Jeste li znali? Prve naznake korištenja paste za zube mogu se pronaći u Starom Egiptu 5000 godina prije Krista gdje su pravili jednu od prvih inačica paste za zube od krupne soli, osušenih cvjetova irisa, papra i mente. U 1000-tim godinama poslije Krista, Perzijci su upozoravali svoj narod o opasnostima korištenja jakih abrazivnih sredstava i preporučili korištenje izgorjelih školjki puževa i izgorjelog gipsa. Početkom 18. stoljeća u osnovnu smjesu paste za zube dodavao se mrvljeni osušeni tost, soda bikarbona i sapun. Kasnije se dodavao i boraks u prahu za postizanje efekta pjene, stroncij za ojačavanje tvrdih zubnih tkiva i smanjenje osjetljivosti i glicerin za bolju konzistenciju. John Harris je u 1850-ima odlučio dodati i kredu za postizanje konzistencije koju poznajemo danas, a Colgate je masovno proizvodio pastu za zube pakiranu u staklenkama sve do 1872. godine kada su osmislili pakiranje u obliku tube s čepom. Od 1914. godine počeo se dodavati fluor u paste za zube za karijes-protektivni učinak. Napretkom tehnologije javio se problem održavanja oralne higijene u svemiru pa je NASA 1987. godine izumila prvu jestivu pastu za zube. Takva pasta se može progutati nakon korištenja što je vrlo praktično u uvjetima bez gravitacije, a jestiva pasta za zube je osim u svemiru našla svoju primjenu i kod djece. Zbog primamljivog okusa i mirisa djeca često gutaju pastu za zube koja im može naškoditi, a ingestija jestive paste za zube ne predstavlja rizik čak ni kod najmlađe populacije. Katarina Šutalo
96
FISSURA SVIBANJ 2021.
