Cornelius Gurlitt i graditeljski spomenici Dalmacije

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 203-222 Stanko Piplović: Cornelius Gurlitt i graditeljski spomenici Dalmacije

Dr. sc. Stanko Piplović Društvo prijatelja kulturne baštine Split Split, Kaštelanska 2 stanko.piplovic@gmail.com UDK: 725.94(497.5)(091) Izvorni znanstveni rad Prihvaćeno: 15.9.2021

Na osnovu sačuvanih dokumenata i literature objašnjava se doprinos njemačkog arhitekta Gurlitta u istraživanju i širenju znanja o spomenicima graditeljstva Dalmacije po mnogim državama Europe početkom 20 stoljeća. U bogatim mapama prikazao je najvažnija ostvarenja antike i srednjeg vijeka. One se i danas čuvaju u mnogim velikim knjižnicama kod nas i u inostranstvu te svjedoče o visokom dometu tadašnje umjetnosti u gradovima na istočnoj obali Jadrana. To je bitno doprinijelo proširenju spoznaja o bogatstvu nasljeđa u znanstvenim krugovima, ali i vrlo zapaženom odjeku kod kulturne javnosti. Ključne riječi: umjetnost, Dalmacija, 20. stoljeće, knjige, znanstvena putovanja

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 203-222 Stanko Piplović: Cornelius Gurlitt i graditeljski spomenici Dalmacije

U drugoj polovici 19. stoljeća pa sve do početka Prvog svjetskog rata interes za dalmatinske spomenike kulture, posebno iz okolnih europskih zemalja, raste. Među autorima su Thomas Jackson engleski arhitekt, George Niemann austrijski arhitekt, Alois Hauser austrijski arhitekt, Ernest Hebrard francuski arhitekt i Rudolf Egger austrijski arhitekt. Kasnije su proučavanja preuzeli domaći stručnjaci.

Među istaknutim stranim znanstvenicima koji su se bavili u prvoj fazi starim spomenicima Dalmacije bio je i Cornelius Gurlitt njemački arhitekt i povjesničar umjetnosti. Njegov životni put i znanstveni rad su impozantni. Otac mu je bio Louis slikar pejsaža, a majka Elisabeth Lewald. Rodio se u Nischwitzu bei Wurzen u Saskoj 1. siječnja 1850. godine Pohađao je gimnaziju u Gothi. koju je napustio prije mature i postao drvodjeljski šegrt. Studirao je u Stuttgartu i Beču. Oženio je Mariu Gerlach 1888. U braku su imali troje djece Vilibalda muzikologa, Corneliu slikaricu ekspresionizma i Hildebranda trgovca umjetninama i povjesničara.1 Radio je kao arhitekt, a zatim u Muzeju za obrt u Dresdenu, bio profesor i rektor sveučilišta u tom gradu. I društveno je bio vrlo djelatan pa je obnašao dužnost predsjednika njemačkih arhitekata i osnivač i predsjednik slobodne akademije za urbani razvitak. Napisao je pozamašan opus od 97 knjiga i više od 400 znanstvenih članaka. Među njegovim djelima su publikacije o kazalištu u Dresdenu, spomenicima kraljevine Saske, srednjovjekovnoj arhitekturi, graditeljstvu Carigrada i varšavskim građevinama. Preminuo je u Dresdenu 25. ožujka 1938. u 88 godini i pokopan na groblju Johannisfriedhofu u obiteljskoj grobnici. Povodom toga splitske novine su objavile članak. U njemu je navedeno kako se Gurlitt zauzimao za očuvanja povijesnih obilježja starog dijela Splita, dva puta digao glas protiv rušenja zgrade stare biskupije u skladu sa stavom Frane Bulića.2

Nastupom 20. stoljeća među stručnjacima razvile su se rasprave o metodama zaštite spomenika kulture. Iznosile su se nove konzervatorske teorije naročito u Njemačkoj. U to se uključio i Gurlitt sudjelovanjem na znanstvenim skupovima i objavljivanjem brojnih radova. Dogovaralo se o načelima povratka starih arhitektonskih spomenika u prijašnje stanje, restauriranju, regulacijskim pravcima ulica sa stanovišta njege spomenika, oslobođenju i preuređenju starih crkava, osnivanju gradova i drugim pitanjima.3 Pri tome se zalagao da kod restauracije treba održavati ono što propada na građevini i sačuvati od daljnjeg oštećenja. Treba pri tome napraviti jasno prepoznavanje što je novo, a što staro. Sudjelovao je u formuliranju načela da stare građevine od umjetničkog i povijesnog značaja i to da ih treba u nacrtima istaknuti, nove arhitektonske pravce treba odrediti tako da se sačuvaju osebujnosti cijelih ulica.

1 Marko Špikić, „Njega spomenika u posljednjim godinama Njemačkog carstva“ Njega spomenika u Njemačkom carstvu, Zagreb 2019., 256-259. 2 „Njemački proučavatelj Dioklecijanove palače“ , ND, 12. IV. 1938., 6. - Stanko Piplović, Izgradnja Splita između svjetskih ratova, Split 2008., 249. 3 „Njega spomenika u Njemačkom carstvu“ , Spisi i rasprave o spomenicima i starim gradovima od 1900. do 1909.,

Zagreb 2019.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 203-222 Stanko Piplović: Cornelius Gurlitt i graditeljski spomenici Dalmacije

Pozivao je da da se bave inventarizacijom u kojoj treba uključiti i stambene objekte i sačuvati njihov estetski dojam.

Prethodna razdoblja nisu poznavala restauraciju. Tek u 19. stoljeću u umjetnosti razvilo se shvaćanje da stare crkve i plemićke gradove treba restaurirati. I Gurlitt se zalagao za novi pristup i načela naglašavao je potrebu za izradu nacrta i utvrđivanje regulacijskih pravaca povijesnih gradova. Pozivao na potrebu registracije spomenika. Nastupom 20. stoljeća započela je prevlast novog shvaćanja u zaštiti spomenika. Gurlitt je u to vrijeme pa do Prvog svjetskog rata sudjelovao na brojnim stručnim skupovima na kojima se istaknuo u diskusijama i promicao suzdržanost i toleranciju prema ranijim stilskim oblicima koji se do tada nisu prihvaćali.

Viktor Kovačić, Projekt za rekonstrukciju Kaptola u Zagrebu 1908. godine

Učeni svijet je u to vrijeme također pokazao povećano zanimanje i za spomenike Dalmacije. Posebno se istražuju Dioklecijanova palača u Splitu i ruševine antičke Salone glavnog grada prostrane rimske pokrajine. Posebno su se austrijski znanstvenici angažirali na njihovom proučavanjem. Uključio se i Gurlitt. On se još 1902. godine osvrnuo se na monumentalnu carsku palaču u svom radu Geschichte der Kunst izdanom u Stuttgartu. Njenom gradnjom početkom 4. stoljeća smatrao je Dioklecijanovim pokušajem osnivanja novog središta Rimskog carstva.4 0pširnije se tim pitanjem bavio

4 Frane Bulić, Palača cara Dioklecijana u Splitu, Zagreb 1927., 37.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 203-222 Stanko Piplović: Cornelius Gurlitt i graditeljski spomenici Dalmacije

Naslovna stranica knjige Denkmaeler der Kunst in Dalmatien, Beč, 1910. godine

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 203-222 Stanko Piplović: Cornelius Gurlitt i graditeljski spomenici Dalmacije

1909. godine u članku Der Kaiserpalast in Spalato. Ein Warnruf. Divio se antičkim ostacima palače njenim monumentalnim vratima, mauzoleju i hramu. Naglasio je kako su ruševine carske palače posebnost jer su povezane sa suvremenim životom velikog broja stanovnika. Staro i novo se čudesno pomiješalo. Unutar njenih zidina stajao veliki broj kuća. U to vrijeme javljale su se ideje da treba poboljšati prometne prilike starog grada i proširiti njegove uske ulice. Bio je protivan rušenju zgrada jer bi se gradu Splitu oduzelo središte. Najljepše što grad ima su njegovi slikoviti ambijenti.5

Gurlitt se dosta bavio Hrvatskim spomenicima posebno onima u Dalmaciji i Zagrebu. Već u prvim godinama 20. stoljeća proučavao je antičke građevine u primorju. Tijekom 1907.-1908. godine razvile su se žestoke polemike oko natječaja i projekta za palaču Odjela za unutrašnje poslove kraljevske zemaljskog vlade na Markovom trgu u Zagrebu. U sukobima mišljenja s dr. Izidorom Kršnjavim i arhitektom Dragutinom Susanom, Viktor Kovačić i kritičar Vladimir Lunaček predložili su u sastav arbitražne komisije ugledne europske stručnjake među kojima su bili Cornelius Gurlitt, savjetnik Ludvig Hoffman, arhitekt Karl Koenig, arhitekt Oton Wagner i dr. Max Fabiani.

Slijedili su poslovi u vezi s rekonstrukcija Kaptola u Zagrebu. Godine 1906. srušen je zid dvorišta ispred pročelja zagrebačke katedrale sa starom Bakačevom kulom koji je zatvarao atrij pred ulazom u crkvu. Ostale su samo dvije kule sa strana. To je narušilo izgled čitavog prostora. Pod pritiskom javnosti i na poticaj Društva umjetnosti 1908. godine raspisan je javni natječaj za regulaciju Kaptola i šire okolice. Rok za predaju radova bio je 15. listopada 1908. ali je produžen do 16. siječnja 1909. Na čelu povjerenstva za ocjenu natječajnih radova bio je predsjednik Cornelius Gurlitt kao neutralna osoba, a među članovima i Frane Bulić. Razlog Gurlittova prihvaćanja sudjelovanja u ocjenjivanju bio zahtjev u programu kojim su se isprepletali gradogradnja i zaštita spomenika, U gradogradnji osnovna načela su bila racionalnost zamisli i postupaka u gradnji, striktno čuvanje starih zgrada i zahtjev da svaka nova zgrada bude jasno naglašena kao novina. U regularnim osnovama trebalo je izbjegavati spajanje starog i novog što bi moglo prouzročiti uništavanju povijesnih obilježja predjela.6

Javio se arhitekt Viktor Kovačić koji je kritizirao takvo stanje. Smatrao je da čitav taj prostor loše izgleda. Založio se za njegovu regulaciju. Bio je pobornik moderne arhitekture koja odgovara suvremenim potrebama. Predložio je da se pored ostalih građevinskih zahvata napravi trijem kroz koji bi se ulazilo u atrij i pristupalo na glavni ulaz u crkvu. Kovačić je dobio prvu nagradu.7 Po njegovom prijedlogu ponovno bi se zatvorio prostor ispred glavnog ulaza u crkvu. Povodom toga, 29. rujna 1908. bila

5 Cornelius Gurlitt, „Carska palača u Splitu. Upozorenje“, 1909. Njega spomenika u Njemačkom carstvu, Zagreb 2019., 231-236. 6 Zlatko Jurić, „ Viktor Kovačić, Prolog u Regulaciju Kaptola, 1908“ , 13, Prostor, Zagreb 1908., 32. 7 Spisi Arheološkog muzeja u Splitu 1908, br. 117/M.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 203-222 Stanko Piplović: Cornelius Gurlitt i graditeljski spomenici Dalmacije

je sjednica za ocjenu radova. Gurlitt je tada održao predavanje Osnivanje gradova. Predavanje je bilo danima medijski najavljivano. Klub hrvatskih arhitekata naknadno je objavio u veljači 1909. godine knjižicu s tekstom na njemačkom jeziku U svom izlaganju ukazao na više problema o građevnoj umjetnosti uređenja gradova Bio je dosta kritičan o načinu kako se tada gradilo u Zagrebu.8 Naglasio je da sve stare građevine treba marljivo čuvati i neoštećene ih predati na radost i proučavanje onima koji će doći poslije. Nigdje više ne bi trebalo biti sumnje da je prva zadaća jedne dobre uprave čuvanje javnih dobara, zaštita spomenika od razaranja i Katedrala u Splitu, nekadašnji Dioklecijanov mauzolej preinaka. iz početka 4. stoljeća. Priložene slike dalmatinskih

U svom izlaganju Gurlitt crkava su table iz knjige Denkmaeler der Kunst in je objasnio koja su ga načela Dalmatien. Spalato - Dom Ostansicht ponukali da sudjeluje pri ocjenjivanju raspisanog natječaja. Kao Nijemac osvrnuo se najprije na stanje u svojoj domovini u uređenju gradova i to usporedio sa stanjem u Hrvatskoj. Iznio je načela koja bi trebalo uvažavati za planiranje naselja. Založio se za to da bi rješenja trebala biti jasna koliko je to moguće te da se ono što postoji nastoji sačuvati dokle je to moguće. Osvrnuo se na stanje uređenja gradskih trgova posebno zagrebačkih i na održavanje građevinskih spomenika ukoliko su oni bili povezani s osnivanjem gradova i konkretnog slučaja raspisivanja natječaja za zagrebački Kaptol gdje je brzopleto i zbog neznanja uklonjeno nešto što je bilo vrijedno poštovanja zbog starosti.9 Istog dana u njegovu čast i profesora arhitekta Königa Hrvatsko društvo inžinira i arhitekata u Zagrebu priredilo je svečanu večeru. Pozvani su svi članovi i oni koji su bili njihovi

8 Viktor Kovačić, „Atrium ecclesiae, forum populi. Natječajni rad za preobrazbu Kaptola i okolice“, Obzor ilustrovani, Zagreb 19o8., 17. - D. P/profaska/, „Poslije izložbe natječajnih radnja za regulaciju Kaptola i okolice“, Obzor ilustrovani, Zagreb 1908., 27- 32. 9 „Osnivanje gradova. Predavanje održano u Zagrebu“, Arhitektura 101, Zagreb 1969., 18-20.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 203-222 Stanko Piplović: Cornelius Gurlitt i graditeljski spomenici Dalmacije

učenici, a nisu bili članovi Društva. Projekt na Kaptolu nije izgrađen.10 Povodom smrti Viktora Kovačića 21. listopada 1924. godine Gurlitt se pored mnogih ustanova i uglednih osoba javio njegovoj udovici Tereziji i izrazio žalost za preranim gubitkom odličnog arhitekta.

Godine 1908. Gurlitt je bio u Splitu i 6. listopada posjetio ruševine antičke Salone. U njegovoj pratnji je bio ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu Frane Bulić. Upravo u to vrijeme Gradsko poglavarstvo imenovalo je Bulića članom Uresnog povjerenstva, ali kako je trebao voditi Gurlitta u Salonu nije mogao doći na sjednicu.

Obišli su u istočnom dijelu grada ostatke ranokršćanskog episkopalnog sklopa sakralnih građevina. U to vrijeme su završeni istraživački radovi i otkrivene gradske bazilike iz 4.-5. stoljeća.11 Pored ostalog, zaustavili su se u baptisteriji male poligonalne građevine s krsnim bazenom u sredini. Gurlitt izrazio mišljenje kao i ranije arhitekt Jaffe da je ograda bazena krstionice u Saloni iz doba II. stoljeća.12

Salona, ranokršćanski sakralni kompleks u Solinu kod Splita

10 „Hrvatsko društvo inžinira i arhitekata u Zagrebu“, Obzor, Zagreb 27. IX. 1908., 2. 11 Don Frane Bulić, katalog izložbe, Split 1984., 111. 12 Albvn peregrinorvn Salonarvm rvina visitantium III. Arheološki muzej Split, knjiga posjetitelja 1908., 58. –

Liber effossionum 1905.-1908. Arhiv Arheološkog muzeja u Splitu, rukopisna knjiga posjetitelja.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 203-222 Stanko Piplović: Cornelius Gurlitt i graditeljski spomenici Dalmacije

Gurlitt je 1909. objavio u Bulletinu Arheološkog muzeja u Splitu dugi članak u kojem je iznio opis i historijat istraživanja Dioklecijanove palače od Roberta Adama preko Georgea Nimanna do Kowalezeyka. Iznio je i svoja zapažanja o njenoj prostornoj koncepciji i dijelovima. Naglasio je kako je njen arhitekt težio jednom jakom klesanju kamenih blokova i živahno obrađenom ornamentu. Dioklecijan je bio car i vojnik pa su oblici njegove palače u prvom redu imali obilježja vojarne i tvrđave. Sve njene glavne građevine su zaklonjene zidovima i tranzenama. Hramovi i mauzolej sa strana peristila su zavučeni u posebna dvorišta Tako se gotovo ništa nije moglo vidjeti čak ni sa glavnih komunikacija karda i dekumana.13

Spomenici Dalmacije su počeli privlačiti pozornost stručnjaka. Tako je u proljeće 1910. godine priređeno prvo putovanje bečkih studenata u tu pokrajinu. Prethodno su održana stručna predavanja o kraju i spomenicima koje će posjetiti. Dr. Emil Reisch profesor arheologije na sveučilištu u Beču donio je precizan prikaz Dioklecijanove palače.

Zanimanje za kulturnu baštinu Dalmacije urodilo je posebno 1910. i 1911. godine bogato ilustriranim publikacijama europskih znanstvenika koji su se bavile arhitekturom Dalmacije. Posebno su važne bile publikacije Emila Reischa, Antonina Dvořáka, Josefa Strzygowskog, Ćirila Metoda Ivekovića, Uga Monereta de Villarda, Freia i Corneliusa Gurlitta. Glavni sadržaj je bio porijeklo arhitektonskih forma, imale su više informativni karakter i bile popraćene bogatim ilustracijama.

Godine 1910. objavljena je u Beču reprezentativna i bogato opremljena mapa u dvije knjige Denkmaeler der Kunst in Dalmatien koju je priredio Georg Kowalczyk, a uvodni tekst od 29 stranica napisao Gurlitt.14 U uvodu sastavljenom na poletan i živahan način namijenjenom širokom čitateljstvu autor nije ulazio u pojedinosti povijesti umjetnosti Dalmacije. On je jednostavno naznačio u glavnim crtama samo određene građevine u pokrajini kako bi ukratko iznio vezu između pokrajine i njenog naroda te opće povijesti i mjesnog razvitka. Namijenjen onima koji su do tada držali Dalmaciju kao zemlju nepodesnu za kulturu.15

Mapu je izdao Verlag für Kunstwissenscaft G. M. b. H. Berlin. Radi se o divot izdanju mapa koje sadrže table u fototipiji s fotografijama najznačajnijim graditeljskim spomenicima u Dalmaciji. U prvom su zastupljeni gradovi Salona, Split i Knin s 63 table. Među njima su od Splita reproducirani crteži Dioklecijanove palače iz monografije arhitekta Roberta Adama iz 1764. godine. Od antičke Salone, današnjeg nedalekog Solina, je prikazan amfiteatar, ruševine ranokršćanskih crkava i bogato ukrašeni kameni sarkofazi. To su tlocrt te pojedine važnije građevine vestibul,

13 Cornelius Gurlitt, „Der Palast Diokletians in Spalato“, BASD 1909., 166-170. 14 „Bibliographie, Mitteilungen und Notizien“, Bizantinische Zeitschrift, Leipzig 1911., 346, 347, 627. - Fritz

Witte, „Bücherschau“, Zeitschrift für cristliche Kunst, Düsseldorf, 6, 1910., 187,189. 15 „Zur Eiführung, von Cornelus Gurlitt p. 1-19“, BASD 1912., 67.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 203-222 Stanko Piplović: Cornelius Gurlitt i graditeljski spomenici Dalmacije

Zadar, crkva sv. Donata, pogled na kupolu i tloris, 9. stoljeće Zara - S. Donato, Ansicht der Kuppel und Grundriss

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 203-222 Stanko Piplović: Cornelius Gurlitt i graditeljski spomenici Dalmacije

zlatna vrata, mauzolej vani i unutra, mali hram, Peristil i njihovi detalji 16 Također je uvršten kameni namještaj i dekorirani ulomci iz ranog srednjeg vijeka koji se čuvaju u Arheološkom muzeju u Splitu.

U drugoj mapi su Zadar, Rab, Šibenik, Trogir, Korčula, Dubrovnik i Kotor koji je u to vrijeme bio u sastavu austrijske pokrajine Dalmacije. Od zadarskih spomenika su reproducirani rotonda sv. Donata iz ranog srednjeg vijeka, izlošci u muzeju, romanička katedrala sv. Stošije, crkva sv. Šimuna, samostan sv. Marije iz XI. stoljeća, kopnena gradska vrata i palače. Sve skupa je bilo 132 table. Prikaz o njoj je donesen u više europskih publikacija. Tako je u uglednim bečkom novinama Neue Freie Presse tiskana obavijest o tome.17 Knjiga je posvećena Konzervatoru Frani Buliću, a jedan primjerak izdavač je poklonio Arheološkom muzeju u Splitu.18

U tekstu je Gurlitt iznio mišljenje da je Dioklecijanov mauzolej bio hram posvećen prastarom iranskom božanstvu Mitri. U kasnijim vremenima kult je postao vrlo popularan naročito u Maloj Aziji. Pod utjecajem Istoka raširio se od 2. stoljeća po cijelom Rimskom carstvu, a naročito među legionarima jer je bio nepobjediv. Gurlitt je smatrao da je Dioklecijan želio spojiti popularno štovanje Mitre sa službenom rimskom vjerom. To mišljenje je opovrgao konzervator Frane Bulić. Naime arhitektura te osmostrane zgrade centralnog tlocrta potpuno je odudarala od mitreja čija su svetišta dosta skromnija i često bila pod zemljom.19 Protiv Gurlittove pretpostavke je bio i talijanski povjesničar Ettore de Ruggiero koji je smatrao da je ona zanimljiva oštroumna, ali neprihvatljiva pošto je Dioklecijan bio štovatelj Jupitera.20

To je bilo vrijeme kada još nisu postojali detaljniji podaci o Palači pa se tako nagađalo da je to možda bio hram. Na kraju je prevladao zaključak da se ipak radi o mauzoleju. Djelo je izuzeto povoljno primljeno u cijeloj Europi. O njoj napisani brojni prikazi u europskoj literaturi. Među njima su: - Marko Car, Denkmaeler der Kunst in Dalmatien“, Letopis Matice Srpske VII,

Novi Sad 1910., 74-75. - Berliner Architectrurwelt, Berlin 1910., - Zeischript fur Arsistlice KunstI-II, Duseldorf, 1910.187, - Bizannti nische Zeitscaft, 1911., 346, - Die neues Werk uber Dalmatien, Neues Freie Presse, 30. X. 1910. - Zeischrift fur Geschichte der Architectur Jahrgung 25, IV.1911.

16 Robert Adam, Ruins of the Palace of the Emperor Diocletian at Spalatro, London 1764. 17 „Ein neues Werk über Dalmatien“, Neue Freie Presse , Wien 30. X. 1910. 18 Rechnung 2. VI. 1910. Račun u Arheološkom muzeju u Splitu. 19 F. Bulić 1927., 75. 20 Ettore de Ruggiero, Dizionario epigrafico di Antichità romane, sv. II Rim 1922., 1854.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 203-222 Stanko Piplović: Cornelius Gurlitt i graditeljski spomenici Dalmacije

- Oesterreischlische Rundscau, Beč 15. IX. 1911. - Zeilller, Les monuments arhitelionis de Diocletian a Splato, 1911. 202, - Dizionario Epigrafico delle antichita romane, Rim 1922.

Iste godine objavio je monografiju o Dioklecijanovoj palači austrijski arhitekt George Niemann, profesor na Umjetničkoj akademiji u Beču.21 Među brojnim prikazima je i onaj kojeg je neposredno tiskanja napisao Gurlitt. Zanimljivo je to što je Gurlitt za svoju knjigu koristio ilustracije iz monografije engleskog arhitekta Roberta Adama iz 1764. godine koja radi slabe istraženosti Palače u to vrijeme sadrži dosta netočnosti, a ne iz monografije austrijskog arhitekta Georga Niemann koja je nastala 1910. godine nakon dosta detaljnog istraživanja i bila pouzdana.22

Ubrzo nakon izlaska mape iz tiska na nju se osvrnuo vrlo pohvalno kritičar i esejist Marko Car. Naveo je kako bi to djelo trebalo poslužiti za upotpunjavanje i krunidbu onoga što su tomu raniji istraživači pisali. Naglasio da je Gurlitt u svojoj temeljitoj raspravi jasno pokazao kako se i na koji se način tijekom vremena obrazovala arhitektonska slika Dalmacije. Ona je izvanredno bogata Stari dalmatinski graditelji stvarali svoja djela sa smislom za veliko kojim se odlikovala još antička umjetnost. 23

Komentar na uvodni Gurlittov tekst knjige Denkmaeler der Kunst in Dalmatien dao je 1912. arheolog i povjesničar Luka Jelić. On je smatrao da je djelo namijenjeno širokom čitateljstvu napisana poletno i živahno. Naveo je da autor nije htio iznositi svoje stajalište o povijesti umjetnosti Dalmacije. To je zasigurno potaklo Jelića da na istom mjestu opširno iznese svoje viđenje o tome. Posebno se zadržao na Dioklecijanovoj palači i njegovom mauzoleju. Raspravlja i o Mitri navodeći da se u to vrijeme slavila brojna božanstva.24

Knjiga se i danas nalazi u brojnim knjižnicama europskih gradova. Prema uvidu najviše ih se čuva u Njemačkoj i Švicarskoj. Postoje i u drugim ustanovama sveučilištima, znanstvenim institutima, muzejima, i općim knjižnicama kao što su, na primjer, Austrija, Italija, Slovenija, Belgija, Danska, Švedska Francuska, Nizozemska Izrael i druge države.

Za Hrvatsku je utvrđeno njeno postojanje u knjižnicama Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Znanstvene knjižnice u Zadru, Muzeju Hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, Arheološkom muzeju u Splitu, knjižnica Ministarstva kulture u Zagrebu. Zasigurno se nalazi i u još u nekim drugim ustanovama, a također u vlasništvu kod

21 George Niemann, Der Palast Diokletians in Spalato, Beč 1910. -Stanko Piplović, „ G. Niemann iE. Hebrard 22 Robert Adam, Ruins of the Palace of the Emperor Diocletian at Spalatro in Dalmatia, London 1764. - Stanko

Piplović, „G. Nieman i E. Hebrard istraživaći Dioklecijanove palače u Splitu“ Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku 83, Split 1990., 257-271. 23 Marko Car „Istoria umetnosti“, Letopis Matice srpske VII, Novi Sad 1910., 74-77. 24 Luka Jelić,“ Pubblicazioni recenti (a. 1910-1911) sull architecctura medioevale in Dalmazia“, BASD, XXXV,

Split 1912., 49-51.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 203-222 Stanko Piplović: Cornelius Gurlitt i graditeljski spomenici Dalmacije

pojedinaca. To svjedoči o njenom značaju, a s druge strane sigurno je doprinijela upoznavanju s našim kulturnim nasljeđem još u ranim vremenima.

Nekako u isto vrijeme i jedan naš arhitekt bavio se intenzivno povijesnom arhitekturom Dalmacije, njenom restauracijom i publiciranjem. Bio je to Ćiril Metod Iveković. Zaposlen je kao referent za bogoštovne gradnje pri Dalmatinskom namjesništvu, a kasnije profesor povijesti arhitekture na Visokoj tehničkoj školi u Zagrebu Objavio je velike mape litografija dalmatinskih spomenika. L’Aarchitettura e Plastica della Dalmazia objavljena 1910. i u nastavku pod naslovom Dalmatiens architektur i plastik knjige 2 do 8 Dalmatiens Architektur un plastik do1926. s ukupno 320 tabla.25 Konačno je tiskan 1927. opus od 6 knjiga Bau- und Kunstdenkmale in Dalmatien u Beču. U svakoj se obrađuje po jedan grad.26 Edicija je napravljena po sličnoj metodi kao što je to i Gurlittova mapa.

U okviru obuke godine 1912. organizirala je Visoka tehnička škola u Dresdenu stručno putovanje studenata po Dalmaciji radi upoznavanja tamošnjih spomenika i umjetnina. U vezi s tim Gurlitt je stupio u kontakt 18. ožujka s Franom Bulićem ravnateljem Konzervatorijalnog ureda za Dalmaciju u Splitu. Najavio mu je dolazak 6 profesora i 20-30 studenata radi posjeta Splitu i antičkoj Saloni. O tome ga je obavijestilo i Središnje povjerenstvo za spomenike u Beču. Putovanje je najavljeno sredinom travnja i određeno do Trsta, preko Pule, Zadra, Šibenika, Splita do Dubrovnika. U pripreme se uključilo i Kotarsko poglavarstvo u Splitu. Gurlitt je telegramom javio Buliću iz Zadra kako će 17. travnja stići u Šibenik, a idućeg dana u Split parobrodom i tu ostati 20. do 21. travnja. Smatrao je da se bi se smještaj mogao osigurati u hotelu Bellevue ili Troccoli.27

Šibenik, katedrala Sv. Jakova iz 15. stoljeća, glavno pročelje Sebenico – Dom, Fassade

25 Ćiril Iveković, Dalmatiens Archetuktur und plasstik, sv. 2-8, Beč.1910- 1926. 26 Ćiril Iveković, Bau und Kunstdekmale in Dalmatien knj. 1-6, 27 Pisma i telegrami između Bulića i Gurlitta u razdoblju od 18. ožujka do 16 travnja 1912. godine. Spisi

Konzervatorskog ureda za Dalmaciju u Splitu br. 30/K 1912.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 203-222 Stanko Piplović: Cornelius Gurlitt i graditeljski spomenici Dalmacije

Sredinom travnja krenuli su na put. Vodio ih je profesor Cornelius Gurlitt, arhitekt profesor Dulfer i drugi nastavnici. Bilo je oko 50 studenata. Na 15. travnja poslije podne stigli su u Zadar. Navečer je Općinska uprava organizirala u njihovu čast koncert općinske glazbe na Gospodskom trgu. 16. travnja su razgledali grad i njegove spomenike i proslijedili za Šibenik.28 Dana 17. travnja popodne izletnici su prispjeli u Šibenik parobrodom Nada. Na obali su ih dočekali i pozdravili upravitelj Kotarskog poglavarstva, zastupnik Općine i tehničko osoblje političke uprave. Poslije objeda, koji je priređen u hotelu Velebit, obišli su Trogir, katedrala Sv. Lovrijenca, pogled na stražnji dio, 13. stoljeće Traù – Dom, Choransicht grad, razgledali stolnu crkvu te u pratnji profesora Miagostovića, kotarskog upravitelja i inženjera Poglavarstva razgledali graditeljske znamenitosti grada. Za vrijeme večere u hotelu je svirala glazba. 18. travnja ujutro krenuli su, jedni željeznicom a drugi parobrodom, put Splita. Na rastanku pozdravio ih je upravitelj Kotarskog poglavarstva.29 18. travnja 1912. stigli su u Split gdje su ostali 3 dana.30 U to vrijeme grad je već dobro napredovao. U odnosu na spomenike događale su se neke značajnije promjene. Nasred današnje Rive gradila se zgrada Jadranske banke. Nažalost svojim velikom gabaritom prekrila je vidik na staru kulu mletačkog kaštela iz 15. stoljeća. Izuzetan događaj je bio početak gradnje novog Arheološkog muzeja po nacrtu bečkih arhitekata Friedricha Ohmanna i Augusta Kirsteina u sjevernom dijelu grada.31 Premjeravala se Dioklecijanova palača kako bi se mogao napraviti njen točan nacrt. Iskapali su podrumi u ispod južnog dijela koji su zatrpani kroz stoljeća otpadnim materijalom

28 „Viaggio di studio“, SD, 17. IV. 1912., 2. 29 „Naučni izlet“, SD, 20. IV. 1912., 3. 30 „Gosp. prof. Gurlitt“, NJ, 16. IV. 1912., 2. - „Gosti iz Dražgjana“, NJ, 18. IV. 1912., 1. 31 Slavko Muljačić, „Kronološki pregled izgradnje Splita u XIX. i XX. stoljeću“, Zbornik Društva inženjera i tehničara , Split 1958., 80. - Neda Anzulović, „O historijatu gradnje Arheološkog muzeja u Splitu“, VAHD

LXXV, Split 1981., 163.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 203-222 Stanko Piplović: Cornelius Gurlitt i graditeljski spomenici Dalmacije

iz zgrada iznad. Razmatralo se rušenje zgrade Stare biskupije, koja odavno nije u izvornoj funkciji, a bila zapuštena i ometala je pogled na mauzolej carske palače.32 21. travnja stigli su Lloydovim parobrodom u Gruž. Na njihovom dočeku bio je namjesnički savjetnik Mato Škarić s tri poglavarstvena savjetnika, dok su ih općinsko predstavništvo i konzervator Josip Posedel pozdravili poslije podne. Istim parobrodom proslijedili su putovanje do Kotora.33 Tog dana doputovali su parobrodom Austrijskog Lloyda iz Dubrovnika u Kotor. Na obali su ih dočekali i pozdravili namjesnički savjetnik upraviteljstva Kotarskog poglavarstva pl. Budisavljević i načelnik Radimir. U pratnji konzervatora za stare spomenike profesora Ćićina i ing. Klemenčića i Stijasnoga obišli su cijeli grad. Kroz jedan sat koliko su se zadržali u Kotoru pregledali su crkve, mali muzej i arheološke zanimljivosti. Na odlasku su opet ispraćeni do parobroda. Gosti su bili zadivljeni ljepotom zaljeva Boke Kotorske.34

Istog dana ponovno su se vratili u Gruž i stigli u Dubrovnik. Poslije podne pozdravili su ih namjesnički savjetnik Mato Škarić i dva činovnika Građevinskog odsjeka Poglavarstva. Umjesto odsutnog načelnika pozdravio ih je općinski prisjednik dr. Ante Pugliesi s općinskim tajnikom. Pored njih su prisustvovali dr. Nikša pl. Ghetaldi, ravnatelj više gimnazije, konzervator dr. Josip Posedel, predsjednik Društva za unapređenje Dubrovnika i okolice, profesori Vid Vulić-Vukasović i Vice Adamić. 22. travnja posjetitelji su pod vodstvom Posedela razgledali povijesne znamenitosti. Poslije podne bili su na izletu do Lapada. U 20 sati bila je u Hotelu Petka u Gružu zajednička večera na kojoj su prisustvovali savjetnik Škarić, konzervator Posedel, viši inženjer Wulpe te profesori Vuletić-Vukasović i Adamović. Iduća dva dana gosti su se bavili proučavanjem važnijih zgrada. Iz Dubrovnika su krenuli 24. travnja poslije podne željeznicom preko Mostara. S njima su se opet na stanici oprostili domaćini.35 Rezultati njihovog istraživanja objavljeni su u monografiji na njemačkom jeziku Eine Studienreise der Hochbauabteilung der sächsischen Technischen Hochschule zu Dresden.

Koncem kolovoza 1924. godine došli su opet akademičari iz Dresdena u Dalmaciju. I ovog puta namjeravao ih je voditi Cornelius Gurlitt, ali tada je imao već 75 godina i bio bolestan pa je morao odustati. Otišao je na oporavak u Banju Gastein. Tradiciju je preuzeo profesor Oskar Rauther te Corneliusov sin dr. Hildebrand Gurlitt, asistent. Grupa se sastojala od 14 studenata od kojih je bila i jedna djevojka. I Rauther je bio priznati stručnjak. Poznat je po vođenju iskopina u Babiloniji i na otoku Samosu. U to se vrijeme najviše bavio proučavanjem kuća i stanova islamskih naroda.36 Posjetili su

32 Protokoll, über die am 2. Oktober 1912 im Bureau der k. k. Bezirkshauptmannschaft Spalato abgehaltene siebente ordentliche Sitzung der Kommission zur Erhaltung, Pflege und Erforschung des Diokletianischen

Palastes in Spalato, Z. 28. 912/ MO, Arheološki muzej u Splitu. 33 „Naučno putovanje politehničara iz Dražgjena po Dalmaciji“, SD 27. 4. 1912,. 3. 34 „Pišu nam iz Kotora 21. o. m.“, SD, 24. IV. 1912., 3. 35 „Naučno putovanje politehničara iz Draždjana“, SD, 17. IV. 1912., 3. 36 „Draždjanski studenti arhitekture u Splitu“, ND, 26. VIII. 1924., 4.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 203-222 Stanko Piplović: Cornelius Gurlitt i graditeljski spomenici Dalmacije

Rab i došli 26. kolovoza u Šibenik. Dočekali su ih direktor M. Ježina te profesori Marčić i Vratanić koji su im bili na usluzi. Obišli su spomenike u gradu, fotografirali ih i crtali. Najviše su se bavili katedralom sv. Jakova s obzirom na neobičnu konstrukciju svoda. Bili su na Šubićevcu i Jadriji.37 Stigli su 26. kolovoza 1924. u Split. Idućeg dana su obišli povijesne spomenike grada i bliže okolice, a zatim trećeg dana pod vodstvom dr. Mihovila Abramića i dr. Ljube Karamana asistenta Pokrajinskog ureda za Dalmaciju otišli do Trogira. Pridružio im se i dr. Šišić.38 Popeli su se na pošumljeno i uređeno brdo Marjan iznad grada i uživali u

Korčula, katedrala Sv. Marka iz 15.-16. stoljeća njegovim ljepotama i dalekim Curzola - Dom vidicima s njegovih uzvisina. Primio ih je predsjednik društva Marjan dr. Jakša Račić. Reuhter mu se zahvalio na užicima u prirodi i pohvalio uređenje šume kao majstorsko djelo. Zamolio je da mu se dade nekoliko planova za njihovu zbirku. Posebno ga je zanimao cjeloviti projekt, posebno stubišta kojim se penjalo na brdo, a izradili su ih inženjeri Petar Senjanović i Dane Matošić te viši geometar U. Pokranjac.39 Plan je bio dalje posjetiti Hvar, Dubrovnik, Cavtat, i Kotor i proslijediti dalje preko Patrasa u Grčku.

Iako Cornelius Gurlitt nije bio na tom putovanju zasigurno je sudjelovao u njegovoj organizaciji. Bilo mu je to zadnje angažiranje u vezi s Dalmacijom. Nije se više detaljnije bavio istraživanjem graditeljskih spomenika kod nas, dobro ih je poznavao i s velikim zalaganjem doprinio njihovom populariziranju u brojnim zemljama Europe.

I poslije Gurlitta u novoj državi strani znanstvenici su se i dalje zanimali za Dalmaciju. Već 1924. godine došao je u Jugoslaviju profesor bečkog sveučilišta arheolog Wilhelm Kubitschek nastaviti istraživanje kamenih spomenika, a Josef

37 „Višeškolci iz Draždjena“, ND, 28. VIII. 1924., 6. 38 „Draždjanski tehničari u Splitu“, ND, 28. VIII. 1924., 4. 39 „Još jedan kompetentan glas Marjanu“, ND, 31. VIII. 1924., 4.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 203-222 Stanko Piplović: Cornelius Gurlitt i graditeljski spomenici Dalmacije

Strzygowski u Split gdje je održao dva predavanja iz povijesti umjetnosti.40 Godine 1936. posjetio je Split bečki profesor Jozef, a 1938. godine doputovala je u Split grupa bečkih studenata i razgledala mjesne znamenitosti. Tijekom više godina Ejnar Dyggve je ovdje istraživao.

Međutim, u tom poslijeratnim godinama poslove su preuzimali domaći stručnjaci Mihovil Abramić, Luka Jelić, Ljubo Karaman i drugi. U središtu svih zbivanja dugo je bio Frane Bulić. S njima je završeno jedno plodno razdoblje istraživanja stare umjetnosti Dalmacije u čemu je u znatnoj mjeri doprinio Cornelius Gurlitt. S obzirom na njegovo djelovanje pripada mu u povijesti umjetnosti Hrvatske istaknuto mjesto.

BASD Bulettino di archeologia e storia dalmata, Split ND Novo doba, Split NJ Naše Jedinstvo, Split SD Smotra dalmatinska, Zadar VAHD Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split

40 „ Predavanje bečkog profesora“, ND, 22. III. 1924., 4. „ Profesor Kubitschek u Splitu“, ND, 3. V. 1924., 4.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 203-222 Stanko Piplović: Cornelius Gurlitt i graditeljski spomenici Dalmacije

U drugoj polovici 19. stoljeća pa sve do Prvog svjetskog rata rastao je interes za dalmatinske spomenike kulture, posebno u okolnim europskim zemljama. Učeni svijet je početkom 20. stoljeća pokazao povećano zanimanje za njezine starine. Istražuju se naročito Dioklecijanova palača u Splitu i ruševine antičke Salone - glavnog grada rimske pokrajine. Pretežno su se austrijski znanstvenici angažirali na njihovoj umjetničkoj valorizaciji i zaštiti. Kasnije su proučavanja preuzeli domaći stručnjaci. Među istaknutim stranim stručnjacima koji su se u prvoj fazi bavili starim spomenicima Dalmacije bio je i Cornelius Gurlitt, njemački arhitekt i povjesničar umjetnosti. Rodio se u Nischwitzu u Saskoj 1850. godine. Studirao je u Stuttgartu i Beču. Radio je kao arhitekt, a zatim u Muzeju za obrt u Dresdenu i na sveučilištu. Njegov znanstveni rad je impozantan. Napisao 97 knjiga i više od 400 znanstvenih članaka. Naročito se bavio baroknom arhitekturom. Preminuo je u Dresdenu 1938. godine. Gurlitt se dosta bavio hrvatskim spomenicima, prvenstveno onima u Dalmaciji. Već u prvim godinama 20. stoljeća proučavao je antičke građevine. Još 1902. godine osvrnuo se na monumentalnu Dioklecijanovu carsku palaču u Splitu u svom radu Gescichte der Kunst izdanom u Stuttgartu. Slijedili su poslovi u vezi s rekonstrukcijom Kaptola u Zagrebu. Godine 1906. srušen je zid ispred pročelja katedrale. Potom se javio arhitekt Viktor Kovačić koji se založio za regulaciju tog prostora. Godine 1908. raspisan je natječaj za regulaciju Kaptola i okolice. Na čelu povjerenstva za ocjenu natječajnih radova bio je Gurlitt. Sudjelovao je i Kovačić i dobio prvu nagradu. Tim povodom, 29. rujna bila je sjednica za ocjenu radova, a Gurlitt je održao predavanje Osnivanje gradova. Godine 1908. Gurlitt je bio u Splitu i 6. listopada posjetio ruševine nedaleke antičke Salone. U njegovoj pratnji je bio ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu Frane Bulić. Obišli su ostatke monumentalnog ranokršćanskog episkopalnog sklopa sakralnih građevina iz 4.-5. stoljeća. Interes za Dalmaciju je postajao je sve veći. Tako je u proljeće 1910. godine organizirano prvo putovanje bečkih studenata u tu pokrajinu. Prethodno su održana stručna predavanja o kraju i spomenicima koje će posjetiti. Dr. Emil Reisch, profesor arheologije na sveučilištu u Beču prikazao je Dioklecijanovu palaču. Rasla je i stručna literatura. Godine 1910. objavljena je u Beču reprezentativna i bogato opremljena knjiga Denkmaeler der Kunst in Dalmatien koju je priredio Georg Kowalczyk, a tekst napisao Gurlitt. Radi se o divot izdanju mape u dva sveska koji sadrže table s fotografijama najznačajnijih graditeljskih spomenika u Dalmaciji. Ukupno je 132 litografija. Pojava monografije izazvala je veliko zanimanje. Prikaz o njoj je donesen u više europskih publikacija, a i danas se njeni primjerci nalaze u brojnim knjižnicama europskih zemalja i Hrvatske. To svjedoči o njezinom kulturološkom značaju, a s druge strane je znatno doprinijela širokom upoznavanju s našim povijesnim i umjetničkim nasljeđem još u ranim vremenima. U uvodu knjige Gurlitt je prikazao pojedine građevine, uglavnom sakralne. Iznio je i zanimljivo mišljenje da je Dioklecijanov Mauzolej u Splitu bio hram posvećen prastarom iranskom božanstvu Mitri. Pod utjecajem Istoka raširio se od 2. stoljeća po cijelom Rimskom carstvu.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 203-222 Stanko Piplović: Cornelius Gurlitt i graditeljski spomenici Dalmacije

Gurlitt je smatrao da je Dioklecijan želio spojiti njegovo popularno štovanje sa službenom rimskom vjerom. To je opovrgao konzervator Frane Bulić. Godine 1912. organizirala je Visoka tehnička škola u Dresdenu stručno putovanje studenata po Dalmaciji radi upoznavanja tamošnjih spomenika i umjetnina. Sredinom travnja krenuli su na put. Vodili su ih profesor Cornelius Gurlitt, arhitekt profesor Martin Dulfer i drugi. Putovanje je određeno od Trsta, preko Pule, Zadra, Šibenika, Splita do Dubrovnika i Kotora. Povratak je uslijedio 24. travnja preko Mostara. 1924. godine došli su opet akademičari iz Dresdena u Dalmaciju. I ovog puta namjeravao ih je voditi Cornelius Gurlitt, ali tada je imao već 75 godina i bio bolestan pa je morao odustati. Tradiciju je preuzeo profesor Oskar Reuther te Corneliusov sin dr. Hildebrand Gurlitt. Posjetili su Rab i nastavili duž obale do Kotora i produžili preko Patrasa u Grčku. Iako Gurlitt nije bio na tom putovanju, zasigurno je sudjelovao u njegovoj organizaciji. Bilo mu je to zadnje angažiranje u vezi s Dalmacijom. Iza Prvog svjetskog rata istraživanje su preuzimali domaći stručnjaci U središtu svih zbivanja dugo je bio Frane Bulić. S njima je završeno jedno plodno razdoblje istraživanja stare umjetnosti Dalmacije. I u novoj državi strani znanstvenici su se dalje zanimali za Dalmaciju. Gurlitt se nije detaljnije bavio istraživanjem graditeljskih spomenika u nas, ali ih je dobro poznavao i velikim zalaganjem doprinio njihovoj promidžbi u brojnim zemljama Europe. Stoga Gurlittu u povijesti umjetnosti Hrvatske u tom prvom razdoblju pripada istaknuto mjesto.

In der zweiten Hälfte des 19. Jahrendertes und bis zum Ende des Ersten Weltkrieges stieg das Interesse an den dalmatinischen Kulturdenkmälern, insbesondere in den benachbarten europäischen Ländern. Die Gelehrtenwelt zeigte zum Anfang des 20. Jahrhundertes ein steigendes Interesse für ihre Antiquitäten. Insbesondere werden der Diokletianpalast in Split und die Ruinen der antiken Salona – der Hauptstadt der römischen Provinz - erforscht. Die österreichischen Wissenschaftler setzten sich insbesondere für ihre künstlerische Bewertung und ihren Schutz ein. Später wurden die Forschungen von einhemischen Fachleuten übernommen. Unter den hervorragenden fremden Wissenschaftlern, die sich in der ersten Phase mit alten Denkmälern Dalmatiens beschäftigten, war auch Cornelius Gurlitt, ein deutscher Architekt und Kunsthistoriker. Geboren wurde er in Nischwitz, in Sachen, 1850. Er studierte in Stuttgart und Wien. Er arbeitet als Architekt und später im Gewerbemuseum in Dresden und an der Universität. Seine wissenschaftliche Tätigkeit ist imposant. Er schrieb 97 Bücher und über 400 wissenschaftliche Artikel. Er beschäftigte sich insbesondere mit barocken Architektur. Verstorben ist er in Dresden 1938. Gurlitt beschäftigte sich ziemlich viel mit kroatischen Denkmälern, überwiegend mit denen in Dalmatien. Schon in den ersten Jahren des 20. Jahrhundertes erforschte er antike Gebäude. Noch im Jahr 1902 behandelte er den monumentalen kaiserlichen Diokletianpalast in Split in seiner Arbeit Geschichte der Kunst, die in Stuttgart veröffentlicht wurde.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 203-222 Stanko Piplović: Cornelius Gurlitt i graditeljski spomenici Dalmacije

Es folgten Arbeiten bezüglich der Rekonstruktion des Kaptol in Zagreb. Im Jahr 1906 wurde die Wand vor der Fassade der Kathedrale abgerissen. Danach meldete sich der Architekt Viktor Kovačić, der sich für die Regelung dieses Raumes einsetzte. 1908 wurde ein Wettbewerb für die Regelung des Kaptol und der Umgebung ausgeschrieben. An der Spitze der Kommission zur Bewertung der Bewerbungsarbeiten war Gurlitt. Auch Kovačić nahm teil und bekam den ersten Preis. Zu diesem Anlass war am 29. September die Sitzung zur Bewertung der Arbeiten und Gurlitt hielt einen Vortrag mit dem Titel Gründung der Städte. 1908 war Gurlitt in Split und am 6. Oktober besuchte er die Ruinen der antiken Salona in der Nähe. In seiner Begleitung war der Direktor des Archäologischen Museumes in Split Frane Bulić. Sie besuchten die Reste des monumentalen frühchristlichen episkopalen Gefüges kirchlicher Gebäuden aus dem 4.-5. Jahrhundert. Das Interesse für Dalmatien wurde immer gröβer. So wurde im Frühling 1910 die erste Reise der wiener Studenten in diese Provinz organisiert. Vorher wurden Fachvorlesungen gehalten über die Gegend und die Denkmäler, die sie besuchen werden. Dr. Emil Reisch, Archäologieprofessor an der Universität von Wien, stellte den Diokletianpalast vor. Auch die Fachliteratur wuchs an. 1910 wurde in Wien das repräsentative und reichhaltig ausgerichtete Buch Denkmaeler der Kunst in Dalmatien herausgegeben, vorbereitet von Georg Kowalczyk, den Text schrieb Gurlitt. Es geht um eine Divotausgabe der Mappe in zwei Heften, welche Tafeln mit Fotografien der bedeutendsten Baudenkmälern in Dalmatien beinhalten. Insgesammt sind es 132 Lithographien. Das Erscheinen der Monographie erregte ein groβes Interesse. Darstellungen über sie erschienen in mehreren europäischen Publikationen und heute befinden sich ihre Exemplare in zahlreichen Bibliotheken europäischer Länder und auch Kroatiens. Das zeugt von ihrer kulturologischen Bedeutung und sie trug, andererseits, bedeutend zur breiten Kennenlernen unserer historischen und künstlerischen Erbe schon in frühen Zeiten bei. In der Einleitung des Buches stellte Gurlitt einzelne Gebäude, meistens sakrale, dar. Er stellte auch eine interessante Meinung dar, dass das Diokletianmausoleum in Split ein dem uralten iranischen Gott Mitra gewidmeter Tempel ist. Unter dem Einfluss des Ostens verbreitete sich das seit dem 2. Jahrhundert im ganzen Römischen Imperium. Gurlitt war der Meinung, dass Diokletian seine populäre Verehrung mit dem offiziellen römischen Glauben verbinden wollte. Das widerlegte der Konservator Frane Bulić. 1912 veranstaltete die Hohe technische Schule in Dresden eine Fachreise der Studenten durch Dalmatien zum Kennenlernen der dortigen Denkmäler und Kunstwerke. Mitte April gingen sie auf Reisen. Angeführt wurden sie von Professor Cornelius Gurlitt, Architekt Professor Martin Dulfer und anderen. Die Reise ging von Triest über Pula, Zadar, Šibenik, Split bis Dubrovnik und Kotor. Die Rückreise erfolgte am 24. April über Mostar. 1924 kamen wieder Akademiker aus Dresden nach Dalmatien. Auch diesmal beabsichtigte Cornelius Gurlitt sie zu führen, aber da war er schon 75 Jahre alt und krank und musste aufgeben. Die Tradition übernahmen Professor Oskar Reuther und der Sohn von Cornelius Dr. Hildebrand Gurlitt. Sie besuchten Rab und setzten die Küste entlang bis Kotor und über Patras nach Griechenland ihre Reise fort. Obwohl Gurlitt bei dieser Reise nicht anwesend war, nahm er sicherlich an ihrer Organisation teil. Das war sein letzter Einsatz bezüglich Dalmatien.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 203-222 Stanko Piplović: Cornelius Gurlitt i graditeljski spomenici Dalmacije

Nach dem Ersten Weltkrieg übernehmen einheimische Fachleute die Forschungen. Im Mittelpunkt aller Ereignisse war lange Zeit Frane Bulić. Mit ihnen wurde eine fruchtbare Zeitspanne der Erforschrung alter Kunst Dalmatiens beendet. Auch im neuen Staat interessierten sich fremde Wissenschaftler weiter für Dalmatien. Gurlitt befasste sich nicht genauer mit der Forschung der Baudenkmäler bei uns, aber er kannte sie sehr gut und trug durch seinen groβen Einsatz ihrer Förderung in zahlreichen Staaten Europas bei. Daher steht Gurlitt in der Kunstgeschichte Kroatiens in dieser ersten Zeitspanne ein hervorgehobener Platz zu.