Značenje zaklade Mije Cseha i Franje Gottschalka za ubogare Osijeka

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 77-89 Zlata Živaković-Kerže, Zvjezdana Penava Brekalo: Značenje zaklade Mije Cseha...

Prof. dr. sc. Zlata Živaković-Kerže, znanstvena savjetnica u miru J. J. Strossmayera 85 Osijek zkerze@yahoo.com

Doc. dr. sc. Zvjezdana

Fakultet za odgojno–obrazovne znanosti Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku zpenavabrekalo@foozos.hr UDK: 364.65-053.9(497.5Osijek) Izvorni znanstveni rad Prihvaćeno: 16.6.2021

U uvodnom dijelu autorice opisuju nastanak Gradske ubožnice u Novom gradu u Osijeku krajem 19. stoljeća te zbrinjavanje i brigu sirotih i ubogara. Razradivši u središnjem dijelu prilike u Gradskoj ubožnici, autorice naglašavaju značenje zaklada Osječana Mije Cseha i Franje Gottschalka za proširenje i dogradnju zgrade Gradske ubožnice početkom i u prvoj polovici 20. stoljeća. Ključne riječi: zaklada, Mijo Cseh, Franjo Gottschalk, Gradska ubožnica, kraj 19. i prva polovica 20. stoljeća

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 77-89 Zlata Živaković-Kerže, Zvjezdana Penava Brekalo: Značenje zaklade Mije Cseha...

Zaklada je fond sa svojstvom pravne osobe utemeljena radi dugoročnih ciljeva za javno dobro. Temeljni element je pravne osobnosti. Imovina je namijenjena da sama, tj. prihodima što ih stječe, trajno služi u humane, prosvjetne i kulturne svrhe. Zakladu može osnovati fizička ili pravna osoba. Na temelju akta o osnivanju (odluka ili izjava posljednje volje pojedinca ili ugovor više osoba), a nakon postupka u kojem se utvrđuje da su ispunjene zakonske pretpostavke za osnivanje nadležno tijelo za poslove opće uprave donosi rješenje kojim dopušta osnivanje zaklade. Svrha zaklade mora biti općekorisna i dobrotvorna, moguća, pravno i moralno dopustiva za trajno ispunjavanje njezine svrhe i može se samo za to koristiti, a vrijednost osnovne imovine ne smije se ostvarenjem svrhe umanjivati ili gubiti. Zakladom u načelu upravljaju i zastupaju ju zakladna tijela.1

Gradsko poglavarstvo u Osijeku je nakon izgradnje Sveopće Hutler–Kohlhofer–Monsperger zakladne bolnice u Donjem gradu 1874. zgradu dotadašnje civilne bolnice u Novom gradu u Gornjoj ulici br. 2 (današnja Ulica Martina Divalda) prenamijenilo za Gradsku ubožnicu. Zgrada je bila niskog prizemlja zidana iz opeke i crijepom pokrivena s drvenom stropnom konstrukcijom. Podovi su u svim sobama bili od daske, u hodnicima pod od opeke, a u kuhinji od ploča. Površina zgrade iznosila je 1.437,30 m2. U ubožnicu je Gradsko poglavarstvo smještalo iznemogle starice i starce da ne stradaju kao beskućnici. Brigu za ubogare je Grad 7. kolovoza 1890. ponudio Družbi sestara milosrdnica sv. Vinka de Paulo iz Zagreba s molbom da preuzme uzdržavanje Gradske ubožnice. O tome je postignut sporazum 1. rujna te godine i časne sestre navedene Družbe dolaze iz Zagreba u Osijek i preuzimaju Gradsku ubožnicu.2

Općina slobodnoga i kraljevskoga grada Osijeka imala je obvezu da zgradu i Gradsku ubožnicu uzdržava u pogledu kućanstva, i to tako, da je ista vazda obvezna namirivati troškove čišćenja dimnjaka, troškove za popravak zdenaca, čišćenja zahodskih jama, zatim za uzdržavanje ograde oko vrta i dvorišta i napokon troškove bijeljenja zgrada Gradskog ubožišta. Općina je morala i osigurati potpunu opskrbu i uzdržavanje ubogara i nemoćnika hranom, odijelom, ogrjevom, njegom i podvorbom, i to bili oni zdravi ili bolesni te Družbi č. s. plaćati po danu 80 filira po osobi. Ti su troškovi Družbi uplaćivani mjesečno iz gradske blagajne. Po Ugovoru su ubogari i nemoćnici primani u ovogradski ubožki zavod samo uz dozvolu ovogradskog poglavarstva. 3

1 Vidi opširnije Hrvatska opća enciklopedija 11 Tr – Ž, Zagreb 2009., 671. 2 Zlata Živaković-Kerže / Hrvoje Pavić, “OD GRADSKE BOLNICE DO GRADSKOG UBOŽIŠTA (Prilog za proučavanje bolničkih i socijalnih ustanova u Osijeku)“, Scrinia Slavonica, sv. 20, Slavonski Brod 2020., 261-264. 3 HR-Državni arhiv u Osijeku (dalje DAOS)-10, fond Gradsko poglavarstvo Osijek, Predmetni spisi, kutija 6233, prijepis Ugovora, br. 25.783/1904.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 77-89 Zlata Živaković-Kerže, Zvjezdana Penava Brekalo: Značenje zaklade Mije Cseha...

Zgrada Gradske ubožnice

Budući da se iz godine u godinu broj ubogara povećavao izašlo je na lice mjesta 23. svibnja 1894. povjerenstvo Grada Osijeka te utvrdilo da se mora provesti adaptacija postojeće zgrade u Novom gradu u Gornjoj ulici br. 2, i to po predloženom nacrtu i troškovniku od 15. srpnja 1893. godine tako da se po inženjerijskom uredu predloži dogradnja ćelijah za polulude ubogare na temelju predloženih skicah, koje su sastavljene za adaptiranje, po kojem bi se na južno dograditi imalo krilo prema zapadu u dužini vrta, tj. 22,8 m...4 (Doduše, do te dogradnje zgrade za osobe koje boluju na um neizlječivo došlo je tek 1902. godine, i to novcem iz Zaklade Mije Cseha koja je te godine iznosila 92.700 forinti. Budući da je izgradnja posebne zgrade za umobolne do zgrade Gradskog ubožišta iznosila 20.000 kruna, ostala glavnica zaklade imade se upotrijebiti za opskrbu umno bolesnih u novom zavodu.)5

Osječanin Mijo Cseh6 je 12. ožujka 1899. ostavio Gradu Osijeku zakladnicu temeljenu na sastavljenoj oporuci, i to za prijeko potrebni Opskrbni zavod. Međutim, iako je sav svoj imetak založio za opskrbninu ubogara i nemoćnih zaklada se nije

4 HR-DAOS-10, fond Gradsko poglavarstvo Osijek, Predmetni spisi, kutija 6235, Zapisnik sastavljen u

Osijeku – Novi grad – ubožište, 23. 5. 1894. 5 HR-DAOS-10, fond Gradsko poglavarstvo Osijek, Predmetni spisi, kutija 6235, Izvadak iz zapisnika

Gradskog zastupstva 27. 11. 1900.; Zapisnik od 16. 3. 1901. 6 Sačuvani arhivski dokumenti spominju Miju Cseha kao Osječanina iako nije zaveden među zavičajnicima grada Osijeka. No, zasigurno će buduća opsežnija istraživanja doći i do podataka o njemu i njegovoj obitelji.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 77-89 Zlata Živaković-Kerže, Zvjezdana Penava Brekalo: Značenje zaklade Mije Cseha...

mogla ostvariti, jer postojeća zgrada Gradske ubožnice za to nije imala dovoljno prostorija. Već u ljeto te godine je utvrđeno vrlo nesnosno i teško stanje budući da su sve prostorije Gradskoga ubožišta dupkom pune i većim dijelom malene sobice, uslijed čega bi radi pomanjkanja prostora bilo upravo nemoguće primanje novih ubožnika. Naime, u jednoj relativno maloj sobici je obitavalo četiri ubogara pa se iz zdravstvenih obzira javila prijeka potreba izgradnje novih prostorija. Kako navodi sačuvani spis u tim tako napučenim, malenim prostorijama ubožnice ne samo da ubogari obitavaju, već im se u iste jelo donaša, te se uslijed toga prostorije tim više pune isparinama i prljaju donošenjem i iznošenjem jela, te se ukazuje potreba, kao što je to u sličnim zavodima drugih gradova učinjeno, da se blagovanje obavi u zajedničkoj blagovaonici. Otežavajuća okolnost bila je i u nedostatku posebnih prostorija za oboljele ubogare gdje bi potrebnoga mira imati mogli. Životne prilike su bile još teže jer za umobolne zgrada ne odgovara svojoj svrsi, jer je odveć blizu ostalih prostorija gdje su zdravi muški smješteni, te se često događa da umobolnici po cijele noći viku prave, da nitko u blizini spavati ne može. Ni pet sestara Družbe milosrdnica sv. Vinka de Paulo nije imalo odgovarajuće uvjete, jer je za njih u zgradi Gradske ubožnice ostala samo jedna prostorija u kojoj su obitavale i spavale. I soba, koja je bila namijenjena za mrtvačnicu je odveć malena i svojoj svrsi ne odgovara. 7

Budući da je imovinsko stanje uboške Zaklade Mije Cseha veoma povoljno s obzirom na ostavinu imenovano je povjerenstvo 22. kolovoza 1899. Gradskom zastupstvu iznijelo sljedeći prijedlog: Ubožišna zgrada ima se proširiti prema sljedećem građevnom programu: Ima se izgraditi još 10 soba sa dva kreveta u svakoj sobi, tj. da se još bar 20 osoba primiti mogu kako bi u svemu 60 osoba u ubožištu moglo smješteno biti. Nadalje tri sobe za bolesnike sa tri kreveta i sobom za inšpekciju. Dvije sobe za kupanje te jedna komora za smještanje odijela ubogih i soba za milosrdne sestre. Jednu zajedničku blagovaonicu za 60 osoba koja ne bi smjela biti predaleko, koja bi u posebnoj odijeljenoj zgradi smještena imala biti sa sobom za čuvara i mrtvačnicom. Povjerenstvo je predložilo da se u tu svrhu upotrijebi gradsko zemljište zapadno od postojeće zgrade Gradske ubožnice, a postojeći zimski vrt, koji se nalazio na tom zemljištu, da se poruši. Predloženo je da se postojeća ćelijica za umobolne imade adaptirati za blagovaonu, jer bi taj prostor, pošto bliže kuhinje leži, za to najpodesniji bio i jer se ćelijice prema prijedlogu i onako u zasebnoj zgradi smjestiti imadu. Prema tomu bi gradski nadinženjer Konstantin Čutuković imao izraditi detaljni operat i proračun troškovnika da se sa gradnjama, po mogućnosti, još ove jeseni otpočne.8

Na temelju predloženoga sastavljen je odbor od predstavnika Gradskoga poglavarstva i Gradskog građevnog odbora, koji su tek 26. srpnja sljedeće godine odlučili da se za navedeno proširenje upotrijebi 20.000 kruna iz Zaklade Mije

7 HR-DAOS-10, fond Gradsko poglavarstvo Osijek, Predmetni spisi, kutija 6235, Zapisnik Gradskoga poglavarstva br. 20.348 – 1899 . od 22. 8. 1899.; HR-DAOS-10, fond Gradsko poglavarstvo Osijek, Predmetni spisi, kutija 6235, Spis Gradskog poglavarstva br. 18.307–1900., 10. 8. 1900. 8 HR-DAOS-10, fond Gradsko poglavarstvo Osijek, Predmetni spisi, kutija 6235, Zapisnik Gradskoga poglavarstva br. 20.348 – 1899 . od 22. 8. 1899.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 77-89 Zlata Živaković-Kerže, Zvjezdana Penava Brekalo: Značenje zaklade Mije Cseha...

Cseha. Pozvan je Čutuković da s Gradskim Uboškim odborom sastavi građevni program za dogradnju i adaptaciju da se poboljšaju uvjeti života u Gradskoj ubožnici nemoćnicima i ubogarima i da se dozidaju potrebne prostorije za još bar 10 mjesta preko sadašnjeg broja ubogara, imajući naravski pred očima da je za gradnju, namještaj itd. raspoloživo samo 20.000 kruna. 9 Građevni program za proširenje ubožnice je Gradskom poglavarstvu priložen 7. kolovoza te godine u obliku zapisnika pod br. 20.348. u nadi da će priloženi građevni program biti prihvaćen, a nacrti odobreni. Prema priloženom trošak za proširenje ubožnice u obliku izgradnje samo ćelija stajalo bi po prilici 10.000 kruna, zatim dogradnja 3 sobe za bolesnike 3.500 kruna i nadalje razne popravne i adaptacionalne radnje 1.500 kruna, tj. sve ukupno 19.000 kruna. Dočim se 1.000 kruna za namještaj rezervirati moraju. 10 Nadinženjer Čutuković je sve razmotrio te zatražio 25. kolovoza 1900. ponovnu raspravu glede izgradnje toga krila zgrade umoljavajući da dođu na lice mjesta članovi gradskog i uboškog odbora uz sudjelovanje i gradskog fizika i gospodina gradonačelnika te da se razvije rasprava s naumom da za gradnju ima raspoloživo samo 20.000 kruna. 11 Rasprava članova Gradskog povjerenstva održana je 27. studenoga te godine nakon što je stigao otpis Visoke zemaljske vlade, Odjela za unutarnje poslove da se iz sredstava zaklade Mije Cseha sagradi u ovogradskom ubožištu posebna zgrada u kojoj će iz prihoda te zaklade njegovati siromašni pripadnici ovoga grada, koji boluju na um neizlječivo, ali koji su pri tom blage naravi. Nakon što je Čutuković 19. veljače 1901. potvrdio zapremanje nacrta i troškovnika za izgradnju zgrade za umobolne iz Zaklade Mije Cseha, 16. ožujka te godine na licu mjesta u Gornjoj ulici br. 2 u Novom gradu okupili su se ad hoc izabrani članovi odbora na čelu s gradonačelnikom Konstantinom Graffom. Odbor su činili gradski fizik Ferdo Knopp, gradski nadinženjer Čutukuvić, gradski zastupnici Žiga Vokaun, Oskar Weiszmayer, Adam pl. Reisner, Josip Firinger i članovi uprave Gradskoga ubožišta, i to u svrhu ispitanja programa za proširenje ubožnice u Novom gradu, odnosno izgradnje Zavoda za umobolne iz Csehove zaklade. Pri tome su utvrdila da se od novca Zaklade Mije Cseha, koja je tada iznosila 92.800 kruna, može izdvojiti planirani iznos od 20.000 kruna, a ostala glavnica može se upotrijebiti za opskrbu umobolnih u novom zavodu. Utvrđeno je da se zgrada toga zavoda može izgraditi pored postojeće zgrade Gradske ubožnice te se u tu zgradu za umobolne imade smjestiti 10 ćelijica s posebnim hodnikom za lakši nadzor i šetnju i zadržavanje umobolnih preko dana i dvije sobe za bolesnike i jedna kupaonica i jedan zahod.12

9 HR-DAOS-10, fond Gradsko poglavarstvo Osijek, Predmetni spisi, kutija 6235, Spis upućen gradskom nadinženjeru Konstantinu Čutukoviću br. 14.508 od 26. 7. 1900. 10 HR-DAOS-10, fond Gradsko poglavarstvo Osijek, Predmetni spisi, kutija 6235, Dopis Gradskom poglavarstvu od 7. 8. 1900. 11 HR-DAOS-10, fond Gradsko poglavarstvo Osijek, Predmetni spisi, kutija 6235, Dopis Gradskom poglavarstvu od 27. 8. 1900. 12 HR-DAOS-10, fond Gradsko poglavarstvo Osijek, Predmetni spisi, kutija 6235, Izvadak iz sjednice

Gradskog zastupstva od 27. 11. 1900.; Dopis br. 3.796 od 8. 3. 1901.; Poziv, spis br. 5.626 - 1901 od 12. 3. 1901.; Zapisnik od 16. 3. 1901.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 77-89 Zlata Živaković-Kerže, Zvjezdana Penava Brekalo: Značenje zaklade Mije Cseha...

Međutim, do toga ostvarenja dolazi tek 25. lipnja 1901. kada je na sjednici Gradskoga zastupstva odobrena gradnja zgrade za mirne umobolne kod Gradskog ubožišta u Novom gradu. Usvojeni su nacrti i proračun troškova u visini od 20.200 kruna, koje je sastavio Čutuković te je gradski odbor predložio da se sve prihvati i odobri te potom uputi u Zagreb Visokoj zemaljskoj vladi na odobrenje, kako bi zgrada još ove jeseni pod krov mogla doći.

13

Izgradnja je dodijeljena graditelju Franji Žaveru Tesaru, koji je 22. studenoga 1901. preminuo, a izgradnja nije završena. Budući da njegova nasljednica Matilda Gaus ne može gradnju nastaviti te pošto je gradski inžinjerijski odsjek podnio obračunski operat određeno je ročište kod Gradskog poglavarstva 3. ožujka 1902. godine. Nakon ročišta Matilda Gaus je vratila 4.208 kruna koji su se odnosili na ostatak izgradnje. Na sljedećoj sjednici Gradskoga poglavarstva 22. travnja te godine nastavak izgradnje je povjeren Antunu Schrammu. Do 20. lipnja je izgradnja završena te je ostatak iz Zaklade Mije Cseha isplatila Schrammu Gradska blagajna.14

13 HR-DAOS-10, fond Gradsko poglavarstvo Osijek, Predmetni spisi, kutija 6235, Izvadak iz zapisnika sjednice Gradskoga poglavarstva br. 20.456 od 5. 9. 1901. 14 HR-DAOS-10, fond Gradsko poglavarstvo Osijek, Predmetni spisi, kutija 6235, Odluka Gradskoga poglavarstva od 24. 2. 1902.; Zapisnik Gradskoga poglavarstva od 3. 3. 1902.; Izvadak iz zapisnik Gradskoga poglavarstva od 22. 4. 1902.; Prijedlog, 28. 6. 1902.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 77-89 Zlata Živaković-Kerže, Zvjezdana Penava Brekalo: Značenje zaklade Mije Cseha...

Položajni nacrt

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 77-89 Zlata Živaković-Kerže, Zvjezdana Penava Brekalo: Značenje zaklade Mije Cseha...

U Osijeku je 9. ožujka 1929. u svojoj kući u Ulici Stjepana Radića 18 (bivša Kolodvorska ulica) u 82. godini nakon kratke bolesti preminuo liječnik Franjo Gottschalk, umirovljeni gradski fizik i stožerni liječnik ratne mornarice. On je oporukom od 13. rujna 1928. Općini grada Osijeka ostavio u Zakladu svoju kuću u Osijeku, i to na vječna vremena s nalogom da se prihodi te kuće imadu upotrebljavati isključivo za potrebe osječke gradske sirotinje, koja je smještena u Gradskoj ubožnici u Novom gradu. Istodobno je i Hrvatskom sokolu u Gornjem gradu ostavio 30.000 dinara za gradnju Hrvatskoga doma u Osijeku. Pokopan u nedjelju 10. ožujka u obiteljskoj grobnici na Novogradskom groblju. Toga su dana izvješene crne zastave na Gradskoj vijećnici u Tvrđi i na zgradi kazališta, jer je Gottschalk jedan od osnivača i prvi predsjednik Hrvatskog kazališnog društva u Osijeku.15

O njegovu liku i djelu Hrvatski list, osječke dnevne novine, su između ostaloga zapisale sljedeće: Osječki Hrvati gube u dru Franji Gottschalku vrlo uglednog i zaslužnog rodoljuba. On je u svim borbama i pokretima hrvatske opozicije u kolu pok. dra Neumanna i drugova u Osijeku protiv mađaronstva, vrlo živo i aktivno sudjelovao. Kad su osječki Hrvati osnovali list ‚Narodnu obranu‘ i tiskaru, bio je dr. Gottschalk među osnivačima, a kod lista je mnogo sudjelovao kao uvaženi suradnik... Radi starosti i bolešljivosti se u zadnjim godinama povukao iz političkog rada, ali je ostao vjernim pobornikom Hrvatstva i iskrenim prijateljem svojega rodnoga grada Osijeka, kojemu je, kao gradski fizik u zdravstvenom obziru bio najodličniji vođa i javni radnik.16

Gottschalk je pripadao drugoj generaciji Nijemaca pridošlih u Osijek. Naime, njegov otac Tadeus / Tadija Gottschalk, rukavičarski obrtnik, doselio je u Osijek u prvoj polovici 19. stoljeća iz Češke, tj. grada Lonyja. U gradu na Dravi, tj. u Tvrđi, je otvorio rukavičarsku radnju. Godine 1846. se oženio Anom Hofksandt, rodom iz obližnjega sela Derfla (današnje Podravlje, prigradsko naselje Osijeka), smješteno na lijevoj obali Drave u Baranji (tadašnjoj Južnoj Mađarskoj). Sljedeće im se godine rodio sin Franjo, koji je pučku školu i gimnaziju završio u Osijeku. Godine 1866. imenovan je namjesnim učiteljem u gimnaziji u Zagrebu, ali je već sljedeće godine napustio to radno mjesto i u Beču upisao medicinske nauke, poslije kojih je kao doktor medicine stupio u službu ratne mornarice. Umirovljen je 1883. i odmah se vratio u Osijek i tu otvorio privatnu liječničku praksu. Te se godine u Osijeku oženio s Karolinom Gottschalk rođenom 1852. u češkom mjestu Lonyju. U braku nisu imali djece. Nakon njene smrti oženio se s Marijom rođ. Mošinski17, udovicom pokojnoga

15 HR-DAOS-10, fond Gradsko poglavarstvo Osijek, Predmetni spisi, kutija 6233, Iz Kronike (rukopis); „Dr.

Franjo Gottschalk u Osijeku“, Hrvatski list, Osijek, 10. 3. 1929., 6. 16 „Dr. Franjo Gottschalk u Osijeku“, Hrvatski list, Osijek, 10. 3. 1929., 6. 17 Preminula je 1928. godine.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 77-89 Zlata Živaković-Kerže, Zvjezdana Penava Brekalo: Značenje zaklade Mije Cseha...

gradskog kapetana Modestija. Izabran je 1913. za gradskog liječnika (fizika) i tu je dužnost obavljao do 1918. godine.18

Budući da je zavod lijepo napredovao, broj se ubogara povećavao pa je trebalo i više sestara za rad, zato je Grad nastojao nadograditi postojeću zgradu na kat dijelom iz zaklade Mije Cseha. Istodobno se uočilo da je postojeća zgrada nedostatna za sve veći broj ubogara te je glede toga obavljen 24. listopada 1930. povjerenstveni građevinski očevid. Na licu mjesta su se okupili gradski zastupnici Jakob Rennich i inženjer Ljudevit Freundlich, gradski tajnik Matija dr. Bešlić, te u ime Gradskog građevnog ureda tehnički nadzornik Dragoljub dr. Mudrovčić i građevni pristav Antun Vuksan. Nazočnima je Bešlić obrazložio svrhu očevida nakon kojega su svi obišli zgrade Gradske ubožnice i Opskrbnog zavoda M. Cseha te pripadajući vrt. Potom su uzeli u obzir sve mogućnosti i ustanovili sljedeće: 1. kada bi se zgrada Gradske ubožnice proširila izgradnjom krila na istočnoj strani išlo bi to na štetu dvorišta, koje ni sada nije veliko, što bi opet imalo za posljedicu pomanjkanje dovoljne količine zraka i svijetla za dvorišnu zgradu. Prema tome se ovakova izgradnja ne preporuča; 2. Produženje ulične fronte prema zapadu nije odgovarajuća, jer ta fronta nije dosta dugačka, pa stoga nije ni ovo za preporuku; 3) Izgradnja krila na zapadnoj strani također se ne preporuča, jer bi se morali ukloniti svinjci, koji su nedavno izgrađeni sa troškom preko 20.000 dinara te premjestiti ih na drugo mjesto opet bi iziskivalo nov trošak, a obje bi imalo za posljedicu umanjenje sadašnjeg vrta Gradske ubožnice; 5. Najpovoljniji je izbor nadogradnja jednoga kata na zgradi Gradske ubožnice. Na taj način dobivene prostorije udovoljile bi sadašnjim potrebama, a ovo rješenje preporuča povjerenstvo iz čisto ekonomskih razloga, jer bi prostorije bile što više koncentrirane. Stoga je Gradski građevni ured prihvatio prijedlog za dogradnju i predložio aproksimativni troškovnik za izgradnju, koji bi se namiro dijelom iz Zaklade Franje Gottschalka, odnosno pošto ta Zaklada raspolaže sada samo s gotovinom od 50.000 dinara razlika se morala uvrstiti u gradski proračun. Gotovo istodobno je predloženo da bi bilo vrlo dobro i korisno da se u prostorije Gradske ubožnice uvede centralno grijanje, a potrebna svota novca, koja bi se kroz nekoliko godina uštedom na ogrjevnim drvima amortizirala, da se uvrsti ili u gradski proračun ili osigura zajmom kod Gradske štedionice. Objašnjenje zašto su troškovi izgradnje centralnoga grijanja u tom iznosu temeljeni su na tome jer je predloženo loženje pomoću tople vode, koja je istina – malo skuplja radi većih promjera cijevi i nešto većih radijatora, ali imade pred parnim loženjem svakako prednosti, a one su sljedeće: 1. jer cijevni vodovodi i radijatori dugo drže toplinu i nakon prestanka loženjem kotlova; 2. jer je cijelo postrojenje stalno napunjeno vodom tako da nema nikakvih popravaka, kako je to slučaj kod parnog

18 HR-DAOS-10, fond Gradsko poglavarstvo Osijek, Predmetni spisi, kutija 6233, Iz Kronike (rukopis); „Dr.

Franjo Gottschalk u Osijeku“, Hrvatski list, Osijek, 10. 3. 1929., 6; Zavičajnici grada Osijeka 1901. – 1946. (priredili Stjepan Sršan / Vilim Matić), Osijek 2003., 261.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 77-89 Zlata Živaković-Kerže, Zvjezdana Penava Brekalo: Značenje zaklade Mije Cseha...

loženja... 3. jer je loženje pomoću tople vode ugodno i zdravo, dok je parno loženje vrlo suho i za pluća nezdravo, naročito za stare ljude, te se ovakvo loženje provađa samo još ondje gdje se velike prostorije moraju na kratko vrijeme i brzo ugrijati npr. crkve, kazališta, velike dvorane i dr... Kotlovnica bi se sa dimnjakom imala sagraditi u dvorištu, kako je to u nacrtu skicirano i točnije označeno. U njoj su smješteni kotlovi jednake veličine tako da se u prijelazno vrijeme – kada nije osobiti hladno – loži i grije samo s jednim kotlom, a kasnije – prema potrebi – s oba kotla. Zato su kotlovi paralelno montirani da se može raditi s jednim ili drugim, odnosno s oba kotla. Radijatori bi se postavljali u uglove pojedinih prostorija, jer je to jeftiniji način izvedbe i s razloga što se prilikom montaže ne bi mnogo uznemirivali stanari. Prednost je montaže radijatora pod prozorima jedino ta što se zrak na podu brže ugrije, ili kako Nijemac veli ‚es wird schneller fusswarm‘. Svi radijatori proviđeni su slavinama za reguliranje topline. Dovodne cijevi od kotlovnice do pojedinih radijatora projektirane su izvan zida, tj. vidljivo, sa slabim izolacijama, dok se odvodne cijevi od radijatora do kotlova imadu dobro izolirati i položiti u kanalima kroz hodnik. Ovi su kanali 20 do 50 cm široki, a 10 do 70 cm duboki, već prema promjerima cijevi i pokriveni sa 25 mm jakim daskama, položene popreko u utorima, kako to skica pokazuje. 19

Zapisnik s toga očevida s navedenim prijedlozima sastavljen je 31. listopada te 1930. godine te poslan Gradskom građevnom uredu za izradu nacrta i troškovnika za dogradnju postojeće zgrade. Predloženo je istodobno da se sadašnja kapelica pretvori u stambene prostorije, a tri sobe koje služe u svrhu č. s. Milosrdnicama, a nalaze se do ulice, da se preurede u kapelicu sa ulazom i od ulice za stanovnike Novoga grada. Projektirane sobe u dogradnji bile bi velike 5 x 4 m.20 O nadogradnji zgrade Gradsko zastupstvo je raspravljalo u studenome 1930. te je 17. studenoga na raspravu odobrilo izvedbu nacrta i predloženi troškovnik za nadogradnju prvoga kata Gradske ubožnice. No, prije izvedbe projekta utvrđeno je da su temelji i ziđe sposobni za nadogradnju I. kata. Skupna konstrukcija sa gredama 18/21 cm bila bi preslaba za I. kat – čega radi je potrebno umetanje novih tavanica od barem 21/24 cm jakih – dok se u donju oplatu sa štukaturnom žbukom u prizemlju ne bi diralo, što znatno pojeftinjuje stvar. Krovna konstrukcija bi bila sva upotrebljena... Izvedba je planirana u dvije alternative, i to: 1. alternativa ako se nadogradi I. kat i uradi kapelica do ulice u prizemlju... trošak bi iznosio 342.000 dinara – izgrađena površina kata 352 m2; 2. alternativa – ako se ne dira u postojeću kapelu – u tom slučaju bi trošak iznosio 318.000 dinara. Posebnim aproksimativnim troškovnikom predložen je iznos od 197.255 dinara za centralno grijanje sa toplom vodom za koje bi se moralo posebno izvesti još kotlovnica u dogradnji jednoga podruma od bar 20 m2. Na sjednici Gradskog zastupstva od 8. prosinca uvršteno je u osnovu gradskog proračuna

19 HR-DAOS-10, fond Gradsko poglavarstvo Osijek, Predmetni spisi, kutija 6233, Iz Kronike (rukopis);

Predmetni spisi, kutija 6235, Izvadak iz Zapisnika Gradskog zastupstva od 31. 10. 1929.; Odluka Gradskog poglavarstva od 14. 11. 1929.; Građevinski ured, fascikl 16.2.1. - 16. 2. 8, Primjedbe osnovi i troškovniku. 20 HR-DAOS-10, fond Gradsko poglavarstvo Osijek, Predmetni spisi, kutija 6235, Fascikl Gradska ubožnica,

Zapisnik, 31. 10. 1930.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 77-89 Zlata Živaković-Kerže, Zvjezdana Penava Brekalo: Značenje zaklade Mije Cseha...

za sljedeću 1931. godinu 342.000 dinara za nadogradnju I. kata Gradske ubožnice i 197.255 dinara za provedbu instalacija za centralno grijanje.21

O dogradnji prvoga kata raspravljalo se i na sjednici Gradskoga zastupstva 16. prosinca 1930. i tada je utvrđeno da bi se tom izgradnjom na I. katu dobilo 5 velikih soba i 4 male sobe te hodnik i zaseban ulaz na tavan. Od toga broja soba tri velike i jedna mala soba bile bi za č. sestre, a ostale za ubogare.22

Nacrt dogradnje

Iako su iz gradskog proračuna za 1931. godinu novci za navedene radove dogradnje odobreni zgrada Gradske ubožnice nadograđena je tek 1936. godine. (Osobno pretpostavljamo da je velika gospodarska kriza koja je obilježila početke tih 30. godina 20. stoljeća utjecala na to da je tek 5 godina nakon usvojenja nacrta i troškovnika za dogradnju to i ostvareno.)

21 HR-DAOS-10, fond Gradsko poglavarstvo Osijek, Predmetni spisi, kutija 6235, Fascikl Gradska ubožnica,

Uredovno izvješće Građevnoga ureda gradskog načelštva, 16. 12. 1930.. 22 HR-DAOS-10, fond Gradsko poglavarstvo Osijek, Predmetni spisi, kutija 6235, Troškovnik izgradnje,

Građevni ured gradskog načelništva, 16. 12. 1930.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 77-89 Zlata Živaković-Kerže, Zvjezdana Penava Brekalo: Značenje zaklade Mije Cseha...

Provedenom nadogradnjom prvoga kata tijekom 1936. primljeno je na njegu i skrb 13 novih ubogara. Preminulo ih je te godine 12 pa ih je ukupno u zgradi obitavalo 85 štićenika, što je i bio maksimalni kapacitet Gradske ubožnice koja je uspješno djelovala zahvaljujući zakladnom novcu. To je ujedno, u odnosu na prijašnje godine prije nadogradnje, bio znatno veći broj ubogara koji su zbrinuti u Gradskoj ubožnici.23

O značenju zakladnoga novca za osječke ubogare, tj. osobe socijalno ugrožene bez bližih srodnika, ukazuju podaci koji ukazuju na poboljšanje brige i uvjeta življenja u nadograđenoj zgradi Gradske ubožnice.24 Dobrotvori Mijo Cseh i Franjo Gottschalk posthumno su doprinijeli razvoju socijalnih ustanova u Osijeku, i to kroz djelovanje zaklada koje su nosile njihovo ime. Upravo su zaklade Mije Cseha i Franje Gottschalka omogućile znatno većem broju ubogara smještaj i skrb u Gradskoj ubožnici i pomogle gradsku sirotinju Osijeka.

23 HR-DAOS-10, fond Gradsko poglavarstvo Osijek, Predmetni spisi, kutija 6233, Iz Kronike (rukopis). 24 HR-DAOS-10, fond Gradsko poglavarstvo Osijek, Predmetni spisi, kutija 6233, Iz Kronike (rukopis).

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 77-89 Zlata Živaković-Kerže, Zvjezdana Penava Brekalo: Značenje zaklade Mije Cseha...

Izgradnjom nove bolničke zgrade u Donjem gradu i otvaranjem Sveopće i javne Huttler–Kohlhofer–Monspergerove zakladne bolnice 1874. godine Grad Osijek je zgradu Građanske bolnice u Novom gradu prenamijenio za Gradsku ubožnicu u koju su smještani starice i starci da ne stradaju kao beskućnici. Budući da se iz godine u godinu broj ubogara povećavao izgrađena je 1902. iz zaklade Osječanina Mije Cseha sa zapadne dvorišne strane zgrada u kojoj je smješten Opskrbni zavod Mije Cseha za umobolne osobe smještene u Gradskoj ubožnici. Zgrada Gradske ubožnice bila je niskog prizemlja i u desetljećima 20. stoljeća prostorno neodgovarajuća te je 1936. iz Zaklade Franje Gottschalka nadograđen prvi kat te je tako omogućeno znatno većem broju ubogara smještaj i skrb u Gradskoj ubožnici.

Durch den Bau des neuen Krankenhausgebäudes in der Unterstadt und die Eröffnung des Allgemeinen und öffentlichen Huttler–Kohlhofer–Monsperger Stiftungskrankenhauses 1874, gestaltete die Stadt Osijek das Gebäude des Stadtkrankenhauses in der Neustadt in das Stadtarmenhaus um, in welches greise Frauen und Männer untergebracht werden, damit sie nicht als Obdachlose sterben. Da von Jahr zu Jahr die Zahl der Armen stieg, wurde 1902 aus der Stiftung des Osijeker Mijo Cseh an der westlichen Hofseite ein Gebäude gebaut, in welchem die Versorgungsanstalt von Mijo Cheh für geisteskranke Personen, untergebracht im Stadtarmenhaus, ihren Platz fand. Das Gebäude des Stadtarmenhauses war ein niedriges Erdgeschossgebäude und wurde in den Jahrzehnten des 20. Jahrhunderts räumlich ungenügend, daher wurde 1936 aus der Stiftung von Franjo Gottschalk der erste Stock angebaut und damit wurde einer bedeutend größeren Anzahl der Armen Unterkunft und Verpflegung im Stadtarmenhaus ermöglicht.