Održiva ostavština valpovačkih vlastelina

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 255-268 Mirjana Paušak: Održiva ostavština valpovačkih vlastelina

Mirjana Paušak,dipl.arheologinja Viša kustosica - voditeljica Muzeja Valpovštine Valpovo pausakm@net.hr UDK: 929.52Prandau-Normann: 347.23 Prethodno priopćenje Prihvaćeno: 15.8.2021

Autorica istražuje doprinos valpovačkih vlastelina u izgradnji profane i sakralne arhitekture koju zajednica i danas koristi. Pronašla je 39 objekata koje je nabrojila i opisala te locirala i označila na priloženoj karti prostora nekadašnjeg valpovačkog vlastelinstva. Uz to je dodala i tri važne lokacije u gradu Osijeku.

Ključne riječi: baruni Prandau, austrijsko plemstvo, grofovi Normann, njemačko plemstvo, valpovački vlastelini, dvorac, kurija, crkva, valpovačko vlastelinstvo, Valpovo, Osijek, Donji Miholjac

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 255-268 Mirjana Paušak: Održiva ostavština valpovačkih vlastelina

U prošlim brojevima Jahrbucha je objavljeno dvadesetak radova vezanih uz razne aspekte života i djelovanja valpovačke vlasteline te njihovu ostavštinu. Muzej Valpovštine se već više od petnaest godina bavi istraživanjem te obitelji. Sam muzej koji je smješten u dvorcu Prandau - Normann pretvoren je svojim sadašnjim postavom u ambijentalnimuzej, kojidočarava ambijent u kojem su živjeli valpovačke vlastelinske obitelji Prandau i Normann. Uz ovu stalnu izložbu muzej je tijekom zadnjih desetak godina imao i četiri privremene izložbe s obradom pojedinih tema vezanih uz tu obitelj, kao i pet privremenih izložbi drugih tema, ali u kojima se ipak neizostavno moraju spominjati pripadnici obitelji. Kruna obrade ostavštine valpovačkih vlastelina je zajednička izložba četiri ustanove u kulturi koje čuvaju njihovu ostavštinu 2018. godine. To je bio jedinstveni projekt Državnog arhiva u Osijeku, Muzeja Slavonije, Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku i Muzeja Valpovštine. Jedna izložba u četiri ustanove i dva grada. Za taj projekt su sve četiri ustanove primile priznanje Osječkobaranjske županije i Muzejskog društva Hrvatske. Dugogodišnja istraživanja spomenute teme hrvatsku kulturu stavljaju u europski kontekst. Kako su do sada predstavljana pokretna kulturna dobra, povijesna događanja i nematerijalna kulturna ostavština valpovačkih vlastelina u ovom radu autorica nabraja i opisuje nepokretnu kulturnu baštinu iz ostavštine kojom se i danas služi zajednica.

Obitelj Hilleprand von Prandau staro je austrijsko plemstvo podrijetlom iz Tirola. Nosi plemićku titulu od 16. stoljeća. Viteški naslov s predikatom Prandau dodijelio je Petru I car i kralj Leopolda I. 1674. godine za značajne diplomatske uspjehe.

Prvi vlasnik valpovačkog veleposjeda sin je Petra I , Petar II Anton Hilleprand od Prandaua dvorski i komorski savjetnik koji je dobio barunsku titulu 1704. godine, a Karlo VI darova mu je na Silvestrovo 1721. godine valpovački veleposjed. Carskom darovnicom dobio je valpovačko vlastelinstvo s 45 naselja i 60.000 hektara zemljišta te oštećenu staru srednjovjekovnu utvrdu u samom Valpovu. Petar II Anton Hilleprand von Prandaua često je dolazio u Valpovo. Obnovio je staru utvrdu u čijem je sklopu sagradio i novi barokni dvorac, ali se nije trajno u njemu nastanio.

Članovi obitelji Hilleprand von Prandaua ostali su vlasnici valpovačkog veleposjeda kroz tri generacije. Poslije je ženidbenom vezom posjed prešao u ruke grofova Normann Ehrenfels i ostaje u njihovom vlasništvu također kroz tri generacije. Obitelj Normann Ehrenfels pripada njemačkom plemstvu koje se spominje još u 13.st. Valpovačka linija grofova Normann Ehrenfels pripada wurttemberškoj liniji obitelji koja je 1809. godine dobila grofovstvo.

Sin nasljednik Petra II Antona Hilleprand von Prandaua Josip Ignjat Hilleprand von Prandaua (1749.-1816.) druga je generacija iz te barunske obitelji. Trajno se

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 255-268 Mirjana Paušak: Održiva ostavština valpovačkih vlastelina

nastanio u dvorcu u Valpovu. Zaslužan je za mnoge građevine na veleposjedu. Nakon njegove smrti vlastelinstvo se dijeli između njegova dva sina Karla i Gustava.

Karlo Hilleprand von Prandaua (1792.-1865.) dobio je miholjački dio vlastelinstva. Bio je poznati glazbenik, skladatelj i mecena. Nakon prerane smrti supruge živio je u Beču gdje je i umro. Nije imao nasljednike i njegov posjed opet je pripojen valpovačkom posjedu njegovog brata Gustava. Gustav je bratove posmrtne ostatke sahranio u obiteljsku kriptu u Valpovu.

Gustav Hilleprand von Prandaua (1807.-1885.) naslijedio je valpovačko vlastelinstvo od svog oca Josipa Ignjata. Novčano je pomagao brojna glazbena društva i glazbenike u Valpovu, Osijeku, Pečuhu i Beču. U njegovo vrijeme gospodarstvo valpovačkog veleposjeda bilo je na svom vrhuncu. Nije imao muškog potomka i imanje je podijelio na tri kćeri. Njegovom smrću prestaje loza Prandau u Valpovu. Gustavova najstarija kćerka Mariana naslijedila je valpovački dio veleposjeda i dvorac u Valpovu. Njezinom udajom za grofa Konstantina Normanna Ehrenfelškog vlastelinstvo prelazi u posjed te obitelji odnosno njihovog sina Rudolfa.

Rudolf I. Normann Ehrenfelški (1857.-1942.) sin je grofice Mariane, rođene barunice Prandau i grofa Konstantina Normanna Ehrenfelškog Posjed je podijelio s bratom Gustavom. Njemu je pripao valpovački dio, a bratu bizovački. Oženio je Julijanu pl. Vest s kojom je imao dva sina i tri kćeri. Sin Karlo umro je kao dijete, a drugom sinu Rudolfu je još za života prepustio imanje. Kćeri su dobile šumska gospodarstva. Umro je u Valpovu 1942.godine i svečano je sahranjen u kripti crkve sv. Roka. Njegov nasljednik Rudolf II napušta Valpovo s maloljetnom kćeri 1944. i odlazi u Austriju u dvorac Rothenthurn gdje potomci i danas žive. U radu se spominju i osobe u bliskom srodstvu, a koje potječu iz drugih plemićkih obitelji. Tako je treća supruga baruna Ignjata (jedina koja je živjela s njim u Valpovu) bila Ana Maria Elisabeta rođ.grofica Pejačević.

Barunica Alvina Prandau, kći Gustava i unuka Ignjata bila je udana za grofa Pavla Pejačevića. Štefanija, također kći Gustava udala se za grofa Mailatha i donijela mu u miraz stari miholjački dvorac i dio Prandauovog posjeda sa sjedištem u Donjem Miholjcu. U Miholjcu će grof Majlaht početkom 20.st. izgraditi novi dvorac u stilu engleske arhitekture.

Iako su valpovački vlastelini podigli veliki broj građevina (krajem 19. st. navodi se broj od 562 objekta) prezentiramo samo one građevine i objekte koje su još u funkciji, a za čiju gradnju su zaslužni članovi vlastelinskih obitelji Hilleprand von Prandau i Normann Ehrenfels. Tu su i vjerski objekti od kojih su neki s vremenom obnavljani i dograđivani, no i dalje su zadržali prepoznatljivi izgled u odnosu na vrijeme kada su nastali zalaganjem različitih pripadnika obitelji valpovačkih vlastelina. Navedeni

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 255-268 Mirjana Paušak: Održiva ostavština valpovačkih vlastelina

broj objekata krajem 19. stoljeća odnosi se i na gospodarske zgrade koje su tijekom modernizacije, a osobito nakon 1945. godine uništene i porušene. Za neke od tih objekata je velika šteta što više ne postoje jer su bile solidne građevine koje su i dalje mogle služiti u gospodarske svrhe.

Petar II Anton Hilleprand von Prandaua prvi vlasnik valpovačkog veleposjeda je nakon primljene darovnice 1721. godine unutar zidina stare utvrde ugradio barokni dvorac u Valpovu kao sjedište vlastelinstva i stalno prebivalište valpovačkih vlastelina. U njemu je danas Muzej Valpovštine u kojem je dočaran životni prostor valpovačkih vlastelina.

U sklopu gradnje baroknog dvorca na temeljima srednjovjekovne kapele sv. Ladislava podignuta je barokna kapela sv. Trojstva koja danas služi kao prigodni koncertni prostor. U kapeli se nalaze i vrijedne orgulje pečuškog majstora Josefa Angstera (za koje je investitor bio Gustav Hilleprand von Prandau), a koje su i danas u uporabi.

Župna crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije u Valpovu podignuta je na mjestu nekadašnje drvene crkve. Naručitelj je bio opet Petar II. Anton Hilleprand von Prandau. Crkva predstavlja najznačajniji projekt crkvene gradnje obitelji Hilleprand von Prandau na Valpovačkom vlastelinstvu, a izgradnjom u baroknom stilu pratila je stilska obilježja svog vremena. Unutrašnjost je opremljena s umjetninama austrijskih majstora. Tako je oltarnu sliku izradio bečki slikar Anton Herzog. Postojeće orgulje djelo su apatinskog majstora orguljara Caspar Fischera po narudžbi baruna Josipa Ignjata Hilleprand von Prandaua.

Petar II. Anton Hilleprand von Prandau pomogao je i izgradnju crkve u Petrijevcima osiguravši potreban građevni materijal dok je doprinos mještana bio rad na izgradnji zdanja. Nakon valpovačke crkve riječ je o drugoj crkvenoj zgradi koju je na Valpovačkom vlastelinstvu podigao istoimeni vlastelin. Petrijevačka crkva će poslužiti kao prototipno rješenje za župne i filijalne crkve na Valpovačkom vlastelinstvu sve do pojave historicizma.

Crkvu sv. Petra i Pavla u Koškoj dao je temeljito obnoviti isti barun Riječ je o srednjovjekovnoj crkvi građenoj u gotičkom stilu čija je obnova provedena u duhu baroka a završena je 1754.godine. Crkva je poslije u više navrata bila obnavljana.

Petar II Anton Hilleprand von Prandau kupio je 1725. zemljište u samom središtu Gornjeg grada u Osijeku. Na tom je zemljištu pokraj Kapucinske crkve podignuta dvokatna zgrada. Poslije je obnavljana, a 1889. srušena i sagrađena nova.

S obzirom da su članovi obitelji Hilleprand von Prandau bili veliki poklonici i podupiratelji glazbe, a imali su i palaču u susjedstvu oni su uz još dvije plemićke obitelji, darovali sredstva za uređenje kora i postavljenje orgulja u Kapucinskoj crkvi u Osijeku. Spomen na taj čin nalazi se zapisan na ploči postavljenoj na ogradi kora.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 255-268 Mirjana Paušak: Održiva ostavština valpovačkih vlastelina

Kazališnu zgradu, prvu u Slavoniji, dao je izgraditi “veseli barun” Josip Ignjat Hilleprand von Prandau, nakon što se morao napustiti bezbrižan život u Beču i nastaniti se na svom imanju u Valpovu. Njega je sam car zbog razuzdanog života i velikih dugova iz Beča poslao u Valpovo da se brine o svom posjedu. Ali zahvaljujući njemu i danas je u funkciji sedam crkava na bivšem prostoru valpovačkog vlastelinstva za čiju je gradnju zaslužan. Od profanih građevina treba uz kazališnu zgradu spomenuti barokne konjušnice te zgradu mljekare, pomoćne zgrade uz dvorac. Zgrada kazališta i konjušnice danas nažalost služe kao skladište privatne firme. Mljekara vlastelinstva, danas je preuređena u prostor za stanovanje, ali se još može uočiti oblik zgrade sa izrazito visokim krovom. Čak je zaslužan i za osnivanje sela Josipovac koje je danas prigradsko naselje grada Osijeka. Mjesto je naseljeno s njemačkim doseljenicima, a osnovano je u čast braka između baruna Josipa Ignjata Hilleprand von Prandau i gofice Marije Pejačević. Za crkvu u selu koja se gradi krajem 19. stoljeća prilog je darovao njihov sin barun Gustav Hilleprand von Prandau. Crkva je posvećena sv. Josipu.

Ignjat je podigao i zavjetnu kapelu sv. Roka u Valpovu. Bila je to zavjetna kapela u vrijeme kad je kuga vladala u Srijemu. U obiteljsku kriptu pretvorio ju je njegov sin Gustav. U kripti je sedamnaest grobova, a u lađi crkve danas je sjedište Memorijalnog centa Podunavskih Švaba.

Gradnju crkve sv. Katarine u Satnici donacijom građevinskog materijala također je pomogao barun Ignjat Hilleprand von Prandau. Crkva je sagrađena 1808. godine. Požar u crkvi izbio je 1832. godine, a dvije godine nakon požara 1834 obnovu je pomogao njegov sin Gustav.

Izgradnju crkve u Bistrincima 1813. godine financirao je patron barun Josip Ignjat Hilleprand von Prandaua i župljani. Crkva je posvećena sv. Stjepanu Ugarskom, kralju. Kasnije je u više navrata obnavljana.

Uz poticaj i novčanu pomoć baruna Josipa Ignjata sagrađena je kasnobarokna crkva u Podgajcima 1795. godine. posvećena sv. Martinu.

Crkvu Sv. Petra i Pavla u Marijancima datira još iz srednjeg vijeka. Potpuno ju je obnovio i dao izgraditi pročelni toranj barun Josip Ingnjat Hilleprand von Prandau 1813. godine. Danas se obnavlja fasada, ali je crkva zadržala obilježja iz 1813. godine.

Barun Josip Ignjat podigao je crkvu Snježne Gospe u Harkanovcima 1799.godine, a obnovio ju je njegov sin Gustav 1873. godine. Crkva je poslije obnovljena 1936. godine, potom je proširena, a 1956. i potpuno oslikana s 57 zidnih slika. Gradnja župnog dvora u Harkanovcima započeta je 1810. godine uz veliku pomoć Josipa Ignjata. Za obnovu 1872.godine, kad je isti dobio reprezentativan izgled, novac je priskrbio njegov sin Gustav.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 255-268 Mirjana Paušak: Održiva ostavština valpovačkih vlastelina

U Brođancima je uz pomoć baruna Josipa Ignjata Hilleprand von Prandaua 1790. godine podignuta kasnobarokna crkva posvećena sv. Ani.

Perivoj uz dvorac u Valpovu danas je vrijedni spomenik parkovne arhitekture i omiljeno šetalište Valpovčana, a posebno je zanimljiv školarcima i predškolarcima. Park je dao urediti u engleskom stilu navedeni barun početkom 19. stoljeća. Na održavanju parka radili su profesionalni vrtlari. Nakon 1945. godine otvoren je za javnost. Prema popisu biljnih vrsta iz 2000. godine u parku je bilo 119 biljnih vrsta.

Kurija Prandau - stari dvorac u Donjem Miholjcu podigla je 1818. barunica Marija Ana Hilleprand von Prandau (rođena Pejačević) udovica Josipa Ignjata Hilleprand von Prandaua. Kuriju je dobio njen sin Karlo kao stambeni prostor za svoj dio vlastelinstva dok je drugi sin Gustav ostao u dvorcu u Valpovu. Sama barunica Marija Ana nastanila se u Pečuhu u „palači Prandau“ koju je kupila 1828. godine. Zgrada se nalazi u strogom centru grada na trgu iznad džamije Gazi Kasima. U svom pečuškom domu razvila je snažan glazbeni život. Tako je 1839. bila pokroviteljica Ilirske večeri u mjesnom Njemačkom teatru u Pečuhu na kojoj je nastupio tamburaški orkestar Paje Kolarića iz Osijeka. Danas se u zgradi “palače Prandau” nalazi pečuški Arheološki muzej.

Obaveza vlastelina bila je pomagati u gradnji ili obnovi katoličkih bogomolja, no za pravoslavne crkve nisu imali takvu dužnost. Usprkos tome valpovački vlastelini su pomagali i izgradnju tih objekata, bilo oslobađanjem od tlake kmetova u vrijeme gradnje crkve ili prigodnim darovima. Zanimljiva je Srpska pravoslavna crkva Svete Trojice u Kapelnoj iz 1883. godine. Sagrađena je uz osobno zauzimanje udovice baruna Ignjata, Marije Ane rođ. Pejačević, poznate dobrotvorke. Crkva je i danas u funkciji. Toranj crkve je u nekoliko navrata obnavljan, a fasada crkve je nedavno obnovljena

Barun Karlo Hilleprand von Prandau za života u Donjem Miholjcu poklonio je orgulje župnoj crkvi Svetog Mihaela u Donjem Miholjcu koje su građene oko 1852. godine u Pečuhu. Na vanjskoj strani kućišta nalaze se inicijali darovatelja CBP (Carlus Barun Prandau).Orgulje danas imaju svojstvo kulturnoga dobra Republike Hrvatske. U crkvi se nalazi i grob njegove prerano umrle supruge Marie Therese Breznay (18051838) radi čije smrti seli iz Donjeg Miholjca u Beč gdje je i umro.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 255-268 Mirjana Paušak: Održiva ostavština valpovačkih vlastelina

Inicijali CBP na vanjskoj strani kućišta orgulja u crkvi Svetog Mihaela u Donjem Miholjcu

Poklonio je i sliku sv. Karla Boromejskog za crkvu u Lacićima koja je posvećena tom svecu. Selo Lacići i Šljivoševci u to vrijeme pripadali su njegovom dijelu vlastelinstva Crkva sv. Karla Boromejskoga u Lacićima sagrađena je 1817.g sredstvima patrona i doprinosom vjernika. Sagrađena je dvije godine prije požara u šljivoševačkoj crkvi pa se u Lacićima služila Sveta Misa dok se nije osposobila župna crkva u Šljivoševcima.

U starom dvorcu u Donjem Miholjcu nekadašnjem prebivalištu baruna Karla Hilleprand von Prandau danas su uredi Grada Donjeg Miholjca, dok je ured gradonačelnika u novom dvorcu kojeg je podigao grof Georg Mailath početkom 20.stoljeća prema nacrtu mađarskog arhitekta Istvana Möllera. Grof Georg bio je zet baruna Gustava Hilleprand von Prandaua tj. suprug grofice Štefanije Mailath rođ. barunice Hilleprand von Prandau.

Najznačajniji i najveći donjomiholjački park svakako je takozvani “Veliki park” koji se nalazi u sklopu kompleksa dvoraca Prandau-Mailath. Prekrasni perivoj engleskoga tipa u stilu engleskih vladara Tudor dao je urediti grof Georg Mailath.

Viljevo je dobilo prvu školu 1834. Godine. Patron škole bila je grofica Štefanija Mailath, odnosno grof Mailath. Služila je do 1994. godine kad je zbog lošeg stanja izgrađena nova.

Sin Ignjata i brat Karla Gustav Hilleprand von Prandau pomogao je gradnju pet crkva koje i danas koriste vjernici za svoje duhovne potrebe. Kapelu Uzvišenja

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 255-268 Mirjana Paušak: Održiva ostavština valpovačkih vlastelina

svetoga Križa na valpovačkom gradskom groblju dao je podići 1880. godine. To je jednobrodna građevina koja ima elemente neobaroka i neogotike. Unutrašnjost je bogato oslikana u stilu neobarokna. Na oltaru je slika Uzvišenja sv. Križa poznatog mađarskog historicističkog majstora Carolusa Jakobeya.Crkva u Nardu sagrađena je također uz njegovu pomoć 1815.god. Posvećena je sv. Katarini djevici i mučenici kao i prva crkva u selu koju su mještani podigli od drveta i omazali blatom još 1754. godine.

U Šagu se danas nalazi crkva sv. Bartola apostola, koja datira iz 1800. godine. I ona je podignuta uz pomoć baruna Gustava Hilleprand von Prandaua. Prvu crkvu ovoga sela koja je bila manja, drvena i omazana blatom mještani su podigli još 1752. godine.

Crkva Presvetog Imena Marijinog u Zelčinu podignuta je 1829. godine dijelom od ostavštine župnika I. Kovačevića a dijelom iz donacije baruna Gustava .

Crkva u Šljivoševcima, od tvrdog materijala, postojala je i prije turskih vremena. Za vrijeme Turaka, pretvorena je u džamiju. Poslije požara 1819.godine od crkve su ostali samo goli zidovi. Tek 1874.g. crkva je potpuno restaurirana, troškom patrona baruna Gustava Hilleprand von Prandaua. Poslije je u više navrata obnavljana. Crkva je posvećena Grguru Velikom - papi.

Kuriju u Bizovcu gradio je Gustav u prvoj polovici 19. stoljeća za potrebe činovnika i uprave vlastelinstva. Nakon udaje kćeri Marijane za grofa Konstantina Normann Ehrenfelsa preuređena je za stanovanje te nove grofovske obitelji. U takvom obliku egzistira i danas. Nakon 1893. i podjele valpovačkog veleposjeda na valpovački i bizovački dio, kurija postaje sjedište bizovačkog veleposjeda kojeg je dobio njihov sin grof Gustav Normann Ehrenfels. Danas je kurija sjedište općine Bizovac. Dugo vremena poslije Drugog svjetskog rata koristila se kao osnovna škola, sve dok nije sagrađena nova školska zgrada na mjestu perivoja i vrta kurije.

Jedinu zgradu na kat u Petrijevcima iz 19. stoljeću podigao je Gustav Normann Ehrenfels nakon što je s gostioničarom Juliusom Deutschom dogovorio zamjenu za njegovu drvenu gostionicu koja se nalazila na tom mjestu. Katnicu je projektirao za potrebe stanovanja šumarskih djelatnika vlastelinski šumarnik Josip Sacher. U prizemlju su se nalazile prostorije pošte i oružništva. Danas je u njoj smještena Općina Petrijevci.

Spomenik pred dvorcem u Valpovu Matiji Petru Katančiću, poznatom valpovčaninu prevoditelju Biblije na hrvatski jezik, arheologu, etnologu i sveobuhvatnom znanstveniku naručio je barun Gustav Hilleprand von Prandau. Želeći ukazati Katančiću priznanje, naručio je njegovu bistu kod klesara Grunwalda u Pešti. Rad je zajedno s pripadajućim postoljem postavljen 1873. godine iza dvorca dok je 1971. godine premješten na današnju lokaciju. Spomenik je često polazna točka za turistički i znanstveni obilazak Valpova i valpovačkog dvorca.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 255-268 Mirjana Paušak: Održiva ostavština valpovačkih vlastelina

Nekadašnja upravna zgrada vlastelinstva danas je sjedište uprave Grada Valpova. U prvoj polovici 20. stoljeća stari grof Rudolf Normann Ehrenfels nakon što je prepustio na upravu imanje svom sinu Rudolfu ml. živio je u toj zgradi gdje je proveo svoje posljednje godine života.

Za staru zgradu DVD-a Valpovo grof Rudolf Normann Ehrenfels dao je zemljište i prilog u novcu. Zgrada je izgrađena 1893.godine dok je njegova supruga Julijana bila kuma vatrogasnoj zastavu. Zastava se danas čuva u Muzeju Valpovštine.

Izgradnju današnje župne crkve u Veliškovcima financirao je grof Rudolf Normann Ehrenfels. Dovršena je 1902. godine za vrijeme župnikovanja Ante Evetovića Miroljuba u Veliškovcima. Zdanje je najvjerojatnije projektirao akademik Josip pl. Vanceš Požeški. Unutrašnjost crkve također je bogato ukrašena. Glavna oltarna slika sv. Roka s psom rad je slikara Celestina Mate Medovića. Kraj glavnog oltara je spomen vitraj koji je grof Rudolf Normann postavio kao spomen na svog prerano umrlog sina grofa Karla Ludwiga Normanna Ehrenfelsa. Kod oltara se nalazi i spomen ploča kao uspomena na dovršenje izgradnje crkve i donatora.

Vitraj iz crkve Svetog Roka u Veliškovcima Slika sv. Roka rad slikara Celestin Medovića

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 255-268 Mirjana Paušak: Održiva ostavština valpovačkih vlastelina

Na zemljištu u centru Osijeka pokraj Kapucinske crkve koje je kupio Petar II Hilleprand von Prandau i na kojem je podignuta dvokatna zgrada, Marijana Normann Ehrenfels rođena Hilleprand von Prandau zajedno sa sinovima Gustavom i Rudolfom odlučila je podići 1889. godine raskošnu historicističku palaču. Projektant palače je hrvatski arhitekt Josip Vancaš, vjerojatno po preporuci Josipa Jurja Strossmayera. Palača je 1898. godine prodana Austro-ugarskoj banci. Danas se u njoj nalazi sjedište Osječko-baranjske županije.

U drugoj polovici 19. stoljeća gradski oci Osijeka donijeli su odluku o izgradnju nove monumentalne gornjogradske župne crkve. Mnogobrojni utjecajni i ugledni građani donirali su sredstva za potrebe izgradnje zdanja i njegovo uređenje. Tako je nekoliko članova iz obje vlastelinske obitelji doniralo sredstva za postavljanje ukupno sedam vitraja koji se i danas tamo nalaze. Vitraje su donirali: grofica Julijana Normann Ehrenfels, grof Rudolf Normann Ehrenfels, grof Gustav Normann Ehrenfels, grofica Ana Chaky rođena Normann Ehrenfels, grofica Štefanija Mailath rođena Hilleprand von Prandau.

Rudolfov brat Gustav (vlasnik bizovačkog vlastelinstva po diobi braće) nakon prodaje palače u Osijeku izgradio je dvorac Jelengrad kod Petrijevaca koji više ne postoji.

On je financijski pomogao izgradnju škole u Satnici 1900. Škola je i danas u funkciji, a obnovljena je 2018. godine. To je jedina škola koja je ostala iz razdoblja vlastelinstva. Oni su gradili i pomagali gradnju više škola, ali iz razumljivih razloga te škole nisu ostale u funkciji. Školstvo je napredovalo, moderniziralo se, broj učenika se povećavao, a trajanje osnovnog obrazovanja se produživalo i stare zgrade više nisu mogle zadovoljiti potrebe.

Lovačka kuća Jarčevac kod Petrijevaca jedina je od više lovačkih kuća koje su bile u posjedu valpovačkih vlastelina. Ova je do danas očuvana te se nalazi u vlasništvu Hrvatskih šuma. Danas se iznajmljuje za razne svečane prigode.

U radu je dokazan veliki doprinos austrijskog i njemačkog plemstva u kulturi Valpovštine i bogata materijalna ostavština koja i danas služi zajednici. Poslije odlaska Turaka, Slavonija je siromašna, nenastanjena i zaostala za drugim dijelovima monarhije. Dolaskom barunske obitelji Prandau za Valpovštinu se taj status mijenja. Već u drugoj generaciji Valpovo dobiva prvu zgradu kazališta u Slavoniji, a u trećoj generaciji za vrijeme Gustava Prandaua, valpovačko vlastelinstvo svrstava se u najbogatija vlastelinstva u monarhiji. Prvi vlasnik vlastelinstva Petar Prandau počinje sa zamjenom do tada drvenih crkvica omazanih blatom u crkve građene od čvrstog materijala. To se intenzivira u vrijeme njegovog sina Ignjata i unuka Gustava. Osim

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 255-268 Mirjana Paušak: Održiva ostavština valpovačkih vlastelina

crkava obitelj baruna Prandaua i grofova Normann gradi i najreprezentativnije zgrade u naseljima pa i u samom središtu Osijeka.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 255-268 Mirjana Paušak: Održiva ostavština valpovačkih vlastelina

1. Barokni dvorac Prandau - Normann u Valpovu 2. Kapela sv. Trojstva 3. Angstnerove orgulje 4. Kazališna zgrada 5. Zgrada Grada Valpova 6. Župna crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije 7. Kapela sv. Roka 8.Kapela Uzvišenja svetoga Križa 9. Perivoj uz valpovački 10 Spomenik Matiji Petrau Katančiću 11. Gasilana 12. Kurija Prandau 13. Veliki park. 14. Orgulje u župnoj crkvi svetog Mihaela u Donjem Miholjcu 15. Palača Normann na glavnom trgu u Osijeku 16. Vitraji u osječkoj konkatedrali 17. Kor i orgulje u Kapucinskoj crkvi 18. Kurija u Bizovcu 19. Crkva u Petrijevcima - građevinski materijal darovao je Petar II. Antun Hilleprand von Prandau . 20. Zgrada općine Petrijevci 21. Lovačka kuća Jarčevac kod Petrijevaca 22. Selo Josipovac 23. Crkva sv. Bartola apostola u Šagu 24. Crkva sv Katarine u Nardu 25. Crkva sv. Karla Boromejskoga u Lacićima 26. Crkva u Šljivoševcima 27. Crkva sv. Roka u Veliškovcima 28. Crkva sv. Petara i Pavla u Koškoj 29. Crkva Sniježne Gospe u Harkanovcima 30. Crkva sv. Martina u Podgajcima 31. Crkva sv. Ane u Brođancima

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 255-268 Mirjana Paušak: Održiva ostavština valpovačkih vlastelina

32. Crkva Presvetog Imena Marijinog u Zelčinu. 33. Crkva sv.Katarine u Satnici 34. Crkva sv. Petra i Pavla u Marijancima 35. Crkva sv.Stjepana u Bistrincima 36. Srpska pravoslavna crkva Svete Trojice u Kapelnoj . 37. Župni dvor u Harkanovcima 38. Škola u Satnici 39. Škola u Viljevu

Čuržik,V:Valpovština kroz stoljeća, Valpovo 1994. Čuržik,V:Valpovčke župe, Valpovo 1995. Kuhač. F. : Valpovo i njegovi gospodari, Zagreb 1876. Lacković, E. :220 godina Kapelice sv. Roka u Valpovu, Valpovo 2016. Mažuran, I. : Valpovo 7. stoljeća znakovite prošlosti, Valpovo 2004. Najman, S.: 275 godina od osnutka vlastelinstva Valpovo, Valpovački godišnjak 1997. Paušak, M.: Ostavština plemićke obitelji Prandau-Normann,Valpovo 2009. Paušak, M.: 70 godima od smrti poslijednje valpovačkog grofa,Valpovo 2012. Stanić, D: Barokna župna crkva i župni dvor u Valpovu, Valpovački godišnjak 1999. Stanić, D.: Zaboravljani valpovački barun Karlo Prandau 1792.-1856., Valpovački godišnjak 2003. Stanić, D: Dvorac Prandau-Normann i nekadašnji vlastelinski kompleks u Valpovu, Hrvatska revija

Br.1 2005. Šćitaroci, M.i B.: Dvorci i perivoji u Slavoniji, Zagreb 1998. Umjetnost slavonskog plemstva, katalog izložbe, Zagreb 2021. Varga, D : Graditelj orgulja Josef Angstner i Valpovo, Valpovački godišnjak 2009. Valpovački vlastelini Prandau-Normann, katalog izložbe, Osijek 2018.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 255-268 Mirjana Paušak: Održiva ostavština valpovačkih vlastelina

U radu se govori o velikom doprinosu valpovačkih vlastelina austrijske barunske obitelji Prandau i njemačke grofovske obitelji Normann razvoju današnjeg svjeverozapadnog dijela Osječko-baranjske županije i napose nekadašnjeg valpovačkog veleposjeda. Nabrajaju se sve građevine koje i danas služe zajednici, a čiji je veliki broj reprezentativnog izgleda. I danas su u upotrebi četiri palače kao sjedišta državne uprave u Osijeku, Donjem Miholjcu i Bizovcu. Državna uprava koristi i zgrade iz naslijeđa vlastelina u Valpovu i Petrijevcima. Dva prekrasna perivoja u Valpovu i Donjem Miholjcu iz ostavštine služe građanstvu kao spomenici parkovne arhitekture. Tu su još i tri profane zgrade u Valpovu kao i sam dvorac u kojem je Muzej Valpovštine. Sve četiri crkve u Valpovu su iz ostavštine kao i petnaest sakralnih objekata na području nekadašnjeg valpovačkog vlastelinstva koji i danas služe vjernicima. Treba spomenuti i vrijedne orgulje u četiri crkve te vitraje u konkatedrali u Osijeku. Još tri profane građevine i spomenik M.P.Katančiću prevoditelju Biblije na hrvatski jezik dio su te ostavštine.

In der Arbeit wird von dem großen Beitrag der valpovoer Gutsherren, der freiherrlichen Familie Prandau und der deutschen freiherrlichen Familie Normann, zur Entwicklung des heutigen nordwestlichen Teiles der Osijek-baranjaer Gespanschaft und insbesondere des einstigen valpovoer Großgutes gesprochen. Aufgezählt werden die Gebäude, die auch heute der Gemeinde dienen und deren Großteil repräsentativ aussieht. Auch heute sind vier Paläste in Gebrauch als Sitz der Staatsverwaltung in Osijek, Donji Miholjac und Bizovac. Die Staatsverwaltung benutzt auch die Gebäude aus dem Erbe der Gutsherren in Valpovo und Petrijevci. Zwei herrliche Parks in Valpovo und Donji Miholjac aus diesem Erben dienen den Bewohnern als Denkmale der Parkarchitektur. Hier sind auch noch drei weltlichen Gebäuden in Valpovo sowie auch das Schloss selbst, in dem sich das Museum der Valpovština befindet. Alle vier Kirchen in Valpovo stammen aus dem Erben sowie auch fünfzehn kirchlichen Gebäuden auf dem Gebiet des heutigen valpovoer Landgutes, die auch heute noch den Gläubigen dienen. Erwähnt sollen auch die wertvollen Orgeln in vier Kirchen sowie die Buntglasfenster in der Konkathedrale in Osijek werden. Teil dieses Nachlasses sind auch noch drei weltlichen Gebäuden und das Denkmal dem Übersetzer der Bibel in die kroatische Sprache M.P. Katančić.