Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi osječkih sportskih društava (V. dio

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 303-315 Petar Kerže, Vesna Širić, Zoran Vladović: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi...

Petar Kerže, prof., viši predavač Fakultet elektrotehnike, računarstva i informacijskih tehnologija Osijek pkerze@ferit.hr

Mr. sc. Vesna Širić, viša predavačica Pravni fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku vesna.siric@optinet.hr

Zoran Vladović, prof., viši predavač Pravni fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku zvladovi@pravos.hr UDK: 796(497.5Osijek)(091) Pregledni rad Prihvaćeno: 9.8.2021

U radu autori na temelju članaka iz novina Hrvatski list, pohranjenih u hemeroteci Muzeja Slavonije u Osijeku i dostupne literature nastavljaju pratiti u gradu Osijeku značenje Nijemca i Austrijanca, koji su iz redova obrtnika, trgovaca, industrijalaca, liječnika, farmaceuta i ostalih društvenih slojeva, kao potomci treće ili četvrte generacije Nijemaca i Austrijanaca pridošlih u Osijek, sudjelovali krajem 19. i tijekom 20. stoljeća u djelovanju i osnivanju pojedinih osječkih sportskih društava i bili istaknuti članovi. U ovom radu su uvodno ukratko dali općeniti razvoj zrakoplovstva i motociklizma, a potom se u središnjem dijelu rada usmjerili na obradu sportskih društva u Osijeku kojima su navedeni sportovi temeljna grana djelovanja.

Ključne riječi: sportska društva, zrakoplovstvo, motociklizam, Nijemci, Austrijanci, Osijek

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 303-315 Petar Kerže, Vesna Širić, Zoran Vladović: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi...

U sportskom životu grada Osijeka i zrakoplovstvo i motociklizam su sinonim za sportsku tradiciju, koja predstavlja određeno razdoblje postojanja i djelovanja tih klubova. Te grane sporta su sastavnica sportske kulture, koja je dio kulturne baštine grada na Dravi. U tome je i veliko značenje Austrijanaca i Nijemaca. Budući da tema o osječkim sportskim društvima i klubovima nije završena ni u IV. dijelu članka iz Godišnjaka Jahrbucha vol. 27 objavljenoga 2020. godine istraživanje je nastavljeno što je i sadržaj ovoga rada.

Budući da Osijek zaista ima dugu tradiciju vezanu za sportski život i ovim člankom, u kojem obrađujemo navedene sportske grane, dajemo samo mali prilog za daljnja temeljitija proučavanja sporta grada Osijeka.

Sportsko zrakoplovstvo (engl. sporting flying, njem. Flugsport, franc. aviation sportive) zajednički je naziv za sve vrste letenja bezmotornim i motornim letjelicama, kojima se nastoji postići izvršenje nekog sportskog zadatka, i to: natjecanjima, rekordima i osvajanjem sportskih značaka. Sportsko zrakoplovstvo obuhvaća sljedeće grane: balonstvo, jedriličarstvo, modelarstvo (zrakoplovno i raketno), padobranstvo, astronautiku (samo rekorde) i motorno letenje, te djelatnosti: amatersku gradnju letjelica, zrakoplovno obrazovanje i propagandu.1

Stanovnici grada Osijeka i okolice imali su prvi javni neposredni susret sa zrakoplovstvom 5. lipnja 1890. godine u Gradskom vrtu. Toga je dana u grad na Dravi sa svojom montgolfierom „Saturno“ stigao tada poznati Bolognese Giacomo Merighi, koji je odmah punio balon pred brojnim gledateljima okupljenim u osječkom Novom gradu. Budući da se to punjenje odužilo Merighi je poletio prerano i napravio samo nekoliko svojih akrobacija na trapezu obješenom o prsten balona i ubrzo se spustio u dvorište obližnje ciglane. Šesnaest godina kasnije spustio se na tzv. Brožanovu pustaru, južno od grada Osijeka, balon Austro-Ugarske Monarhije balonskoga odjela s natporučnicima Malinom i Semlinerom. Sljedeći susret sa zrakoplovstvom toga tipa zbio se 22. kolovoza 1906. godine kada je balon preletio Osijek iz smjera Moravske, tako da ga je vidjelo jako malo Osječana. Nad gradom je zapažen i prelet balona 11. svibnja dvije godine potom.2

Pionira zrakoplovstva u Osijeku, za razliku od nekih hrvatskih gradova, nema. No, prvi susret sa zrakoplovom Osječani su doživjeli 20. kolovoza 1910. godine, kada je na poticaj gornjogradskog Hrvatskoga sokola, a posredstvom bankarske kuće Worms

1 Enciklopedija fizičke kulture, Jugoslavenski leksikografski zavod, br. 2 (P-Ž) dodatak i rezultati, Zagreb 1977., 504 2 Ivan Šum, „Baloni i rana krila nad Osijekom“, Povijest sporta, br. 69., Zagreb 1986., 239-241.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 303-315 Petar Kerže, Vesna Širić, Zoran Vladović: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi...

iz Pariza, u grad na Dravi stigao francuski pilot Leon Versepuy sa zrakoplovom tipa Demoiselle. Taj lagani zrakoplov, prikladan za pokazne letove, Francuz je toga dana montirao na artiljerijskom vojnom vježbalištu iza Tvornice šećera u Donjem gradu i izveo dva uspješna leta na visini od 35 do 40 metara. (To uzletište se upotrebljavalo do 1932. godine, a potom se do 1940. koristio teren na Pampasu, smješten bliže središtu Osijeka u Gornjem gradu: bio je manje siguran.) Zapis o pokušaju inž. Andrije Hubera da u veljači 1911. patentira svoju zamisao u izvedbi letjelice i nije bio previše uspješan. No, drugo viđenje zrakoplova nad Osijekom dogodilo se 15. kolovoza sljedeće godine, kada su putujući u Budimpeštu Mihajlo Merčep, glasoviti hrvatski konstruktor zrakoplova, i njegov pilot Dragutin Novak izveli tim zrakoplovom, pred okupljenim građanstvom, tri uspješna leta na visini od 40 metara. Organizator toga događaja ponovno je bio gornjogradski Hrvatski sokol. Treći i posljednji osječki predratni javni let zrakoplovom izveo je 23-godišnji mađarski pilot Istvan Dobos, koji je 21. lipnja 1914. doletio u Osijek „Albatrosom III“. Zrakoplov je bio zanimljivo konstruiran. Za uzletište je odabrano vojno vježbalište južno od gornjogradskoga željezničkog kolodvora uz Vinkovačku cestu. Pred velikim brojem Osječana Dobos je u poslijepodnevnim satima ostvario svoj program, koji se sastojao od spirala, osmica, poniranja, propinjanja i bacanja cvjetnih latica. Potom se s visine do 500 metara postupno spustio / doletio u Gradski vrt. Tako je prvi pilot koji je letom zrakoplova iznad grada ponio rana krila nad Osijekom.3

Iako su ratne operacije u Prvom svjetskom ratu uglavnom mimoišle hrvatsko područje, pa tako i Osijek, upravno, gospodarsko, prosvjetno, zdravstveno i vojno središte, Osječani su za vrijeme Prvoga svjetskoga rata imali prilike uočiti rutinske prelete vojnih zrakoplova zbog relativne blizine značajne vojne baze u Novom Sadu.4

Nakon završetka rata ponovno su nad gradom zapaženi školski i izviđački zrakoplovi novoga zrakoplovstva. Prvim poslijeratnim civilnim zrakoplovom nad Osijekom pilotirao je Zagrepčanin Mautner, koji je iz svoga zrakoplova 1. travnja 1921. godine bacao letke nad gradom.5

Poticaj za razvoj zrakoplovstva u Osijeku dao je agilni profesor fizike Janko Orlović, kojeg je u tome potpomogao veliki župan Ljudevit Gaj. Tako se 14. veljače 1926. godine osniva ogranak osječkoga Aerokluba „Naša krila“. Osnivačka skupština održana je u dvorani Trgovačko-obrtničke komore u Osijeku (danas zgrada Županijske komore Osijek, Europske avenije 13 u Osijeku). Toga je dana izabran

3 HR-Državni arhiv u Osijeku (dalje DAOS), I. Šum, „Zrakoplovstvo grada Osijeka 1890. - 1996.“, (Sjećanja i dokumentacija, neobjavljeni rukopisi); I. Šum, „Baloni i rana krila…“, 240.-241. 4 „Lokal-Nachrichten”, Die Drau, Osijek, 7. 10. 1914., 4; Isto, 10. 10. 1914., 5; „Lokalnachrichten”, Slavonische

Presse, Osijek, 7. 10. 1914., 2. 5 I. Šum, „Baloni i rana krila…“, 240.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 303-315 Petar Kerže, Vesna Širić, Zoran Vladović: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi...

privremeni odbor u sastavu: predsjednik Ljudevit Gaj, potpredsjednik dr. Vjekoslav Hengl, osječki gradonačelnik, blagajnik Richard Hedl, tajnik Orlović te odbornici trgovac Miro Exinger, inž. Ivan Reich, arhitekt Vladoje Aksmanović (Viktor Axmann) i drugi ugledni Osječani iz gospodarskih, prosvjetnih, kulturnih i drugih krugova. Klub je vrlo brzo imao 1.125 članova.6

Gradonačelnik Vjekoslav Hengl

6 „Sport“, Hrvatski list, Osijek, 16. 2. 1926.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 303-315 Petar Kerže, Vesna Širić, Zoran Vladović: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi...

Prvi osječki tzv. „Aero–dan“ s nekoliko tipova zrakoplova „Brandenburg“ i „Devoitin“ organiziran je 18. rujna 1927. godine na vježbalištu u Donjem gradu iza Tvornice šećera. Međutim, potonje priredbe, tombole i zabave organizirane od strane Aerokluba „Naša krila“ nisu pomogle da se nabavi vlastiti klupski zrakoplov, što je bilo vrlo bitno za ozbiljniju djelatnost Kluba. Stoga je u potonjim godinama rad sve više slabio, te gotovo zamro. Naime, budući da je sva promidžba imala suviše prizvuk centraliziranja rada i jak utjecaj vojnoga zrakoplovstva pravog sportskog zrakoplovstva i nije bilo.7

Prilike glede razvoja zrakoplovstva u Osijeku bitno su se izmijenile kada se u grad na Dravi doselio Teodor Drndarski, trgovac i suvlasnik osječkog Narodnoga magazina. Bio je veliki entuzijast zrakoplovstva i sportski djelatnik. Prvotno je djelovao u gornjogradskom Veslačkom klubu „Neptun“, ali je ubrzo potaknuo zamisao ponovnog oživljavanja rada osječkoga Aerokluba „Naša krila“. Obnoviteljska osnivačka skupština održana je 21. prosinca 1932. godine. Za predsjednika je izabran Drndarski, koji je prvi u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji nabavio pravi privatni sportski zrakoplov tipa „Gerner G II“. Za tu je namjenu dao izgraditi i hangar na Pampasu nadomak VK „Neptun“. Drndarski je prvo pokušao poletjeti s dvosjedom jedrilicom „Poppenhausen“, koju je na rijeci Dravi trebao vući gliser. Međutim, kako to nije uspjelo preradio je sljedeće godine tu letjelicu u motornu kopnenu. Dobila je motor „Skorpion“ od 30 KS pa su s tom zanimljivom konstrukcijom Bogumil Jaklič, pričuvni pilot lovac i član državne reprezentacije, piloti Miroslav Speiser i Vlado Schmidt letjeli na više zrakoplovnih susreta (aeromitinga), i to sve dok letjelica nije 1935. godine teže oštećena. Aeroklub je 1934. godine od Središnje uprave dobio amfibiju „Fizir FA“, zanimljivu konstrukciju domaćeg velikoga konstruktora inž. Rudolfa Fizira. Jaklič je s njom letio na nekoliko aeromitinga dok nije vraćena pa je umjesto nje u Osijek doletio „Fizir FN“, poznati školski zrakoplov, koji je služio do kraja Drugoga svjetskoga rata. Najbolji i najljepši zrakoplov Osijeka bio je drugi zrakoplov Drndarskoga, poznati „De Havilland Gipsy Moth“, koji je dopremljen u grad 21. veljače 1934. godine. Plavi trup i srebrna krila reg. YU-PCH bio je viđen na svim mitinzima u Slavoniji i izvan nje. U potonjim godinama Klub je u nekoliko navrata bio domaćin natjecanja za pričuvne i aktivne vojne pilote na školskim dvosjedima. Razni piloti iz drugih klubova primani su u Osijeku često, te su tada gotovo svakodnevnim letenjem privlačili zainteresirane osječke građane. Sva ta aktivnost omogućila je do 1941. godine održavanje pet velikih aeromitinga na Pampasu. No, izbijanje Drugoga svjetskoga rata umanjilo je aktivnosti i prijeratni rad Kluba. Za vrijeme rata Klub je djelovao s vrsnom sekcijom modelara.8

7 I. Šum, „Baloni i rana krila…“, 240. 8 HR-Državni arhiv u Osijeku (dalje DAOS), I. Šum, „Zrakoplovstvo grada Osijeka 1890. - 1996.“, (Sjećanja i dokumentacija, neobjavljeni rukopisi)

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 303-315 Petar Kerže, Vesna Širić, Zoran Vladović: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi...

Pogled na hangar na Pampasu

Motociklizam (engl. Motorcycling, franc. motocyclisme, njem. Motorradsport), sportska je grana koja obuhvaća raznovrsna natjecanja vozača motornim vozilima na dva ili tri kotača.9

U Osijeku je Motociklistički klub „Slavonac“ osnovan 22. lipnja 1927. godine, kao prvi samostalni motociklistički klub u Osijeku. Osnivači su Josip Pavlinić, Srećko Goldstein, Fedor Pollak, Viktor Vorich i Ferdinand Gasteiger. Toga je dana konstituiran Privremeni odbor Kluba kojeg su činili pročelnik Goldstein, tajnik Pavlinić, blagajnik Otto Kohler, tehnički vođa Pollak te odbornici Gasteiger i Oskar Spiller. Prva klupska sjednica održana je 27. srpnja te godine u društvenim prostorijama terase Grand hotela u Županijskoj ulici. Na sjednici se raspravljalo o Društvenim pravilima i drugim djelatnostima Kluba.10

9 Enciklopedija fizičke kulture, Jugoslavenski leksikografski zavod, br. 1 (A-O), Zagreb 1975., 589 10 „Sport“, Hrvatski list, Osijek, 24. 6. 2. 1927., 6; Isto, 28. 7. 1927., 7.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 303-315 Petar Kerže, Vesna Širić, Zoran Vladović: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi...

Prvo natjecanje vozača Motociklističkoga kluba „Slavonac“ bilo je klupsko prvenstvo održano 14. kolovoza 1927. u okviru proslave 10. obljetnice djelovanja osječkoga Hrvatskog Građanskog Športskog Kluba (HGŠK). To motociklističko cestovno natjecanje provedeno je na relaciji Osijek – Borovo – Nuštar – Osijek u dužini od 98 kilometara. U utrci je sudjelovalo 8 vozača podijeljenih u dvije kategorije. Prvu kategoriju vozača na motorima do 250 ccm činili su Pavlinić, Goldstein, Spiller, Herman Wirrer i Stefan Dreher. U kategoriji motora od 350 ccm i više natjecali su se Robert Müller, Viktor Vorich i Franjo Nad. Start i cilj se nalazio ispred zgrade Hrvatskoga narodnoga kazališta u Županijskoj ulici. U vrijeme utrke gradski javni promet na startu i cilju bio je zaustavljen, a mnogobrojni Osječani došli su ispratiti i dočekati osječke natjecatelje.11

Pripreme pred start R. Müller (1), Pavlinić (10), Zimmer (15)

Tijekom rujna motoristi Slavonca započeli su pripreme za motociklističku utrku održanu 29. rujna na novootvorenom trkalištu Koturaškoga športskoga kluba „Tomislav“. U međuklupskoj motociklističkoj utrci 1. mjesto u kategoriji 250 ccm osvojio je Pavlinić, član osječkoga „Slavonca“, u kategoriji 350 ccm najbolji je bio

11 „Sport“, Hrvatski list, Osijek, 7. 8. 1927., 6; Isto, 15. 8. 1927., 7.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 303-315 Petar Kerže, Vesna Širić, Zoran Vladović: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi...

Ivan Čihak iz vinkovačkoga „Sremca“, a u klasi motora 500 ccm briljirao je Osječanin Martin Wiesenthaler. 12

Početkom listopada 1927. započele su pripreme Motociklističkoga kluba „Slavonac“ i osječkoga Koturaškog kluba „Tomislava“ za održavanje motociklističke i koturaške (biciklističke) utrke na Tomislavovu trkalištu (sjeverni dio današnjega Vijenca Ivana Meštrovića). Tijekom mjeseca slijedile su prijave motorista i biciklista iz Zagreba, Vinkovaca, Beograda i Ljubljane te osječkih vozača, članova Motociklističkoga kluba „Slavonac“ i biciklista HGŠK. Natjecanje motorista provedeno je u dužini od 10 krugova za motore od 175 ccm, 15 krugova za motore od 250 ccm, 25 krugova za motore do 350 ccm te 30 krugova za motore do 500 ccm. Najveću senzaciju Osječanima pružio je dolazak iz Zagreba prestižnih hrvatskih motorista Antuna Štrbana, Antuna Uroića, Milutina Futerera i Ivana Petersa.13

Aktivnost članova Motokluba „Slavonac“ u sljedećoj godini započeli su 16. ožujka održavanjem prve klupske sjednice kojoj su nazočili i delegati motociklističkih klubova iz Broda na Savi (današnji Slavonski Brod) i Vinkovaca. Jednoglasno su prihvatili zaključak da slavonski motoklubovi istupe iz Zagrebačkoga motociklističkog saveza i osnuju Slavonski motociklistički savez. Tom odlukom rješavana su neka novčana pitanja, posebice ona glede doprinosa Zagrebačkomu savezu. U toj 1928. godini Motociklistički klub „Slavonac“ prvi put je 6. svibnja priredio tzv. umjetnu vožnju u izložbenom prostoru Velesajma u Gradskom vrtu u Novom gradu. Za mnogobrojne Osječane, kao i same vozače, to je bila novost i svojevrsna atrakcija. Iako su pripreme za tu proljetnu moto-koturašku utrku provedene korektno i na vrijeme, odaziv vozača bio je neznatan, a utrka je prekinuta zbog kiše i lošeg vremena. Međutim, osječkim ljubiteljima motorističkih utrka jedino je zadovoljstvo bilo sudjelovanje glasovitoga prvaka Kraljevine Jugoslavije Zagrepčanina Antuna Uroića.14

Zajedničku veliku motociklističku i biciklističku utrku priredili su „Slavonac“ i „Tomislav“ 27. i 28. svibnja 1928. godine. U utrci su sudjelovali vozači iz Osijeka, Beograda, Novoga Sada i Velikoga Bečkereka, i to u tri kategorije motora. Prvoga dana trka je organizirana u 15 krugova na motorima od 175 do 250 ccm. Prvo mjesto osvojio je favorit natjecanja Radomir Stajić, prvak Moto kluba iz Beograda, drugo mjesto pripalo je Franji Planeru iz osječkog „Slavonca“, a treće Edi Pavlovskom iz osječkoga „Tomislava“. U klasi motora od 250 do 350 ccm vozilo se u 20 krugova i prva tri mjesta osvojili su redom, 1. mjesto ponovno Stajić, drugi je bio Martin Wiesenthaler, a treći Robert Müller, obojica iz Motociklističkoga kluba „Slavonac“. Kategorija motora od 500 ccm vožena je u potonja dva dana. Prvoga dana u 10 krugova ponovni prvak je Beograđanin Stajić, drugi i treći na cilj stigli su Osječani Pavlinić

12 „Sport“, Hrvatski list, Osijek, 19. 9. 1927., 6; Isto, 27. 9. 1927., 6. 13 „Sport“, Hrvatski list, Osijek, 29. 10. 1927., 7; Isto, 30. 10. 1927., 7. 14 „Sport“, Hrvatski list, Osijek, 19. 3. 1928., 3.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 303-315 Petar Kerže, Vesna Širić, Zoran Vladović: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi...

i Planer, a drugoga dana natjecanja veliko iznenađenje priredio je član „Slavonca“ Müller osvojivši 1. mjesto ispred favorita Stajića, koji je na cilj stigao drugi. Treće mjesto osvojio je također Osječanin Pavlinić.15

Veliku jesenju motociklističku utrku organizirao je „Slavonac“ 2. rujna te godine. Odaziv gledatelja bio je golem. Utrku je promatralo oko 2.500 ljudi. Pored domaćina u utrci su sudjelovali i vozači iz Broda na Savi i Vinkovaca. Natjecalo se u kategorijama motora od 175, 350, 500 i 1.000 ccm. Najbolje su vozili Brođani Hans Jirasek i Josip Kain te Vinkovčani Čihak i Zarackov. Od Osječana posebice su se istaknuli Müller i Mirko Lukić. Tijekom utrke bilo je dva udesa, u kojima nije bilo većih i težih povreda.16 Prema rezultatima Osječana u pojedinim kategorijama može se uočiti da je motoristički sport u Osijeku zaostajao za klasom vinkovačkih, a posebice brodskih motorista. Osnovni nedostatak domaćina bio je u tome što vozači „Slavonca“ nisu imali dovoljnu rutinu i iskustvo u vožnji, a nije bilo ni odgovarajućih motora.

Sljedeće godine su 23. lipnja članovi Motociklističkoga kluba „Slavonac“ ostvarili prvo gostovanje izvan Osijeka sudjelujući u Zagrebu u motociklističkoj utrci mjesnog HGŠK-a. Na tom natjecanju su zavidne rezultate ostvarili Osječani Karlo Müller i Mirko Lukić, i to u natjecanju motora od 250 do 350 ccm. Lukić je osvojio jedno 1. mjesto, dva druga i jedno treće mjesto, a Müller 2. mjesto.17

Na Tomislavovom trkalištu su „Slavonac“ i Koturaški / Biciklistički klub „Tomislav“ organizirali 7. srpnja prvu moto utrku u 1929. godini u Osijeku. Pred oko 3.000 okupljenih gledatelja pored domaćina natjecali su se vozači iz Zagreba, Vinkovaca, Broda na Savi, Subotice i Beograda. To je natjecanje bilo ujedno i izborno za osječke vozače, jer je „Slavonac“ u tekućoj godini stekao pravo natjecanja na Državnome prvenstvu. Favorit toga natjecanja ponovno je bio Beograđanin Radomir Stajić, a od Osječana posebice su se istaknuli Müller, Ivan Seljan, Ivan Zimmer, Franjo Planer i Vjekoslav Szabo.18

Cestovna utrka Osijek – Valpovo – Osijek održana je 8. rujna i sudjelovalo je 15 vozača Motociklističkoga kluba „Slavonac“. Motoristi su startali pojedinačno u razmaku od dvije minute. U Valpovu je dolazak i odlazak vozača mjerilo odabrano povjerenstvo. Pobjednik cestovne utrke duge 98 km bio je Karlo Müller, koji je vozio motor prosječnom brzinom od 75 km/h, a cijelu relaciju je prešao za 40 minuta. Drugi na cilj stigao je

15 „Sport“, Hrvatski list, Osijek, 15. 5. 1928., 7.; Isto, 29. 5. 1928., 7; Isto, 30. 5. 1928, 7. 16 „Sport“, Hrvatski list, Osijek, 3. 9. 1928., 7. 17 „Sport“, Hrvatski list, Osijek, 24. 6., 1929., 3; Isto, 25. 6. 1929., 7. 18 „Sport“, Hrvatski list, Osijek, 5. 7. 1929., 7; Isto, 8. 7. 1929., 2.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 303-315 Petar Kerže, Vesna Širić, Zoran Vladović: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi...

njegov brat Robert Müller sa zakašnjenjem od dvije minute, a 3. mjesto osvojio je Maks Zimmer stigavši na cilj za 44 minute.19

Međuklupsko natjecanje organizirano je u Osijeku 15. rujna. U motociklističkoj utrci pored Osječana Karla i Roberta Müllera, Franje Zimmera, Josipa Planera, Ivana Seljana, Ignje Langfeldera i Ladislava Szaboa sudjelovali su Antun Uroić i Antun Štrban iz Zagreba, Hans Jirasek, Zdenko Katušić, Josip Kain, Rašo Spasojević i Franjo Presel iz Broda na Savi i Radoslav Staić iz Beograda. Najzanimljivija je bila utrka na 13 km na motorima do 1.000 ccm. Prva tri mjesta ostvarili su Šrban vozeći u prosjeku 72 km/h te Uroić i Jirasek.20

Tijekom svake godine Motociklistički klub „Slavonac“ je pored natjecanja za svoje članove i njihove obitelji, kao i za sve ljubitelje ovoga sporta, organizirao nedjeljne izlete, i to na Jankovac i u obližnja slavonska mjesta.

U 1930. godini prvu motorističku utrku „Slavonac“ je organizirao 7. rujna u čast pristupanja Savezu motoklubova Kraljevine Jugoslavije. Prvog dana natjecanja u prijepodnevnim satima upriličena je promidžbena vožnja po ulicama grada Osijeka u kojoj je sudjelovalo 50 motorista. Vozili su motore od Gradskoga vrta u Novom gradu kroz Tvrđu u Donji grad, da bi se potom povratno istim putom vozači dovezli u Gornji grad. Nakon zajedničkoga ručka upriličenoga u Grand hotelu u Županijskoj ulici natjecatelji su krenuli u Gradski vrt gdje su dobili startne brojeve. U utrci je sudjelovalo 17 vozača u 6 kategorija vožnje. U kategoriji motora do 350 ccm prvi je na cilj stigao Zagrepčanin Uroić, drugi je bio Osječanin Zimmer, a treći Stajić iz Beograda. U kategoriji motora do 500 ccm na relaciji od 9.750 m prvi je stigao Osječanin Zimmer, a slijedili su Žagar iz Broda i Čihak iz Vinkovaca. U istoj klasi motora na udeljenosti od 13 km prvi je na cilj stigao Štrban iz Zagreba, a slijedili su Jirasek iz Broda i drugi vozači. Zagrepčani su i u ostalim utrkama bili favoriti. U tom je natjecanju Osječanin Karlo Müller napustio natjecanje zbog kvara na svom motoru.21 Na trkalištu u Gradskome vrtu održana je 10. svibnja 1931. velika motociklistička utrka, koja je okupila veliki broj gledatelja. Natjecali su se prvaci države Uroić, Štrban i Schildhalal iz Zagreba te prvaci iz motociklističkih klubova iz Beograda, Ljubljane i Broda na Savi. Domaći Motociklistički klub „Slavonac“ predstavljala su braća Müller. Natjecanje je provedeno u kategorijama motora od 250, 350 i 500 ccm. Te godine je Osijek 7. lipnja bio domaćin motorističke utrke za 2. kolo državnoga prvenstva jugoslavenskih motoklubova. Utrku je priredio Savez motoklubova Kraljevine Jugoslavije. Tada su Osječani prvi puta vidjeli utrku motora s prikolicom. Zbog neuobičajenoga toploga vremena staza u Gradskome vrtu bila je polijevana nekoliko puta, a tribine su bile prekrivene. Gledatelji su se krijepili hladnim napitcima. Za tu je prigodu „Slavonac“

19 „Sport“, Hrvatski list, Osijek, 10. 9. 1929., 7. 20 „Sport“, Hrvatski list, Osijek, 16. 9. 1929., 3. 21 „Sport“, Hrvatski list, Osijek, 7. 9. 1930., 3; Isto, 8. 9. 1930., 3.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 303-315 Petar Kerže, Vesna Širić, Zoran Vladović: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi...

uspio uključiti u natjecanje i međunarodnoga vozača Lazsla Kissa iz Budimpešete, koji se natjecao izvan konkurencije. Natjecanje je započelo u 9.00 sati trening vožnjom i promidžbenom utrkom voženom po gradu u 11.00 sati. Glavna utrka je upriličena u 15.00 sati poslije zajedničkoga ručka. Iako je za utrku prijavljeno 23 vozača, svi prijavljeni nisu uspjeli doći u Osijek. Budući da se na treningu ozlijedio Zagrepčanin Štrban nije nastupio na glavnoj utrci. Sve vozače je izvanrednom vožnjom zasjenio Uroić. Za njim su slijedili redom Osječanin Karlo Müller, Zagrepčanin Vjekoslav Zoričić, Beograđanin Stajić i Osječanin Žika Stojanović.22

U 1932. godini prvo međuklubsko natjecanje „Slavonac“ je organizirao 15. i 16. svibnja. U dvodnevnom natjecanju sudjelovali su motoristi Ludovik Starić iz Ljubljane, Ladislav Gubanić, Mirko Lukić i Nebojša Jovanović iz Novoga Sada, Antun Uroić, Vjekoslav Zoričić, Stevo Cisar i Antun Schildhelel iz Zagreba, Ivan Hrvan i Emil Crhounek iz Bjelovara te braća Karl i Robert Müller i Maks Zimmer iz Osijeka. Prvoga dana utrka je završila senzacionalnom pobjedom Karla Mullera nad favoritom i internacionalcem Uroićem.23

Da je Osijek postajao sve značajnije središte motorističkoga sporta, potvrđuje podatak da se 1933. kroz grad na Dravi vozila dionica međunarodne automobilističke utrke Beograd – Monte Carlo. Najznačajniji događaj te godine bilo je i sudjelovanje Osječana Karla i Roberta Müllera u međunarodnoj motorističkoj utrci održanoj 23. srpnja u Subotici. Od jugoslavenskih vozača, pored braće Müller, u utrci je vozio samo Starič iz Ljubljane. U utrci su sudjelovali vozači međunarodnoga glasa, i to Soerensen, tada poznati „leteći Danac“, Kilmayer, Hubmann, Auslander i Zamečnik. Prvi na cilj, bez premca, stigao je prvak Europe Kilmayer, a za njim su slijedili Osječanin Karl Müller i Ljubljančanin Starič. Müllerov uspjeh bio je i prvi takav uspjeh Motociklističkoga kluba „Slavonca“. Najbolje vrijeme vožnje utrke iznosilo je u prosjeku 90 km/h.24

Tijekom sljedećih godina osim organiziranih izleta po Slavoniji i Baranji nisu zabilježene druge aktivnosti Motociklističkoga kluba „Slavonac“. Na IX. glavnoj skupštini održanoj 6. ožujka 1938. za predsjednika Kluba ponovno je izabran dr. Alfred Šorš, a za potpredsjednika Ljudevit Krvarić. Tajnik je bio Josip Pavlinić, blagajnik Ante Effenberber, klubski vođa Karlo Müller, a njegov zamjenik Victor Vorich. Odbornici su bili Robert Müller, Erich Gedicke i Ivan Kovač. U Nadzorni odbor Kluba izabrani su Dragan Müller, Ljudevit Szinicz i Dezider Verteš. Nova je uprava preuzela obvezu da temeljitije radi na odgoju mladih motorista te da osnuje

22 „Sport“, Hrvatski list, Osijek, 8. 5. 1931., 7; Isto, 9. 5. 1930., 9, Isto, 31. 5. 1930., 15; Isto, 7. 6. 1931., 15; Isto, 8. 6. 1931., 4. 23 „Sport“, Hrvatski list, Osijek, 17. 5. 1932., 6. 24 „Sport“, Hrvatski list, Osijek, 22. 1., 6. 1933.; Isto, 27. 7., 1933., 9.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 303-315 Petar Kerže, Vesna Širić, Zoran Vladović: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi...

posebnu sekciju za motoristkinje.25 Iako je na Skupštini odlučeno da se tijekom godine u srpnju i kolovozu u Osijeku organiziraju dvije međunarodne motorističke utrke, nema nikakih zapisa i podataka o njihovoj realizaciji.

U 1939. godini članovi Motociklističkoga kluba Slavonac održali su samo nekoliko trening utrka i izleta u bližu okolicu grada Osijeka. U ratnim godinama u osječkom dnevnom tisku nema zapisa o djelovanju Motociklističkoga kluba Slavonac.26

U nastavku istraživanja povijesti sporta grada Osijeka s posebnim osvrtom na zrakoplovstvo i motociklizam i nadalje se uočava značenje Nijemaca i Austrijanaca, potomaka treće i četvrte generacije pridošlih Nijemaca i Austrijanaca u Osijek. Razvidno je da su svojim sudjelovanjem u osnivanju i djelovanju navedenih sportskih grana i društava ostavili značajan i neizbrisiv trag.

25 „Sport“, Hrvatski list, Osijek, 19. 3. 1938., 10; Zlata Živaković-Kerže, „Povijest motociklizma u Osijeku do 1945. godine“, Povijest hrvatskoga športa, br. 113., Zagreb, 1997., 24-27. 26 Z. Živaković-Kerže, „Povijest motociklizma u Osijeku…“, 28.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 303-315 Petar Kerže, Vesna Širić, Zoran Vladović: Nijemci i Austrijanci utemeljitelji i članovi...

Značenje Nijemca i Austrijanca iz redova obrtnika, trgovaca, industrijalaca, odvjetnika, liječnika, farmaceuta, kao i ostalih slojeva 20. stoljeća, koji su potomci treće ili četvrte generacije pridošlih Nijemaca i Austrijanaca u Osijek, golemo je i očito u osnivanju i djelovanju osječkih sportskih društava, i to gotovo u svim sportskim granama. Ovo je istraživanje ukazalo na njihovo značajno djelovanje u razvoju zrakoplovstva i motociklizma u gradu na Dravi te istaklio njihovo sudjelovanje u osnivanju i djelovanju (kao utemeljitelji i članovi) navedenih klubova („Naša krila“ i Motociklistički klub „Slavonac“) u kojima su ostavili značajan i neizbrisiv trag.

Die Bedeutung der Deutschen und Österreicher aus den Reihen der Handwerker, Kaufleute, Industriellen, Rechtsanwälte, Ärzte, Apotheker sowie anderen Schichten des 20. Jahrhunderts, die Nachfahren der dritten und vierten Generation der angesiedelten Deutschen und Österreicher in Osijek sind, ist riesig und offensichtlich in der Gründung und in dem Wirken der osijeker Sportgesellschaften, und zwar fast in allen Sportzweigen. Diese Forschung weist auf ihr bedeutendes Wirken bei der Entwicklung des Flugwesens und des Motorradsportes in der Stadt an der Drau hin und hebt ihre Teilnahme an der Gründung und dem Wirken (als Gründer und Mitglieder) der angeführten Clubs („Naša krila“ und Motorradclub „Slavonac“), in denen sie bedeutende und unlösbare Spuren hinterließen, hervor.