4. dokumentacija o sudskom procesu povodom akcije Zagreb, volim te! 1981. – 1982. fotokopije
5
Svi radovi na izložbi dio su kolekcije u vlasništvu Sarah Gotovac i ustupljeni su ljubaznošću Instituta Tomislav Gotovac u Zagrebu
6. Glenn Miller 2000, 2000. Dokumentarno-eksperimentalni film 35 mm, boja, 26’ 14’’ Scenarij i režija: Tomislav Gotovac Direktor fotografije: Vedran Šamanović Glazba: Billie Holiday, “Travelin’ Light”, 1945. Produkcija: Hrvatski filmski savez
2. Zagreb, volim te! akcija, 1981. 14 fotografija u boji foto: Boris Turković 30 x 41 cm
3. Studentski list br. 793 od 20. 11. 1981.
5. Totalni portret grada Zagreba, 1979. tekst fotokopija 42 x 30 cm
1. Udisanje zraka, 1962. 3 c/b fotografije foto: Ivica Hripko 60 x 42 cm
Popis izloženih radova i dokumentacije
ISBN 978-953-8291-09-8 Naklada: 300 komada Dizajn kataloga: Tea Hatadi Tisak: Anart design — Križevci Tiskano u Hrvatskoj, 2020. Autor predgovora: Darko Šimičić Lektura: Ana Mušćet Likovni postav izložbe: Darko Šimičić i Tea Hatadi Tehnički postav: Marija Rogina i Ognjen Petelka Za organizaciju: Lucija Deković Izvršni direktor: Saša Lončarić Voditelj projekta: Saša Živković Organizacija festivala Savremene umjetničke forme SUFFest 2020. Udruga K.V.A.R.K. u partnerstvu s Gradskim muzejom Križevci i Institutom Tomislav Gotovac Zagreb
radi o osjećaju tijela u pokretu, o fizičkom odnosu koje tijelo zauzima prema ulicama i trgovima. Vjerojatno najprecizniji opis tog bliskog odnosa umjetnika prema gradu je kratki tekst Totalni portret grada Zagreba, napisan 1979. kao sinopsis za dokumentarno eksperimentalni film. Zapisao je, odmah na početku: Grad Zagreb je ljudsko biće. Ima svoje tijelo i dušu. Ima svoj krvotok, svoje disanje, svoje živce, svoje korake, svoje optimizme, svoje pesimizme, svoje bolesti, svoja oduševljenja, svoje ruke, svoje noge, svoje tijelo, svoju glavu, nos, uha, kosu, zube i svoje oči. Zagreb ima svoju visinu, težinu, obujam, dah i svoju modu. Film koji Gotovac tako poetski i vrlo precizno opisuje nije nikad snimljen. Mnogo godina kasnije snimit će svoj posljednji film Glenn Miller 2000. U tom je filmu kamera postavljena na vozilo u stalnom pokretu, fiksirana na posebno izrađeni stativ koji omogućava brzu i neuobičajenu promjenu smjera snimanja. Prizore grada koje vidimo; cesta, nadvožnjak, tramvaj, ulična rasvjeta, snimani su krajem dana u vrijeme kad počinje sumrak. Kao i u većini njegovih ranijih filmova precizan koncept kako nešto uraditi nadopunjen je prizorima koji slučajno ulaze u fokus filmske kamere. Ti prizori, ma kako god se u prvi mah činili neatraktivnim, postaju magične pokretne slike u kojima se danja svjetlost gubi, a uobičajeni zvuk grada ustupa mjesto glasu Billie Holiday. U filmu se neprekidno ponavlja kružna forma, poznata iz nekih njegovih ranijih filmova Kružnica (1964.) i Glenn Miller I (Srednjoškolsko igralište I) (1977.). Veliki Howard Hawks jednom je rekao: Kad otkriješ pravu stvar, eksploatiraj ju do besvijesti!, zapisao je Gotovac. Muzika Glenna Millera, po kojem je film naslovljen, nije prisutna u filmu, no posvetu ovom umjetniku Gotovac je iskazao u nizu svojih akcija i filmova. To je učinio stoga što ga je fascinirala njegova uporna potraga za zvukom, zvukom koji je u vrijeme Drugog svjetskog rata opčinio borce za slobodni svijet. Pogledamo li Gotovčeve formativne godine koje su prethodile njegovom umjetničkom radu jasnije se naziru ti za njega i njegovu generaciju tako bitni utjecaji. Riječima Slobodana Šijana, američka mainstream popularna kultura čije su oličenje bili muzika Glenna Millera i holivudski filmovi Johna Forda najmoćnije je oružje za osvajanje ljudskih duša. Gotovac je, govoreći o tim godinama i razgovorima koje je vodio s prijateljima napomenuo: Radilo se o tome da smo počeli prepoznavati - ne sadržaje filma i ne žanrove filma, nego ritam koji donosi pojedina ličnost,
3
Darko Šimičić
4
Studentski list br. 793 od 20. 11. 1981.
Zagreb, volim te!, akcija, 1981., foto: Boris Turković, 30 x 41 cm
krvotok i disanje koje ta ličnost daje u svakom filmu. Početak i kraj, ritam, krvotok i disanje, grad je ljudsko biće, nema razlike između života i umjetnosti: čini se tako jednostavnim i uobičajenim. No sve što je Gotovac učinio je spektakularno u svojoj prirodnosti. Stalnu potragu za zvukom i fascinaciju slikom izjednačio je s udisanjem zraka.
Glenn Miller 2000, 2000., Dokumentarno-eksperimentalni film, 35 mm, boja, 26’ 14’’
Za nakladnika: Tea Hatadi Nakladnik: Gradski muzej Križevci Tome Sermagea 2, Križevci http://www.gradski-muzej-krizevci.hr
Likovna galerija Gradskog muzeja Križevci Trg Antuna Nemčića 6/I, 48260 Križevci Radno vrijeme: ponedjeljak – petak 10 – 13 i 17 – 19 sati, subota 10 – 12 sati Sadržaj ovog kataloga u isključivoj je odgovornosti Gradskog muzeja Križevci i ni pod kojim se uvjetima ne može smatrati kao odraz stajališta Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Grada Križevaca, Koprivničko-križevačke županije, Zaklade Kultura nova, Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva i Hrvatskog filmskog saveza.
Gradski muzej Križevci i Udruga K.V.A.R.K. zahvaljuju Sarah Gotovac, Zori Cazi-Gotovac, Darku Šimičiću i Institutu Tomislav Gotovac, Zagreb. Realizaciju izložbe i kataloga financijski podupiru Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Grad Križevci, Koprivničko-križevačka županija, Zaklada Kultura nova, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva i Hrvatski filmski savez.
akcija bila je Zagreb, volim te! izvedena 1981. u strogom centru grada. Jednog kasnojesenjeg prohladnog dana, u petak 13. studenog, nakon što je top s Griča označio podne, Gotovac je izašao iz haustora u Ilici 8 i uputio se prema obližnjem Trgu Republike. Bio je gol, hodao je cestom i uzvikivao Zagreb, volim te! Povremeno je legao na cestu, ljubio asfalt i tramvajske tračnice. Negdje u blizini javnog gradskog sata, točno u 12.07 zaustavio ga je milicajac. Ovom događanju prisustvovala je brojna publika slučajnih prolaznika, nekolicina prijatelja-pomagača i tri fotografa koji su bili zaduženi za dokumentiranje samog tijeka akcije. Razumljivo, akcija nije bila nigdje najavljena niti je umjetnik ikoga unaprijed obavijestio o svom naumu. Ubrzo nakon akcije fotodokumentacija je, uz osnovne podatke, objavljena na naslovnici i preko cijele stranice Studentskog lista. Ovim ulaskom u prostor novina Gotovac je istog momenta postao medijska ličnost, radikalni umjetnik koji svjesno gradi svoj public image i postaje prepoznatljiva osoba koju svi znaju i prepoznaju. Odmah nakon hapšenja, Gotovac je priveden i protiv njega je pokrenut postupak pred prekršajnim sudom zbog vrijeđanja moralnih osjećaja građana. Tijekom saslušanja izjavio je da je na taj način želio protestirati zbog nesklada između onog što je on kao umjetnik i građanin poklonio gradu Zagrebu i umjetnosti, i onoga čime mu je grad Zagreb vratio. Osuđen je na novčanu kaznu od 2 000 dinara koja može, ukoliko je ne plati, biti zamijenjena zatvorskom kaznom od 20 dana. Žalio se na presudu, pokušavajući uvjeriti pravosudne organe da se radi o umjetničkoj akciji-objektu procesualnog karaktera, koja je u okviru razmatranja o estetici filma, u kojoj je on pisac scenarija, režiser i glavni izvođač. U konačnici, Vrhovni sud Hrvatske odbio je žalbe i potvrdio prvostepenu presudu, a Gotovac je dosuđenu kaznu platio. Prateći situaciju od same izvedbe, preko medijske objave i uvida u sudsku dokumentaciju, jasno je da je akcija potrajala znatno duže od tih sedam minuta koje su izazvale tektonski poremećaj na lokalnoj kulturnoj sceni. Nesumnjivo, radi o vrlo preciznoj strategiji nalik na promociju bilo kojeg uspješnog filma. U Gotovčevom pristupu akcijama i performansima snažno je istaknut aktivni odnos prema gradu kao urbanom prostoru u kojem se odvija svakodnevni život. To nije uljepšani pogled na gradske fasade, više se
2
IMPRESSUM
Gradski muzej Križevci i Udruga K.V.A.R.K. u suradnji s Institutom Tomislav Gotovac, Zagreb
24. 9. - 7. 10. 2020. Likovna galerija Gradskog muzeja Križevci
Udisanje zraka
TOMISLAV GOTOVAC SUFFest Križevci 2020. Tomislav Gotovac: Udisanje zraka Pogled na umjetnički opus Tomislava Gotovca (1937. – 2010.) iz današnje perspektive otkriva umjetnika koji se suvereno kretao u mediju filma, vizualnih i izvedbenih umjetnosti, no jednako je bio intrigantan u nekonvencionalnom ponašanju i neumornom govorenju o svim za njega važnim temama; o filmu, politici, umjetnosti i životu. Višekratno je ponavljao da ne vidi nikakvu razliku između života i umjetnosti, uvodeći spektakl u svakodnevicu dok je privatnost bez zadrške premještao u javni prostor. Bio je opsesivni promatrač filmova, višekratno je gledao sve filmove koji su se mogli vidjeti na kino repertoaru. Uživao je slušati jazz muziku, muzičari i filmaši bili su njegovi heroji. Gledanje filma, razmišljanje i analiza filma, stvaranje filma, govor o filmu; sve to sažeto je u iskazu To mi je bio život. Nisam pravio razliku između života i filma. Ne znam mogu li to objasniti ... Ja sad gledam, ja gledam movie... Na samom početku svog djelovanja, još prije nego je snimio svoj prvi film, Gotovac se s grupom prijatelja zaputio u rano proljeće 1962. na izlet na Sljeme. U prirodnom okruženje šume još uvijek prekrivene snijegom odlučio je zabilježiti dvije naoko jednostavne situacije. U prvoj, u rukama drži i prelistava francuski ilustrirani magazin Elle, dok u drugoj situaciji u tri sekvence bilježi udisanje zraka. Zašto su ove geste tako važne? Gotovac se postavlja u ulogu filmskog režisera koji stvara svoje djelo. Istovremeno, on obavlja sve druge djelatnosti, on je glavni/jedini glumac, scenarist i kostimograf, jedino je ulogu filmskog snimatelja prepustio svom prijatelju. Djelo, taj film, izvedeno je u fotografskim sekvencama. Udisanje zraka fizički je preduvjet života, fotografsko bilježenje toga čina osviještena je izvedbena gesta koja pripada body artu, ili još preciznije, vrlo ranom performansu pred kamerom, kako je to znatno kasnije teoretski nominirano i objašnjeno. U ovom slučaju, fotografski medij je posrednik između umjetnikove akcije i publike. Koju godinu kasnije, Gotovac će pred publikom izvesti prvi happening (Happ naš, 1967.) i prvu akciju u urbanom prostoru (Streaking, trčanje gol u centru grada, 1971.) te postaviti sebe i svoje tijelo u bliski kontakt s publikom i slučajnim prolaznicima. Svjesno korištenje vlastitog tijela kao materijala za kreiranje umjetničkog djela svojevrsni je zaštitni znak Gotovčevog djelovanja. Njegova vjerojatno najpoznatija
1