajno obilježje današnjeg novinstva. Ipak, isto to razdoblje donosi zrelost novinstva i u smislu njegove uloge kontrole vlasti u demokratskom svijetu. Tu ulogu mediji su u zemljama Srednje Europe dobili tek nakon demokratske tranzicije nakon pada komunističkih režima.

Politička sloboda tiska nije ipak jedini preduvijet njezina ostvarenja, pa su razmišljanja o ulozi novinara i novinstva u suvremenom svijetu iznimno poželjna.

U ovom poglavlju govorit ćemo o razvoju medija u demokratskom svijetu poslije Drugoga svjetskog rata te tabloidizaciji medija. Promotrit ćemo također promjene koje su se zbile u hrvatskom novinstvu nakon osamostaljenja Hrvatske.

Uloga medija u demokratskom svijetu Kao što je već spomenuto, mediji su se u Europi nakon Drugoga svjetskog rata razvijali prema dvama različitim modelima u demokratskim zemljama Zapada i srednjoistočnoeuropskim zemljama pod komunističkom vlašću.

Zapadni model karakterizirao je položaj medija kao „četvrte vlasti“, jedne vrste javne kontrole nad vladajućima. Temelj takve uloge bilo je demokratsko pravo građana na informaciju, što je poticalo istraživačko novinarstvo.

Ideje o takvoj ulozi medija u demokratskom svijetu potječu još iz 19. stoljeća kada je William Thomas Stead govorio o „vladavini preko novinarstva“ – 180 –

Tabloidizacija

(„Government by Journalism“). On je medijima pridavao ne samo ulogu kontrole vlasti, već i zakonodavnu inicijativu („Chamber of Initiative“).

U zapadnom modelu novine su bile proizvod privatnih poduzeća, što je u njihov razvoj uključilo i veliki kapital, a posljedično stvorilo situaciju koja također nije bila idealna za rad novinara i za slobodu tiska. Budući da je vlasnicima novina prirodno glavni cilj što veći profit, od 19. stoljeća sve je jači prodor senzacionalizma u medije.

Tabloidizacija Počeci senzacionalizma vezani su uz jeftine novine još u prvoj polovici 19. stoljeća (The Sun, New York Herald), a posebno značajna za razvoj „žutog tiska“ bila je borba između Pulitzera i Hearsta. Od tada borba za opstanak na novinskom tržištu uzrokuje prilagođavanje novina ukusu najširih slojeva čitateljstva, a posljedično njihovu tabloidizaciju.

Naziv „tabloid“ izvorno je značio manji novinski format (oko 37,5 cm x 60 cm) koji se koristio od sredine 19. stoljeća. Novine zvane tabloidi objavljuju vijesti u kraćem obliku, a pozornost se pridaje ilustracijama; stranice sadrže puno slika i malo teksta. Ilustracije i fotografije često sadrže šokant­ne prizore i slike erotskog sadržaja. Većina sadržaja tabloida ima senzacionalistički karakter, velik se prostor posvećuje vijestima o kriminalu, skandalima, posebno iz privatnog života slavnih. Ciljana skupina čitatelja tabloida su osobe koje uglavnom pripadaju skupini slabije obrazovanog stanovništva. Paralelno s tabloidima objavljuju se i „ozbiljne“ dnevne novine namijenjene osobama koje zanimaju ozbiljne teme i dublje analize.

Njihovi čitatelji u pravilu su osobe višeg obrazovnog i imovinskog statusa.

Granice između informiranja i zabave počinju se gubiti još 1950-ih i 1960-ih u svim medijima. Ta se pojava naziva „infotainment“. Dodatno, s pojavom novih medija novine gube primarnu ulogu informiranja o događajima, budući da njihov ciklus proizvodnje uzrokuje gubitak utrke s bržim medijima. Posljedično, gube također dio „kolača“ tržišta reklama i oglasa.

Zbog toga se novine nužno moraju okrenuti potrazi za novim potrebama publike. Tiskani mediji postaju komplementarni radiju i televiziji. Usmjeravaju se na komentiranje događaja ili se fokusiraju na ponudu sitnih vijesti lokalnog značaja i „crne kronike“. Često dolazi do povezivanja kapitala – 181 –

14. Novi mediji: radio Promjene izazvane Prvom industrijskom revolucijom nisu tekle istom brzinom svugdje u svijetu, pa se i njihove posljedice u nekim zemljama javljaju ranije, a u nekima kasnije. Ipak, od kraja 19. i početka 20. stoljeća razina tehnološkog napretka i društveni razvoj počinju se postupno ujednačavati u svim europskim zemljama, a novi se izumi brzo šire.

Izumi Prve i Druge industrijske revolucije uvelike su promijenili svijet tijekom 19. stoljeća te su imali iznimno velik utjecaj na napredak koji je u isto vrijeme doživjela novinarska profesija. Pogotovo su pronalasci s kraja 19. stoljeća – telefon, film, radio – značili početak posve novog razdoblja.

Dvadeseto stoljeće razdoblje je tijekom kojeg svoju afirmaciju doživljavaju upravo novi mediji.

U ovom poglavlju govorit ćemo o radiju kao novom mediju te o razvoju radiofonije u svijetu i u Hrvatskoj.

Izum radija Radio je bežični prijenos signala korištenjem elektromagnetskih valova kojima su frekvencije niže od frekvencija infracrvene svjetlosti, pa se prema tome zovu i radiovalovi. U svojim počecima radio nije doživljavan kao posve novi medij već kao mogućnost za bežično prenošenje vijesti kodiranih pomoću Morseovih znakova, dakle kao svojevrsni telegraf bez žice, a tek kasnije za prijenos zvuka.

Temelje izumu radija položio je svojim istraživanjima Nikola Tesla. Ipak, kao izumitelj radija zapamćen je Talijan Giuglielmo Marconi koji je koristeći Tesline izume patentirao radio 1900. godine. Preduhitrio je u tome Teslu za samo nekoliko dana.

– 194 –

Počeci radiofonije

Marconi je 1895. uspio poslati radiovalove na udaljenost jednog kilometra. Već četiri godine kasnije, 1899. godine, radiosignali su poslani preko La Manchea, a 1901. preko Atlantskog oceana. Godine 1909. Marconi je dobio Nobelovu nagradu za fiziku za istraživanja na području radiotelegrafije. Tesla je s Marconijem vodio sudske procese dokazujući svoje pravo na ovaj izum.

Presuda u Teslinu korist donesena je 1943. godine, nakon njegove smrti.

Međutim, kao što je to inače uobičajeno, veliki izumi rezultat su rada mnogih. Istraživanjem radiovalova bavili su se brojni tadašnji znanstvenici i izumitelji. Primjerice, pravo na izum radija polagao je također ruski izumitelj Aleksandar Popov, koji je svoj izum prezentirao 1895. godine.

Emitiranje radiovalova kao zabava za zaljubljenike-radioamatere počelo je početkom 20. stoljeća. U to vrijeme radiovalovi su se koristili, kao što je već spomenuto, za prenošenje vijesti, za što su posebno bile zainteresirane vojska i mornarica, ali i informativne agencije.

Počeci radiofonije Prvi licencirani radio počeo je emitirati 1920. godine u Americi. Prva radiopostaja u svijetu bila je postaja KDKA u Pittsburghu u SAD-u, koja je s emitiranjem počela 2. studenog 1920. godine. Utemeljena je iz reklamnih razloga, u svrhu prodaje uređaja za primanje radiovalova (kućnih detektora) tvrtke Westinghause Electric Corporation (sada u vlasništvu CBS-a).

KDKA se smatra u punom smislu radijskom postajom budući da je koristila radiovalove u svrhu emitiranja nekodirane glazbe i govora, imala kontinuitet i raspored emitiranja, bila namijenjena javnosti te je za svoj rad dobila dozvolu od državne uprave. Nakon ove prve, diljem SAD-a pojavio se niz novih radiopostaja, a radio kao novi medij doživio je brzi razvoj.

U Europi počeci radija sežu u 1922. godinu kada je s radom započeo BBC u Velikoj Britaniji. Uskoro nakon toga svoje radiopostaje dobile su i druge europske zemlje. Prvi radio u Hrvatskoj počeo je emitirati 1926. godine.

Porast značenja radija kao novog medija posebno je uočljiv za vrijeme Drugoga svjetskog rata, kada je do izražaja došla njegova uloga u propagandi.

Iako je razvoj radiofonije tekao u Americi i Europi vremenski gotovo paralelno, uvjeti u kojima se to događalo bili su različiti, te je taj razvoj krenuo u različitim pravcima što je dovelo do nastanka dva različita modela – 195 –

15. Novi mediji: televizija i internet Tehnološki napredak koji je ostvaren tijekom 20. stoljeća značio je i golemu promjenu u smislu informiranosti o svjetskim zbivanjima. Zahvaljujući novim medijima svijet je postao „globalno selo“. Pored radija, drugi najznačajniji medij 20. stoljeća je televizija, koja je nakon skromnih početaka u međuratnom razdoblju doživjela eksplozivni razvoj u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. Slično kao i u slučaju radija, razvoj televizije u Americi i Europi odvijao se prema različitim modelima, međutim kasnije su mnoge pojave postale zajedničke. Danas prosječan stanovnik Hrvatske, Europe i svijeta teško može zamisliti život bez „malog ekrana“.

U ovom poglavlju upoznat ćemo početke televizije i njezin razvoj u svijetu i u Hrvatskoj. Bit će govora i o još jednom novom mediju koji je uvelike promijenio novinarsku struku – o internetu.

Izum televizije Televizija je skup tehnologija koje omogućuju prijenos i emitiranje slike i zvuka na daljinu. Pod istim pojmom možemo razumjeti i sadržaj koji se na taj način prenosi, institucije koje proizvode i emitiraju televizijske programe te masovni medij koji podrazumijeva zajedno i instituciju i tehnologiju koja omogućava emitiranje televizijskih sadržaja.

Izum televizije temeljio se na mnogim izumima 19. i 20. stoljeća. Neodvojivo je povezan s razvojem filmskog medija. Riječ televizija prvi je put upotrijebljena na kongresu elektronike u Parizu 1900. godine. Kada je tehnologija u pitanju, u počecima su se razvijala dva različita sustava televizijskog prijenosa. Jedan je bio mehanički, a drugi elektronski sustav, pri čemu se kasnije televizija razvila na temelju elektronskog sustava.

Mehanički je sustav podrazumijevao mehanički disk koji je omogućavao pretvaranje slike u elektronski signal koji se prenosi na drugo mjesto. Njega – 208 –

Počeci televizijskog emitiranja

je izmislio njemački izumitelj Paul Nipkow. Elektronski sustav baziran je na katodnoj cijevi što je bio patent Karla Ferdinanda Brauna iz 1897. godine.

Prvi pokušaj prijenosa slike obavljen je 1926. godine u Velikoj Britaniji. Proveo ga je John Logie Baird koristeći mehanički sustav. On je osnovao prvu televizijsku tvrtku u svijetu: Television Limited. Istovremeno je elektronski sustav razvijala tvrtka Marconi-EMI. Istraživanja televizije i rad na izumima vođen je paralelno i u drugim zemljama. U Sjedinjenim Američkim Državama na tome su radili Charles Francis Jenkins (na mehaničkom sustavu) te Philo Taylor Farnsworth i Vladimir Zvorkin. Njegov rad iskoristila je tvrtka RCA i David Sarnoff.

Počeci televizijskog emitiranja Od 1930-ih godina počelo je formiranje zakonskog okvira za televizijsko emitiranje u Velikoj Britaniji. Godine 1934. radila je komisija koja je odlučivala o televizijskom standardu (primjerice o broju crta na ekranu). Licenca za emitiranje dodijeljena je BBC-u, koji je onda ispitao oba sustava i nakon pokusnih razdoblja odlučio se za elektronski sustav televizijskog emitiranja. BBC je pokusno emitirao televizijski program već u razdoblju 19361939. Ipak, Drugi svjetski rat izazvao je prekid rada na razvoju televizije u Velikoj Britaniji.

U nacističkoj Njemačkoj 1936. godine za vrijeme Olimpijskih igara prenosila se slika sa stadiona preko žice na uređaje postavljene u drugim dijelovima grada. Prvi televizijski program u SAD-u počela je emitirati NBC krajem 1930-ih godina, a redovito emitiranje započelo je 1941. godine (i NBC i CBS).

U Americi od početka televizije primjetan je njezin razvoj kao komercijalnog medija. Za razliku od situacije u Sjedinjenim Američkim Državama, u Europi se dogodio razvoj televizije kao javnog servisa (prema BBC-jevom modelu). Smatralo se da su zadaće televizije: informiranje, obrazovanje i zabava te nepristrano obavještavanje. Kako je razvoj televizije u Europi usporio Drugi svjetski rat, ona je znatno zaostajala u razvoju za SAD-om.

Pa tako, kada je televizija kao novi medij doživjela procvat nakon Drugoga svjetskog rata, prednost su imale Sjedinjene Američke Države: 1946. godine u SAD-u je bilo 7 tisuća televizora, a emitiralo se oko 10 sati programa – 209 –

Literatura Albert, Pierre. 1970. Histoire de la presse. Presssed Universitaires de France.

(Istorija štampe, srpsko izd. Beograd 1998) Anderson, Benedict. 1990. Nacija: zamišljena zajednica. Razmatranja o porijeklu i širenju nacionalizma. Školska knjiga, Zagreb.

Bauer, Helmut. 1997. Sloboda medija i javno mnijenje. Pan liber, Osijek – Zagreb – Split.

Becić, Ivan M. 2012. List „Borba“ u borbi za ovladavanje javnim mnijenjem u Srbiji 1944-1945. Istorija 20. veka 30/2. 83-101.

Bondžić, Dragomir. 2013. Novinarska i diplomatska visoka škola u Beogradu 1948-1953, Studija i dokument. Institut za savremenu istoriju Srbije.

Beograd.

Brautović, Mato. 2011. Online novinarstvo. Školska knjiga. Zagreb.

Brian, Denis. 2001. Pulitzer: A Life. John Wiley & Sons. New York.

Briggs, Asa; Burke, Peter. 2011. Socijalna povijest medija: od Gutenberga do Interneta. Naklada Pelago. Zagreb.

Bulić, Ivan. 2007. Vojna cenzura u Trojednoj Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji za vrijeme Prvog svjetskog rata: magistarski rad. FF Zagreb.

Cetnarowicz, Antoni. 2006. Narodni preporod u Dalmaciji. Srednja Europa.

Zagreb.

Cetnarowicz, Antoni. 2014. Narodni preporod u Istri (1860-1907). Srednja Europa. Zagreb.

Chapman, Jane. 2005. Comparative Media History. Polity.

Cipek, Tihomir; Matković, Stjepan. 2006. Programski dokumenti hrvatskih političkih stranaka i skupina 1842. – 1914. Disput. Zagreb.

Conboy, Martin. 2004. Journalism: A Critical Hisotry. Sage.

Despot, Igor. 2009. Tisak Hrvatske i Dalmacije o balkanskim ratovima (1912-1913). Historijski zbornik 61/1. 109-135.

Fruk, Marina. 2000. Hrvatski listovi na njemačkom jeziku u službi ilirske ideje. Časopis za suvremenu povijest (dalje: ČSP) 32/. 443-450.

Grbelja, Josip. 1998. Cenzura u hrvatskom novinarstvu 1945-1990. Naklada Jurić. Zagreb.

– 222 –

Literatura

Stopar, Vlado. 1960. Vjesnik 1940-1960. Vjesnik. Zagreb.

Strčić, Petar; Bajzek, Miroslav i dr. 1999. Novi list 1900.-2000. Novi list.

Rijeka. Šetić, Nevio, 2005. O povezanosti Istre s ostalim hrvatskim zemljama: Naša sloga 1870.-1915. Dom i svijet. Zagreb. Švoger, Vlasta. 2000. Novinarstvo kao javni medij sredinom 19. stoljeća u Hrvatskoj. ČSP 32/3. 451-462. Švoger, Vlasta. 1998. Obrisi hrvatskog liberalizma: Romuald Josip Kvaternik i list Südslawische Zeitung (1849.-1852.). ČSP 30/ 2. 255-276. Švoger, Vlasta. 2002. Südslawische Zeitung 1849.-1852. Organ Nove epohe kod južnih Slaven., HIP – Dom i svijet. Zagreb. Švoger, Vlasta. 2007. Zagrebačko liberalno novinstvo 1848.-1852. I stvaranje moderne Hrvatske. Hrvatski institut za povijest. Zagreb.

Televizija u Europi: zakonodavstvo, javne politike i neovisnost, 2005. Institut Otvoreno društvo – Hrvatska. Zagreb.

The Use of Censorship in the Enlightenment. 2009. Ur. Mogens Laerke. Brill.

Leiden.

Thompson, Mark. 1995. Kovanje rata: mediji u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. HHO. Zagreb.

Tomić, Zoran; Skoko Iko; Milas, Zdeslav. 2007. Odnosi s javnošću: javnost i javno mišljenje. Fakultet političkih nauka – GODIŠNJAK 2007. 211-224.

Vidaković, Josip. 2001. Povijest hrvatskog novinarstva: Zadar u XIX. stoljeću.

Hrvatsko komunikološko društvo – Nonacom. Zagreb.

Vilović, Gordana. 2007. Povijest vijesti. Sveučilišna knjižara. Zagreb.

Višnjić, Čedomir. 2013. Srbobran 1901-1914, Srpsko kolo 1903-1914. SKD Prosvjeta. Zagreb.

Vojinović, Aleksandar. 2005. Ive Mihovilović Spectator. Profil. Zagreb.

Vončina, Nikola. 1997. Dvanaest prevratnih godina. Prilozi za povijest radija u Hrvatskoj II. (1954.-1958.). Hrvatski radio. Zagreb.

Vončina, Nikola. 1999. TV osvaja Hrvatsku. Prilozi za povijest radija i televizije u Hrvatskoj III. (1954.-1958.). Hrvatski radio. Zagreb.

Vujnovic, Marina. 2009. Forging the Bubikopf Nation. Ournalism, Gender, and Modernity in Interwar Yugoslavia. Petar Lang. Washington DC. Wilke, Jürgen, Media History and the History of Communication, European History Online (Johannes Gutenberg University of Mainz, Germany): http://www.ieg-ego.eu/en/threads/european-media/journalism (pristupljeno: 19. listopada 2015.)

Zbornik sjećanja. Vjesnik 1940-1990. 1990. Ur. Milan Bekić. Vjesnik. Zagreb.

Zubak, Marko. 2014. Omladinski tisak i kulturna strana studentskog pokreta u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (1968. – 1972.). ČSP. 46/1. 37-53.

– 225 –

„Ovo je prvi sintetski prikaz povijesti novinarstva na hrvatskom jeziku u kojem je ostvarena primjerena ravnoteža između sadržaja koji se odnose na hrvatsku i onih koji se odnose na povijest novinarstva i drugih novinarskih medija u zapadno­ europskim zemljama i SAD-u.“ Dr. sc. Vlasta Švoger, Hrvatski institut za povijest, Zagreb

„Autorica je vrsna poznavateljica problematike povijesti novinarstva, stručne i znanstvene literature o njoj, pa je njezina knjiga pregledna, informativna, didaktički dobro i jasno oblikovana, dokumentirana i potkrijepljena primjerima.“ Prof. dr. sc. Miroslav Bertoša, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli

ISBN 978-953-7997-14-4

9 789537 997144 www.ibis-grafika.hr Cijena 105,00 kn