Maks-Makso Unger glazbenik i dirigent

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 223-232 Jure Kuić: Maks-Makso Unger glazbenik i dirigent

Jure Kuić, prof. Split jukuic@xnet.hr UDK: 78(091) Izvorni znanstveni rad Prihvaćeno: 12.9.2021.

U radu je na temelju provedenoga istraživanja opisan život i djelovanje glazbenika i dirigenta MaksaUngera, koji je austrijskim podrijetlom u svom radu ostavio dubok trag u glazbenom životu Osijeka i Splita, tj. u hrvatskom kulturnom krugu prve polovice 20. stoljeća. Ključne riječi: Maks-MaksoUnger, glazbenik i dirigent, Austrijanac, Osijek, Split, Slovenija

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 223-232 Jure Kuić: Maks-Makso Unger glazbenik i dirigent

Neposredno nakon svršetka Drugog svjetskog rata u Narodnom, današnjem Hrvatskom, kazalištu u Splitu redale su se na upravnim i umjetničkim dužnostima osobe njemačkoga podrijetla, i to Rudolf Bunk, glavni scenografi slikar od 1945. i Herbert Hoffman, scenograf i slikar.1 Njima u Splitu, pak, treba pridružiti u različitim vremenskim razdobljima glazbenika i dirigenta Austrijanca Maksa Ungera, koji je tu boravio u dva navrata, i to od 1938. do 1941., te od 1947. do 1948. godine. U navedenim razdobljima je obnašao najvišu kazališnu dužnost, dužnosti intendanta splitskog kazališta. Što je utjecalo na to da su se ova tri vrhunska umjetnika istodobno našla u jednom, po europskim mjerilima, manje poznatom, gotovo bi se moglo reći provincijskom gradu i njegovom kazalištu, teško je odgonetnuti. Svatko od njih imao je svoj, poseban životni put na kojega ih dovela i pratila sudbina u povijesnom kontekstu turbulentnog vremena od 1914. do sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća. O čemu je riječ, koji su uzroci takvim životnim pričama, pitanje je na koje odgovor nije jednostavan pa i kad posegnemo u opći filozofski smisao sudbine koja je prema tom stavu ...“ nužni red u svijetu kome je podvrgnuto svako biće. Nužnost nije slijepa ili slučajna kao u usudu (lat. fatum), nego racionalna premda je nepoznata pojedincu koji u njoj sudjeluje“.

Njihovi životopisi, pak, mogli bi biti na tragu opservacija Ludwiga Bauera koje izlaže u eseju: - Obrazac ili simbolika individualne sudbine u povijesnom kontekstu2i njegovih opservacija o fraktalima i mogućnosti tog teorijskog promišljanja o sudbinama pojedinaca i društvenih zajednica; Posredno se želi pokazati kako je princip fraktala primjenjiv i na povijest. Ipak, logikom fraktala koristimo se, kako ističe Bauer u svom eseju, sasvim iznimno kada su u pitanju društvene znanosti ili teme. Dodali bi smo, ne samo u slučaju Bunka, u pitanju je upravo sudbina pojedinca u povijesnom kontekstu. O tim obrascima i sudbini intelektualca, u vihoru rata i mira bit će više riječi u posebnom izlaganju na jednom od narednih skupova, a predmet istraživanja svakako, biti će i pitanje kako i zašto su odabirali Split, kakva je atmosfera vladala u gradu i Kazalištu i što im je omogućilo da djeluju i pokažu snagu svojih umjetničkih talenta. A ako bude moguće (dostupna arhivska građa) za Ungerovo djelovanje ne samo u Splitu nego od prvog njegovog namještenja 1913.-1914. kao kapelana u Mestnom kazalištu Steyru i kazalištu u Moldingu kod Beča, pa sve do povratka i umirovljeničkog života u Mariboru 1962.; pri čemu je promijenio ravno

1 Stanko Piplović, Slikar Rudolf Bunk, Godišnjak Njemačke zajednice/VGD Jahrbuch, Osijek, 2002. - Ludwig Bauer, Obrazac ili simbolika individualne sudbine u povijesnom kontekstu – Na slučaju Rudolfa

Bunka,Academia e d u, 2012.R.G.B - Jure Kuić, Herbert Hoffman, (Duchovo, 25. 12. 1914. – Split, 16. 1. 1985), u Godišnjak Njemačke zajednice/

VGD Jahrbuch, Osijek 2017. 2 Isto kao 1, L. Bauer…

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 223-232 Jure Kuić: Maks-Makso Unger glazbenik i dirigent

deset mjesta boravka i rada, počam u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, potom u Kraljevini SHS odnosno Kraljevini Jugoslaviji i konačno u novoj FNR Jugoslaviji.

Maks Unger je rođen 1888. u Središću ob Dravi ili s austrijskim nazivom u Polstrau u danas slovenskom dijelu pokrajine Štajerske, od oca Paula, inače upravitelja pučke škole u Središću ob Dravi i majke Matilde rođene Steiner, u gdje je polazio pučku školu. Daljnje školovanje nastavlja na učiteljskom učilištu u Maribora maturirao je u Ljubljani 1908. Studij kompozicije i klavira polazi na Praškom konzervatoriju kod profesora JB Fostera i O. Nedabala a nastavlja u Beču gdje je i diplomirao,1913. nakon čega je kapelan Mjesnog kazališta u mjestu Steyru i kazalištu u Moldlingu kod Beča. Može se reći da ovdje završava jedan miran normalan životni put jednog dvadesetšestogodišnjeg mladića, umjetnika-glazbenika3 .

Slijedilo je dugo razdoblje, nemirna, a može se reći i neizvjesnog života, života započeta u vihoru rata koji ga je odveo. najprije, na ruski front od 1914. do 1918. gdje pada u rusko zarobljeništvo, tijekom kojega, nakratko radi kao dirigent u glazbenoj školi u Petrovsku na Volgi. Po završetku rata vraća se iz zarobljeništva u Ljubljanu i nakratko 1919. i 1920. u ljubljanskoj operi je dirigent i predavač-profesor na Ljubljanskom glazbenom konzervatoriju.

Što je utjecalo na to da je već 1920. otišao iz Ljubljane i došao u Osijek nemamo dokaza, ali može se pretpostaviti da ga je privukla mogućnost većeg umjetničkog angažmana u osječkom obnovljenom kazalištu gdje odmah dirigirao u tamošnjoj operi i Filharmoniji. U Osijeku je proveo nepunih šest godina i vrlo aktivno i neposredno sudjelovao u glazbenom životu grada na Dravi. Pored rada u Operi gdje je dirigent, Unger vodi glazbenu školu i Hrvatsko pjevačko društvo Franjo Kuhač, što ukazuje na to da je izvan opere i filharmonije, kao glazbenik bio neposredno uključen u druge vidove glazbenog života u Osijeku.

Što ga je, pak, ponukalo da iz Osijeka ode u Tivat u Boki Kotorskoj, ne zna se niti ima neki dokaz koji bi uputio na to. Podatak, pak, da je u Tivtu 1926. na mjesto kapelana mornaričkog orkestra, upućuje na to da je stupio u vojnu službu Kraljevine Jugoslavije. U isto vrijeme, dok je boravio u Tivtu, odnosno Boki Kotorskoj, vodio je zbor društva Jadran te obavljao dužnost direktora glazbene škole i društva Sokol. Aktivnosti koje je imao izvan vojne-kapelanske dužnosti, ukazuju na njegov raznovrstan

3 Biografski podatci o MaksuUngeru preuzeti su iz Slovenskog biografskog leksikona, Slovenske akademije znanosti i umjetnosti, 2013.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 223-232 Jure Kuić: Maks-Makso Unger glazbenik i dirigent

glazbeni interesi aktivnost. Bilo kako bilo, ni ovih sedam ili pak osam vrlo aktivnih godina provedenih u Tivtu nije ga tu zadržalo. Naime, 10, studenoga 1936.je u Sarajevu gdje je dirigira u tamošnjoj netom osnovanoj Filharmoniji, kao što se vidi na ovome plakatu.

Ovaj plakat koji donosi sve relevantne podatke, nije iz arhiva Sarajevske opere nego sa stranice Googla koja ga donosi ako se u tražilicu unese: Maks Unger, dirigent; sa nizom drugih fotografija o dirigentima, primjerice i svježi intervju sa hrvatskim dirigentom Mo Nikšom Barezom u povodu njegove 84-te godišnjice života, a koji Ungera navodi kao dirigenta na premijeri Rigoletta, u Splitskom kazalištu kojega je on gledao i doživio Plakat za Simfonijski koncert s programom kojim je s ushićenjem kao gimnazijalac i dirigirao Maks Unger polaznik glazbene škole, (vjerojatno 1992.) možebitno snatreći da se i sam jednom nađe za dirigentskim pultom. Potvrdu da je, makar i na kratko Unger bio u Sarajevu nalazimo u radu: ULOGA STRANIH MUZIČARA U INSTITUCIONALNOM RAZVOJU MUZIČKE KULTURE U SARAJEVU 1878-1941 Fatime Hadžić4, u kojemu navodi kako su u Sarajevo najprije stizali kapelani za vojni orkestar a koji su radili i u civilnom sektoru, odnosno Sarajevskoj filharmoniji, pa je tako i Unger, koji je kako smo utvrdili bio u vojnoj službi, po potrebi „prekomandiran“ u Sarajevo i bio najprije na dužnosti kapelana muzike u Bosanskoj divizijskoj oblasti, a dodatno i dirigent u Filharmoniji, što ovaj plakat i potvrđuje.

No ne zadugo, jer je već 1937. u Šibeniku gdje(na kratko) je na čelu mornaričkog filharmoničnog društva i voditelj je zbora Kolo. Pa tako, 2. travnja 1938. Novo doba u rubrici ŠIBENSKA KRONIKA donosi informaciju o tome da će se u srijedu. 6 aprila održati KONCERT U GRADSKOM KAZALIŠTU, donosi se program i izvođači a izvedbom će dirigirati Mo g. Maks P. Unger, kojemu, kako se navodi,

4 Fatima Hadžić: ULOGA STRANIH MUZIČARA U INSTITUCIONALNOM RAZVOJU MUZIČKE

KULTURE U SARAJEVU, Zbornik radova, Historijski pogled na razvoj nacionalnih manjina u Sarajevu i

BiH, Umjetničke akademije Univerziteta u Sarajevu, 2017.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 223-232 Jure Kuić: Maks-Makso Unger glazbenik i dirigent

„...ovaj grad duguje užitav(k) mnogih dobrih muzičkih priredaba“, kako je razvidno u tekstu kojega donosi Novo Doba.

Ali već 27. lipnja 1938., što je također razvidno u ovome fotokopiji, također Novo doba na 3. stranici donosi još jedan tekst pod naslovom: PORINUĆE VELIKE TORPILJARKE „LJUBLJANA“ - Ljubljanski gradonačelnik u Splitu“, te da će se povodom toga događaja održati KONCERT MORNARIČKE MUZIKE navodi se programom a dirigirat će Makso P. Unger, što upućuje na to da je Unger iako i dalje u vojnoj službi iz Šibenika prešao u Split.

U Slovenskom biografskom leksikonu navodi se da je u razdoblju provedenom u Splitu, s Tijardovićem i Hatzeom 1938. osnovao

Koncert u Šibenskom kazalištu prema tekstu kijega donosi Novo doba

Tekst kojega također donosi Novo doba, upućuje da je Unger u Splitu i da je voditelj Mornaričkog orkestra

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 223-232 Jure Kuić: Maks-Makso Unger glazbenik i dirigent

Filharmoniju te da je voditelj zbora (ili kulturno umjetničkog društva) Zvonimir. Kolika je i kakva bila suradnja sa splitskim glazbenicima, odnosno s Tijardovićem i Hatzeom, nema podataka ni kod Tijardovića ni kod Hatzea, ali da je imao velikog udjela u osnivanju Filharmonije točno je , budući da su ova dva glazbenika kao i Jakov Gotovac, za popunu kazališnog orkestra i zbora u izvedbama opera , opereta i koncerata, uzimali glazbenike i zboriste iz mornaričkog orkestra i zbora. Kako je razvidno, razdoblje od 1937. do 1942. Ungerove aktivnosti možemo pratiti tek u fragmentima koje donosi splitski tisak, u ovom slučaju NOVO DOBA o suradnji s ovim splitskim i hrvatskim glazbenim velikanima. Sudionik je osnivanju SPLITSKOG MUZIČKOG DRUŠTVA „ZVONIMIR, kojemu je na čelu i s njim nastupa, kao primjerice i u prigodi 25-te godišnjice smrti Ivana pl. Zajca.

U Splitu ga zatiče novi ratni vihor, vihor Drugog svjetskog rata, a već tijekom 1942. priključio se partizanima. Kraj ratnih zbivanja dočekao je u Beogradu gdje je od 1945. na dužnosti ravnatelja muzičkog programa u Središnjem domu Jugoslavenske narodne armije, zaključno do 1947. O tome što ga je navelo da napusti Beograd a time i aktivnu vojnu službu, nije poznato. Na koncertu povodom 120-te obljetnice smrti velikog glazbenog klasika Ludwiga van Beethovena, u funkciji predsjednika Muzičke sekcije KUD „Ivana Lozice“ u Splitu i kako bilježi Slobodna Dalmacija 18. svibnja 1947., nazočnu i brojnu publiku pozdravio je i pored drugih opaski, ukazao na važnost osnivanja Muzičke sekcije, kako stoji i u ovome izvadku.

Slobodna Dalmacija 27. lipnja 1947. donosi Koncert u povodu 25-te godišnjice smrti Ivana pl. Zajca

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 223-232 Jure Kuić: Maks-Makso Unger glazbenik i dirigent

izvješće o prvim diplomskim ispitima na Muzičkoj školi u Splitu i gdje vidimo da je Unger, osim što je voditelj Muzičke sekcije u KUD-a „Ivan Vitezica“ i upravitelj Muzičke škole i drži prigodno slovo povodom podjele diploma prvim polaznicima.

Što se, pak, dogodilo pod konac 1947. da je Unger došao na mjesto intendanta

Koncert u povodu 120-te godišnjice smrti Ludwiga van Beethovena

Maks Unger, u funkciji upravitelja Muzičke škole čestita prvim polaznicima i uručuje diplome.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 223-232 Jure Kuić: Maks-Makso Unger glazbenik i dirigent

Splitskog kazališta, ostat će vjerojatno nepoznato, jer živih aktera iz toga vremena nema, a u arhivima o tome nema tragova. Ipak rekonstrukcijom slijeda događaja od srpnja do listopada 1947. moglo bi se zaključiti da se pojavila kriza upravljanja u Kazalištu. Naime, Tomislav Tanhofer koji je prethodne dvije godine bio intendant i njegovo daljnje upravljanje nije bilo upitno, nakon što je s Kazalištem izveo program na tzv. ljetnim pozornicama iznenada podnosi ostavku, a na mjesec ili dva tu funkciju je obavljao, vjerojatno privremeno, Ivo Tijardović koji je polovicom rujna javnosti predstavio program Kazališta za nastupajuću kazališnu sezonu i pri tome naglasio kako to čini jer je Tanhofer odstupio s te funkcije. U dobi od nepunih šezdeset godina, točnije pod konac 1947. Unger dolazi na mjesto intendanta. Među osobama koje bi mogle biti kvalificirane za tu najvišu kazališnu funkciju, uz činjenicu da je Unger, suradnik, pa i dugogodišnji prijatelj sa splitskim kazalištarcima, a svoje sposobnosti, kako smo već vidjeli, pokazao na nizu akcija koje je uspješno vodio i rukovodio pojedinim umjetničkim institucijama, i s obzirom na njegov višegodišnji boravak u Splitu, te da je iz netom završenog rata izišao kao sudionik NOB-a, rekli bi smo ništa čudno u tome da je došao na mjesto intendanata Narodnog kazališta u Splitu. No ni to nije bilo zadugo, pa je pod konac 1948. umirovljen. Tada se vraća u Maribor. Kako stoji u Slovenskom biografskom leksikonu, radi honorarno, predaje na glazbenoj školi J. Hermaka i povremeno dirigira u mariborskoj operi. Unger nije bio samo organizator i izvođač glazbenih djela. Skladao je i komponirao, što također navodi spomenuti Leksikon5, ali o tom njegovom skladateljskom umjetničkom radu, nažalost, uz sav napor, nisam naišao niti na jedan zapis u muzičkim leksikonima ni enciklopedijama, niti kritički pogled na taj dio njegovog rada, niti doći do pisanih izvora koji bi na to upućivali, kako u Hrvatskoj tako i u Sloveniji. U sedamdeset i četvrtoj godini, 1962. umro je i pokopan u Mariboru.

Iako je provedeno istraživanje, prema dostupnim podacima i arhivskom gradivu, dalo sažeti opis život i rad ovoga jednog značajnog umjetnika može se zaključiti na temelju strukture ličnosti jedne nadasve zanimljive i nemirne stvaralačke prirode jedan Obrazac ili simboliku individualne sudbine u povijesnom kontekstu6 . Kada je riječ o Maksu Ungeru, te odrednice vrijedi propitati te ovaj članak otvara pitanja na koja budući istraživači tek trebaju naći odgovor na mnoga otvorena pitanja.

5 Isto kao 3 … 6 Isto kao 1, L. Bauer…

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 223-232 Jure Kuić: Maks-Makso Unger glazbenik i dirigent

Obrada životopisa i umjetničkog djelovanja skladatelja i dirigenta Maksa Ungera, nastavak je istraživanja koje je autor proveo u slučaju akademskog hrvatskog i njemačkog slikara Rudolfa Bunka i scenografa Herberta Hofmana, također Nijemca koji je također cijeli svoj radniumjetnički vijek proveo u Splitskom kazalištu. Životni put Maksa Ungera, iako različit od njihovog, završit će također u Splitskom kazalištu u isto vrijeme kad su u tome kazalištu radili i stvarali Bunk i Hofman. Sudbina, odnosno političke prilike, u znatnoj mjeri su odredile životni put i uvjetovale umjetnički habitus sve trojice, svakoga na različit način. Unger će od rodnog Središća ob Dravi, školovanja u Beču i Pragu, prve službe u Meldingu kod Beča 1913. i 1914, tijekom tri desetljeća, proći čak četiri države: Austro-ugarsku, Rusiju, Kraljevinu SHS i konačno u novoj i zadnjoj Jugoslaviji, boraveći i radeći, s prekidima, u deset mjesta-gradova. U članku se, na temelju malobrojnih ali pouzdanih arhivskih izvora napisa u sredstvima javnog priopćavanja, Ungerov period života u Splitu rekonstruira i može uputiti na njegov angažman i u drugim sredinama u kojima je živio i radio, u Ljubljani, Osijeku, Sarajevu, Tivru i Boki kotorskoj, Šibeniku i u dva navrata u Splitu. I njegov životopis, pak, mogao bi, kako je uvodno istaknuto, biti na tragu opservacija Ludwiga Bauera koje izlaže u eseju: - Obrazac ili simbolika individualne sudbine u povijesnom kontekstu7 i njegovih opservacija o fraktalima i mogućnosti tog teorijskog promišljanja o sudbinama pojedinaca i društvenih zajednica. Posredno se želi pokazati kako je princip fraktala primjenjiv i na povijest sasvim iznimno kada su u pitanju društvene znanosti ili teme. U slučaju Ungera, kao i Bunka i Hofmana, u pitanju je upravo sudbina pojedinca u povijesnom kontekstu.

Die Bearbeitung des Lebenslaufes und des Kunstwirkens des Komponisten und Dirigenten Maks Unger ist eine Fortsetzung der Forschung, welche der Autor im Falle des kroatischen und deutschen Akademiemalers Rudolf Bunk und des Szenografen Herbert Hofman, ebenfalls Deutschen, der seine ganze künstlerische und Dienstzeit im Spliter Theater verbrachte, durchführte. Der Lebensweg von Maks Unger, obwohl er sich von ihrem unterscheidet, endet ebenfalls im Spliter Theater zu derselben Zeit, als in diesem Theater Bunk und Hofman arbeiteten und schufen. Das Schicksal, bzw. politische Umstände, bestimmten in bedeutendem Maβe den Lebensweg und bedingten den künstlerischen Habitus von allen drei, jedem auf verschiedene Weise. Unger wird aus dem Geburtsort Središće ob Dravi, über die Bildungszeit in Wien und Prag, seinen ersten Dienst in Melding bei Wien 1913 und 1914, durch drei Jahrzehnte sogar vier Staaten durchreisen: Österreich-Ungarn, Russland, das Königsreich der SKS (Serben, Kroaten und Slowenen) und endlich im neuen und letzten Jugoslawien, mit kürzeren Unterbrechungen, arbeitete und wohnte er in zehn Ortschaften-Städten.

7 Isto kao 1, L. Bauer…

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 223-232 Jure Kuić: Maks-Makso Unger glazbenik i dirigent

Im Artikel wird, aufgrund weniger aber vertraulicher Archivquellen und Artikeln aus der Presse, Ungers Leben in Split rekonstruiert und kann auf seinen Einsatz auch in anderen Umwelten in denen er lebte und wirkte, in Ljubljana, Osijek, Sarajevo, Tivat und Boka Kotorska, Šibenik und zweimal in Split hinweisen. Auch sein Lebenslauf könnte, wie in der Einleitung betont, auf der Spur der Betrachtungen von Ludwig Bauer sein, der in seinem Essay erklärt: - Die Form oder Symbolik des individuellen Schicksals im historischen Kontext und seiner Beobachtungen über Fraktale und Möglichkeiten dieses theoretischen Nachdenkens über die Schicksale einzelner Personen und gesellschaftlichen Gemeinschaften. Indirekt will man zeigen, dass das Prinzip der Fraktale auch in der Geschichte anwendbar ist, ganz ausnehmend, wenn es um Gesellschaftswissenschaften oder –themen geht. Im Falle von Unger, wie auch Bunk und Hofman, geht es gerade um das Schicksal des Einzelnen in historischem Kontext.