Obitelj Russ – veleposjednici iz Bosanske Posavine

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 91-110 Nikša Nezirović: Obitelj Russ – veleposjednici iz Bosanske Posavine

Nikša Nezirović dipl.ecc. niksa.nezirovic@gmail.com Šamac Bosna i Hercegovina UDK: 94(497.6-3Posavina)(091) Izvorni znanstveni rad Prihvaćeno: 25.5.2021

Autor je na osnovu novinskih članaka, rijetke literature, sjećanja suvremenika rekonstruirao doseljavanje, život, rad i tragičnu sudbu jedne od najkrupnijih veleposjedničkih obitelji, pripadnika njemačke narodne skupine koji su živjeli na potezu Bosanski Šamac - Novi Grad (općina Odžak). Bili su nositelji novih agrotehničkih mjera u poljoprivredi ali su utjecali i na kulturni djelokrug naših krajeva. Ove krajeve nosili su svom srcu do kraja njihovih života o čemu su govorili preživjeli pripadnici ove obitelji danas nastanjeni u Njemačkoj.

Ključne riječi: Russ Karlo, Karola, Antun, Adam, Džoić, Tiljak, Marija, Rusova - „Rusove bliznice“ - pustara, Pančevo, Lodzh - Poljska, Bosanski Šamac, Novi Grad.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 91-110 Nikša Nezirović: Obitelj Russ – veleposjednici iz Bosanske Posavine

Nakon okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine na prostoru Bosanske Posavine formiraju se erarne kolonije pripadnika njemačke skupine uz rijeke Savu i Bosnu. Osnovna djelatnost ovih ljudi je poljoprivreda, dok u posavske gradiće pristižu: zanatlije, trgovci, razni činovnici i stručni ljudi. Iz ovih kolonija vremenom određene obitelji kupovinom od bosanskih begova i aga formiraju prostrane zemljišne površine nalik na mađarske pustare1 (Puszte). Tako su postojale pustare tada znamenitih obitelji: Gerlich u Johovoj bari – selo D. Skugrić bei Gradačac, wagner – Bosna, Šamac, tj. selo Skugrić bei Gradačac, Dungyerszky/Dunđerski – Garevac bei Modrič und Bos. Šamac, Varga – Garevac bei Modrič, Sv. Philomena (Nadbiskupsko dobro – Domena Erzbistuma Vrhbosna) – Modriča, Državno poljoprivredno dobro – Modriča, Rittermann – Bos. Šamac, Duić – Bos. Šamac, Benić – Svilaj i Novi Grad (Odžak), Odić – u Odžaku, Karamata – selo Jakeš bei Modrič, Vujanić – selo Jakeš bei Modrič, Baun – Balegovac (sadašnje Novo Selo – Odžak), te kao najveći zemljišni kompleks Russova pustara u ataru sela Novi Grad (Odžak).

Budući da su na području tih kolonija naseljenici bili pripadnici njemačke skupine iz raznih krajeva Europe, a ponajviše iz Poljske, Galicije2, Bukovine, koje se nalaze na obodu Ruskog Carstva, a i same Rusije može se reći da i obitelj Russ potječe iz tih krajeva, a i samo prezime ove obitelji je na tom tragu. Russovi se pominju u gradu Buczacz/Buchach u današnjoj Zapadnoj Ukrajini.3 Pa ipak Russovi pristižu u selo Novi Grad i grad Bosanski Šamac točnije iz grada Pančeva u Banatu, Ugarska. Karl Russ, sin pok. Karla Nijemac iz Pančeva/Pantschowa oko 1910. godine dolazi u Novi Grad4, međutim neki podaci ukazuju da je on bio prisutan na prostoru Bosne i ranije čak 1907. godine.5

Karl Russ se prvo doselio u Posavinu u srpsko selo Obudovac koje pripada općini Šamac. Tamo je se bavio poljoprivredom i imao ogroman zemljišni posjed. U izvorima sela Obudovac navode se podaci da je 10. listopada 1910. tamo živjelo pored

1 Poljoprivredna gospodarska dobra na kojima su radili unajmljeni radnici bezemljaši, a na njima su obično i stanovali. Nastale su polovinom 19. st., a najčešće se nalaze u Slavoniji, Baranji i Vojvodini. (op. aut.). 2 Mihajlo Pantić, Brusnica na Savi – Monografija, Novi Sad, 1998. str. 90-99. 3 Tamo se pominje 1. November 1880. Carl Russ kao Oberlieutenants (nicht activer stand) Galizisches

Landwehr-Infanterie Nr.70. Izvor: Schematismus der K.K. Landwehr und der K.K. Gendarmerie aus der K.K.

Hof – und Staatsdruckerei, Wien, 1882. str. 168. 4 Duško Matić, Živko Tadić, Monografija Novog Grada, MZ Novi Grad, NIGRO „Glas“ Banja Luka, 1983. str. 24. 5 Okružni sud u Banja Luci je vodio parnicu Kadribega Čorbegovića iz Dubice protiv Karla Russa iz Pančeva radi 2.800 Kruna pri čemu je Karlu Russu imenovan odvjetnik Josip Bajor iz Banja Luke kao punomoćnikom za primanje dostava. Okr.sud u B.Luci 19. travnja 1907. godine. Izvor: Sarajevski list, Sarajevo, br. 51, god.

XXX, od 1. svibnja 1907. godine, str. 5.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 91-110 Nikša Nezirović: Obitelj Russ – veleposjednici iz Bosanske Posavine

srpskih seljaka kmetova i 40 katolika te 3 pripadnika evangelističke crkve. U selu su živjele tri obitelji zemljoposjednika s kmetovima, jedan zemljoposjednik bez kmetova (Karl Russ, op. aut.), 87 slobodnih seljaka i 146 kmetova.6 Već 1912. godine pa sve do 1. rujna 1915. godine Karl obitava istovremeno u Bosanskom Šamcu kao i u Novom Gradu. Početkom Prvoga svjetskoga rata seli se na svoju pustaru u Novi Grad.

Karlo Russ je bio oženjen s Emilijom rođ. Isel. U ove krajeve je obitelj došla sa sinom Antonom, kćerkom Marijom (rođenu u Pančevu 19. studenog 1905.) i Adamom (rođen u Pančevu 17. lipnja. 1909.). Marija je pohađala pučku školu u Šamcu7 i Novom Gradu. Pored njih spominje se u izvorima i Karola Russ koja Djeca Antona Russa – Viktorija, Milada i Dragoje moguće bila Karlova sestra udana za špeditera Ivana Banića8, i živjeli su u Brodu na Savi u Mesićevoj 8.9 Anton se oženio s učiteljicom Marijom Džoić, Hrvaticom iz sela Donja Mahala, općina Orašje. Živjeli su jedno vrijeme u Donjoj Dubici, općina Odžak, a od sredine 1938. u svojoj kući u Bos. Šamcu. U tom braku su rođeni sin Drago i kćerke Viktorija (zvana „Violka“) i Milada. Adam je imao prebivalište u općini Odžak, tj. u selu Novi Grad. U Odžaku se 30. lipnja 1929. i on oženio učiteljicom Marijom Stefanijom Tiljak, kćeri Marka i Marije rođ. Holjevac, koja je rođena 12. prosinca 1906. u Nevesinju; imala je prebivalište u Bos. Šamcu gdje je bila učiteljica.10 U braku nisu imali djece.

Marija Džoić/Džojić-Russ11 rođena 1900. godine u selu Matići, općina Orašje. Prva Hrvatica sa svršenom učiteljskom školom s prostora općine Orašje. Najvjerojatnije ju je na više škole odveo jedan od prvih civilnih učitelja s općine Orašje i predavač

6 Obudovac kroz bune i ratove, Redakcioni odbor. Izdavač: SPKD „Prosvjeta“ Obudovac, Tisak: „Grafo-S“

Šamac. Obudovac, 2001. str. 14. 7 Arhiva Osnovne škole Šamac, Glavna knjiga 1888.-1914. Škol. godina 1912./13. rbr. 320. Upisana 1. rujna 1912. godine. Odselila u Novi Grad 1. rujna 1915. godine. Okončala IV godište škol.god. 1916./17. 8 Banić se bavio otkupom šljivom i pečenjem rakije na veliko na prostorima šamačke općine. (op.aut.). 9 Adresar Kraljevine SHS, Beograd 1927., Naklada Jugoslovensko Rudolf Mosse a.d., Beograd, str. 506. Banić je bio jedan od rijetkih koji je u Brodu imao telefon sa brojem 112. 10 Matični ured općine Odžak, Izvod iz matične knjige vjenčanih, rbr. 32 iz 1929. godine. 11 Matice rođenih sela Matića kod Orašja 1894.-1914. Dom 316.) 27.11.1900. Mara, kći Ive (1873.-1937.) i

Mare rođ. Mijatović, seljaci, D. Mahala kbr. 45.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 91-110 Nikša Nezirović: Obitelj Russ – veleposjednici iz Bosanske Posavine

na učiteljskoj školi u Sarajevu (Preparandija), Matičanin Petar Draganović. Ona je svoju naobrazbu stjecala u vrijeme Prvog svjetskog rata i zvanje je stekla 1918. godine. Sljedeći poznati podatak o ovoj ženi jeste godina njezine udaje (1925.) za Antuna Russa iz Novog Grada kod Odžaka. Tamo joj je umro i otac Ivo koji je sahranjen u G. Dubici 1937. godine.12 Ona je dugo vremena bila učiteljica i mijenjala je mjesta službovanja. Bila je učiteljica i u Bos. Brodu kao činovnik 1 grupe, II kategorije.13 Radila je u pučkoj školi u Donoj Dubici sve do kraja školske 1939./40. godine kada je otišla u Bosanski Šamac.14 Dok je bila u Dubici bila je veoma angažirana na kulturnom polju. Bila je povjerenik društva „Privrednik“15 te je 1935. godine trojicu svojih učenika iz Donje Dubice upućivala na razne zanate.16 Kada je u Donjoj Dubici na osnivačkoj skupštini 20. II. 1938. godine osnovana Narodna knjižnica i čitaonica Marija je postala knjižničar-blagajnik.17

Marija Tiljak-Russ je za učiteljicu u Bos. Šamac došla školske 1926./27. gdje je ostala do 1929./30.18 Postavljena je u 5 grupu II kategorije Odlukom br. 24.132 od 13.-X.1926. godine.19 Ovdje je prevedena iz privremene u stalnu službu Odlukom br. 38.331 od 20.-V.1929. godine.20 Također je bila angažirana na kulturnom polju, te je bila odbornik Sokolskog društva od 29. siječnja 1928. godine21, pa je Sokolsko društvo u Bos. Šamcu na skupštini održanoj 13. siječnja 1929. godine izabralo „sestru Maru Tiljak za matičara i knjižničara.“22 Da bi se potom udala za Rusa Adama veleposjednika u Novom Gradu to je morao odobriti osobno Ministar prosvjete Odlukom br. 38.411 od 14.-V.1929. godine.23 Premještena je 1930. godine iz Bos. Šamca u Novi Grad.24 Unaprijeđena je u IX položajnu grupu Odlukom br. 70241 od

12 Arhiv franjevačkog samostana u Tolisi. Selo Matići, strana 2, broj kuće 3. 13 Prosvetni glasnik, Beograd, br.12, god. XLVI, od 1. prosinca 1930. str. 1426. 14 Milan Lj. Borojević, Hronika sela Donja Dubica, Beograd-Šamac, 2005. str. 68. 15 Srpsko privredno društvo „Privrednik“ 1897.-1946. Privredno prosvjetna institucija koja je slala na školovanje djecu i omladinu za razne zanate i trgovinu. (op.a.) 16 Goranović Bogoljuba ka Vestermanu Mihailu, kovaču u Zemun na izučavanje kovačkog zanata, Goranović

Vladimira Banji Jovanu, pekaru u Bački Petrovac na izučavanje pekarskog i Goranović Mihaila Erkić

Ljubinki, trg. kol.bak. u Trstenik na izučavanje trgovačkog zanata. Izvor:http://baza.privrednik.net/ privrednik.php?startrow=80&t=&field=povjerenik&find=Rus%20Marija&searching=yes (pristupljeno 25. studenog 2019.) 17 Arhiv Jugoslavije, Ministarstvo Prosvete, Odjeljenje za Narodno prosvjećivanje, br. 2780, f. 11 (1938) – nesređena građa. Izvor: Ljubinka Bašović, Biblioteke i bibliotekarstvo u Bosni i Hercegovini 1918-1945, Veselin

Masleša, 1986. str. 110. 18 Ilija Stanić, 100 godina osnovne škole u Bosanskom Šamcu 1885.-1985., GRO „Grafosrem“, Šid, Bos. Šamac, 1985. str. 48-59. 19 Prosvetni glasnik, Beograd, br.11, god. XLII, od 1. studenog 1926. str. 600. 20 Prosvetni glasnik, Beograd, br.6, god. XLV, od 1. lipnja 1929. str. 518. 21 Sokolski glasnik, Ljubljana, br. 5, god. X, od 1. ožujka 1928., str. 31. 22 Sokolski glasnik, Ljubljana, br. 5, god. XI, od 1. ožujka 1929., str. 6. 23 Prosvetni glasnik, Beograd, br.6, god. XLV, od 1. lipnja 1929. str. 528. 24 Prosvetni glasnik, Beograd, br.3, god. XLVI, od 1. ožujka 1930. str. 474.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 91-110 Nikša Nezirović: Obitelj Russ – veleposjednici iz Bosanske Posavine

12.-XI.1931. godine.25 Rus A. Marija iz Novog Grada 1937. godine unaprijeđena je u VIII položajnu grupu.26 Ona je u toj školi najduže radila kao učiteljica negdje od 1930. do 1943. godine kada je škola prestala raditi zbog zaposjedanja zgrade od strane četnika i kasnije ustaša koji su u zgradi uništili sav namještaj, arhivu i učila.27

O obitelji Russ prisjeća se Dušanka Ristić-Nezirović iz Šamca: Oni su živjeli u Šamcu, a imali su tu pustaru u selu Novi Grad. Kuća u Šamcu im se nalazila prekoputa stare opštine, tamo je sada stambena zgrada bijele boje u kojoj stanove imaju uposlenici Veterinarske stanice. Bila je to kuća na sprat. Antun Russ se bavio otkupom soje zajedno sa mojim tečom Ljubomirom Brkićem. Ja sam se igrala sa Miladom Russ jer je bila otprilike moja generacija, Viktorija je bila nešto starija, a brata im se ne sjećam. Milada, Mira Brkić i ja bismo išle u magacin soje čak kod danjašnjeg MUP-a i tamo se igrale u soji. Bože, kad pomislim niko nas nije kontrolisao i pazio. Kod Milade sam u kući vidjela da se kiti drvo za Božić. Oni su to zvali „Krisbaum“ čak mi je i poklonila neke figurice. Radilo se o velikim orasima koji su zamotani u ukrasni papir i koji su se kačili za konac na drvce. I moji su počeli da prave figurice i kite drvce. Sjećam se da je njena mama pravila medenjake sa lješnikom. Ostavljala ih je u špajz u veliku papirnu vreću od 25 kg. Ti medenjaci što duže stoje oni su ukusniji. Nas dvije se igramo pa otrčimo u špajz i jedemo ih. Čak je gospođa Russ dala recept mojoj mami. I ja sam ih kasnije pravila. Kad je počeo rat, travnja 1941. godine pobjegli smo: moja mama Natalija, brat Dragoslav, ja i moja tetka Milica Brkić te njene kćerke: Desanka, Nada, Vera i Mirjana u selo Donja Dubica blizu sela Novi Grad. Smješteni smo bili u kuću popa Ristića, ali je bilo puno prognanika i velika gužva. Tada je došao Anton Russ i odveo nas kod njega na tu pustaru. Na pustari su imali manju kuću od 2-3 prostorije. Sjećam se da smo pili puno mlijeka. Moja mama je kuhala za sve nas. Milada, Mira Brkić i ja smo se igrale i tamo. Sjećam se da smo se spuštale sa velikih plastova slame. Russovi su otišli 1942. godine iz Šamca i nikada ih više nisam vidjela. Dugo godina poslije na Ekonomskom fakuletu u Beogradu družila sam se sa mr. sc. Vjerom Sjerikov udanom Vujović, čiji je otac Stjepan bio učitelj u Novom Gradu i mijenjao zemlju sa Adamom Russom. Vjera je radila u Saveznoj Privrednoj komori.28

Dok se pak Nada Brkić-Ivanović iz Zrenjanina sjeća: Anton Russ je se interesovao i tragao za našom obitelji koju su Mađari u Bačkoj stavili u logor i kasnije protjerali kod nas u Šamac. Anton nije bio loš čovjek. Sjećam se da smo početkom rata bili na toj pustari i da sam tamo među kukuruzima pokušala da učim voziti bicikl. Sigurno je da su početkom rata otišli za Poljsku. Došao je specijalni vlak u Slavonski Šamac. Mi smo ih pratili. Uglavnom su išli mladi. Mi mladi družili smo se sa tom njemačkom omladinom.29

25 Prosvetni glasnik, Beograd, br.12, god. XLVII, od 1. prosinca 1931. str. 1140. 26 Prosvetni glasnik, Beograd, br.2, god. LIII, od 1. veljače 1937. str. 200. 27 Duško Matić, Živko Tadić, Monografija Novog Grada, MZ Novi Grad, NIGRO „Glas“ Banja Luka, 1983. str. 80. 28 Dušanka Ristić-Nezirović, Šamac, u razgovoru sa autorom 16. listopada 2019. 29 Nada Brkić-Ivanović, Zrenjanin, u razgovoru sa autorom 12. prosinca 2019.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 91-110 Nikša Nezirović: Obitelj Russ – veleposjednici iz Bosanske Posavine

O Mariji Tiljak-Russ prisjeća se Mato Vranjić iz Novog Grada: Moj pokojni otac (1932. godište) je išao u školu u Novom Gradu gdje ga je učila supruga od Adama Russa. Društvo kojem je i on pripadao su išli popodne i uvijek su nosili ručak za učiteljicu jer su prolazili pored kuće od Adama Russa. Društvo: Anto Jurišić, Mato Jurišić, Pero Vranjić, Pavo Jurišić, Mato Miličević i Sreto Mršić su uvijek zavirivali šta je za ručak i dio bi uvijek pojeli dok jednom Sreto Mršić-Suljo nije pretjerao i previše pojeo pa je učiteljica primjetila.30

Kao ugledne ličnosti ovih krajeva sa svojom naobrazbom, ekonomskom moći, rimokatoličkom vjerom, poznavanjem njemačkog i mađarskog jezika te s dvije snahe koje su obje tada bile učiteljice u Novom Gradu, Donjoj Dubici, Bos. Šamcu svakako da su imali veliki utjecaj na kulturni djelokrug. Odmah su sudjelovali u humanitarnom radu. Imali su širok krug poznanika pa se tako Karola družila s Herminom Bandl iz Šamca, (moguće da su obje bile zaposlene u šamačkoj pošti). Ona se 27. siječnja 1913. upisala u Herminin spomenar. Humanitarni rad je bio raširen tijekom rata pa tako dnevne novine donose slijedeće vijesti: 16. kolovoza 1914. godine u Bos. Šamcu Karl Russ daje dobrovoljni prilog od 50 K Odboru ovdašnje podružnice BH Zemaljskog društva za pomoć i dobrovoljno-sanitarnu njegu u ratu31, 7. travnja 1915. godine u Odžaku je dao dobrovoljni prilog od 1 K za udovice i siročad palih vojnika32, 24. travnja 1915. godine u Bos. Šamcu je priložio 10 K na zabavi u dobrotvorne svrhe koju je organizirala Narodna pučka škola u fond za udovice i siročad palih vojnika, a drugu polovicu na jednake dijelove Zemaljskom društvu za pomoć i dobrovoljnu-sanitarnu njegu u ratu i „Hilali Ahmeru“33, početkom siječnja 1918. prigodom Dobrotvorne školske zabave u Bos. Šamac namijenjene za prikupljanje odjeće i obuće za siromašnu školsku mladež. Karolina je dala 10 K34, potom se donosi jedna vijest o događaju koji se desio 31. prosinca 1917. kada je Muslimanska čitaonica iz Odžaka priredila zabavu u korist siromašne djece Mektebi iptidaije kada su Karola i Karl dali svatko po 10 K.35 Braća Anton i Adam Russ, kao sinovi bogatog veleposjednika imanja u Novom Gradu, školovali su se u gradovima Austro–Ugarske Monarhije. Oni su zaslužni što je Bosanski Šamac tada dobio prvu pravu nogometnu loptu, a donijeli su ju 1916. i od tada počinje pohod nogometa u Šamcu. Koncem 1918., odnosno 23. lipnja sljedeće godine su pristupili u nogometnu momčad društva „Omladinska sloga“ iz koga se sredinom te godine osnovao Športski klub „Bosanac“ Bos. Šamac, danas NK „Borac“

30 Mato Vranjić, Novi Grad-Odžak, dostava podataka i sugestija za rad o obitelji Russ od 12. studenoga 2019. 31 Sarajevski list, Sarajevo, br. 206, god. XXXVII, od 3. rujna 1914. godine, str. 2. 32 Sarajevski list, Sarajevo, br. 108, god. XXXVIII, od 18. travnja 1915. godine, str. 3. 33 Sarajevski list, Sarajevo, br. 130, god. XXXVIII, od 10. svibnja 1915. godine, str. 3. 34 Sarajevski list, Sarajevo, br. 11, god. XLI, od 16. siječnja 1918. godine, str. 3. 35 Sarajevski list, Sarajevo, br. 15, god. XLI, od 22. siječnja 1918. godine, str. 2.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 91-110 Nikša Nezirović: Obitelj Russ – veleposjednici iz Bosanske Posavine

Šamac, tako su njih dvojica bili utemeljitelji i pripadnici prve generacije nogometaša našeg grada.36 Anton je prije Drugoga svjetskoga rata jedan od rijetkih vlasnika motor-bicikla u Šamcu, tj. motora s prikolicom.

Zapis na njemačkom jeziku Karole Russ od 27.1.1913. godine u spomenaru Hermine Bandl iz Bos. Šamca.(zbirka autora).

Karl Russ je u Obudovcu boravio nekoliko godina pa je odlučio početkom 1912. godine, točnije 10. siječnja da proda posjed Husni-begu Salihbegoviću iz Brčkog, sinu umrlog Mustaj-bega Salihbegovića Like. Posjed je bio površine 2.018,592 dunuma i prodat je za 215.000 kruna. Radi se o prilično zamašnoj sumi novca ako se zna da je, npr. izgradnja Vijećnice u Sarajevu koštala 984.000 kruna.37 To je bio slobodni posjed (begluk) koji je u doba austrougarske uprave donosio znatnu korist, te ga je Husnibeg i kupio nakon što je to zemljište već bilo postalo slobodno vlasništvo i nakon smrti Husni-bega posjed (oranice sa veoma malo šume) je 1919. godine podijeljen nasljednicima.38 U prijepisu ovog Kupoprodajnog ugovora39 navode se: pod stavkom

36 Nikša Nezirović, Monografija Bosanskog Šamca (od najranijih vremena do 1945. godine), drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje. „Grafid“ Banja Luka, Šamac, 2018. str. 488-496. 37 Husnija Kamberović, Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. godine do 1918. godine, Sarajevo, drugo izdanje, 2005. str. 200. 38 Husnija Kamberović, Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. godine do 1918. godine, Sarajevo, drugo izdanje, 2005. str. 201, 443. 39 Gruntovničko povjerenstvo u Brčkom, Tekući br. 63/12, G 126/12, Nar.1809/19. Prodavaoc Karl Rus pok.

Karla prodaje kupcu Husnibegu Salihbegoviću. Istovjetnost potvrđuje Markus Nashitz pok. Hermana iz

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 91-110 Nikša Nezirović: Obitelj Russ – veleposjednici iz Bosanske Posavine

a) 160 različitih katastarskih čestica40, pod stavkom b) 4 razne katastarske čestice, pod stavkom c) nekretnine, kmetsko selište Radošić, inventar i zgrade. Prema tome radi se o ogromnom bogatstvu u novcu odnosno u veličini zemljišnog posjeda. Prodajom posjeda Russ je uspio izbjeći događaj iz 1912. godine kada su kmetovi iz Obudovca zapalili gospodarske zgrade na imanju Huseinbega Salihbegovića zbog kmetovskih obveza 1/3 i 1/10 koje su prikupljale begove subaše.41

Došavši u selo Novi Grad, Karl Russ otkupljuje od bega Kapetanovića42 veću površinu zemlje, od koje je napravio pustaru (Rusova pustara – današnja Ekonomija). Kasnije je zemlju dokupljivao i tako posjed uvećao da je izbio među najveće zemljoposjednike u ovom kraju.43 Radi se o posjedu od 1.356 dunuma plodne zemlje u jednom komadu. Na katastarskim planovima općine Odžak jedan se potez zove „Rusovača“ po obitelji Russ koji se prostire od Novog Grada, veže se na Rusove pustare i doseže skoro do predgrađa Odžaka. U susjednom selu Donja Dubica Russ je imao i veći posjed u ataru „Bliznice“ koji je dobio naziv „Rusove Bliznice“. I danas se u narodu pojedine parcele zovu „Rusova šuma“, „Karluša“ i slično. Pustara se sastojala od šuma („Travnjak“, „Hrastik“, „Bara“), njiva, oranica. Pored uvođenja novih agrotehničnih mjera Russ primjenjuje i nova oruđa pa tako prve željezne plugove u Novi Grad donio je Karl Russ na svoju pustaru oko 1910. godine, a tijekom Prvoga svjetskoga rata nabavio je i sijačicu za pšenicu i kukuruz. Negdje oko 1917. nabavio je i prvu vršalicu, ali je vršio samo za svoje potrebe, dok su seljaci i dalje vršili konjima kao i ranije.44 Bila je to samohodna vršalica, a dreš je pokretao parni stroj s pogonom na drva koji su vukli volovi ili konji. Pa ipak, bio je to ogroman napredak, jer je taj

Brčkog.: a) sve nekretnine upisane u gruntovnom ulošku broj 56 kat. opštine Obudovac u A.I. (mirie) kat. čest. ukupno ...... kat.čestica, b) ½ nekretnina u gruntovnom ulošku broj 249 iste katastarske općine u A

I – upisane u..... razne kat. čest., c) nekretnine u gruntovnom ulošku broj 322 kat. općine Obudovac u A

I upisane kat. čest. broj 175/1 i 175/2 mirie, sačinjavajući kmetovsko selište: Radošić sa svim zgradama, te sa inventarom za 215.000 K od čega otpada na uložak 322: Obudovac 840, na ostalu zemlju 154.160 K i inventar 40.000 K na zgradu 20.000 K. Novac je plaćen preko Filijale Privilegovane Zemaljske banke u

Brčkom. Tereti: Markus Nashitz pok. Hermana iz Brčkog 50.000 K, Privilegovana Zemaljska banka za

BiH u Sarajevu 100.000 K poznati su kupcu, te iste nekretnine prima pod teretima gornjim. U Brčkom, 10. siječnja 1912. godine u 11 sati prije podne. Izvor: ABiH, AGD, br. 4773/20, dostavljen autoru 23. studenog 2019. godine zahvaljujući ljubaznosti prof.dr. Husnije Kamberovića iz Sarajeva. 40 Koje zbog obima nije moguće navoditi u ovom radu. (op.aut.). 41 Građa za Monografiju Bosanski Šamac i okolina, OOSUBNOR-a, Komisija za Monografiju, Bosanski Šamac, rujan 1974. Knjiga 2, str. 234. 42 Mehmed-beg Kapetanović i brat mu Adem iz Dervente sinovi Mehmed-bega, potomci su posljednjeg kapetana Dervente, Mahmud-bega Begovića i imali su konak u Novom Gradu. Izvor: Duško Matić, Živko

Tadić, Monografija Novog Grada, MZ Novi Grad, NIGRO „Glas“ Banja Luka, 1983. str. 16; Husnija

Kamberović, Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. godine do 1918. godine, Sarajevo, drugo izdanje, 2005. str. 377-378. 43 Duško Matić, Živko Tadić, Monografija Novog Grada, MZ Novi Grad, NIGRO „Glas“ Banja Luka, 1983. str. 24. 44 Duško Matić, Živko Tadić, Monografija Novog Grada, MZ Novi Grad, NIGRO „Glas“ Banja Luka, 1983. str. 64.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 91-110 Nikša Nezirović: Obitelj Russ – veleposjednici iz Bosanske Posavine

stroj dnevno mogao ovršiti i do 80 q pšenice, dok se konjima moglo ovršiti 300-400 kg dnevno. U nedostatku obrtnih sredstava on pokušava 1914. godine da proda jedan dio svog posjeda pa to oglašava u dnevnim novinama. On se bavio i prodajom drveta na veliko što je također oglašavao u novinama.

Oglas iz „Zastave“,Novi Sad, br.4, god. XLIX, od 4.1.1914. god.45

Oglas iz „Zastave“,Novi Sad, br.135, god. XLIX, od 21.6.1914. god.46

Međutim, ono što je izbjegao u Obudovcu doživio u Novom Gradu. Naime, najvjerojatnije pod utjecajem Ruske revolucije dolazi do novih revolucionarnih previranja i u ovim krajevima. Veća grupa naoružanih seljaka i zelenog kadra iz Novog Grada i Lipika u kasnu jesen te godine napala je na Rusovu pustaru, popalila stogove stočne hrane i neke gospodarske zgrade i ubila krupnog zemljoposjednika Karla Russa, vlasnika pustare, oca Antunovog i Adamovog. Namjera im je bila da svu obitelj pobiju i zemlju podjele. No, ostali su živi svi ostali članovi obitelji, a napadači47 su pohapšeni, odvedeni u Banja Luku i tamo osuđeni na vremenske kazne.48 Prema sjećanju i priči seljaka navodno je Karl Russ vidjevši da će ga ubiti lisnicu sa novcem,

45 Izvor: Zastava, Novi Sad, br. 4, god. XLIX od 4. (17) siječnja 1914. (Jutarnji list), str. 12. 46 Izvor: Zastava, Novi Sad, br. 135, god. XLIX, od 21. lipnja (4 srpnja) 1914. (Večernji list), str. 2.; Zastava,

Novi Sad, br. 136, god. XLIX, od 23. lipnja (6 srpnja) 1914. (Večernji list), str. 2.; Zastava, Novi Sad, br. 141, god. XLIX, od 30. lipnja (13 srpnja) 1914. (Večernji list), str. 3. 47 Koliko smo mogli saznati u napadu na pustaru Karla Russa učestvovali su: Tešo Tadić, Aleksa (Maksima)

Tadić, Milan (Đoke) Rakić, Savo Tadić (svi iz Novog Grada) i iz Lipika: Kosto Mršić, Lazo Mršić, Savo

Đorđić i Dragutin Mršić. Izvor: Duško Matić, Živko Tadić, Monografija Novog Grada, MZ Novi Grad,

NIGRO „Glas“ Banja Luka, 1983. str. 25. 48 Duško Matić, Živko Tadić, Monografija Novog Grada, MZ Novi Grad, NIGRO „Glas“ Banja Luka, 1983. str. 25.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 91-110 Nikša Nezirović: Obitelj Russ – veleposjednici iz Bosanske Posavine

tapijama i kesu sa dukatima bacio u jedan jarak gdje su te predmete pronašli organi vlasti koji su poslije došli na očevid.

Pustaru nastavljaju voditi Karlovi sinovi. Antun će se 1938. preseliti u svoju kuću u Bos. Šamac dok će Adam ostati do kraja na pustari. Uzgajali su: pšenicu, kukuruz, ječam, raž, soju, suncokret, povrće i voće. Bavili su se uzgojem stoke (priplodnih junica i teladi, svinja, peradi), proizvodnjom mlijeka itd, Seljaci su posuđivali hranu od gazda, a zauzvrat nadničili. Ono što se nije odradilo nadničanjem moralo se vraćati u naturi u jesen, ukoliko pak nisu imali da vrate dug često su ostajali bez ponekog komada zemlje, koji je uziman radi nevraćenog duga i na taj način postajali nadničari na imanju imućnog Adama Russa. Tijekom 1932. dolazi do najveće poplave u povijesti ovog kraja, te ljudi praktično ostaju bez ikakvih sredstava za život. To svakako koriste bogati koji imaju rezerve hrane i koji unajmljuju sezonske radnike. Tako da je Adam imao ponekad i do 100 radnika koje je plaćao od 1 do 1,5 dinar, odnosno 2 do 3 kg kukuruza.49

Zapis u Knjizi Saldo Konti tvrtke „Tošo Stavrić i sinovi“ Bos. Šamac o Adamu Russu. (zbirka autora).

Po ugledu na svoga oca i on koristi novinsku reklamu pa tako beogradske dnevne novine50 donose slijedeće oglase:

49 Duško Matić, Živko Tadić, Monografija Novog Grada, MZ Novi Grad, NIGRO „Glas“ Banja Luka, 1983. str. 28. 50 Vreme, Beograd, br. 1413, god. V., od 24. studenog 1925. str. 7.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 91-110 Nikša Nezirović: Obitelj Russ – veleposjednici iz Bosanske Posavine

Oglas iz novine „Vreme“, Beograd, br. 1413, god. V, od 24.11.1925. god.

Potom je prodavao vršalicu: Prodajem samohodnu vršaću garnituru 5.H.P. lokomobil „Umrath“51, dreš „Hofher“52 u najboljem stanju, može se u vršaju videti. Obratiti se osobno na Adam Rus, Novi Grad, z.p. Odžak kod Bosanskog Šamca (via Vrpolje).53 Zatim je prodavao 70 kat. jutara dobro plodne oranice u veće parcele sa masivno zidanim zgradama i celim fundus infrastrukturom za 245.000 din, parnu samohodnu vršaću garnituru 5 K.S. u izvrsnom stanju za 35.000 dinara. Osobno videti posed i stroj kod Adama Rusa, Novi Grad, Odžak, via Vrpolje.54 Prodavao je i žitne slame, više vagona za presovanje, Adam Rus, Novi Grad-Odžak.55 Mnogi su prodavali, mijenjali neke parcele-oranice sa Adamom Russom, između ostalih i učitelj iz Novog Grada Sjerikov (Kuzma) Stjepan (ruski izbjeglica) na osnovu zamjenskog ugovora br. DN-741/34 od 28. srpnja 1934. godine, ovjerenog u Bos. Šamcu.56 Potom su mijenjali zemlju 21. veljače 1939., na osnovu zamjenskog ugovora zaključenog u B. Šamcu br. OV-125/39 i OV-126/39 sa Russ r. Tiljak Marijom: Tešić (Simo) Marija, Jovo, Branko i Vidosava. Neke parcele prema ugovoru o kupnji zaključenog u B. Šamcu 4. travnja 1936. godine br. DN-686/36 Russ r. Tiljak Marija prodala

51 Češka tvornica „Umrath & Comp.“ iz Praga. (op.a.). 52 Dreschmaschine „Hofherr & Schrantz & Clayton & Shuttleworth“ A. G. aus Wien , austrougarska tvrtka za proizvodnju tada modernih poljoprivrednih strojeva. (op.a.). 53 Vreme, Beograd, br. 200, god. VII., od 17. srpnja 1927. str. 10. Zastava, Novi Sad, br. 153, god. LVIII, od 12. srpnja 1927., str. 4, Zastava, Novi Sad, br. 155, god. LVIII, od 14. srpnja 1927., str. 4. 54 Vreme, Beograd, br. 2014, god. VII., od 31. srpnja 1927. str. 10.; Vreme, Beograd, br. 2015, god. VII., od 01. kolovoza 1927. str. 8.; Vreme, Beograd, br. 2021, god. VII., od 07. kolovoza 1927. str. 10.; Vreme, Beograd, br. 2173, god. VIII., od 21. travnja 1928. str. 9.; Vreme, Beograd, br. 2301, god. VIII., od 20. svibnja 1928. str. 11. 55 Vreme, Beograd, br. 3649, god. XII., od 28. veljače 1932. str. 15.; Vreme, Beograd, br. 3352, god. XII., od 29. veljače 1932. str. 10.; Vreme, Beograd, br. 3351, god. XII., od 01. ožujka 1932. str. 12.; Vreme, Beograd, br. 3454, god. XII., od 04. ožujak 1932. str. 12. 56 http://www.e-grunt.ba/home.jsf, (pristupljeno 10. prosinca 2019.).

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 91-110 Nikša Nezirović: Obitelj Russ – veleposjednici iz Bosanske Posavine

je Kurešević (Risto) Simi57, dok je Russ Adam istog dana prodao zemlju Kurešević (Risto) Jovi.58

Istodobno se Anton Russ bavio uzgojem, prodajom i otkupom soje na veliko. On je u Bos. Šamcu od 1938. do 1941. povjerenik tada značajne tvrtke „Uljarica“ a.d. Beograd. Zajedno s njim ovim poslom se bavio šamački trgovac Ljubomir Brkić. Imali su svoj magazin sa soju i uljarice, preko puta današnje zgrade Ministarstva unutarnjih poslova u Šamcu. Prvotno su soju skladištili (od 13. rujna 1938.) u magazin tvrtke „Tošo Stavrić i sinovi“ Bos. Šamac, gdje je „Uljarica“ a.d. Beograd dnevno zaduživana za 100 dinara zakupa. Ovu zakupninu je Antun Russ uredno izmirio.59 Imali su i sušaru za soju i uljarice. Zaključivali su ugovore za sjetvu soje sa podpovjerenicima, a odgajivači su predavali soju na tačno utvrđena mjesta gdje se vršila odmah isplata. Davali su sjeme, cjepivo „Radicin“ i sva uputstva za sjetvu. Soja je bila važna za ratnu privredu Trećeg Reicha.60 Iz obiteljske arhive obitelji Brkić može se pronaći podatak da su uspostavom NDH njih dvojica postali povjerenici tvrtki: „Uljoplod“ Hrvatsko d.d. za sjetvu uljarica Ruma, te „Uljarica“ d.d. Ruma.

Žig Antona Russa iz Bos. Šamca.(zbirka autora)

57 http://www.e-grunt.ba/home.jsf, (pristupljeno 10. prosinca 2019.). 58 http://www.e-grunt.ba/home.jsf, (pristupljeno 10. prosinca 2019.). 59 Arhiva tvrtke, Tošo Stavrić i sinovi Bos. Šamac, Knjiga Saldo konti, str. 194. 60 „Uljarica“ a.d. Beograd, Ölsaatenbau und Agrarprodukten-Vertriebsgesellschaft, je osnovana 1935. godine.

Bilo je to izvozničko preduzeće, čiji je direktor bio inž.agr. E. V. Šulce. Gajenje soje u Jugoslaviji je organizovalo ovo njemačko preduzeće jer je Njemačka za svoje fabrike margarina do rata uvozila kopru iz Indonezije. Rat je ovo prekinuo, pa su se sirovine tražile u krajevima koji su bili pristupačni. Taj zadatak vršilo je pomenuto društvo. Ono je organizovalo proizvodnju uljanih plodova, a istovremeno i njihov otkup i izvoz iz Jugoslavije za Njemačku. Ono je provodilo široku propagandu za gajenje soje, slalo svoje stručnjake-agronome na teren, nabavljalo sjeme, davalo kredite zemljoradnicima, a sve sa ciljem da se obezbjedi proizvodnja soje za njemačke fabrike margarina, ulja, sapuna i ishrane stoke. Izvor: Njemačka obavještajna služba, II, Beograd 1955. Državni sekretarijat za unutrašnje poslove FNRJ. Uprava Državne bezbjednosti, III odjeljenje. str. 250.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 91-110 Nikša Nezirović: Obitelj Russ – veleposjednici iz Bosanske Posavine

Reklama „Uljarice“ a.d. Beograd.(zbirka autora).

Izbijanjem Drugoga svjetskoga rata 1941. godine i dolaskom njemačke vojske Anton i Adam s obiteljima se izjašnjavaju kao folksdojčeri i bivaju veoma aktivni u organizaciji „Kulturbund“ u njenom sjedištu, tzv. „Heim“-u, u Bos. Šamcu (bivša trgovačka radnja Milana Jankovića) koje je bilo stjecište Nijemaca cijele Posavske regije. Tada se desio jedan događaj kojeg se prisjećaju neki Šamčani poput Divne Dimitrijević: Uspostavom NDH 1941. godine stajalo je u centru grada na uglu ulice gdje je „Heim“ društvo Hrvata u kome su bili: Anto B. Duić61 (veleposjednik i gradonačelnik Bos. Šamca), župnik Nikola Mlakić i drugi. Iz „Heim“-a je izašla Marija Džoić-Russ supruga Antona, podrijetlom Hrvatica iz sela Donja Mahala i prošla pored njih. Duić se okrenuo i dobacio: Je li Džoićka, ti nas i ne vidiš i ne pozdravljaš. Pa nisi ti Njemica. Ti si i Donje Mahale. A ova sva pompozna u skladu s teorijom o arijskoj rasi odgovori:

61 Potomak najstarije veleposjedničke obitelji Hrvata - katolika u Bos. Šamcu. Otac Nino mu je bio osobni prijatelj nadbiskupa dr. Stadlera. Anto je dugo godina bio gradski zastupnik, dogradonačelnik i kasnije i načelnik općine. Njega osobno je u audijenciju 1917. godine primio posljednji austrougarski car Karlo I sa caricom Zitom. Antina supruga je bila mađarska plemenitašica Alma Ernestina Sartory de Beszterezebanya.

Izvor: Nikša Nezirović, Monografija Bosanskog Šamca (od najranijih vremena do 1945. godine), drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje. „Grafid“ Banja Luka, Šamac, 2018. str. 213.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 91-110 Nikša Nezirović: Obitelj Russ – veleposjednici iz Bosanske Posavine

Oprostite velečasni, i Vi gosp. Duić. Nisam Vas vidjela. A to ako nisam Njemica, ja sam ipak njemačka majka. Reakcija gradonačelnika bila je prilično oštra, odgovorio je: Pu, izjela ti ...... dabogda.62

Na osnovu sporazuma Vlade Njemačkog Reicha i Vlade NDH od 30. rujna 1942. godine došlo je do selidbe pripadnika njemačke narodnosti sa stanovitih područja NDH u Njemački Reich pa tako i iz Bos. Šamca. Planski je iseljeno 17.360 folksdojčera iz Bosne i Hercegovine u Litzmannstadt/Lodz u Poljskoj, gdje su trebali preuzeti ulogu farmera-vojnika-krajišnika na granici sa SSSR-om. Prema ugovoru, planirano je iseljavanje gotovo svih Nijemaca iz Bosne i Hercegovine. Iz Bos. Šamca je iseljeno 106 osoba preko glavnog sjedišta iseljenja za ovo područje u Derventi.63 Nijemcima je bilo obećano da će se sa svojim članovima obitelji naseliti u Šleziji i u drugim krajevima Poljske na bivša imanje poljskih Židova te da će dobiti državljanstvo Njemačkog Reicha budući da su naseljeni na područje Reicha. Antonova obitelj je tada preseljena u grad Lodzh/Lođ u Poljsku. O tome se prisjeća Divna Dimitrijević: Antonova žena iako nije bila Njemica, ponašala se kao glavna Njemica. Ona je predvodila iseljenje iz Šamca i prva podigla stijeg. Kad su otišli piše ona u Šamac ne mogu se sjetiti više kome: „Jako nam je dobro ovdje, samo nemamo dovoljno maramica“. Plaču. Smjestili ih u neke barake, zajedničke sobe, na kazan. Ona je rođena rodica ing. Slavka Džoića64 i njegove sestre. Išao je Slavko dugo iza rata u Njemačku, te ju je posjetio. Susreo je na ulici. Ona radosna da vidi nekog iz svoga kraja. Odvede ga u stan. Sina Dragu koji je bio dječak, odmah su digli iz Hitlerjugenda na Istočno bojište. Tamo je i poginuo. Kćerke su žive. Evakuirane su sa roditeljima i njemačkom vojskom iz Lodzh-a. Njih dvoje su sami bili u stanu. Kad je gost tražio da vidi Antona, ona reče: „On neće da čuje za Šamac. Sve je ostavio u Šamcu. Došao prvo u Lodzh pa u Njemačku. Nikada se nije sa tim pomirio. Otišli mu živci“. Ipak izašao je da se pozdravi i rekao: „Evo živ sam. Zdrav nisam.“65

Točan datum iseljenja ove obitelji iz Šamca nije moguće ustvrditi jer Izvještaj o folksdojčerima VII. Okruga Tuzla, 2. Sreza Bos. Šamac tvrdi da su 1944. godine otišli direktno za Njemačku i nisu se vratili između ostalih Russ Anton koji je jedno

62 Divna Dimitrijević, Šamac, u razgovoru sa autorom rujna 1999. godine. 63 HDA, Zagreb, Ministarstvo vanjskih poslova Nezavisne Države Hrvatske, kut. 3. Utanačenje između

Njemačke vlade i vlade NDH o selidbi pripadnika njemačke narodnosti sa stanovitih područja NDH u

Njemački Reich sa pregledom sjedišta mjestnih opunomoćenika i područnih mjesta sa brojem preseljenika.

Zahvaljujući ljubaznosti dr.sc. Vladimira Geigera iz Zagreba. 64 Ing. Slavko Džojić, inače Šamčanin. Premješten je 1951. godine iz Zagreba u rodno mjesto na svoje traženje.

Projektovao tribine neobičnog tipa na nogometnom stadionu u Bos. Šamcu jedine u Bosni i Hercegovini takvog projekta. One su ustvari minijatura jednih tribina iz Berlina (Džojić je u svoje doba tamo studirao i proveo izvjesno vrijeme na praksi). Izvor: Anđelko Starčević, 100 godina FK Borac Šamac 1919-2019. „Grafomark“ Laktaši, 2019. str. 51. 65 Divna Dimitrijević, Šamac, u razgovoru sa autorom rujna 1999. godine.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 91-110 Nikša Nezirović: Obitelj Russ – veleposjednici iz Bosanske Posavine

vrijeme za okupacije živio ovdje, a u godini 1944. otišao u Njemačku.66 Što baš nije točno jer sjećanja svjedoka tvrde da se to dogodilo potkraj 1942. godine.

Za razliku od Antona njegov brat Adam je sa suprugom ostao živjeti na vlastitoj pustari sve do 1945. godine. Prema pričama starijih on je tijekom rata pomagao svim postrojbama, bilo da se radi o partizanima, četnicima, ustašama, domobranima. Naravno da je se ta pomoć ogledala kako u hrani (pšenici, kukuruzu, mesu itd.) ili u novcu.67 Kako se rat bližio kraju i partizani su nadirali, Russovi odu u Odžak. Postoji nekoliko verzija njihove smrti ali osobe sa prostora Novog Grada i Odžaka tvrde: Ubojstvo Adama Russa i njegove supruge desilo se u proljeće 1945. godine. Njih je ubila osoba čije ime neću navoditi, po nagovoru suparničke obitelji Mimica iz Posavske Mahale. Po drugoj tvrdnji ubojica je isti ali se to desilo zbog tog motora koji je ubojica htio da uzme Adamu Russu te ih je zbog toga ubio. Čak je se pjevala i jedna pjesmica: „Ubi ..... Adama Russa za par glavica kiselog kupusa. Nakon smrti su temeljito orobljeni.68 Dok pak Divna Dimitrijević prema sjećanju tvrdi da su ih zaklale ustaše samozvanog „Petog viteza NDH“ Petra Rajkovačića zvanog „Rajkovac“ iz sela Bijele Bare kod Odžaka, na obali rijeke Bosne u tom općem rasulu. Međutim, izgleda da ta tvrdnja nije istinita. Na prostoru općine Odžak trajala je krvava bitka od 16. travnja do 25. svibnja 1945. godine čak i nakon službenog završetka Drugoga svjetskoga rata 9. svibnja 1945. godine. Ustaške grupe nalazile su se diljem okolnih sela pa i na Rusovoj pustari. Komandant svih snaga bio je Petar Rajkovačić kojega je Poglavnik proglasio za sedmog i posljednjeg viteza NDH. 18. brigada 53 divizije JA sa tri bataljuna prodire preko s. Svilaja, pored s. Vlaške Male u pozadinu neprijatelja; jedan bataljun postavlja na liniji Rusa pustara – s. Novi Grad. Po dolasku u s. Novi Grad, 1 bataljun je izvršio pokret pravcem s. Svilaj – s. Novi Grad i zaposjeo Russovu pustaru.69

Rusova pustara je Russ Adamu, Antonu, Russ Mariji r. Tiljak, Russ Mariji r. Džojić oduzeta bez naknade na osnovu Izvršne odluke sreskog narodnog odbora B. Šamac, komisije za konfiskovanje imovine Njemačkog Reicha i pripadnika njemačke narodnosti od 20. listopada 1945. godine, broj 5218/45 te uknjižena 15. studenog 1945. godine u Državni erar DFJ, na osnovu Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije od lipnja 1945., gdje je posebnim člankom toga Zakona propisan i postupak konfiskacije imovine njemačkih državljana, osoba njemačke narodnosti

66 Izvještaj Sreskog Narodnog Odbora, otsjek za unutrašnje poslove br. 2346/46 od 31. siječnja 1946. godine.

ABiH, Sarajevo, Fond: Zemaljska Komisija za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača (ZKRZ) za Bosnu i Hercegovinu, Inv.br. 59, rb. 67, kut. 6. Zahvaljujući ljubaznosti dr.sc. Vladimira Geigera iz Zagreba. 67 Mato Vranjić, Novi Grad-Odžak, dostava podataka i sugestija za rad o obitelji Russ od 12. studenog 2019. 68 Mato Vranjić, Novi Grad-Odžak, dostava podataka i sugestija za rad o obitelji Russ od 12. studenog 2019. 69 Izvor: https://kamenjar.com/bitka-za-odzak-1945-berlin-pao-odzak-nije/ (pristupljeno 27. studenog 2019.).

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 91-110 Nikša Nezirović: Obitelj Russ – veleposjednici iz Bosanske Posavine

te imovine Njemačkog Reicha.70 Nakon konfiskacije na dijelu sada društvenog zemljišta (Rusova pustara) djeluje Ekonomija KPD Zenica u Novom Gradu osnovana 1948. godine, a pripojena Zemljoradničkoj zadruzi Odžak 1962. godine. Na Ekonomiji su radnici bili kažnjenici koji su izdržavali kaznu, poslije pripajanja Ekonomije Zemljoradničnoj zadruzi kažnjenici su povučeni u Zenicu. Ekonomija je kasnije otvorila ciglanu, potom Klaonicu.71 Krajnji dokument o oduzimanju bila je pravosnažna Odluka kotarske agrarne komisije Bos. Šamac Arik br.72/54 od 9. lipnja 1954. kada je imovina uknjižena sa Russ r. Isel Emilije udove iza Karla Russa u korist Zemljišnog fonda agrarne reforme i kolonizacije. Ovo je ukratko epilog tragične sudbe obitelji Russ.

Njemačka obitelj Russ, koja je tragično skončala, dala je veliki doprinos razvoju poljoprivrede ovih krajeva primjenom novih agrotehničkih mjera i uporabom novih oruđa. Bila je to veleposjednička obitelj. Starinom iz Rusije, preko Pančeva dolazi Karl Russ sa obitelji prvo u selo Obudovac kod Šamca, te nakon prodaje imanja sa novcem seli u Bos. Šamac, gdje kupuje kuću, istovremeno u selu Novi Grad formira „pustaru“. Djeca i članovi obitelji u Šamcu pohađaju školu. Kasne jeseni 1918. godine Karla Russa ubijaju lokalni seljaci sa namjerom da mu oduzmu zemlju. Sinovi nastavljaju posao, formiravši svoje obitelji. Oženili su obojica supruge Hrvatice koje su nosile ime Marija i obje su bile lokalne učiteljice. Anton se pred Drugi svjetski rat seli u Šamac gdje radi na otkupu soje. Adam pak ostaje na pustari. 1941. godine uključeni su u rad „Kulturbunda“ osobito Marija Džoić-Russ koja je postala najagilnija pripadnica njemačke skupine Bos. Šamca, nakon toga sele u Poljsku, odakle se evakuiraju u Njemačku. Ostatak obitelji u ratnom metežu i rasulu gubi život u Odžaku. Nepokretnosti su im konfiscirane te nas danas na njih podsjećaju samo krhotine dokumenata, sjećanja osoba i nazivi zemljišnih parcela.

ABiH, Sarajevo, Fond: Zemaljska Komisija za utvrđivanje ratnih zlo ina okupatora i njihovih pomaga a (ZKRZ) za Bosnu i Hercegovinu, Inv.br. 59, rb. 67, kut. 6. ABiH, Sarajevo, AGD, br. 4773/20, Arhiv franjeva

70 Arhiva Gruntovnice i katastra u Šamcu, pristupljeno 19. studenog 2019. Dok je pak pomenuta originalna

Izvršna odluka nestala u katastrofalnoj poplavi ovih krajeva svibnja 2014. godine. 71 Duško Matić, Živko Tadić, Monografija Novog Grada, MZ Novi Grad, NIGRO „Glas“ Banja Luka, 1983. str. 65-69.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 91-110 Nikša Nezirović: Obitelj Russ – veleposjednici iz Bosanske Posavine

kog samostana u Tolisi. Selo Matići, strana 2, broj kuće 3. HDA, Zagreb, Ministarstvo vanjskih poslova Nezavisne Države Hrvatske, kut. 3. Arhiva Osnovne škole Šamac, Glavna knjiga 1888.-1914. Arhiva Gruntovnice i katastra u Šamcu. Arhiva tvrtke, Tošo Stavrić i sinovi Bos. Šamac. Matični ured općine Odžak, Matice sela Donja Mahala 1894.-1914. Osobna arhiva autora.

Bašović Ljubinka, Biblioteke i bibliotekarstvo u Bosni i Hercegovini 1918-1945, Veselin Masleša, 1986. Borojević Lj. Milan, Hronika sela Donja Dubica, Beograd-Šamac, 2005. Građa za Monografiju Bosanski Šamac i okolina, OOSUBNOR-a, Komisija za Monografiju, Bosanski Šamac, rujan 1974. Knjiga 2. Kamberović Husnija, Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. godine do 1918. godine,

Sarajevo, drugo izdanje, 2005. Matić Duško, Tadić Živko, Monografija Novog Grada, MZ Novi Grad, NIGRO „Glas“ Banja Luka, 1983. Nezirović Nikša, Monografija Bosanskog Šamca (od najranijih vremena do 1945. godine), drugo izmjenjeno i dopunjeno izdanje. „Grafid“ Banja Luka, Šamac, 2018. Njemačka obavještajna služba, II, Beograd 1955. Državni sekretarijat za unutrašnje poslove FNRJ.

Uprava Državne bezbjednosti, III odjeljenje. Obudovac kroz bune i ratove, Redakcioni odbor. Izdavač: SPKD „Prosvjeta“ Obudovac, Tisak: „Grafo-S“ Šamac., Obudovac, 2001. Pantić Mihajlo, Brusnica na Savi – Monografija, Novi Sad, 1998. Stanić Ilija,100 godina osnovne škole u Bosanskom Šamcu 1885.-1985., GRO „Grafosrem“, Šid, Bos.

Šamac, 1985. Starčević Anđelko, 100 godina FK Borac Šamac 1919-2019. „Grafomark“, Laktaši, 2019. Schematismus der K.K. Landwehr und der K.K. Gendarmerie aus der K.K. Hof – und Staatsdruckerei,

Wien, 1882.

Adresar Kraljevine SHS, Beograd 1927., Naklada Jugoslovensko Rudolf Mosse a.d., Beograd, str. 506. Prosvetni glasnik, Beograd, br.11, god. XLII, od 1. studenog 1926. str. 600. Prosvetni glasnik, Beograd, br.6, god. XLV, od 1. lipnja 1929. str. 518. Prosvetni glasnik, Beograd, br.6, god. XLV, od 1. lipnja 1929. str. 528. Prosvetni glasnik, Beograd, br.3, god. XLVI, od 1. ožujka 1930. str. 474. Prosvetni glasnik, Beograd, br.12, god. XLVI, od 1. prosinca 1930. str. 1426. Prosvetni glasnik, Beograd, br.12, god. XLVII, od 1. prosinca 1931. str. 1140. Prosvetni glasnik, Beograd, br.2, god. LIII, od 1. veljače 1937. str. 200.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 91-110 Nikša Nezirović: Obitelj Russ – veleposjednici iz Bosanske Posavine

Sarajevski list, Sarajevo, br. 51, god. XXX, od 1. svibnja 1907. godine, str. 5. Sarajevski list, Sarajevo, br. 206, god. XXXVII, od 3. rujna 1914. godine, str. 2. Sarajevski list, Sarajevo, br. 108, god. XXXVIII, od 18. travnja 1915. godine, str. 3. Sarajevski list, Sarajevo, br. 130, god. XXXVIII, od 10. svibnja 1915. godine, str. 3. Sarajevski list, Sarajevo, br. 11, god. XLI, od 16. siječnja 1918. godine, str. 3. Sarajevski list, Sarajevo, br. 15, god. XLI, od 22. siječnja 1918. godine, str. 2. Sokolski glasnik, Ljubljana, br. 5, god. X, od 1. ožujka 1928., str. 31. Sokolski glasnik, Ljubljana, br. 5, god. XI, od 1. ožujka 1929. godine, str. 6. Vreme, Beograd, br. 1413, god. V., od 24. studenog 1925. str. 7. Vreme, Beograd, br. 200, god. VII., od 17. srpnja 1927. str. 10. Vreme, Beograd, br. 2014, god. VII., od 31. srpnja 1927. str. 10. Vreme, Beograd, br. 2015, god. VII., od 01. kolovoza 1927. str. 8. Vreme, Beograd, br. 2021, god. VII., od 07. kolovoza 1927. str. 10. Vreme, Beograd, br. 2173, god. VIII., od 21. travnja 1928. str. 9. Vreme, Beograd, br. 2301, god. VIII., od 20. svibnja 1928. str. 11. Vreme, Beograd, br. 3649, god. XII., od 28. veljače 1932. str. 15. Vreme, Beograd, br. 3352, god. XII., od 29. veljače 1932. str. 10. Vreme, Beograd, br. 3351, god. XII., od 01. ožujka 1932. str. 12. Vreme, Beograd, br. 3454, god. XII., od 04. ožujak 1932. str. 12. Zastava, Novi Sad, br. 4, god. XLIX od 4. (17) siječnja 1914. (Jutarnji list), str. 12. Zastava, Novi Sad, br. 135, god. XLIX, od 21. lipnja (4 srpnja) 1914. (Večernji list), str. 2. Zastava, Novi Sad, br. 136, god. XLIX, od 23. lipnja (6 srpnja) 1914. (Večernji list), str. 2. Zastava, Novi Sad, br. 141, god. XLIX, od 30. lipnja (13 srpnja) 1914. (Večernji list), str. 3. Zastava, Novi Sad, br. 153, god. LVIII, od 12. srpnja 1927., str. 4. Zastava, Novi Sad, br. 155, god. LVIII, od 14. srpnja 1927., str. 4.

http://www.otvorenaknjiga.komisija1944.mpravde.gov.rs/cr/okrug/04/80314/38715.htm, AB, F.183.

Svjedok Aleksandar Milošević, Beograd, (pristupljeno 07. studenog 2019.) http://www.otvorenaknjiga.komisija1944.mpravde.gov.rs/cr/okrug/04/80314/38713.htm, Svjedok

Aleksandar Milošević, Beograd, (pristupljeno 07. studenog 2019.) http://baza.privrednik.net/privrednik.php?startrow=80&t=&field=povjerenik&find=Rus%20Marija&searching=yes, (pristupljeno 25. studenog 2019.) https://kamenjar.com/bitka-za-odzak-1945-berlin-pao-odzak-nije/, (pristupljeno 27. studenog 2019.) http://www.e-grunt.ba/home.jsf, (pristupljeno 10. prosinca 2019.).

Mato Vranjić, Novi Grad (Odžak), prof.dr. Husnija Kamberović, Sarajevo, dr. sc. Vladimir Geiger,

Zagreb, Divna Dimitrijević, Šamac, Marko Matolić, Orašje, Nada Brkić-Ivanović, Zrenjanin,

Ristić-Nezirović Dušanka, Šamac.

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 91-110 Nikša Nezirović: Obitelj Russ – veleposjednici iz Bosanske Posavine

Obitelj Russ na prostore Bosanske Posavine dolazi početkom 20. stoljeća iz Pančeva u Banatu, dok joj je starije podrijetlo iz Rusije. U selu Obudovcu pored Bos. Šamca Karl Russ prodaje veliki zemljišni i doseljava se u Bos. Šamac, te istovremeno kupuje u selu Novi Grad pored Odžaka ogromnu pustaru te tako postaje krupan veleposjednik. On uvodi nove agrotehničke mjere i oruđa u poljoprivredi, a u Šamcu se bavi i trgovinom drveta. Zajedno sa članovima obitelji bio je darodavac mnogih humanitarnih akcija toga doba. U kasnu jesen 1918. godine naoružani seljaci i pripadnici zelenog kadra napadaju pustaru u Novom Gradu i ubijaju Karla Russa. Ostatak obitelji se spasio. Poslije tih događaja vođenje nad imovinom preuzimaju njegovi sinovi : Anton i Adam. Oni su se školovali van ovih prostora i donijeli su prvu pravu nogomentnu loptu i uzeli učešća u osnivanju lokalnog šamačkog kluba. Nastavili su očevu tradiciju te su vremenom postali najkrupniji veleposjednici u Posavini. Obojica su formirali obitelji oženivši obojica žene po imenu Marija koje su obje bile učiteljice u Šamcu, Novom Gradu. Anton je sa Marijom Džoić imao dvije kćerke Viktoriju i Miladu, te sina Dragu, dok Adam Russ sa Marijom Tiljak-Russ nije imao potomaka. Pred Drugi svjetski rat Anton sa obitelji seli u svoju kuću u Bos. Šamcu, gdje postaje povjerenik tvrtke „Uljarica“ a.d. Beograd i bavi se uzgojem i otkupom soje, dok Adam ostaje na pustari u Novom Gradu. Dolaskom njemačke vojske 1941. ova obitelj uzima učešća u radu „Kulturbunda“. Anton sa obitelji seli 1942. godine u Poljsku na osnovu sporazuma vlada NDH i Njemačkog Reicha, odakle po okončanju rata se evakuiraju u Njemačku. Obitelj Adama Russa strada u općem rasulu pred kraj rata u Odžaku pod nerazjašnjenim okolnostima. U rodnom im Pančevu šira obitelj također doživljava tragičnu sudbu. Nakon okončanja rata imovinu obitelji Russ u Bos. Šamcu i pustaru u Novom Gradu nova vlast konfiscira i formira „Ekonomiju“. Iako su ostavili dubok trag u razvoju gospodarstva, unaprijedili uzgoj pojedinih kultura, dali primjer lokalnom stanovništvu kako se vodi i upravlja velikim zemljišnim područjem, utjecali na prosvjetni život, uzeli učešća u humanitarnim akcijama danas nas na njih sem sjećanja par starih osoba podsjećaju nazivi zemljišnih parcela u lokalnim gruntovnicama i katastrima i poneki stari novinski oglas.

Zusammenfassung Die Familie Russ kommt in den Raum der Bosanska Posavina zum Anfang des 20. Jahrhunderts aus Pančevo in Banat, ursprünglich stammt sie aus Russland. Im Dorf Obudovac neben Bos. Šamac verkauft Karl Russ seinen großen Grundbesitz und zieht nach Bos. Šamac, gleichzeitig kauft er im Dorf Novi Grad neben Odžak ein riesiges Landgut und wird somit ein großer Grundbesitzer. Er führt neue agrotechnische Maßnahmen und Werkzeuge in der Landwirtschaft ein und in Šamac befasst er sich auch mit Holzhandel. Zusammen mit Familienmitgliedern nahm er an vielen Wohltätigkeitsaktionen jener Zeit teil. Im Spätherbst 1918 greifen bewaffnete Bauern und Angehörigen des Grünen Kaders das Landgut in Novi

DG Jahrbuch, Vol. 28, 2021. str. 91-110 Nikša Nezirović: Obitelj Russ – veleposjednici iz Bosanske Posavine

Grad an und ermorden Karl Russ. Der Rest der Familie konnte sich retten. Nach diesen Ereignissen übernehmen seine Söhne Anton und Adam die Leitung des Besitzes. Sie wurden außerhalb dieses Raumes gebildet, brachten den ersten richtigen Fußball mit und nahmen an der Gründung des örtlichen šamacer Klubs teil. Sie setzten die Tradition ihres Vaters fort und wurden mit der Zeit die größten Grundbesitzer in der Posavina. Beide gründeten eine Familie, sie heirateten beide Frauen namens Marija, sie waren beide Lehrerinnen in Šamac, Novi Grad. Anton hatte mit Marija Džoić zwei Töchter, Viktorija und Milada, sowie einen Sohn Drago, während Adam Russ mit Marija Tiljak-Russ keine Nachfahren hatte. Vor dem Zweiten Weltkrieg zieht Anton mit Familie in sein Haus in Bos. Šamac, wo er das Unternehmen „Uljarica“ AG Beograd leitet und sich mit Anbau und Ankauf von Soja beschäftigt, während Adam auf dem Landgut in Novi Grad bleibt. Mit dem Einzug der deutschen Armee 1941 nimmt diese Familie an der Tätigkeit des „Kulturbundes“ teil. Anton zieht 1942, aufgrund Abkommen der Regierungen des Unabhängigen Staates Kroatien und des Deutschen Reiches, mit Familie nach Polen, nach Kriegsende fliehen sie nach Deutschland. Die Familie von Adam Russ kommt unter ungeklärten Umständen vor Kriegsende in Odžak um. In ihrem Geburtsort Pančevo erlebt die weitere Familie ebenfalls ein tragisches Schicksal. Nach Kriegsende konfisziert die neue Regierung den Besitz der Familie Russ in Bos. Šamac und das Langut in Novi Grad und gründet die „Ekonomija“. Obwohl sie eine tiefe Spur in der Entwicklung der Wirtschaft hinterließen, die Zucht einiger Kulturen förderten, den örtlichen Bewohnern Beispiel bezüglich Leitung großer Landgüter setzten, das Bildungsleben beeinflussten, an Wohltätigkeitsaktionen teilnahmen, erinnern uns heute an sie, außer Erinnerungen einiger altern Menschen, nur die Namen der Grundstücke in örtlichen Grundbüchern und Katastern und einige alte Zeitungsanzeigen.