"DVIJE PERIFERIJE" ATELIJERI ŽITNJAK I ATELIERI KOPRIVNICA, GRADSKI MUZEJ KRIŽEVCI

Page 1

6. - 17. 7. 2021. Likovna galerija Gradskog muzeja Križevci


Križevačko likovno ljeto započeto je 2019. godine u organizaciji Gradskog muzeja Križevci, a održava se krajem lipnja i traje tijekom srpnja. Likovna je i edukativna manifestacija koja uključuje stvaralaštvo vrijednih i kreativnih Križevčanki i Križevčana koji se amaterski i profesionalno bave likovnim izričajem te njeguju kulturu stvaralaštva, ali i gostujućih izložbi. Program je prve godine omogućen uz potporu dobre volje Križevčanki i Križevčana, a već prošlogodišnji program podržan je uz potporu Grada Križevaca, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske te Koprivničkokriževačke županije. Poklon je svim sugrađanima i posjetiteljima Grada Križevaca. Cilj ovog programa je obogatiti kulturnu ponudu grada u ljetnim danima i pružiti kvalitetan kulturni sadržaj u vrijeme između doručka i ručka, predstaviti bogate likovne aktivnosti kojima su posvećeni naši sugrađani te im pružiti mogućnost da sa svima podijele svoje kreativno iskustvo, a istovremeno prezentirati i promovirati bogatstvo muzejskih zbirki i fundusa muzeja, stvaralaštvo gostujućih umjetnika i različitost suvremenih umjetničkih pristupa. Prošlogodišnju manifestaciju započeli smo izložbom koprivničkog umjetnika Darka Markića uz kustose Tanju Špoljar i Marijana Špoljara, a zatvorili je izložbom Hlebinska škola kustosice Helene Kušenić i suradnjom s Muzejom grada Koprivnice.

3. KRIŽEVAČKO LIKOVNO LJETO 30. 6. – 20. 7. 2021.

GOSTI U GRADU 6. 7. – 17. 7. 2021. Likovna galerija Gradskog muzeja Križevci

Tea Hatadi

Ove godine Gradski muzej Križevci poziva u goste tridesetak umjetnika i dva kustosa, pa je i naziv 3. Križevačkog likovnog ljeta “Gosti u gradu”. Ovogodišnji gosti su Atelieri Koprivnica i Atelieri Žitnjak iz Zagreba koji će svoje stvaralaštvo i bogatstvo suvremene i recentne hrvatske umjetnosti predstaviti u Likovnoj galeriji Gradskog muzeja Križevci od 6. do 17. srpnja 2021. U ovogodišnjem programu gosti su i studenti s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu čiji domaćin je i koautor na projektu, Nikola Ostojčić. Projektom Bulwark of Europe - Digitizing the Habsburg - Ottoman frontier kojim će se predstaviti križevačkoj publici u obliku pop up izložbe u atriju Likovne galerije 1. srpnja od 10 do 13 sati, nagrađen je Rektorovom nagradom. Uloga domaćina pripala je i sugrađanima koji pripremaju sjajne pop up izložbe u atriju Likovne galerije našeg Muzeja. Velika je čast, sreća i odgovornost biti domaćin u nestabilnim okolnostima u kojima djelujemo i ugostiti preko trideset recentnih umjetničkih djela hrvatskih suvremenih umjetnika, ali i same umjetnike koje očekujemo na otvorenju izložbe. Križevačka publika koja nema prilike pratiti i posjećivati samostalne izložbe recentnog stvaralaštva imat će priliku upoznati se s djelima koja zrcale neposrednu stvarnost i iskustvo koje svi trenutno prolazimo, samo u formi umjetničkih djela iz perspektive umjetnika. Likovna galerija i atrij Gradskog muzeja Križevci i ovo ljeto, bez obzira na okolnosti, bit će mjesto na kojem se likovnost, umjetnost i kultura sažimaju u najljepšu kulturnu manifestaciju u gradu Križevcima. Tea Hatadi, ravnateljica Gradski muzej Križevci


DVIJE PERIFERIJE

Zajednička izložba Dvije periferije u Gradskom muzeju Križevci, dvije prijateljske, moglo bi se reći – zbog značajnih bliskosti i intuitivnih usporednosti – i sestrinske umjetničke organizacije i udruge, zagrebačke Atelijere Žitnjak i Ateliere Koprivnica, po prvi put, „na pola puta“, spaja na skupnom izložbenom projektu, nakon sad već mnogobrojnih individualnih suradnji njihovih članica i članova tijekom zadnjih nekoliko godina. Namjera izložbe nije toliko da interpretira i problematizira koliko da upravo okuplja, ne samo članove/ice dvaju kolektiva, nego i sve prijatelje/ice suvremene umjetnosti koji njihove pozicije i svjetonazore osjećaju bliskima, također svojima. Zbog toga je postavu pristupljeno prema načelu potpune izlagačke ravnopravnosti, dok je svrha ovog teksta da čitatelje/ice i posjetitelje/ice Gradskog muzeja Križevci prvenstveno informira o dosadašnjem djelovanju kolektiva i senzibilizira ih za njihova stvaralačka i životna shvaćanja, u kojima pojam periferije posjeduje središnje i, važno je isticati, pozitivne i progresivne konotacije, i karakteristike. Priča prostora Atelijera Žitnjak započela je 2003. godine, kada je Grad Zagreb zgradu nekadašnje osnovne škole na žitnjačkoj polovici Gradske četvrti Peščenica-Žitnjak prenamijenio u 13 atelijera, te ih putem javnog natječaja dodijelio na korištenje lokalnim umjetnicima, tada srednje i mlađe generacije. Umjetnice i umjetnici su u velikoj mjeri samostalno unaprijedili infrastrukturu dotrajale zgrade za radne, izlagačke i druge svakodnevne potrebe, a 2004. su pokrenuli umjetničku organizaciju AŽ (jednu od najstarijih u Hrvatskoj!) kako bi rastuće aktivnosti objedinili neophodnim formalnim okvirom, dok je 2005. utemeljena i Galerija Atelijera Žitnjak. Tada javni sadržaji suvremeno-umjetničke i vizualno-kulturne vrste na Žitnjaku istinski počinju. Neprekidno širenje aktivnosti Izložbenog programa Galerije AŽ do danas je nastavilo diktirati ritam osmišljavanja novih programskih linija umjetničke organizacije. Godine 2007., na inicijativu Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba, pokrenut je Program međunarodne umjetničke razmjene Zagreb-Düsseldorf, putem koje, kustoskim odabirom Savjeta galerije AŽ, svakog rujna jedan umjetnik/ica iz Zagreba putuje na rezidencijalni boravak u Düsseldorf (i obrnuto), što rezultira samostalnim izložbama „domaćih“ u njemačkom gradu, odnosno izložbama gostiju iz inozemstva u AŽ. Time se već 15 godina kontinuirano jačaju internacionalne kulturne veze te odvija zamjetno upoznavanje distinktivno lokalnog, društvenog i produkcijskog konteksta s obje strane. Rezidencijalni program danas uključuje i razmjenu s Galerijom Flora HDLU-a Dubrovnik, prema principu jednotjednog boravka na Žitnjaku, odnosno u Flori, te vikend-predstavljanja stvaralačkog opusa i aktualnog umjetničkog rada gostiju. Zahvaljujući podršci Zaklade Kultura nova 2017. i 2018. godine, Atelijeri Žitnjak bili su u mogućnosti adaptirati dotad neadekvatni dio zgrade u prikladno opremljeni boravišni prostor za goste, čime su napokon potpuno ujedinjene tri temeljne funkcije prostora – radna, izložbena i rezidencijalna (dotad su gostujući umjetnici boravili u unajmljenom gradskom stanu). Ujedno, to podrazumijeva da su AŽ na nivou grada Zagreba dobili jedinstvene holističke karakteristike, kao jedini prostor koji objedinjuje sve te svrhe a da posrijedi nije izvorno skvot, i nastavljaju biti jedan od rijetkih prostora u zemlji (sestrinski Atelieri Koprivnica su jedan od svega par drugih primjera) koji bi se mogli odrediti engleskim terminom artist-run space. Novi dio prostora ponudio je svježe mogućnosti rada i mimo rezidencijalnih boravaka, pa je 2017. pokrenut program Centriranje periferije, istraživačkog, interdisciplinarnog i intermedijskog karaktera, posvećen edukacijskim i suradničkim aktivnostima s različitim društvenim skupinama, među kojima zasad dominiraju studenti humanističkih znanosti i umjetničkih akademija. Smisao novog programa je daljnji rast i razvoj prisutnosti AŽ u njihovoj neposrednoj,

Tanja Špoljar Bojan Krištofić

4

5


lokalnoj i kvartovskoj zajednici, zbog toga što je prostor, pored Osnovnih škola Žitnjak (Petruševec) i Dr. Vinka Žganca (Kozari Bok i Putevi) te male zgrade Mjesnog odbora, jedini u svom dijelu četvrti s kulturnom, umjetničkom i edukacijskom namjenom (na Žitnjaku ne postoji dom kulture ni išta slično tome), stoga organizacija pogotovo ima priliku progresivno djelovati na tom tragu. „Podnaslovom“ Centriranje periferije dosad su obuhvaćene programske aktivnosti, poput razgovora s gostujućim umjetnicima te kulturnim radnicama i radnicima; vodstva izložbama te seminari i kustoske prakse za studente/ice Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, i drugih studija; prve Početnice likovne kritike organizirane suradnjom AŽ, studentskog portala Kulturflux i kulturne redakcije Radija Student; likovnih radionica za djecu-učenike/ice spomenutih osnovnih škola; predstavljanja knjiga i predavanja sa suvremeno-umjetničkim i vizualno-kulturnim temama; projekcija dokumentarnih i eksperimentalnih filmova, kazališnih predstava i performansa te brojnih drugih. Dan otvorenih vrata AŽ, omiljena manifestacija koju članovi/ce organizacije priređuju svake jeseni od osnutka, s godinama je evoluirala od zajedničke tematske izložbe-akcije članova/ica AŽ i njihovih prijatelja/ica (tzv. pridruženih članica i članova) do poziva kolegama/icama kustosima/icama za osmišljavanje problemskih izložbi i istupa, što je do sada rezultiralo suradnjama, primjerice, sa zagrebačkim udrugama Are You Syrious? i Centar za kazalište potlačenih POKAZ, odnosno njihovim štićenicima i sudionicima. Dan-danas je i Dan otvorenih vrata AŽ jedna od komplementarnih programskih smjernica sjedinjenih Centriranjem periferije. Sintagma Centriranje periferije pritom je hommage umjetničkom radu – sitespecific intervenciji – Centar periferije izvornog žitnjačkog člana Zorana Pavelića, koju je aplicirao na pročelju iznad ulaza u same Atelijere Žitnjak, i time suštinski-simbolički imenovao njihovo filozofsko i svjetonazorsko uporište, budući da su se prostor i njegovi ljudi s vremenom počeli poistovjećivati upravo s tom odrednicom. Petnaestogodišnjim kontinuitetom programa AŽ, Zagreb je na svojoj jugoistočnoj post-industrijskoj i post-agrarnoj periferiji dobio polivalentni javni prostor „na liniji“ sa sličnim mjestima u svim relevantnim europskim centrima, čije vlasti prepoznaju inkluzivnu kulturno-umjetničku proizvodnju kao jedan od načina unapređenja nedovoljno razvijenih, perifernih zajednica. Umjetničke organizacije poput AŽ dolaze kao inicijatori i katalizatori promjena „odozdo“, ukazujući tako na opravdanost svoje naoko periferne, no, kolektivno promatrano i proživljeno, značajne društvene uloge, koja valove progresivnog poimanja kulture i umjetnosti, zajednice i solidarnosti, odašilje od periferije prema centru već skoro dva desetljeća. Sa žitnjačke strane, članovi/ce korisnici/e atelijera koji izlažu u GMK su Alem Korkut, Boris Cvjetanović, Hrvoje Mitrov, Kata Mijatović (voditeljica Galerije AŽ od 2005. do 2019.), Zoran Pavelić, Vesna Pokas, Vlasta Žanić, Boris Greiner i Predrag Pavić (valja spomenuti i članove koji ovom prilikom ne sudjeluju u postavu: Hamu Čavrka, Dražena Grubišića i Franu Rogića, dok su korisnici atelijera i Nikola Šimunić te Fedor Vučemilović), čiju „reprezentaciju“ upotpunjuju pridruženi članovi/ce Neven Bilić (svojedobno korisnik atelijera, koji se sretno preselio u vlastiti prostor u susjedstvu), Ivana Jelavić, Iva Kordić (tijekom 2020./’21. suradnica voditelja Galerije AŽ Bojana Krištofića u provedbi programa, studentica umjetnosti na relaciji Trst-Zagreb) i Nives Sertić (prva sudionica novog programa otvorenog studija Atelijer živi!, tijekom proljeća 2021., koja se brzo „udomaćila“ te (p)ostala česta posjetiteljica i članica ekipe). U sklopu postava izložbe bit će dostupne i knjige, i publikacije AŽ (tzv. Biblioteka od A do Ž) te iz-

danja umjetničke radionice Petikat, čiji su jedni od pokretača Cvjetanović i Greiner (drugi su svim „Žitnjačanima“ također jako bliski umjetnici Hrvoje Đukez, Stanislav Habjan i Danijel Žeželj, koji na obostrano zadovoljstvo „svako malo“ na neki način participiraju u aktivnostima AŽ). Kipari, slikari, fotografi, pisci, performeri, dizajneri, filmaši… Raznorodna grupa što se susreće i u svojim različitostima, te svakako u dodirnoj točki svjetonazora koji snagu crpi iz vitalnih veza periferije i centra, istodobno shvaćenih poput prostor-vremenskih odrednica te kreativnih i filozofskih pozicija. Odabranih i izborenih, nipošto obrnuto. Atelieri Koprivnica su koprivnička udruga koja od 2012. godine djeluje u zgradi broj 20 kompleksa bivše vojarne, sadašnjeg Kampusa, a u lokalnim su okvirima jedinstven prostor koji spaja upravljanje umjetničkim atelijerima (radnim prostorima) i nezavisnim galerijskim prostorom – AK galerijom. Svojim funkcioniranjem u malom gradu na sjeverozapadu Hrvatske, van žiže kulturnih događanja i centara, te perifernim smještajem na rubu grada (kao što su vojni kompleksi obično i pozicionirani), Atelieri Koprivnica prividno su u poziciji dvostruke perifernosti: prostorno oni to svakako jesu, no ne i svojim težnjama i djelovanjem. Prostor bivših vojnih spavaonica koprivničkim je umjetnicima dodijeljen na korištenje 2011. od strane Grada Koprivnice, zalaganjem umjetnika Vlatka Vinceka, Željka Mucka i Romana Baričevića te povjesničara umjetnosti Marijana Špoljara, dok je 2. siječnja 2012. službeno registrirana udruga Atelieri Koprivnica, skraćeno AK. Uz navedena tri umjetnika, članovi udruge tada su bili i Sunčanica Tuk, Tomislav Balažin, Gordana Špoljar Andrašić, Ivan Andrašić, Zlatko Kauzlarić-Atač, Dražen Eisenbeisser, Antonio Grgić, Darko Markić, Zvonimir Haramija i Mario Dimić, a na raspolaganju je bilo devet radnih prostora. Broj članova kroz godine se mijenjao, kao i raspored atelijera i umjetnika koji ih koriste. Prvo razdoblje djelovanja udruge bilo je fokusirano na rad u atelijerima te jačanje kapaciteta i statusa same udruge, no već 2013. godine Vlatko Vincek pokreće AK galeriju u prostoru svog atelijera, veličine 50 m2, i započinje s izložbenim programom. Jedna od izložbi iz te godine služi nam kao zanimljiva poveznica (jedna od mnogih) s djelovanjem Atelijera Žitnjak: radi se, naime, o izložbi Kate Mijatović, Zorana Pavelića (članova Atelijera Žitnjak!) i Marijana Molnara. Dio izložbenog postava činio je i Pavelićev video rad Centar periferije koji će se pokazati kao bitna povezna točka između dvije organizacije/udruge. U 2013. godini održana su svega tri događanja, a od sljedeće godine Vincek vođenje programa prepušta povjesničarkama umjetnosti Tanji Špoljar i Maši Zamljačanec. Bez inicijalnog Vincekovog koncepcijskog okvira i njegove jasne ideje o galeriji koja promovira isključivo suvremene umjetničke prakse, AK galerija ne bi postojala u ozbiljnom i kontinuiranom obliku kakvom ju prepoznajemo danas. Godine 2014. spomenuti dvojac osmišljava program koji se svojim nazivom AK galerija – Centar periferije referira na već spomenuti rad žitnjačkog umjetnika Zorana Pavelića. Naime, taj je rad 2006. izveden na zatvaranju kultnog prostora nezavisne i izlagačke scene MMC Kuglana 2, a video zapis tog rada izložen je na prvoj izložbi u AK galeriji 2013. Davanje istog naziva programskom konceptu galerije postaje referentna točka koja povezuje dva razdoblja izvaninstitucionalne izlagačke prakse u Koprivnici: jedno koje je završilo zatvaranjem Kuglane 2 (nakon kojeg godinama nije postojao izlagački prostor za suvremene umjetničke prakse) i novo koje počinje ozbiljno osmišljenim i koncipiranim izlagačkim programom AK galerije. Tada je u podnaslovu programa stajao opis mjesto druženja i umjetničke prakse na periferiji, što je ostala glavna idejna odrednica

6

7


do danas. Iako AK nije nastala po uzoru na AŽ, isprepletenost tih referentnih točki, često izlaganje žitnjačkih umjetnika u AK galeriji kroz godine (npr. Borisa Cvjetanovića, Bojana Krištofića, Kate Mijatović, Predraga Pavića i dr.) te sve čvršća suradnja, koja se dokazuje i ovom izložbom, proizlaze iz sličnih pogleda na traženje vlastitog prostora u umjetnosti, a sve iz malih autonomnih oaza na periferijama dvaju gradova. Od 2015. godine cjelokupni program galerije preuzima, osmišljava i provodi kustosko-dizajnerski tim koji čine Tanja Špoljar, Bojan Koštić i Petra Travinić, a galerija i dalje (do danas) djeluje kao jedino izvaninstitucionalno izlagačko mjesto u gradu koje otvara prostor inovativnim, interdisciplinarnim i multimedijalnim suvremenim umjetničkim praksama. AK su jedna od rijetkih udruga i prostora koji u sebi pomiruju toliko raznovrsne uloge i funkcije: okuplja umjetnike i upravlja prostorima atelijera, vodi nezavisni galerijski prostor fokusiran isključivo na suvremene umjetničke prakse, provodi edukativne aktivnosti iz područja suvremene umjetnosti i kulture te rezidencijalni program koji se bavi specifičnostima bivšeg vojnog kompleksa. Kroz dva dominantna programa (AK galerija _ prostor suvremene umjetnosti, koji obuhvaća izložbeni i edukativno-teorijski dio te rezidencijalni program Kompleksi: (su)život ljudi i prostora), AK galerija iznova reagira na aktualne društvene pojave te u svoj programski koncept uključuje umjetnike koji su svjesni važnosti istraživanja, preispitivanja, pomicanja granica, angažiranih praksi, iskoraka u mediju i uključivanja zajednice u cijeli proces. Kroz kontinuirani godišnji program (oko dva događanja mjesečno), bilo preko javnog natječaja ili na poziv, prezentira autore čiji se radovi kritički odnose prema aktualnim društvenim, političkim ili kulturnim kontekstima. Također, umjetnici kroz svoje radove reagiraju na specifičnosti prostora u kojem se galerija nalazi, što uzrokuje produkciju novih radova ili jedinstvenih kustoskih koncepcija. Uz izlagački program, AK galerija organizira predavanja priznatih teoretičara, kustosa i umjetnika iz područja suvremene umjetnosti, te je u osam godina djelovanja u AK održano preko 100 izložbi, performansa, predavanja, radionica, akcija, koncerata… Od 2015. godine započinje rezidencijalni program Kompleksi: (su)život ljudi i prostora. Prostor bivše vojarne u ovom projektu služi kao mjesto propitivanja odnosa prostora i memorije te postavlja pitanja kako se društveno-političko kontekst ogleda u različitim infrastrukturama, kako u prostoru vidimo/čitamo slojeve povijesti i identiteta te kako se umjetničkim radovima može prostoru dodati nova dimenzija. AK galerija kroz ovaj program uključuje umjetnike koji kroz rezidencijalni boravak, istraživanje, produkciju i prezentaciju rada reagiraju na zatečeno stanje te aktiviraju prostor, naglašavajući važnost umjetničkih rezidencija i produkcije novih radova koji reagiraju na specifične kontekste. Program također otvara mogućnost povezivanja svih sadašnjih korisnika navedenog kompleksa i dijalog o tome kako na najbolji mogući način oživjeti taj dio grada. Do sada su na rezidencijalnom boravku gostovali umjetnici Ana Zubak, Gildo Bavčević, Davor Konjikušić i Tomislav Brajnović. Od 2015. godine AK su i dio FUNK-a (Foruma udruga nezavisne kulture), saveza udruga koje djeluju na području Koprivnice, s ciljem autonomnog djelovanja u kulturnom i civilnom sektoru, a surađuju i s cijelim nizom aktera nezavisne scene, kustosima, udrugama civilnog društva, institucijama, festivalima i volonterskim platformama. Uz godišnji program AK galerije, ovaj, za Koprivnicu inovativan, model okupljanja umjetnika u radnim prostorima atelijera, iznjedrio je i čitav niz zajedničkih projekata svih članova. Osim Dana otvorenih vrata koji se održavaju već devet godina, jednom godišnje, i na kojima se predstavljaju recentni radovi članova (ili u vlastitim atelijerima ili kroz skupne izložbe i popratne programe),

AK umjetnici predstavljaju se i u formi pop-up izložbi Izložba prije izložbe gdje samostalno ili u paru prezentiraju aktualne serije radova i nove ideje. Dakle, udruga ne egzistira samo kao radni prostor, već kao živo, aktivno mjesto susreta, programa AK galerije, ali i događanja koja okupljaju sve članove. Uz to, članovi sudjeluju i u projektima i suradnjama s ranjivim i marginaliziranim skupinama te gradskim udrugama koje nisu često u doticaju sa suvremenom umjetnošću. Dugoročna ideja jest da Atelieri (p)ostanu prostor druženja, razmjene ideja i znanja, produkcije novih radova, kritičkog promišljanja suvremenog društva i umjetnosti, svakodnevnog rada, inkluzije zajednice, autonomije stvaranja, uz uključivanje sve većeg broja mlađih lokalnih umjetnika i umjetnica, suradnika, volontera. AK je prostor koji od samih početaka suvremenu umjetnost vidi kao polje od izrazite važnosti za kulturni razvoj grada, a galerijski prostor i atelijera kao bazu novih ideja važnih za zajednicu i njeno čvršće povezivanje. S koprivničke strane, umjetnici koji sudjeluju na ovoj križevačkoj izložbi članovi su udruge ili od samih početaka ili pak od ove godine, neki od njih koriste prostore atelijera za rad, a neki su članovi udruge bez atelijera. Abecednim redom, to su: Iva Bolfek, Izabela Čuni, Dražen Eisenbeisser, Antonio Grgić, Ivan Gundić, Zvonimir Haramija, Ivan Ivanović, Bojan Koštić, Teodora Lukavski, Darko Markić, Željko Mucko, Tomislav Sertić, Gordana Špoljar Andrašić i Sunčanica Tuk. Spomenuti treba i članove koji na ovoj izložbi ne sudjeluju, a to su Lada Gudić i Vlatko Vincek. Atelieri Koprivnica predstavljaju se medijski raznorodnim radovima 14 umjetnika te izborom publikacija AK galerije. Zajednička izložba Atelijera Koprivnica i Atelijera Žitnjak primjer je prirodnog „sparivanja“ dvaju prema svojim identitetima vrlo sličnih prostora i veoma bliskih kolektiva, „na pola puta“ od Zagreba do Koprivnice i obrnuto, to jest u Gradskom muzeju Križevci. Hijerarhije nema, raspored je horizontalan – stariji umjetnici se povezuju ravnopravno s mlađima, slikari/ce s performerima/icama, fotografi/kinje s kiparima/kama, prema ključu komplementarnosti i bliskosti svojih medija i poetika, karaktera i svjetonazora. Zajednička je to priča, raznolika i raznovrsna, čije zaokruženje prikazuje i govori više od zbira svojih dijelova.

8

9


izložba

10

11


„U procesu artikulacije umjetničkih ideja Neven Bilić još od samih početaka pokazuje senzibilitet prema netradicionalnim materijalima neumorno istražujući njihov potencijal. Bilić eksperimentira s različitim vrstama polimera, tzv. netradicionalnim materijalima, koji se u kreativnim i kompleksnim postupcima pretvaraju u nove oblike, geometrijske ili organske, otkrivajući beskonačne potencijale oblikovanja. Osnovni su stvaralački principi Bilićevog rada fascinacija različitim vrstama sintetskih materijala te eksperimentiranje i pronalaženje optimalnog tehnološkog postupka. U tim postupcima, često praćenima mnogim pokušajima i pogreškama, nastaju moduli difuzne mekoće, ukrašeni biljnim ili geometrijskim ornamentom, koje autor spaja u kompleksne prostorne strukture, povezujući na slojevit način umjetnost, duhovnost i tehnologiju.“ (Vesna Meštrić) Nova skulptura MUNITUS podrazumijeva nastavak kontinuiteta Bilićevih traženja, ovaj put manjih dimenzija od njegovih monumentalnih radova, predstavljajući osebujnost kiparevih originalnih struktura u malom, nenametljivom okviru.

NEVEN BILIĆ

Munitus, mdf+lak, 100 x 60 x 55 cm, 2021.

12

13


IVA BOLFEK Lucky 8 jedan je od novijih radova Ive Bolfek koji uspješno prezentira njen slikarski imaginarij. Fragmente svakodnevice i bilješke poznatih nam situacija, pomalo voajerski, autorica odmjereno slaže u plohe toplih živih boja, bez vidljivih poteza, slojeva, teksture. Začudni momenti koje bilježi kao da imaju predložak u filmu, TV emisijama i muzici, a forma priziva pop art i strip, uz obaveznu dozu humora, malih slatkih provokacija, ali i suptilne kritike današnjeg (konzumerističkog) društva i odnosa. Autorica prikazuje ljude koji su odvojeni od mjesta i vremena kojem pripadaju, izmještene iz trenutka i nesvjesne da ih se gleda. Gotovo kao da gledamo svijet u malom, a u kojem se realizira autoričin interes za bizarno, smiješno, ponekad i malo perverzno. U svakom slučaju ono skriveno ili možda potajno željeno.

Lucky 8, akril na platnu, 80 x 100 cm, 2021.


„Mini-serije“ fotografija 128 dana i Pet fotografija Borisa Cvjetanovića povezane su s opsežnim fotografskim ciklusima sabranim u knjigama Grad te Priroda i grad. U cjelinama s po šest i pet zajednički uokvirenih fotografija dolazi do izražaja distinktivni doživljaj vremena i prostora, određen slojevitim odnosima između izgrađenog i prirodnog okoliša, gdje autorov prepoznatljivi fotografski pogled karakteristike promjena prostora i vremena prepoznaje u malenim, naizgled banalnim detaljima specifičnih likovno-plastičnih kvaliteta. Cvjetanovićeve svojevrsne studije prostor-vremena temelje se na fotografskom bilježenju suptilnih, jedva primjetnih promjena u ovim okolišima, koje upravo tvore osebujnost njihove veze, dok će mnogi proći pored njih a da ih ne vide.

BORIS CVJETANOVIĆ

218 dana, fine art print, 129 x 20 cm, 2010.

Pet fotografija, fine art print, 129 x 20 cm, 2013.

16

17


IZABELA ČUNI

Prostor i njegove složene strukture polazište su slikarskog istraživanja mlade koprivničke autorice Izabele Čuni. Bilježenje urbanih krajolika, napuštenih hala, tvornica, haustora, prolaza, interijera, neonskih svjetla i reklama pretvara se u sintezu apstrahiranih oblika, geometrijskih struktura i slojeva ploha. Autorica je godinama, gotovo opsesivno, fotografski bilježila gradske prizore, osobito one noćne s raznolikim svjetlima, koje je zatim pretvarala u digitalne skice i prenosila na platna. Nju ne zanimaju objektivnost i istinitost prostora ili pak njegove socijalne konotacije i simboli, već neka vrsta uvođenja reda i stvaranja savršenog sustava/prostora kroz kontemplativnu igru promatranja, bilježenja, rezanja i spajanja. I ovaj rad iz te nove serije stvarane zadnje dvije godine jedna je vrsta dnevničkog zapisa i prisjećanja različitih pogleda na prostore, bilješka preklapanja emotivnih stanja, ali i neka vrsta mentalne vježbe uspostavljanja unutarnjeg reda, usprkos suludosti i kaosu okoline. XIII/XX, ulje na platnu, 118 x 157 cm, 2020.

18


DRAŽEN EISENBEISSER

Prostorima bez ljudi, životom u tragovima, prizorima ruševina, prozora, vrata, krovova, gradskih veduta Dražen Eisenbeisser posvećen je već godinama. Na prvi pogled, riječ je o vjernim prikazima koji teže iskazati činjenično stanje i nastaju kao prijenos viđenog. Uvijek u istom tonu sepije, tehnikom krede na papiru, prizori grada stoje pred nama, točno onakvi kakvi jesu, bez prevelikog uplitanja autora i želje da ih slikarski rastvori ili kroz njih iskaže svoje stanje u trenutku slikanja. No ustvari, oni su ovdje tek sredstvo kojim prikazuje prolaznost, vrsta meditativnog istraživanja, kontemplacija ljepote i vremena.

Stone crown, sepia crayon, 144 x 96 cm, 2020.

20


BORIS GREINER

Film i video kratkog eksperimentalnog roda su među dugogodišnjim komplementarnim aktivnostima svestranog stvaraoca Borisa Greinera, koji je povodom izložbe Dvije periferije snimio još jednu epizodu videa u nastajanju što ga sa sinom Nikolom radi od 2006. godine. Film dokumentira odrastanje sina koji od djeteta postaje dječak, potom mladi čovjek, a usporedno pojavljivanje tate Borisa i sina Nikole u repetitivnim zbivanjima što jesu vrlo slična, ali se ipak primjetno razlikuju, diskretno elaborira njihovo postepeno „odvajanje u povezanosti“, na putu do sinovljeve, no i očeve, pune životne i stvaralačke zrelosti te osobne individualnosti i samosvojnosti. Ključni trenutak toga procesa je nenametljivo podcrtan promjenom tehnike i formata snimanja, pa je film, osim što je djelo emancipirajuće sadržajnosti, i suptilna elaboracija prikladno odabrane filmske forme.

Nikola i ja, video in progress, 2006. - 2021.

22

23


Temom spomenika i spomeničke baštine Antonio Grgić bavi se već dugi niz godina, a ovaj rad je in-situ instalacija koja se sastoji od fotografije i intervencije autora u zid galerije. Fotografija je snimljena u Spomen-parku Brezovica unutar monumentalnog spomenika. Brončana slova koja su bila u betonskom zidu spomenika, povađena su iz zida na kojem je zatim ostao motiv sličan trobojnoj zaustavi s iščupanim centralni simbolom. Autor u galeriji ponavlja gestu ikonoklazma zabilježenog na fotografiji uništavanjem slike zalijepljene na zid. Također, u galerijski prostor prenosi originalni akt ikonoklazma.

ANTONIO GRGIĆ Bez naziva, instalacija, 32 x 47 cm, 2021.

24

25


IVAN GUNDIĆ Video rad Memogram dio je istoimenog diplomskog rada Ivana Gundića nastalog u sklopu diplomskog studija Fotografije na ADU. Ivan Gundić ovim radom rekonstruira, odnosno, dekonstruira prošlost vlastite obitelji na način da zauvijek rastapa 86 fotografija iz obiteljskih albuma te iz njih filtrira srebro koje zatim pretvara u kovanicu od 490 mg tržišne vrijednosti 5 kuna. Postupak ukratko izgleda ovako: fotografija, koju čine slojevi kemijskog spoja sa srebrom, uranja se otopinu natrijeve lužine koja prvo rastvara premaz želatine, a zatim i srebro koje se polako odvaja i pada na dno dok pritom slika nestaje. Cijeli taj proces iščeznuća prizora vjenčanja, slavlja, portreta, Gundić bilježi kroz video (koji se prikazuje ubrzano što pojačava činjenicu prolaska vremena) i fotografije, a krajnji produkt iščeznuća dva razjedinjena fotoarhiva jest srebrna kovanica koju izlaže pod staklenim zvonom. Memorija i materija utkane su u novi objekt: kroz uništenje autor, paradoksalno, stvara nešto neuništivo, trajnu vrijednost. Vrijednost koja nije materijalna (iako je riječ o kovanici), već je utjelovljenje sjećanja koje nešto znači samo autoru. Video je samo jedan dio ovog slojevitog rada koji govori o mogućnostima fotografije da očuva sjećanje.

26

27

Memogram, video, 9', loop, 2021. Video je dio diplomskog rada Memogram Mentorica: doc. art. Jelena Blagović Komentor: umj. asist. Davor Konjikušić


ZVONIMIR HARAMIJA

Rad Zvonimira Haramije Plump pig iz prošle godine nastao je procesom kolažiranja preuzetih motiva koje s digitalne skice prenosi akrilom na platno. Namjerna pitkost motiva, ali i izdizanje iznad direktne citatnosti i prostog reproduciranja motiva, crni humor, kolažiranje i spajanje nespojivih elemenata koje odlazi u apsurd, elementi stripa, filma, glazbe, reklama, trasha, kiča, camp poetike, ali i njihova kombinacija s ikonografijom kapitalizma, osobito konzumerističke pop kulture koju koristi kao svojevrsnu kritiku materijalističkog svijeta u koji smo uronjeni: sve su to elementi kojima balansira na granici stvarnog i virtualnog, viđenog i nadrealnog, individualne i kolektivne memorije.

Plump Pig, akril i sprej na platnu, 100 x 80 cm, 2020.

28

29


IVAN IVANOVIĆ

Sister superior rad je napravljen s namjerom da se prikazuje isključivo kao digitalni rad. Dakle, ne tiska se, nije namjera da postoji u fizičkom obliku. Prikazuje se kao animacija koja se ponavlja u beskonačnost na ekranu. Rad je zamišljen kao dio tematski povezane serije koja će ispitivati teme budućnosti, uloge i primjene umjetnosti u računalnim igrama, a bavi se i preispitivanjem naslijeđa figurativnog slikarstva i realizma u kontekstu digitalnog okružja. Za sam proces ‘mitinga’, odnosno stvaranja NFT-ja, potrebno je vrijeme za verifikaciju i financijska investicija, što je plan za budućnost ovog rada.

Sister Superior, digitalni rad / animacija / NFT, 28, 5 x 19 cm, 2020.

30


IVANA JELAVIĆ „Mali pogledi su izložba (ciklus fotografija, op.a.) nastala fasciniranošću dječjim pogledom na svijet. Niz dječjih interpolacija u ‘stvarni’ svijet otvara nove međuodnose između izmaštanog i stvarnog. Ronilac u posudi za vodu na radijatoru ili dječji automobil na parkiralištu vrtoglavo otvaraju pogled u mikrosvijet koji osvaja dirljivošću svog sudjelovanja. Isto tako, fotografije koje su snimila djeca, svijet su za sebe. Rijetko se radi samo o jednoj. Uglavnom su to nizovi slika koji ispituju okolinu, istražuju stvarnost i pokušavaju prepričati ili bar na neki način opisati svijet oko sebe. I usto zapanjuju neobičnom ljepotom.“ (Ivana Jelavić) „Iz digitalnog obiteljskog arhiva izdvojene su fotografije s igračkama koje kreiraju preslike stvarnih, mogućih, viđenih ili izmišljenih situacija, kojima je kreirana privremena stvarnost, te scene s penjačem na stijeni, roniocem i brodom u kadici poniru ispod površine, plišane životinje u vrtu kreiraju kazališnu scenu, imaginarij dječje stvarnosti, uče nas gledati stvari drugim očima, otvaraju novu perspektivu, perspektivu drugog kao moguću stvarnost. (…) Fotografije iz druge skupine su snimila djeca, njihova perspektiva vidljiva je iz kuta snimanja, izbora motiva, rezanih kadrova… (…) Njihove fotografije čitaju se kao nizovi slika, niz točaka zaustavljanih u kretanju, bilješke obrnutih analogija sa stvarnim veličinama, pokrenute priče.“ (Davorka Perić)

iz ciklusa Mali pogledi, fotografija - digitalni tisak, izbor iz ciklusa, 2003. - 2009.

32

33


IVA KORDIĆ

U svom dosadašnjem radu, mlada umjetnica Iva Kordić koristi uglavnom analogno-fotografsku tehniku cijanotipije da bi istraživala širinu izražajnih simboličkih mogućnosti plave boje, kojom je fascinirana, kao i motive što elemente prirodnog svijeta apstrahiraju do razine univerzalne prijemčivosti i komunikativnosti te istodobno načina individualne autorefleksije i meditacije. Cijanotipiju je otkrio engleski znanstvenik i astronom Sir John Herschel 1842., a do sredine 20.st. koristila se ponajviše u inženjerskim strukama radi jednostavnog i praktičnog kopiranja velikih tehničkih nacrta. Zasniva se tipično na miješanju otopine kalijevog željezo-cijanida (oko 80%) i amonijevog željezo-citrata (20%) te osvjetljavanju motiva pod film-papirom UV zračenjem, i zatim sušenjem. Ovisno o intenzitetu svjetla, postupak može trajati samo nekoliko minuta ili mnogo duže, po čemu varira i predvidivost rezultata.

Konstelacija 1-3, fotografija - cijanotipija, 29 x 42 cm, 2019. - 2021.

34

35


ALEM KORKUT

Pokret iniciraju gledatelji ili nastaje motoričkim putem kao (…) posljedica skulpturalnog razvoja forme, dok su gradnja i destrukcija, kao i fizička promjena materije, konstante kiparskog izraza Alema Korkuta. Te karakteristike jasno nalazimo i u (…) ciklusu Tijelo, jer u kontekstu Korkutovog razmišljanja, skulptura predstavlja i živo fizičko biće. Ona, poput ljudskog tijela, ima svoj razvoj, postojanost i vijek trajanja te će postupno pod teretom života postajati nestabilna na nogama, počet će se urušavati, uvlačiti sama u sebe i polagano odumirati. Metaforičko iščitavanje (…) ciklusa Tijelo ne zadržava se samo na paraboli potrošnje ljudskog, (…) biološkog tijela, već dotiče i sve pojmove koji se tim nazivom koriste, od matematičke i filozofske terminologije do nazivlja vojnih postrojbi i socijalno-političkih institucija. (https://alemkorkut.com/portfolio-item/tijelo/)

Iz ciklusa Tijelo, izbor iz ciklusa, 2017.

36


BOJAN KOŠTIĆ

Video rad Rad Bez naziva 3 (In frame) dio je serije radova pod nazivom In frame koja je nastala tijekom 2021. (trenutno je 5 radova u seriji). Cijela serija kao polazišnu točku uzima kadar, odnosno frame (kadar, okvir) koji služi kao određena granica unutar koje radovi nastaju. Ta granica je i doslovna (određena doslovnim stranicama kadra ili okvira), ali i metaforična (unutar tih granica autor sam sebe zatvara i djeluje). Ovaj video snimljen je u prostoru Muzeja Grada Križevaca, u prostoriji u kojoj se i izlaže, dakle, riječ je o site-specific radu u kojem autor radnjama koje izvodi naglašava dezorijentiranost i izgubljenost unutar određenog galerijskog konteksta te svojim pokretima reagira na specifičnosti određenog prostora. Specifičnost muzejskog prostora u Križevcima je bilo i prisustvo muhe koje naglašava prazninu prostora i dodaje element apsurda.

Untitled 3 (In frame), video, UHD, h.264, 5'21'', loop, 2021. Kamera, zvuk, montaža: Bojan Koštić Asistentica kamere: Petra Travinić

38


Linija nestajanja serija je od 8 fotografija nastala u 1. mjesecu 2020. godine. Serija govori o prostoru koji nema svrhu, lišenom povijesti i identiteta, prostoru koji je produkt ishitrene urbanizacijske odluke i koji se ne može definirati kao mjesto ali ni kao ne-mjesto. To je linija gdje cesta prestaje, a priroda počinje (i obrnuto), zona gdje bi se ljudi trebali susretati, no nema ih. Antropogene strukture tek su instalacije u prirodi na koje ljudi ponekad odlažu otpad kao ‘doprinos’ ovom prostoru. Magla dočarava osjećaj nestajanja i praznine, kao da pokušava izbrisati ljudski utjecaj i betonske konstrukcije koje zadiru u, do tada, netaknutu prirodu i time ponovno uspostaviti narušenu ravnotežu.

TEODORA LUKAVSKI

Linija nestajanja, serija fotografija, 8/21,0 x 29,7 cm, 2020.

40

41


DARKO MARKIĆ

Rad je dio serije Landscape na kojoj autor radi zadnje tri godine. U ovom se ciklusu vraća apstraktnom slikarstvu pokušavajući doći do početne točke, elementarnih poteza kroz meditativno posvećivanje jednom motivu: drvetu, krošnji, listu. Nježnim potezima kistom i spontanom slikarskom gestom stvara intimističke delikatne prizore koji prenose svjetlo, lelujavi pokret, lahor. Motive gotovo u potpunosti apstrahira, gradi i naznačuje suptilne prostore koji se stvaraju kad pokušavamo uhvatiti bit promatranog. Nijedan od prikazanih pejzaža ne možemo geografski smjestiti, to su krajolici svih krajolika, predstavljeni kroz ekstremno kadrirane krošnje stabala.

Landscape- white, ulje na platnu, 100 x 120 cm, 2020.

42

43


Polazište umjetničkog rada Kate Mijatović jest preispitivanje složenih relacija svjesnog i nesvjesnog. Poseban segment u okviru tih istraživanja čine radovi i projekti sa snovima kao osnovnim konstruktivnim i motivirajućim sadržajem. Kroz istraživanje fenomena sna ovi radovi problematiziraju percepciju stvarnosti u odnosima svjesno-nesvjesno. Rad Djevojački zbor pripada seriji performansa u kojima grupe djevojaka („zborovi“) izvode jednokratne skupne vriskove. Performansi s vrištanjem dosad su izvedeni na sljedećim mjestima: Zbor, MSU Zagreb, 2009; Djevojački zbor, Dubrovnik, 2014; Djevojački zbor Sisak, 2014; Djevojački zbor Omiš, 2018; Djevojački zbor, HDLU Zagreb, 2019. i Djevojački zbor, Galerija umjetnina, Split, 2020.

KATA MIJATOVIĆ

Djevojački zbor, videodokumentacija performansa, 01:10 Dom HDLU Zagreb, snimatelj: Boris Cvjetanović, 2019.

44

45


HRVOJE MITROV Novi slikarski ciklus Hrvoja Mitrova, kojim autor na slikama različitih formata, na sebi svojstven način, interpretira motiv kaktusa, do određene je mjere „mala sinteza“ njegovih istraživanja slikarskih likovnih elemenata i izražajnih sredstava unatrag nekoliko godina. Redovito reduciran i stiliziran na tragu negeometrijske, ekspresivne apstrakcije i art bruta, povremeno i enformela, Mitrovljev slikarski jezik se također koristi i za slikarstvo nestandardnim tehnikama poput spreja ili markera, „posuđenim“ od crteža, kako bi, s jedne strane, naglasak kontinuirano stavljao na procesualnost slikarskog postupka, a s druge, uvijek isticao specifičnosti imanentne mediju slike, mimo njenih prikazivačkih i mimetičkih mogućnosti. U tom smislu, Kaktusi su korak dalje u Mitrovljevoj potrazi za istovremeno maksimalno uravnoteženom i izražajnom slikom.

Blue kaktus, akril na platnu, 50 x 50 cm, 2021. (detalj)

Pink kaktus, akril na platnu, 150 x 100, 2021.

46

47


ŽELJKO MUCKO

Motivi veduta grada, mrtvih priroda i krajolika po kojima je autor poznat u ovom su radu dovedeni do potpunog apstrahiranja, tek s natruhama prizora, a izvedeni su tehnikom ulja na platnu sa suptilno prisutnim elementima kolažiranja. Krećući se unutar granica klasičnog slikarstva i tražeći stilsko-morfološki okvir u kome će njegov pogled i senzibilitet najbolje doći do izražaja on je prošao nekoliko etapa, a ova zadnjih godina kao da je zbir svih prethodnih. Radi se o otvorenoj, dinamičnoj strukturi, veoma živoj igri likovnih elemenata, vedrih boja i preklapajućih rastera ploha koje nagrizaju mrlje i spontana kapanja boje. S nekim dalekim uzorima u apstrakciji pedesetih, ali temeljeni na vlastitim poetičkim principima i slobodnoj interpretaciji motiva, ti su apstraktni krajolici vitalni, zaokruženi prilog suvremenom hrvatskom vedutizmu.

Bez naslova, ulje na platnu, 100 x 140 cm, 2020.

48

49


ZORAN PAVELIĆ

Osnovna obilježja umjetničkog rada Zorana Pavelića su problematiziranje uloge umjetnika, umjetnosti i umjetničkih institucija u društveno-političkom kontekstu vremena i prostora, komunikacija s umjetničkim i kulturnim slojevima nasljeđa, tendencija konceptualnog objedinjavanja pojedinih segmenata vlastitog umjetničkog rada, te utjecaj različitih geo-političkih i medijskih čimbenika na poziciju umjetnika i umjetnosti u društvu. Kipari se Stotka! – rečenica je nastala nedugo nakon potresa koji je zadesio Petrinju, a povezana je s odlaskom jednog od naših najvećih kipara, Ivana Kožarića (rođenog u Petrinji), koji bi 2021. proslavio stoti rođendan.

Kipari se Stotka! olovka, akril i pigment na papiru 158 x 233 cm, 2020./’21., Semantička mapa olovka, akvarel i pigment na papiru 35 x 50 cm; E.A. 4/1; 2020./’21.


PREDRAG PAVIĆ

Rad Parachute Predraga Pavića pripada većoj cjelini-projektu, ambijentalnoj instalaciji Succeeding Dangerously, premijerno predstavljenoj u zagrebačkoj Galeriji SC 2018. Cjelinu čine još radovi Paraplan (grafika-objekt, trikloretilen xerox transfer, paučina i prašina) i Par-avion (video trajanja 08:37 min i Gheppio model aviona-jedrilice). Umjetnik je, bez ikakvog prethodnog iskustva i znanja, odlučio probati konstruirati jedrilicu i odletjeti (od atelijera na Žitnjaku do Galerije SC, zračna udaljenost: 13 kilometara). Parachute je video što prikazuje autora u slobodnom padu te predstavlja svojevrsnu „sigurnu propast“ unutar ambijentalne instalacije. Ako zanemarimo fiktivni karakter rada, na metaforičkoj razini predstavlja spasonosni skok iz aviona-jedrilice, koji je već počeo padati.

Parachute (iz ambijentalne instalacije Succeeding Dangerously) video, loop 03:09 min, 2018.


Kiparski opus Vesne Pokas u pravilu proizlazi iz specifičnih prostornih intervencija izvedenih isključivo na mjestima izlaganja, bilo da se radi o standardnim galerijskim „bijelim kockama“ ili pak eksterijerima izgrađenih i prirodnih okoliša (npr. Poreč, Lokrum…). Povodom njene zasad zadnje izložbe U kvadratu Galerije Forum (2017.), tadašnji voditelj i kustos Antun Maračić je zapisao: „Materijalni elementi koje Vesna Pokas unosi u interijer galerije ili eksterijer grada, odnosno hortikulturalnog ambijenta, nisu umjetnički predmeti nego instrumenti katalizacije doživljaja konkretnog prostora. Pritom autorica ponajprije sama sebi objašnjava zatečeni prostor, istodobno potvrđujući njegove značajke i transformirajući ga, kako bi potom upozorila na njegove nekorištene potencijale.“ Fotografije Bez naziva I & II prikazuju upravo okrupnjene detalje intervencije-instalacije-skulpture u Galeriji Forum, prenoseći neponovljive karakteristike precizno projektiranog trodimenzionalnog ambijenta u dvodimenzionalni medij, te ističući pojedine njegove plastične osebujnosti koje (i) na fotografijama utječu na ugođaj prevladavajućeg mira i kontemplacije, što se i time i samom izložbom širi ne samo prostornom, nego i vremenskom dimenzijom Pokasinog rada.

VESNA POKAS

Bez naziva I i II, fotografija - digitalni tisak, 40 x 30 cm, 2017.

54

55


NIVES SERTIĆ

Ura vremena, fotografija - digitalni tisak, 110 x 180 cm, 18. 8. 2020. „Ura vremena (što čini diptih s radom Bez vremena) je novi rad koji proizlazi iz autoričinih dugogodišnjih promišljanja tema vremena, prostora, svjetla, boje i pejzaža; zatim dugoročne, kontemplativne pažnje i promatranja te preispitivanja preklapanja medija fotografije i videa (tj. pokretne slike općenito). Sekvenca fotografija u radu Ura vremena je tretirana kao filmska vrpca, niz kadrova koji čine jednu narativnu cjelinu o jednosatnoj ljetnoj oluji koja dramatično i brzo mijenja, briše, pa nanovo ispisuje cjelokupan vizual gruškog zaljeva promatranog iz lođe stana u Dubrovniku.“ (Nives Sertić) Umjetnica se od 2014. bavi odnosima promatranja, pokreta i vremena kroz medije videa, fotografije i performansa te istraživanje somatskih praksi. Uz to, njen fokus je na osobnom odnosu s okolišem, pitanjima temporalnosti, dugoročnog i meditativnog promatranja, odnosima statike i dinamike unutar njih samih te (vizualnih) medija u koje ih upisujemo.

56

57


TOMISLAV SERTIĆ

Tematika radova Tomislava Sertića primarno je vezana uz tekstove/nazive pjesama melodičnih i hardcore punk bendova, no utjecaje vuče i iz pop kulture, trasha, stripa, filmova. Autor se izražava u tehnici linoreza koji podsjećaju na najbolje dane DIY fanzinskih praksi te daju osobni osvrt na aktualne situacije. Grafika 2020 odraz je umjetnikovog osobnog pogleda na pandemiju i stanje konstantne lebdeće anksioznosti i nemira u 2020. godini, dok je serija radova otisnutih na pola seta igraćih karata njegov doprinos svjetskoj grafičkoj organizaciji Print Day In May koja se održava svake godine prvu subotu u svibnju, s jakim erotskim i fetish konotacijama. Svoje radove do sada je predstavljao na Instagramu, a ovo mu je prvo izlaganje u galerijskom kontekstu.

2020, linorez, 59,6 x 20 cm, 2021.

May the 1st linorez, 15 / 10 x 6,4 cm, 2021.


Triptih Green and the space between vrsta je dnevničkog bilježenja prirodnog svijeta, zelenila, lišća i malih bića koje nas okružuju. Rad je nastao u tehnici akvarela, dakle vodenoj tehnici, a sačinjen je od prikaza lišća unutar kružne forme, koja već i samim oblikom asocira na neprekinuto kretanje i neprestanu obnovu životu. Umjetnica zapaža i bilježi dnevne mikrosituacije koje zahtijevaju od čovjeka da se zaustavi, pogleda i umiri se. Pod utjecajem Hamvasevog pojma nevidljivog gibanja, autorica hvata život oko nas kojeg često ne percipiramo, a s kojim ona ulazi u nježni dijalog. Antropocentrizam kao karakteristika današnjeg odnosa prema zemlji i prirodi, narušio je taj dijalog, a ideal ravnoteže između čovjeka i prirode već je odavno izgubljen. Svojim radom pokušava osvijestiti težinu nastalog rascjepa i barem djelomično vratiti izgubljeni balans.

GORDANA ŠPOLJAR ANDRAŠIĆ

Green and the space between, akvarel, 3/ 35 x 35 cm, 2021.

60

61


SUNČANICA TUK

Malo stariji rad, iz 2002. godine, umjetnice Sunčanice Tuk, dobar je reprezent postulata njene umjetničke prakse. Izveden akrilikom na platnu, velikih dimenzija kao i većina njenih radova, ovaj rad iskaz je procesualnosti zasnovane na primarnoj, hermetičnoj i reduktivnoj formi. Potez je elementarno sredstvo pomoću kojega gradi serijalno slikarstvo nizova, slojeva i tzv. zapisa. Putem nervature ruke i kontroliranog automatizma ispisuje psihograme unutarnjih duhovnih stanja i latentnu rezistenciju na zbilju, i tim postupkom – apsurdnom radnjom ponavljanja poteza – osvješćuje apsurd spoznaje i esencijalne smislenosti, dakako u znaku pozitivne intencije odupiranja rasapu i entropiji. Repeticija, vertikalni potezi lazurne boje, osnovni oblici, reducirana paleta, serijalno nizanje poteza: sve su to sredstva kojima autorica dolazi do završnog produkta na granici bespredmetnog, minimalnog, konceptualnog i procesualnog.

Bez naziva, akrilik/platno, 200 x 70 cm, 2002.

62


VLASTA ŽANIĆ U slobodnijoj bismo interpretaciji naziv mogli prevesti kao ‘dah vremena’. Slijedom toga, Vlasta zapravo olfaktornom skulpturom vrijeme prevodi u prostor, ispunjava izdvojenu, praznu sobu mirisom istoimena parfema. Naziv parfema, međutim, naslanja se na svojstvo mirisa kao najsnažnijeg provokatora sjećanja, miris je lift koji nas spušta u prošlost brže i izravnije od slike ili zvuka. Zatvaramo oči i puštamo da nas odvede u vrijeme koje je obilježio a da to tada nismo ni znali. Stoga parfem kao da unaprijed imenuje razdoblje kojeg ćemo se u budućnosti njegovim posredstvom sjećati. U Vlastinu je slučaju konceptualnost tog imena, reklo bi se, dar sudbine, zato što mirisna instalacija ponajprije ima autoreferencijalno ishodište: to je bio omiljeni parfem njezine majke, pa kao da je prostor posredstvom mirisa ispunilo njezino vrijeme.

L’ Air du Temps, ambijentalna instalacija, 2021. 'Od kada pamtim, L'Air du Temps je bio mamin parfem. Kada sam bila mala, mame često nije bilo. Miris tog parfema u maminoj sobi nadomještao bi mi njenu prisutnost. Rad posvećujem svojoj nedavno preminuloj majci Dragici Žanić.' (V. Ž.)

64

65


Neven Bilić (Zagreb, 1972.) Diplomirao je kiparstvo 1995. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (u klasi Stanka Jančića), gdje danas radi kao izvanredni profesor na Kiparskom odsjeku. Izlagao je na mnogim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je brojnih nagrada, među kojima su nagrada na 9. Trijenalu hrvatskog kiparstva 2006., prva nagrada za spomenik Fabjanu Kaliterni u Splitu 2009., druga nagrada za spomenik Pobjedi u Zadru 2009., druga nagrada za spomenik Miljenku Smoji u Splitu 2009., nagrada za postaje križnog puta na Srđu u Dubrovniku 2011. te Velika nagrada 12. Trijenala hrvatskog kiparstva 2015.

Iva Bolfek (Koprivnica, 1987.) Diplomirala je likovnu pedagogiju na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Od 2011. godine zaposlena je u Gimnaziji Fran Galović na radnom mjestu profesora likovne umjetnosti. Izlagala je na nekoliko skupnih i samostalnih izložbi, od kojih izdvajamo The World Biennial Exibition of Photography, Novi Sad 2007., Izložba keramike, MMC — Pučko otvoreno učilište Umag, 2011. te Izložba prije izložbe, AK galerija Koprivnica, 2019. Bavi se crtežom, slikarstvom, kiparstvom i keramikom. Članica je udruge Atelieri Koprivnica.

Boris Cvjetanović (Zagreb, 1953.) diplomirao je 1976. na Odsjeku likovnih umjetnosti Pedagoške akademije u Zagrebu. Od 1976. do 1984. bio je restaurator u Hrvatskom restauratorskom zavodu. Fotografijom se profesionalno počeo baviti 1981. godine, otkad radi za Studentski list, za koji od 1987. uređuje fotografiju. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama diljem svijeta (Hrvatska, Europa, SAD, Japan, Australija…) i dobitnik je nekoliko prestižnih nagrada (1st Tokyo International Photo-Biennale ‘95. (Japan), Grand Prix izložbe Hrvatska fotografija ‘97., Nagrada Homo Volans ‘97. i dr.). Godine 1996. izdaje svoju prvu knjigu fotografija Prizori bez značaja, a iste godine fotografije su mu objavljene u knjizi Echoes — Contemporary Art at the Age of Endless Conclusions Francesca Bonamija (The Monacelli Press, New York, 1996.). Dio su nekoliko značajnih svjetskih zbirki: Tokyo Metropolitan Museum of Photography; Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb; Galerija Dante Marino Cettina, Umag; Muzej moderne i suvremene umjetnosti Rijeka; Galerija umjetnina Split; Narodni muzej Zadar Galerija umjetnina; Hrvatski povijesni muzej, Zagreb te nekoliko privatnih zbirki. Godine 2003. je s fotografkinjom Anom Opalić bio predstavnik Hrvatske na 50. Venecijanskom bijenalu umjetnosti (povjerenica i kustosica: Leonida Kovač), a 2012. je s Pulskom grupom, Igorom Bezinovićem, Hrvoslavom Brkušićem i Sinišom Labrovićem sudjelovao u hrvatskoj izložbi 13. Venecijanskog bijenala arhitekture. S Borisom Greinerom, Stanislavom Habjanom i Danijelom Žeželjom (od 2012. i Hrvojem Đukezom) je 2001. pokrenuo umjetničku radionicu Petikat, a autor je i nekoliko filmova te kustoskih izložbenih koncepata.

biografije

Izabela Čuni (Koprivnica, 1992.) 2012. godine završava Graditeljsku školu u Čakovcu, smjer —dizajner unutarnje arhitekture. Iste godine po završetku srednje škole, pod mentorstvom prof. Bojana Miljančića upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer Slikarstvo. Već u ranijim godinama studija pokazuje interes za geometrijskom apstrakcijom koju kasnije i oblikuje u svoj stil. Aktivno je sudjelovala na mno-

66

67


gim događajima vezanima uz kulturu, arhitekturu, umjetnost i dizajn. 2018. godine završava Akademiju u klasi prof. Zoltana Novaka. Do sada je izlagala na nekoliko samostalnih (Galerija CEKAO, Zagreb) i grupnih izložbi u gradu Zagrebu, Zaprešiću, Osijeku. Članica je Ateliera Koprivnica.

stavio se samostalnom izložbom u sklopu međunarodnog festivala fotografije Organ Vida. Član je Ateliera Koprivnica.

Zvonimir Haramija (Čakovec. 1978.) Diplomirao je 2007. na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, u grafičkoj klasi prof. Šiška. Samostalno izlaže od 2004. godine. Do danas je imao 18 samostalnih i desetak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu te je sudjelovao na desetak street art festivala. Kao animator radio je na različitim projektima Croatia i Zagreb filma. Autor je kratkog animiranog filma Monster Master. Bavi se slikarstvom, ilustracijom, izradom animiranih video spotova te slikanjem murala. Član je udruge likovnih umjetnika Atelieri Koprivnica. Trenutno živi i radi kao prof. likovne kulture u Koprivnici.

Dražen Eisenbeisser (Koprivnica, 1957.) Samouki umjetnik. Njegovu prirodnu nadarenost usmjerili su njegovi slikarski mentori – akademski slikari iz Koprivnice (Romano Baričević, Željko Mucko), a posebice mu je poticajan bio profesor Zlatko Kauzlarić Atač. Do sada je imao 12 samostalnih izložbi u Londonu, 20 samostalnih izložbi u Hrvatskoj te je sudjelovao u preko 40 grupnih izložbi. 2017. godine izlaže u Londonu u prestižnoj galeriji Mall Galleries/Federation of British Artists gdje postiže veliki uspjeh (izložbena komisija jednoglasno je odlučila izložiti radove Dražena Eisenbeissera, a izabran je između četiri tisuće kandidata), te je pozvan da za dvije godine dođe izložiti nove radove. Član je HDLU-a Varaždin i Atelieri Koprivnica. Živi i radi u Koprivnici.

Ivan Ivanović (1986.) Odrastao je u Križevcima, studirao i diplomirao na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a danas živi i radi u Koprivnici kao interdisciplinarni umjetnik i game designer. Svoje radove predstavio je do sada na dvije samostalne izložbe (Klub kulture Križevci i AKC Attack - Medika) i jednoj skupnoj izložbi (AK galerija, Koprivnica). Aktivan je član udruge P.O.I.N.T. iz Križevaca, u sklopu koje redovito organizira radionice i tribine (Mala škola stripa, Sandbox), a odnedavno je i član Ateliera Koprivnica. Radi na više projekata vezanih za razvoj računalnih igara, a odnedavno je vlasnik obrta Heresy Design koji se bavi specijaliziranim dizajnerskim djelatnostima i razvojem računalnih igara. Zanimaju ga strip, glazba, povijest i knjige.

Boris Greiner (Zagreb, 1959.) Autorsko djelovanje započinje 1983. Sa Stanislavom Habjanom ostvaruje niz projekata u raznim medijima (grafički materijali, proza, performansi, izložbe, akcije i eksperimentalni filmovi) u okviru dvadesetogodišnjeg konceptualnog projekta Greiner & Kropilak Mailart Office. Od 1992. sa S. Habjanom i Danijelom Žeželjem djeluje u okviru umjetničke grupe Slipa Konfidenca. Godine 2001. sa S. Habjanom, D. Žeželjem i Borisom Cvjetanovićem osniva umjetničku radionicu Petikat, kojoj se 2012. pridružuje i slikar i dizajner Hrvoje Đukez. Godine 2003. završava dvadesetogodišnji autorski projekt Greiner & Kropilak Mailart Office te otada uglavnom djeluje samostalno. Dosad je objavio niz knjiga prozne literature i eseja, ostvario dvadesetak samostalnih izložbi i izvedbi te snimio deset filmova. Profesionalno se bavi grafičkim dizajnom. Recentni radovi i projekti uključuju proznu knjigu Zeleni val (2020.), Volumene 7 i 8 serije knjiga Osvojena područja (2019. i 2020.), koje sabiru Greinerove kratke eseje i kritike suvremene umjetnosti, uređivanje i oblikovanje Almanaha 2020. � Centra periferije Atelijera Žitnjak, i druge.

Ivana Jelavić (Split, 1971.) Osnovnu i srednju školu je završila u Dubrovniku. Diplomirala je 1997. na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi Gorkog Žuvele, s video radom Jedan i teoretskim radom iz kolegija vizualnih komunikacija: Semiotika televizijske reklame. Od 1999. djeluje kao samostalna umjetnica i članica je HDLU-a. Održala je više samostalnih izložbi i performansa u Zagrebu i Hrvatskoj te sudjelovala u nizu skupnih izložbi te filmskih i video festivala i manifestacija u Hrvatskoj i inozemstvu.

Antonio Grgić (1973.)

Iva Kordić (Zagreb, 1992.)

Arhitekt i slobodni umjetnik, a u svom djelovanju prvenstveno koristi urbani prostor kao umjetnički medij kroz vizuru antropologije i psihoanalize prostora. Njegov glavni interes su urbane intervencije i performansi koji propitkuju veze između ideoloških, socijalnih i osobnih psiholoških snaga u urbanom okruženju. Izlagao je na nizu domaćih i međunarodnih izložbi, kako samostalno tako i grupno. Autor je više urbanih plastika. Također piše o teoriji umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija. Član je Ateliera Koprivnica.

Živi i radi u Trstu i Zagrebu te 2015. upisuje studij umjetnosti u Italiji s fokusom na kinematografiju i nove medije. Naglasak njenih umjetničkih istraživanja zadnjih godina je na povijesnim procesima razvoja fotografije

Alem Korkut (Travnik, 1970.) Upisao je studij kiparstva u Sarajevu 1991., a od 1992. do 1997. studirao kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirao 1997. godine. Autor je više javnih skulptura: Karijatida (Pazin, 2002.), Spomenik biciklu (Koprivnica, 2005.), Spomenici palim braniteljima Domovinskog rata (Šibenik, 2006.; Karlovac, 2009.; Koprivnica, 2016.). Dobitnik je Velike nagrade 27. Salona mladih u Zagrebu, Godišnje nagrade HDLU-a za mladog umjetnika 2004., Velike nagrade Splitskog salona 2009., Treće nagrade na izložbi T-HT nagrada@msu.hr 2011. te jedne od tri jednakovrijedne nagrade 13. Trijenala hrvatskoga kiparstva 2018. godine. Izlagao je na četrdesetak samostalnih te oko sto i pedeset skupnih

Ivan Gundić (Koprivnica, 1993.) Završio je preddiplomski studij na Fakultetu političkih znanosti i diplomski studij fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dobitnik je dviju Rektorovih nagrada. U svojim radovima bavi se temama društva, jezika, memorije, ideologije i identiteta. Poseban interes pokazuje za eksperimentiranje sa samim medijem fotografije, alternativnim poimanjima procesa i tehnika fotografiranja, kao i za kombiniranje fotografije i drugih medija. 2018. godine pred-

68

69


izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 1998. do 2007. kao samostalni umjetnik bio je član HZSU-a. Jedan je od pokretača (2004.), a potom i voditelj umjetničke organizacije Atelijeri Žitnjak. Od 2007. predaje kiparstvo na ALU u Zagrebu, trenutno u statusu izv. profesora.

Diplomirao je slikarstvo 1972. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi Đure Sedera. Predavao je crtanje i crtanje akta ak.god 2001./’02. na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu Sveučilišta u Mostaru, u zvanju višeg asistenta. Studijski je boravio u Londonu i Parizu te izlagao na više desetaka samostalnih i skupnih izložbi. Član je umjetničke organizacije Atelijeri Žitnjak, HDLU-a i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Izlaže od 1992. godine. Živi i radi u Zagrebu.

Bojan Koštić (Koprivnica, 1988.) Magistrirao je na Odsjeku kroatologije, pri Hrvatskim studijima. Paralelno studira i latinski jezik i književnost te stječe titulu prvostupnika hrvatskog latiniteta. Aktivni je član na nezavisnoj kulturnoj i civilnoj sceni, dugogodišnji suradnik AK galerije. Suosnivač i programski voditelj Festivala izvedbenih umjetnosti i kazališta (2015 – 2018). Bavi se fotografijom, videografijom, dizajnom i performansom. Izlagao na nekoliko skupnih i samostalnih izložbi. Finalist nagrade Radoslav Putar za 2020. godinu. Vlasnik obrta KONTRALIHT za videoprodukciju, fotografiju, dizajn i usluge. Radi kao voditelj ureda u Atelierima Koprivnica i kao programski koordinator u Forumu udruga nezavisne kulture FUNK.

Željko Mucko (Koprivnica, 1959.) Školu primijenjene umjetnosti završio je u Zagrebu 1978. godine na odsjeku Slikarstva (profesori Josip Biffel, Francina Dolenec, Danijel Žabčić). Godinu dana studirao je na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je slikarstvo 1984. godine, u klasi profesora Raoula Goldonija. Za svoj diplomski rad dobiva nagradu Vijeća Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Kao stipendist austrijske Vlade boravi 1994. godine u Salzburgu na Internationale Sommerakademie f�r Bildende Kunst, u klasi Nancy Spero i Leon Golub. Godine 2006. izlazi mu monografija s tekstom Marijana Špoljara. Godine 2009. postaje član grupe Contra i seli u novi atelier u Starigrad kod Koprivnice, a s kolegama Romanom Baričevićem i Vlatkom Vincekom 2012. godine osniva Udrugu Atelieri Koprivnica. Dobitnik je priznanja Zlatna slikarska paleta na međunarodnoj likovnoj koloniji Sava 2012 u Distriktu Brčko te prve nagrade na VI. triennalu Pasionska baština 2015. godine u Zagrebu. Izlaže od 1981. godine na sedamdesatak samostalnih i više kolektivnih izložbi u zemlji i regiji. Godine 2015. izlazi mu opsežna monografija koju potpisuje Krunoslav Kamenov.

Teodora Lukavski (Koprivnica, 1989.) Na Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije u Zagrebu stekla je titulu magistre inženjerke ekoinženjerstva. Bavi se tradicionalnom i digitalnom ilustracijom, slikarstvom, analognom i digitalnom fotografijom, cijanotipijom, monotipijom te ponekad oslikavanjem murala (Street Art Festival). Iza sebe ima nekoliko izložbi fotografija. Također je izlagala i svoje ilustracije na raznim festivalima (High Grounds, FUNK day, Art Forest). Volontira na raznim kulturnim manifestacijama, većinom kao koncertna fotografkinja te kao tehnička asistencija u AK galeriji. Od 2021. članica je Ateliera Koprivnica.

Zoran Pavelić (Osijek, 1961.) Multimedijalni umjetnik, od 1988. do 1991. bio je osnivač i član neformalne umjetničke grupe Močvara / Baranja. Diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1998. Bio je član Upravnog odbora Baranjske umjetničke kolonije od 2004. do 2010., a član je umjetničke organizacije Atelijeri Žitnjak od 2005. Član Savjeta Galerije proširenih medija PM bio je od 2000. do 2007., a do danas je (od osnutka 2007.) voditelj i član umjetničke organizacije PLEH.

Darko Markić (Vukovar, 1983.) Nakon završene srednje škole Primijenjene umjetnosti i dizajna upisao je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao je 2006. godine u klasi profesora Ante Kuduza, a pod komentorstvom profesora Igora Rončevića. Izlagao je na deset samostalnih i pedesetak skupnih izložbi. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja za slikarstvo. Osim slikarstvom bavi se i pedagoškim radom kao učitelj likovne kulture. Član je Ateliera Koprivnica. Živi i radi u Koprivnici.

Predrag Pavić (Zagreb, 1982.)

Kata Mijatović (Branjina, Baranja, 1956.)

Diplomirao je 2011. na kiparskom smjeru Nastavničkog odsjeka Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagao je na grupnim i samostalnim izložbama u Zagrebu, Splitu, Puli, Osijeku, Gothenburgu, Duesseldorfu, Dresdenu, Cataniji, Sofiji, Gdanjsku i drugdje. Laureat je Velike nagrade 10. Trijenala hrvatskog kiparstva, Velike nagrade Emanuel Vidović 38. Splitskog salona, Nagrade za najboljeg diplomanta ALU 2011., Nagrade HS AICA-e — Hrvatske sekcije međunarodnog društva likovnih kritičara i Nagrade Radoslav Putar za najboljeg mladog hrvatskog umjetnika do 40 godina starosti 2019. godine. Rad Autoportret (2011.) nalazi se u javnoj zbirci Muzeja suvremene umjetnosti Istre.

Multimedijalna umjetnica, od 1988. do 1991. bila je članica neformalne umjetničke grupe Močvara / Baranja. Godine 1981. diplomirala je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Osijeku. Studirala je slikarstvo na Accademia di belle arti Firenze od 1991. do 1993., a potom nastavila studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje je diplomirala 1997., u klasi Đure Sedera. Bila je članica Upravnog odbora Baranjske umjetničke kolonije od 2005. do 2010., a voditeljica Galerije Atelijera Žitnjak od njezina osnutka 2005. pa sve do 2019. godine. Od 2007. je članica Umjetničke grupe PLEH (s Marijanom Molnarom, Zoranom Pavelićem i Vlatkom Vincekom). Godine 2013. bila je predstavnica Hrvatske na 55. Venecijanskom bijenalu umjetnosti s projektom Između neba i zemlje (izbornik i kustos: Branko Franceschi). Živi i radi u Zagrebu kao samostalna umjetnica.

Vesna Pokas (Sisak, 1959.)

Hrvoje Mitrov (Karlovac, 1972.)

70

71

Interfakultetski studij Akademije likovnih umjetnosti i Filozofskog fakulteta u Zagrebu je završila 1984. godine, kad i počinje skupno te samostalno izlagati. Dobitnica je nagrada Grad-Otok (Dubrovnik, 1996.), Velike nagrade Zagrebačkog salona 2007. te priznanja HS AICA-e na XI Trijenalu hrvatskog ki-


parstva 2012. Sudjelovala je u rezidencijalnim programima-stipendijama u Wiesbadenu (1999.), Mainzu (2002.) i Duesseldorfu (2010.). Samostalno je izlagala u Zagrebu, Splitu, Wolfsbergu (Austrija), Novigradu, Rovinju te Wiesbadenu i Mainzu (Njemačka), kao i na nizu skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i radi u Zagrebu.

grafičko-pjesnička mapa u suradnji s pjesnikom Slavkom Jendričkom, a 2004. monografija (autor Marijan Špoljar). Članica je Ateliera Koprivnica.

Vlasta Žanić (Zagreb, 1966.) Nakon završene srednje Škole primjenjenih umjetnosti i dizajna, upisuje kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje diplomira 1990. Od tada kontinuirano izlaže i sustavno se bavi pojmom skulpture koristeći razne medije izražavanja (skulptura, instalacija, video, performans, happening…), istražujući dodirne točke i odnose među njima. Teme kojoma se bavi kreću se rasponom od osobnih i intimnih do teoretskih i konceptualnih propitivanja o pojmu kiparstva, značenju i poziciji autora/ica, publike i eksponata. Do sada je izlagala na više od trideset samostalnih i velikom broju skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, sudjelovala na filmskim festivalima, likovnim kolnijama i festivalima performansa. Višestruko je nagrađivana za svoj rad (jedna od nagrada 8. Trijenala hrvatskog kiparstva 2003, Godišnja nagrada HDLU-a 2005., Nagrada Oktavijan za eksperimentalni film na 14. Danima hrvatskog filma, Vjesnikova godišnja nagrada 2006., Nagrade Međunarodnog multimedijskog festivala Visura Aperta 2010. i 2014., i dr.). Radovi joj se nalaze u javnim i privatnim zbirkama suvremene umjetnosti kao što su: Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, Nacionalni muzej moderne umjetnosti / Moderna galerija u Zagrebu, Galerija umjetnina Split, Umjetnička galerija Dubrovnik, Lauba, kuća za ljude i umjetnost u Zagrebu, itd. Živi i radi u Zagrebu gdje predaje na Kiparskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti.

Nives Sertić (Dubrovnik, 1984.) Multimedijalna umjetnica; diplomirala 2009. na Odsjeku za animirani film i nove medije Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Vodila je platformu za mlade Antibiotik i Galeriju Jogurt u AKC Medika (s I. Cepanec) te istraživački umjetnički projekt O MM-u, u kojem se bavi MultiMedijalnim centrom zagrebačkog Studentskog centra, kroz arhiv te ustanove. Kao koautorica, video umjetnica i performerica surađuje s nizom autora/ica i organizacija s plesne scene: S. Pregrad, I. Omerzo, Ž. Sančanin, P. Zanki, Improspekcije, Ekscena i dr. Noviji radovi i projekti (od 2014.): Rearrangeing and (self)-arranged, Ja gledam tebe dok ti gledaš mene dok… (2014.�2016. sa Sonjom Pregrad), 60 godina 15 dana (2016.), 3 do 10, stabla (2017.�2018.), Pogled koji nestaje (2018.), Kuća je šuma je kuća (2019.). Predavala je na Studiju dizajna pri AF-u (2014. - 2018.) te na Pučkom otvorenom učilištu Zagreb. Kao grafička dizajnerica i multimedijalna umjetnica surađuje na nizu projekata s D. Gamulinom i A. Sevšekom (memorijalna zbirka Lipa pamti (2016.), stalni postav MCK Sinj, Ako tebe zaboravim… (2020.)). Izlaže u zemlji i inozemstvu.

Tomislav Sertić (Koprivnica, 1982.) Radi grafike u linorez tehnici od 2017. godine. Tematika radova je primarno vezana na tekstove/nazive pjesama melodičnih i hardcore punk bendova, a ponekad zastrani u smjeru flore i faune. Tamo ne pak ne zadržava previše jer mu svaki takav “izlet” kao krajnji rezultat izgleda generički i premonoton. Ovo mu je prva javna izložba, a do sada su mu radovi bili objavljivani u publikacijama kao što su the6ress(uk), infame zine (mex) i grá fi ca (mex). Od 2021. član je Ateliera Koprivnica.

Gordana Špoljar Andrašić (Koprivnica) Samostalna je umjetnica. Diplomirala je povijest umjetnosti i etnologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnica (HZSU), Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU) u Zagrebu i Ateliera Koprivnica (AK). Draženka Jalšić Ernečić autorica je knjige Gordana Špoljar Andrašić iz 2003. godine, a godine 2017. objavljena je umjetnička knjiga Memorabiliar u izdanju Muzeja grada Koprivnice autorice Ive Körbler. Svoje stvaralaštvo, kreaciju i nemir predstavlja uvijek novim ciklusima, u kojima pokušava prenijeti vlastite dijaloge između intimnog ili unutarnjeg čitanja, i stvarnog, vanjskog poimanja svijeta i prirode. Do sada je priredila više od šezdeset samostalnih izložbi, a izlagala je i na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu.

Sunčanica Tuk (Sarajevo, 1944.) Diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1971. godine, u klasi profesora Perića. Od tada je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Izlagala je na tridesetak samostalnih izložbi i preko stotinu puta kolektivno u zemlji i inozemstvu. U izdanju Pastorale objavljena je 1999.

72

73


DVIJE PERIFERIJE Nakladnik: Gradski muzej Križevci Tome Sermagea 2, Križevci, http://www.gradski-muzej-krizevci.hr

Likovna galerija Gradskog muzeja Križevci 6. 7. 2021. - 17. 7. 2021.

Za nakladnika: Tea Hatadi Organizacija izložbe: Gradski muzej Križevci

Autorica projekta: Tea Hatadi

Autorica koncepcije: Tea Hatadi

Urednica: Tea Hatadi

Kustosi izložbe: Bojan Krištofić, Tanja Špoljar

Uvod: Tea Hatadi

Likovni postav izložbe: Tea Hatadi, Bojan Krištofić, Tanja Špoljar

Autori tekstova: Bojan Krištofić i Tanja Špoljar

Tehnički postav izložbe: Marija Rogina

Lektura: Dragana Radovan

Umjetnici Atelijeri Žitnjak: Alem Korkut, Boris Cvjetanović, Hrvoje Mitrov, Kata Mijatović, Zoran Pavelić, Vesna Pokas, Ivana Jelavić, Vlasta Žanić, Boris Greiner, Predrag Pavić, Neven Bilić, Iva Kordić, Nives Sertić

Fotografije: Ustupljene ljubaznošću autora Vizualni identitet i prijelom kataloga: Boris Greiner Tisak: Tiskara Zelina d.d.

Atelieri Koprivnica: Iva Bolfek, Izabela Čuni, Dražen Eisenbeisser, Antonio Grgić, Ivan Gundić, Zvonimir Haramija, Ivan Ivanović, Bojan Koštić, Teodora Lukavski, Darko Markić, Željko Mucko, Tomislav Sertić, Gordana Špoljar Andrašić i Sunčanica Tuk.

Tiskano u Hrvatskoj, 2021.

ISBN 978-953-8291-14-2 Fotografije i vizualni materijali uz ljubaznost autora. CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveuučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem .

Zahvaljujemo Alemu Korkutu na ideji za naziv izložbe "Dvije periferije". Izložba je otvorena od 6. srpnja do 17. srpnja 2021. godine u Likovnoj galerija Gradskog muzeja Križevci, Trg Antuna Nemčića 6/I, od ponedjeljka do petka 10 – 13 sati, subotom 10 – 12 sati.

Sadržaj ovog kataloga u isključivoj je odgovornosti Gradskog muzeja Križevci i ni pod kojim se uvjetima ne može smatrati kao odraz stajališta Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Križevaca i Koprivničkokriževačke županije. Realizaciju izložbe i kataloga sufinancirana je sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Grada Križevaca i Koprivničkokriževačke županije.

74

75



Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.