__MAIN_TEXT__
feature-image

Page 1

UDK 02 ISSN 1331-145X (2015) OSIJEK GODINA XIX. BROJ 1-2

KNJIŽNIČARSTVO glasnik društva knjižničara slavonije i baranje


DRUŠTVO KNJIŽNIČARA SLAVONIJE I BARANJE

KNJIŽNIČARSTVO glasnik društva knjižničara slavonije i baranje

OSIJEK 1-2 / 2015.

Godina / Year XIX. Osijek, 2015. Broj / No. 1-2


Riječ urednice

Poštovani čitatelji, pred vama je novi broj 19, 1-2(2015.) Knjižničarstva : glasnika Društva knjižničara Slavonije i Baranje. U ovome broju donosimo teme koje pokrivaju područje informacijskih znanosti svrstane u rubrikama Članci, Vijesti iz knjižnica te Ocjene i prikazi.

U rubrici Članci pojavljuju se uradci posvećeni pitanjima vezanima uz knjižničarstvo u osnovnim i srednjim školama te u visokoškolskim ustanovama. Dio radova posvećen je i narodnim i specijalnim knjižnicama.

Rad Srđana Lukačevića Informacijsko društvo = globalizacija? govori o informacijskom društvu kao o društvenom poretku koje uz trendove koje globalizacija donosi, napreduje i unosi promjene u sve elemente ljudskog života pa tako i u procese učenja i obrazovanja. Poseban naglasak usmjeren je na informacijsku tehnologiju i obrazovanje s aspekta globalizacije i utjecaja koje ona donosi na njih. Kroz rad se pokušava potvrditi stajalište da informacijsko društvo uistinu sa sobom povlači i globalizacijske trendove. Cilj je prikazati koje promjene informacijskome društvu donosi napredak tehnologije i internet kroz sve aspekte života, počevši od obrazovanju i znanosti pa sve do oglašavanja i istraživanja tržišta.

Glavna pretpostavka istraživanja koje su provele Anita Bajer Jakovac i Ivana Hebrang Grgić bila je da su današnji mladi, iako pripadnici tzv. Google generacije, informatički pismeni, ali uglavnom informacijski nepismeni. Istraživanje je provedeno za potrebe diplomskoga rada, putem anonimnoga anketnog upitnika u svibnju 2013. godine među učenicima 7. i 8. razreda osnovnih te 1. i 2. razreda srednjih škola u Vukovaru. Cilj je istraživanja bio istražiti poznavanje digitalnih knjižničnih zbirki i obrazovnih sadržaja u Hrvatskoj i svijetu te načine njihova korištenja među mladima.

Istraživanjem koje su provele Izabela Mlinarević, Ivana Stanić i Tamara Zadravec provedena je analiza informacijske i medijske pismenosti među 421 učenikom u odgojnoobrazovnome procesu, odnosno utvrđeno je koliko su učenici upoznati s informacijskom i medijskom pismenošću u odgojno-obrazovnome sustavu te moguće razlike u rezultatima s obzirom na dob učenika. Utvrđeni rezultati upućuju na upoznatost korisnika školskih knjižnica s pojmom informacijske pismenosti koji svoja znanja i kompetencije primjene informacijske pismenosti procjenjuju iznadprosječno, dok korištenje IKT-a za uspješnije svladavanje nastavnih sadržaja procjenjuju prosječno. Rezultati potvrđuju da je u odgojno-obrazovnom sustavu nužno nastaviti provoditi poučavanje informacijskoj i


medijskoj pismenosti kako bi korisnici školske knjižnice što ranije osvijestili ideju cjeloživotnoga učenja i što se ranije osposobili za njegovo provođenje.

Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak više od 60 godina temeljito vodi predmetne kataloge za eseje i književnu kritiku te stručnu literaturu. Ovi katalozi predstavljaju velik i neograničen izvor informacija pri pretraživanju, kako knjižničara, tako i korisnika. Cilj rada Željke Turk Joksimović jest dati usporedbu u vođenju staroga predmetnog kataloga na listićima i predmetnoga kataloga u računalnome sustavu u Narodnoj knjižnici i čitaonici Vlado Gotovac Sisak. U prvome dijelu rada opisan je početak i proces bilježenja predmetnih odrednica, a u drugome se nalaze primjeri iz knjižnične računalne baze u čijem kreiranju sudjeluje veći broj knjižničara različitih obrazovnih profila.

Svjesni problema zagađenje okoliša, mnogobrojne institucije okreću se promociji zaštite i očuvanja prirode, među kojima je i Gradska knjižnica Vukovar. Pobjedom na natječaju „Moja zelena zona“ Zagrebačke banke osigurana su sredstva za uređenje dvorišta u ogranku Sotin, ali isto tako sve su knjižnične aktivnosti usmjerene na problematiku ekologije i očuvanja okoliša. U članku su predstavljeni programi i radionice koji su organizirani i realizirani na Dječjemu odjelu. Detaljno su predstavljene tjedne edukativno kreativne radionice, predstave za vrtićku djecu, edukativne radionice za osnovnoškolce, promocije knjiga s ekološkom tematikom, s ciljem da djeca kroz igru i na zabavan način uče o važnosti očuvanja okoliša. U članku su predstavljeni i neki iskoraci u radu knjižnice, kao što su izvođenje eksperimenata, mikroskopska istraživanja, recikliranje, izrada novih predmeta itd. Knjiga je i dalje u središtu svega, od nje kreće cijela priča koja se kasnije širi u neka nova područja u kojima se knjižnica do sada nije nalazila.

U radu Srđana Lukačevića, Svjetlane Mokriš i Josipa Buljevića govori se o čuvanju i zaštiti intelektualnih sadržaja pohranjenih u novinama kao jednoj od vrsta knjižnične građe. U uvjetima suvremenoga elektroničkog okruženja ističe se digitalizacija kao oblik čuvanja i zaštite novinske građe u knjižnicama; postupak koji nudi čitav niz prednosti u odnosu na mikrofilmiranje novinske građe ili pak njezino čuvanje u tiskanom obliku, ali ostavlja otvorenima i niz pitanja na koje je potrebno naći odgovore. Jedno od otvorenih pitanja vezano je uz formate digitalnih sadržaja za pohranu tekstualnih i slikovnih zapisa. Između velikoga broja postojećih formata knjižnice danas odabiru one za koje smatraju da će im najbolje poslužiti prilikom zadovoljavanja potreba korisnika te da će vremenski što duže opstati.


U radu Ljiljane Aleksić i Dunje Seiter Šverko daje se prikaz kvantitativnih rezultata istraživanja zaposlenika i njihova zadovoljstva/nezadovoljstva knjižnicom, organizacijskom kulturom i internom komunikacijom u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a dio je kompleksnoga projekta istraživanja svih segmenata korisnika Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (zaposlenici, korisnici i opća javnost). Kako bi motivirali zaposlenike da daju najveći mogući doprinos postizanju ciljeva knjižnice, bilo je potrebno kvantitativno istražiti čimbenike koji ih u radu motiviraju i zbog kojih sa zadovoljstvom obavljaju svoj posao. Ciljevi istraživanja bili su: procijeniti opću razinu radnoga zadovoljstva/nezadovoljstva, razinu važnosti pojedinih osobina posla i utvrditi stupanj zadovoljstva pojedinim osobinama posla djelatnika NSK, utvrditi stupanj radnoga zadovoljstva s obzirom na spol, dob, radno iskustvo, obrazovanje te radno mjesto djelatnika.

U svojemu radu Jasminka Mihaljević polazi od strateškoga pozicioniranja visokoškolske knjižnice koje je definirano zakonodavnom i regulatornom osnovom, pozicijom unutar sveučilišnoga knjižničnog sustava i pozicijom unutar ustanove u čijemu je sastavu. Ispituje se mogućnost uspostavljanja korporacijske kulture kao instrumenta za postizanje bolje upotrebe svih resursa knjižnice uz implementaciju odgovarajućih načela korporacijskoga upravljanja, posebno u području poslovne etike i društveno odgovornoga ponašanja. Svrha utvrđivanja podudarnosti jest iniciranje izrade strategije visokoškolskih knjižnica i daljnje rasprave u tome smjeru.

Knjižnica Zbora Duhovne mladeži osnovana je u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu 1841. godine s ciljem upoznavanja domaće književnosti, njegovanja pobožnoga i domorodnog čuvstva. Zbor je s manjim prekidima djelovao sve do 1956. godine kada ovakav oblik rada i djelovanja u Sjemeništu nestaje. U radu Tihonije Zovko možemo, prema Zapisnicima Zbora Duhovne mladeži, pratiti rast i razvoj Zbora koji je odgojio generacije svećenika koji su neumorno radili za Boga, Crkvu i domovinu. Zapisnici Zbora duhovne mladeži izvor su podataka, ne samo za Zbor, već i za knjižnicu i čitaonicu koje su djelovale od samoga početka. Prve zapise o knjižnici pronalazimo u godini 1894. i uz djelovanje Zbora pratimo i djelovanje knjižnice do 1934. godine kada se ova knjižnica spojila s sjemenišnom knjižnicom stvarajući jedan knjižni fond.

U rubrici Vijesti iz knjižnica donosimo dva rada. Prvi je članak Jelene Cvrković, a koji govori o projektu učenika šestih razreda Osnovne škole Antuna Bauera i Osnovne škole Mitnice u Vukovaru, pod nazivom: „Bauer i Mitnica čitaju“. Cilj je projekta, prije svega, poticanje čitanja lektire, važnost školske knjižnice kao informacijskoga središta svake škole, kao i uloga školskoga knjižničara koji treba znati koristiti nove medije i usmjeriti učenike na njihovo pravilno korištenje. Drugi rad donosi prikaz edukativno-kreativne


radionice „Permakultura u gradovima“ (Osijek, Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek, 22. i 23. rujna 2015.) Svjetlane Mokriš. Radionica je bila namijenjena svim onim polaznicama i polaznicima koje zanimaju načela permakulturnog djelovanja, a obuhvaćala je teorijski dio i praktični rad: predavanje o permakulturi i načelima permakulturnog djelovanja te natječaj za najbolju fotografiju i najbolji tekst na temu održivih gradova.

Rubrika Prikazi sadržava prikaz Srđana Lukačevića knjige Knjižničarske kompetencije : pogled na razvoj profesije autorice Dijane Machala (Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2015.).

Novi broj Knjižničarstva godina 20, br. 1 (2016.) namjeravamo izdati u ljeto 2016. godine. Pozivamo Vas da svojim člancima, prikazima i obavijestima pridonesete kontinuiranome izdavanju časopisa Knjižničarstvo. Kako bi se osiguralo pravovremeno izlaženje, molimo Vas da svoje priloge pošaljete na adresu elektroničke pošte Uredništva knjiznicarstvo.urednistvo@gmail.com, najkasnije do 31. ožujka 2016. godine.

Molimo Vas da nam svojim primjedbama i sugestijama pomognete pri oblikovanju novoga broja. Dr. sc. Svjetlana Mokriš, viša knjižničarka


ÄŒLANCI


246

broj bibliografske jedinice

INFORMACIJSKO DRUŠTVO = GLOBALIZACIJA? Information society = globalization?

Srđan Lukačević Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek slukacevic@gskos.hr

UDK / UDC 316.42:007 Stručni rad / Professional paper Primljeno / Received : 08.09.2015.

Sažetak Rad govori o informacijskome društvu kao o društvenom poretku koje uz trendove koje globalizacija donosi, napreduje i unosi promjene u sve elemente ljudskoga života, pa tako i u procese učenja i obrazovanja. Poseban naglasak usmjeren je na informacijsku tehnologiju i obrazovanje s aspekta globalizacije i utjecaja koje ona donosi na njih. Kroz rad se pokušava potvrditi stajalište da informacijsko društvu uistinu sa sobom povlači i globalizacijske trendove. Cilj je prikazati koje promjene informacijskome društvu donosi napredak tehnologije i internet kroz sve aspekte života, počevši od obrazovanja i znanosti pa sve do oglašavanja i istraživanja tržišta.

LUKAČEVIĆ

11


246

broj bibliografske jedinice Ključne riječi: Informacijsko društvo, globalizacija, društvo znanja, informacijska tehnologija, internet Summary The paper deals with the information society as a social order which is progressing, along with the trends of globalization's benefits, and making changes to all elements of human life, including the learning processes and education. Emphasis is on information technology and education in terms of globalization and the impact it brings to them. The paper, also, attempts to confirm the view that the information society really entails globalization trends. The aim is to show that changes in the information society brings progress of technology and the Internet, through all aspects of life, from education and science, to advertising and market research. Keywords: Information society, globalization, knowledge society, information technology, internet

Uvod Čovječanstvo napreduje svakoga dana sve više i brže zahvaljujući znanju i informacijama. Zato su znanje i informacije osnovni pokretači brojnih promjena u društvu. Globalno informacijsko društvo zahtijeva mijenjanje sustava, navika, strategija i sposobnosti prilagođavanja novom društvenom okruženju i novim tehnologijama.1 Stoga je potrebno snalaziti se te znati uspješno raditi i razvijati se u takvome društvu. Osobito stoga što informacijsko doba u kojemu danas živimo i Usp. Lukacs, Laszlo. The information society and the Church. // Internet Research 7, 1(1997). EMERALD. URL: http://www.emeraldinsight.com/Insight/viewPDF.jsp?contentType=Article&Filename=html/Output /Published/EmeraldFullTextArticle/Pdf/1720070103.pdf (2015-08-05) 1

12

LUKAČEVIĆ


246

broj bibliografske jedinice unutar kojega djelujemo, svakodnevno unosi promjene u sve aspekte ljudskoga života, pa tako i u procese učenja i obrazovanja. Zahvaljujući informacijskoj tehnologiji i globalnoj povezanosti znanje se danas producira i distribuira brže nego ikada. Informacija i znanje postali su jedni od glavnih preduvjeta za prevlast na tržištu rada. Postali su jedni od primarnih sirovina, primarnih resursa današnje ekonomije i njen najvažniji proizvod. I pojedinci i skupine pokušavaju steći znanje u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu, bez toga da su im oni nametnuti od strane neke formalno strukturirane obrazovne ustanove. No s druge strane, u današnjim vrlo turbulentnim konkurentskim uvjetima na svim tržištima, kako na tržištima rada, tako i na tržištima pojedinih industrija, ljudi i poduzeća koji žele uspjeti, prisiljeni su stalno i brzo učiti te što prije stizati do relevantnih informacija i saznanja. Eksplozivan rast interneta, telekomunikacije, povezivanje ljudi te mrežno poslovanje dovelo je do stvaranja informacijskoga društva. Takvo društvo temeljeno je na znanju i informacijama te je orijentirano na tehnološki razvoj. Informacijsko društvo jedan je oblik društvene organizacije gdje su informacija i informacijski procesi (proizvodnja, prijenos, odabir, obrada) veliki izvori produktivnosti i rasta u naprednim društvima.2 Umreženo društvo omogućuje različitim skupinama ljudi bolje povezivanje te razmjenu informacija i prikupljenoga znanja. Informacijske tehnologije omogućavaju nove načine učenja, rada i globalne trgovine. Ipak, mnogi s podozrenjem gledaju na promjene izazvane informacijskom tehnologijom. Jedni smatraju da su promjene revolucionarne i da će promijeniti svijet, dok drugi tvrde da su promjene evolucijske te da će se nova tehnologija usvojiti kao što se to činilo s prijašnjim medijima.3 Međutim, ljudi odabiru one tehnologije koje mogu bolje prilagoditi svojim potrebama i svome radu.

2 3

Usp. Žugić, Zoran. Informacijsko društvo. Beograd: Kairos, 1988. Str. 33 Usp. Castells, Manuel. Uspon umreženog društva. Zagreb : Golden marketing, 2000. Str. 84-86.

LUKAČEVIĆ

13


246

broj bibliografske jedinice Postindustrijsko / informacijsko društvo i globalizacija Nasuprot industrijskoj revoluciji u prošlom stoljeću kada je društvo bilo usmjereno na proizvodnju dobara i stjecanje profita, postindustrijsko, to jest informacijsko društvo znači proizvodnju znanja i rast uslužnih djelatnosti. Rastu nemanuelna zanimanja koja se temelje na znanju i rukovanju informacijama, primjerice u financijama, obrazovanju, znanosti, oglašavanju, istraživanju tržišta. 4 Sve se više počelo raspravljati o globalnom informacijskom društvu koje omogućava veći pristup internetu, bolje obrazovanje, potporu poduzećima da investiraju u različite razvojne projekte, stvaranje i razvoj vlastitih sadržaja i njihovo mrežno plasiranje. U određivanju smjera razvoja društva postaju sve važniji profesionalci te tehnički stručnjaci (znanstvenici, i računalni stručnjaci). Iz toga proizlazi sve veća važnost teoretskog znanja koje čini osnovu na kojoj društvo napreduje. Postindustrijsko ili informacijsko društvo organizirano je oko znanja. Ono služi društvenoj kontroli i usmjerava inovacije i promjene.5 Manuel Castells predlaže da se pojam postindustrijskog društva zamijeni pojmom informacijskoga društva jer se tako uzima u obzir izuzetan utjecaj novih tehnologija na društvo. Informacijska su društva, kakva danas postoje, kapitalistička pa moramo naglasiti institucionalnu i kulturnu različitost informacijskih sustava. Informacijska su društva u kulturnom i institucionalnom pogledu vrlo različita. Tako japanska unikatnost ili španjolska različitost neće izblijedjeti u procesu kulturne diferencijacije, a niti će se Kina ili Brazil rastopiti u globalnoj kaši informacijskoga kapitalizma ako nastave svojim putem brzoga razvoja. Ali i Japan i Španjolska, Kina i Brazil pa tako i Sjedinjene Američke Države jesu informacijska društva te će to još više biti u budućnosti, u smislu da su ključni procesi generacije znanja, ekonomske produktivnosti, političke/vojne moći i komunikacije putem medija već sada duboko transformirani Usp.Asgary, Nader; Walle, Alf H. The Cultural Impact of Globalisation: Economic Activity and Social Change // Cross Cultural Management 9, 3 (2002). EMERALD. URL: http://www.emeraldinsight.com/Insight/viewPDF.jsp?contentType=Article&Filename=html/Output /Published/EmeraldAbstractOnlyArticle/Pdf/1360090303.pdf (2015-08-05) 5 Usp. Barabasi, Albert-Laszlo. U mreži. Zagreb: Naklada Jasenski i Turk, 2006. Str. 205-208. 4

14

LUKAČEVIĆ


246

broj bibliografske jedinice informacijskom paradigmom i spojeni na globalne mreže bogatstva, moći i simbola koji djeluju po informacijskoj logici.6 U informacijskom društvu izvor je produktivnosti u tehnologiji stvaranja znanja te obrade informacija. Informacijsko društvo orijentirano je na tehnološki razvoj, to jest prema skupljanju znanja i obrade istog na višim, složenijim razinama.7 Informacijsko društvo ukazuje na poseban oblik društvene organizacije kojem informacija, njena obrada i prenošenje postaju osnovni izvori moći i produktivnosti. Globalizacija kroz informacijsku tehnologiju Globalizacijski

trendovi

povezuju

svijet

informacijski,

gospodarski,

tehnološki, prometno i medijski u cjeline u kojima se primjenjuju jednaka mjerila i vrijednosni sustavi. Razlike u znanju postaju uočljivije te nameću brojene društvene promjene u središtu kojih je prilagodba sustava obrazovanju potrebama bržeg razvoja društva i gospodarstva.8 Globalni trend obrazovanja orijentira se na aktivno usvajanje znanja tijekom cijelog života, razvoj kreativnosti, razvoj i poticanje radnih navika i poduzetničkoga duha, razvoj ekološke svijesti te odgoj slobodnih ljudi, cjelovite i humane ličnosti.9 Svrha i ciljevi suvremenoga korištenja interneta odnose se na obrazovanje i osposobljavanje za život i rad unutar globalnoga, multikulturalnog društva koje je izloženo konstantnim promjenama i napredcima u pogledu tehnologije, znanosti, društvenih saznanja.

Usp. Castells, Manuel. Uspon umreženog društva. Zagreb : Golden marketing, 2000. str. 55-56. Usp. Otlacan, Eufrosina; Otlacan, Romulus-Petru. Informational topology and globalisation process. // Kybernetes 35, 7/8 (2006). EMERALD. URL: http://www.emeraldinsight.com/Insight/viewPDF.jsp?contentType=Article&Filename=html/Output /Published/EmeraldFullTextArticle/Pdf/0670350722.pdf (2015-08-05) 8 Usp. Rudall, B.H.; Mann C.J.H. The challenges of the information society. // Kybernetes 36, 6 (2008). EMERALD. URL: http://www.emeraldinsight.com/Insight/viewPDF.jsp?contentType=Article&Filename=html/Output /Published/EmeraldFullTextArticle/Pdf/0670370601.pdf (2015-08-05) 9 Usp. Ivakić, Marija. Obrazovanje korisnika za društvo znanja. //Edukacija korisnika i knjižničnog osoblja:zbornik radova 5. dani specijalnog knjižničarstva Hrvatske/ uredila Maja Jokić. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo 2004. str. 119. 6 7

LUKAČEVIĆ

15


246

broj bibliografske jedinice Umrežavanje, odnosno pojam mreže, povijesno gledano, nije nepoznat. U prošlosti se koristio u mnogim znanstvenim disciplinama, ali je svoju najširu upotrebu doživio u posljednjih dvadesetak godina.10 Umjesto upotrebe zasebnih uređaja za pisanje teksta (pisaći strojevi, računala), komuniciranja s pojedincima (telefon, pošta) te za traženje informacijskih izvora (pretraživači, pisači), svi se ti postupci mogu obaviti putem osobnoga računala spojenoga na internet. "Kad bih sa svoga elektroničkog prozora dnevnog boravka u Bostonu mogao vidjeti Alpe, čuti zvona krava, i omirisati (digitalno) ljeto, na neki bih način bio zapravo u Švicarskoj. Ako se umjesto odlaska na posao, pokrećući svoje atome prema gradu, na neki način prijavim u svoj ured i obavim posao elektronički, gdje se zapravo nalazi moje radno mjesto?"11 Upravo snaga mreža leži u mogućnosti povezivanja različitih skupina omogućujući im pristup razmjeni informacija i znanja koja je ključna za njihov socijalni i ekonomski razvoj. O umreženom društvu možemo govoriti i sa određenom zadrškom, jer, informacijske i komunikacijske tehnologije i dalje povećavaju jaz između informacijski bogatih i siromašnih zemlja, onih koji imaju i onih koji nemaju mogućnost pristupa internetu i informacijama. Informacijske tehnologije razvijaju se brzo i snažno i danas mogu povezati niz uređaja u mrežu. Omogućuju nove načine učenja, rada i globalne trgovine. Razvoj informacijskih znanosti napreduje velikom brzinom i na svim poljima. Mnogi znanstvenici, informatičari i biznismeni tvrde da su promjene izazvane novim tehnologijama revolucionarne te da će potaknuti duboke preobrazbe u društvu. Sve će se više radnih aktivnosti, učenja, trgovanja i komuniciranja odvijati s pomoću informacijske tehnologije gdje fizička lokacija neće imati veliku važnost.12 Pristup mrežnim informacijama pružit će neke neviđene mogućnosti. Elektroničke publikacije i distribucija zamijenit će tiskane publikacije koje će većinom nestati. Usp. Castelles, Manuel. Internet galaksija. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk 2003. str. 131-132 Negroponte, Nicholas. Biti digitalan. Zagreb : SysPrint, 2002.str. 124-125. 12 Usp. Segundo, Rosa San, A new concept of knowledge . // Online Information Review 26, 4 (2002). EMERALD. URL: http://www.emeraldinsight.com/Insight/viewPDF.jsp?contentType=Article&Filename=html/Output /Published/EmeraldFullTextArticle/Pdf/2640260401.pdf (2015-08-05) 10 11

16

LUKAČEVIĆ


246

broj bibliografske jedinice Knjižnice, arhivi, muzeji, knjižare, škole i druge ustanove sličnoga karaktera koji skupljaju građu u fizičkom obliku radikalno će se izmijeniti. Mreže će unaprijediti trgovinu, povećati međuljudsku komunikaciju, poboljšati obrazovanje, ekonomiju. Sve je to uvjetovano dobrim pristupom informacijskim izvorima i ljudskom znanju. Postoje i suprotstavljena razmišljanja ovakvim tvrdnjama. Tvrdi se da se ljudi odlučuju za onu mogućnost koja dovodi do razvoja željenih tehnologija. Kako će se sve više aktivnosti obavljati mrežno, izravna komunikacija više će se cijeniti od posredne.13 Suradnja na daljinu, samostalno učenje na daljinu, elektronička trgovina samo će nadopuniti, ali ne i zamijeniti ustanove poput škola, knjižnica, arhiva, muzeja.

"Komunikacijske

tehnologije

često

ne

smanjuju,

već

povećavaju

nejednakosti te bismo trebali biti oprezni s ekonomskim učincima širenja globalne informacijske infrastrukture."14 S obzirom na navedeno, potrebno je smanjiti tako veliki naglasak koji se stavlja na samu informacijsku tehnologiju. Bez međusobne interakcije ljudi, njihova znanja te znanja pohranjenog u elektroničkome obliku, informacijska tehnologija samostalno ne bi opstala. Christine L. Borgman tvrdi da nijedan od ovih scenarija pa ni od onih čvrstih i ekscentričnih uvjerenja ne pokazuje pravo stanje. Ona kaže: "Vjerojatni scenarij nije ni revolucija, ni evolucija, već koevolucija informacijske tehnologije, ljudskoga ponašanja i organizacija. Ljudi odabiru i koriste tehnologije koje postoje i koje im služe u njihovu radu i za ostvarivanje njihovih ciljeva. Kada ih koriste, prilagođavaju ih svojim potrebama…"15 Informacijska tehnologija fleksibilnija je za praktične potrebe pojedinca od drugih izuma pa je zbog toga posebno prilagodljiva; brže se razvija od većine drugih izuma pa tako nove i poboljšane inačice nastaju vrtoglavom brzinom. Pod sintagmom informacijska infrastruktura podrazumijevamo koncept koji uključuje ljude, tehnologiju i sadržaje i njihove međusobne odnose te interakciju; istodobno je

Ibid. Borgman, Christine L. Od Gutenbergova izuma do globalnog informacijskog povezivanja : pristup informaciji u mrežnom svijetu. Lokve : Naklada Benja; Zadar : Gradska knjižnica, 2002. str. 2 15 Ibid. str. 3 13 14

LUKAČEVIĆ

17


246

broj bibliografske jedinice i skup javnih djelovanja i tehnički sustav.16 Informacijska infrastruktura samo je jedna od infrastruktura koje su potrebne da bi društvo funkcioniralo; među ostalima su energetika, prijevoz, telekomunikacije, bankarstvo i financije, hitne službe, sustavi voda. Svaka ta infrastruktura sve se više oslanja na informacijsku tehnologiju pa one postaju povezanije i međusobno ovisnije. "Zahvaljujući globalnim medijima, internetu, informatizaciji društva, svijet se zgušnjava i umrežava. Info tehnologije zgušnjavaju prostor i vrijeme."17 Informacijska i komunikacijska tehnologija omogućava ljudima neprestan pristup informacijama i znanju, bilo gdje u svijetu. Omogućava razne nove aktivnosti te nove načine obavljanja starih aktivnosti. Upravo zbog toga, digitalna revolucija posjeduje potencijal za brzo širenje informacije i mogućnost utjecaja na svačiji život. Informacijski izvori potrebni su za sve vrste čovjekovih aktivnosti i poslova, od obrazovanja, znanosti, politike pa do razonode i zabave. Globalizacija i obrazovanje Zahvaljujući

informacijskim

tehnologijama

danas

je

moguće

brzo,

jednostavno i selektivno pristupiti svim željenim informacijama i znanjima. Iako dostupnost informacija raste, postavlja se pitanje u kojoj su mjeri informacije ravnopravno dostupne svim članovima društva, odnosno posjeduju li svi ista predznanja, u kojoj su mjeri i jesu li uopće informacijski pismeni te imaju li svi podjednake financijske mogućnosti kojima bi si osigurali odgovarajuću tehnologiju uz pomoć koje bi mogli pristupati velikoj količini informacija. Računalna pismenost i poznavanje virtualnih jezika trebala bi biti obvezna za sve kako ne bi dolazilo do daljnjih podjela unutar društva. Korištenje interneta u procesu obrazovanja trebalo bi profesorima i učenicima ponuditi zabavniju i kreativniju metodu učenja i obrade Henderson, Hazel. Democratizing the information society. // Foresight 5, 4 (2003). EMERALD. URL: http://www.emeraldinsight.com/Insight/viewPDF.jsp?contentType=Article&Filename=html/Output /Published/EmeraldFullTextArticle/Pdf/2730050408.pdf (2015-08-05) 17 Alexander, Cynthia J.; Pal, Leslie A. Digitalna demokracija. Osijek; Zagreb, Split : Panliber, 2001. str. 12. 16

18

LUKAČEVIĆ


246

broj bibliografske jedinice nastavnoga gradiva, pružiti im brojne nove mogućnosti kao što su učenje u bilo koje doba dana, povezivanje s učenicima unutar škole, ali i širom svijeta, mogućnost izražavanja svojih sklonosti i svoje individualnosti te im omogućiti kvalitetnije svladavanje gradiva i otvoriti im pristup velikom broju korisnih i zanimljivih informacija.18 "Nove tehnologije omogućavaju učenje okrenuto pojedincu, aktivno sudjelovanje u učenju te potiču međudjelovanje između sudionika učenja. One omogućavaju virtualno učenje."19 Pojava i razvoj informacijskoga društva te trajni tehnološki napredak ističu ulogu intelektualnih i društvenih sposobnosti. Stoga se od obrazovnih sustava više ne očekuje da obučavaju radnu snagu za stalne industrijske poslove. Obrazovni sustavi moraju osposobljavati ljude za inovacije, razvoj, prilagodbu svijetu koji se stalno mijenja te za usvajanje tih promjena. Politika europskoga obrazovnog sustava dogovara se u Europskom vijeću, a Rezolucija Stalne konferencije odgoja o informacijskom društvu i promjenama u odgojnoj politici donesena je još davne 1989. godine.20 Nove informacijske tehnologije donose velike mogućnosti za otvaranje i povezivanje obrazovanja širom svijeta i za poboljšavanje uspješnosti informacijske pismenosti na svim razinama i u svim tipovima obrazovanja. Informacijska pismenost – svjetski prioritet knjižnica za 21. stoljeće Potreba za globalnim informacijskim opismenjavanjem studenata, učenika ili čak akademskog i nastavnog osoblja, apsolutno je neupitna. No, što je s onim dijelom populacije koja ne spada u tu skupinu. Treba li i njima osigurati budućnost? Ako su knjižnice otvorene za sve, onda je to upravo njihova uloga. Ulogu informacijskoga

Usp. Segundo, Rosa San, A new concept of knowledge . // Online Information Review 26, 4 (2002). EMERALD. URL: http://www.emeraldinsight.com/Insight/viewPDF.jsp?contentType=Article&Filename=html/Output /Published/EmeraldFullTextArticle/Pdf/2640260401.pdf (2015-08-05) 19 Alexander, Cynthia J.; Pal, Leslie A. Digitalna demokracija. Osijek; Zagreb, Split : Panliber, 2001. str. 12. 20 Usp. Stalna konferencija europskih ministara obrazovanja, 4.-5. svibnja 2007. URL: http://public.mzos.hr/fgs.axd?id=13316 (2015-08-05) 18

LUKAČEVIĆ

19


246

broj bibliografske jedinice opismenjavanja pa i cjeloživotnoga učenja uopće, trebaju same preuzeti ili pak postati jedne od ustanova koje će to same moći ponuditi svojoj zajednici. Činjenica je da razvijenost knjižnice u nekoj zajednici može prikazivati razvijenost iste te sredine u kojoj djeluje. Onoliko koliko će joj određena zajednica davati na važnosti, pa i ulagati u nju, utoliko će i njezine usluge biti na višoj ili nižoj razini. No postoje i knjižnice tvrtki koje će unutar svoga mikro okružja opsluživati svoje korisnike. One će, također, sadržavati građu specifičnu za to određeno područje te će biti specijalizirane za djelatnost određenoga poduzeća kojeg su dio. Knjižnica će, osim svoje primarne zadaće, a to su sakupljanje, pohranjivanje, organiziranje te davanje građe na korištenje imati i edukacijsku ulogu. Društvo danas, kako je u uvodu rečeno, ima drugačije potrebe. Gledajući s aspekta gradskih ili narodnih knjižnica, njihov je zadatak ponajviše osluškivati potrebe samih joj korisnika. Nove tehnološke promjene 21. stoljeća pred knjižnice postavljaju nove zadatke rješavanja ključnih pitanja vezanih uz informacijsku infrastrukturu, informacijsku pismenost te informacijsku znanost. Napredak informacijske tehnologije i svijet u kojem živimo omogućava nam dostupnost obilja informacija, a pojedincima koji znaju kako pronaći, evaluirati, analizirati, povezati, rukovati i učinkovito prenositi informacije na druge, omogućen je napredak. Želja za osobnim rastom i razvojem dakako mora postojati kod svakoga pojedinca, no knjižnica kao ustanova morala bi moći omogućiti konstantna obučavanja svojih korisnika. Sposobnosti kao što su tehničke vještine, pozitivan stav i ponašanje, poznavanje jezika bez informacijske pismenosti u 21. stoljeću neće biti dovoljne za kvalitetno i učinkovito obavljanje posla. Obrazovanje za informacijsku pismenost mora biti primjenjivo u različitim ustanovama i u različitim oblicima pripremljeno za različite strukture korisnika. Knjižnice se moraju usredotočiti na potrebe zajednice kao cjeline. Moraju se pobrinuti da svoje usluge i sredstva osmišljavaju, tako da budu od koristi onima kojima služe. To uključuje poticajno i kreativno okruženje koje pomaže učenju i obrazovanju, primjerena mjesta za učenje, osoblje bez predrasuda, spremno pomoći, pristupna mjesta za aktivno sudjelovanje u svim vrstama eaktivnosti, vrednovanje i organizaciju informacija, otvoren pristup informacijskim

20

LUKAČEVIĆ


246

broj bibliografske jedinice medijima i nastavnim sredstvima, i fizičkim i virtualnim. Vizije globalnoga društva 21. stoljeća pred knjižnice postavljaju zadatke rješavanja ključnih pitanja vezanih za informacije, informacijsku pismenost, informacijsku znanosti povezanu s digitalnim knjižnicama, ekonomijom informacija i sl. Međutim, informacijska pismenost nije samo stvar knjižnica. To je ključno pitanje dvadeset i prvoga stoljeća i od velike je važnosti za sve one koji se bave obrazovanjem, uključujući fakultete, knjižnice i administraciju. Napredak informacijske tehnologije i svijet u kojem živimo omogućava nam dostupnost obilju informacija, a pojedinci koji znaju kako pronaći, evaluirati, analizirati, povezati, rukovati i učinkovito prenositi informacije na druge, visoko su cijenjeni stručnjaci. Cjeloživotno učenje i globalna multikulturalna povezanost informacijski pismenim studentima, radnicima i drugim građanima pomaže uspješno samostalno riješiti probleme. Sposobnosti kao što su tehničke vještine, pozitivan stav i ponašanje, poznavanje jezika... bez informacijske pismenosti u 21. stoljeću neće biti dovoljne za kvalitetno i učinkovito obavljanje posla. Zato je najvažniji put kod samostalnoga funkcioniranja cjeloživotnog učenja postizanje informacijske pismenosti. Obrazovanje za informacijsku pismenost mora biti primjenjivo u različitim ustanovama i oblicima, pripremljeno za različite strukture korisnika. Visokoškolske obrazovane institucije ukazuju na važnost informacijske pismenosti u pripremanju aktivnoga i uspješnoga građanina u kreiranju novih znanja, u osobnom, profesionalnom i organizacijskom razvoju te promociji istraživanja i prakse informacijske pismenosti u suvremenome društvu. Za školski sustav važno je da učenici uspiju izgraditi vještine informacijske pismenosti i sposobnost prijenosa učenja s predmeta na predmet, a da pri tome pokazuju etičko ponašanje i znanstvenu cjelovitost kao korisnici i proizvođači informacija. Pomoć kod postizanja ovih ciljeva i praćenja njihova napretka najbolje se postiže kroz partnerstvo sa sveučilišnim knjižnicama koje podupiru i formalno i neformalno učenje. Programi informacijskog opismenjavanja za osnovne i srednje škole, obitelj i druge društvene skupine provode se i u javnim knjižnicama. Za informacijsku pismenost treba osigurati pristup izvorima znanja koji će pojedinca potaknuti na učenje i omogućiti im korištenje i kreiranje informacija. Doduše, LUKAČEVIĆ

21


246

broj bibliografske jedinice pojedine akademske ustanove još uvijek nisu shvatile pravu prirodu informacijske pismenosti kao bitnu vještinu koju tržište rada očekuje od svih koji su završili studije. Sveučilišni knjižničari moraju preuzeti odgovornost za stvaranje uvjeta u kojima će studenti tijekom studija steći tu vještinu. Knjižničari se slažu i oko toga da je potrebna suradnja s fakultetima, kako bi informacijska pismenost dobila zasluženo mjesto u kurikulumu. Knjižnice moraju omogućiti široki spektar usluga za pomoć studentima prilikom razvijanja vještina informacijske pismenosti kao što su primjerice mrežni programi za edukaciju informacijske pismenosti. Širom svijeta, u svojim mogućnostima poduzimaju se napori za povećanjem informacijske pismenosti uvođenjem i instaliranjem računala u knjižnice i škole. Potrebno je spomenuti primjer poticanja informacijske pismenosti na Državnom sveučilištu San Jose u kojem je Patricia Senn Breivik, inače poznati stručnjak na ovome polju, radila kao dekanica do 2005. godine. Osim što je poznati stručnjak za ovo područje, Brevik je bila i predsjednica Udruge fakultetskih i istraživačkih knjižnica (ACRL) te osnivačica Nacionalnoga foruma za informacijsku pismenost. Kao članica Kalifornijskoga državnog sveučilišta (CSU) knjižnica San Jose imala je sreću primati pomoć od CSU za nove programe vezane za informacijsku pismenost. Knjižnica San Jose imala je veliku korist od ove pomoći i programe informacijske pismenosti razvila je na odsjecima za umjetnost, biologiju, engleski, odnedavno i povijest, te TV/radio/film i kazalište. Na odsjeku za engleski

knjižničarka J.

Reynolds, u suradnji s timom profesora toga odsjeka, sastavila je program za studente 1B koji se sastojao od info POWER i prilagođavanja Teksaških uputa (Tutorial) za informacijsku pismenost (TILT) praćenih lekcijama u knjižnici. Engleski 1B zahtjevan je. Odsjek i ciljana skupina bili su studenti na početku svoje znanstvene karijere. Info POWER sastavljen je od tri modula informacijske pismenosti koji sadrže: formuliranje teme koju istražujemo, pronalaženje informacije i evaluacija informacije. Nakon svakoga dijela slijede pitanja u obliku kviza. Za knjižničare je najvažniji upravo navedeni kviz, kojim otkrivaju područje koje studentima najteže ide te im nakon toga odgovarajućom pripremom lekcija i instrukcija pomažu na područjima koja zahtijevaju poboljšanje. 2003. godine

22

LUKAČEVIĆ


246

broj bibliografske jedinice dekanica Patricia Senn Breivik, u dogovoru s knjižnicom fakulteta, kreirala je strategiju knjižnica u poticanju informacijske pismenosti, u što su se uključili brojni knjižničari s različitim inicijativama vezanima za informacijsku pismenost. Ove inicijative varirale su od programa namijenjenih diplomantima (završnom stupnju obrazovanja),

sve

do

programa

informacijske

pismenosti

namijenjenih

poboljšavanju već postojećih programa kao što su MUSE, 100W (namijenjen učenju juniora vještinama pisanja) i Engleski 1B.21 Novi oblici informacijske pismenosti mogu se vidjeti i u zajedničkim lekcijama koje su održavali poslovni knjižničari iz San Jose javne knjižnice i Sveučilišne knjižnice San Jose nazvane "Radionica o istraživanju izvora podataka" koja je ponuđena poslovnoj zajednici. Novi programi informacijske pismenosti povezuju i pridružuju sveučilišne i javne knjižnice, te su korisni za sve združene skupine knjižnica zbog proširivanja i evaluacije globalnih programa informacijske pismenosti.

Zaključak Zahvaljujući suvremenim masovnim sredstvima priopćavanja, posebice internetu, digitalnoj komunikaciji, svijetom kruže informacije brzinom misli, znanja – kulture međusobno komuniciraju, a svijet se doista pretvara u globalno selo. Znanje i informacije trebaju biti lako dostupne svima. Informacijsko društvo treba naglasiti

univerzalne

ljudske

vrijednosti:

jednakost,

pravdu,

demokraciju,

solidarnost, uzajamnu toleranciju, ljudsko dostojanstvo, ekonomski napredak, zaštitu okoline, poštovanje razlika. Kako naša sposobnost povećavanja komunikacije i razmjene informacija napreduje, to su veći izgledi stvaranja mirnije i naprednije okoline. Tehnologija kao sama ne određuje društvo, društvo se njome koristi. Sposobnost ili nesposobnost jednoga društva da ovlada novim tehnologijama posebice tehnologijama koje su strateški važne u jednom određenom razdoblju Usp. National forum on information literacy. Patricia Senn Breivik. URL: http://infolit.org/patriciasenn-breivik/ (2015-09-15) 21

LUKAČEVIĆ

23


246

broj bibliografske jedinice uvelike određuju daljnji razvoj toga društva. Zemlje širom svijeta ulažu napore kako bi zauzele svoje mjesto i izgradile informacijsko društvo i ekonomiju znanja i tako u okviru svojih mogućnosti osigurali računala u školama, knjižnicama i drugim obrazovnim

centrima.

Povećavaju

dostupnost

informatičke

tehnologije

omogućavajući pojedincu da informaciju koriste efikasno i da razvijaju informacijsku i digitalnu pismenost kroz masovno korištenje interneta. S obzirom na sve navedeno, na kraju možemo zaključiti da razvijeno informacijsko društvo neminovno sa sobom donosi globalizaciju. Međutim, s obzirom na nejednakost u razvoju pojedinih društava, globalizacija i globalni trendovi nisu zastupljeni u istoj mjeri svugdje u svijetu. S druge strane, informacijska pismenost omogućava pojedincu bržu dostupnost do traženih informacija pomažući mu da u stanju opće globalizacije bude konkurentan na tržištu rada. Informacijska pismenost priprema pojedinca na povezivanje, interakciju i korištenje dostupnih informacija jer današnje društvo uvjetuje informacijsku pismenost kao jednu od važnih sastavnica opće pismenosti. Ona uključuje razumijevanje i uporabu informacija korištenjem suvremenih tehnologija. Ipak, činjenica je da su informacijske tehnologije instrument za punu realizaciju ljudskoga bića.

Literatura Alexander, Cynthia J.; Pal, Leslie A. Digitalna demokracija. Osijek; Zagreb, Split: Panliber, 2001. Asgary, Nader; Walle, Alf H. The Cultural Impact of Globalisation: Economic Activity and Social Change // Cross Cultural Management 9, 3 (2002). EMERALD. URL: http://www.emeraldinsight.com/Insight/viewPDF.jsp?contentType=Article&Filena me=html/Output/Published/EmeraldAbstractOnlyArticle/Pdf/1360090303.pdf (2015-08-05) Barabasi, Albert-Laszlo. U mreži. Zagreb: Naklada Jasenski i Turk, 2006. Str. 205208. Negroponte, Nicholas. Biti digitalan. Zagreb : SysPrint, 2002.

24

LUKAČEVIĆ


246

broj bibliografske jedinice Borgman, Christine L. Od Gutenbergova izuma do globalnog informacijskog povezivanja : pristup informaciji u mrežnom svijetu. Lokve : Naklada Benja; Zadar : Gradska knjižnica, 2002. Castelles, Manuel. Internet galaksija. Zagreb: Naklada Jesenski i Turk 2003. Castells, Manuel. Uspon umreženog društva. Zagreb : Golden marketing, 2000. Henderson, Hazel. Democratizing the information society. // Foresight 5, 4 (2003). EMERALD. URL: http://www.emeraldinsight.com/Insight/viewPDF.jsp?contentType=Article&Filena me=html/Output/Published/EmeraldFullTextArticle/Pdf/2730050408.pdf (201508-05) Ivakić, Marija. Obrazovanje korisnika za društvo znanja. //Edikacija korisnika i knjižničnog osoblja:zbornik radova 5. dani specijalnog knjižničarstva Hrvatske/ uredila Maja Jokić. Zagreb: Hrvatsko knjižničarsko društvo 2004. Lukacs, Laszlo. The information society and the Church. // Internet Research 7, 1(1997). EMERALD. URL: http://www.emeraldinsight.com/Insight/viewPDF.jsp?contentType=Article&Filena me=html/Output/Published/EmeraldFullTextArticle/Pdf/1720070103.pdf (201508-05) National forum on information literacy. Patricia Senn Breivik. URL: http://infolit.org/patricia-senn-breivik/ (2015-09-15) Otlacan, Eufrosina; Otlacan, Romulus-Petru. Informational topology and globalisation process. // Kybernetes 35, 7/8 (2006). EMERALD. URL: http://www.emeraldinsight.com/Insight/viewPDF.jsp?contentType=Article&Filena me=html/Output/Published/EmeraldFullTextArticle/Pdf/0670350722.pdf (201508-05) Rudall, B.H.; Mann C.J.H. The challenges of the information society. // Kybernetes 36, 6 (2008). EMERALD. URL: http://www.emeraldinsight.com/Insight/viewPDF.jsp?contentType=Article&Filena me=html/Output/Published/EmeraldFullTextArticle/Pdf/0670370601.pdf (201508-05) Segundo, Rosa San, A new concept of knowledge . // Online Information Review 26, 4 (2002). EMERALD. URL: http://www.emeraldinsight.com/Insight/viewPDF.jsp?contentType=Article&Filena me=html/Output/Published/EmeraldFullTextArticle/Pdf/2640260401.pdf (201508-05)

LUKAČEVIĆ

25


246

broj bibliografske jedinice Stalna konferencija europskih ministara obrazovanja, 4.-5. svibnja 2007. URL: public.mzos.hr/fgs.axd?id=13316 (2015-08-05) Žugić, Zoran. Informacijsko društvo. Beograd: Kairos, 1988.

26

LUKAČEVIĆ


247

broj bibliografske jedinice

INFORMACIJSKA (NE)PISMENOST : ISTRAŽIVANJE MLADIH KORISNIKA KNJIŽNICA U VUKOVARU Information (il)literacy : researching young library users in Vukovar

Anita Baier Jakovac Gradska knjižnica Vukovar anitabjakovac@gmail.com Ivana Hebrang Grgić Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet - Odsjek za informacijske i komunikacijske znanosti ihgrgic@ffzg.hr

UDK / UDC 007“200“ Istraživanje / Research paper Primljeno / Received : 19.08.2015.

Sažetak Informacijska pismenost podrazumijeva određeno kritičko mišljenje. Današnji mladi pripadnici su tzv. Google generacije i njihova se komunikacija premjestila na zaslone pametnih telefona, tableta i računala. Međutim, pretraživanje informacija za potrebe osobnoga informiranja i škole jest kratkotrajno, sa smanjenom kritičnošću i bez posebnih kriterija za vrednovanjem pronađenog. Iako su informatički vrlo pismeni, generalno je mišljenje da su današnji mladi zapravo informacijski nepismeni. To je bila glavna pretpostavka istraživanja provedenoga za potrebe diplomskoga rada, putem

BAIER JAKOVAC / HEBRANG GRGIĆ

27


247

broj bibliografske jedinice

anonimnoga anketnog upitnika u svibnju 2013. godine među učenicima 7. i 8. razreda osnovnih te 1. i 2. razreda srednjih škola u Vukovaru. Ukupno je ispitano 452 učenika, od čega je 257 učenika iz osnovnih škola i 195 iz srednjih škola. Cilj istraživanja bio je istražiti poznavanje digitalnih knjižničnih zbirki i obrazovnih sadržaja u Hrvatskoj i svijetu te načine njihova korištenja među mladima. Ključne riječi: mladi, Google generacija, informacijska pismenost, informacijski izvori, digitalni izvori Summary Information literacy includes certain critical opinion. Young people today are the members of so called Google Generation and their communication has been transfered to the screens of the smartphones, tablets and computers, However, searching information for personal or school related informing is shortly, with low criticality and without any special criteria for evaluating of what has been found. Although they are quite computer literate, the general opinion is that youth today are actually information illiterate. That was the main presumption in the degree report research conducted through anonymous questionnaire in May, 2013 among pupils in the 7th and 8th grades in primary schools and 1st and 2nd grades in secondary schools in Vukovar. All together, 452 pupils have been questioned, 257 pupils from primary schools and 195 from secondary schools. The main purpose was to research the knowledge of digital library collections and educational resources in Croatia and the world and the ways of using them among young people. Keywords: youth, Google generation, information literacy, information resources, digital resources

28

BAIER JAKOVAC / HEBRANG GRGIĆ


247

broj bibliografske jedinice

Uvod Informacijsku pismenost definira se kao sposobnost traženja, pronalaženja te primjene informacija.1 Međutim, ta vrsta pismenosti podrazumijeva i određeno kritičko mišljenje te posebnu vještinu znati kako učiti. U vremenu izuzetno velikog broja informacija koje su dostupne na svakome koraku, te su vještine postale potreba svakoga čovjeka, a posebno mladih osoba koje se u mnoštvu informacija moraju naučiti snalaziti, a same informacije trebaju naučiti koristiti na osobnu korist te dobrobit društva u cijelosti. Današnje generacije mladih internetom se koriste doslovno na svakom koraku i u svakoj mogućoj prigodi. Komunikacija se premjestila na zaslone pametnih telefona i računala, a pretraživanje informacija za potrebe osobnoga informiranja i škole postalo je kratkotrajno, no u isto vrijeme sa smanjenom kritičnošću i kriterijima za vrednovanje pronađenih informacija. U vremenu kada se znanje engleskoga jezika smatra osnovnom potrebom za kvalitetno i brzo informiranje putem internetskih sadržaja, još uvijek veliki broj mladih nije u mogućnosti iskoristiti svo bogatstvo takvoga informiranja i to zbog slaboga poznavanja i sposobnosti služenja engleskim jezikom. Dok s jedne strane, usavršavanje informatičke pismenosti mlade bez prestanka zanima i aktivira, o pojmu informacijske pismenosti vrlo malo ili uopće ne razmišljaju. Knjižnice imaju nezavidnu i prilično zahtjevnu ulogu promicati i utjecati na razvoj informacijske pismenosti i to na način koji će mladima biti interesantan te ih zainteresirati za konkretne informacijske izvore. Na koji način mladi koriste internet, zbog čega te koje informacijske izvore, strane ili domaće, koriste i poznaju, istraženo je za potrebe diplomskoga rada na studiju Informacijskih znanosti, smjer bibliotekarstvo pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a putem anonimnoga upitnika provedenog među učenicima 7. i 8. razreda osnovnih škola te 1. i 2. razreda srednjih škola.

Lau, Jesus. Smjernice za informacijsku pismenost u cjeloživotnom učenju : završna verzija, recenzirano 30. srpnja 2006. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2011., Str. 20. 1

BAIER JAKOVAC / HEBRANG GRGIĆ

29


247

broj bibliografske jedinice

Informacijska pismenost i digitalno dostupno znanje Znanje je blago koje možemo prikupljati cijeloga života i nikada nećemo biti previše bogati. Čovjek se, nadalje, uči dok je živ i sve dok ima volju i želju usvajati nova znanja i vještine. Gledajući globalno informacijsko društvo kao i velike promjene u komunikaciji koje su rezultat tehnoloških dostignuća, vidljivo je da je došlo i do drugačijeg načina pristupanja informacijama kao i do drugačijeg načina njihova korištenja.2 Upravo taj razvoj društva i tehnološke promjene rezultirale su i promjenama društvenih zahtjeva prema pojedincu. Pojam pismenosti već se desetljećima odnosi na niz kompetencija i vještina koje podrazumijevaju puno više od osnovne sposobnosti čitanja i pisanja. Informacija sama po sebi ima značenje bezobzira u kakvom je obliku i na kojem je fizičkom ili virtualnom mjestu tražimo i pronalazimo. Put do prave informacije može biti iznimno dug i u konačnici bez zadovoljavajućih rezultata, a može biti i vrlo kratak, brz i učinkovit, sve ovisno o tome kolika je razina informacijske pismenosti tražitelja. Pojam informacijske pismenosti još uvijek mnogi krivo poistovjećuju sa srodnim (no ne i istoznačnim) pojmovima kao što su: mrežna pismenost, digitalna pismenost, čak i informatička (računalna) i medijska pismenost. Premda sve one podrazumijevaju određena znanja i vještine, ni jedna od navedenih pismenosti nije informacijska, već samo jedan njezin podpojam,3 dok bi informacijsku pismenost smatrali krovnom pismenošću i temeljnom kompetencijom koju suvremeno društvo zahtijeva od svakoga pojedinca.4 Definicijâ informacijske pismenosti ima nekoliko. Prema Američkome društvu školskih knjižničara i Društvu za obrazovne komunikacije i tehnologije, informacijska je pismenost sposobnost pronalaženja i korištenja informacija – kamen temeljac cjeloživotnoga učenja, dok je informacijski pismen onaj učenik koji informacije učinkovito i uspješno pronalazi, kritički i kompetentno ih vrednuje i na ispravan ih i kreativan način koristi. Vidljivo je da ova definicija podrazumijeva i sposobnost korištenja složenih Stričević, Ivanka. Digitalni domorodci i digitalni imigranti. // Dijete i društvo : časopis za promicanje prava djeteta. 12, 1/2(2010), str. 83. 3 Lau, Jesus. Smjernice za informacijsku pismenost u cjeloživotnom učenju : završna verzija, recenzirano 30. srpnja 2006. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2011., Str. 20. 4 Špiranec, Sonja; Banek Zorica, Mihaela. Informacijska pismenost : teorijski okvir i polazišta. Zagreb : Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta, 2008., Str. 87. 2

30

BAIER JAKOVAC / HEBRANG GRGIĆ


247

broj bibliografske jedinice

informacija iz različitih izvora u svrhu razumijevanja i rješavanja stvarnih problema, a ne samo sposobnost korištenja knjižnice i primjenu konkretnih i osnovnih vještina i strategija za pronalaženje informacija.

5

Nadalje, prema definiciji Američkoga

knjižničarskog društva informacijski pismena osoba jest ona koja je sposobna prepoznati kada joj je informacija potrebna i zna je pronaći, vrednovati i učinkovito koristiti. 6 U Proglasu istoga Društva, informacijski se pismenim osobama smatraju one koje su naučile kako učiti ... jer znaju kako je znanje organizirano, kako pronaći informacije i kako se koristiti njima na svima razumljiv način ... to su osobe pripremljene na učenje tijekom cijeloga života.7 Nadalje, Alexandrijski proglas, nastao suradnjom UNESCO-a (United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization), IFLA-e (International Federation of Library Federations) i NFIL-a (National Forum on Information Literacy), smatra da informacijska pismenost ima ključnu ulogu u životu svakoga pojedinca i to u postizanju njegovih osobnih, društvenih, profesionalnih i obrazovnih ciljeva. Informacijska se pismenost smatra važnom za učinkovito učenje tijekom cijeloga života i pretpostavka je za aktivno sudjelovanje u društvima znanja.8 Dakle, iz definicije informacijske pismenosti proizlaze konkretne informacijske kompetencije pojedinca u kojima je vidljiv stupanj njegove informacijske pismenosti i to kroz sposobnost da pronađe, vrednuje, organizira, odabire i ispravno koristi potrebne informacije, da ih interpretira u određeno znanje i dublje razumijevanje kojima će u konačnici razviti neke nove ideje odnosno nova znanja. Budući da knjižnice imaju zadatak poticati i razvijati informacijsku pismenost s posebnim naglaskom na korisnike mlađe životne dobi, odnosno mlade, one trebaju usmjeravati svoje aktivnosti na razvoj tih informacijskih kompetencija i vještina. Pojavom interneta i njegovim razvojem, došlo je do promjena globalnih razmjera po pitanju dostupnosti informacija korisniku kao pojedincu. Međutim, dok s jedne strane mladi korisnici interneta sve njegove prednosti u smislu komunikacije i informiranja u neobrazovne svrhe uglavnom u potpunosti koriste, Lau, Jesus. Smjernice za informacijsku pismenost u cjeloživotnom učenju : završna verzija, recenzirano 30. srpnja 2006. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2011., Str. 20. 6 Ibid Str. 21. 7 Špiranec, Sonja; Banek Zorica, Mihaela. Informacijska pismenost : teorijski okvir i polazišta. Zagreb : Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta, 2008., Str. 23. 8 Ibid Str. 27. 5

BAIER JAKOVAC / HEBRANG GRGIĆ

31


247

broj bibliografske jedinice

s druge su im strane nepoznati informacijski izvori kojima bi olakšali proces informiranja i rješavanja zahtjeva i zadataka u odgojno-obrazovnim procesima. Knjižnice u tom smislu imaju značajnu, ali i dosta tešku ulogu informirati, usmjeriti, obučiti i uvjetno rečeno naučiti korisnike kako koristiti dostupne besplatne mrežne informacijske izvore kao i one koji nisu besplatni, čineći ih redovnom uslugom knjižnice.9 Osim toga, brojni su sadržaji na engleskome ili nekom drugom stranom jeziku, što korisnicima dodatno smanjuje interes za korištenjem tih izvora.10 Uloga knjižnice u tom je smjeru ne samo promovirati određene sadržaje već i aktivno se uključiti i pomoći u rješavanju spomenutoga jezičnog problema i to na način koji je primjeren knjižnicama; putem radionica, nabavke građe i sadržaja za učenje stranih jezika i sl. Ono što je posebno važno u cjelokupnome procesu razvoja informacijske pismenosti jest sustavno i stalno stručno usavršavanje djelatnika kako bi bili u mogućnosti korisnicima prenositi svoja znanja i biti u tijeku s novim sadržajima i dostupnim informacijskim izvorima. Ovisno o informacijskim kompetencijama korisnika, njegovoj dobi, njegovom konkretnom upitu i količini potrebnih informacija, neki digitalno dostupan informacijski izvor može i ne mora biti koristan. Digitalno je dostupno znanje raznoliko, a pravilnim informiranjem, obrazovanjem i obukom korisnika za pronalaženje i korištenje određenoga izvora, omogućujemo mu da do informacija dođe samostalno, relativno brzo i ponekad s manjim financijskim troškovima. Istraživanje o informacijskoj pismenosti mladih na području grada Vukovara Današnji su mladi pripadnici tzv. y generacije (oni rođeni u posljednja dva desetljeća 20. stoljeća) i z generacije (novih milenijaca; Google generacije; net – generacije, oni rođeni nakon 2000. godine) te ih se često naziva digitalnim domorodcima.11 Oni, osim što se svakodnevno i s lakoćom služe novom tehnologijom i Špiranec, Sonja; Banek Zorica, Mihaela. Informacijska pismenost : teorijski okvir i polazišta. Zagreb : Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta, 2008., Str. 142-143. 10 Borgman, Christine L. Od Gutenbergova izuma do globalnoga informacijskog povezivanja: pristup informaciji u umreženom svijetu. Zadar : Lokve; Naklada Benja, 2002., Str. 176-177. 11 Stričević, Ivanka. Digitalni domorodci i digitalni imigranti. // Dijete i društvo : časopis za promicanje prava djeteta. 12, 1/2(2010), str. 84. 9

32

BAIER JAKOVAC / HEBRANG GRGIĆ


247

broj bibliografske jedinice

tehnološkim

pomagalima,

internet

smatraju

glavnim

izvorom

informacija,

a

komunikacija im je češće virtualna nego fizička i pri tome im je iznimno važna. Osim toga, bolje se služe zaslonom i tipkovnicom nego olovkom, papirom pa čak i knjigom. Život im je usmjeren na internet i tehnologiju te oni uče, rade, pišu i komuniciraju drugačije nego generacije mladih prije njih.12 Ova Google generacija ima svoje neke ustaljene oblike ponašanja, a koji se odnose na načine traženja informacija, njihova korištenja te samu vrstu informacija koje oni smatraju potrebnima i vrijednima traženja i pronalaženja.13 Isto tako, odnos prema tiskanim informacijskim izvorima nije isti kao prema onima online, a međusobnu interakciju i komunikaciju zamijenila je u velikoj mjeri ona koja se ostvaruje putem alata Weba 2.0. Pripadnici y generacije, premda se spretno služe računalima, često ne posjeduju kritičko mišljenje i analitičke vještine za vrednovanje informacija koje pronađu na internetu i to najčešće putem pretraživača kao što je Google.14 Također, bez obzira na iznimne sposobnosti snalaženja današnjih mladih u tome tehnološkom, internetskom i virtualnom informacijskom okruženju, generalno je mišljenje da su mladi danas zapravo u velikoj mjeri informacijski nepismeni.15 Metodologija i uzorak istraživanja Istraživanje je provedeno u tri osnovne i dvije srednje škole u Vukovaru, od kojih je jedna gimnazijskoga programa, a druga strukovna. Podaci su prikupljeni s pomoću anonimnoga anketnog upitnika (vidi Prilog) koji, uz dva početna orijentacijska pitanja o spolu i razredu, sadrži šest skupina pitanja. Prve dvije skupine podrazumijevaju jedan ili više odgovora i odnose se na općenito korištenje interneta.

Ibid str. 85. više u: Stričević, Ivanka. Digitalni domorodci i digitalni imigranti. // Dijete i društvo : časopis za promicanje prava djeteta. 12, 1/2(2010), str. 87. 14 Stropnik, Alka. Knjižnica za nove generacije : virtualni sadržaji i usluge za mlade. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2013., Str. 14. 15 više u: Lasić-Lazić, Jadranka; Špiranec, Sonja; Banek Zorica; Mihaela. Izgubljeni u novim obrazovnim okruženjima – pronađeni u informacijskom opismenjivanju. URL: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=127116 (2013-10-28) 12 13

BAIER JAKOVAC / HEBRANG GRGIĆ

33


247

broj bibliografske jedinice

Treća skupina pitanja ispituje stav ispitanika prema konkretnoj tvrdnji vezanoj uz informacijske izvore, načine njihova korištenja te potrebne kompetencije za isto. Ispitanici su odgovarali označavajući stupanj slaganja na skali od 1-5 (1 – u potpunosti se ne slažem, 5 – u potpunosti se slažem). Četvrta skupina pitanja odnosi se na konkretno ponašanje ispitanikâ prilikom traženja, odnosno pronalaženja potrebnih informacija, a odgovori se odnose na vremensku kategoriju, tj. učestalost radnji. Petom skupinom pitanja ispituje se poznavanje konkretnih digitalnih knjižničnih zbirki i informacijskih sadržaja u Hrvatskoj i svijetu. Ispitanici biraju između tri ponuđena odgovora kojim potvrđuju da određeni informacijski izvor: 1 – znaju i koriste; 2 – znaju, ali ne koriste; 3 – ne znaju i ne koriste. Posljednja, šesta skupina pitanja, namijenjena je ispitivanju važnosti određenih karakteristika informacija, odnosno načina kako se do njih došlo. Zadatak je ispitanika prikazati nizom od 1 do 5 važnost određene informacijske karakteristike u odnosu na njegove osobne informacijske potrebe i sposobnosti. Pri tome vrijednost 1 predstavlja najmanje važnu, dok vrijednost 5 predstavlja najvažniju informacijsku karakteristiku. Nakon provedene ankete, rezultati su uneseni u tablice, pojedinačno za svaku školu, a potom u tablice ukupnih rezultata. Za svako pitanje napravljena je posebna tablica s ukupnim podacima, a prema dobivenim rezultatima izrađeni su i grafikoni. Cilj i pretpostavke istraživanja Cilj je istraživanja istražiti poznavanje digitalnih knjižničnih zbirki i obrazovnih sadržaja u Hrvatskoj i svijetu te načine njihovog korištenja među mladima. Prilikom pripreme istraživanja početna je pretpostavka da današnje generacije mladih u velikoj mjeri koriste internet kao medij, no elektroničke informacijske izvore nedovoljno poznaju, odnosno ne koriste ih u onoj mjeri koja bi bila zadovoljavajuća u odnosu na informacijske potrebe koje tijekom obrazovanja imaju. Što se tiče korištenja interneta, pretpostavka je bila da ga mladi najviše koriste putem mobilnih uređaja i računala kod kuće, a najčešći razlog zašto koriste internet jesu društvene mreže.

34

BAIER JAKOVAC / HEBRANG GRGIĆ


247

broj bibliografske jedinice

Pretpostavke vezane uz tvrdnje koje se odnose na stavove ispitanika vezano uz informacijske izvore na internetu, njihovo korištenje i potrebne kompetencije jesu sljedeće: na internetu se nalaze informacije koje je lako pronaći, treba ih provjeravati i mladi preferiraju informacije na hrvatskome jeziku, mladi još uvijek informacije ne traže isključivo na internetu, već i u knjigama, premda rjeđe, a smatraju da knjige nisu u potpunosti zastarjeli izvor informacija te da im za pretraživanje interneta nije potrebna posebna edukacija. Kada je riječ o konkretnom ponašanju mladih prilikom traženja i pronalaženja te korištenja pojedinih informacija s interneta pretpostavljeno je: mladi najčešće koriste opcije kopiraj-zalijepi (engl. copy-paste) bez previše kontroliranja sadržaja, odnosno rijetko prepričavaju pronađene informacije i ne oblikuju ih na svoj način, kako sadržajno tako i vizualno, internet se najčešće koristi kao izvor slika, informacijski izvori na engleskome jeziku slabo su korišteni, a Wikipedija (hrvatsko izdanje) te e-lektire najčešće su korišteni internetski sadržaji za potrebe obrazovanja. Što se tiče poznavanja i korištenja konkretno ponuđenih internetskih informacijskih izvora pretpostavka je da mladi znaju za hrvatsko izdanje Wikipedije, koju uz to još i najviše koriste te da u određenoj mjeri čitaju e-lektire. Također je pretpostavka da mladi ne raspoznaju kao dvije različite mrežne enciklopedije Wikipediju i Simple English Wikipediju te da im je Proleksis enciklopedija u potpunosti nepoznata. Ostale primjere uglavnom ne znaju i ne koriste, a neke od stranih enciklopedija poznaju jedino po nazivu, npr. Britannicu. Pretpostavka je i da je mladima najvažnije da pronađene informacije budu točne, da ih pronađu maksimalno brzo i da su na hrvatskome jeziku. Manje je važno jesu li informacije s interneta i jesu li pronađene samostalno ili uz nečiju pomoć. Rezultati istraživanja Istraživanje je provedeno u svibnju 2013. godine, među učenicima 7. i 8. razreda osnovnih te 1. i 2. razreda srednjih škola. Ukupno je ispitano 452 učenika, od čega je 257 učenika iz osnovnih škola, a 195 iz srednjih škola.

BAIER JAKOVAC / HEBRANG GRGIĆ

35


247

broj bibliografske jedinice

Na prvo pitanje koje se odnosi na načine kojima mladi pristupaju internetu najveći dio ispitanika, njih 435 (96 %) odgovorilo je putem računala kod kuće. Njih 334 (74 %) internetu pristupa putem mobitela, a svega 130 (29 %) ispitanika putem računala u školi (Grafikon 1.).

Grafikon 1. Način pristupa internetu

Manje od 10% ispitanika za pristup internetu koriste računala ili u školskoj ili u gradskoj knjižnici, dok se njih 7 (2 %) izjasnilo da internet uopće ne koriste. Od ukupno 452 ispitanika, njih 399 (88 %) internet najčešće koristi zbog društvenih mreža, dok gotovo 60 % ili traži informacije za potrebe škole (266 ispitanika; 59%) ili se informira o svemu i svačemu (263 ispitanika; 58 %). Ukupno 168 (37 %) i to uglavnom muških ispitanika na internetu igraju i mrežne igre, dok elektroničku poštu koristi samo njih 88 (19 %). Kao i u prvom pitanju, 7 ispitanika izjasnilo se da internet ne koriste (Grafikon 2.).

Grafikon 2. Razlozi korištenja interneta

S tvrdnjom da je internet mjesto gdje se mogu pronaći uvijek samo točne informacije o pojedinim temama, najviše se ispitanika djelomično slaže i to njih 163 (36

36

BAIER JAKOVAC / HEBRANG GRGIĆ


247

broj bibliografske jedinice

%). Ne slaže ih se 124 (27 %), dok se ukupno 28% ili djelomično ili u potpunosti ne slaže. Najmanje ispitanika, njih 38 (8 %), s tom se tvrdnjom u potpunosti slaže (Grafikon 3.).

Grafikon 3. Odgovori na pitanje mogu li se na internetu pronaći uvijek samo točne informacije o pojedinim temama.

Ukupno 194 (43 %) ispitanika u potpunosti se slaže s tvrdnjom da je internet najbrži način pronalaženja potrebnih informacija za potrebe školskih zadataka, a njih još 162 (36 %) s tim se samo djelomično slaže. Ukupno 96 (21 %) ispitanika s tom se tvrdnjom u nekom omjeru ne slaže. Ukupno 248 (55 %) ispitanika slaže se da je za potrebe izrade seminarskih radova, plakata i sl. bolje koristiti internet nego knjige, dok se njih 204 (45 %) s tom tvrdnjom ne slaže (detaljniji prikaz je u Grafikonu 4.).

Grafikon 4. Razmišljanja korisnika o tvrdnji je li za potrebe izrade seminarskih radova, plakata isl. bolje koristiti internet nego knjige.

Ukupno 286 (63 %) ispitanika ne smatra da su knjige zastarjeli izvor informacija.

BAIER JAKOVAC / HEBRANG GRGIĆ

37


247

broj bibliografske jedinice

Ukupno 385 (85 %) ispitanika se slaže da je na internetu lako pronaći tražene informacije u kratko vrijeme, a 318 ispitanika (70 %) smatra da za pretraživanje interneta nije potrebna posebna edukcija/obuka. Ukupno 297 (65 %) ispitanika ne slaže se da su mrežne enciklopedije nepregledne i teške za pretraživanje (detaljniji prikaz u Grafikonu 5.).

Grafikon 5. Razmišljanja korisnika o tvrdnji da su online enciklopedije nepregledne i teške za pretraživanje

Za malo više od polovice, točnije za 235 (53 %) ispitanika važno je da su prilikom pretraživanja mrežnih enciklopedija one na hrvatskome jeziku, a 309 ispitanika (68 %) mišljenja su da je dobro poznavanje engleskoga jezika uvjet za pretraživanje istih. Podjednak broj ispitanika smatra da su uvijek bolji mrežni strani sadržaji od onih na hrvatskome jeziku i to njih 229 (51 %), dok se 223 (49 %) s tom tvrdnjom ne slaže. Najviše ispitanika, njih 174 (38 %) ponekad za potrebe rješavanja školskih zadataka koristi isključivo knjige, časopise itd. Isključivo papirnu knjižnu građu nikada ne koristi njih 53 (12 %), dok vrlo rijetko to radi njih 108 (24 %). Samo 31 ispitanik (7 %) koristi isključivo građu koja nije s interneta. Za potrebe rješavanja školskih zadataka isključivo internet ponekad koristi 159 (35 %) ispitanika, vrlo često ili uvijek to radi njih 196 (43 %), dok to rijetko ili nikad ne radi njih 97 (22 %). Sve tražene informacije ponekad traže i nalaze samo na Wikipediji njih 172 (38 %), dok vrlo često ili uvijek to radi ukupno njih 174 (39 %). Nikad isključivo Wikipediju ne koristi 39 (9 %) ispitanika.

38

BAIER JAKOVAC / HEBRANG GRGIĆ


247

broj bibliografske jedinice

Nikada ne koristi Proleksis enciklopediju 296 (65 %), a njih 14 (3 %) izjasnilo se da to uvijek čini. U mrežnim enciklopedijama na engleskome jeziku informacije nikada ne traži 153 (34 %) ispitanika, vrlo rijetko njih 106 (23 %), ponekad to čini njih 122 (27 %), a 71 (16 %) ispitanik to radi vrlo često ili uvijek. I u knjigama i na internetu informacije traži 177 ispitanika (39 %). Podatke nađene na internetu ne provjerava 115 ispitanika (25 %), oni ih samo kopiraju i ispišu. Podjednak broj ispitanika to ili nikad ne radi (89; 20 %), ili vrlo rijetko (80; 18 %) ili vrlo često (80; 18 %) odnosno uvijek (88; 19 %). Kako prikazuje Grafikon 6., slike za prezentacije, plakate i sl. s interneta koristi 430 (95 %) ispitanika, a od toga njih 328 uvijek, dok samo 22 (5 %) ispitanika to čine vrlo rijetko (16; 4 %) ili nikad (6; 1 %).

Grafikon 6. Korištenje slika s interneta za potrebe izrade prezentacija, plakata isl.

Lektire na internetu čita 258 (57 %) ispitanika od čega najviše njih, točnije 121 to čini samo ponekad. Samo za e-lektire te za Wikipediju (Grafikon 7.) većina ispitanika je odgovorila da ih znaju i koriste i to: e-lektire njih 200 (44 %), a Wikipediju njih 390 (86 %). Za Simple English Wikipediju zna 145 (32 %) ispitanika koji je također i koriste.

BAIER JAKOVAC / HEBRANG GRGIĆ

39


247

broj bibliografske jedinice

Grafikon 7. Korištenje Wikipedije

Za sve ostale ponuđene informacijske izvore gotovo ili više od 50 % ispitanika za njih ne zna i ne koristi ih (npr. Internet Public Library, Proleksis enciklopediju, World Digital Library i dr. Za 334 (74 %) ispitanika najvažnije je da pronađene informacije budu točne, a za njih 221 (49 %) da ih pronađu i maksimalno brzo. Činjenicu da je informacija s interneta, da je na hrvatskome jeziku te je li pronađena samostalno ili uz nečiju pomoć, ispitanici uglavnom smatraju manje važnom te su ih ocijenili vrijednostima od 1 do 3, između ostalog: - važno im je da su informacije s interneta (vrijednost 1 označilo je 188 ispitanika ili 42 %). - važno im je da informacije pronađu sami bez ičije pomoći (vrijednost 2 označio je 161 ispitanik ili 36 %). - važno im je da su informacije na hrvatskome jeziku (vrijednost 1 označilo je 115 ispitanika ili 25 %).

Zaključak Nakon provedenoga istraživanja i analize dobivenih rezultata za zaključiti je da mladi danas internet koriste cijelo vrijeme, bezobzira jesu li kod kuće, u školi ili negdje drugdje. Također, nastoje uvijek biti dostupni i važno im je da su prisutni na društvenim mrežama.

40

BAIER JAKOVAC / HEBRANG GRGIĆ


247

broj bibliografske jedinice

Društvene mreže i komuniciranje na njima, mladima zamjenjuje korištenje tradicionalne elektroničke pošte, koju često i nemaju naviku koristiti kao oblik međusobne komunikacije, osim u situacijama za potrebe škole. Školske i gradske knjižnice mladima su manje zanimljive, koriste ih uglavnom oni koji nemaju računalo s internetskim pristupom kod kuće, odnosno oni koji nemaju mobilne telefone putem kojih mogu pristupiti internetu. Škole često nemaju dobro opremljene informatičke učionice odnosno računala ili nemaju računala vremenski dovoljno pristupačna učenicima, dok Gradska knjižnica Vukovar naplaćuje uslugu interneta, što je razlog zašto mladi tu uslugu manje koriste u gradskoj knjižnici. Školski sustav ne potiče veći razvoj informacijske pismenosti nego se prihvaćaju informacije pronađene na enciklopediji tipa Wikipedija. Školske knjižnice i gradska knjižnica ne organiziraju dovoljno aktivnosti za razvoj informacijske pismenosti i ne informiraju dovoljno o digitalno dostupnim izvorima znanja, a mladi za isto ne pokazuju previše interesa. Unatoč smanjenom interesu mladih, škole nastoje promovirati Carnet i usluge koje on nudi, informirajući ih o korisničkim podacima koje posjeduju tijekom školovanja. Mladi isto tako ne pokazuju interes za usvajanjem novih znanja i razvoj informacijske pismenosti nego im je važno u što kraćem roku pronaći potrebne informacije, bezobzira na njihovu kvalitetu, a sve isključivo s ciljem ispunjavanja školske obveze. Nedovoljno poznavanje engleskoga jezika prepreka je za lakše pristupanje stranim informacijskim izvorima, a postoji i nedovoljna motiviranost za usvajanjem stranoga jezika samo kako bi se moglo istraživati digitalno dostupno znanje u svrhu povećanja osobnoga znanja i osobne informiranosti. Tiskane knjige i knjižna građa, kao provjereni informacijski materijal, još uvijek mogu zamijeniti internet i mladi ih često koriste, dok od ponuđenih internetskih informacijskih izvora mladi najviše koriste Wikipediju, a potom e-lektire. Činjenica da se najviše mladih izjasnilo kako je na internetu lako pronaći tražene informacije ide u prilog tvrdnji kako najviše njih koristi Wikipediju, koja je i u tražilicama često najzastupljenija kao dobiveni rezultat. Sinonim za mrežnu enciklopediju mladima je isključivo Wikipedija, koja je jednostavna za korištenje i pregledna te takvima smatraju općenito ovakve informacijske izvore. Razlike u odgovorima između učenika osnovne i srednje škole u odnosu na ukupne najveće rezultate većinom nema, osim u nekoliko pitanja i to:

BAIER JAKOVAC / HEBRANG GRGIĆ

41


247

broj bibliografske jedinice

srednjoškolcima je manje važno da su mrežne enciklopedije na hrvatskome jeziku, srednjoškolci većinom smatraju da su strani mrežni sadržaji bolji od onih na hrvatskome jeziku, učenici Strukovne škole uvijek čitaju e-lektire, srednjoškolci znaju za e-knjižnicu i Yahoo Kids, ali ih ne koriste. Jednak pristup kulturnome i znanstvenom naslijeđu čovječanstva pravo je svake osobe i pomaže promidžbu učenja i razumijevanja bogatstva i raznolikosti svijeta, ne samo za sadašnju generaciju nego i za one koje dolaze. Danas mnoge knjižnice djeluju digitalno i njihove digitalne usluge otvaraju novi put prema globalnome svijetu znanja i informacija, povezujući kulture neovisno o njihovim geografskim i društvenim granicama.16 Razvojem društva, mijenjaju se i zahtjevi za kompetencijama pojedinaca u mnogim područjima pa tako i u području pismenosti, koja je proširila svoje oblike i tako postala multifunkcionalna vještina koju je potrebno sustavno razvijati i usavršavati. Dok s jedne strane tehnologija napreduje iznimno brzo i mladi je prate gotovo u stopu, s druge se strane pojavljuje globalna informacijska nepismenost koju odlikuje površno pretraživanje i zadovoljstvo minimalnim količinama informacija prikupljenih u vrlo kratkom vremenu. Knjižnice se smatraju mjestima na kojima bi se trebalo sustavno provoditi informacijsko opismenjivanje kao dopuna redovnom školskom obrazovanju, ali to često nije tako. Problem je postao zainteresirati mlade za vrijedne informacijske izvore na internetu, kako za one na hrvatskome jeziku, tako i za one koji se pojavljuju npr. na engleskom jeziku, premda im u isto vrijeme taj jezik i nije toliko nepoznat i težak za korištenje u komunikaciji na društvenim mrežama ili za potrebe zabave. Put prema boljoj informacijskoj pismenosti mladih vodi preko ciljanih programskih aktivnosti, kojima se uz modernu i mladima zanimljivu tehnologiju, predstavljaju i nude sadržaji u obliku digitalno dostupnoga znanja. Takve aktivnosti zahtijevaju, kako dodatna sredstva za opremu, tako i sredstva za nabavku konkretne digitalne građe, posebno ako ona nije besplatna. U današnje vrijeme ta je građa ipak manji prioritet i stoga se slabije koristi i nabavlja u našim knjižnicama, prije svega jer knjižnice imaju ograničena sredstva.

IFLA-in Manifest za digitalne knjižnice. URL: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=156997 (2013-10-07) BAIER JAKOVAC / HEBRANG GRGIĆ 16

42


247

broj bibliografske jedinice

Literatura Borgman, Christine L. Od Gutenbergova izuma do globalnoga informacijskog povezivanja: pristup informaciji u umreženom svijetu. Zadar : Lokve; Naklada Benja, 2002. IFLA-in Manifest za digitalne knjižnice. URL: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=156997 (2013-1007) Lasić-Lazić, Jadranka; Špiranec, Sonja; Banek Zorica; Mihaela. Izgubljeni u novim obrazovnim okruženjima – pronađeni u informacijskom opismenjivanju. URL: hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=127116 (2013-10-28) Lau, Jesus. Smjernice za informacijsku pismenost u cjeloživotnom učenju : završna verzija, recenzirano 30. srpnja 2006. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2011. Stričević, Ivanka. Digitalni domorodci i digitalni imigranti. // Dijete i društvo : časopis za promicanje prava djeteta. 12, 1/2(2010), str. 83-92. Stropnik, Alka. Knjižnica za nove generacije : virtualni sadržaji i usluge za mlade. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2013. Špiranec, Sonja; Banek Zorica, Mihaela. Informacijska pismenost : teorijski okvir i polazišta. Zagreb : Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta, 2008.

BAIER JAKOVAC / HEBRANG GRGIĆ

43


247

broj bibliografske jedinice

Prilog 1. Anketa

Dragi učenici! Pred vama se nalazi anketa napravljena za potrebe diplomskog rada na temu Informacijska (ne)pismenost : istraživanje mladih korisnika knjižnica u Vukovaru, studentice diplomskog studija Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu Anite Baier Jakovac. Cilj ove ankete je istražiti poznavanje digitalnih knjižničnih zbirki i obrazovnih sadržaja u Hrvatskoj i svijetu te načine njihovog korištenja među mladima. Namijenjena je učenicima 7. i 8. razreda osnovnih škola te 1. i 2. razreda srednjih škola. Anketa je u potpunosti anonimna stoga vas molim da na sva pitanja odgovorite iskreno jer nema netočnih odgovora. Za ispunjavanje je potrebno 10-15 minuta. Hvala na suradnji!

SPOL ISPITANIKA:

M

Ž

RAZRED KOJI ISPITANIK TRENUTNO POHAĐA:

7.r.OŠ

8.r.OŠ

1.r.SŠ

2.r.SŠ

1. INTERNETU PRISTUPAM: (zaokružite jedan ili više odgovora) a/ putem računala kod kuće

d/ putem računala u gradskoj knjižnici

b/ putem računala u školi

e/ putem mobitela

c/ putem računala u školskoj knjižnici

f/ ne koristim internet

2. INTERNET NAJČEŠĆE KORISTIM ZBOG: (zaokružite jedan ili više odgovora) a/ igranja online igara b/ elektroničke pošte c/ korištenja društvenih mreža (FB, Twitter itd.) d/ traženja informacija za potrebe škole e/ informiranja o svemu i svačemu što me zanima f/ ne koristim internet BAIER JAKOVAC / HEBRANG GRGIĆ

44


247

broj bibliografske jedinice 3. Na sljedeće tvrdnje odgovori zaokruživanjem jednog od ponuđenih brojeva. Navedene vrijednosti znače: 1. U potpunosti se ne slažem 4. Djelomično se slažem

2. Djelomično se ne slažem 5. U potpunosti se slažem

3.1. Internet je mjesto gdje se mogu pronaći uvijek samo točne informacije o pojedinim temama 3.2. Internet je nabrži način pronalaženja potrebnih informacija za potrebe školskih zadataka 3.3. Za potrebe izrade seminarskih radova, plakata i sl. bolje je koristiti internet nego knjige 3.4. Knjige su zastarjeli izvor informacija 3.5. Na internetu je lako pronaći tražene informacije u kratko vrijeme 3.6. Za pretraživanje interneta nije potrebna posebna edukcija / obuka 3.7. Online enciklopedije su nepregledne i teške za pretraživanje 3.8. Prilikom pretraživanja online enciklopedija važno mi je da su na hrvatskom jeziku 3.9. Dobro poznavanje engleskog jezika uvjet je za pretraživanje online enciklopedija 3.10. Uvijek su bolji online strani sadržaji od onih na hrvatskom jeziku

3. Ne slažem se

1

2

3

4

5

1

2

3

4

5

1

2

3

4

5

1

2

3

4

5

1

2

3

4

5

1

2

3

4

5

1

2

3

4

5

1

2

3

4

5

1

2

3

4

5

1

2

3

4

5

4. Na sljedeće tvrdnje odgovori zaokruživanjem jednog od ponuđenih brojeva. Navedene vrijednosti znače: 1 – nikad

2 – vrlo rijetko

3 – ponekad

4 – vrlo često

5 – uvijek

4.1. Za potrebe rješavanja školskih zadataka koristim isključivo knjige, časopise itd.

1

2

3

4

5

4.2. Za potrebe rješavanja školskih zadataka koristim isključivo internet

1

2

3

4

5

4.3. Sve tražene informacije tražim i nalazim samo na Wikipediji

1

2

3

4

5

4.4. Informacije tražim na Proleksis enciklopediji

1

2

3

4

5

4.5. Informacije tražim u online enciklopedijama na engleskom jeziku

1

2

3

4

5

4.6. Informacije tražim i u knjigama i na internetu

1

2

3

4

5

4.7. Podatke nađene na internetu ne provjeravam nego ih samo kopiram i ispišem

1

2

3

4

5

4.8. S interneta koristim slike za prezentacije, plakate i sl.

1

2

3

4

5

4.9. Na internetu čitam lektire (podrazumijeva se e-lektira!)

1

2

3

4

5

BAIER JAKOVAC / HEBRANG GRGIĆ

45


247

broj bibliografske jedinice 5. Za sljedeće digitalne knjižnice, online enciklopedije itd. odaberi odgovore koji vrijede za tebe? 1 – znam i koristim

2 – znam, ali ne koristim

5.9. Hrvatski školski muzej

1

2

3

5.10. E-lektire

1

2

3

5.11. Simple English Wikipedia

1

2

3

5.12. Yahoo Kids

1

2

3

5.13. Fact Monster

1

2

3

3

5.14. Kids.net

1

2

3

2

3

5.15. Wikipedija

1

2

3

1

2

3

5.16. Kids Online – Library

1

2

3

1

2

3

5.17. StoryPlace: The Children's Digital Library

1

2

3

5.1. Internet Public Library

1

2

3

5.2. Proleksis enciklopedija

1

2

3

5.3. World Digital Library

1

2

3

5.4. Međunarodna dječja digitalna knjižnica – ICDL

1

2

3

5.5. e-knjižnica.carnet.hr

1

2

1

5.6. Encyclopedia Britannica online - kids.britannica 5.7. The World Book Encyclopedia 5.8. Hrvatska digitalizirana baština

3 – ne znam i ne koristim

6. Brojevima od 1 do 5 označi tvrdnje prema važnosti s tim da je 1 – najmanje važno, a 5 – najvažnije.

46

6.1. Važno mi je da pronađene informacije budu točne.

_____

6.2. Važno mi je da informacije pronađem maksimalno brzo.

_____

6.3. Važno mi je da su informacije s Interneta.

_____

6.4. Važno mi je da su informacije na hrvatskom jeziku.

_____

6.5. Važno mi je da informacije pronađem sam/a bez ičije pomoći.

_____

BAIER JAKOVAC / HEBRANG GRGIĆ


248

broj bibliografske jedinice

PRIMJENA INFORMACIJSKE I KOMUNIKACIJSKE TEHNOLOGIJE U ODGOJNOOBRAZOVNOM SUSTAVU KAO POLAZIŠTE NASTAVI USMJERENOJ NA UČENIKA U OSNOVNIM I SREDNJIM ŠKOLAMA Implementation of information and communication technology in educational system as a starting point for student-centered teaching in elementary schools and high schools

Izabela Mlinarević, Osnovna škola Čakovci izabela.mlinarevic@gmail.com Ivana Stanić, Agencija za odgoj i obrazovanje Osijek ivana.stanic@azoo.hr Tamara Zadravec, Sveučilište J. J. Strossmayera Osijek Odjel za kulturologiju tzadrave@unios.hr

UDK / UDC 007:37.014 Istraživanje / Research paper Primljeno / Received : 30.09.2015.

Sažetak Poboljšavanje ključnih kompetencija buduće mlade radne snage uključuje i poznavanje informacijske pismenosti. Pripremanje učitelja, nastavnika i stručnih suradnika knjižničara za primjenu informacijske i komunikacijske tehnologije (u daljnjem tekstu: IKT) također je ključno jer upravo oni imaju značajnu ulogu u pomaganju učeniku u usvajanju i razvoju znanja i vještina iz IKT-a koje će mu biti potrebne kasnije u životu. Također, uvođenje IKT-a u nastavni proces osuvremenjuje

MLINAREVIĆ / STANIĆ / ZADRAVEC

47


248

broj bibliografske jedinice

nastavni proces te potpomaže usmjeravanje poučavanja na učenika. U skladu s tim, nastava usmjerena na učenike pospješuje razvoj pojedinca te utječe na njegovo kritičko promišljanje i prepoznavanje osobnoga postignuća. Za potrebe ovoga istraživanja sastavljen je anketni upitnik kojim je utvrđena primjena IKT-a i njen utjecaj na učenika u svladavanju nastavnih sadržaja u odgojno-obrazovnom procesu. Uzorak istraživanja činio je 421 učenik osnovnih i srednjih škola te je u prvom redu provedena analiza informacijske i medijske pismenosti učenika u odgojno-obrazovnom procesu, odnosno utvrđeno je koliko su učenici upoznati s informacijskom i medijskom pismenošću u odgojno-obrazovnom sustavu te moguće razlike u rezultatima s obzirom na dob učenika. Utvrđeni rezultati upućuju na upoznatost korisnika školskih knjižnica s pojmom informacijske pismenosti koji svoja znanja i kompetencije primjene informacijske pismenosti procjenjuju iznadprosječno, dok korištenje IKT-a za uspješnije svladavanje nastavnih sadržaja procjenjuju prosječno. Rezultati potvrđuju da je u odgojnoobrazovnom sustavu nužno nastaviti provoditi poučavanje informacijskoj i medijskoj pismenosti kako bi korisnici školske knjižnice što ranije osvijestili ideju cjeloživotnoga učenja i što se ranijeosposobili za njegovo provođenje. Ključne riječi: informacijske i komunikacijske tehnologije, učenici, nastava usmjerena na učenike, stručni suradnici knjižničari, učitelji Summary Improving core competences of future young workforce includes knowledge of information literacy. Preparing teachers and school librarians for implementation of information and communication technology is also crucial because they have a significant role in helping the student in the acquitement and development of ICT knowledge and skills that he will need in later life. Also, the introduction of ICT in the teaching process modernizes teaching process and supports teaching directed to students (student-centered teaching). Accordingly, class directed to students promotes individual development and impacts critical thinking and recognition of personal achievement. For the purpose of this study a questionnaire has been made which determined the application of ICT and its impact on students in mastering the

48

MLINAREVIĆ / STANIĆ / ZADRAVEC


248

broj bibliografske jedinice

educational content in the learning process. The sample contained answers of 421 elementary and high school students and primarily the analysis of information and media literacy of students in the learning process, as well as determined how much students are familiar with the information and media literacy in the educational system and the possible differences between the results according to age of students. These results indicate the familiarity of school library users' with the concept of school information literacy who also assess their skills and competencies of information literacy applications above average, while the use of ICT for successful mastering of education content they estimate as average. The results confirm that the educational system must continue to implement the teaching of information and media literacy to users of the school library in order to increase awareness of lifelong learning in early age and to qualify them for its implementation. Key words: information and communication technology, students, student-centered teaching, school librarians, teachers.

Uvod Primjena informacijske i komunikacijske tehnologije u odgojno-obrazovnom sustavu važan je element kojim se hoće osigurati učinkovitost hrvatskog obrazovnog sustava a slijedom toga i konkurentnost hrvatskog gospodarstva. Gotovo sve zemlje koje primjenjuju Europski kvalifikacijski okvir za cjeloživotno učenje1 navode kako primjenjuju informacijsku i komunikacijsku tehnologiju kao sredstvo za pomoć učenicima pri usvajanju barem nekih kompetencija. Europski strateški dokumenti poput Lisabonske strategije2 naglašavaju potrebu za promicanjem obrazovanja i osposobljavanja u području upotrebe informacijske i

Zakon o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru. Narodne novine 22/2013. URL: http://narodnenovine.nn.hr/default.aspx (2015-11-27) 2 Na sastanku Europskog vijeća, održanome u ožujku 2000. godine u Lisabonu, čelnici vlada i država članica Europske unije postigli su dogovor o zajedničkom strateškom cilju prema kojemu bi EU do 2010. godine trebao postati najkonkurentnije i najdinamičnije gospodarstvo svijeta utemeljeno na znanju, te sposobno za održivi gospodarski rast, s najvećom stopom zaposlenosti i snažnom gospodarskom i socijalnom kohezijom. Radi postizanja tog cilja usvojena je tzv. Lisabonska strategija, odnosno Lisabonska 1

MLINAREVIĆ / STANIĆ / ZADRAVEC

49


248

broj bibliografske jedinice

komunikacijske tehnologije kako bi uspostavili konkurentnije gospodarstvo utemeljeno na znanju. Zato je i Međunarodno udruženje za vrednovanje obrazovnih postignuća (IEA) 2006. godine provelo studiju o informacijskim i komunikacijskim tehnologijama u europskim obrazovnim sustavima kojom su ustanovili da upotreba IKT-a u školama ima učinak na metode poučavanja koje nastavnici koriste. Europska komisija također je naglasila potencijal IKT-a u svrhu poticanja inovacija u pristupu poučavanju i učenju, a mogućnosti koje nudi IKT (npr. umrežavanje, interakcija, pronalaženje informacija, prezentacija i analiza) smatraju se osnovnim elementima u izgradnji vještina za 21. stoljeće. Sve je to pridonijelo uključivanju IKT-a i njegove pedagoške upotrebe u kurikulume pojedinih zemalja kao i u stručno usavršavanje nastavnika u tome području.3 Upravo zato neophodno je informacijske i komunikacijske tehnologije približiti svim sudionicima odgojno-obrazovnog procesa. U današnje vrijeme jedan je od ciljeva obrazovanja pronaći polazište u primjeni tehnologije kroz sve nastavne predmete kako bi se, između ostaloga, pridonijelo produktivnijoj komunikaciji s lokalnom zajednicom, drugim školama u Republici Hrvatskoj i međunarodnoj suradnji. Kako bi odgovorila ovim izazovima suvremenosti Vlada Republike Hrvatske 2013. godine izradila je dokument pod nazivom Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije koja kao glavne ciljeve navodi: “Kvalitetno obrazovanje dostupno svima pod jednakim uvjetima i znanost koja unaprjeđuje ukupni svjetski fond znanja te pridonosi boljitku hrvatskog društva. Strategija uvodi cjeloživotno učenje kao princip na kojem se zasniva cjelokupno obrazovanje. Cilj je razviti procese i sustav priznavanja neformalno stečenih znanja i ještina

te

potaknuti

primjenu

informacijsko-komunikacijskih

tehnologija

u

obrazovanju.”4 Navedena Strategija najavljuje primjenu IKT-a u obrazovanju što je već započeto Nacionalnim obrazovnim kurikulumom za predškolski odgoj i obrazovanje te opće agenda, s programom koji povezuje kratkoročne političke inicijative te srednjoročne i dugoročne gospodarske reforme. Vidi. URL: http://www.ijf.hr/pojmovnik/lisabon.htm (2015-9-27) 3 Vidi. Ključni podaci o učenju i inovacijama kroz ICT u školama u Europi 2011., 2011. URL: http://eacea.ec.europa.eu/Education/eurydice/documents/key_data_series/129HR.pdf (2015-9-27) 4 Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije. Dostupno na https://vlada.gov.hr/UserDocsImages//Materijali%20za%20istaknuto/2014/Strategija%20obrazovanja %20znanosti%20i%20tehnologije//Strategija%20OZTRadni%20materijal%20rujan%202013%20(1).pdf (2015-12-3)

50

MLINAREVIĆ / STANIĆ / ZADRAVEC


248

broj bibliografske jedinice

obvezno i srednjoškolsko obrazovanje iz 2010. godine ishodima učenja međupredmetne teme informacijske i komunikacijske tehnologije koji između ostalog navode da će učenici: 

“biti osposobljeni za prepoznavanje i izbor informacija potrebnih za određene situacije te vrjednovati odgovarajuće izvore informacija

biti osposobljeni prikazati informacije na jasan, logičan, sažet i precizan način razložno i učinkovito rabiti informacijsku i komunikacijsku tehnologiju za: o

traženje i prikupljanje podataka te njihovu pohranu, pretraživanje, obradu i organizaciju, analizu i sintezu strukturiranih informacija

o

istraživanje, modeliranje i simuliranje različitih procesa i pojava u prirodi i društvu

o

rješavanje problema u različitim situacijama

o

stvaranje i prikazivanje vlastitih ideja i materijala

o

učinkovito samostalno učenje služeći se računalom kao medijem

o

komunikaciju i suradnju s drugima razviti svijest o primjeni informacijske i komunikacijske tehnologije u društvu i njezinim posljedicama

razviti kritičan i misaoni stav o pitanjima vezanima za valjanost i pouzdanost dostupnih informacija te o pravnim i etičkim načelima interaktivnoga korištenja tehnologijama informacijskoga društva.”5 Razvojem informatičke tehnologije sve se više susrećemo s pojmom informatičke

pismenosti, ali i širim pojmom informacijske pismenosti, koja je osnova za razvoj suvremenoga društva6. Shodno tome jedna je od zadaća suvremene škole ponuditi nove pristupe u odgoju i obrazovanju te nove oblike učenja. No osim učitelja i nastavnika i stručni suradnici knjižničari važna su karika u osposobljavanju učenika za skup pismenosti za 21. stoljeće . Već je i u samim postavkama odgojno-obrazovnoga rada školske knjižnice istaknuto upućivanje u način i metode rada na istraživačkim zadaćama uz upotrebu izvora informacija na različitim medijima, poučavanje za

Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje / urednici Radovan Fuchs, Dijana Vican, Ivan Milanović Litre. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH, 2010., str. 46. 6 Nadrljanski, Đorđe. Informatička pismenost i informatizacija obrazovanja. // Informatologia 39 (2006), str. 262. 5

MLINAREVIĆ / STANIĆ / ZADRAVEC

51


248

broj bibliografske jedinice

samostalno učenje te poučavanje učenika informacijskoj pismenosti7. „U današnjem društvu informacijska pismenost jedna je od važnih sastavnica čovjekove pismenosti uopće. Ona uključuje razumijevanje i upotrebu informacija, ne samo iz klasičnih izvora znanja, nego i onih posredovanih suvremenom tehnologijom. Upravo u osposobljavanju korištenja toga oblika pismenosti, školska knjižnica dobiva veću ulogu jer poučava učenike samostalnom projektno-istraživačkom radu, potiče ih na stvaralačko i kritičko mišljenje pri pronalaženju, selektiranju, vrednovanju i primjeni informacija.”8 Iz svega navedenog vidimo kako je pismenost posljednjih desetljeća evoluirala te informacijska pismenost preuzima važnu funkciju u cjeloživotnom obrazovanju. Prema Nadrljanskom, informacijski pismena osoba zna učiti jer zna na koji je način znanje organizirano, kako naći informacije koje su joj potrebne i kako preraditi i koristiti nađene informacije na način da i drugi mogu učiti iz njih.9 Osim informacijske pismenosti, u posljednje vrijeme, širenjem medijskog prostora, sve češće govorimo i o medijskoj pismenost koja je postala toliko neophodna da je UNESCO 2011. godine izdao publikaciju pod nazivom Media and Information Literacy Curiculum for Teachers10, dok je IFLA 2011. preporučila IFLA Media and Information Literacy Recommendations11 kojima predlaže sedam točaka kojima se medijska i informacijska pismenost i cjeloživotno učenje implementiraju u postojeće strukture. Nedostatak je taj što se ni medijsko i ni informacijsko opismenjavanje ne provode sustavno kroz sve razine obrazovanja. Stoga bi ispitivanje kompetencija sudionika odgojno-obrazovnoga procesa predstavljalo korak dalje usustavljivanju medijske i informacijske pismenosti, što bi imalo velik učinak na odgojno-obrazovni sustav i stvaranje kompetencija za aktivno i odgovorno građanstvo. Upravo je suvremena djelatnost škole usmjerena poučavanju informacijskoj pismenosti te ima bitan utjecaj na oblikovanje ove kompetencije. Multimedijski prikazi i pristupi računalnim mrežama omogućuju učenicima brz pristup informacijama i njihovo

Vidi. URL: http://www.nsk.hr/wp-content/uploads/2012/01/Standard-za-%C5%A1kolskeknji%C5%BEnice.pdf (2015-9-27) 8 Nastavni plan i program za osnovnu školu / tekst uredili Dijana Vican, Ivan Milanović Litre. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH, 2006., str.19. 9 Nadrljanski, Đorđe. Nav. dj., str. 262. 10 Vidi. Media and Information Literacy Curiculum for Teachers. URL: http://unesdoc.unesco.org/images/0019/001929/192971e.pdf (2015-9-27) 11 Media and Information Literacy Recommendations. URL: http://www.ifla.org/files/assets/informationliteracy/publications/media-info-lit-recommend-en.pdf (2015-9-27) 7

52

MLINAREVIĆ / STANIĆ / ZADRAVEC


248

broj bibliografske jedinice

pretraživanje. Pronalaženje relevantnih izvora informacija kod učenika predstavlja poseban diskurs u sustavu obrazovanja koji je, kako je prethodno navedeno, nedovoljno zastupljen stoga je neophodno utvrđivanje razina kojima učenici dolaze do informacija i koliku važnost prepoznaju u pronalaženju objektivne i svrhovite informacije. Jedan od temeljnih ishoda na koje se treba usmjeriti u sustavu odgojno-obrazovnog rada jest poučiti učenike učenju usmjerenom na razvijanje profesionalnih i osobnih kompetencija u svrhu razvijanja pozitivne slike o samo sebi kao i kritičkom promišljanju. Zahtjevi suvremenog društva rastu naglim tehnološkim razvojem te postavljaju nova očekivanja iskazana kompetencijama usklađenima s trenutnim zahtjevima globalizacije, modernizacije te društva znanja. Tu je ujedno prisutan i nagli porast informacija do kojih dolaze i s kojima odrastaju i sami učenici. Novi pristupi u odgojnoobrazovnom procesu (nastava usmjerena na učenika) postavljaju pred učenika potrebu za samostalnim istraživačkim radom i uporabom drugih izvora informacija (baza podataka). Iz tog se razloga nametnula nužnost informacijske i medijske pismenosti kao potporanj

novim

modelima

učenja

i

poučavanja.

Uvođenje

informacijske

i

komunikacijske tehnologije postavlja novu dimenziju u odgojno-obrazovni sustav, ali i potiče učitelje, nastavnike, stručne suradnike knjižničare i učenike u ostvarivanju ishoda učenja usmjerenih na pojedinca (učenika) te postavlja nove zahtjeve za cjeloživotno učenje. Odgojno-obrazovni sustav je tijekom posljednjih godina od učenja usmjerenog na sadržaj poučavanja usmjeren na učenika te na učenje kroz pristup informacijama od osoba koje prenose znanje, ali i iz informacijskih izvora. Stoga možemo prepoznati tendenciju poučavanja učenika kako postati učinkoviti korisnici informacije bez obzira na oblik u kojem je tražena. Ujedno se uočava potreba za većom informacijskom i medijskom pismenosti učitelja, nastavnika i stručnih suradnika knjižničara kako bi razine njihovih kompetencija pridonijele učinkovitijem nastavnom procesu usmjerenom na učenika. Razvojem informacijske i komunikacijske tehnologije škola ima obvezu ponuditi nove pristupe u odgoju i obrazovanju usmjerene na razvijanje znanja, vještina i sposobnosti učenika (čak i Nacionalni

okvirni kurikulum za predškolski odgoj i

obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje iz 2010. godine navodi, između ostalih osam temeljnih kompetencija za cjeloživotno učenje, i jednu pod nazivom digitalna kompetencija koja se odnosi na osposobljenost za sigurnu i kritičku upotrebu informacijsko-komunikacijske tehnologije za rad, u osobnomu i društvenomu životu te u

MLINAREVIĆ / STANIĆ / ZADRAVEC

53


248

broj bibliografske jedinice

komunikaciji12). U današnjem društvu informacijska pismenost je jedna od važnih sastavnica čovjekove pismenosti jer uključuje razumijevanje i uporabu informacija, ne samo iz klasičnih izvora znanja, nego i onih posredovanih suvremenom tehnologijom. Upravo u osposobljavanju korištenja tog oblika pismenosti (informacijske pismenosti koja je nadređena ostalim oblicima pismenosti) škola dobiva veću ulogu, jer poučava učenike samostalnom projektno-istraživačkom radu, potiče ih na stvaralačko i kritičko mišljenje pri pronalaženju, selektiranju, vrednovanju i primjeni informacija.13 Upravo je suvremena djelatnost škole usmjerena poučavanju ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje što uključuje i širok niz pismenosti među kojima su i informacijska i medijska pismenost. Razvijanje informacijskih vještina te stjecanje znanja kroz ishode učenja danas je u školama zastupljeno i programima e-učenja. Naravno, ovakvi oblici učenja u škole još uvijek ulaze kroz projekte koji su različite vremenske i prostorne pokrivenosti. Tijekom školske godine 2014./2015. u Republici Hrvatskoj provedena je prijava i odabir škola za uključivanje u projekt e-Škola. Naglasak je ovog projekta na lakšem praćenju napretka učenika utemeljenom na pronalaženju informacija na različitim izvorima. Informacijski izvori dobivaju potpuno novu ulogu u obrazovnom procesu, a izgradnja kompetencija obuhvaćenih informacijskom pismenošću evidentno bi mogla utjecati na kvalitetu obrazovnih iskustava i pozitivne ishode učenja.14 Prepoznajući važnost svega navedenog provedeno je istraživanje među učenicima osnovnih i srednjih škola Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije kako bi se utvrdilo poznavanje informacijske i medijske pismenosti i kako bi ubuduće mogli informacijski opismenjavati učenike za kvalitetno i odgovorno korištenje medija za cjeloživotno učenje.

Nav. dj. Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje / urednici Radovan Fuchs, Dijana Vican, Ivan Milanović Litre. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH, 2010., str. 12. 13 Nav. dj. Nastavni plan i program za osnovnu školu / tekst uredili Dijana Vican, Ivan Milanović Litre. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH, 2006., str. 19. 14 Špiranec, Sonja; Banek Zorica, Mihaela. Informacijska pismenost: teorijski okvir i polazišta. Zagreb: Filozofski fakultet, Odsjek za informacijske znanosti, Zavod za informacijske studije, 2008., str. 13. 12

54

MLINAREVIĆ / STANIĆ / ZADRAVEC


248

broj bibliografske jedinice

Metodologija Cilj ovoga istraživanja jest u sklopu šire analize informacijske i medijske pismenosti učenika u odgojno-obrazovnom procesu utvrditi koliko su učenici upoznati s informacijskom i medijskom pismenosti u odgojno-obrazovnom sustavu te moguće razlike u rezultatima s obzirom na dob učenika. S obzirom na cilj istraživanja, pretpostavlja se da će učenici osnovnih i srednjih škola s područja Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije iskazati stupanj informacijske pismenosti koja polazište nalazi u pretraživanju bazi podataka, ali i u evaluaciji i kritičkom procjenjivanju informacija. Pretpostavlja se potvrđivanje da stručni suradnici knjižničari unaprjeđuju informacijsku i medijsku pismenost učenika u odgojno-obrazovnom procesu kao i da učitelji i nastavnici uvođenjem informacijske i medijske pismenosti učenika povećavaju kompetencije učenika kroz razine odgojnoobrazovnog sustava. Instrumenti Za potrebe istraživanja osmišljen je upitnik o primjeni informacijske i komunikacijske tehnologije u odgojno-obrazovnom sustavu kao polazište nastavi usmjerenoj na učenika u osnovnim i srednjim školama. Sastojao se od 11 tvrdnji koje su podijeljene u 3 subskale. Svakoj tvrdnji iz upitnika pridružena je ljestvica procjene Likertova tipa od 5 stupnjeva sa značenjem: 1-uopće se ne slažem, 2-donekle se ne slažem, 3-niti se slažem, niti se ne slažem, 4-uglavnom se slažem, 5-u potpunosti se slažem. (1) Prva subskala mjeri procjene znanja i kompetencije stečene obrazovanjem učenika (ukupno 3 čestica; čestica: 1, 2, 3). Minimalni mogući rezultat na ovoj subskali iznosio je 3, maksimalni mogući 15 bodova. (2) Druga subskala mjeri korištenje IKT-a za uspješnije svladavanje nastavnih sadržaja (ukupno 4 čestice; čestica 6,7,8,9). Minimalni mogući rezultat na ovoj subskali iznosio je 4, maksimalni mogući 20 bodova.

MLINAREVIĆ / STANIĆ / ZADRAVEC

55


248

broj bibliografske jedinice

(3) Treća subskala mjeri koliko učenici koriste baze podataka za pretraživanje informacija (ukupno 3 čestice; čestice: 10,11,12). Minimalni mogući rezultat na ovoj subskali iznosio je 3, maksimalni mogući 15 bodova. Sudionici i postupak U istraživanju je sudjelovao 421 učenik osnovnih i srednjih škola Vukovarskosrijemske i Osječko-baranjske županije. Prikupljeni su podaci o dobi, spolu i školama iz kojih dolaze. Pitanja su analizirana na način da se za svaki pojedini ponuđeni odgovor računala frekvencija odgovora. Raspon dobi sudionika iznosio je od 11 do 19 godina. Najveći broj sudionika (221 sudionik) imao je od 11 do 15 godina. Uzorak se sastojao od 209 učenica i 212 učenika. Najveći broj sudionika jest iz škola u gradu, a manji je broj sudionika iz škola u selu (40 škola u gradu, a 25 škola u selu). Istraživanje je provedeno tijekom 2014. godine. Sudionicima je podijeljen anketni upitnik o primjeni informacijske i komunikacijske tehnologije u odgojno-obrazovnom sustavu kao polazište nastavi usmjerenoj na učenika u osnovnim i srednjim školama. Rezultati i rasprava Podaci su obrađeni statističkim programom SPSS 20.0. Deskriptivni podatci odnosili su se na uvodna pitanja, a analizirani su tako da se za svaki pojedini ponuđeni odgovor računala frekvencija dobivenih odgovora. Rezultati istraživanja pokazali su koliko se učenika tijekom školovanja susrelo s pojmom informacijske pismenosti. To potvrđuje rezultat od 190 učenika osnovnih škola (57%) i 40 učenika srednjih škola (45%). Ovaj je rezultat ujedno i pokazatelj nedovoljne zastupljenosti nastavnih tema iz područja informacijske pismenosti sukladno Nastavnom planu i programu, 2006., i sadržajima prema Glasniku Ministarstva kulture i prosvjete Republike Hrvatske, Nastavni plan i program za gimnazije, posebno izdanje, 1994. O ulozi školske knjižnice i njenom značaju u informacijskom dobu ispitanici navode sljedeće: da knjižnicu smatraju važnu u informacijskom dobu navodi 127 učenika osnovnih škola (38 %) i 43 učenika srednjih škola (49 %). Kako smo već naveli,

56

MLINAREVIĆ / STANIĆ / ZADRAVEC


248

broj bibliografske jedinice

jedna je od odgojno-obrazovnih djelatnosti u školskoj knjižnici prema Standardu za školske knjižnice i poučavanje učenika informacijskoj pismenosti15 te vidimo kako se taj postotak povećava s dobnom razinom obrazovanja. Više od pola ispitanih učenika osnovnih i srednjih škola (55%) susrelo se s pojmom informacijske pismenosti što je važno polazište za daljnju nadgradnju tijekom cjeloživotnog učenja na višim razinama obrazovanja, u kasnijem stručnom usavršavanju ili neformalnom/informalnom obrazovanju. Daljnjom analizom podijeljenom u tri subskale potvrđeni su rezultati pokazali kompetencije stečene obrazovanjem, korištenje IKT-a u svrhu uspješnije realizacije sadržaja odgojno-obrazovnog procesa i korištenje bazi podataka u svrhu pretraživanja informacija. Na pitanja iz prve subskale kojom se mjeri procjena znanja i kompetencije stečene obrazovanjem učenika iz područja informacijske pismenosti dobiven je iznadprosječan rezultat M=11,21. S obzirom na teorijski minimum 3 i maksimum 15, dobivena iznadprosječna vrijednost je poprilično viša od očekivane. Dakle, učenici su na čestice iz ove subskale u prosjeku odgovarali s 4 (uglavnom se slažem) što znači da svoje znanje i kompetencije stečene obrazovanjem iz područja informacijske pismenosti ocjenjuju iznad prosjeka. Rezultati dobiveni ovom subskalom pokazatelj su učinkovitosti neposrednog rada učitelja, nastavnika i stručnih suradnika školskih knjižničara kao i motiviranosti istih za unaprjeđenje nastavnog procesa. Na pitanja iz druge subskale kojom je mjereno korištenje IKT-a za uspješnije svladavanje nastavnih sadržaja učenici su u prosjeku odgovarali s 3 (niti se slažem, niti ne slažem). S obzirom da je prosječan broj bodova koji su učenici ostvarivali na subskali korištenja elektroničkih izvora u nastavi bio M=9,43 (mogući teorijski minimum iznosio je 4, a maksimum 20), može se zaključiti kako učenici IKT koriste povremeno. Razlog povremene zastupljenosti je nedovoljna zastupljenost IKT-a u odgojno-obrazovnim ustanovama i nedovoljna educiranost učitelja u primjeni istih u nastavanom procesu. Istraživanja su pokazala kako primjena IKT-a može povećati motiviranost učenika za učenje jer se učeniku daje više kontrole nad samim iskustvom učenja. Primjena IKT-a od strane učenika može također olakšati personalizirano i individualizirano učenje. Nadalje, ako se IKT koristi kao podrška učenju vezanom za određeni nastavni predmet, to može

Nav. dj. URL: http://www.nsk.hr/wp-content/uploads/2012/01/Standard-za-%C5%A1kolskeknji%C5%BEnice.pdf (2015-9-27) 15

MLINAREVIĆ / STANIĆ / ZADRAVEC

57


248

broj bibliografske jedinice

imati pozitivni učinak na učenička postignuća16 tako da svakako trebamo poticajno djelovati na korištenje IKT-a u nastavnom procesu kako bi ovi rezultati bili još bolji. Rezultati treće subskale koja se odnosi na pitanja koliko učenici koriste baze podataka za pretraživanje informacija potvrđuju da učenici prosječno koriste postupke pretraživanja bazi podataka. Značajan je pokazatelj da učenici prvo pretražuju internet 89 % (OŠ), a učenici srednjih škola internet pretražuju 93 %. Rezultati potvrđuju da je u odgojno-obrazovnom sustavu nužno nastaviti provoditi poučavanje informacijskoj i medijskoj pismenosti kako kroz obrazovnu horizontalu tako i vertikalu kako bi ishodi poučavanja ostvarili svoj puni učinak te ostali suputnik kroz cjeloživotno obrazovanje. Permanentno usavršavanje učitelja treba se provoditi kontinuirano na svim razinama, a provođenje licenciranja učitelja (Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, NN 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12 94/13 i 152/14) doprinijelo bi uočavanju i prepoznavanju važnosti od strane odgojnoobrazovnih radnika.

Zaključak Rezultati ovoga istraživanja pokazali su koliko su knjižnice važne korisnicima školskih knjižnica u informacijskom dobu te koliko su se korisnici školskih knjižnica tijekom obrazovnoga procesa uopće susretali s pojmom informacijske pismenosti. U ispitanom uzorku sudionici su izjavili kako svoja znanja i vještine procjenjuju iznadprosječno, dok korištenje IKT-a za uspješnije svladavanje nastavnih sadržaja procjenjuju prosječno. Činjenica da korisnici prosječno koriste baze podataka, odnosno da u pretraživanju informacija najčešće koriste internetske tražilice govori u prilog tome da je u odgojno-obrazovnom sustavu potrebno staviti veći naglasak na programe obrazovanja za informacijsku i medijsku pismenost kroz sva predmetna područja i kroz sve razrede. Konačni zaključak ovoga rada bio bi da s obzirom kako je odgojno-obrazovni sustav tijekom posljednjih godina evoluirao od učenja usmjerenog na sadržaj

16Nav.

dj. URL: Ključni podaci o učenju i inovacijama kroz ICT u školama u Europi 2011., 2011. URL: http://eacea.ec.europa.eu/Education/eurydice/documents/key_data_series/129HR.pdf (2015-9-27)

58

MLINAREVIĆ / STANIĆ / ZADRAVEC


248

broj bibliografske jedinice

poučavanja do onog usmjerenog na učenika te na učenje kroz pristup informacijama od osoba koje prenose znanje, ali i iz informacijskih izvora - potrebno je prepoznati nužnost poučavanja učenika kako postati učinkoviti korisnik informacije bez obzira na oblik u kojem je tražena. Ujedno se uočava potreba za većom informacijskom i medijskom pismenosti učitelja, nastavnika i stručnih suradnika knjižničara kako bi razine njihovih kompetencija pridonijele učinkovitijem nastavnom procesu usmjerenom na učenika. Razvojem informacijske i komunikacijske tehnologije škola ima obvezu ponuditi nove pristupe u odgoju i obrazovanju usmjerene na razvijanje znanja i vještina učenika koji bi bili osposobljeni za sudjelovanje u društvu znanja i kako bi odgovorili izazovima svjetskoga tržišta.

Literatura http://www.ijf.hr/pojmovnik/lisabon.htm (2015-9-27) Ključni podaci o učenju i inovacijama kroz ICT u školama u Europi 2011., 2011. URL: http://eacea.ec.europa.eu/Education/eurydice/documents/key_data_series/129HR.pdf (2015-9-27) Media and Information Literacy Curiculum for Teachers. URL: http://unesdoc.unesco.org/images/0019/001929/192971e.pdf (2015-9-27) Media and Information Literacy Recommendations. URL: http://www.ifla.org/files/assets/information-literacy/publications/media-info-litrecommend-en.pdf (2015-9-27) Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje / urednici Radovan Fuchs, Dijana Vican, Ivan Milanović Litre. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH, 2010. Nadrljanski, Đorđe. Informatička pismenost i informatizacija obrazovanja. // Informatologia 39 (2006). Nastavni plan i program za osnovnu školu / tekst uredili Dijana Vican, Ivan Milanović Litre. Zagreb: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH, 2006. Standard za školske knjižnice. http://www.nsk.hr/wpcontent/uploads/2012/01/Standard-za-%C5%A1kolske-knji%C5%BEnice.pdf (2015-927)

MLINAREVIĆ / STANIĆ / ZADRAVEC

59


248

broj bibliografske jedinice

Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije. Dostupno na https://vlada.gov.hr/UserDocsImages//Materijali%20za%20istaknuto/2014/Strategija %20obrazovanja%20znanosti%20i%20tehnologije//Strategija%20OZTRadni%20materijal%20rujan%202013%20(1).pdf (2015-12-3) Špiranec, Sonja; Banek Zorica, Mihaela. Informacijska pismenost: teorijski okvir i polazišta. Zagreb: Filozofski fakultet, Odsjek za informacijske znanosti, Zavod za informacijske studije, 2008. Zakon o Hrvatskom kvalifikacijskom okviru. Narodne novine 22/2013. URL: http://narodne-novine.nn.hr/default.aspx (2015-11-27)

60

MLINAREVIĆ / STANIĆ / ZADRAVEC


249

broj bibliografske jedinice

PREDMETNA OBRADA NA ODJELU ESEJA I KNJIŽEVNIH KRITIKA NA PRIMJERU NARODNE KNJIŽNICE I ČITAONICE VLADO GOTOVAC SISAK Creating Subject Catalogues in the Department of Essays and Literary Reviews with the Examples from Vlado Gotovac library in Sisak

Željka Turk Joksimović Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak zturk@nkc-sisak.hr

UDK / UDC 027.022(497.5 Sisak): 025.343.1 Stručni rad / Professional paper Primljeno / Received : 19.05.2015.

Sažetak Odjel eseja i književne kritike Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac Sisak, smješten u Odjelu za odrasle, sastoji se od velikog broja serijskih i monografskih publikacija, koje su sve predmetno analizirane i sadržajno označene. Od toga je značajan dio pohranjen u predmetni katalog na listićima, a od 1993. godine knjižni se fond bezobzira na oblik i kontinuaciju ažurira u integriranome knjižnično-informacijskom sustavu CROLIST. Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak više od 60 godina temeljito vodi predmetne kataloge za eseje i književnu kritiku, kao i za stručnu literaturu. Ovi katalozi predstavljaju velik i neograničen izvor informacija pri pretraživanju, kako od strane knjižničarâ, tako i korisnikâ. U radu su navedene prednosti, ali i nedostaci predmetnih kataloga u svim oblicima, koji teže za potpunom ujednačenošću u izradi, što je onemogućeno različitim načinom razmišljanja onih koji se bave predmetnim označivanjem i predmetnom analizom. Cilj je ovoga rada prikazati usporedbu u vođenju staroga predmetnog kataloga na listićima i predmetnoga kataloga TURK JOKSIMOVIĆ

61


249

broj bibliografske jedinice

u računalnome sustavu. U prvome dijelu rada opisan je početak i proces bilježenja predmetnih odrednica, a u drugome se nalaze primjeri iz knjižnične računalne baze u čijem kreiranju sudjeluje veći broj knjižničara različitih obrazovnih profila. Prikazani su primjeri iz računalne baze Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac Sisak u usporedbi s primjerima cjelokupnoga integriranog knjižničnog informacijskog sustava CROLIST, u želji da se izbjegne nedosljednost u predmetnom označivanju i pronađu najbolja i najpogodnija rješenja. Ključne riječi: predmetni katalog,

predmetna odrednica, tematska predmetna

odrednica Summary The Department of Essays and Literary Critical Reviews of the Public Library Vlado Gotovac in Sisak, situated at the department for adult users, consists of a large number of serial and monographic publications which are analsyed and marked based on their subjects. Much of the enlistments is stored in the catalogue in paper form, and since 1993 the remaining and the new part of the fundus is stored with the help of the IT system CROLIST; which is an integrated librarian system. For the past 60 years the Public Library Vlado Gotovac in Sisak has thoroughly conducted its subject catalogues (for essays and literary reviews as well as for specialised literature). These catalogues have proven to be a great help and source in researching not only for the librarians but also for the library users. This article shows positive qualities as well as drawbacks of such catalogues in all their forms, which should be unified. This unfortunately, is not enabled due to different opinions and ways of creating a catalogue of those who are dealing with subject analysis. The aim of this article is to compare the old way of creating the library database in paper format and the catalogues created with the help of IT systems. The first part of the article describes the beginning and the process of storing subject entries and the second part of the article there are examples from the library database for which numerous librarians of different educational profiles are responsible. The examples include data form the database of the Public Library Vlado

62

TURK JOKSIMOVIĆ


249

broj bibliografske jedinice

Gotovac, as well as those taken from the CROLIST database with the aim of avoiding inconsistencies in subject listings and find the most suitable and convinient solutions. Keywords: subject catalogue, subject entry, topic subject entry

Uvod Da bi došlo do procesa temeljite predmetne obrade knjiga i periodičnih publikacija, u Narodnoj knjižnici i čitaonici Vlado Gotovac Sisak1, bila je potrebna interakcija na relaciji korisnik-informator, kao i dug proces popunjavanja fonda i proširivanja zahtjeva korisnika. U početku je korisnički zahtjev bio sadržajno skroman ne zahtijevajući puno traženja i prebiranja po memoriji knjižničara, već je u rangu rutinskog upita tražio i rutinski odgovor. Pod rutinskim pitanjima podrazumijevaju se pitanja o posjedovanju određenih naslova knjiga i časopisa, nesnalaženju u prostoru i na policama, potraživanje sugestija za čitanjem određene vrste literature te brojnih drugih informacija čiji se sadržaj može riješiti odmah, bez konzultiranja priručnika ili sekundarne literature. To i nije bilo teško budući da je fond bio poznat i nevelik. Razvoj predmetnog kataloga u povijesnom kontekstu U samim počecima organiziranja rada u NKČ Sisak nastaje, osim abecednoga (matičnog) i naslovnog, i predmetni katalog, koji je obuhvaćao područje književnosti, a odnosio se samo na omeđene publikacije, ne i na periodiku. Nastao je kao rezultat potrebe da se korisnicima što brže i učinkovitije odgovori na raznovrsne upite iz područja književnosti, književnikâ i njihova opusa. U to vrijeme u NKČ Sisak postojala je samo jedna knjiga o predmetnom katalogu – Predmetni katalog : uputstva za izradu Dušana Milačića2 koja je poslužila kao temelj za izradu predmetnoga kataloga.

1 2

Puni naziv Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak u daljnjem tekstu NKČ Sisak. Milačić, Dušan. Predmetni katalog : uputstva za izradu. Beograd : Narodna knjiga, 1950. TURK JOKSIMOVIĆ

63


249

broj bibliografske jedinice

Zaslužna za osnivanje i izradu predmetnoga kataloga već 50-ih godina u NKČ Sisak bila je knjižničarka Mira Prpić, koja je najveći dio vremena provodila u radu s korisnicima knjižnice pa je brižljivo pratila i bilježila njihove upite. Kada je pronašla nekoliko knjiga koje su mogle udovoljiti njihovu upitu, sastavljala je predmetnu odrednicu. Ispod svakoga istaknutog i zabilježenog upita nalazio se abecedni popis postojećih publikacija koje su govorile o zadanome. U radu su joj pomogli brojni seminari kojih se sjeća po izvrsnim predavačima – prof. Ivi Frangešu, Branki Hergešić te Evi Verona. Seminari, kao i tečajevi3 koje je pohađala uvelike su joj pomogli u praktičnome radu i omogućili lakše snalaženje te kvalitetno obavljanje posla u kojem je ostala do umirovljenja.4 Takav oblik kataloga – „tvrdo ukoričene teke“5 s istaknutim slovima abecede unutar kojih su ubilježene teme, pojmovi ili predmeti zadržao se tek nekoliko godina. Budući da su se pojmovi gomilali, popis je posjedovao sve više obrađenih jedinica te je postao nepregledan i nije više mogao poštivati abecedni poredak unutar popisa. Kada u bilježnici više nije bilo mjesta za pisanje, a praksa su i iskustvo pokazali kako je takav način bio nedovoljan i nespretan za zahtjevan posao informiranja sve brojnijih korisnika, počelo se pisati na listićima 1965. godine.6 Predmetni katalog na listićima više nije obuhvaćao samo monografske publikacije, već i periodičke publikacije (književni časopisi, novine, mjesečni, dnevni, tjedni tisak). Listići se ažuriraju zasebno za katalog omeđenih i katalog serijskih publikacija. Svaka predmetna odrednica ispisana na listiće dobila je samostalno mjesto u katalogu, što je dovelo do zamjetne uštede vremena u pretraživanju, a i preglednosti. Predmetne su odrednice složene abecednim redom, prema prvoj početnoj riječi – redalici. Takav predmetni katalog po svom je sadržaju selektivan: njime nisu obuhvaćene enciklopedije, leksikoni, rječnici, opće i nacionalne bibliografije, čitanke, antologije, pravopisi, gramatike... itd. Sve navedene publikacije koje nisu obuhvaćene predmetnim katalogom, obuhvaćene su abecednim (matičnim) i naslovnim katalogom.

Tečaj za knjižničare 1953/54.g, Seminar bibliotekara u Rijeci 1956. g., Seminar bibliotekara u Rovinju 1957,g., Seminar bibliotekara u Rijeci 1961. 4 Intervju s knjižničarkom Mirom Prpić vodila Ljiljana Šorgić u svom diplomskom radu. Šorgić, Ljiljana. Predmetni katalog u Narodnoj knjižnici i čitaonici Sisak : diplomski rad. Sisak: vlast. nakl., 1997. 5 Bilježnica u koju je knjižničar abecednim redom upisivao korisničke upite. 6 Zorko, Đurđa. Povijest knjižnica i čitaonica u Sisku. Sisak : Narodna knjižnica i čitaonica Sisak, 1997. 3

64

TURK JOKSIMOVIĆ


249

broj bibliografske jedinice

Slika 1. Kopija bilježnice koju je vodila knjižničarka Mira Prpić na kojoj su vidljivi svi relevantni podaci o određenoj publikaciji, početak izrade predmetnoga kataloga na Odjelu eseja i književnih kritika u Odjelu za odrasle Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac Sisak.

Započevši rad na listićima, katalogizator/predmetizator – gđa. Mira Prpić, osim koncizne i jasne predmetne odrednice vrlo često i prema potrebi unosi i predmetnu pododrednicu, što pojmu predmetne odrednice daje precizno i temeljito objašnjenje. Osim toga, iznosi kvalitetan i dostatan bibliografski opis građe na koju se odnosi monografska ili serijska publikacija, signaturu i cjelovitu klasifikacijsku oznaku te točan broj stranica koji se odnosi na isključivo tu pododrednicu. Takav oblik detaljno opisanoga kataložnog listića sa svojom slojevitošću i preciznošću uvelike je poslužio kao model za stvaranje strojnog kataloga. Kataložni listić daje sažet iskaz o sadržaju dokumenta, a iskazan je prirodnim jezikom. Listići su uloženi abecednim redom predmetnih odrednica – pojmova, a unutar istih pojmova – abecednim redom autora ili djela u kojem se nalazi pojam.

TURK JOKSIMOVIĆ

65


249

broj bibliografske jedinice

Slika 3. Prikaz kataložnog listića s predmetnom odrednicom BAJKA. Poglavlja iz sadržaja preciznije objašnjavaju pojam, a numeracija daje podatak o obimu teksta.

Slika 4. Prikaz kataložnog listića s predmetnom odrednicom BAJKA. Predmetna odrednica nalazi se u časopisu Izraz koji je u fondu NKČ Sisak uvezan u polugodišnje sveske.

Članak koji objašnjava predmetnu odrednicu BAJKA nalazi se u prvome godištu časopisa koji je numeriran tekućom kontinuacijom u godištu.

Pretražujući predmetni katalog na listićima nailazi se na širok raspon predmetnih odrednica, što znači da se u takvome katalogu mogu pronaći pojmovi iz svih područja teorije i povijesti književnosti, ako su na bilo koji način vezani uz kritički osvrt na književno djelo, književni lik, pojam iz teorije ili povijesti književnosti, književno razdoblje i sl. U ranijoj fazi izrade predmetnoga kataloga postojale su dvije kategorije listića – pojedinačni i skupni listić. Skupni listić predstavlja prikaz jednoga djela istoga autora

66

TURK JOKSIMOVIĆ


249

broj bibliografske jedinice

analiziranoga na više načina i od raznih kritičara. Takav je listić donekle nepotpun jer ne sadrži predmetnu pododrednicu, već su samo nabrojane publikacije koje govore o djelu.

Slika 5. Prikaz listića predmetnoga kataloga koji objedinjuje literaturu o zbirci pripovjedaka Hrvatski bog Mars Miroslava Krleže. Reference su posložene abecedno, nehijerarhijski. Prednost je takvoga listića u tome što omogućuje brzinu i preglednost pretraživanja.

Prikazani primjer govori o novijem načinu grupiranja literature na skupne listića koji imaju prednosti, ali i nedostataka. Prednost je u tome što nema dugoga pretraživačkog lutanja u traženju odgovarajuće sekundarne literature, a nedostatak je to što su izgubljeni oni elementi na listiću koji su tvorili preglednost i dodatna objašnjenja o sadržaju dokumenta, koji se nalaze na listiću u obliku pododrednice ili naslova članka te poglavlja iz publikacije. Nedostatak je i u tome što je pretraživanje ograničeno na selektivno odabrane publikacije, prema kriteriju najpoznatijih i najpouzdanijih materijala o nekome pojmu. Usporedo s formiranjem predmetnoga kataloga na listićima na Odjelu eseja i književnih kritika, započinje i izrada predmetnoga kataloga za stručnu literaturu i publicistiku, također 1965. godine.7

Rupčić, Renata. Komparativni pristup predmetnom označivanju i pretraživanju kataloga u Narodnoj knjižnici i čitaonici Sisak : diplomski rad. Sisak : vlast. nakl., 1997. 7

TURK JOKSIMOVIĆ

67


249

broj bibliografske jedinice

Predmetni katalog eseja i književnih kritka u suvremenome kontekstu Od 1993. godine započinje izrada predmetnoga kataloga u knjižničnoinformacijskome sustavu CROLIST, u skupnom katalogu međusobno povezanih hrvatskih knjižnica. Katalogizirane bibliografske jedinice s njihovom predmetnom obradom sada mogu preuzeti u svoje lokalne kataloge i druge hrvatske knjižnice koje su umrežene u skupnome katalogu CROLIST. Evidentno je da su klasični katalozi završili svoj razvoji put u dosadašnjem obliku (listićima), no svakako su svojom teorijom i praksom pomogli da se u novom okruženju nastavi s novim mogućnostima. „Budući da su izrasli iz kataloga na listićima, online katalozi zadržali su više ili manje osnovna svojstva tradicionalnih kataloga... “8 Računala su, kroz mogućnosti automatskog indeksiranja, učinila da se taj vrlo složen i zahtjevan posao obavi brže i dostupnije korisniku, za kojeg sada znamo da dokumente pretražuje najčešće po njihovom sadržaju. “...korisnici provode više predmetnog pretraživanja u online katalozima nego u kazalozima na listićima. Na osnovi tih rezultata moguće je zaključivati o tome da je predmetno pretraživanje nadasve korisno i poželjno.“9 „Predmetni katalozi, danas kao baze podataka, s korisničkoga su gledišta zapravo najdragocjeniji proizvod knjižnice. U drugoj polovici ovoga stoljeća hrvatsko knjižničarstvo, hrvatske knjižnice sredile su svoje fondove primjenom i korištenjem kataložnih pravila utemeljenim na međunarodnim načelima i standardima te primjenom (pretežito) UDK u stručnoj obradbi uz još neke specijalne klasifikacije. Sada je na kraju stoljeća na njima zadatak da svoje fondove obrade i predmetno, te da korisnicima kroz djelotvorni hrvatski knjižnični sustav te sustav znanstvenih informacija, omoguće brže, točne i pouzdane informacije i podatke, kao i dostupnost i pristupačnost publikacijama. Na razmeđi stoljeća i milenija to bi trebalo biti glavno obilježje hrvatskog knjižničarstva, a za hrvatske knjižnice i knjižničare ne samo zajednička već i najvažnija zadaća.“10 Knjižnični računalni programi napravljeni su tako da slijede pravilo ručnoga kataložnog listića kako bi se dostigla dosljednost izrade predmetnih odrednica po Golub, Koraljka. Predmetno pretraživanje u knjižničnim katalozima s web-sučeljem: magistarski rad. Zagreb, 2003. Str. 3. URL: http://eprints.rclis.org/6055/1/Magisterij-hrv.pdf 9 Isto. Str. 8. 10 Stipanov, Josip. Hrvatski knjižnični sustav i predmetna obradba. // Predmetna odradba: ishodišta i smjernice. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 1998. Str. 40-41. 8

68

TURK JOKSIMOVIĆ


249

broj bibliografske jedinice

jedinstvenim pravilima za sve računalne programe i time olakšao rad katalogizatorima na izradi predmetnih odrednica, kako bi se olakšalo pretraživanje korisnicima i knjižničarima. No, uočeni su i nedostaci u računalnome pretraživanju, ako korisnik nije upoznat sa usustavljenim nizom predmetnica koje knjižničari koriste. „Korisnički upit koji nije postavljen u skladu s korištenim sustavom predmetnica, ostat će bez odgovora. To je samo jedan od nedostataka prvog OPAC-a, koji su za posljedicu imali njegovo korištenje u kombinaciji s katalogom na listićima. “11 Ispočetka se tražila udarna (najznačajnija) riječ za predmetnu odrednicu, a potom se glavni pojam raširio na niz riječi koje će najbolje izraziti složeni predmet, sastavljen od imenice i pridjeva, dvije imenice, imenice ili više pridjeva, ili sintagme, npr. književne vrste, književni teoretičari, vrste riječi, padežna značenja, književna teorija, govorno-jezični poremećaji... Obrada tematskih i osobnih predmetnih odrednica i pododrednica Pri izboru predmetne odrednice (i pododrednice) pozornost pojmu kao ključnoj riječi pridaje se ukoliko je pojam u publikaciji (monografskoj ili serijskoj) obrađen temeljno i opsežno bilo književno-teorijskim ili povijesno-književnim sadržajem: Sonet Drama Roman Ukoliko je takav pojam pobliže određen, primjerice, Drama određenoga razdoblja, Drama u opusu jednog dramatičara, Sonet kao pjesnički izraz jednoga pjesnika i brojne druge varijante, tada predmetna odrednica dobiva predmetnu pododrednicu. Svi navedeni primjeri u ovome poglavlju odnose se na mrežni katalog integriranoga informacijskog knjižničnog sustava CROLIST NKČ Sisak Drama -- Hrvatska književnost Drama -- Renesansa

11

Barbarić, Ana. Povijesni pregled razvoja OPAC-a. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 46, 3/4(2003). Str. 52.

TURK JOKSIMOVIĆ

69


249

broj bibliografske jedinice

Sonet -- Petrarca, Francesco Književnost naroda označava se pridjevom s etničkim dodatkom: Ruska poezija Norveški roman Njemačka pripovjetka Jednina i/ili množina predmetnih odrednica Red riječi u predmetnoj odrednici koristi se kao prirodan red riječi. Katalogizatori koji izrađuju predmetne kataloge na različite načine oblikuju predmetne odrednice, u različitim gramatičkim oblicima (nominativ jednine ili množine) i s različitom vrstom riječi. Snalaženje je olakšano uz pomoć preporuka postojećih normi za izradu tezaurusa. Primjeri Primjer 1.

Predmetna odrednica

Predmetna odrednica

(dva načina upotrebe)

(pravilan način upotrebe)

Vrste riječi Vrsta riječi

Vrste riječi

U računalnom katalogu NKČ Sisak postoje dvije tematske odrednice, jedna izražena u jednini (Vrsta riječi), druga u množini (Vrste riječi). Namjera je ujednačavanje prema pravilnom načinu upotrebe – Vrste riječi.12 Primjer 2.

Zavičajna zbirka – Sisak

12

70

i/ili

Zavičajne zbirke – Split

Štrbac, Dušanka, Mirjana Vujić. Pravilnik za predmetni katalog. Zagreb : Knjižnice grada Zagreba, 2004.

TURK JOKSIMOVIĆ


249

broj bibliografske jedinice

U knjižničnoj računalnoj aplikaciji CROLIST u mrežnoj verziji vidljivi su primjeri gramatičke neujednačenosti u broju (jednina ili množina) za npr. predmetnu odrednicu Zavičajna zbirka. Kada je riječ o određenom pojmu i još geografski obilježenom, dakle određenoj zavičajnoj zbirci, nema razloga da taj pojam dolazi u gramatičkom obliku množine. Slijedom obrazloženoga, u ovom primjeru Zavičajna zbirka – Sisak i Zavičajne zbirke – Split ispravnije bi bilo koristiti termin jednine – Zavičajna zbirka – Sisak. No, kada bi bila riječ o studiji koja govori o nastanku i razvoju zavičajnih zbirki općenito, korisno bi bilo upotrijebiti množinu, npr. Zavičajne zbirke – Povijesni pregled Zavičajne zbirke – Pravila izrade Ažuriranje računalnog kataloga Da bi računalni katalog bio djelotvorno i učinkovito pretraživ, kako knjižničaru, tako i korisniku, sva gramatička pravila hrvatskoga jezika trebaju biti ujednačena. Katalogizator bi prije same izrade predmetne odrednice trebao biti upoznat s već napravljenim nizom postojećih predmetnih odrednica te često ažurirati katalog od eventualnih neslaganja u izrazu, rodu ili padežu. Primjer 3.

Za svaku publikaciju napravljena je nova (nepotrebna) predmetna odrednica u normativnoj bazi. Pri izradi predmetnih odrednica (tematskih, osobno ime, obiteljsko

TURK JOKSIMOVIĆ

71


249

broj bibliografske jedinice

ime…) treba voditi računa da se izradi samo jednom u određenome obliku i da se kao takva iz normativne baze integrira u publikaciju kojoj je potrebna. U tom slučaju ne bi došlo do ovolikoga broja ponovljenih (suvišnih) podataka koji korisniku otežavaju preglednost računalnoga kataloga. Stvara se nepotrebna zalihost kako u mrežnom katalogu, tako i u normativnoj bazi. Primjer 4.

Nakon brisanja predmetnih odrednica Književna kritika -- Hrvatska književnost (ukupno 10) iz normativne baze NKČ Sisak (vidljivo u primjeru 3.), u primjeru 4. Vidljivo je da se određena predmetna odrednica nalazi u 10 publikacija, a ne da je ista predmetna odrednica 10 puta zasebno napravljena u normativnoj bazi te tako dodjeljivana publikacijama. Brojčane korelacije bitno se mijenjaju. Ovakva konciznost i preglednost pogoduju i korisnicima i knjižničarima u pretraživanju. Primjer 5.

Predmetna odrednica

Predmetna odrednica

(gramatički nepravilan način upotrebe)

(gramatički pravilan način upotrebe)

Srednjevjekovni latinski jezik

Srednjovjekovni latinski jezik

Srednjovjekovni latinski jezik Srednjevjekovlje

Srednjovjekovlje

Srednješkolsko obrazovanje

Srednjoškolsko obrazovanje

Neujednačenost u gramatički pravilnome izrazu sa složenom predmetnom odrednicom – napravljena su dva normativna zapisa istoga značenja, a i ostali se primjeri trebaju preoblikovati u ispravnu gramatičku formu (srednjo…) Primjer 6.

Predmetna odrednica - varijante u uporabi Književna kritika – Feminizam

72

Feministička književna kritika

TURK JOKSIMOVIĆ


249

broj bibliografske jedinice

Ukoliko je za predmetnu odrednicu (u ovome slučaju sintagmu) već otprije uspostavljen i upotrijebljen izraz Feministička književna kritika kao prirodan slijed riječi, nije uputno stvarati novi izraz istoga značenja: Književna kritika – Feminizam.

Primjer 7.

Predmetna odrednica - varijante u uporabi Ljubavna poezija

Ljubavno pjesništvo

Dječja poezija

Dječje pjesništvo

Religiozna poezija

Religiozno pjesništvo

Predmetne odrednice u različitim inačicama potrebno je ujednačiti u predmetnim katalozima, kako bi pretraživanje bilo pojednostavljeno prema određenome obrascu. Navedene primjere 6. i 7.

trebalo bi prilagoditi novim jezičnim trendovima, kao i

suvremenim pravilima predmetnih kataloga.

Zaključak Odjel eseja i književnih kritika u Odjelu za odrasle Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac Sisak ima svoju povijest dugu 60-ak godina. Sam odjel zanimljiv je po tome što se unutar njega formirao predmetni katalog na listićima za serijske i omeđene publikacije, što je rijetkost u odnosu na druge knjižnice koje nisu formirale takve predmetne kataloge iz područja eseja i književne kritike. Samo postojanje predmetnoga kataloga na listićima opravdava današnju težnju NKČ Sisak da se u računalnoj obradi (knjižnično integriranom informacijskom sustavu CROLIST) što sveobuhvatnije i temeljitije predmetno označe publikacije s područja eseja i književne kritike. U odnosu na računalne kataloge drugih knjižnica, NKČ Sisak daje poseban značaj predmetnoj obradi knjižne građe s područja eseja i književne kritike – upotpunjuje se lokalni katalog uglavnom autorskim i tematskim predmetnim odrednicama. Korisnikov upit samo je jedan od segmenata koji nadograđuje i upotpunjuje predmetni katalog i uključen je u

TURK JOKSIMOVIĆ

73


249

broj bibliografske jedinice

predmetno označivanje po svim pravilima struke, semantike, ontologije, gramatike i hijerarhije te je preoblikovanna taj način. Predmetni katalog na listićima (klasični, „ručni“, konvencionalni) završio je svoj razvojni put, odnosno izvršio je svoju zadaću u višegodišnjem postojanju. Budući da su takvi katalozi u ranijoj fazi postojanja bili izrađivani i ažurirani od jednoga katalogizatora ili osobe koja je zadužena samo za praćenje literature i izradu kataloga, može se donijeti zaključak da su slijedili jedinstvena pravila izrade te je taj katalog za dugo vremena bio gramatički i smisleno ujednačen. No, pojavom različitih trendova u izradi predmetnih kataloga, osuvremenjivanjem jezika, novim utjecajima raznih stručnih i znanstvenih stavova novih djelatnika i napose razvojem tehnologije, i ti katalozi doživljavaju stanovitu preobrazbu. Više nisu pretraživi po jedinstvenim i ujednačenim principima, ali se još uvijek mogu eventualna odstupanja od zadanih obrazaca izrade predmetoga kataloga vrlo jednostavno kontrolirati. Ulaskom računalne tehnologije u knjižničarstvo, stvari se pojednostavljuju na jednoj razini pretraživosti, no s druge strane dodatno uvjetuju i kompliciraju na razini izrade koja implicira više baza (bibliografsku, normativnu) koje koreliraju u određenim segmentima. Posebice normativna baza (za sve vrste predmetnih odrednica – tematske, imenske, zemljopisne, osobno ime...) iziskuje pažljivu, ujednačenu i svrhovitu izradu. To nažalost nije uvijek tako jer je strojna obrada omogućila stanovitu nedosljednost. Dakle, da bi se računalni predmetni katalog učinio dosljednim, a time i posve funkcionalnim, potrebna je vrhunska educiranost katalogizatora na području izrade predmetnih kataloga te redovita i ažurna redakcija predmetnih kataloga.

Literatura Barbarić, Ana. Povijesni pregled razvoja OPAC-a. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 46, 3/4(2003). Str. 48-58. Golub, Koraljka. Predmetno pretraživanje u knjižničnim katalozima s web-sučeljem : magistarski rad. Zagreb, vlast. nakl., 2003. Milačić, Dušan: Predmetni katalog : uputstva za izradu. Beograd : Narodna knjiga, 1950.

74

TURK JOKSIMOVIĆ


249

broj bibliografske jedinice

Rupčić, Renata. Komparativni pristup predmetnom označivanju i pretraživanju kataloga u Narodnoj knjižnici i čitaonici Sisak: diplomski rad. Sisak : vlast. nakl., 1997. Stipanov, Josip. Hrvatski knjižnični sustav i predmetna obradba. // Predmetna odradba: ishodišta i smjernice. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 1998. Str. 40-41. Šorgić, Ljiljana. Predmetni katalog u Narodnoj knjižnici i čitaonici Sisak : diplomski rad. Sisak: vlast. nakl., 1997. Štrbac, Dušanka, Mirjana Vujić. Pravilnik za predmetni katalog. Zagreb : Knjižnice grada Zagreba, 2004. Zorko, Đurđa. Povijest knjižnica i čitaonica u Sisku. Sisak : Narodna knjižnica i čitaonica Sisak, 1997.

TURK JOKSIMOVIĆ

75


250 broj bibliografske jedinice

EKOLOŠKI PROGRAMI I RADIONICE NA DJEČJEM ODJELU GRADSKE KNJIŽNICE VUKOVAR Ecology programs and workshops on children's department of the Vukovar Public Library

Marija Bugarski Gradska knjižnica Vukovar marybugarski@gmail.com

UDK / UDC 027.625(497.5 Vukovar):379.81 Stručni rad / Professional paper Primljeno / Received : 24.08.2015.

Sažetak Svjesni problema zagađenja okoliša mnogobrojne institucije okreću se promociji zaštite i očuvanja prirode, među kojima je i Gradska knjižnica Vukovar. Pobjedom na natječaju „Moja zelena zona“ Zagrebačke banke, osigurana su sredstva za uređenje dvorišta u ogranku Sotin, ali isto tako sve knjižnične aktivnosti usmjerene su na problematiku ekologije i očuvanja okoliša. U članku su predstavljeni programi i radionice koji su organizirani i realizirani na Dječjem odjelu. Detaljno su predstavljene tjedne edukativno-kreativne radionice, predstave za vrtićku djecu, edukativne radionice za osnovnoškolce, promocije knjiga s ekološkom tematikom, s ciljem da djeca kroz igru i na zabavan način uče o važnosti očuvanja okoliša. U članku su predstavljeni i neki iskoraci u radu knjižnice, kao što su izvođenje pokusa, mikroskopska istraživanja, seciranje glista, recikliranje, izrada novih predmeta itd. Knjiga je i dalje u središtu svega,

BUGARSKI

77


250 broj bibliografske jedinice od nje kreće cijela priča koja se kasnije širi u neka nova područja u kojima se knjižnica do sada nije nalazila. Ključne riječi: ekologija, očuvanje okoliša, problem zagađenja okoliša, knjižnice, ekološke radionice Summary Aware of the problem of the environmental pollution, many institutions are turning to the promotion of protecting and conserving the nature, and one of those institutions is the Vukovar Public Library. Winning the Zagrebacka Bank's competition "My green zone" provided necessary funds for Sotin branch's garden decoration, but also all the activities of the library are now focused on the issues of ecology and environmental protection. The paper presents the programs and workshops that are organized and implemented on the children's department. Presented in detail are weekly educational and creative workshops, performances for children in kindergarten, educational workshops for children in elementary school, book promotions with environmental subject, all with the goal of children learning about the importance of preserving the environment through playing and having fun. This paper presents some steps forward in the activities of the library, such as conducting experiments, microscopic investigations, dissecting worms, recycling, making new items, etc. The book is still in the center of attention, it starts the story which later goes to some new areas completely new for the library. Keywords: ecology, the environment, the problem of environmental pollution, libraries, environmental workshops

78

BUGARSKI


250 broj bibliografske jedinice Uvod Sredinom 20. stoljeća čovjeka aktivnije zaokuplja problem opstanka na Zemlji jer je uzročnik višestruke devastacije prirode, tj. ekološke katastrofe. Industrijska proizvodnja, buka, promet, enormne količine različitoga otpada, zagađivanje zraka, vode i tla, radioaktivna kontaminacija, ugroženost biljnih i životinjskih vrsta, dio su problema koji čovjeku nameće stav na drugačije promišljanje o njemu samome u odnosu prema drugim ljudima te odnosu prema okolini tj. prirodi. Izlaz iz takve situacije stavlja svakoga od nas u aktivan odnos koji se temelji na (su)odgovornosti. Upravo zbog toga na rješavanje ekoloških problema treba djelovati suradnjom i odgovornošću svih ljudi te razvijanjem ekološke svijesti budućnih naraštaja putem odgoja i obrazovanja za kvalitetniju i ljepšu budućnost.1 Svakodnevno se susrećemo s problemom zagađenja planeta Zemlje i uništenjem prirodnih bogatstava. S druge strane, susrećemo se i s preporukama o tome kako možemo zaštiti planet Zemlju, sačuvati okoliš i kako našim postupcima možemo pridonijeti zaštiti planeta. Postavlja se pitanje gdje su u tome knjižnice? Neupitna je uloga knjižnica koje u svojem fondu imaju knjige o zaštiti okoliša, a koje redovito nudi svojim korisnicima. No, kako još mogu pridonijeti očuvanju planeta Zemlje? Današnja uloga knjižnica značajno se promijenila jer knjižnice se svakodnevno moraju natjecati s ostalim konkurentima koji nude zabavnije sadržaje poput kina, trgovačkih centara, kafića itd. Zbog toga se mijenja i knjižnična djelatnost te su dozvoljeni izleti u neka do sada neistražena područja. U nastavku rada predstavljeni su programi i radionice u okviru „Zelene zone Gradske knjižnice Vukovar“ koji su se realizirali na Dječjem odjelu, kao i iskustva u radu i rezultati. Projekt Moja Zelena zona Zagrebačke banke Važnost očuvanja okoliša prepoznale su mnogobrojne institucije koje u okvirima svojih djelatnosti potiču projekte i programe usmjerene prema zaštiti i očuvanja okoliša. Među njima je, u Republici Hrvatskoj, i „Zagrebačka banka koja je u suradnji s Cindrić, Anita. Ekološka promišljanja u likovnim aktivnostima djece predškolske dobi / Ekologija: korak bliže djetetu: zbornik radova stručno znanstvenog skupa. Rijeka, 21.-23 listopada 1999. Rijeka, Adamić, 2000. str.55. 1

BUGARSKI

79


250 broj bibliografske jedinice Regionalnom energetskom agencijom Sjeverozapadne Hrvatske objavila natječaj za donacije – Moja zelena zona. Cilj je ovoga natječaja prijava projekata koji se odnose na obnovljive izvore energije te edukativne i istraživačke projekte. Na natječaj Moja zelena zona za inovativne i održive projekte upotrebe zelenih tehnologija i energetske učinkovitosti prijavilo se više od 120 projekata”2, među kojima je pobijedila Gradska knjižnica Vukovar, ogranak Sotin s projektom: Eko-knjižnica : za prijateljstvo s prirodom. Ogranak Sotin iza zgrade u kojoj se nalazi knjižnica ima travnatu neiskorištenu površinu za koju je izađen nacrt o uređenju vrta i dječjeg igrališta s kojim se knjižnica prijavila na natječaj. Vrijednost ovoga projekta prepoznat je od strane mnogobrojnih ljudi koji su svojim glasovima omogućili da projekt Eko-knjižnica pobijedi.

Slika 1.

Nakon službene obavijesti o pobjedi na natječaju uslijedili su pripreme i organiziranje poslovanja koje je bilo usmjereno na ekologiju, očuvanje i zaštitu okoliša. Dogovoreno je da će se, osim radionica koje će se tjedno provoditi na Dječje odjelu, organzirati i edukativne radionice sa školama, kreativne radionice s vrtićima, obrade lektira i promocije knjiga orijentiranih prema ekologiji, a svi programi detaljno će biti predstavljeni u nastavku članka. Također je odlučeno da će sajam knjige LikeBook koji se održava treću godinu za redom nositi naziv Zeleno srce grada3 te tematski biti vezan

Zagrebačka banka: Zelena Zona. URL: http://www.zelenazona.hr/home/wps/wcm/connect/zelena/zona/zaba_u_akciji/donacije_i_sponzorstva /moja_zelena_zona_odabrani_finalisti (25.5.2015.) 3 Gradska knjižnica Vukovar. URL: http://www.gkvu.hr/index.php/vijesti/225-gradska-knjiznicavukovar-organizirala-je-likebook-3-i-gradu-vukovaru-poklonila-zelenu-citaonicu- (25.05.2015.) 2

80

BUGARSKI


250 broj bibliografske jedinice za ekologiju, očuvanje okoliša, upoznavanje biljnoga i životinjskog svijeta te promicanje zdravoga načina života. Na sajmu je uz mnogobrojne nakladnike, popratne sadržaje usmjerene prema djeci – čitanje slikovnica, kreativne radionice, ekološke igre, predstavljanje projekata učenika srednjih škola te radova osoba treće životne dobi iz Doma za starije i nemoćne osobe Vukovar središnja aktivnost bila otvaranje Zelene čitaonice grada u kojoj su sudjelovali djelatnici Knjižnice, suradnici i posjetitelji koji su zasadili začinsko bilje u gredice koje su formirane tako da tvore oblik glagoljičnoga loga Gradske knjižnice Vukovar. Logo čini centralni objekt Zelene čitaonice te je okružen klupicama koje stoje na raspolaganju građanima grada Vukovara. Putem Zelene čitaonice Knjižnica je izašla izvan svojih zidova i smjestila se u centru grada.

Slika 2.

Uređenje dvorišta ogranka Gradske knjižnice Vukovar - Sotin Ogranak Gradske knjižnice Vukovar u Sotinu smješten je u kući koju dijeli zajedno s poštanskim uredom. Građevina u kojoj je smještena knjižnica prenamijenjena je

BUGARSKI

81


250 broj bibliografske jedinice obiteljska kuća iza koje se nalazi dvorište koje je godinama stajalo neuređeno. Uvidjevši ogroman potencijal toga prostora, odlučeno je da se na tom prostoru uredi plastenik, povrtne gredice, dječje igralište opremljeno ljuljačkama i drugim prikladnim spravama namijenjenima djeci za igranje na otvorenome. Na taj način prostor je podijeljen u nekoliko zasebnih dijelova koji se međusobno isprepliću i čine skladnu cjelinu. U Sotinu ne postoji dječje igralište, te je uređenjem ovoga prostora knjižnica selu poklonila i dječje igralište. Sama specifičnost ogranka Sotin otvara dodatne mogućnosti i aktivnosti za djecu koje nije moguće realizirati u gradu, već samo na selu. Djeca na selu koja odrastaju u okruženju koje se bavi poljoprivrednim aktivnostima i sama pokazuju interes za uzgoj poljoprivrednih proizvoda. Također im je bitno te aktivnosti približiti kroz igru jer kako autorice Uzelac, Lepičnik-Vodopivec i Anđić navode „igra je preduvjet razvoja osjetljivosti djece za održivi razvoj. Vodeća uloga igre u procesu razvoja osjetljivosti djece, posebice djece predškolske i rane školske dobi, za održivi razvoj objašnjava se sljedećim: - dijete ima potrebu za igrom - igra djetetu čini zadovoljstvo - igra motivira dijete - igra prerasta u razne oblike izražavanja - igra je početak izvora iskustva, doživljaja, interesa, spoznaja, ponašanja i sl.4 Svako dijete ima potrebu za igrom i kroz igru uči. Igra je sastavni dio odrastanja svakoga djeteta i ukoliko mu se kroz igru prezentiraju određene stvari dijete i nesvjesno uči. Uređeni prostor Ogranka Sotin s novim spravama i igračkama poslužio je kao pozivnica djeci da dođu u knjižnicu. Nakon što su djeca počela dolaziti u knjižnicu i počela stjecati naviku svakodnevnog dolaska poslije škole na igranje i druženje, zadovoljen je sljedeći čimbenik, a to je da igra djetetu čini zadovoljstvo. Dok su se djeca igrala i promatrala uređenje prostora, stvorila im se želja i motivacija da i oni sami pomognu i uključe se u cjelokupni proces. Dvorište knjižnice ogranka Sotin počeli su doživljavati kao svoje i na jednoj od radionica zajedno s knjižničarkom posadili su biljke u vrtne gredice. „Sadnjom bilja kod djece stvaramo pozitivan odnos prema živim bićima. Uzelac, Vinka; Lepičnik-Vodopivec, Jurka; Anžić, Dunja. Djeca – odgoj i obrazovanje – održivi razvoj. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga, 2014. str. 39. 4

82

BUGARSKI


250 broj bibliografske jedinice Sudjelovanjem u različitim ekološkim akcijama, likovnim aktivnostima djeca osvješćuju svoj ekološki odgoj.“ – ističe Anita Cindrić.5 Zanimljivo je kako se poslije toga kod njih javila želja i potreba da i u svojim vrtovima kod kuće zasade neke biljke i stvore svoj „mini-vrt“ o kome će se brinuti. Djeca su na tjednim radionicama redovno dolazila obići i zaliti posađene biljke, okopavati ili čupati travu. Svaka bi radionica započela čitanjem priče, slikovnice ili pjesme povezane s prirodom, a završila kreativnom radionicom na kojoj su djeca izrađivala predmete ili crtala motive iz pročitanoga teksta.

Slika 3.

Cindrić, Anita. Ekološka promišljanja u likovnim aktivnostima djece predškolskog uzrasta. / Ekologija: korak bliže djetetu: zbornik radova stručno znanstvenog skupa. Rijeka, 21.-23 listopada 1999. Rijeka, Adamić, 2000. str.59. 5

BUGARSKI

83


250 broj bibliografske jedinice

Slika 4.

Tjedne radionice za djecu U središnjem objektu Gradske knjižnice Vukovar dogovoreno je također da će se svi programi orijentirati prema Zelenoj zoni i zaštiti okoliša te putem njih promicati važnost zaštite okoliši i očuvanja planeta Zemlje. Provođenje programa započelo je u veljači 2014. godine i trajalo je do lipnja 2014. godine. Skupine na koje su se usmjerile radionice bila su djeca predškolske i školske dobi, a cilj radionica bio je djecu kroz igru upoznati s prirodom koja ih okružuje, opasnostima koje prijete čistom okolišu te načinima kako spriječiti zagađenje prirode kao što su razvrstavanje otpada i recikliranje. Kako su knjižničarke bile površno upoznate s temom ekologije prije organiziranja radionica prikupile su, proučile i iščitale literaturu na temu ekologije te se upoznale s trenutnim metodološkim pristupima u radu s djecom vezanima za odgoj i obrazovanje u pogledu ekologije. Autori Lana i Rossow navode sljedeće: „U analizi aktivnosti koje se mogu organizirati o okolišu ili se događaju: 1. Aktivnosti uz Dane okoliša 2. Igre uz Dane okoliša 3. Umjetničke programe o okolišu

84

BUGARSKI


250 broj bibliografske jedinice 4. Sajmove o problemima okoliša 5. Radionice o problemima okoliša 6. Izlete, ekskurzije u prirodu/okoliš“ (Lane i Rossow, 1993:234-236)6 Iz popisa ponuđenih aktivnosti koje bi knjižničarke mogle provoditi s djecom odlučeno je organizirati aktivnosti uz Dane okoliša, igre uz Dane okoliša na otvorenome, te kreativne i edukativne radionice o okolišu. Edukativno-kreativne radionice koje su se održavale svakoga tjedna jesu Eko-laboratorij i Čuvari okoliša koje će biti detaljnije predstavljene u nastavku članka. Eko-laboratorij Eko-laboratorij edukativna je radionica koja se održavala ponedjeljkom od 17.00 do 19.00 sati. Sam laboratorij utemeljen je na ideji centra učenja, tj. centra aktivnosti vodeći se preporukama Biserke Petrović-Sočo: „centar učenja trebalo bi dizajnirati tako da djeci omogući konkretnu eksploraciju, rješavanje problema i igru. Poštovanje dječjih sposobnosti i interesa jest srce centra aktivnosti. Ravnoteža između poznatih i novih, izazovnih materijala i zadataka koji potiču zanimanje i omogućuju razvijanje sposobnosti čine centre aktivnosti najučinkovitijima“7. Cilj ove radionice bio je djeci pružiti mogućnost izvođenja pokusa u kontroliranim uvjetima uz nadzor odrasle osobe. Za izvođenje radionice prostor je opremljen mikroskopima, teleskopom, različitim uzorcima, kako bi što više podsjećao na laboratorij, a knjižničarka je na svakoj radionici nosila bijeli ogrtač te time djecu asocirala na znanstvenike. Vodeći se sugestijama za formiranje centra aktivnosti predloženih od strane Biserke Petrović-Sočo organizirane su radionice utemeljene na sljedećim sugestijama i to da: 1. materijali trebaju biti djeci na raspolaganju; pravila i dogovori moraju biti jasno definirani; 2. poželjno je i poticajno da djeca međusobno razgovaraju, dijele ideje, materijale i zajednički rješavaju probleme; Uzelac, Vinka; Starčević, Irena. Djeca i okoliš. Rijeka: Adamić, 1999. str. 12. Petrović-Sočo, Biserka. Neke suvremeno stručno-metodičke osnove ekološkog odgoja u predškolskoj ustanovi / Ekologija: korak bliže djetetu: zbornik radova stručno znanstvenog skupa. Rijeka, 21.-23 listopada 1999. Rijeka, Adamić, 2000. str.44. 6 7

BUGARSKI

85


250 broj bibliografske jedinice 3. središta aktivnosti moraju odgovarati različitim razinama koncentracije, pažnje i kompetencije; 4. djecu se potiče da dijele svoje ideje i zaključke, što je jednako važan proces zajedničkoga rada8. Pokusi su imali određenu matricu po kojoj su se provodili. Na početku je otkriven naziv pokusa koji je bio prilagođen i zanimljiv djeci kao npr. Napuhano čudovište, Čudesno vreteno, Ribice, hop!, Brze klice, Nevidljiva tinta, Zarobi pticu, Akrobati u ravnoteži, Zmijska vrtoglavica itd. Ti su nazivi kod djece dodatno budili znatiželju jer ih je zanimalo što se skriva iza toga naziva. Nakon otkrivanja naziva slijedio je popis materijala koji će se koristiti u tom pokusu te razgovor o tome kako bi se ti materijali mogli povezati i koji je cilj pokusa. U ovim razgovorima na površinu je izlazila dječja mašta koja nema granica jer ovdje su se mogle čuti različite zamisli. Nakon otkrivanja materijala i razgovora o njihovu isprepletanju uslijedilo bi otkrivanje korakâ pokusa i izvođenje istoga. U ovoj fazi djeca su iznosila svoja predviđanja o tome koji bi mogao biti ishod pokusa. Na ovakav način provedeno je sveukupno 29 pokusa na kojima su djeca mogla vidjeti različita ponašanja predmeta u prirodi, testirati zakone fizike, promatrati kemijske reakcije te nakratko postati mali znanstvenici. Izvođenjem pokusâ kod djece se nastojala probuditi ljubav prema znanosti, potaknuti ih na istraživanje, promatranje, predviđanje i očekivanje određenih rezultata. Izvođenje pokusa kao i izrada različitih predmeta kod djece potiču razvoj senzomotoričkih vještina, a također i osjećaj zadovoljstva, sreće te ponosa zbog toga što su svojim rukicama napravili neki novi predmet ili nešto dobro uradili. Radionica je bila namijenjena za djecu stariju od 5 godina. Kako je radionica izazvala veliki interes kod djece koja su redovno dolazila, pojavio se problem razlike u razini kompetencija između najmlađih i najstarijih polaznika radionice. Starija djeca, koja su išla u više razrede škole, bez problema su sama mogla pratiti upute i izvoditi pokuse, dok su najmlađi, od kojih su neki tek učili čitati zaostajali. Knjižničarka je njima pomagala prilikom izrade pokusa te je dogovoreno da će svi raditi istom brzinom; tek nakon što svi završe jednu fazu pokusa prelazi se na drugu. Ovaj „problem“ miješanih Petrović-Sočo, Biserka. Neke suvremeno stručno-metodičke osnove ekološkog odgoja u predškolskoj ustanovi / Ekologija: korak bliže djetetu: zbornik radova stručno znanstvenog skupa. Rijeka, 21.-23 listopada 1999. Rijeka, Adamić, 2000. str.45. 8

86

BUGARSKI


250 broj bibliografske jedinice dobnih skupina na kraju je donio i neke prednosti jer kako su se radionice ustalile i kako su djeca redovno dolazila, međusobno su se upoznali, počeli se družiti, razmjenjivati iskustva iz škole ili iz vrtića, stariji pomagati mlađima, dok su mlađi učili od starijih, slušali njihove savjete i bili spremni zatražiti njihovu pomoć. Promatranjem djece na radionici uočen je napredak kod u motoričkim vještinama jer ih se kroz radionice poticalo i ohrabrivalo da sami rade. Stalno se isticalo da nema pogrešno ili loše napravljenih pokusa, tako da je promatranjem djece uočen značajan napredak i samostalnost u radu. Da bi svi završili na vrijeme, neka su djeca, kako je radionica odmicala, bila spremna pomoći drugoj u rezanju ili bojenju. Osim u prostoru igraonice, radionica Eko-laboratorij održavala se i ispred knjižnice, ukoliko su pokusi mogli izazvati „nered“ u zatvorenom prostoru. Jedan od takvih pokusa bio je „Vulkan“ koji se izvodio u dva dijela. U prvom dijelu djeca su napravila vulkan od čaše i papira, a u drugome dijelu djeca su miješanjem prehrambene boje, deterdženta za pranje posuđa, octa, vode i sode bikarbone izazvala kemijsku reakciju, nalik vulkanskoj erupciji.

Slika 5.

Radionica je završila druženjem polaznika na kojem su im uručene pohvalnice za uspješno izvođenje pokusâ te im je prikazan kratki filmić koji je knjižničarka napravila, a BUGARSKI

87


250 broj bibliografske jedinice koji je bio presjek svih do tada održanih radionica. Radionicu su pohađala 92 djeteta koji su pored škole redovno dolazili u knjižnicu kako bi izvodili pokuse, družili se s drugom djecom, i kroz igru učili nešto novo. Čuvari okoliša Radionica Čuvari okoliša bila je više kreativnoga, nego edukativnoga karaktera jer „u likovnim aktivnostima različitih likovnih područja, djeca otkrivaju ekološke probleme na likovnim motivima. Recikliranjem odbačenih materijala, dobivaju uvid u korisnost reciklaže, a također stvaraju „nove“ vlastite materijale. Izradom zbirke s ekološkim porukama, također utječemo na ekološku svijest djece i pružamo im mogućnost iskaza vlastitih mišljenja, analize eko-likovne problematike i kreiranja različitih sugestija i prijedloga rješenja problemskih situacija.“9 Kako je radionica bila kreativnoga karaktera, mogla su je pohađati i djeca predškolskoga uzrasta jer „susret djeteta s prirodom započinje u obitelji i vrtiću. Štoviše, dijete predškolske dobi uključeno je u određene ekološke aktivnosti. Ono je u toj dobi usmjereno na opće doživljavanje prirode, čime se pokreće emocionalna osjetljivost. Dakako da se u susretu s prirodom ne radi samo o emocionalnome nego i spoznajnom i drugim procesima.“10 Radionice su započinjale čitanjem priča, pjesmica ili slikovnica o ekologiji iz razloga što tekstovi istih, koji su u suodnosu s ilustracijama i fotografijama obrađuju ekološke teme pretežno sa spoznajnoga gledišta te omogućuju djeci da kroz slušanje teksta i praćenje ilustracija spoznaju nešto novo. Osim slušanja priče od djece se očekivalo i da razgovaraju o pročitanome, iznesu primjere iz vlastita iskustva, daju savjete jedni drugima i na kraju izvuku zaključak kako svojim postupcima mogu utjecati na očuvanje i zaštitu okoliša. S djecom su provedeni i kvizovi putem kojih im se kroz igru i natjecanje pružila prilika da pokažu svoje znanje o prirodi, okolišu i zaštiti okoliša. Radionica je bila kreativnoga tipa, ali specifična zbog toga zato što su se koristili samo materijali namijenjeni za otpad. Tako da su na radionici korišteni sljedeći Cindrić, Anita. Ekološka promišljanja u likovnim aktivnostima djece predškolske dobi / Ekologija: korak bliže djetetu: zbornik radova stručno znanstvenog skupa. Rijeka, 21.-23 listopada 1999. Rijeka, Adamić, 2000. str.59 10 Uzelac, Vinka; Starčević, Irena. Djeca i okoliš. Rijeka: Adamić, 1999. str. 9. 9

88

BUGARSKI


250 broj bibliografske jedinice materijali: plastične boce, kutije od mlijeka i drugih namirnica, plastične slamke, čepovi, tkanine, drveni štapići, stari papir, novine, časopisi, različita ambalaža (karton, stiropor, plastika), grančice, ostaci tkanine, vune, štipaljke, tijesto itd. Korištenjem materijala koji su namijenjeni za otpad djeci je približena ideja recikliranja, pokazalo im se da ne moraju bacati stvari, nego da uz malo kreativnosti i mašte od njih mogu nastati novi predmeti.

Slika 6.

Slika 7.

Jedan od ciljeva ove radionice bio je djecu podučiti važnosti pravilnoga razvrstavanja i odlaganja otpada, a isto tako upoznati ih s mogućnošću recikliranja i ponovne upotrebe nekih predmeta, što su mogli vidjeti i sami iskusiti u kreativnom djelu radionice. Jedan dio predmeta koje su djeca izrađivala nosila su kući, dok je drugi dio iskorišten prilikom uređenja Dječjega odjela. Bubamarama i pčelicama koje su djeca izrađivala od staroga novinskog papira ukrašen je Dječji odjel, a djeca su bila ponosna što su svojim prijateljima i roditeljima mogla pokazati kako upravo njihovi uradci krase Dječji odjel.

BUGARSKI

89


250 broj bibliografske jedinice Predstave za vrtićku djecu Prilikom osmišljanja programa i radionica orijentiranih na probleme i mogućnosti očuvanja okoliša nismo željeli izostaviti ni vrtiće te smo promišljali što bismo njima mogli ponuditi. Prema autorima Lane i Rossow kvaliteta odgoja i obrazovanja za okoliš podrazumijeva: - razvijanje osjećaja i svijesti prema okolišu, - povećanje znanja o ekološkim problemima - njegovanje pozitivnih stavova prema okolišu - razvijanje ekoloških vještina - stvaranje prilika za aktivno sudjelovanje i rješavanje problema okoliša (Lane i Rossow, 1993:226-228.).11 S ciljem zadovoljavanja gore navedenih kriterija promišljalo se na koji način osmisliti program koji će vrtićkoj djeci pomoći pri razvijanju svijesti prema okolišu, povećati znanje o ekološkim problemima te razviti pozitivne stavove i ekološke vještine. Rješenje koje nam se nametnulo bila je predstava za djecu. Razloga je za odabir predstave mnogo, a između njih izdvajamo: predstava privlači i zadržava dječju pozornost, zanimljiva scenografija i izbor kostima kod djece mogu izazvati prepoznavanje kao i privući te zadržati njihovu pozornost, djeca se mogu poistovjetiti s likovima iz predstave, predstava je interaktivna i cijelo su vrijeme djeca uključena sa svojim komentarima i primjedbama. Prema scenariju koji je osmislila jedna od knjižničarki, nastala je predstava Alergični Planet Zemlja u kojoj su glumile dvije knjižničarke. Jedna knjižničarka glumila je alergičnu djevojčicu, dok je druga knjižničarka bila u kostimu ogromnoga cvijeta. Ogromni cvijet svakako je bio element iznenađenja jer jedan veliki cvijet koji se kreće i govori privukao je i zadržao njihovu pozornost tijekom trajanja cijele predstave. Scenografija se sastojala od kutija koje su bile obojene u boje spremnika za otpad: plavi za papir, zeleni za staklo, žuti za plastiku, sivi za metal i crveni za baterije. Ideja predstave bila je povući poveznicu između alergične djevojčice s kojom su se mnoga djeca poistovjetila i alergičnog planeta Zemlja koji je alergičan na otpad koji bacamo u prirodu, umjesto u za to predviđene spremnike. 11

90

Uzelac, Vinka; Starčević, Irena. Djeca i okoliš. Rijeka: Adamić, 1999. str. 11. i 12. BUGARSKI


250 broj bibliografske jedinice

Slika 8.

Nakon početnoga šoka koji uslijedi kada se djevojčica sretne s ogromnim cvijetom, započinje njihov razgovor u kojem cvijet objašnjava djevojčici važnost razvrstavanja i odlaganja otpada u spremnike. U predstavi djeca nisu samo pasivni gledatelji nego se i oni aktivno uključuju svojim komentarima i primjedbama kada ih djevojčica pita gdje oni odlažu otpad. Također, oni djevojčici pomažu pri razvrstavanju otpada i odlaganju otpada u prave spremnike. Na kraju predstave cvijet je pripremio seriju pitanja za djevojčicu kako bi provjerio što je ona zapamtila i naučila od njihova razgovora, a djeca su uključena u taj razgovor jer su im podijeljeni rekviziti – štapići na kojima je Planet Zemlja s tužnim i sretnim licem. Rečenice kojima se željelo testirati koliko su djeca pratila predstavu i usvojila ideje o očuvanju okoliša započinjale su: - Ukoliko djeca i odrasli bacaju boce u potok, kakav će biti Planet Zemlja? - Ukoliko djeca zajedno s odgojiteljicama posade drveće u dvorištu vrtića, kakav će biti Planet Zemlja? - Ukoliko djeca omote od čokolade bace pored kante za smeće, kakav će biti Planet Zemlja? - A kakav će biti Planet Zemlja ukoliko bace omot od čokolade u kantu za smeće?

BUGARSKI

91


250 broj bibliografske jedinice Osim odgovaranja na pitanja, djeca su mogla iznijeti primjere na koji se način oni brinu o zaštiti i očuvanju Planeta, gdje smo mogli čuti neke zanimljive, ali i neke šaljive primjere. Kako autorice Uzelac i Staračević navode „djeca u predškolskoj dobi mogu i imaju potrebu za raznim susretima s prirodom/okolišem i za ekološke aktivnosti, samo ako ih se u tome potiče, odnosno ako ih se na to upućuje.“12 Odabir predstave kao sredstva komunikacije za prenošenje poruke pokazao se kao izvrsno rješenje jer predstava privuče i zadržava dječju pozornost, djeca s nestrpljenjem očekuju što će se sljedeće dogoditi, mogu sudjelovati u predstavi (kao što je bila situacija ovdje kada su trebali razvrstati otpad u spremnike ili odgovarati na pitanja o tome kako bi se Planet Zemlja osjećao ukoliko budu bacali otpad u prirodu ili u za to predviđene spremnike). S obzirom na činjenicu da sva djeca koja idu u vrtiće još ne znaju čitati ili pisati, na ovakav način ponuđeno im je da iskažu svoje mišljenje, da nauče nešto novo kroz predstavu te čuju zanimljiv dijalog između djevojčice i cvijeta. Edukativne radionice za osnovnoškolce Osim tjednih radionica koje su pohađala djeca osnovnoškolskog uzrasta, osmišljeni su posebni programi koji su ponuđeni školama, a orijentirani su na problematiku zaštite i očuvanja okoliša te su prilagođeni djeci s obzirom na uzrast i pretpostavljenu razinu znanja koju su stekli u školi. Kako autorica Uzelac Vinka navodi „problematika okoliša ulazi u posljednje vrijeme sve više u središte odgojnih i obrazovnih razmišljanja. Nema nikakve sumnje da je odgoj i obrazovanje za okoliš bitan preduvjet i okosnica onoga što se želi postići većom društvenom brigom za razvoj ekološke svijesti djece, mladih i odraslih.13 Cilj ekološkoga odgoja, dakle, nije znanje kao korpus činjenica koje dijete treba naučiti o okolišu, nego razumijevanje prirodnih procesa i njihove uzajamne ovisnosti te izgradnja stavova i pozitivnoga odnosa prema

Uzelac, Vinka; Starčević, Irena. Djeca i okoliš. Rijeka: Adamić, 1999. str. 32. Uzelac, Vinka. Ekologija temeljena na pedagogijskim pristupima i problemi odgoja predškolske djece za okoliš. / Ekologija: korak bliže djetetu: zbornik radova stručno znanstvenog skupa. Rijeka, 21.-23 listopada 1999. Rijeka, Adamić, 2000. str.16. i 17. 12 13

92

BUGARSKI


250 broj bibliografske jedinice okolišu u praksi, u akciji, u življenju.“14 U nastavku članaka prikazani su programi koji su realizirani s učenicima osnovnih škola. Močvara - Priča o životu jednog vretenca Za učenike nižih razreda osnovne škole pripremili smo radionicu Močvara – priča o životu jednoga vretenca. S obzirom da „događaji pojedinih priča i pjesama atraktivni su jer tekst može stupiti u brzu interakciju s manje ili više sličnim događajem ponašanja u djece. Priča ili pjesma omogućuje da se djeca ili učenici u komunikaciji prisjete i komentiraju neke svoje doživljaje u okolišu. Proširivanje doživljaja može se nadovezati na dublju impresiju o (u/uz) okolišu/održivu razvoju, o svemu onome što je lijepo ili ružno u okolišu.“15 Kao što i sam naziv priče kaže „Močvara – priča o životu jednog vretenca“ opisuje život u močvari iz perspektive vretenca Vilka. Kroz priču Vilko putuje kroz močvaru te upoznaje i razgovara sa stanarima močvare: ribicama, punoglavcima, račićima, štukom, somom, vidrom i dabrom, a djeca ujedno uče o njima i njihovom načinu života. U priči je obrađen problem zagađenja okoliša jer mnogi ljudi bacaju otpad u močvare. No, kroz Vilkovu naivnost i neuspješnosti u potrazi za prijateljima, sprijatelji se s bocom i dâ joj ide Pero. Malo mu je čudno što Pero ne razgovara s njim, ali on ne odustaje od njihova prijateljstva sve dok mu stariji stanovnici močvare ne kažu da njegov Pero nije živo biće, da je to boca koja je pala na dno s neba i da mu ona ne može biti prijatelj. Tu započinje njegova pustolovina. On ide otkriti kako je boca stigla na močvarno dno jer ga odgovor koji mu je ponuđen – da je pala s neba, nije zadovoljio. Na tome putu upoznaje i druge stanovnike močvare i dolazi do djela u kojem je sve zagađeno, u kojem nema ni raslinja ni drugih životinja. Tu završava njegova potraga te se vraća nazad u svoj dom. S njegovim procesom preobrazbe, dobiva krila i izlazi na površinu, prvi put gleda močvaru iz zraka, otkriva i sluša razgovore životinja koje žive na površini močvare, kao što su zmije bjelouške, rode, čaplje itd. U svome letu dolazi do zagađenoga dijela močvare koji je posjetio dok je bio ispod vode i jednoga dana ugleda čovjeka koji punu vreću otpada Petrović-Sočo, Biserka. Neke suvremeno stručno-metodičke osnove ekološkog odgoja u predškolskoj ustanovi / Ekologija: korak bliže djetetu: zbornik radova stručno znanstvenog skupa. Rijeka, 21.-23 listopada 1999. Rijeka, Adamić, 2000. str.43 15 Uzelac, Vinka; Lepičnik-Vodopivec, Jurka; Anžić, Dunja. Djeca – odgoj i obrazovanje – održivi razvoj. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga, 2014. str. 32. 14

BUGARSKI

93


250 broj bibliografske jedinice baca u močvaru te napokon dobiva odgovor na pitanje o tome kako je njegov Pero dospio na močvarno dno. Ova je priča zanimljiva iz nekoliko razloga: - iz toga što djeca mogu upoznati močvaru i njezine stanovnike - napisana je na zabavan način, iz perspektive maloga vretenca koji im opisuje život i stanovnike močvare ispod i iznad površine vode - djeca se upoznavaju sa životom jednoga vretenca i uče o tome kako se on mijenja - prikazan je problem onečišćenja iz perspektive jednoga od stanovnika močvare. Vilko je objasnio kako onečišćenje utječe na stanovnike močvare, ponudio je odgovor na pitanje tko je uzročnik onečišćenja i ostavio dovoljno prostora za raspravu. Radionica je započela PowerPoint prezentacijom jer je Močvara – priča o životu jednog vretenca skenirana i prikazana na slajdovima, kako bi djeca, dok im se priča čita, mogla ujedno pratiti i slike. Nakon čitanja priče uslijedio je razgovor o pročitanome, kviz znanja u kojem su djeca bila podijeljena u skupine i trebala rješavati zadatke kako bi se provjerilo koliko su pažljivo slušali i što su zapamtili od onoga što su čuli. Na samome kraju radionice djeca su gledala kroz mikroskope različite uzorke, među kojima i kapljicu vode te imala zadatak da nacrtaju ono što su vidjeli. Pojedini učenici imali su problema jer su se prvi put susreli s mikroskopom i gledali kroz njega. Na kraju su ipak svi uspjeli vidjeti i nacrtati viđeni uzorak.

94

BUGARSKI


250 broj bibliografske jedinice

Slika 9.

Radionici je prisustvovalo 136 učenika koji su u pratnji učiteljica dolazili u Knjižnicu. Na primjeru ove radionice može se zaključiti da kombinacijom različitih elemenata kao što su priča popraćena slikama, lik iz priče s kojim djeca mogu suosjećati i od kojega mogu učiti, kvizom, korištenjem laboratorijske opreme i kreativnom radionicom djeci može prikazati problem zagađenja okoliša te s njima kroz razgovor doći do mogućih rješenja. Šuma i njezini stanovnici Za razliku od vrtićke djece koja tek uče i upoznaju se s prirodom, učenici viših razreda osnovnih škola već imaju određeni korpus znanja o zaštiti i očuvanja okoliša te se zbog toga njima trebalo ponuditi nešto drugačije. Odlučeno je da će se organizirati radionica na kojoj će biti obrađena jedna nastavna cjelina iz prirode, a to su Šume i njezini stanovnici. Kroz predavanje o šumama, vrstama drveća, šumskim životinjama i njihovoj ugroženosti djeca su upoznata s važnosti očuvanja šuma i opasnostima koje prijete njima i njihovim stanovnicima. Predavanje je održala profesorica biologije koja je

BUGARSKI

95


250 broj bibliografske jedinice na kraju radionice pred djecom secirala glistu. Ovo je iskorak od uobičajenoga načina obrade nastavne jedinice jer učenici su imali priliku gledati sam proces seciranja gliste, kao i detaljnije pogledati njezine dijelove.

Slika 10.

S obzirom da škole nemaju praksu ovakvoga tipa učenja, iz razgovora s djecom i prema povratnim informacijama koje smo od njih primili, saznali smo da im se svidjela promjena jer su uživo mogli vidjeti dijelove gliste, za razliku od uobičajenoga gledanja iz knjiga. Ovaj tip radionice nije orijentiran samo na zaštitu prirode i okoliša, iako je i taj segment obrađen, nego pravi odmak uvođenjem seciranja životinje i učenja gledanjem. Obrada lektire „Pismo iz Zelengrada“ Osim kreativnih radionica za učenike drugih razreda osnovnih škola, pripremili smo i obradu lektire „Pismo iz Zelengrada“, autorice Nevenke Videk. Autorice Uzelac, Lepičnik-Vodopivec i Anžić ističu da „u komunikaciji s tekstom priče ili pjesme djeca će vjerojatno promatrati i komentirati, ali i zauzimati određena stajališta o određenim odnosima. Također mogu i naslućivati, iako vjerojatno neće biti u stanju razumjeti, kako se može ljepše živjeti ako svi, pa i djeca, ulože određeni napor. Njihova prijašnja iskustva

96

BUGARSKI


250 broj bibliografske jedinice mogu pojedinom pričom ili pjesmom postati kompleksnija. Priča ili pjesma može se prihvatiti kao osnova za podsjećanje na sve ono što su djeca uradila korisno za održivu budućnost. Djeca s razvijenim iskustvima u komunikaciji o problemima okoliša naslutit će da je bit priče ili pjesme odnos čovjeka prema održivosti. Pojedine priče i pjesme ostavljaju djeci dovoljno slobode da u komunikaciji iznesu svoje želje i zamišljene akcije o održivu razvoju. Pričama i pjesmama moguće je uvesti djecu u dublje i cjelovitije promatranje, doživljavanje, razmišljanje o odnosima i ponašanjima u okolišu. Pod utjecajem priče i pjesme mogu se očekivati različiti kreativni radovi djece.“16 S obzirom da ova priča opisuje zagađeni potok koji se zbog prevelike količine smeća razbolio, kao i aktivnost životinja koje su se udružile kako bi ga očistile, potom napisale pismo ljudima iz grada da paze na potok i na šumu te da više ne bacaju smeće u njega – ona se izvrsno uklopila u temu Zelene zone Gradske knjižnice Vukovar. Ova lektira zadovoljava sve gore navedene kriterije jer obrađuje temu zagađenoga okoliša, kod djece ostavlja dovoljno prostora za komunikaciju i iznošenje prijedloga o rješavanju problema i njihovom ponašanju u okolišu. Zanimljiv stil pisanja u stihu kao i predstavljanje problema zagađenja okoliša iz perspektive životinja privlače i zadržavaju dječju pozornost i bude im radoznalost. Osim obrade lektire ova tema otvara prostor za podučavanje o dodatnim temama kao što su razvrstavanje otpada u spremnike, pisanje eko-poruka o zaštiti okoliša, izrada plakata vezanih za priču ili za očuvanje okoliša.

Slika 11.

Uzelac, Vinka; Lepičnik-Vodopivec, Jurka; Anžić, Dunja. Djeca – odgoj i obrazovanje – održivi razvoj. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga, 2014. str. 32. 16

BUGARSKI

97


250 broj bibliografske jedinice Promocija knjige Marice Milčec U okviru Zelene zone Gradske knjižnice Vukovar nije izostavljena ni jedna od glavnih djelatnosti knjižnica – organiziranje promocija knjiga i predstavljanje autora korisnicima, ali s naglaskom na autore koji su orijentirani na temu okoliša. Proučavajući autore knjiga za djecu koji se bave ili koji su objavili knjige s tematikom zaštite i očuvanja okoliša, odlučili smo se ugostiti Maricu Milčec. Ona i Dario Kukić objavili su 4 slikovnice u serijalu Spasimo zemlju i to: 1. Zatvori vodu 2. Nije smeće sve za vreće 3. Zraka trebam, hitno! 4. U tlu čistu imamo glistu. Kao što im se iz naslova može zaključiti, ove slikovnice obrađuju teme onečišćenja i zaštite vode, zraka tla, te problem odlaganja otpada i mogućnosti recikliranja. Ove su slikovnice vrlo zanimljivo koncipirane jer nakon priče sadrže pitalice s odgovorima, objašnjenje problema, kao i način na koji možemo pomoći, pokuse s pomoću kojih djeca mogu istraživati te kviz znanja. Autorica je održala promociju slikovnica te razgovarala s djecom o problemu onečišćenja i zagađenja okoliša. Kroz razgovor djeca su pokazala što oni znaju o okolišu, o problemima u okolišu i na koji način mogu pomoći.

Slika 12.

98

BUGARSKI


250 broj bibliografske jedinice Zaključak Problemi s kojima se danas susrećemo, kao što su onečišćenje okoliša, zagađeno tlo, zrak, voda te prekomjerne količine otpada, obrađuju se i prezentiraju na različite načine. Knjižnice kao kulturne institucije ne smiju biti izostavljene te na svoj način trebaju korisnicima ponuditi korisne informacije. Osim knjiga koje se bave tom tematikom, mogu pokušati i kroz izložbe, promocije knjiga te ugošćavanje autora koji se bave tom problematikom, predavanjima, edukativno- i/ili kreativnim radionicama ukazati svojim korisnicima na ovaj problem i na to kako svaka osoba može svojim primjerenom barem malo pridonijeti očuvanju okoliša. Nakon pobjede na natječaju Moja zelena zona Zagrebačke banke, Gradska knjižnica Vukovar odlučila je na 6 mjeseci svoje poslovanje usmjeriti isključivo na zaštitu okoliša i recikliranje. U gornjem tekstu prikazano je kako se kroz različite tjedne edukativno-kreativne radionice, obrade lektira, predstave za vrtićku djecu, edukativne radionice za djecu viših razreda osnovnih škola, promocije knjiga, obradila ova tema na Dječjem odjelu. Naglasak prilikom obrade teme stavljen je na djecu jer kako Nevenka Videk u pismu iz Zlengrada piše: „Po poštaru Brzom zecu Pozdravit će Samo djecu. Ona neka Uvijek znadu Veselje su Zelengradu. Gdje god krenu, Gdje god odu Pazit će Na prirodu.“17

17

Videk, Nevenka. Pismo iz Zelengrada. Zagreb: ABC naklada, 2003. Str. 9. BUGARSKI

99


250 broj bibliografske jedinice Djecu treba učiti o važnosti očuvanja okoliša, štetnom djelovanju bacanja otpada i važnosti recikliranja, a mi se u Gradskoj knjižnici Vukovar, nadamo da smo u tome uspjeli.

Literatura Cindrić, Anita. Ekološka promišljanja u likovnim aktivnostima djece predškolske dobi / Ekologija: korak bliže djetetu: zbornik radova stručno znanstvenog skupa. Rijeka, 21.-23 listopada 1999. Rijeka, Adamić, 2000. Gradska knjižnica Vukovar. URL: http://www.gkvu.hr/index.php/vijesti/225-gradskaknjiznica-vukovar-organizirala-je-likebook-3-i-gradu-vukovaru-poklonila-zelenucitaonicu- (25.5.2015.) Petrović-Sočo, Biserka. Neke suvremeno stručno-metodičke osnove ekološkog odgoja u predškolskoj ustanovi / Ekologija: korak bliže djetetu: zbornik radova stručno znanstvenog skupa. Rijeka, 21.-23 listopada 1999. Rijeka, Adamić, 2000. Uzelac, Vinka; Lepičnik-Vodopivec, Jurka; Anžić, Dunja. Djeca – odgoj i obrazovanje – održivi razvoj. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga, 2014. Uzelac, Vinka; Starčević, Irena. Djeca i okoliš. Rijeka: Adamić, 1999. Uzelac, Vinka. Ekologija temeljena na pedagogijskim pristupima i problemi odgoja predškolske djece za okoliš. / Ekologija: korak bliže djetetu: zbornik radova stručno znanstvenog skupa. Rijeka, 21.-23 listopada 1999. Rijeka, Adamić, 2000. Videk, Nevenka. Pismo iz Zelengrada. Zagreb: ABC naklada, 2003. Zagrebačka banka: Zelena Zona. URL: http://www.zelenazona.hr/home/wps/wcm/connect/zelena/zona/zaba_u_akciji/dona cije_i_sponzorstva/moja_zelena_zona_odabrani_finalisti (25.5.2015.)

100

BUGARSKI


251

broj bibliografske jedinice

FORMATI DIGITALNIH SADRŽAJA ZA ČUVANJE I ZAŠTITU NOVINA U KNJIŽNICAMA Digital content formats for newspaper preservation in libraries

Srđan Lukačević Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek slukacevic@gskos.hr Josip Buljević jbuljevic@gmail.com Svjetlana Mokriš Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek marendic@gskos.hr

UDK / UDC 025.173:004 050:004. ....... Stručni rad / Professional paper Primljeno / Received : 14.04.2015.

Sažetak U ovom se radu govori o čuvanju i zaštiti intelektualnih sadržaja pohranjenih u novinama kao jednoj od vrsta knjižnične građe. U uvjetima suvremenoga elektroničkog okruženja ističe se digitalizacija kao oblik čuvanja i zaštite novinske građe u knjižnicama kao postupak koji nudi čitav niz prednosti u odnosu na mikrofilmiranje novinske građe ili pak njezino čuvanje u tiskanom obliku. Ostavlja također otvorenima i niz pitanja na koje je potrebno naći odgovore. Jedno od otvorenih pitanja vezano je uz formate

LUKAČEVIĆ / BULJEVIĆ / MOKRIŠ

101


digitalnih sadržaja za pohranu tekstualnih i slikovnih zapisa. Između velikoga broja postojećih formata, knjižnice danas odabiru one za koje smatraju da će im najbolje poslužiti prilikom zadovoljavanja potreba korisnika te da će vremenski što duže opstati. Ključne riječi: digitalizacija, formati digitalnoga sadržaja, zaštita, novinska građa, knjižnica Summary This paper discusses the preservation and protection of intellectual content stored in the newspapers. In modern electronic environment the emphasize is on digitalization as a form of preservation and protection of newspaper items in libraries as a procedure that offers a range of advantages over microfilming newspaper items, or its storage in printed form, but leaves open the number of questions than need answers. Today libraries are choosing among the large number of existing formats in a way they believe will best serve, considering the needs of users and long last of that format. Keywords: digitalization, digital content formats, protection, newspaper items, library

Uvod Novine, bez obzira, jesu li pohranjene na papirnome mediju, na mikrooblicima ili pak na elektroničkim medijima, iznimno su značajna građa za knjižnice. Arhivirani primjerci starih novina važan su izvor znanja i informacija o proteklim vremenima i događajima. Novine su „sirov“ istraživački materijal koji vrlo precizno i sveobuhvatno svjedoči o onome što se pojedincima i društvu događalo, na koji su se način pojedinci i društvo u cjelini zabavljali, kojim su kulturnim vrednotama davali prednost, a koje su zanemarivali te na koji se način u proteklim vremenima vršila ekonomska propaganda. U knjižnicama novine predstavljaju dio kulturne baštine – lokalne, regionalne, nacionalne, a možemo reći i međunarodne. Početkom 20. stoljeća u knjižnicama je papirna novinska građa sve više propadala, a istovremeno je rastao nezin značaj za znanstveno-istraživački rad, osobito

102

LUKAČEVIĆ / BULJEVIĆ / MOKRIŠ


251

broj bibliografske jedinice u knjižnicama koje imaju arhivsku funkciju. S jedne strane bilo je potrebno ograničiti pristup originalnoj papirnoj građi radi njezine zaštite1, a s druge povećati dostupnost sadržajima. 30-tih godina 20. stoljeća pojavio se mikrofilm kao idealno rješenje za pohranu, ali i osiguranje pristupa tradicionalnoj građi. Tijekom osamdesetak godina korištenja mikrofilma u knjižnicama širom svijeta provedeni su mnogobrojni projekti preformatiranja novinske građe u mikrofilmske inačice. Napredak informacijske tehnologije 90-tih godina 20. stoljeća ponudio je knjižnicama i drugim baštinskim ustanovama

nove mogućnosti vezane uz čuvanje i zaštitu novinske građe, a to je

preformatiranje, kako papirnih originala, tako i mikrofilmova u digitalne oblike, a koji su pokazali znatne prednosti u odnosu na mikrofilm, prvenstveno vezano uz osiguranje dostupnosti i korištenja novinskih zbirki. Širom svijeta počeli su se provoditi mnogobrojni projekti digitalizacije novinske građe. Velikim dijelom oni su nastali u sklopu nacionalnih programa i planova zaštite stare novinske građe i predstavljali su logičan nastavak projekata mikrofilmiranja novinske građe koji su se u sklopu ovih programa i planova provodili2. Sve raširenija upotreba informacijske tehnologije u gotovo svim segmentima ljudskoga djelovanja odrazila se na proizvodnju novih nositelja intelektualnih sadržaja, pa tako i novinskih. Kao posljedica toga dolazi do sve više intelektualnih sadržaja koji su Zaštita građe smislena je akcija koja se provodi da se spriječi njezino propadanje. Ona je višeslojan društveni, znanstveni, stručni i humani proces usmjeren prema očuvanju i interpretaciji spoznajnih vrijednosti u materijalnom svijetu koji nas okružuje. Svrha je zaštite očuvanje integriteta baštine, stvaranje uvjeta za opstanak i poduzimanje mjera za održavanje predmeta i sklopova baštine da se odgodi neupitno propadanje i baština očuva za budućnost, sprečavanje radnji koje bi mogle oštetiti ili izmijeniti svojstva predmeta baštine i napokon stvaranje uvjeta za zadovoljavanje potreba određene društvene zajednice u konzumiranju vrijednosti baštine, a u skladu s njihovom namjenom i vrijednošću. Usp. Maorević, I. Uvod u muzeologiju. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za informacijske znanosti, 1993. Str. 169-170. 2 Najznačajniji od njih su: Australian Newspaper Plan (ANPLAN) projekt je započet 90-ih godina 20. stoljeća, a čiji je cilj osigurati dugoročnu dostupnost novina tiskanih u Australiji (Usp. National library of Autralia. Australian Newspaper Plan. URL: http://www.nla.gov.au/australian-newspaper-plan (2015-0810), NEWSPLAN zajednički program britanskih arhiva, knjižnica i muzeja kojemu je cilj sakupiti, obraditi i zaštiti lokalne novinene (Usp. British library. Newsplan. URL: http://www.bl.uk/reshelp/bldept/news/newsplan/newsplan.html (2015-08-10), Australian Newspapers Digitisation program, osmišljen unutar ANPLAN-a kojemu je cilj digitalizirati australske novine koje obuhvaćaju period od početka 19. do sredine 20. stoljeća te osigurati korisnicima pristup i pretraživanje cjelovitih tekstova (Usp. National library of Autralia. Australian Newspaper Digitisation Program. URL: http://www.nla.gov.au/content/newspaper-digitisation-program (2015-08-10), skandinavski TIDEN projekt je testiranja kriterija za mikrofilmiranje kao platforme za digitalizaciju novinske građe te omogućavanje pretraživanja cjelovitog teksta, a kao rezultat toga oblikovala se skandinavska novinska elektronička knjižnica (Usp. Bremer-Laamanen, Majlis. Connecting to the past: Newspaper digitization in the Nordic countries. // Journal of Digital Asset Management (2006) 2. URL: http://www.reference-global.com/doi/abs/10.1515/9783598440205.6.251 (2015-08-10). 1

LUKAČEVIĆ / BULJEVIĆ / MOKRIŠ

103


pohranjeni isključivo u elektroničkome obliku, postavljajući time pred knjižnice nova pitanja vezana uz dugoročnu zaštitu i čuvanje digitalnih zbirki te osiguravanje korisničkoga pristupa ovoj vrsti građe. Digitalizacija kao oblik čuvanja i zaštite novinske građe u knjižnicama Digitalizacija je najsuvremeniji i danas u knjižnicama uveliko prihvaćen način preformatiranja knjižnične građe putem digitalnoga skeniranja. Digitalizacija je pretvaranje analognoga ulaza u digitalni - diskretni oblik. Radi se o procesu diskretizacije pri čemu se analogni signal radi pohranjivanja ili obrade u računalu mora pretvoriti u oblik s kojim računalo zna rukovati. Naravno, cilj je da se tom pretvorbom kvaliteta ulazne informacije ne gubi, što pak ovisi o broju diskretnih razina u uporabi i učestalosti uzimanja uzoraka.3 Ustanove kroz program digitalizacije pripremaju, predlažu i provode vlastite projekte digitalizacije građe, odnosno programi koji su do sada provođeni uglavnom nisu bili zamišljeni kao jedan obuhvatan projekt digitalizacije koji će proizvesti određen digitalni sadržaj, nego kao skup aktivnosti usmjeren na stvaranje digitalnih zbirki arhivske, knjižnične i muzejske građe koje su kvalitetne i iskoristive za zaštitu i za poboljšanje dostupnosti građi. Digitalizacija bi se trebala odvijati u okviru primjereno planiranih i vođenih projekata, sukladno poznatim načelima i prioritetima i prema utvrđenim normama. Digitalne bi zbirke trebale biti dostupne korisnicima sukladno važećim pravilima korištenja, a digitalizacija bi građe u cjelini dugoročno trebala voditi stvaranju prepoznatljivoga i relevantnog sadržaja i sustava usluga u elektroničkom okruženju. Digitalni mediji kao nositelji informacija imaju određene prednosti. Oni se mogu jednostavno i brzo umnažati, a pri tome se ne oštećuje original. Za pohranu se mogu koristiti različiti elektronički mediji, a prijenos podataka s jednoga medija na drugi vrlo je jednostavan. Na njima se može spremiti izuzetno mnogo podataka. Pretraživanje informacija može se obaviti brzo i one su lako dostupne. Digitalne su slike atraktivna alternativa i brzo postaju sve prisutnije u knjižnicama te sve više zamjenjuju mikrofilm kao medij za pohranu informacija. Razlozi zbog kojih se ovo događa mnogobrojni su, a neki su od njih: digitalni prikazi vidljivi su na sve rasprostranjenijim računalima, digitalno pohranjivanje omogućava brz prijenos

3

104

Usp. Klarić, Bratoljub. Novi rječnik stranih riječi. Zagreb: Školska knjiga, 2012. Str.224. LUKAČEVIĆ / BULJEVIĆ / MOKRIŠ


251

broj bibliografske jedinice podataka, digitalni dokument u isto vrijeme može koristiti veći broj korisnika, veće potrebe za računalno čitljivim tekstom nego za onim mikrofilmiranim. Većina knjižnica dugo vremena ulaže u digitalne tehnologije kao način boljega služenja svojim korisnicima, dodajući vrijednost informacijama i smanjenju troška i truda potrebnoga za rukovanje s tiskanim publikacijama. Tehnologija postoji dugi niz godina te su je knjižnice prihvatile kako bi se lakše snalazile s bibliografskim informacijama u mrežnim bazama podataka, kako bi učinile te baze podataka dostupnima kroz OPAC-e te kako bi nudile svoju građu u digitalnom obliku na internetskim stranicama. No, prije nego što ponude svoju građu putem interneta, one je moraju prevesti u digitalni oblik, tj. odabrati format u kojemu će građu ponuditi svim svojim trenutnim i potencijalnim korisnicima. To nije lak posao jer formata za tekstualne i slikovne zapise ima mnogo. Stoga, knjižnicama ne preostaje ništa drugom, nego odabrati one formate digitalnoga sadržaja, kako za tekstualne, tako i za slikovne zapise za koje smatraju da će im najbolje služiti prilikom zadovoljavanje potreba korisnika, a u nadi da će vremenski što duže opstati. Formati za tekstualni zapis Digitalizacija teksta važna je sastavnica mnogih projekata vezanih uz zaštitu i čuvanje novinske građe u knjižnicma, ali pitanja kako digitalizirati i u kojem formatu, koliko detaljno, koje korisničke aktivnosti treba podržati, ona su pitanja na koja trebamo naći odgovor. Također je važno biti svjestan svrhe i ograničenja dostupnih, različitih formata digitalnog sadržaja. Uz to trebamo biti sigurni u to da ne samo ti formati odgovaraju trenutnim ciljevima i zahtjevima, nego da nam neće ograničiti mogućnosti izbora u budućnosti. Formati digitalnoga sadržaja variraju značajno u smislu sposobnosti konvertiranja u druge formate. Vlasnički sustavi, poput Microsoft Worda i PDF-a, formata za opis stranice, mogu biti moćni i pogodni alati za stvaranje tiskanih jedinica građe, no ako poželimo preseliti podatke na drugu platformu softvera, riskiramo gubitak oblikovanja teksta i drugih informacija. Stoga moramo biti oprezni pri odabiru formata za digitalni sadržaj. Prvi na popisu od formata za tekstualni zapis jest DTB (Digital Talking Book) ANSI/NISO Z39.86 iz 2005 godine. NISO Digital Talking Book standard, ANSI/NISO Z39.86-2005, definira format i sadržaj skupine elektroničkih

LUKAČEVIĆ / BULJEVIĆ / MOKRIŠ

105


datoteka koje se sastoje od DTB-a i ustanovljavaju ograničeni skup zahtjeva za DTB pomoćne elemente. One koriste ustanovljene i nove specifikacije za predstavljanje strukture DTB-a, čiji sadržaj može biti samo XML tekst, ili audio zapis s malo ili nimalo teksta.4 NISO Digital Talking Book standard, ANSI/NISO Z39.86-2005, dizajniran je kako bi tiskana građa mogla biti dostupna i u elektroničkom obliku te je također dizajniran za slijepe i slabovidne osobe odnosno za njihovo lakše snalaženje u tekstu, tj. navigaciju. Nadalje, sljedeći format za pohranu tekstualnih zapisa jest OEBPS, Open eBook Forum Publication Structure 1.2. Open eBook Publication Structure (OEBPS) jest specifikacija koja se temelji na XML-u, a upotrebljava se za sadržaj, strukturu i prezentaciju elektroničkih knjiga.5 OEBPS je razvila skupina organizacija uključenih u elektroničko izdavanje odnosno objavljivanje, a danas je poznata pod imenom International Digital Publishing Forum (IDPF) ili Open eBook Forum. Sljedeći format za tekstualne zapise namijenjen je autorima i izdavačima, a poznat je pod imenom NCBI/NLM Journal Archiving and Interchange Document Type Definition (DTD), version 1.0 and 1.1. Taj je format razvio National Center for Biotechnology Information (NCBI) u suradnji s National Library of Medicine (NLM).6 Ovaj format često koriste kako je ranije spomenuto autori i izdavači, kako bi razmijenili svoje završne verzije sadržaja nekoga časopisa. Sljedeći format, News Industry Text Format (NITF) također se temelji na XML-u, a razvio ga je International Press Telecommunications Council. Ovaj format predstavlja sadržaj i strukturu novinskih članaka i popratnih metapodataka.7 Iz ovoga formata odnosno standarda, izdavači mogu prilagoditi izgled, osjet i interaktivnost svojih dokumenata propusnosti, uređajima i osobnim potrebama svojih pretplatnika. Konačno, dolazimo do najpoznatijega i najrasprostranjenijeg formata za tekstualni zapis, Portable Document Format ili skraćeno PDF. Ovaj je format razvio Adobe Systems Incorporated.8 Ovaj format možemo shvatiti kao reprezentativni jezik generalnih dokumenata. Dokumenti koje možemo pregledavati s pomoću PDF-a mogu sadržavati tekst, slike, grafike, i druge multimedijalne sadržaje, kao što su video i audio. Kao i većina prethodno nabrojanih Usp. Sustainability of Digital Formats Planning for Library of Congress Collections. URL: http://www.digitalpreservation.gov/formats/fdd/fdd000275.shtml (2015-08-12) 5 Usp. Sustainability of Digital Formats Planning for Library of Congress Collections. URL: http://www.digitalpreservation.gov/formats/fdd/fdd000171.shtml (2015-08-12) 6 Usp. Sustainability of Digital Formats Planning for Library of Congress Collections. URL: http://www.digitalpreservation.gov/formats/fdd/fdd000174.shtml (2015-08-12) 7 Usp. Sustainability of Digital Formats Planning for Library of Congress Collections. URL: http://www.digitalpreservation.gov/formats/fdd/fdd000014.shtml (2015-08-12) 8 Usp. Sustainability of Digital Formats Planning for Library of Congress Collections. URL: http://www.digitalpreservation.gov/formats/fdd/fdd000030.shtml (2015-08-12) 4

106

LUKAČEVIĆ / BULJEVIĆ / MOKRIŠ


251

broj bibliografske jedinice formata, i PDF format ima više svojih inačica. Jedna od inačica koja se posebno ističe jest PDF/A-1a – inačica PDF formata koja u sebi sadrži sve podatke i elemente potrebne za prikaz sadržaja u originalnome obliku. Inačica "1a" osigurava i održivost strukture teksta i time njegovu pretraživost unutar dokumenta.9 Kratica XML označava Extensible Markup Language. XML je vrlo jednostavan, fleksibilan format za tekstualni zapis koji je nastao iz SGML (ISO 8879).10 XML se koristi za prijenos podataka (zapisi metapodataka), i slične stvari. Sheme jezika koje su najrasprostranjenije i koje se najčešće koriste jesu Document Type Definition (DTD) language i W3C XML Schema.11 Svi ovi nabrojani formati za pohranu tekstualnih zapisa koriste se ili su se koristili širom svijeta u raznim informacijskim i inim ustanovama. Učestalost je korištenja kod nekih formata veća, a kod nekih manja. To samo pokazuje kako se još nije konačno odlučilo koji je format najbolji za pohranu tekstualnoga sadržaja, stoga se još ispituju sve mogućnosti svih formata. Dok se ne donese konačna odluka, nastavit će se s upotrebom različitih formata za spremanje tekstualnih zapisa. Formati za slikovni zapis Kada govorimo o slikovnim zapisima, podrazumijevamo onu vrstu digitalne građe koju percipiramo osjetilom za vid. Digitalizacija je vrlo složen i osjetljiv proces u kojemu se dokumentacijska građa koju prenosimo u digitalni oblik ili pak izvorna građa koju izravno snimamo digitalnim fotoaparatom neizbježno izlažu opasnosti od oštećenja pri rukovanju. Takva se građa mora uzeti s mjesta na kojemu je smještena, treba se pripremiti za snimanje, izložiti dodatnom osvjetljenju tijekom snimanja te napokon, vratiti na svoje mjesto. Sve to zahtijeva i znatne vremenske i ljudske resurse. Kao što postoji mnoštvo formata za pohranu tekstualnih zapisa, tako postoji i jako puno formata za pohranu slikovnih zapisa. Jedan je od njih i Adobe Digital Negative (DNG) format. To

Usp. Nacionalni projekt „Hrvatska kulturna baština“ : Digitalizacija arhivske, knjižnične i muzejske građe. Formati datoteka za pohranu i korištenje : Radna verzija, studeni 2007. URL: https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=2&ved=0CCMQFjABahUKEwjJocuog qPHAhWpFtsKHbSeBxI&url=http%3A%2F%2Fwww.kultura.hr%2Fcontent%2Fdownload%2F597%2F79 37&ei=RfXKVYnrOqmt7Aa0vZ6QAQ&usg=AFQjCNF2WkGvj4hDTeGL86HjCbQJ_3sUzA&sig2=LmCQYOjdTPbCSLkOUif5Q&bvm=bv.99804247,d.ZGU&cad=rja (2015-08-12) 10 Usp. Sustainability of Digital Formats Planning for Library of Congress Collections. URL: http://www.digitalpreservation.gov/formats/fdd/fdd000075.shtml (2015-08-12) 11 Usp. Ibid. 9

LUKAČEVIĆ / BULJEVIĆ / MOKRIŠ

107


je format za spremanje i razmjenu neobrađenih slika koji je kompatibilan s TIFF/EP standardom.12 Jedan od poznatijih je GIF Graphics Interchange format. To je format slike rastera, a često ga možemo pronaći na Internetu. GIF je format koji ima mogućnost sažimanja slike sa što manje gubitaka te je jako pogodan za prikaz slika na ekranima niske rezolucije. Često se koristi za umanjene verzije slika i raznih verzija tekstualnih dokumenata te ga podržavaju sve velike računalne platforme i internetski preglednici.13 Sljedeći je format JPEG 2000 core coding. On se često koristi za sažimanje generalno šifriranih slika u boji i slika koje su u tonovima sive boje te se također koristi za transformaciju diskretnoga elementarnog vala i drugih elemenata na različite načine, kako bi se proizvele datoteke sa smanjenim sažimanjem. Kvaliteta slike u ovom formatu nešto je lošija u usporedbi s originalom te se ne može preuređivati, osim da se vrati u prvobitni oblik.14 Nadalje, PNG format poznat je pod imenom Portable Network Graphics. Specifikacija PNG formata definira i protok podataka i udružene datoteke formata za slike. Originalno je bio dizajniran kao otvoreni standard odnosno zamjena za GIF 89a, inačicu GIF formata, za korištenje na Internetu, no nije ograničen na tu potrebu.15 Kao i svi prethodno spomenuti formati, i ovaj je format široko rasprostranjen i jako poznat, TIFF Tagged Image File Format. Ovaj format služi kao navlaka za različite točkaste šifrirane raster slike. Razne inačice ovoga formata mogu se koristiti i za arhivske datoteke, a najsuvremenija inačica TIFF 6.0 objavljena je 1992 godine. 16 Moglo bi se nabrojati još mnoštvo formata koji se koriste za pregledavanje i pohranu slikovnih zapisa, no kao i kod formata za tekstualne zapise, ni ovdje nije usustavljen jedinstveni format za pohranu slika. Svakim danom nastaje sve više formata i sve je teže odrediti koji će to format biti, a koji će imati sve kvalitete i predispozicije da postane unikatnim formatom za pohranu svih slikovnih zapisa.

Zaključak

Usp. Sustainability of Digital Formats Planning for Library of Congress Collections. URL: http://www.digitalpreservation.gov/formats/fdd/fdd000188.shtml (2015-08-12) 13 Usp. California Digital Library. CDL Guidelines for Digital Images (CDL GDI), september 2009. URL: http://www.cdlib.org/services/access_publishing/dsc/contribute/docs/cdl_gdi_v2.pdf (2015-08-12) 14 Usp. Ibid. 15 Usp. Sustainability of Digital Formats Planning for Library of Congress Collections. URL: http://www.digitalpreservation.gov/formats/fdd/fdd000153.shtml (2015-08-12) 16 Usp. California Digital Library. CDL Guidelines for Digital Images. Nav. dj. 12

108

LUKAČEVIĆ / BULJEVIĆ / MOKRIŠ


251

broj bibliografske jedinice Čuvanje i zaštita knjižnične građe, pa tako i novina, sastavni je element knjižničnoga poslovanja. Bezobzira na sve veću rasprostranjenost elektroničkih novina, knjižnice će se još dulji vremenski period morati baviti čuvanjem i zaštitom novina na papirnome mediju. S obzirom na funkcije pojedinih knjižnica, njihove materijalne mogućnosti te sadržajnu vrijednost i traženost pojedinih novina, knjižnice će i nadalje vršiti selekciju naslova koje će trajno zaštićivati kao i odabir najprikladnijih načina kako to činiti. Nastojanje da održe korak s vremenom primorat će knjižnice da se sve više prilagođavaju digitalnom dobu i svoje sadržaje učine dostupnim u digitalnome ili strojno čitljivom obliku, bezobzira radi li se o preformatiranju tiskanih ili pak mikrofilmiranih inačica u digitalne inačice. Izrada strojno čitljive građe ključni je preduvjet za ostvarivanje toga cilja. Prednosti digitalizacije ili neke nove tehnologije u nadolazećem razdoblju tek će doći do izražaja. Prednosti takve pohrane podataka brojne su. Pored zaštite građe koja je prijeko potrebna za očuvanje nacionalne, kulturne, znanstvene, umjetničke... baštine, digitalne zbirke pohranjene na internetu mogu istovremeno čitati brojni korisnici, digitalni zapis ne može se oštetiti korištenjem što je od velike važnosti za knjižnice koje čuvaju obvezni primjerak, pretraživanje informacija učinkvitije je i brže, tekst se može kopirati, ispisivati i slično. Jedno od značajnih pitanja vezanih uz zaštitu i čuvanje digitalnih sadržaja jest i pitanje formata u kojima se pohranju tekstualni i slikovni zapisi, a kojih danas postoji izuzetno mnogo. Digitalizacija, iako težak i opsežan zadatak, morat će se provesti. Iskustva inozemnih, ali i domaćih stručnjaka bit će od velike koristi u svim segmentima provođenja projekata digitalizacije pa tako i pri odabiru formata digitalnih sadržaja za tekstualne i slikovne zapise.

Literatura American Memory. URL: http://memory.loc.gov/ammem/index.html (2015-08-10) Bergstein, Aleksandar; Kapustić, Slavko. Mikrografija. Samobor: Zagreb, radna organizacija za grafičku djelatnost, 1989. Bremer-Laamanen, Majlis. Connecting to the past: Newspaper digitization in the Nordic countries. // Journal of Digital Asset Management (2006) 2. URL: http://www.reference-global.com/doi/abs/10.1515/9783598440205.6.251 (2015-08-10)

LUKAČEVIĆ / BULJEVIĆ / MOKRIŠ

109


British library. Newsplan. URL: http://www.bl.uk/reshelp/bldept/news/newsplan/newsplan.html (2015-08-10) California Digital Library. CDL Guidelines for Digital Images (CDL GDI), september 2009. URL: http://www.cdlib.org/services/access_publishing/dsc/contribute/docs/cdl_gdi_v 2.pdf (2015-08-12) Klarić, Bratoljub. Novi rječnik stranih riječi. Zagreb: Školska knjiga, 2012. Maorević, I. Uvod u muzeologiju. Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za informacijske znanosti, 1993. Str. 169-170. Nacionalni projekt „Hrvatska kulturna baština“ : Digitalizacija arhivske, knjižnične i muzejske građe. Formati datoteka za pohranu i korištenje : Radna verzija, studeni 2007. URL: https://www.google.hr/url?sa=t&rct=j&q=&esrc=s&source=web&cd=2&ved=0CC MQFjABahUKEwjJocuogqPHAhWpFtsKHbSeBxI&url=http%3A%2F%2Fwww.kultu ra.hr%2Fcontent%2Fdownload%2F597%2F7937&ei=RfXKVYnrOqmt7Aa0vZ6QA Q&usg=AFQjCNF2WkGvj4hDTeGL86HjCbQJ_3sUzA&sig2=LmCQYOjdTPbCSLkOUif5Q&bvm=bv.99804247,d.ZGU&cad=rja (2015-08-12) National library of Autralia. Australian Newspaper Plan. URL: http://www.nla.gov.au/australian-newspaper-plan (2015-08-10) National library of Autralia. Australian Newspaper Digitisation Program. URL: http://www.nla.gov.au/content/newspaper-digitisation-program (2015-08-10) Sustainability of Digital Formats Planning for Library of Congress Collections. URL: http://www.digitalpreservation.gov/formats/fdd/fdd000014.shtml (2015-08-12) Sustainability of Digital Formats Planning for Library of Congress Collections. URL: http://www.digitalpreservation.gov/formats/fdd/fdd000030.shtml (2015-08-12) Sustainability of Digital Formats Planning for Library of Congress Collections. URL: http://www.digitalpreservation.gov/formats/fdd/fdd000075.shtml (2015-08-12) Sustainability of Digital Formats Planning for Library of Congress Collections. URL: http://www.digitalpreservation.gov/formats/fdd/fdd000153.shtml (2015-08-12) Sustainability of Digital Formats Planning for Library of Congress Collections. URL: http://www.digitalpreservation.gov/formats/fdd/fdd000171.shtml (2015-08-12) Sustainability of Digital Formats Planning for Library of Congress Collections. URL: http://www.digitalpreservation.gov/formats/fdd/fdd000174.shtml (2015-08-12) Sustainability of Digital Formats Planning for Library of Congress Collections. URL: http://www.digitalpreservation.gov/formats/fdd/fdd000188.shtml (2015-08-12)

110

LUKAČEVIĆ / BULJEVIĆ / MOKRIŠ


251

broj bibliografske jedinice Sustainability of Digital Formats Planning for Library of Congress Collections. URL: http://www.digitalpreservation.gov/formats/fdd/fdd000275.shtml (2015-08-12)

LUKAČEVIĆ / BULJEVIĆ / MOKRIŠ

111


252

broj bibliografske jedinice

ISTRAŽIVANJE RADNOG ZADOVOLJSTVA ZAPOSLENIKA NACIONALNE I SVEUČILIŠNE KNJIŽNICE U ZAGREBU - kvantitativni rezultati istraživanja Research working employee satisfaction National and University Library in Zagreb – quantitative research results

Ljiljana Aleksić Knjižnice grada Zagreba Knjižnica Božidara Adžije ljiljana.aleksic@kgz Dunja Seiter-Šverko Knjižnice grada Zagreba dunja.seiter.sverko@kgz.hr

UDK / UDC 027.54(497.5 Zagreb):658 Istraživanje / Research paper Primljeno / Received : 19.05.2015.

Sažetak Ovaj rad daje kvantitativne rezultate istraživanja zaposlenika i njihova zadovoljstva/nezadovoljstva

knjižnicom,

organizacijskom

kulturom

i

internom

komunikacijom u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu (u daljnjem tekstu NSK), a dio je kompleksnog projekta istraživanja svih segmenata korisnika NSK (zaposlenici, korisnici i opća javnost). Kako bi motivirali zaposlenike da daju najveći mogući doprinos postizanju ciljeva knjižnice, bilo je potrebno kvantitativno istražiti čimbenike koji ih u radu motiviraju i zbog kojih sa zadovoljstvom obavljaju svoj posao. Ciljevi istraživanja bili su: procijeniti opću razinu radnog zadovoljstva/nezadovoljstva, rang važnosti pojedinih osobina posla i utvrditi stupanj zadovoljstva pojedinim osobinama posla djelatnika NSK, utvrditi stupanj radnoga zadovoljstva s obzirom na spol, dob, radno ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO

113


iskustvo, obrazovanje te radno mjesto djelatnika. Istraživanje je provedeno tijekom listopada 2011. godine, putem mrežnog upitnika na uzorku od 193 zaposlenika NSK. Ključne riječi: Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, upravljanje ljudskim resursima, istraživanje zaposlenika, organizacijska kultura, komunikacija Summary This work provides quantitative results of the employees and their satisfaction / dissatisfaction with the library, organizational culture and internal communication in the National and University Library in Zagreb (hereinafter NSK). This survey is part of a complex research project of all segments of NSK (employees, customers and the general public). In order to motivate employees to give the greatest possible contribution to working demants such as goals of the library, it was necessary to make quantitative survey of the factors which motivate employees to work more afficient and why are they pleased at their job.The objectives of the research were: to assess the general level of work satisfaction / dissatisfaction, rank the importance of certain characteristics of work and determine the degree of satisfaction of certain characteristics of work of employees of NSK, determine the degree of satisfaction of working with regard to gender,

age,

work

experience,

education

and

workplace

employees.

The survey was conducted in October 2011, through on-line questionnaires to a sample of 193 employees of NSK. Keywords: National and University Library in Zagreb, human resource management, survey of employees, organizational culture, communication

Uvod Ljudski potencijali i njihovo upravljanje izuzetno su važan poslovni resurs za svaku ustanovu pa tako i knjižnicu. Menadžment NSK uočio je da način na koji se upravlja ljudskim potencijalima postaje krucijalan za dugoročnu konkurentsku sposobnost, razvoj i reputaciju knjižnice.

114

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO


252

broj bibliografske jedinice Praksa uspješnih knjižnica i ustanova u svijetu pokazuje da svi aspekti menadžmenta ljudskih potencijala – motiviranja, nagrađivanja, selekcija, napredovanja mogu pomoći knjižnici da poveća svoju vrijednost i konkurentnost. Tako je i jedan od ciljeva Strategije upravljanja ljudskim resursima u NSK povećanje zadovoljstva i motiviranosti djelatnika, čime se postiže i povećanje ukupne poslovne uspješnosti i konkurentnosti knjižnice. Kako bi se postiglo da djelatnici osobno daju najveći mogući doprinos postizanju ciljeva knjižnice, bilo je potrebno analizirati i kvantitativno istražiti čimbenike koji ih u radu motiviraju i zbog kojih sa zadovoljstvom obavljaju svoj posao, ali utvrditi i one čimbenike koji na njih djeluju demotivirajuće ili su bez veće važnosti. U našem smo se istraživanju vodili sljedećim ciljevima: 1. Procijeniti opću razinu radnoga zadovoljstva/nezadovoljstva, rang važnosti pojedinih osobina posla i utvrditi stupanj zadovoljstva pojedinim osobinama posla djelatnika NSK. 2. Utvrditi stupanj radnoga zadovoljstva s obzirom na spol, dob, radno iskustvo, obrazovanje te radno mjesto djelatnika. 3. U skladu s dobivenim podacima predložiti mjere i aktivnosti za kontinuirano podizanje razine opće motiviranosti i zadovoljstva poslom djelatnika knjižnice. Ti će zaključci ukazati na korake u upravljanju ljudskim resursima potrebnima kako bi se implementirale strategije koje će omogućiti identificiranje, održavanje te razvijanje resursa i potencijalnih sposobnosti koje nudi ljudski kapital Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Tri tematska bloka ankete – organizacijska kultura1, sadašnja učinkovitost knjižničnog sustava i prijedlozi istražena su kroz sljedeće varijable: procjena učinkovitosti sadašnjega knjižničnog sustava, prednosti i mane mrežnoga kataloga, organizacijska kultura, interna komunikacija, komunikacija s korisnicima, zadovoljstvo radnim prostorom NSK, zadovoljstvo mogućnošću napredovanja i stjecanja knjižničnoga zvanja, sustav nagrađivanja i poticanja na usavršavanje, organizacija odjela, podjela posla, timski rad, projekti, prijedlozi promjena, radno vrijeme, knjižnična građa, nabava, obrada i menadžment.

1

Bahtijarevic-Šiber, Fikreta…[et al]. Organizacijska teorija. Zagreb: Informator, 1991. Str. 205-206. ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO

115


Metodološki okvir istraživanja Prikupljanje podataka obavljalo se od 20. listopada 2011. do 1. studenog 2011. godine putem mrežnoga upitnika, na uzorku od 193 zaposlenika. Tijekom mjeseca rujna 2011. godine definirani su postupci, metode, vremenski okvir istraživanja i osobe uključene u Projekt. Osam dana prije istraživanja ravnateljica NSK poslala je cirkularno pismo svim zaposlenicima o provođenju istraživanja i zamolila ih za maksimalnu suradnju i odaziv na ispunjavanje mrežne ankete za zaposlenike te garantirala anonimnost. Ankete su bile poslane elektroničkom poštom svakom zaposleniku na njegovu e-mail adresu. Sazvan je sastanak sa svim voditeljima službi Knjižnice gdje su predstavljeni plan i nacrt istraživanja. Kao što smo već prethodno naveli, voditelji projekta proveli su istraživanje tijekom listopada 2011. godine, i to upotrebom dviju standardnih metoda istraživanja:  internim (desk) istraživanjem obradili su se dostupni sekundarni izvori informacija koji su poslužili za postavljanje ciljeva primarnoga istraživanja.  u sklopu eksternoga (field) istraživanja provedeno je: -

kvalitativno istraživanje dubinskim intervjuom2,

-

kvantitativno istraživanje metodom anketnog upitnika kojega su zaposlenici mogli ispunjavati samostaln putem web-a.

Dakle, korištena je kombinirana metodologija3 kako bi rezultati istraživanja bili bogatiji i vjerodostojniji. Visoko strukturirani upitnik – uzorak zaposlenika S obzirom da zaposlenici oslikavaju imidž poduzeća prema korisnicima i općoj javnosti, bilo je potrebno utvrditi stavove zaposlenika o istim elementima: uslugama knjižnice, prikladnosti prostora te percepcijama samih sebe, ali i korisnika. Za prikupljanje podataka koristio se softver koji je omogućavao automatizirano kontaktiranje zaposlenika bez da osoba koja prikuplja podatke može povezati odgovor s Vidi Aleksić, Ljiljana; Seiter-Šverko, Dunja. Istraživanje radnog zadovoljstva zaposlenika Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu – kvalitativni rezultati istraživanja. // Knjižničarstvo, 18, ½ (2014), Str. 938. 3 Zelenika, Ratko. Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela. Rijeka: Ekonomski fakultet; Kastav: IQ plus, 2011. 2

116

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO


252

broj bibliografske jedinice konkretnim ispitanikom, dakle koji je jamčio anonimnost ispitanika. Zbog toga su dostavljene sve e-mail adrese kako bi mogli izravno kontaktirati zaposlenike. Njihove email adrese unešene su u softver za prikupljanje podataka koji je dalje samostalno kontaktirao ispitanike. Anketni upitnik temeljio se na 39 strukturiranih, polustrukturiranih i nestrukturiranih pitanja. Na ispunjavanje anketnog upitnika pozvano je 315 stručnih djelatnika NSK, a povratne odgovore dala su 193 zaposlenika knjižnice, što predstavlja 61%-tnu

stopu odgovora. Uzorak je činilo 20% ispitanika muškoga spola i 80%

ispitanika ženskoga spola. Dob ispitanika, odnosno srednja vrijednost godina iznosi 44 godine. Uzorak: zaposlenici knjižnice (n = 193 mrežni upitnik) Metode analize rezultata Nakon prikupljanja svih upitnika organiziran je postupak kategoriziranja odgovora, njihova logička kontrola, kodiranje i unošenje u računalo. Obrada podataka obavlljena je računalom. Analiza rezultata provodena je4: 

SPSS, AMOS i STATA programskim paketima, a statističke metode obuhvaćale su T-testove, za utvrđivanje odstupanja od teorijske srednje vrijednosti

 ANOVA, za utvrđivanje razlika između ispitanika  Chi-square, za utvrđivanje razlika među ispitanicima  Cluster analize, kako bi se utvrdile ciljne skupine prema kojima se može standardizirati usluga/komunikacija  Faktorske analize, za definiranje varijabli (imidž i dr.)  Regresijska analiza  Modeliranje strukturnih jednadžbi, kako bi se utvrdila međuovisnost percepcija  te drugih analiza za potrebe istraživanja.

Tkalac Verčić, Ana; Dubravka Sinčić Ćorić; Nina Pološki Vokić. Priručnik za metodologiju istraživačkog rada. Zagreb: M.E.P., 2010. Str.134. 4

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO

117


Rezultati istraživanja s raspravom U nastavku rada detaljno će se analizirati kvantitativno izraženi stavovi zaposlenika o zadovoljstvu i važnosti pojedinih odrednica svoga posla i upravljanja ljudskim resursima u NSK. Kao što je vidljivo iz Slike 1, zaposlenici NSK kao posebno značajne motivacijske faktore vrednuju uvjete rada i jasno definirane odgovornosti, kao i stručnost voditelja/ice svoga odjela te međuljudske odnose unutar knjižnice. Ocjene su zadovoljstva trenutnim stanjem za većinu navedenih čimbenika zadovoljavajuće, osim za međuljudske odnose u knjižnici, koji su ocijenjeni kao izrazito loši. Navedena je činjenica povezana i s drugim rezultatima, koji se mogu analizirati temeljem Slike 1, na kojoj su posebno označene negativne „kritične vrijednosti“ motivacijskih čimbenika. Iz prikazanoga

proizlazi

da

su

zaposlenici

izrazito

nezadovoljni

distribucijom

kompenzacija i nagrada, svim aspektima odluka o napredovanju te osjećajem da se njihov posao/doprinos ne vrednuje u dovoljnoj mjeri.

Slika 1. Kvantitativna procjena zadovoljstva i važnosti motivacijskih čimbenika od strane zaposlenika NSK

118

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO


252

broj bibliografske jedinice Navedeno potvrđuje i izračun razlike između zadovoljstva i važnosti pojedinim čimbenicima, prikazan na Slici 2, a koji ukazuje na determinante motivacije za koje postoji najveći jaz.

Slika 2. Motivacijski čimbenici s najvećim jazom zadovoljstva i važnosti

Nadalje, prikazana je razlika između stavova za zaposlenike koji iskazuju pozitivnu nasuprot negativnoj evaluaciji rada menadžmenta, što je prikazano Slikom 3, na kojoj su skupine, pojednostavljeno označene legendom „voli rukovodstvo“ i „ne voli rukovodstvo“. Vidljivo je da je distribucija za obje skupine jednaka, osim što „zadovoljni menadžmentom“ za sve promatrane varijable imaju znatno negativniji stav od „nezadovoljnih menadžmentom“. „Zadovoljni menadžmentom“ izrazili su marginalno pozitivan stav o praksi unapređenja te o međuljudskim odnosima.

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO

119


Slika 3. Razlika u stavovima za zaposlenike koji iskazuju pozitivnu nasuprot negativnoj evaluaciji menadžmenta

Iz ove se analize može zaključiti da postoje veliki problemi u međuljudskim odnosima, uzrokovani, kako praksom unapređenja, nagrađivanja i percepcijom vlastite uloge u organizaciji, tako i velikim razlikama između onih koji se smatraju „podržavateljima“, nasuprot „nezadovoljnicima“. Opisana se situacija može procijeniti kao „naslijeđena“, s obzirom na istražena kvalitativna saznanja5, u kojima se praksa funkcioniranja organizacije za vrijeme bivšega top menadžmenta opisuje krajnje negativno, u terminima organizacijske politike, moći i „zakulisnih igara“. Kvantitativna analiza ukazuje da su negativni efekti još uvijek prisutni, i to u velikoj mjeri, što se posebno odnosi i na prilično značajnu konfrontaciju skupina zaposlenika s obzirom na iskazane stavove. Posljedično će biti potrebno provesti preporuke koje se odnose na izgradnju sustava upravljanja ljudskim resursima i motivacije u knjižnici6, pri čemu će biti uputno i provesti različite oblike „team-buildinga“ i unapređenja timskoga rada u NSK, kako bi se prevladale razlike u percepcijama i stvorio osjećaj zajedništva. U tom je smislu od velikoga značaja simboličko djelovanje, u kojem top menadžment stalno naglašava 5 6

120

Aleksić, Ljiljana; Seiter-Šverko, Dunja. Nav. dj. Str. 35. Muller, Joelle, Muller, Jean-Louis. Menadžment biblioteka. Beograd: Clio, 2006. Str. 171. ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO


252

broj bibliografske jedinice važnost transparentnosti i fer postupanja prema zaposlenicima. Određene mjere, kao što su „dan otvorenih vrata“ ravnateljice, odnosno svih članova top menadžmenta, posebna e-mail adresa na koju će se upućivati pritužbe i prijedlozi, odnosno otvaranje sličnih komunikacijskih kanala, prvi su korak u tome smislu. Naravno, ovakav korak treba pratiti i odlučnost u adresiranju zaprimljenih pritužbi i prijedloga, kako se ne bi stekao dojam da se radi o palijativnoj i „kozmetičkoj“ mjeri. U nastavku istraživanja, vođenog idejom Herzbergova teorijskog pristupa motivaciji i zadovoljstvu7, neovisno su mjerene dimenzije (ne)zadovoljstva zaposlenika, predstavljene različitim higijeničkim faktorima8. U cjelini, a kako je prikazano Slikom 4, zaposlenici izrazito visoko cijene sigurnost svoga posla, što je jasno samo po sebi, imajući na umu ekonomsku situaciju. Iako je u prethodno navedenom radu (kvalitativnom istraživanju zaposlenika NSK)9 iskazan određeni broj pritužbi na premali radni prostor, čini se da navedeno ne spada u ključne probleme uklanjanja nezadovoljstva zaposlenika, s obzirom na relativno visoko zadovoljstvo navedenim čimbenikom. Isto tako, i zadovoljstvo samostalnošću u radu je relativno visoko, što se može povezati s velikim brojem zaposlenika, koji osjećaju inherentnu motivaciju i visoko cijene društveni doprinos svoga posla i institucije u cjelini.

7Bahtijarević-Šiber,

F. Management ljudskih potencijala. Zagreb : Golden marketing, 1999. Str. 574. Bitna pretpostavka Herzbergovog modela jesu dvije različite kategorije motivacijskih faktora: ekstrinzični ili higijenski i intrinzični, odnosno motivatori. Herzberg svojom dvofaktorskom teorijom implicira neposrednu povezanost zadovoljstva i radne uspješnosti, odnosno osim faktora zadovoljstva navodi i faktore motivacije za radno ponašanje. Također, kreće korak dalje naglašavajući potrebu preoblikovanja rada tako da omogući individualni razvoj pojedinca unutar poslovne organizacije. 9 Aleksić, Ljiljana; Seiter-Šverko, Dunja. Nav. dj. Str. 18. 8

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO

121


Slika 4. Kvantitativna procjena zadovoljstva i važnosti dimenzija (ne)zadovoljstva od strane zaposlenika NSK

Međutim, pokazuje se veliko nezadovoljstvo adekvatnošću opreme za rad, kvalitetom komunikacije, pravednošću naknada (kompenzacija) za obavljeni rad, menadžerskim sposobnostima voditelja/ica odjela te međuodjelnom komunikacijom. Predmetni čimbenici identificirani su u prethodno navedenom kvalitativnom segmentu istraživanja, gdje su navedeni i konkretni prijedlozi za rješavanjem navedenih slabosti sustava menadžmenta u NSK,pa se na ovom mjestu ne bi trebalo dalje zadržavati na objašnjavanju navedenih problema. U tome smislu, treba samo napomenuti da je neprimjerenost radne opreme „iskočila“ kao jedan od ključnih problema, koji se nije mogao prepoznati analizom frekvencija i modaliteta kvalitativnih iskaza, a što se, ipak, može povezati i s iskazima zaposlenika o vrlo sporom i neučinkovitom procesu nabave potrošnoga materijala, čak i onoga vrlo niske vrijednosti. Provedenu analizu potvrđuje i matematički izračun razlika za higijeničke čimbenike motivacije (tj. analizirane determinante, uz pomoć kojih bi se, teorijski, trebalo ukloniti nezadovoljstvo zaposlenika, a koji nisu povezani s njihovim rastom, razvojem i samoaktualizacijom). Naime, kako je vidljivo iz Slike 5, upravo neprimjerenost opreme za rad, međuodjelna komunikacija i neodgovarajući odnos

122

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO


252

broj bibliografske jedinice između uloženoga rada i dobivenih kompenzacija imaju najveći jaz između očekivane važnosti i doživljenoga zadovoljstva.

Slika 5. Higijenički čimbenici motivacije s najvećim jazom zadovoljstva i važnosti

Slikom 6 prikazana je razlika u stavovima o higijeničkim faktorima za zaposlenike koji pozitivno evaluiraju menadžment NSK, u odnosu na one koji ga evaluiraju negativno. Iz nje je vidljivo da se zadovoljstvo primjerenošću opreme te pravednost naknada doživljavaju vrlo različito. Drugim riječima, “podržavatelji“ su, u određenoj konstelaciji snaga, nagrađivani višim kompenzacijama i preferiranim pristupom potrebnoj opremi, što je klasični znak negativne organizacijske politike, u kojoj se pripadnost

određenoj

skupini

(„klanu“)

nagrađuje

određenim

beneficijama,

nedostupnima ostalim članovima organizacije. Navedenu situaciju treba pokušati riješiti sustavnim pristupom upravljanju ljudskim resursima, kao i o pristupima afirmiranja timskoga rada i zajedništva među zaposlenicima. Međutim, ovdje se otvara i pitanje nabave i distribucije opreme u okviru ograničenih financijskih resursa, koje treba regulirati na transparentan način. Pritom se može preporučiti da se prioriteti nabave usmjere na opremu koja predstavlja „uska grla“ poslovnih procesa, opremu koja je direktno namijenjena korisnicima, kao i one elemente ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO

123


radnog okruženja, što su ih zaposlenici prethodno identificirali kao kritične za uspješnost svog rada (radne stolice, konačno optimiziranje klimatizacijskog sustava, i slično). Nadalje se smatralo značajnim kvantificirati već prethodno iskazane stavove o poželjnim oblicima nematerijalne i materijalne motivacije zaposlenika, što je i učinjeno jednakim pristupom, koji u obzir uzima percepiranu važnost te zadovoljstvo trenutnim stanjem, i to za niz čimbenika, identificiranih u okviru kvalitativnoga istraživanja.

Slika 6. Razlika u stavovima o higijeničkim faktorima motivacije za zaposlenike koji iskazuju pozitivnu nasuprot negativnoj evaluaciji menadžmenta

Slika 7 pokazuje da se redovitost plaće prepoznaje kao jedan od ključnih elemenata sustava materijalnoga motiviranja, iako ona neće biti od posebnoga značaja kao čimbenik motivacijskoga sustava, a kako je eksplicirano u nastavku analize dobivenih rezultata. Naime, s obzirom da se radi o plaći iz državnoga proračuna, zaposlenici ne smatraju redovitost njezina primanja zaslugom menadžmenta institucije.

124

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO


252

broj bibliografske jedinice

Slika 7. Kvantitativna procjena zadovoljstva i važnosti komponenti materijalnog i nematerijalnog motiviranja od strane zaposlenika NSK

Važno je napomenuti i da se iznos same (individualne) plaće smatra značajnijim od pravednosti raspodjele plaća unutar institucije, kao i od pristupa informacijama u instituciji. Međutim, pokazuje se i da su zaposlenici tek marginalno zadovoljni konkretnom visinom svojih plaća, a nezadovoljni mogućnošću stručnoga usavršavanja i percepcijom pravednosti sustava kompenzacija u NSK. Najveće pozitivne vrijednosti zadovoljstva bilježe se za komunikaciju/suradnju s kolegama te radno vrijeme. Slika 8 iskazuje čimbenike sustava materijalnoga, odnosno nematerijalnoga motiviranja za koje postoji najveći jaz između značaja i zadovoljstva, koja potvrđuje već iskazanu primjedbu o shvaćanju redovitosti plaće „zdravo za gotovo“. Velike se diskrepancije

uočavaju

u

područjima

osiguravanja

percepcije

pravednosti/transparentnosti u tretmanu zaposlenika, fleksibilnijega korištenja godišnjeg odmora i omogućavanju stručnoga usavršavanja (odnosno „stjecanja novih znanja“), a koja „iskaču“ iz niza drugih faktora nematerijalne motivacije, već identificiranih u kvalitativnom dijelu istraživanja.

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO

125


Slika 8. Čimbenici materijalnog i nematerijalnog motiviranja s najvećim jazom zadovoljstva i važnosti

Na slici 9 prikazani su rezultati analize razlika u percepciji čimbenika sustava materijalnoga i nematerijalnoga motiviranja za zaposlenike s pozitivnom i negativnom evaluacijom menadžmenta NSK. Rezultati govore da postoji sličnost samo oko „neosporno pozitivnih“ aspekata rada u knjižnici, a to su redovitost plaće i djelomična pogodnost radnoga vremena, koju bi se, ipak, na temelju prethodno dobivenih sugestija, moglo i dodatno povećati. Najveće razlike u percepcijama uočavaju se u područjima mogućnosti za daljnje usavršavanje, pravednosti raspodjele kompenzacija unutar institucije te dostupnosti informacija i nadređenih u knjižnici, što je, ponovno, očita posljedica prakse upravljanja ljudskim potencijalima, jednom utemeljene na organizacijskoj politici.

126

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO


252

broj bibliografske jedinice

Slika 9. Razlika u stavovima o materijalnom i nematerijalnom motiviranju za zaposlenike koji iskazuju pozitivnu nasuprot negativnoj evaluaciji menadžmenta

U ovom kontekstu, treba upozoriti i na teoriju motivacije zasnovanu na percepciji pravednosti razmjene s organizacijom10, koja govori da će zaposlenici uravnotežavati svoj doprinos organizaciji u skladu s percepcijom onoga što sami od organizacije dobivaju, ali i s percepcijom odnosa kojeg, u tom smislu, imaju drugi zaposlenici. Iz navedenog je razloga potrebno djelovati simbolično i u svakom trenutku afirmirati vrednote transparentnosti i profesionalizma, iza kojih će, ipak, stajati i već predloženi sustavi upravljanja ljudskim resursima te motiviranja. Kako bi se dodatno analizirala percepcija pravednosti i primjerenosti pojedinih oblika materijalne i nematerijalne motivacije, izvršena je i analiza razlika u stavovima, vezanim uz različite oblike motivacije, i to prema više obilježja zaposlenika. Slika 10 potvrđuje već iskazane rezultate o razlikama u percepcijama za zaposlenike koji pozitivno i negativno evaluiraju menadžment NSK. Međutim, zanimljivo je i do sada nije utvrđeno da se financijska stimulacija (stimulativno plaćanje) percipira

10

Bahtijarevic-Šiber, Fikreta. Nav.dj. Str. 585. ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO

127


kao element na kojeg je organizacijska politika utjecala u manjoj mjeri, negoli na ukupan segment nefinancijske motivacije, odnosno indirektnih financijskih poticaja. Navedeno bi moglo ukazati na hitnost rješavanja iskazanih problema, tj. ukazati na prioritet rješavanja

problematike

stručnog

usavršavanja,

napredovanja

i

obrazovanja/usavršavanja, kao područja upravljanja ljudskim resursima. Isto tako, može se utvrditi da su žene nezadovoljnije od muškaraca u svim aspektima, osim u segmentu napredovanja, što može biti specifičnost radnoga okruženja knjižnice, u kojoj postoji veliki udjel ženskih zaposlenika pa nije za očekivati pojave „staklenoga stropa“11 i drugih problema, karakterističnih za tipično „muške“ radne sredine.12

Slika 10. Razlika u procjeni elemenata materijalnoga i nematerijalnoga motiviranja za zaposlenike koji iskazuju pozitivnu nasuprot negativnoj evaluaciji menadžmenta

Prijić-Samaržija, S., Avelini Holjevac, I. Žene u znanosti: stakleni strop. //Društvena istraživanja, 18, 6=104(2009), 1049-1073. 12 Taj pojam, naime, veže se uz prepreke s kojima se žene suočavaju u profesionalnom napredovanju i koje ih sprječavaju da dosegnu vrh hijerarhije u tvrtkama. 11

128

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO


252

broj bibliografske jedinice

Slika 11. Razlika u procjeni elemenata materijalnoga i nematerijalnoga motiviranja prema spolu

S obzirom da je trenutni sustav kompenziranja13 uglavnom vrlo „opterećen“ stupnjem formalnoga obrazovanja kao odrednicom plaćanje, logično je i da su zaposlenici s višom stručnom spremom zadovoljniji materijalnom stimulacijom. Međutim, s obzirom da bi materijalna stimulacija trebala biti zasnovana na radnom doprinosu, a ne na različitim komponentama osnovne plaće, navedeni rezultat pokazuje da se, trenutno, stimulativno plaćanje najčešće provodi ad-hoc „razrezivanjem“ određenoga postotka osnovne plaće (po načelu „svima u prosjeku jednako“), umjesto praćenja i nagrađivanja konkretnoga radnog doprinosa. Uvođenjem sustava upravljanja s pomoću ciljeva14, trebalo bi i zaposlenicima nižega formalnog obrazovanja omogućiti dobivanje viših stimulativnih razina kompenzacija, ukoliko su postigli izrazito visoke radne rezultate.

Pavičić, Jurica; Nikša Alfirević; Ljiljana Aleksić. Marketing i menadžment u kulturi i umjetnosti. Zagreb: Masmedia, 2006. Str. 311. 14 Grote, R.The Performance Appraisal Question and Answer Book: A Survival Guide for Managers. New York: American Management Association, 2002, Str. 14. 13

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO

129


Slika 12. Razlika u procjeni elemenata materijalnoga i nematerijalnoga motiviranja prema obrazovanju

Obrnuta se situacija primjećuje kod zaposlenika s visokom stručnom spremom i poslijediplomskim obrazovanjem, u području stručnoga usavršavanja i sudjelovanja na stručnim skupovima. Očito je da ovaj segment stimulacije zaposlenika nije odgovarajuće „naciljan“ na skupinu zaposlenika koji se, u okviru svoga posla, trebaju baviti komponentama znanstveno-istraživačkoga i znanstveno-stručnoga rada, što treba ispraviti u okviru novoga sustava upravljanja ljudskim resursima. Kako bi se verificirali do sada iskazani rezultati istraživanja, provedena je dodatna procjena elemenata ukupnoga zadovoljstva poslom i organizacijom zaposlenika NSK, a čiji se rezultati prezentiraju u nastavku rada. Navedeni su rezultati prikazani grafički s pomoću horizontalnoga stupčastog dijagrama, čiji odmak ulijevo od referentne (nulte) vrijednosti iskazuje neslaganje s navedenom tvrdnjom, a odmak udesno slaganje s tom tvrdnjom. Sa Slike 13, može se uočiti da zaposlenici smatraju NSK boljim poslodavcem negoli nekom drugom knjižnicom u RH, pokazuju emocionalnu povezanost sa svojim poslom, kojega smatraju zanimljivim, a najlošijim istraženim elementom smatraju visinu plaće, koja se drži nekonkurentnom. Međutim, treba napomenuti da iz rezultata istraživanja proizlazi da je plaća nekonkurentna u odnosu na druge knjižnice u RH (relativno promatrano, povezano s percepcijom složenosti posla i ukupne stručnosti te

130

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO


252

broj bibliografske jedinice uloženoga truda zaposlenika), ali ne i potpuno nekonkurentna s obzirom na trenutnu ponudu alternativnih radnih mjesta.

Slika 13. Verifikacijska procjena elemenata ukupnoga zadovoljstva poslom i organizacijom zaposlenika NSK

Zanimljivo je promotriti i razlike između zaposlenika, s obzirom na njihov stav prema menadžmentu NSK, prikazane Slikom 14.

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO

131


Slika 14. Razlike u verifikacijskoj procjeni elemenata ukupnoga zadovoljstva poslom i organizacijom za zaposlenike koji iskazuju pozitivnu nasuprot negativnoj evaluaciji menadžmenta

U usporednoj analizi „iskaču“ kao kritični čimbenici, i to kod skupine „nezadovoljnika“, uvjerenje o nekonkurentnosti plaće i nepotpunom korištenju vlastitih sposobnosti, i to uslijed neodgovarajuće suradnje menadžmenta. Druga skupina istraženih elemenata, prikazanih na slici 15, govori da bi zaposlenici preporučili NSK, i kao radnu sredinu, i kao ustanovu koja odgovara zahtjevima svojih korisnika. Također, postoji i veliki motiv za postizanje zajedničke radne uspješnosti, što je s aspekta potrebnih organizacijskih promjena vrlo pozitivan nalaz. Isto tako, potvrđuju se i postojeći rezultati istraživanja, koji govore o nepotpunom korištenju ljudskih resursa knjižnice, s obzirom da zaposlenici, u načelu, znaju što se od njih (u prosjeku) očekuje i uspijevaju obaviti svoje radne obveze, koje, ipak, pred njih ne postavljaju posebne motivacijske izazove. Time je, još jednom, ukazano da veliki broj zaposlenika jednostavno „daje radne sate“ knjižnici, umjesto da se poslu posveti sa svojim punim potencijalom. Problemi i izvori demotivacije već su jasno iskazani, a i ovom prilikom su potvrđeni u području napredovanja i želje za dodatnom fleksibilizacijom radnoga vremena te procjenom konkretnoga radnog doprinosa ciljevima NSK.

132

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO


252

broj bibliografske jedinice

Slika 15. Verifikacijska procjena elemenata ukupnoga zadovoljstva poslom i organizacijom zaposlenika NSK (nastavak)

Na slici 16, koja iskazuje razlike percepcija zaposlenika s obzirom na njihov stav prema menadžmentu NSK, ponovno se potvrđuju velike diskrepancije u području transparentnosti i prihvatljivosti napredovanja u organizaciji, percepciji humanističkoga pristupa menadžmentu (dakle, tretiranjem zaposlenika kao kompletne ljudske ličnosti, a ne objekta), kao i u razini u kojoj su zaposlenici informirani. Vrlo je indikativno da postoji slaganje obje grupe zaposlenika u koncepciji nagrađivanja na temelju rezultata, što ukazuje da bi predloženi sustav upravljanja s pomoću ciljeva mogao dobro funkcionirati, ukoliko se kvalitetno provede. Slična razina slaganja postoji i kod želje za uspješnim funkcioniranjem institucije, što je, također, izvanredan rezultat, iz kojega proizlazi visoki potencijal za uspjeh programa motiviranja i stvaranja pozitivne radne klime u instituciji.

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO

133


Slika 16. Razlike u verifikacijskoj procjeni elemenata ukupnoga zadovoljstva poslom i organizacijom za zaposlenike koji iskazuju pozitivnu nasuprot negativnoj evaluaciji menadžmenta (nastavak)

Isto tako, može se reći da obje skupine zaposlenika osjećaju da njihovi potencijali nisu u potpunosti iskorišteni, pri čemu je taj osjećaj više izražen kod „nezadovoljnika“, što je potpuno i logično. Međutim, i ovaj je rezultat vrlo pozitivan, jer daje kvalitetnu osnovicu za poticanje promjena sustava upravljanja ljudskim resursima, koje će, kako se čini, dobro prihvatiti obje analizirane skupine zaposlenika. Daljnja se analiza usredotočuje na procjenu ukupnoga kapaciteta menadžmenta NSK i osjećaja osobnoga razvoja, kao i komunikacije te odlučivanja u knjižnici. Rezultati, prikazani na Slici 17, govore da, u prosjeku, postoji pozitivna percepcija menadžmenta i osjećaja vlastite perspektive u NSK. Teško je reći radi li se o pozitivnim učincima promjene top menadžmenta knjižnice, ali, bezobzira na uzrok navedenih stavova, svakako ih treba staviti u funkciju podupiratelja potrebnih organizacijskih promjena. Nadalje, može se reći da, u analogiji s društvenom situacijom, i u NSK postoji visoka razina osjećaja nepredvidljivosti budućnosti, koja se temelji na nedorečenim procedurama i problemima te nejasnoćama u području profesionalnoga napredovanja.

134

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO


252

broj bibliografske jedinice Upravo bi transparenost i profesionalno djelovanje menadžerskih sustava, predloženih u okviru ovoga izvješća, trebalo značajno smanjiti navedene percepcije zaposlenika.

Slika 17. Verifikacijska procjena elemenata ukupnoga zadovoljstva poslom i organizacijom zaposlenika NSK (nastavak)

Isto su tako uočljive i slabosti u sustavu komuniciranja sa zaposlenicima, s obzirom da je prosječno zadovoljstvo kvalitetom i kvantitetom službenih komunikacija relativno marginalno, razina isključenosti iz donošenja relevantnih odluka visoka, kao i osjećaj osobne relevantnosti službene komunikacije od strane menadžmenta. Za opisani su set varijabli također istražene razlike između skupina zaposlenika s diferenciranim stavovima o menadžmentu ustanove (Slika 18), pri čemu je utvrđena prilično velika razlika u stavovima, vezana uz aktivan pristup menadžmenta pojedincu, trenutno stanje osobnoga i profesionalnog razvoja, odnosno napredovanja u karijeri. Dobiveni se rezultat može s visokom vjerojatnošću pripisati naslijeđenim problemima organizacijske politike te još jednom afirmira potrebu za transparentnim i sustavnim menadžerskim djelovanjem u okviru upravljanja ljudskim resursima. Zanimljivo je ukazati da se i „podržavatelji“ menadžmenta negativnije izjašnjavaju o uključenosti u procese odlučivanja, a posebno u području napredovanja u karijeri, što je, također, znak da trenutna situacija odražava praksu koncentracije ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO

135


odlučivanja na razini top menadžmenta, čak i za one odluke koje bi trebalo delegirati na niže razine. U tom smislu, važno je poticati delegiranje i odgovornost nižih razina menadžmenta za odluke koje, u logičnom smislu, spadaju u njihovu domenu odgovornosti. Velike razlike također postoje i u procjeni sustava komuniciranja sa zaposlenicima, odnosno procjene kvalitete procedura NSK, što govori da marginalno pozitivna vrijednost prosječnih ocjena menadžerskog komuniciranja nije potpuno relevantna, već da poziva na veliki angažman menadžmenta i u unapređenju ovoga područja.

Slika 18. Razlike u verifikacijskoj procjeni elemenata ukupnoga zadovoljstva poslom i organizacijom za zaposlenike koji iskazuju pozitivnu nasuprot negativnoj evaluaciji menadžmenta

S obzirom na relativno nekonzistentne pokazatelje rezultata istraživanja u području menadžerskih komunikacija prema zaposlenicima, odlučeno je provesti analizu razlika u stavovima, vezanim uz različite oblike internih komunikacijskih medija, i to prema više obilježja zaposlenika.

136

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO


252

broj bibliografske jedinice Posebno je zanimljivo da zaposlenici koji izražavaju pozitivan stav prema menadžmentu, u prosjeku, preferiraju neformalne kanale komuniciranja, što nije logično. Moguće objašnjenje i ove situacije odnosi se na naslijeđenu sklonost organizacijskoj politici, kojoj nije karakteristična visoka razina povjerenja u službene komunikacijske kanale, već interno komuniciranje „iza kulisa“. Zaposlenici koji izražavaju negativan stav prema menadžmentu preferiraju gotovo sve službene oblike komunikacija, što bi moglo indicirati da se, zapravo, radi o određenoj razini „razočaranja“ prethodnom situacijom u organizaciji, koja, ipak, nije „potkopala“ povjerenje što ga navedena skupina zaposlenika ima u formalne kanale komunikacije (bivša uprava imala je jako lošu komunikaciju sa zaposlenicima, a nova ravnateljica u vrijeme provođenja ovog istraživanja bila je nepunih godinu dana „na vlasti“). Još se jednom može zaključiti da su dobiveni rezultati prilično obećavajući. Razlike u skupinama zaposlenika, definiranim prema spolu, ne pokazuju naročito zanimljive rezultate (Slika 20), osim što se čini da zaposlenice u nešto većoj mjeri preferiraju sastanke i neformalnu komunikaciju „tehničkim“ komunikacijskim kanalima, kao što su Intranet i mrežna stranica knjižnice.

Slika 19. Razlika u stavovima o informiranju zaposlenika prema iskazivanju pozitivne nasuprot negativnoj evaluaciji menadžmenta

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO

137


Slika 20. Razlika u stavovima o informiranju zaposlenika prema spolu

Isto tako, teško je izložiti i posebne preferencije komunikacijskih kanala i tehnika, kada se analiziraju skupine zaposlenika prema stupnju obrazovanja (Slika 21), pri čemu se, ipak, indicira da su zaposlenici s nižom razinom obrazovanja skloniji direktnoj komunikaciji s menadžerima. Homogenost dobivenih rezultata ukazuje na činjenicu da su prethodno iskazane karakteristike komunikacijske prakse u NSK rezultat realne procjene zaposlenika, a ne samo razlika u percepciji pojedinih zaposleničkih skupina.

Slika 21. Razlika u stavovima o informiranju prema stupnju obrazovanja

138

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO


252

broj bibliografske jedinice U nastavku istraživanja, fokus je bio usmjeren na organizacijsku strukturu, elemente timskog rada i čimbenike koji djeluju na ostvarenje lojalnosti instituciji, a njegovi su rezultati prikazani Slikom 22.

Slika 22. Verifikacijska procjena elemenata ukupnoga zadovoljstva poslom i organizacijom zaposlenika NSK (nastavak)

U navedenom kontekstu, utvrđeno je da zaposlenici uglavnom organizacijsku strukturu smatraju neadekvatnom te da bi, uz veliku vjerojatnost, poduprli realistične organizacijske promjene. Osim što sustav nagrađivanja, još jednom, nalaze kao vrlo neprimjeren, može se utvrditi i da bi željeli raditi u timovima, iako za takvo što nemaju formalnih poticaja. Lojalnost je zaposlenika instituciji, usprkos svim percipiranim internim slabostima organizacije, iznimno visoka, pri čemu anketirani zaposlenici percipiraju i visoki doprinos svoje organizacije društvu u cjelini. Diferencijalna analiza stavova skupina zaposlenika (Slika 25) govori da postoji slaganje u sklonosti timskom radu, lojalnosti instituciji, emocionalnoj povezanosti sa svojim poslom te međusobnoj socijalnoj povezanosti zaposlenika, bez obzira na iskazane stavove/evaluaciju menadžmenta NSK, što se, još jednom, može smatrati vrlo pozitivnom osnovicom za daljnje organizacijske promjene.

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO

139


Slika 23. Razlike u verifikacijskoj procjeni elemenata ukupnoga zadovoljstva poslom i organizacijom za zaposlenike koji iskazuju pozitivnu nasuprot negativnoj evaluaciji menadžmenta (nastavak)

Pritom je logičan i rezultat koji ukazuje da su „podržavatelji“ menadžmenta u mnogo manjoj mjeri kritični prema postojećim sustavima i organizacijskom stanju NSK, negoli „nezadovoljnici“, što bi moglo poslužiti i kao korisna osnovica u izgradnji komunikacijske

platforme,

koju

će

menadžment

koristiti

prilikom

provedbe

organizacijskih promjena. Na kraju je zanimljivo da svi zaposlenici iskazuju vrlo pozitivan stav prema znanstveno-istraživačkom radu, što je, u danom radnom okruženju, i prilično razumljivo. Međutim, tek je manji broj zaposlenika, prvenstveno s poslijediplomskim stupnjem obrazovanja, zainteresiran za prijavu znanstveno-istraživačkih projekata, što bi menadžment knjižnice mogao dodatno stimulirati, s obzirom da se na taj način pribavljaju i određena financijska sredstva. Završni korak u verifikaciji prethodno dobivenih i iskazanih rezultata kvalitativnoga i kvantitativnoga istraživanja zaposlenika predstavljala je osobna usporedba s drugim zaposlenicima, i to prema više dimenzija, a čiji su rezultati predstavljeni Slikom 24. Kao što je vidljivo iz grafičkoga prikaza, još je jednom potvrđeno da zaposlenici nemaju dovoljno razvijen osjećaj da ih se u organizaciji tretira kao cjelovita ljudska bića,

140

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO


252

broj bibliografske jedinice kojima se omogućuje puni razvoj vlastitih potencijala. Isto tako, čini se da, u trenutku istraživanja, više ne postoji osjećaj da je „nekome drugom bolje“, pa oba nalaza potvrđuju potrebu orijentacije svekolikog kolektiva NSK prema provedbi racionalnih i transparentnih organizacijskih promjena.

Slika 24. Rezultati direktne (osobne) usporedbe s drugim zaposlenicima

Rezultati komparativne usporedbe poslova, sredstava za rad i odnosa s nadređenim menadžerima ukazuju na relativno visoku razinu ujednačenosti stavova pojedinih zaposlenika, tj. da u knjižnici, u načelu, ne postoji sklonost „fetišiziranju“ vlastita posla. Međutim, zaposlenici, u prosjeku, visoko cijene vlastiti radni doprinos, a posebno u području doprinosa zadovoljstvu korisnika te percepciraju učinke drugih zaposlenika kao neprimjerene. Ovaj, pak, nalaz, može ukazati na probleme u vrednovanju vlastita učinka i doživljaju pravednosti u odnosu na odluke donesene u okviru upravljanja ljudskim resursima, zbog čega se opet iskazuje značaj principa transparentnosti i adekvatne informiranosti svih zaposlenika. Diferencijalna analiza skupina zaposlenika, zasnovana na njihovom stavu prema menadžmentu NSK, odnosno evaluaciji menadžmenta (Slika 24), pokazuje da obje skupine zaposlenika u većoj mjeri percipiraju osobnu učinkovitost i doprinos zadovoljstvu korisnika u odnosu na kolege/ice, što navodi na zaključak da odnos prema ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO

141


menadžmentu ne utječe na potencijalno pojavljivanje percepcije (ne)pravednosti. Uz ovaj važan zaključak, pokazuje se i da se obje skupine poklapaju u svojim percepcijama da ih se u organizaciji nedovoljno cijeni, kao i sklonosti „nefetišiziranja“ vlastita radnog mjesta. Zanimljivo je da se, kao i u slučaju diferencijalne analize menadžerskoga komuniciranja, došlo do gotovo homogenih rezultata, koji govore o pouzdanosti ishoda istraživanja, ali otvaraju i mogućnost dizajniranja generičkih poslovnih politika, koje bi mogle biti široko prihvaćene od svih zaposleničkih segmenata.

Slika 25. Razlika u direktnoj (osobnoj) usporedbi s drugim zaposlenicima prema iskazivanju pozitivne nasuprot negativnoj evaluaciji menadžmenta

Završni korak analize zaposlenika obavljen je kvantifikacijom zadovoljstva i lojalnosti zaposlenika za skupine koje iskazuju pozitivan, odnosno negativan stav prema menadžmentu NSK, i to s pomoću statističke tehnike regresijske analize. U Tablici 1 prikazani su statistički značajni čimbenici koji djeluju na osjećaj zadovoljstva na poslu za obje skupine zaposlenika, pri čemu je značajno da se, kod skupine koja pozitivno percipira menadžment, kao bitni čimbenici zadovoljstva pojavljuju samostalnost u radu, zanimljivost posla, mogućnost napredovanja, plaća i percepcija kapaciteta menadžmenta, dakle faktori vezani uz posao i interno okruženje knjižnice. S druge strane, nezadovoljni menadžmentom, u mnogo većoj mjeri

142

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO


252

broj bibliografske jedinice zadovoljstvo poslom doživljavaju uslijed osjećaja doprinosa instituciji kao cjelini, ugledu što ga institucija ima u socijalnom okruženju zaposlenika te osjećaja pravednosti kod napredovanja. Važno je napomenuti da su oba modela korištena u statističkoj analizi signifikantna i da imaju relativno visoku prediktivnu snagu.

Zavisna

varijabla: Skupina:

ZADOVOLJSTVO

Vole rukovodstvo

Ne

vole

rukovodstvo

,292***

Samostalnost u radu

(,071) ,106**

Mogućnost napredovanja

(,042) ,263***

Interesantnost posla

(,068) ,147**

Iznos plaće

(,055)

Osjećam da me se cijeni

,123**

,167**

(,052)

(,070)

Sposobnost

rukovođenja ,131**

uprave NSK

(,064)

Pozitivan

Skupina:

stav

obitelji

i

,437***

prijatelja Pravednost

(,065) odluka

o

,275***

napredovanju

(,075) ,242***

Važnost posla za NSK

(,070)

Constant

-3,691*** (,364)

-3,834*** (,271)

F

28,831***

45,740***

,730

,738

R2

(ukupno

varijanca)

objašnjena

Tablica 1. Model ovisnosti zadovoljstva poslom za skupine zaposlenika prema iskazivanju pozitivne nasuprot negativnoj evaluaciji menadžmenta

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO

143


Donekle zanimljive rezultate daje isti model, kada se analiziraju i skupine zaposlenika prema spolu (Tablica 2), pri čemu se pokazuje da muški zaposlenici kao čimbenike zadovoljstva preferiraju osjećaj da ih se cijeni kao individue, razinu povjerenja u instituciju te visinu plaće, što je konzistentno s (pretpostavljenom) višom razinom individualnosti i individualnoga postignuća kod muškaraca. Zavisna

varijabla: Skupina:

ZADOVOLJSTVO

Muški spol

Ženski spol

,330***

Osjećam da me se cijeni

(,068) ,333***

Povjerenje u instituciju

(,067)

Interesantnost posla

,268***

,157**

(,069)

(,066)

,158**

Iznos plaće

(,064)

Pravednost

odluka

o

,255***

napredovanju Pozitivan

Skupina:

stav

(,060) obitelji

i

,356***

prijatelja

(,072) ,249***

Važnost posla za NSK

(,070) ,131**

Mogućnost napredovanja

(,051)

Constant

-3,947*** (,293)

-4,013*** (,359)

F

61,494***

39,607***

,866

,692

R2

(ukupno

varijanca)

objašnjena

Tablica 2. Model ovisnosti zadovoljstva poslom za skupine zaposlenika prema spolu

144

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO


252

broj bibliografske jedinice Isto tako, (pretpostavljena) razina težnje prema socijalnoj koheziji kod žena potvrđuje se u faktorima pravednosti, doprinosa instituciji kao cjelini i ugledu što ga institucija ima u socijalnom okruženju zaposlenika, iako se u navedenu sliku u potpunosti ne uklapa čimbenik mogućnosti napredovanja u karijeri. Isto tako, treba napomenuti i da su ovako kreirani modeli signifikantni te da imaju relativno visoku prediktivnu snagu. Posljednji kreirani model odnosi se na prediktivne faktore zadovoljstva poslom, za skupine zaposlenika, diferencirane prema razini obrazovanja (Tablica 3).

Zavisna

varijabla:

ZADOVOLJSTVO

Srednja škola i niže

Zanimljivost posla Osjećam da me se cijeni Sposobnost

Skupina:

Skupina: Fakultet

Magisterij i više

,239***

,361***

(,053)

(,121)

,188***

,194**

(,047)

(,083)

rukovođenja ,325***

uprave

Skupina:

,324**

(,062)

(,113)

Mogućnost odlaska na skupove -,260***

,174**

/ radionice

(,095)

Pozitivan

(,052) stav

obitelji

i ,146***

,249***

(,071)

(,082)

prijatelja

,154***

Pravednost nadređenih

(,046)

Puno bitniji su mi korisnici -,222*** nego drugima

(,061) ,158***

Radno vrijeme

(,042) ,120**

Iznos plaće Pravednost

(,054) odluka

o

,325***

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO

145


napredovanju

(,069) ,216**

Važnost posla

(,087)

Osjećaj isključenosti iz važnih

-,107**

odluka

(,054) ,287***

Samostalnost u radu

(,079)

Constant F R2

(ukupno

objašnjena

varijanca)

-2,635***

-3,033***

-4,198***

(,334)

(,383)

(,334)

41,264***

33,094***

56,583***

,912

,718

,934

Tablica 3. Model ovisnosti zadovoljstva poslom za skupine zaposlenika prema obrazovanju

Zanimljivo je da na zadovoljstvo poslom zaposlenika bez visokoškolskoga obrazovanja djeluje niz čimbenika, i to: zanimljivost posla, osjećaj da se zaposlenika cijeni, percipirani kapacitet menadžmenta, već opisani elementi socijalne kohezije, pravednost, orijentacija prema korisnicima, kao i određeni higijenički motivacijski faktori (radno vrijeme i plaća). Dok je u navedenom kontekstu teško pronaći jednoznačno objašnjenje navedenih čimbenika, to je mnogo jednostavnije za visokoobrazovane zaposlenike, na čije zadovoljstvo, u prosjeku, djeluju čimbenici povezani s osjećajem samostalnosti, uključenosti u procese odlučivanja i socijalne relevantnosti njihova posla. Zaposlenici s najvišim stupnjevima obrazovanja, pak, snažno preferiraju zanimljivost i izazovnost posla te mogućnost stručnoga usavršavanja. I ovom prilikom treba napomenuti da su svi dobiveni modeli statistički značajni te da imaju visoku prediktivnu sposobnost. Na kraju su istraženi i kvantificirani i čimbenici koji pridonose razvoju zadovoljstva i lojalnosti za sve skupine zaposlenika (Tablica 4), pri čemu treba napomenuti da su oba dobivena modela statistički značajna, iako je prediktivna snaga modela koji identificira prediktivne faktore lojalnosti zaposlenika relativno ograničena, zbog čega i dobivene rezultate treba uzeti s određenom dozom opreza.

146

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO


252

broj bibliografske jedinice

Prediktorske varijable Pozitivan

stav

Zadovoljstvo

obitelji

i ,186**

prijatelja

(,063)

,317*** (,086) ,173**

Značaj NSK u Hrvatskoj

(,064) ,224**

Dinamičnost posla

(,070)

Povjerenje u instituciju Pravednost

Lojalnost

odluka

,160**

,185**

(,059)

(,093)

o ,196***

napredovanju

(,046) ,223***

Osjećam da me se cijeni

(,045) ,221***

Interesantnost posla

(,049) ,119***

Sposobnost nadređenih

(,036)

Constant

-3,848*** (,232)

-3,338*** (,303)

F

68,910***

32,187***

,755

,488

R2

(ukupno

varijanca)

objašnjena

Tablica 4. Model za identifikaciju prediktorskih varijabli zadovoljstva i lojalnosti zaposlenika NSK

Zaključak Kada se raspravlja o tzv. Herzbergovoj podjeli čimbenika motivacije15, pokazuje se da zaposlenici uvelike cijene sigurnost posla, dok su, uz prethodno iskazane čimbenike, 15Osnove

marketinga i menadžmenta neprofitnih organizacija. Zagreb: Školska knjiga, 2013. Str. 236. ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO

147


„iskočili“ higijenički čimbenici motivacije, koji se odnose na adekvatnost opreme za rad te međuodjelnu komunikaciju. S obzirom da se redovitost i relativna primjerenost plaća, s obzirom na državno vlasništvo, shvaćaju kao zadane varijable, zaposlenici iskazuju da bi od značaja za povećanje njihova zadovoljstva bile veća percepcija pravednosti u nagrađivanju i napredovanju, još fleksibilnije radno vrijeme i korištenje godišnjih odmora te dodatno stručno usavršavanje. Nadalje, važno je napomenuti da, bez obzira na sve iskazane probleme, postoji pozitivna percepcija menadžmenta i osjećaja vlastite perspektive u NSK, što je vrlo dobar temelj za provedbu daljnjih organizacijskih promjena i unapređenje djelovanja knjižnice. Dobiveni

kvalitativni i kvantitativni podaci

istraživanja ukazali su na sljedeće elemente koje menadžment knjižnice mora u budućnosti mijenjati i poboljšavati: 

preispitati postojeću sistematizaciju radnih mjesta u NSK, kao preduvjet za uvođenje sustava upravljanja ljudskim potencijalima i organizacijske zahvate;

uvesti u ustanovu transparentan i sustavan pristup upravljanju ljudskim potencijalima, kojim će se ukloniti percepcija nepravednog i neprofesionalnog pristupa nagrađivanju i unapređenju zaposlenika;

u okviru upravljanja ljudskim potencijalima, poseban naglasak staviti na tehniku „upravljanja pomoću ciljeva“, u okviru koje će se, uz participaciju zaposlenika, postavljati odgovarajući (godišnji, polugodišnji, kvartalni...) ciljevi te pratiti njihovo napredovanje (i donositi odgovarajuće odluke o obrazovanju, nagrađivanju, unapređenju);

sustavom evaluacije radnoga doprinosa obuhvatiti i cjelokupan menadžment NSK, posebno linijske menadžere (voditelje/ice odjela i odsjeka) te poraditi na hitnom unapređenju njihovih menadžerskih kompetencija;

razmotriti sustav probnoga rada i reizbora osoba imenovanih na radna mjesta linijskih menadžera;

pojednostaviti procedure za obavljanje radnih aktivnosti, pri čemu poseban naglasak treba staviti na ubrzanje svih procesa, uklanjanje „uskih grla“, i slične probleme,

uzrokovane

prevelikom

normiranošću

i/ili

neadekvatnom

međuodjelnom komunikacijom (navedeno se može postići, npr. mapiranjem i redizajniranjem poslovnih procesa);

148

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO


252

broj bibliografske jedinice 

propisati komunikacijske kanale između pojedinih odjela i odsjeka u knjižnici, kao i procedure izvještavanja i komunikacije;

drastično skratiti i pojednostaviti procese nabave potrošnih materijala i drugih predmeta nabave niske vrijednosti, odnosno opreme ključne za obavljanje radnih procesa, sustavom budžetske kontrole;

uspostaviti (još) veću fleksibilnost u organizaciji rada, korištenju radnog vremena i godišnjih odmora zaposlenika;

poraditi na daljnjem unapređenju motivacije zaposlenika, zasnovanih na prethodno iskazanim rezultatima istraživanja, pri čemu ključni čimbenik predstavlja stvaranje partnerskih odnosa sa zaposlenicima, uklanjanje straha i nepovjerenja te jačanje percepcije dostupnosti menadžmenta i transparentnosti njegova postupanja.

s obzirom da je u međuvremenu postavljena nova ravnateljica, ponoviti istraživanje.

Literatura Bahtijarević-Šiber, F. Management ljudskih potencijala, Zagreb: Golden marketing, 1999. Bahtijarevic-Šiber, Fikreta…[et al]. Organizacijska teorija. Zagreb: Informator, 1991. Bratton, John, Jeffrey Gold. Human resource management : theory and practice. 3rd ed., Basingstoke : Palgrave, 2003. Byars, Lloyd L., Leslie W. Rue. Human resource management. 9th ed. McGraw-Hill/Irwin, 2008. Champy, James. Reengineering Management: the Manadate for New Leadership. London: Harper Collins Pub., 1995. Colquitt, Jason A, Jeffery A. LePine, Michael J. Wesson. Organizational behavior : essentials for improving performance and commitment . Boston [etc.] : McGrawHill/Irwin, cop. 2010. Grote, R.The Performance Appraisal Question and Answer Book: A Survival Guide for Managers. New York: American Management Association, 2002.

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO

149


Lloyd L. Byars, Leslie W. Rue. Human resource management. 9th ed. McGraw-Hill/Irwin, 2008. Marušić, Sveto. Upravljanje ljudskim potencijalima. Zagreb: Adeco, 2006. Muller, Joelle, Muller, Jean-Louis. Menadžment biblioteka. Beograd: Clio, 2006. Osnove marketinga i menadžmenta neprofitnih organizacija. Zagreb: Školska knjiga, 2013. Pavičić, Jurica; Nikša Alfirević; Ljiljana Aleksić. Marketing i menadžment u kulturi i umjetnosti. Zagreb: Masmedia, 2006. Prijić-Samaržija, S., Avelini Holjevac, I. Žene u znanosti: stakleni strop. Društvena istraživanja, 18,6=104(2009). Strategic human resource management / [edited by] Randall S. Schuler, Susan E. Jackson. Malden [etc.] Blackwell Publishing, 2007. Tkalac Verčić, Ana; Dubravka Sinčić Ćorić; Nina Pološki Vokić. Priručnik za metodologiju istraživačkog rada. Zagreb: M.E.P., 2010. Vujić, Vidoje. Menadžment ljudskog kapitala. 3. izd. Opatija: Sveučilište u Rijeci, Fakultet za turistički i hotelski menadžment Opatija [etc.], 2008. Weihrich, Heinz, Koontz, Harald. Menedžment. Zagreb: Mate, 1994. Zelenika, Ratko. Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela. Rijeka: Ekonomski fakultet; Kastav: IQ plus, 2011.

150

ALEKSIĆ / SEITER-ŠVERKO


253

broj bibliografske jedinice

MOGUĆNOST IMPLEMENTIRANJA NAČELA KORPORACIJSKE KULTURE I KORPORACIJSKOG UPRAVLJANJA U POSLOVNU STRATEGIJU VISOKOŠKOLSKE KNJIŽNICE The possibility of implementation the principles of the corporate culture and corporate governance in the business strategy of the academic libraries

Jasminka Mihaljević Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Knjižnica Ekonomskog fakulteta u Osijeku jasminka@oliver.efos.hr

UDK / UDC 027.7:005.5 Stručni rad / Professional paper Primljeno / Received : 07.10.2015.

Sažetak Visokoškolske su knjižnice u posljednje vrijeme izložene neizvjesnosti koje donosi inicijativa za promjenama u definiranju njihova položaja u ustanovama u čijem su sustavu. Odgovor na promjene u funkciji ostvarenja njihove misije i vizije kao i zadovoljavanja očekivanja koje od njih ima znanstvena i društvena zajednica, mogao bi biti definiranje strategije s naglaskom na uspostavljanje i primjenu korporacijske kulture u visokoškolskim knjižnicama, koji bi polazio od dobre prakse i načela korporacijskoga upravljanja. U radu se polazi od strateškoga pozicioniranja visokoškolske knjižnice koje je definirano zakonodavnom i regulatornom osnovom, pozicijom unutar sveučilišnoga knjižničnog sustava i pozicijom unutar ustanove u čijem je sastavu. Ispituje se mogućnost uspostavljanja korporacijske kulture kao instrumenta za postizanje bolje upotrebe svih resursa knjižnice uz implementaciju odgovarajućih načela korporacijskoga upravljanja, posebno u području poslovne etike

MIHALJEVIĆ

151


253

broj bibliografske jedinice i društveno odgovornoga ponašanja. Svrha utvrđivanja podudarnosti jest iniciranje izrade strategije visokoškolskih knjižnica i daljnje rasprave u tome smjeru. Ključne riječi: strategija visokoškolske knjižnice, sveučilišni knjižnični sustav, korporacijska kultura, načela korporacijskoga upravljanja Summary Academic libraries have been recently exposed to the uncertainty brought by initiative for changes in the definition of their position in the institutions of which are the part of. The response to changes in the function of achievement their mission and vision, as well as meeting the expectations of the scientific and social community, could be a strategy focusing on the establishment and implementation of the corporate culture in the academic libraries, which would start from the best practices and principles of corporate governance. This paper is based on the strategic positioning of academic libraries that is defined on the legislative and regulatory basis, the position within the university library system and the position within the institution which is the part of. The possibility of establishing a corporate culture as an instrument to achieve better use of all the resources of the library, with implementation of relevant principles of corporate governance, especially in the area of business ethics and socially responsible behaviour is being examined. The purpose of establishing congruence is initiating the development of strategy of academic libraries and further discussions in that direction. Keywords: strategy of academic libraries, university library system, corporate culture, the principles of corporate governance

Uvod Svjedoci

smo

intenzivnih

promjena

unutar

sustava

visokoškolskoga

obrazovanja kao i u okruženju. Visokoškolske knjižnice moraju pratiti te promjene i aktivno se prilagođavati tražeći rješenja za svoje postojanje i postizanje veće

152

MIHALJEVIĆ


253

broj bibliografske jedinice učinkovitosti. Rad polazi od pretpostavke da će visokoškolske knjižnice bolje odgovoriti novim zahtjevima od strane vlasnika i korisnika ukoliko definiraju svoju strategiju. Na taj će način postati kreatori svoje buduće sudbine unutar ustanove u čijem su sastavu kao i obrazovne, kreativne i inovativne infrastrukture društva znanja. U posljednje vrijeme u ekonomskim, pravnim i srodnim znanostima sve se više raspravlja o korporacijskoj kulturi za koju se ističe da je njezina implementacija sastavnica organizacijskoga uspjeha. Polazište za rad teorijske su postavke strategije, korporacijske kulture i načela korporacijskoga upravljanja. Rad analizira u kojoj se mjeri ove postavke podudaraju sa strateškim odrednicama hrvatskoga knjižničnog sustava te u kojoj se mjeri mogu inkorporirati prilikom definiranja strategije visokoškolske knjižnice. Pri tome, za definiranje strategije visokoškolske knjižnice nužno je spoznati i uvažiti optimalnu ravnotežu između potrebe za usklađivanjem sa zakonodavnim i regulatornim promjenama, najvišim standardima kvalitete, odgovornosti prema ustanovi u čijem su sastavu te državi kao financijeru. Definiranje strategije na ovaj način, vodeći računa o mjestu unutar nacionalnoga i sveučilišnog knjižničnog sustava može postati instrument postizanja bolje upotrebe svih resursa visokoškolske knjižnice. Postavka, cilj rada i metodologija Za uspješnost i povećanje razine kvalitete poslovanja bilo koje organizacije ili dijela organizacije, pa prema tome i visokoškolske knjižnice u sastavu ustanove, potrebno je odrediti dugoročne razvojne ciljeve i planove, viziju i misiju. Osnovna je postavka rada sljedeća tvrdnja: visokoškolska knjižnica treba definirati svoju strategiju proaktivno, polazeći od mjesta i uloge unutar hrvatskoga sveučilišnog knjižničnog sustava, kao i u ovisnosti o položaju unutar visokoškolske ustanove u čijem sastavu djeluje. Prilikom definiranja strategije treba uključiti elemente najbolje prakse korporacijske kulture i načela korporacijskoga upravljanja koja su primjenjiva na ovu vrstu organizacije. Polazište za definiranje ovih tvrdnji jest analiziranje teorijskih postavki korporacijske kulture i načela korporacijskoga upravljanja, kao i dobre prakse korporacija koje su je uvele. Cilj je rada pronaći poveznice i podudarnosti između navedenih područja, a rezultat je ove usporedbe

MIHALJEVIĆ

153


253

broj bibliografske jedinice moguće implementiranje odgovarajućih postavki i načela u poslovnu strategiju visokoškolske knjižnice. U radu se koriste sljedeće metode: deskriptivna metoda, metoda analogijske indukcije, komparativna analiza te metoda kompilacije kojima se utvrđuju koja je načela korporacijske kulture i upravljanja moguće inkorporirati. Strategija, korporacijska kultura i načela korporacijskoga upravljanja u znanstvenoj teoriji a) Strategija Na međunarodnoj i domaćoj znanstvenoj razini brojni su se autori bavili istraživanjem strategije organizacije. Najčešće je spominjana i prihvaćena povijesna studija autora Alfreda D. Chandlera pod nazivom „Strategija i struktura“, gdje je strategija definirana kao određivanje temeljnih dugoročnih ciljeva poduzeća, prilagođavanje smjerova poslovnih aktivnosti, odnosno određivanje koncepcija i izbor resursa potrebnih za postizanje zacrtanih ciljeva1. Autor Henry Mintzberg2 ustanovio je hijerarhijske razine strategije, a brojni strani i domaći autori dalje su razvijali definicije i postavke strategije. Hijerarhija strategije prema korištenim stranim i domaćim izvorima može se objediniti i prikazati na sljedeći način (Slika 1.): 

Mrežna strategija: podrazumijeva mogućnosti izbora od strane organizacije kojoj mreži ili savezu pristupiti. Teži izgradnji konkurentskih prednosti na razini mreže istovrsnih.

Korporacijska strategija: podrazumijeva strukturiranje i upravljanje na samome vrhu organizacije strateškim cjelinama uz jačanje sinergija između cjelina. Predstavlja cjelokupno usmjerenje organizacije prema rastu i upravljanju te sadrži široko definirane ciljeve.

Poslovna strategija: vrlo je usko povezana s korporacijskom strategijom i usmjerena na razinu organizacije ili organizacijsku jedinicu u smislu učinkovitoga kreiranja resursa.

Chandler, Alfred D. Jr. Strategy & Structure: Chapters in the History of the Industrial Enterprise, 1962. Str. 27. URL: https://ia600502.us.archive.org/34/items/strategystructur00chan_0/strategystructur00chan_0.pdf (2015–05-10) 2 Mintzberg, Henry. The Fall and Rise of Strategic Planning. // Harvard Business Review 72, 1 (1994), 107-114. URL: http://www.ryerson.ca/~rmichon/mkt731/reading/Mintzberg.pdf (2015–05-15) 1

154

MIHALJEVIĆ


253

broj bibliografske jedinice 

Funkcijska ili operativna strategija: definira strateške poteze u području pojedinih poslovnih funkcija, procesa ili aktivnosti. Podrazumijeva niz administrativnih aktivnosti: izradu operativnih planova, programa, budžeta.

Slika 1. Hijerarhija strategije

Kao polazište može se prihvatiti opće određenje strategije vodećega suvremenog autoriteta na tome području Michaela E. Portera kao postavljanje dugoročnih ciljeva, izbor aktivnosti te alokacija resursa kako bi se ostvarili ti ciljevi.3 Strategija polazi od analiziranja postojećega stanja i projekcije budućnosti. Pri tome u obliku misije prezentira ono što organizacija obavlja u sadašnjosti, a u obliku vizije kako se želi pozicionirati u budućnosti. Porter prepoznaje strategiju kao kvalitetan upravljački alat koji treba upotrijebiti u svrhu ostvarivanja konkurentske prednosti.4 Upravo radi toga strategija je često poslovna tajna, tako da veliki broj organizacija i

Porter, Michael, E. What is Strategy? // Harvard Business Review 74, 6 (1996), 17. URL: https://hbr.org/1996/11/what-is-strategy (2015–09-15) 4 Porter, Michael, E. The competitive advantage of nations London. Basingstoke : The Macmillan Press, 1990. Str. 14 3

MIHALJEVIĆ

155


253

broj bibliografske jedinice ustanova objavljuju samo dio ili osnovne smjernice strategije.5 Strategijski menadžment čine timovi u interakciji sa znanstvenicima i stručnjacima koji su zaduženi za izbor i operacionalizaciju, odnosno provedbu strategije. Moraju biti eksperti iz područja za koje rade strategiju, dobro poznavati različite metode projektiranja, različite razine upravljanja i različita područja kao što su istraživanje i razvoj, marketing te financije. Putem odgovarajućih mehanizama (SWOT, PEST, Porterov model) analiziraju okolinu i resurse, planiraju aktivnosti za implementiranje strategije i planiraju resurse kao što su financijska sredstva, oprema, infrastruktura, ljudski potencijali, kao i nove načine njihove upotrebe. Definiraju vremenske tijekove poslovnih procesa i aktivnosti, procjenjuju rizike, nadziru i revidiraju njihovo odvijanje u svrhu postizanja vrijednosti za vlasnike, zaposenike, ali i kupce i korisnike. Nadzor nad provedbom strategije odvija se kontinuirano, a vrednovanje i ocjenjivanje implementirane strategije periodnično. (Slika 2.)

Slika 2. Operacionalizacija strategije

Strateško planiranje predstavlja određivanje strateških ciljeva te strategija za njihovo ostvarenje. Operativno planiranje nastavlja se na strategijsko planiranje i podrazumijeva detaljnu razradu upotrebe resursa na nov način, tijekova poslovnih

Porter, Michael, E. The State of Strategic Thinking. // Strategy for business/ ed. by Mariana Mazucato. London: Sage publication inc., 2006. Str. 21 5

156

MIHALJEVIĆ


253

broj bibliografske jedinice procesa, kreiranja ljudskih potencijala, infrastrukture, potrebnih

istraživanja,

informacijske tehnologije, rizika, informacijskih usluga itd. b) Korporacijska kultura Korporacijska kultura ili u širem smislu organizacijska kultura odnosi se na sustav vrijednosti, zajedničkih uvjerenja, stavova, običaja, osnovnih načela i normi ponašanja, načina rada i poslovanja unutar neke organizacije, koji oblikuju njezin identitet i ostvaruju pretpostavke za međusobno djelovanje. Korporacijska kultura u fokus stavlja osobu i osobnost, timski rad, formiranje povjerenja, uvažavanja, otvorenosti, a nužni su preduvjeti za ostvarivanje: delegiranje odgovornosti, decentralizacija odlučivanja, autonomija u izvršavanju poslovnih aktivnosti, te poticanje inovativnosti i kreativnosti. Zahtjevi korporacijske kulture6 koji pridonose uspješnosti organizacije u funkciji ostvarivanja ciljeva jesu: 1. Definiranje sustava vrijednosti i normi, odnosno načela društveno odgovornoga ponašanja koji će razvijati produktivnu radnu klimu. 2. Definiranje i kreiranje poticajnoga radnog okruženja u kojem će pojedinci u potpunosti biti u mogućnosti iskoristiti svoje potencijale. 3. Definiranje demokratskih upravljačkih metoda usmjerenih na postizanje izvrsnosti. 4. Definiranje koncepta održivoga razvitka koji podrazumijeva da organizacija zadovoljava potrebe sadašnjice, a istovremeno ne ugrožava buduće generacije da zadovolje svoje potrebe. Uspješne korporacije korporacijsku kulturu interno reguliraju donošenjem kodeksa korporacijskog upravljanja i kodeksa etike u poslovanju. c) Načela korporacijskog upravljanja Korporacijsko je upravljanje područje koje se bavi odnosima upravljačkih struktura (uprava, nadzorni odbor, vlasnici) i drugih povezanih interesnih skupina u korporaciji. Gotovo sve suvremene rasprave o korporacijskome upravljanju polaze od principa korporacijskoga upravljanja koje je postavila i objavila OECD (Organisation 6Whittington,

Richard; Michael, Mayer. The European corporation : strategy, structure, and social science. New York : Oxford University Press, 2002. Str. 117 MIHALJEVIĆ

157


253

broj bibliografske jedinice for Economic Co-operation and Development) 2004. godine.7 Ista je organizacija nastavila s razvijanjem i reguliranjem korporacijskoga upravljanja kao odgovor na nove globalne izazove. Korporacija je društvo kapitala, ima jasno poznate privatne vlasnike dioničare ili udjeličare. Posluje u cilju ostvarivanja najvećega mogućeg profita kroz učinkovito korištenje svih njegovih resursa. Suvremeni zahtjevi i stvaranje novih mogućnosti za postizanjem konkurentnosti traže od njih da prilagode svoje prakse korporacijskoga upravljanja, tako da se cilj postigne uz poštivanje odgovarajućih načela. Načela korporacijskoga upravljanja podrazumijevaju:8 1. Osiguranje primjene i iniciranje promjene pravnoga i regulatornog okvira. 2. Pravičan tretman, zaštita i ravnopravnost, što podrazumijeva ista prava bezobzira na vrstu vlasništva i veličinu udjela u vlasništvu korporacija, a osigurano je primjenom zakona. 3. Načelo jednakopravnih odnosa sa svim interesnim dionicima: vlasnicima, zaposlenicima, korisnicima usluga, kupcima, dobavljačima, ustanovama, državi i drugim ključnim interesnim skupinama u okruženju. Primjena načela postiže se odvajanjem vlasništva i upravljanja putem uvođenja profesionalnoga menadžera. Menadžer je odvojen od vlasništva, on je profesionalac koji upravlja. Za svoj rad dobiva plaću, ali i bonuse u vidu godišnje nagrade za učinak, udjele u vlasništvu (dionice), ugovorenu otpremninu, mirovinsko i životno osiguranje, posebne beneficije (auto, telefon, stan, karticu). U novije vrijeme ovakve odnose proučava i definira područje kompenzacijskoga menadžmenta. 4. Motiviranje zaposlenika za napredovanje u razvoju karijere, obrazovanju i usavršavanju te promicanju ideja. U korporaciji se postižeplaćanjem cjeloživotnoga obrazovanja i osiguranjem mogućnosti za bolja radna mjesta i veće plaće. 5. Transparentnost i otvorenost, posebno u području izvještavanja javnosti i objelodanjivanja koje uključuje obavještavanje o rezultatima poslovanja, kao i

7OECD

Principles of Corporate Governance. OECD, 2004. URL: http://www.oecd.org/corporate/ca/corporategovernanceprinciples/31557724.pdf (2015–0810) 8Tipurić, Darko ... [et al.]. Korporativno upravljanje Zagreb : Sinergija nakladništvo, 2008. Str.16-23.

158

MIHALJEVIĆ


253

broj bibliografske jedinice o svim događajima u korporaciji bitnima za postojeće ili buduće vlasnike, kao i društvo. 6. Načelo etičkoga i društveno odgovornoga poslovanja u korporaciji postiže se prihvaćanjem kodeksa korporacijskoga upravljanja, donošenjem i provedbom etičkoga kodeksa poslovanja, primjenom koncepta održivoga razvitka i brigom za utjecaj na okoliš, tj. implementiranjem korporacijske kulture. 7. Načelo kontinuiranoga nadzora nad poslovanjem i provođenje unutarnje kontrole postiže se putem razvijenoga sustava revizije i interne kontrole, uvođenjem

najviših

standarda

kvalitete

te

otklanjanjem

utvrđenih

nesukladnosti. 8. Evaluacija učinkovitosti poslovanja na navedenim načelima podrazumijeva periodično vrednovanje postavljenih strateških ciljeva i planova, kao i njihove operacionalizacije od strane imenovanih timova za kontrolu. Obavlja se uglavnom usporedbom definiranih ciljeva i ostvarenih rezultata. Korporacijsko upravljanje temeljeno na navedenim načelima može se analizirati na razini određenoga društva, organizacije, ustanove, na razini neke zemlje, ali i na razini organizacijske jedinice. Upravo radi toga pogodno je za istraživanje mogućnosti primjene kod definiranja strategije visokoškolske knjižnice kao svojevrsne organizacijske cjeline u sastavu ustanove u kojoj djeluje kao posebna ustrojbena jedinica. Pozicija visokoškolske knjižnice u nacionalnom knjižničnom sustavu Republike Hrvatske Mjesto i ulogu svih knjižnica neke države određuje nacionalni pravni, gospodarski i politički okvir, a usmjeravaju standardi i najbolja praksa međunarodnih i domaćih knjižničarskih udruga i vodećih knjižnica. Status knjižnične djelatnosti u Republici Hrvatskoj uređuje Zakon o knjižnicama prema kojem se visokoškolske knjižnice moraju ustanoviti kao posebne ustrojbene jedinice. Pravni okvir djelovanja sveučilišnih knjižnica i visokoškolskih knjižnica obuhvaća i zakone koji se odnose na visoko školstvo i znanstvenu djelatnost. Na visokim učilištima obavlja se knjižnična djelatnost, a ustanova koja ima knjižnicu u sastavu mora biti registrirana za knjižničnu djelatnost. Područje djelovanja i poslovanje visokoškolske knjižnice

MIHALJEVIĆ

159


253

broj bibliografske jedinice obuhvaćeno je statutom sveučilišta i pojedine sveučilišne sastavnice. Nacionalni standardi daju rješenja kojima visokoškolske knjižnice trebaju težiti. Knjižnice svoje poslovanje interno reguliraju pravilnicima i drugim aktima koje moraju uskladiti sa statutima ustanove i sveučilišta kojima pripadaju. Vertikalna razina strategije (Slika 4) uključuje superordinirane strategije u koje se mora uklopiti strategija visokoškolske knjižnice na nacionalnoj razini. Nadređene nacionalne strategije koje bi trebale regulirati knjižnice i knjižničarstvo samo u manjoj mjeri spominju knjižnice i njihove strateške ciljeve.

Slika 4. Vertikalna razina strategije

Osnovni pravci strateškoga razvoja Republike Hrvatske definirani su dokumentom iz 2001. godine pod nazivom „Hrvatska u 21. stoljeću : načela razvitka Republike Hrvatske“9, koji opredjeljuju Hrvatsku kao civilno, ekonomski uspješno i demokratsko društvo. Na najvišoj je razini „Strategija Vladinih programa za razdoblje 2015.-2017.”10 koja knjižnice spominje samo u okviru povećanja broja renoviranih,

Hrvatska. Ured za strategiju razvitka Republike Hrvatske. Hrvatska u 21. stoljeću. Zagreb, 2001. URL: https://vlada.gov.hr/UserDocsImages/Sjednice/Arhiva/135.%20-%204.2.pdf (2015–08-10) 10Hrvatska. Vlada Republike Hrvatske. Strategija Vladinih programa za razdoblje 2014. -2017. Zagreb, 2014. URL: 9

160

MIHALJEVIĆ


253

broj bibliografske jedinice obnovljenih i izgrađenih objekata socijalne, komunalne ili gospodarske infrastrukture i u okviru investicijske potpore kulturnim ustanovama na lokalnoj razini (narodne knjižnice i centri/domovi kulture, muzeji, arhivi, kazališta) te donošenjem nacionalne strategije poticanja čitanja. Visokoškolske i sveučilišne knjižnice ne spominju se. „Strateški plan Ministarstva kulture 2015.-2017. godine: dopunjena verzija“11 spominje uglavnom narodne knjižnice. Istaknuti su sljedeći posebni ciljevi: razvoj nakladničke i knjižnične djelatnosti, potpora proizvodnji i distribuciji knjiga, časopisa i elektroničkih publikacija, potpora razvoju knjižničnih usluga i zadovoljavanju potreba korisnika te povećanje participacije knjige u kulturnome životu. „Strateški plan za razdoblje 2015.-2017.“12 Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, uopće ne spominje knjižnice, jedino na pojedinim dijelovima ističe potrebu stvaranja informacijskoga društva i informacijske infrastrukture sustava visokoga obrazovanja.

Hrvatski je sabor 2014. godine donio „Strategiju

obrazovanja, znanosti i tehnologije Republike Hrvatske“ 13 koja naglašava nekoliko ciljeva i mjera koje se odnose na sveučilišne knjižnice: potrebu uspostavljanja centara za podršku studentima u izradi završnih i diplomskih radova i disertacija, potrebu aktivnijeg uključivanja u stjecanje transverzalnih kompetencija, potrebu unaprjeđenja primjene informacijske i komunikacijske tehnologije u učenju i obrazovanju te uspostavljanje portala s dokumentima o znanstvenoj čestitosti, citiranju, plagiranju i sl. Jedan od istaknutih ciljeva jest: unaprijediti informacijsko-komunikacijsku infrastrukturu kroz izradu i implementiranje projekta sustava slobodnoga pristupa nastavnoj literaturi i upotrebu otvorenih obrazovnih sadržaja drugim pomoćnim nastavnim sadržajima za što je potrebno osigurati tehničku podršku u knjižnicama. Unutar strateških ciljeva predviđa se potreba suradnje s visokoškolskim ustanovama u Hrvatskoj i inozemstvu kroz koju je potvrđen široki spektar posebnih i općih interesa za korištenje hrvatske nacionalne baze podataka, razmjenu znanja i iskustava pa i zajedničke projekte. https://vlada.gov.hr/UserDocsImages//Sjednice/2014/191%20sjednica%20Vlade//Strategija%20Vl adinih%20programa%20za%20razdoblje%202015%202017.pdf (2015–08-10) 11Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Strateški plan Ministarstva kulture 2015.-2017. godine: dopunjena verzija. Zagreb, 2014. URL: http://www.minkulture.hr/userdocsimages/FINANCIRANJE/strateski%20plan%20web_2015-2017_SP%20MK%20%20dopunjen.pdf (2015–09-11) 12Hrvatska. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Strateški plan za razdoblje 2016. - 2018. Zagreb, 2015. URL: http://public.mzos.hr/Default.aspx?art=10679 (2015–09-18) 13Hrvatska. Vlada Republike Hrvatske. Strategija obrazovanja zanosti i tehologije. Zagreb, 2014. URL: http://public.mzos.hr/fgs.axd?id=22355 (2015–09-18) MIHALJEVIĆ

161


253

broj bibliografske jedinice Napori svih dionika hrvatskoga nacionalnog knjižničnog sustava usmjereni su na isticanje knjižnične djelatnosti kao djelatnosti od posebna društvenog interesa za Republiku Hrvatsku. „Nacrt Strategije hrvatskoga knjižničarstva 2016.-2020. godine“14 postavlja i razrađuje četiri glavna strategijska cilja i predviđa i razrađuje mjere za njihovo ostvarivanje: 1. razvijati temeljne i inovativne knjižnične usluge, 2. uspostaviti učinkovitu i funkcionalnu mrežu knjižnica povezanih u jedinstveni nacionalni knjižnični informacijski sustav, 3. osigurati ravnomjerne infrastrukturne pretpostavke za obavljanje knjižnične djelatnosti, 4. utvrditi kompetencijski okvir stručnih znanja i vještina djelatnika u knjižničarstvu. Središte nacionalnoga knjižničnog sustava jest Nacionalna i sveučilišna knjižnica. Nacionalni knjižnični sustav sastoji se od nekoliko podsustava: podsustava narodnih knjižnica, podsustava školskih knjižnica, podsustava specijalnih knjižnica (muzejske, arhivske, korporativne, samostanske) te podsustava knjižnica koje obuhvaća visoka učilišta. Visoka su učilišta definirana kao: „sveučilišta, veleučilišta i visoke škole sa svim svojim sastavnicama. Sveučilište je ustanova koja organizira i provodi sveučilišne studije u najmanje dva znanstvena i/ili umjetnička područja u većem broju polja te interdisciplinarne studije. Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju navodi da su sastavnice sveučilišta: fakulteti, umjetničke akademije, odjeli i instituti te zaklade, fondacije, udruge, studentski centri, zdravstvene ustanove, knjižnice i tehnologijski centri.“ Prema tome, sveučilišni knjižnični sustav obuhvaća sve sveučilišne knjižnice, visokoškolske knjižnice u sastavu fakulteta te knjižnice u sastavu akademija, odjela, znanstvene, institutske knjižnice, knjižnicu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, knjižnice bolničkih centara i tehnologijskih centara. Sveučilišni knjižničnih sustav nije u potpunosti povezan s obzirom da postoje integrirana i neintegrirana sveučilišta i prema tome različit status knjižnica. Nacionalni sveučilišni knjižnični sustav čini sedam sveučilišnih knjižničnih sustava: sveučilišne knjižnice integriranih sveučilišta u Dubrovniku, Puli i Zadru te središnje 14Nacrt

Strategije hrvatskog knjižničarstva 2016.-2020.g. URL: https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=1850 (2015–08-8)

162

MIHALJEVIĆ


253

broj bibliografske jedinice knjižnice neintegriranih sveučilišta u Osijeku, Rijeci, Splitu i Zagrebu. Strategija nacionalnoga sustava naglašava potrebu izrade strategije sveučilišnih knjižnica, a ne predviđa niti isključuje izradu pojedinačnih strategija visokoškolskih knjižnica. Isticanje i naglasak na sveučilišnim knjižničnim sustavima može se objasniti potrebom funkcionalnoga povezivanja svih dijelova sustava. Sveučilišne i središnje knjižnice moraju biti čvrsto povezane s drugim sveučilišnim knjižnicama te s knjižnicama svojih sastavnica (fakulteta, akademija, odjela). Pozicija strategije visokoškolske knjižnice subordinirana je nacionalnoj strategiji, strategiji sveučilišta i sveučilišne knjižnice, kao i strategiji samoga fakulteta u čijem se sastavu nalazi (Slika 5).

SVEUČILIŠNI KNJIŽNIČNI SUSTAV STRATEGIJA SVEUČILIŠNE KNJIŽNICE KAO PODSUSTAVA

STRATEGIJA SVEUČILIŠTA STRATEGIJA FAKULTETA KAO SASTAVNICE

STRATEGIJA VISOKOŠKOSLKE KNJIŽNICE

IDENTIFICIRANJE POTREBE ZA DEFINIRANJE STRATEGIJE

PROAKTIVNA ULOGA

Slika 5. Strateško pozicioniranje visokoškolske knižnice

Visokoškolske knjižnice pojedinoga sveučilišta moraju biti međusobno povezane, moraju biti povezane sa sveučilišnom ili središnjom knjižnicom kako bi se njihov razvoj i poslovanje međusobno uskladio, kao i sa sveučilištem kojemu pripadaju. Rijetke su viskokoškolske knjižnice u Hrvatskoj koje su donijele pojedinačnu strategiju, a otežavajuća je okolnost ta što pojedine ustanove, u čijemu su sastavu knjižnice, nemaju definiranu i razrađenu strategiju. Pri tome voditelj i zaposlenici visokoškolske knjižnice, nakon identificiranja potrebe za definiranjem MIHALJEVIĆ

163


253

broj bibliografske jedinice strategij,e moraju imati proaktivnu ulogu i potporu ustanove u čijem su sastavu kako bi se strategija definirala. Mogućnost definiranja strategije visokoškolske knjižnice implementiranjem elemenata korporacijske kulture i načela korporacijskoga upravljanja Visokoškolske knjižnice svoje strateške ciljeve prvenstveno moraju uskladiti sa strateškim ciljevima matične ustanove. Analizom sustava korporacijske kulture i načela

korporacijskoga

upravljanja

te

analizom

postojećega

strategijskog

pozicioniranja visokoškolskih knjižnica tragalo se za poveznicama temeljem kojih je moguće postaviti takvu strukturu za definiranje strategije visokoškolske knjižnice u koju bi se mogla implementirati navedena načela. Pri izradi strategije, visokoškolske knjižnice trebaju koristiti ujednačenu strukturu izrade strategije prihvaćenu u Hrvatskome zavodu za knjižničarstvo: 15 

Uvod (analiza stanja) U pogledu odabira metodologije za izradu analize sadašnjega stanja, potrebno

je odabrati jednu metodologiju ili kombinaciju metodologija (klasična analiza, PEST, SWOT) koje su pogodne za odgovarajuću knjižnicu. Ni jedna metodologija nije autoritativno propisana jer je svaka knjižnica jedinstvena u svojemu okruženju. 

Misija i vizija Visokoškolska

knjižnica

definira

misiju

sukladno

ciljevima

visokoga

obrazovanja, a to je primarno razvoj društva temeljen na znanju. Prilikom određivanja misije, knjižnica se mora rukovoditi prioritetnim ciljem: organiziranje i korištenje znanja radi stvaranja novoga znanja uz potrebu društveno odgovornoga ponašanja i pridržavanja najviših etičkih standarda. Temelj je strategije hrabra, ambiciozna izjava kojom knjižnica određuje što želi biti u budućnosti, odnosno vizija. Korporacijska kultura primjenjiva u visokoškolskoj knjižnici odnosi se na formiranje dugoročne vizije, zajedničke s vizijom ustanove, temeljene na visoko postavljenoj ljestvici vrijednosti. Izgradnja i oblikovanje elemenata korporacijske kulture poboljšat će osjećaj pripadnosti te inspirirati entuzijazam i kreativnost. 

Zakonski okvir

Majstorović, Zagorka; Veronika Čelić-Tica; Jelica Leščić. Strategijski plan razvoja knjižnica: s posebnim osvrtom na zadaće Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 56,1-2 (2013). Str. 51. 15

164

MIHALJEVIĆ


253

broj bibliografske jedinice Osim zakonske regulative navedene u poglavlju 4., visokoškolska knjižnica treba se rukovoditi odrednicama Kodeksa IFLA-e16, Etičkoga kodeksa Hrvatskoga knjižničarskog društva17 te donošenjem vlastita etičkog kodeksa postupanja kojim bi implementirala sustav korporacijske odnosno organizacijske kulture. 

Ciljevi strateškoga razvoja -

Korisnici i knjižnične usluge – obrazovanje korisnika: informacijska pismenost, odgojno-obrazovna djelatnost, razvoj službi i usluga, prostor i opremanje knjižnica.

-

Izgradnja i razvoj zbirki – digitalna knjižnica, zaštita knjižnične građe, baštinske zbirke.

-

Funkcionalna povezanost knjižnica.

-

Stalno stručno usavršavanje knjižničara.

-

Suradnja unutar knjižničnoga sustava i međunarodna suradnja.

-

Financiranje provedbe strategije. Za postizanje izvrsnosti visokoškolske knjižnice moraju postojati dugoročni

razvojni ciljevi i razvojni planovi kako bi svi zaposlenici i korisnici mogli spoznati svoju ulogu i uklopiti se u smjeru jačanja zajedništva. Potrebno je uskladiti poželjnu budućnost, okolinu, resurse, organizacijske vrijednosti i norme. 18 Zahtjevi korporacijske kulture mogu se uklopiti u strategijske ciljeve visokoškolske knjižnice putem usvajanja platforme etičkoga poslovanja koji će sadržavati: 1. definirani sustav vrijednosti i normi, odnosno društveno odgovornoga ponašanja kojim se određuje način kako se visokoškolska knjižnica odnosi prema ustanovi u čijem je sastavu, zaposlenima, korisnicima, drugim knjižnicama u sustavu sveučilišta, drugim knjižnicama s kojima je horizontalno povezana, lokalnoj zajednici; 2. norme postizanja produktivnoga radnog okruženja u kojemu će pojedinci u potpunosti biti u mogućnosti iskoristiti svoje potencijale;

International Federation of Library Associations and Institutions. IFLA Code of Ethics for Librarians and other Information Workers. URL: http://www.ifla.org/news/ifla-code-of-ethics-for-librariansand-other-information-workers-full-version (2015–09-28) 17 Hrvatsko knjižničarsko društvo. Etički kodeks Hrvatskog knjižničarskog društva. URL: http://www.hkdrustvo.hr/hr/eticki_kodeks/ (2015–09-28) 18 Metz, Ruth F. Coaching in the library: a management strategy for achieving excellence. American Library Association, 2011. Str. 69 16

MIHALJEVIĆ

165


253

broj bibliografske jedinice 3. odabrane demokratske upravljačke stilove i načine vođenja, implementiranje sustava nagrađivanja zaposlenika, koji će motivacijski utjecati na postizanje izvrsnosti; 4. koncept održivoga razvoja koji podrazumijeva primjenu odgovarajućega ponašanja visokoškolske knjižnice u smislu štednje resursa, obnavljanja potrošenih resursa, iskorištavanjem prilika za reciklažu u smislu zaštite okoliša i formiranja tzv. Zelenih knjižnica19. Platforma etičkoga poslovanja može se implementirati u strategiju donošenjem etičkoga kodeksa kao posebnoga akta, a može biti dio pravilnika o radu knjižnice. Načela korporacijskog upravljanja ugrađuju se u korporacijsku kulturu organizacije. Primjena tih načela u obliku kodeksa korporacijskoga upravljanja proizvela je uspješne korporacije. Korporacija ima jasno poznate privatne vlasnike – dioničare te teži profitu, a visokoškolske su knjižnice u sastavu ustanova i teže zadovoljenju interesa ustanove u čijemu su sastavu te potreba korisnika. Iako postoje velike razlike u obliku i strukturi poslovanja, moguće je ustanoviti podudarnosti s obzirom da su pojedina načela u odgovarajućem obliku već implementirana u strateške odrednice nacionalnoga

knjižničnog

sustava

i

poslovnoga

djelovanja

sveučilišnih

i

visokoškolskih knjižnica: 1. Načelo osiguranja primjene pravnoga i regulatornog okvira postiže se donošenjem i primjenom zakona i drugih propisa, dobrom internom regulativom u samoj visokoškolskoj knjižnici. U tome smislu potrebno je inzistirati na dosljednoj primjeni zakonskih postavki (npr. primjena čl. 28 Zakona o knjižnicama kojim se regulira članstvo voditelja u upravi ustanove u čijem je sastavu knjižnica), inicirati donošenje i primjenu nove regulative, novih standarda za visokoškolske knjižnice (u pogledu prostora, zaposlenih i organizacije knjižnične građe). 2. Načelo pravičnoga tretmana interesa vlasnika u knjižnicama potpuno se poštuje s obzirom da visokoškolska knjižnica zastupa interes ustanove u čijem je sastavu i države kao financijera obavljajući ulogu radi koje je i osnovana.. 3. Primjena načela jednakopravnih odnosa sa svim interesnim dionicima u visokoškolskim knjižnicama podrazumijeva postavljanje interne regulative koja će ostvariti idealnu organizacijsku strukturu i procesni pristup sa strogo definiranim Više o tome: Pravni fakultet u Osijeku. Zelena knjižnica.URL: http://www.pravos.unios.hr/pfo/knjiznica-zelena (2015–09-29). Društvo bibliotekara Istre. Zelena knjižnica. URL: http://zk.dbi.hr/ (2015–09-29) 19

166

MIHALJEVIĆ


253

broj bibliografske jedinice točkama odgovornosti za obavljanje pojedinih procesa težeći izvrsnosti. Interesni je dionik u ovome slučaju svaka ona osoba ili skupina koja ima interesa, očekivanja, zahtjeva u poslovanju knjižnice. 4. Motiviranje zaposlenika za napredovanjem u razvoju karijere, obrazovanjem i usavršavanjem, u knjižnici je moguće postići oblikovanjem odgovarajućega modela putem kojega će se omogućiti cjeloživotno obrazovanje te planiranje karijere. Model treba poticati učenje i omogućiti napredovanje u viša stručna i znanstvena zvanja. Za voditelje knjižnice potrebno je razmotriti korištenje elemenata kompenzacijskoga menadžementa. 5. Transparentnost i otvorenost u visokoškolskim knjižnicama u području objelodanjivanja moguće je ustanoviti obvezom izrade i objavljivanja strategije, planova, obvezom dostave godišnjih i periodičnih rezultata upravi ustanove, profesorima, studentima, sveučilišnoj knjižnici, matičnoj službi, što jača ugled knjižnice i povjerenje od strane svih dionika. 6. Načelo etičkoga i društveno odgovornog poslovanja identično je zahtjevu uspostavljanja takve organizacijske kulture u kojoj će se donijeti i poštovati etički kodeks poslovanja i primijeniti koncept održivoga razvitka uz brigu o utjecaju na okoliš. U tome smislu visokoškolska knjižnica mora uskladiti poslovanje sa smjernicama, standardima, propisima domaćih i međunarodnih organizacija te strukovnih udruga koje se bave problematikom ekološkoga i održivoga poslovanja. 7. Načela kontinuiranoga nadzora nad poslovanjem i unutarnja kontrola u knjižnici mogu se postići implementiranjem najviših standarda i sustava kvalitete, sustava revizije i interne kontrole, te otklanjanjem utvrđenih nesukladnosti. Nadzor treba provoditi i na provedbi strategije. 8. Evaluacija učinkovitosti poslovanja - podrazumijeva niz aktivnosti svih sudionika u funkciji

kreiranja i provođenja kvalitativnih i kvantitativnih analiza u

korporaciji. One se mogu provesti u knjižnici u jednostavnijem obliku: moguće je odrediti tim za procjenu, područja vrednovanja, način mjerenja i vrednovanja, kao i vremenska razdoblja za provođenje vrednovanja. Potrebno je sustavno i periodično vrednovati i postignute strateške ciljeve.

MIHALJEVIĆ

167


253

broj bibliografske jedinice Zaključak Dokumenti na razini strateškoga razvoja Republike Hrvatske nedovoljni su posebno ukoliko želimo pronaći u njima odrednice vezane za knjižničnu i informacijsku djelatnost, koja se vrlo malo i skromno spominje. Stječe se dojam podređenosti knjižničnoga sustava u nacionalnoj strategiji. U pratećoj regulativi visokoga obrazovanja nedovoljno se koristi potencijal visokoškolskih knjižnica. Ovaj nedostatak mogao bi biti uklonjen donošenjem strategije sveučilišnoga knjižničnog sustava. Donošenje ovoga dokumenta osiguralo bi osnovu za ujednačavanje ciljeva i koordinaciju svih aktivnosti i poslova za sve sveučilišne knjižnice i knjižnice sastavnice sveučilišta. Očekivani doprinos u vidu jasno definiranih strateških ciljeva dao bi podlogu za definiranje strategije visokokoškolskih knjižnica. Analiza načela korporacijske kulture i korporacijskoga upravljanja pokazala je da postoje načela koje je poželjno i moguće ugraditi prilikom donošenja poslovne strategije

visokoškolske

knjižnice.

Usporedba

sa

strategijom

nacionalnoga

knjižničnog sustava ukazala je na mnoge poveznice i podudarnosti s korporacijskom strateškom kulturom. Implementiranjem platforme korporacijske kulture u strategijske ciljeve visokoškolske knjižnice ostvarit će se preduvjeti za poticanje atmosfere učenja i napredovanja, za otkrivanje i razvijanje talenata. Educiranje zaposlenika o strategijskim ciljevima, omogućit će im usklađivanje osobnih ciljeva razvoja sa strategijskim ciljevima ustanove i knjižnice. Vrijednost je prezentiranih mogućnosti u propisivanju i uspostavljanju kodeksa odgovarajućih odnosa između pojedinaca unutar knjižnice i pojedinaca između knjižnice i ustanove, vrednovanju pozitivnih osobina svih interesnih dionika s naglaskom na kvalitetu života i rada, očuvanje resursa i sklad s prirodom. Nadzorom i kontrolom provođenja strategije anticipirat će se promjene u okruženju visokoškolske knjižnice, povećati jake strane, minimalizirati slabosti, uspostaviti mehanizmi za svladavanje prijetnji. Strategija je visokoškolske knjižnice iznad svega koncepcija, ideja sudionika koji je oblikuju, koji je provode te onih koji su pod utjecajem provedbe strategije i izvrstan je oblik zalaganja za promjenu njezina položaja zagovaranjem knjižnica, ukazivanjem na njihovu važnost upravnim tijelima u matičnoj ustanovi i svugdje u sustavu visokoga obrazovanja. Slijedom načela, nameće se neizbježnost formiranja knjižničnoga menadžmenta koji treba voditi novu generaciju visokoškolskih

168

MIHALJEVIĆ


253

broj bibliografske jedinice knjižnica. Buduća istraživanja treba usmjeriti na prikupljanje mišljenja eksperata i studiju slučaja izrade strategije visokoškolske knjižnice u kojoj će se primijeniti navedene postavke. Za visokoškolske je knjižnice rezultat definirane strategije osnaživanje knjižnične profesije, vidljivost, uspješnost, priznanje knjižnice i opstanak vrijednosti prema kojima se knjižnica kao ustrojbena jedinica ustanove kojoj pripada usmjerava.

Literatura Barbić, J... [et al.] Korporativno upravljanje Zagreb : Hrvatsko udruženje menadžera i poduzetnika - CROMA, 2008. Kenneth, Andrews R. The Concept of Corporate Strategy, 3rd ed. New York: Richard D Irwin, 1987. Kourdi, Jeremy: Poslovna strategija : priručnik za učinkovito donošenje odluka. Zagreb : Poslovni dnevnik : Masmedia, 2007. Majstorović, Zagorka; Veronika Čelić-Tica; Jelica Leščić. Strategijski plan razvoja knjižnica: s posebnim osvrtom na zadaće Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 56,1-2 (2013). Str. 35-70. Metz, Ruth F. Coaching in the library: a management strategy for achieving excellence. American Library Association, 2011. Pravni fakultet u Osijeku. Zelena knjižnica. http://www.pravos.unios.hr/pfo/knjiznica-zelena (2015–09-29)

URL:

Standardi za visokoškolske knjižnice u Republici Hrvatskoj// Vjesnik bibliotekara Hrvatske 33,1/4(1990) Strateški menadžment/ redaktor Marin Buble. Zagreb: Sinergija nakladništvo, 2005. Tipurić, Darko. Promjene vrhovnog menadžmenta i korporativno upravljanje Zagreb : Sinergija nakladništvo, 2011. Whittington, Richard; Michael, Mayer. The European corporation : strategy, structure, and social science. New York : Oxford University Press, 2002. Zakon o knjižnicama (NN 105/97; NN 5/98; NN 104/00; NN 69/09)

MIHALJEVIĆ

169


253

broj bibliografske jedinice Zakon o osiguranju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju (NN 45/09) Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (NN 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 46/07 i 45/09) Uvod u poslovnu etiku i korporacijsku društvenu odgovornost/ urednik Kristijan Krkač. Zagreb: Mate; Zagreb School of Economic and Management, 2007. Žugaj, Miroslav ...[et al]. Organizacijska kultura. Varaždin : TIVA tiskara; Fakultet organizacije i informatike, 2004.

170

MIHALJEVIĆ


254

broj bibliografske jedinice

KNJIŽNICA ZBORA DUHOVNE MLADEŽI U ĐAKOVU (1841.-1934.) Prema Zapisnicima Zbora Duhovne mladeži u Đakovu THE ASSEMBLY OF SPIRITUAL YOUTH LIBRARY IN ĐAKOVO (1841-1934) According to the Records from the Assembly of Spiritual Youth in Đakovo

Tihonija Zovko Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu Knjiznica1@djkbf.hr

UDK /UDC 027.7: 261.5(497.5 Đakovo)>(091) Stručni rad / Professional paper Primljeno / Received : 21.09.2015.

Sažetak U Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu 1841. osnovan je Zbor Duhovne mladeži s ciljem upoznavanja domaće književnosti, njegovanja pobožnog i domorodnog čuvstva. Zbor je s manjim prekidima djelovao sve do 1956. godine kada ovakav oblik rad i djelovanja u Sjemeništu nestaje, iako je i danas djelomično prepoznatljiv u raznim sekcijama i odborima koji i danas djeluju u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu. Prema Zapisnicima

Zbora Duhovne mladeži pratimo rast i razvoj Zbora koji je odgojio

generacije svećenika koji su neumorno radili za Boga, Crkvu i domovinu. Zapisnici Zbora duhovne mladeži izvor su podataka ne samo za Zbor, već i za knjižnicu i čitaonicu koje su djelovale od samoga početka. Prve zapise o knjižnici pronalazimo u godini 1894. i uz djelovanje Zbora pratimo i djelovanje knjižnice do 1934. godine kada se ova knjižnica spojila s sjemenišnom knjižnicom, stvarajući jedan knjižni fond. ZOVKO

171


254

broj bibliografske jedinice

Ključne riječi: Zbor Duhovne mladeži, knjižnica, Đakovo, Bogoslovno sjemenište; Zapisnici Zbora Summary In 1841, the Assembly of Spiritual Youth was founded in the Theological Seminary in Đakovo,, with its goal being to introduce domestic literature as well as nurture pious and indigenous emotion. The Assembly worked with minor disruptions until 1956 when this type of work and activity disappeared from the Seminary, although to this day it is partially recognizable in different sections and committees which are presently active at the Theological Seminary in Đakovo. According to the Records of the Assembly of Spiritual Youth, we can follow the growth and development of the Assembly which raised generations of priests who tirelessly worked for God, Church and homeland. The records from the Assembly of Spiritual Youth are a source of information not only for the Assembly, but also for the library and reading room that worked from the very beginning. The first Records about the library were found in 1894, and along with the Assembly's work we can follow the library's work as well until 1934, when this library joined the Seminary's library, creating one book collection. Keywords: the Assembly of Spiritual Youth, library, Đakovo, Theological Seminary, Assembly Records

Povijest nastanka Zbora Duhovne mladeži u Đakovu Zbor je osnovan 5. listopada 1841., prema uzoru na zagrebački zbor. Prvi predsjednik bio je Dragutin Tunić, a Zbor je imao 16 članova. Svrha mu je upoznati „domaću književnost, njegovati nabožno i domorodno čuvstvo.“1 O radu i djelovanju Zbora pogledati u : Belić, Matija. Povijest Zbora duhovne mladeži đakovačke 1841.1906., rukopis; Kopčalić, Rajko. Kratki nacrt povijesti „Sbora duhovne mladeži“ u Djakovu. Đakovo, 1906., rukopis.; Kalmar, Josip. Djelatnost Zbora duhovne mladeži đakovačke 1841.-1956..//Diacovensia 14, 2(118)(2006), str. 663-688.; Pavić, Matija- Cepelić, Milko. Biskup Josip Juraj Strossmayer (reprint 1

172

ZOVKO


254

broj bibliografske jedinice

Od svoga osnutka pa sve do 1856. godine kada je Zbor ukinut, nosio je ilirski biljeg, biljeg buđenja narodne svijesti. Godine 1844. u sjemenište dolazi Mato Topalović, koji unosi novi život u rad Zbora. Prvi počinje predavati i ispitivati na hrvatskom jeziku, želeći da se članovi Zbora služe materinskim jezikom. U jesen 1860. godine Vilim Korajac zamolio je biskupa Strossmayera da se Zbor obnovi. Tih je godina rad u Zboru vrlo živ. Spomenut ćemo Janka Tombora, Ilije Okrugića, Jerolima Andrića i njihove uloge u radu i djelovanju zbora. Godine 1863.-1865. Zborova se pravila dorađuju, što će se još učiniti nekoliko puta.2 Nastojanjem predsjednika Ivana Šabarića, Milka Cepelića i Nikole Tordinca radilo se i prevodilo puno, osnovana je tamburaška sekcija,

prisutan je

ustrajan rad, uspostavljaju se ponovne veze sa Zagrebom i Senjom te se dostojno proslavlja 40. obljetnica osnutka Zbora 1881. godine. U godinama koje su slijedile kao i svako udruženje, i Zbor je imao svojih uspona i padova. Kako su se političke prilike mijenjale, njihov utjecaj bio je vidljiv i u radu Zbora. Beletristici, deklamaciji pjesmama uvaženih hrvatskih pjesnika mjesto ustupaju teme sa socijalnim elementima. Za vrijeme predsjednika Franje Hermana osniva se apologetska i sociološka sekcija kojoj se posvećuje posebna briga. U godinama pred početak Prvoga svjetskog rata i za vrijeme rata rad

je Zbora je usporen. Predsjednik Josip Gunčević oživljuje rad Zbora po

završetku rata. Uspostavljaju se sekcije, socijalnom pitanju i Katoličkoj akciji poklanja se velika pažnja. Rad u zboru usmjeren je na to da od „budućih svećenika stvori potpune ljude, ljude dorasle novim potrebama ljudskog društva.“3 U razdoblju između dva rata, Zbor se prilagođava novonastalim uvjetima djelovanja. Uviđa probleme vremena i prema tome planira svoje djelovanje. U radu je naglašena pojava mnogih „izama“, materijalizma, komunizma, socijalizma, naturalizma i modernizma, protiv kojih se valja boriti. Ratni vihor Drugoga svjetskog rata nije zaobišao ni đakovački Zbor. U nedostatku pisanih dokumenata nemoguće je opisati djelovanje Zbora u godinama od 1940.-1948.

izdanje)..Đakovo: Biskupski ordinarijat, 1994., str. 237-238.; Matija, Pavić. Biskupijsko sjemenište u Djakovu 1806.-1906. Đakovo: Tisak biskupijske tiskare u Djakovu, 1911., str. 193-194.; 338-345.; Nikšić, Ivan. 90-godišnjica Zbora duhovne mladeži u Đakovu.//Glasnik biskupija Bosanske i Srijemske 58, 14(1931), str.118-120. 2Pravila : Prvi Statut Zbora duhovne mladeži đakovačke.; Pravila Zbora duhovne mladeži đakovačke (1916.), pogledati u Kalmar. Josip. Povijest Zbora duhovne mladeži đakovačke. Đakovo: Teologija u Đakovu, 1991. (Diplomska radnja, mentor dr. Marin Srakić), Dodatak, str. 61-85. O knjižnici se u Prvom Statutu govori u točki IV. U Pravilima Zbora iz 1916. govor o knjižnici u točkama 28-33. 3 Žic, Bogoljub. Tihi jubilej- 1841.-1941.//Glasnik biskupija Bosanske i Srijemske 69, 5(1942), str. 38. ZOVKO

173


254

broj bibliografske jedinice

Jedini je pisani trag „Korespondencija Zbora duhovne mladeži Đakovo“. Iz korespondencije se može iščitati Zborova povezanost sa zborovima duhovne mladeži iz Zagreb, Senja, Splita, Makarske, Sarajeva, Ljubljane te zborova franjevačkih bogoslova iz Makarske i Sarajeva. Po završetku rata Zbor ostaje u kontaktu sa Zborom iz Zagreba. Posljednji dopisi odnose se na narudžbe za knjige i račune za poslane knjige.4 Po završetku Drugoga svjetskog rata javlja se potreba novoga osmišljavanja i planiranja odgoja budućih svećenika. Sve to dovodi do novoga načina života i rada Zbora. Zbor kao takav zapravo nestaje, a mjesto ustupa novoj organizaciji pod nazivom „Kleričko povjerenstvo „koje se osniva 30. X. 1948. i kao takvo djeluje do 21. V. 1956. godine. Iako je nestao, ovakav se oblik rada i danas može prepoznati u pojedinim oblicima prisutnim u životu i radu Bogoslovnog sjemeništa. Smještaj i uređenje knjižnice (čitaonice) Gdje se točno nalazila knjižnica u svojim počecima teško je reći. Prvi su Zapisnici o Zboru i njegovom djelovanju do 1854. godine izgubljeni.5 Prvi spomen gdje je Knjižnica bila smještena pronalazimo u godini 1894.6, gdje se jedan dio knjižnoga fonda seli u staru Vestiariju (tj. sobu za kapute) koju je Zbor dobio na upotrebu od Rektora sjemeništa za potrebe knjižnice. Budući da sâm knjižničar to nije mogao učiniti, predsjednik Zbora dodjeljuje mu još jednoga pomoćnika u osobi Mije Mihaljevića koji spremno prihvaća i pomaže u poslu.7 U toj godini nastavlja se uređenje knjižnice. Časopisi se i novine uvezuju kako bi se sačuvali svi brojevi određenih godišta. U godini 1895. Knjižničar Rajko Kopčalić tuži se da inventar koji mu je predan nije točan, da nedostaje knjiga, ali da je knjižnica uređena.8 Knjižnicu su uredili Fran Vladimir Kiš, Josip Cifrići i Andrija Gjantar kojima su se svi članovi zbora zahvalili. U godinama od 1897.- 1902. godine knjižnicu su uređivali i o njoj se brinuli Marinko Lacković, Ivan Beker, Franjo Anlauf, Matija Pavić i Gašpar Platz. U svojim

Usp. Korespodencija Zbora duhovne mladeži đakovačke, 1913., rukopis. Belić, Matija. Povjest Zbora…, naslovna stranica.; U godinama 1875.-1877. za vrijeme predsjednika Milka Cepelića knjižnica se uređuje i nabavljeno je mnoštvo novih knjiga. Usp. Žic, Bogoljub.Tihi jubilej…, str. 27. 6 Vidi Prilog- Fotografija 1. 7 Zapisnik I glavne sjednice 9.X. 1894. 8 Zapisnik II. Glavne sjednice 23.II.1895., str. 9. 4

5Usp.

174

ZOVKO


254

broj bibliografske jedinice

izvještajima o knjižnici nastojali su prikazati što je sve učinjeno u tom vremenskom razdoblju. Godine 1904. knjižničar Matija Belić izvješćuje o stanju knjižnice i govori da se te godine knjižnica treba urediti. Tu zadaću na sebe su preuzeli Vicencije Čajkovac i Franjo Kasper, ali napravilo se vrlo malo.9 Od 1906.-1910. knjižnicu su uređivali i o njoj se brinuli Stjepko J. Horvat, Tomislav A. Božić, Mirko Šnajder, Joza Ivančić Matošev, Beljan i Stjepan Šimon. Knjižničar Josip Sokol 1907. godine ističe kako je knjižnica u velikom neredu, a da su se na to tužili i prijašnji knjižničari, pa se boji da i „njegov glas ne ostane glas vapijućeg u pustinji.“10 Na Prvoj glavnoj sjednici održanoj 27. lipnja 1909. godine sastavljen je Odbor koji su činili Tomislav Fogatić, Vjekoslav Kosina, Mato Lešić i Karlo Teodorović. Njihova je zadaća bila je da knjižnicu urede i sastave Pravila po kojima bi knjižnica trebala djelovati. 11 Od 1911. pa sve do 1930. godine knjižnicu su uređivali Josip Hamperl, Rudolf Šverer, Stjepan Kokanović, Antun Kindl, Ferdo Fuch, Adam Žabarović, Ivan Rogić, Đuro Mikloš, Josip Gebl, Bogdan Osidač, Petar Peroš, Mato Bešlić, Ivan Drohobetzky, Nikola Semlić, Emerik Gašić, Julije Horvat, Stjepan Bäuerlein, Josip Mirković, Josip Marković, Josip Šverer, Josip Blažeković, Josip Hefinger, Ferdo Fuchs, Adam Žabarović, Ivan Rogić, Đuro Mikloš, Josip Gebl, Josip Mirković.12 Knjižničar Marko Samardžija u svom izvješću koje je čitao na Izbornoj skupštini 5. studenoga 1912. godine izjavljuje da je knjižnica uređena. Matija Didović 1916. godine izvješćuje da se „knjižnica nije mogla urediti jer je to velik posao, a i kućne prilike, odnosno neprilike nijesu dopuštale. Kako je stanje knjižnice – ne znamo dakle, samo se opaža da članovi imadu 'Zborovih' knjiga kod sebe, a kako su došli do njih, ne zna ni knjižničar.“13 Potom slijedi iscrpni izvještaj o stanju časopisa iz kojeg je vidljivo da je većina nepotpuna. U zapisniku V. odborske sjednice zapisano je sljedeće: „Knjižnica je hvala Bogu već jednom bar donekle uređena. S čitaonicom se ne stoji baš najbolje. Zato smo odlučili: Usp. Zapisnik II. Glavne sjednice 21.VI.1904. Zapisnik I. redovite sjednice od 13.X.1907. 11 Usp. Zapisnik Izborne skupštine 5.XI.1912. 12 Službu knjižničara obavljali su mnogi članovi Zbora, budući da su vrlo često izmjenjivali (od nekoliko mjeseci, do godinu- dvije dana ) 13 Zapisnik V. odborske sjednice 18.V.1916. 9

10

ZOVKO

175


254

broj bibliografske jedinice

zabraniti iznošenje časopisa iz nje, dok se eventualno se dobije posebna soba za čitaonicu. Hvala našem knjižničaru i njegovim pomagačima koji su neumorno kroz osam dana gutali prašinu i bacile dok su knjižnicu uređivali.“14 Knjižnica se i dalje nastoji što bolje urediti. Čitaonici se pridaje važnost. Kompletiraju se godišta časopisa, ali se ne uvezuju; osim ako ne nađemo knjigovežnicu koja neće biti odveć skupa“15. Odborska sjednica održana 6. travnja 1919. sazvana je da se uredi pitanje čitaonice i da se donesu pravila po kojima će biti uređena. Sjednica je u sedam pravila odredila: „da knjižničar mora novine i časopise odmah u čitaonicu odnijeti; knjižničara nema nitko pravo pozivati na red poradi nesavjesnog vršenja svojih dužnosti, nego se ima obratiti samo na predsjednika, koji će s odborom stvar ispitati; časopisi i novine smiju se čitati uvijek; mjesto čitanja je samo čitaonica; dnevnici stoje na opće raspolaganje čitaocima nedjelju dana, dok svi ostali časopisi tako dugo dok sljedeći broj ne prispije; svi ostali svesci biti će pod ključem; dopuštenjem knjižničar može se dobiti za privatnu porabu časopis koji stoji za opće raspolaganje samo na jedan dan, dok svi ostali časopisi iz zaključanog ormara mogu se dobiti na najviše mjesec dana; tko se jedanput ogriješi o ova pravila biti će zapisnički ukoren, tko i drugi put isto učini platiti će uz ukor globu od 2 Kr, a treći prekršaj odlukom odbora eventualno biti kažnjen isključenjem iz društva.“ 16 Knjižničar Božidar Osidač moli 1921. godine odbor da bi svojim autoritetom članovima zbora ukazali na potrebu pomoći u uređivanju knjižnice. Zahtjev knjižničara posve je opravdan, jer je posao u knjižnici tako velik, da ga „ni jedan od nas se bi ni htio, ni mogao sam izvršiti“17. Odbor je odlučio da se svaki član koji ne bude pomagao knjižničaru, biti će opomenut. Članovi Zbora mišljenja su da prisilom neće biti ništa riješeno jer što se više bude inzistiralo na tome, manje će biti onih koji bi uistinu pomagali knjižničaru. Da bi članovi Zbora osim knjižničara znali koje sve časopise, Zbor prima, odlučeno je da se za pojedine časopise uvedu Referenti koji će savjesno svaki broj pregledati i na skupštini o njima izvijestiti prisutne članove.18 O pitanju uređenje čitaonice Zbor se ponovno očituje na I. odborskoj sjednici održanoj 24. listopada 1924. godine. Pravila iz 1919. godine dopunjena su s: „knjižničar ili njegov jedan pomoćnik ima da vodi točnu evidenciju o posuđenim listovima; tko bude Zapisnik V. odborske sjednice od 8. X. 1916. Zapisnik Odborske sjednice 7.X.1917. 16 Zapisnik IX. Odborske sjednice 6.IV.1919. 17 Zapisnik I. Odborske sjednice 20.X.1921. 18 Zapisnik II. odborske sjednice 16. X. 1922. 14 15

176

ZOVKO


254

broj bibliografske jedinice

bez dopuštenja knjižničara uzimao iz čitaonice novine, što stoje na raspolaganju, plaća za svaki broj cijenu njegovu kao globu; tko se bude ogriješio o pravila za čitanje i posuđivanje časopisa plaća prvi put globu od 10 D, a drugi put isključuje se iz „Zbora“.19 Godine 1927. Zbor osim knjižničara ima i čitaoničara u osobi Josipa Šverera.20 Njemu je povjereno vođenje evidencije o pretplatama za razne časopise i novine o primljenim časopisima; odjavama pretplata te red u čitaonici. Godine 1928. donesena je odluka da knjižničar odredi stalno vrijeme svog uredovanja u knjižnici.21 Na izbornoj skupštini održanoj 5. ožujka 1930. godine za knjižničara je odabran Julije Vondra. On moli Zbor da se nabavi 3.000 komada cedulja za knjige jer želi knjižnicu iz temelja preurediti i to u obliku kartoteke. Zbor u tu svrhu iz svoje blagajne izdvaja određenu svotu.22 U uređenju knjižnice knjižničaru Vondri pomaže Stjepan Inhoff. Za potrebe knjižnice kupljen je stroj Arming. Novac prikupljen od rada stroja bio je upotrijebljen za uvez knjiga i nabavku novih knjiga. O stroju se brinuo knjižničar Julije Vondra.23 Knjižničari Marijan Prepunić i Franjo Pohn uređivali su knjižnicu u razdoblju od 1931.-1934. kada se Zborova knjižnica spojila sa sjemenišnom knjižnicom, stvarajući jedan knjižni fond. Tom prigodom u Zapisniku izvanredne skupštine zapisano je slijedeće: „do 1930. godine Zborove su knjige bile manje-više u sobi koja se nalazi u blagovalištu s lijeve strane. Te godine Zborova knjižnica premještena je u sobu br. 27. Radi nedostatka prostora probijen je na prijedlog g. prefekta dr. Rogića zid između Zborove i Sjemenišne knjižnice pa se u tu prostoriju smjestio višak knjiga.“24 Spajanjem ove dvije knjižnice nastaje jedan knjižni fond o kojemu se brinuo sjemenišni knjižničar. Knjižni fond Podatke o knjižnom fondu donosimo kronološki u godinama u kojim smo ih pronašli.25 Od 1841. pa sve do 1856. Zboru u nabavi knjižnoga fonda pomaže tajnik Zapisnik I. Odborske sjednice 24. X. 1924. Usp. Zapisnik Izborne skupštine održane 13. X. 1927. 21 Usp. Zapisnik 1. Odborske sjednice u 1928. godini 22 Usp. Zapisnik I. odborske sjednice od 18. III. 1930. 23 Usp. Zapisnik odborske sjednice 27. XI. 1931. Stroj je koštao 5700 din. 24 Zapisnik Izvanredne skupštine održane 27. V. 1934. 25 Stanje knjižnoga fonda temeljimo na Zapisnicima sjednica. U pojedinim godinama više podataka pronalazimo o časopisima nego o knjigama. 19 20

ZOVKO

177


254

broj bibliografske jedinice

ilirske čitaonice u Zagrebu Vjekoslav Babukić.26 Uz njega Zboru pomaže i Zbor mladeži zagrebačke.27 Zbor je imao svoju čitaonicu i primao je mnoge novine onoga vremena. Knjižni fond čini 600 knjiga, kako izvještava u siječnju 1848. godine Gabro Babić drugovima u Zagreb, a drže se časopisi hrvatski, slovački i srpski.28 Godine 1898. u knjižnicu su pristigle knjige koje je poslala Akademija, besplatno se primaju časopisi „Duhovni pastir“, Hrvatski Dalmatinac i Pobratim. Određeni broj časopisa kupljen je putem pretplate. Godine 1905- 1906. Zbor je primao 61 časopis. Zborova knjižnica umnožila se knjigama Matice hrvatske, Društva sv. Jeronima, Jugoslavenske akademije, Matice Slovenske, Društva sv. Mohorja i mnogim drugim djelima.29 Godine 1908. Zbor je primao 54 časopisa (primao ih je „badava“ ili uz sniženu cijenu.30 Biskup Ivan Krapac poklonio je 1910. godine Zboru do 300 knjiga raznoga sadržaja. Knjižničari Josip Šimon i Beljan knjige su pregledali i odabrali one koje Zbor treba, a o ostalim knjigama dogovorit će se s Upravom Zbora.31 „Godine 1911. U knjižnici imade 1.521 knjiga, smještena u 8 ormara i 3-4 stelaže, ne ubrojivši, ovamo dakako raznih glasnika i starih kodeksa tamo iz Guttenbergovih vremena. Knjižnica je povećana za 150 raznih knjiga od kojih je najviše darovao presvijetli Ordinarij, a zatim članovi Akšamović, dr. Herman te g. Spitritual kojima se ovom zgodom najljepše zahvaljuje.“32 Tijekom godine prema vođenju statistike čitalo se puno više nego prošle godine. U 1914. godini naručuju se sljedeći časopisi: PetrusBläter, Trie; Theologische Praktische Quartal Schrift, Linz; Sociale Kultur, Filosophisches Jahrbuch, Geilschrift für Kath. Theologie, Voditelj Koprespodencija Slav. Krš. Socij. Sveze, Dom in Svet, Zora, Hrvatska prosvjeta i Gral.33 Zbor u toj godini u svojoj čitaonici ima 40 časopisa. Budući da u njoj mora biti uzoran red predsjednik Zbora sastavit će red za čitaonicu kojega svi točno „obdržavati moraju“.34

Usp. Belić, Matija. Povjest Zbora, rukopis, str. 2.; „ Knjige su najviše dobivali od Mate Topalovića, Ljudevita Gaja, starijih župnika i članova“, str. 4. ; Usp. Pavić, Matija. Biskupijsko sjemenište…, 193. 27 Usp. Žic, Bogoljub,. Tihi jubilej, str.36. 28 Usp. Pavić, Matija—Cepelić, Milko. Biskup Josip Juraj Strossmayer…, str. 238.; Pavić, Matija. Biskupijsko sjemenište…, str. 338. ; Usp. Belić, Matija. Povjest Zbora…, str. 4. 29 Usp. Zapisnik, Izvještaj za upravnu godinu 1907.-1908. 30 Usp. Zapisnik., Izvještaj za upravnu godinu 1908.-1909. ; Vidi Prilog- Fotografija 2. 31 Usp. Zapisnik, I. odborska sjednica 3. X.1910. 32 Zapisnik II. Redovite sjednice 27. VI. 1911. 33 Zapisnik, I. Odborske sjednice 5.III. 1914. 34 Zapisnik II. Odborske sjednice 9. III. 1914. 26

178

ZOVKO


254

broj bibliografske jedinice

Godine 1916. knjižnica je umnožila za 35 svezaka35, a Zbor je primao 15 časopisa: Bogoslovska smotra, Dom in svet, Glasnik biskupije đakovačke, Gospodarski list, Gospodarska smotra, Hrvatska pčela, Hrvatska prosvjeta, Hrvatska straža, Katolički list, Krijes, Kršćanska škola, Naša misao, Quartalschrift, Vjesnik društva sv. Jeronima, Vrhbosna. Za 12 časopisa Zbor je plaćao potpunu pretplatu, a ostale je dobio besplatno ili uz sniženu cijenu.36 U 1921. godini Zbor je primao sljedeće novine: Narodna politika, Hrvatska obrana, Slovenec, Seljačke novine, Pučke novine, Narodnu svijest, Borbu i Radničku svijest, a od časopisa: Zoru-Luč, Život, Hrvatsku prosvjetu, Mladost, Vrhbosnu, Katolički list, Čas, Bogoslovski vesnik, Dom in svet i Krijes.37 Na prijedlog predsjednika Zbora Masnića provela se 1925. godine ozbiljna akcija oko sakupljanja novca za nabavu novih vrijednih knjiga. U godinama koje su slijedile pa sve do 1934. kupovalo se malo zbog nesređenih prilika i nedostatka novca. Godine 1931. Zbor je bio pretplaćen na 16 časopisa: Bogoslovska smotra, Katolički tjednik, Katolički svijet, Socijalan revija, Nedjelja, Križ, Za vjeru i dom, Vrtić, Franjevački glasnik, Hrvatska prosvjeta, Katolik, Luč, Svetište sv. Ante, Periodica, Revue Apologetique, Katolikus Szemle. Pretplata je iznosila 762 din. Dobivao je sljedeće časopise: Život, Glasnik biskupije, Nova revija, Katolički list, Narodna starina, Kršćanska škola. Sv. Cecilija, Bogoslovski Vestnik.38 Knjižni fond uvećao se darovima knjiga dr. Andrije Spiletka, dr. Franje Hermana i iz ostavštine pokojnog Matije Pavića. Prilikom spajanja Zborove i Sjemenišne knjižnice godine 1934. Zborova knjižnica posjedovala je oko 5000 knjiga.39 Spajanjem knjižnica postaje dio knjižnog fonda Sjemenišne knjižnice. Objedinjavanjem i preseljenjem svih knjižnih fondova u novu zgradu knjižnice40 ova knjižnica postaje sastavnim dijelom knjižnoga fonda Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu.

Izdvajamo: Djela Jugoslavenske akademije (9 sv.), ratnim knjigama „ Luči“ (1914/15; 1915/16; 1916/17 ); Krijesovim knjižicama o hrv. nar. vezivu; Baor, Putem ljubavi; Bačić i dr. Brajša, Hrvatska škola 1916.;, Dujmušić, Biblija i znanost; Felicinović, Žena, U borbi, Nova Njemačka, Prosvjetom k slobodi; Kurelac, Runje i pahuljice; Lav XIII., O stanju radnika (Rerum novarum); Nazor, Medvjed Brundo i druga djela. Zapisnik IV. redovite skupštine, 31.12.1916. 36 Zapisnik IV. redovite skupštine 31.12.1916.- Izvještaj „Zbora duhovne mladeži Djakovačke „ za školsku godinu 1916.-1917. 37 Usp. Zapisnik I. odborske sjednice 20. X. 1921. 38 Zapisnik Zajedničke odborske sjednice održane 22. XI. 1931. 39 Usp. Zapisnik Izvanredne skupštine 27.V.1934. ; Vidi Prilog- Fotografija 5. 40 U vremenskom razdoblju od 2002.-2004. u novu zgradu knjižnice preseljeni su slijedeći fondovi: Biskupijske knjižnice, Knjižnice Bogoslovnog sjemeništa, Knjižnice biskupa: Josipa Jurja Strossmayera, 35

ZOVKO

179


254

broj bibliografske jedinice

Zaključak Čitajući Zapisnike Zbora koji je djelovao u različitim oblicima, prilagođenih političkim, kulturnim i vjerskim prilikama vidljiva je želja svih njegovih članova da zajedno rastu i napreduju te odgajaju buduće generacije svećenika za neumorni rad u Crkvi i domovini. Djelatnost knjižnice koja je svojim članovima omogućavala spoznavanje novih ideja i praćenje aktualnih događanja kroz članke u časopisima i knjigama govori o važnosti pisane riječi koju su članovi Zbora svojim angažmanom u radu knjižnice ostvarivali.

Literatura Izvori Središnji nadbiskupijski arhiv u Đakovu- Fond Katolički bogoslovni fakultet (KBF) Korespondencija Zbora duhovne mladeži đakovačke 1913.- , rukopis. Zapisnik Zbora duhovne mladeži u Đakovu 1910.-1919., rukopis Zapisnik Zbora duh. mladeži Đakovo 1919.-1934, rukopis Belić, Matija. Povijest Zbora duhovne mladeži đakovačke 1841.-1906., rukopis. Kalmar, Josip. Djelatnost Zbora duhovne mladeži đakovačke 1841.-1956..//Diacovensia 14, 2(118)(2006), str. 663-688. Kalmar, Josip. Povijest Zbora duhovne mladeži đakovačke. Đakovo: Teologija u Đakovu, 1991. ( diplomska radnja, mentor dr. Marin Srakić) Kopčalić, Rajko. Kratki nacrt povijesti „Sbora duhovne mladeži“ u Djakovu. Đakovo, 1906., rukopis. Nikšić, Ivan. 90-godišnjica Zbora duhovne mladeži u Đakovu.//Glasnik biskupija Bosanske i Srijemske 58, 14(1931), str.118-120.

Stjepana Bäuerleina i Josipa Antuna Ćolnića te Zbirka Isusovačke misije iz Petrovaradina. Zgrada knjižnice je svečano otvorena i blagoslovljena 10. svibnja 2005. godine.

180

ZOVKO


254

broj bibliografske jedinice

Pavić, Matija-Cepelić, Milko. Biskup Josip Juraj Strossmayer (reprint izdanje).Đakovo: Biskupski ordinarijat, 1994. Pavić, Matija. Biskupijsko sjemenište u Djakovu 1806.-1906. Đakovo: Tisak biskupijske tiskare u Djakovu, 1911. Žic, Bogoljub. Tihi jubilej- 1841.-1941.//Glasnik biskupija Bosanske i Srijemske 69, 5(1942), str. 36-39.

ZOVKO

181


254

broj bibliografske jedinice

Prilog 1. Fotografije

Fotografija 1. Ljetopis književnog Sbora duhovne mladeži djakovačke, 1894. ( Nadbiskupijski arhiv Đakovo, Fond KBF)

Fotografija 2. Zapisnik Zbora duhovne mladeži u Đakovu 1910.-1916. Izvještaj za upravnu godinu 1908.-1909. ( Nadbiskupijski arhiv Đakovo, Fond KBF )

182

ZOVKO


254

broj bibliografske jedinice

Fotografija 3. Zapisnik Zbora duhovne mladeži Đakovo 1919-1934. (Nadbiskupijski arhiv Đakovo, Fond KBF )

Fotografija 4. Zapisnik Zbora duhovne mladeži Đakovo 1919-1934. Naslovna stranica Zapisnika za školsku godinu 1918/1919. (Nadbiskupijski arhiv Đakovo, Fond KBF)

ZOVKO

183


254

broj bibliografske jedinice

Fotografija 5. Zapisnik Zbora duhovne mladeži Đakovo 1919-1934. Knjige Zbora duhovne mladeži obilježe su ovakvim pečatom (Nadbiskupijski arhiv Đakovo, Fond KBF)

184

ZOVKO


VIJESTI IZ KNJIŽNICA


255

broj bibliografske jedinice

LEKTIRA I NOVI MEDIJI U ŠKOLSKOJ KNJIŽNICI

Jelena Cvrković Osnovna škola Mitnica, Vukovar E-mail: jcvrkovic@gmail.com

Sažetak Radom u školskoj knjižnici i školi, javlja se činjenica da pojavom novih medija čitanje izumire. Na sreću, čitanje ne izumire, nasuprot, učenici čitaju više nego ikada! Jedan od razloga jest taj što su informacije (i knjige) sve dostupniji, a često i zanimljivo prezentirani (redovno su popraćeni slikom, zvukom, videom i sl.). U toj velikoj šumi informacija učenici čitaju pretežno tekstove koji su manje umjetničke vrijednosti, kao što su npr. novinski članci, informativni i zabavni tekstovi, blogovi... Ukoliko želimo doći do naših učenika, ne trebamo se toliko brinuti o tome što djeca čitaju, niti iz kojeg medija, već moramo razumjeti promjene koje se događaju prilikom razumijevanja pročitanoga sadržaja. Približiti lektiru kroz nove medije bio je međuknjižnični projekt učenika šestih razreda Osnovne škole Antuna Bauera i Osnovne škole Mitnice u Vukovaru, pod nazivom: „Bauer i Mitnica čitaju“.

Uvod Marcel Proust u svom eseju „O čitanju“ pisao je svoja razmišljanja o čitanju kao komunikaciji u samoći, a prije svega kao užitku koji čitatelju otkriva nepoznate svjetove. Proust ističe važnost čitanja tijeko koga se uspostavlja dijalog koji oblikuje čitatelja, njegovo trenutno doživljavanje svijeta i same knjige, kao i sjećanje na pročitano koje ponekad ima utjecaj na kasniji život. CVRKOVIĆ

189


Naime, književnost je pratila oduvijek novitete suvremenoga doba. Tijekom vremena, ono što je suvremeno postaje uobičajeno, pa tako primjećujemo kako novi mediji potiskuje onaj prethodni. Knjiga danas predstavlja stari medij, ali to ne znači da književnost, a time i lektira izumiru. Kako bi preživjela, ona se danas transformira u drugačiji oblik - novi medij. Zahvaljujući novim medijima postoji čitav niz žanrova – oblika elektroničke književnosti. Mladi čitatelji imaju drugačiji pristup procesu čitanja jer čitanje s novih medija zahtjeva drugačije procese. Čitanjem s novih medija gubi se dubinsko čitanje koje je sastavni dio čitanja knjige koju držimo u ruci. Upravo dubinskim čitanjem nastaje osobni doživljaj teksta, razvija se „unutarnji svijet“ svakog pojedinca. Pitanje koje si moramo postaviti jest: kako djeca razumiju pročitano? Mnoga istraživanja upozoravaju kako novi mediji mozgu daju osjećaj užurbanosti procesuiranja informacija jer naš mozak prvotno reagira na stimulirajuće informacije kojih su novi mediji prepuni. Čitanje mrežnih informacija, prema istraživanjima, sporije je, iz razloga što informacije prikazane na računalu sadrže dodatne stimulanse (zvuk, reklame, video…) koje odvraćaju čitateljsku pozornost. Velika izmjena različitih aktivnosti koje su dane online utječe na dubinsko razumijevanje pročitanoga. Čitanje knjige koja je u papirnom obliku, omogućava okretanje papira, što utječe na vizualno pamćenje sadržaja – koje izostaje kod čitanja online. Ovakav način čitanja gdje se ne prati linearna struktura teksta naziva se nelinearnim čitanjem. Čitatelj postaje slušatelj i gledatelj, a ponekad i igrač. U takvom multiosjetilnom okruženju, priča više nije u središtu čitateljske pozornosti. U mnogim primjerima vidljivo je kako multimedija nadjačava sam sadržaj. Sa željom da osnažimo sadržaj lektire, knjižničarke OŠ Antuna Bauera i OŠ Mitnica odlučile su zajedničkim međuknjižničnim i međuškolskim projektom potaknuti čitanje lektire na drugačiji način te ipak ostati dosljedni čitanju papirnoga oblika knjige. Ciljevi projekta Cilj je projekta prije svega poticanje čitanja lektire, važnost školske knjižnice kao informacijskoga središta svake škole, kao i uloga školskog knjižničara koji treba znati koristiti nove medije i usmjeriti učenike na njihovo pravilno korištenje. Ukazati učenicima na važnost čitanja lektire.

190

CVRKOVIĆ


255

broj bibliografske jedinice

O projektu S upotrebom novih medija u poticanju čitanja lektire susreli su se učenici i školske knjižničarke Osnovne škole Antuna Bauera i Osnovne škole Mitnica u Vukovaru. Idejni začetnik međuknjižničnoga projekta bila je knjižničarka OŠ Antuna Bauera, Darija Benaković, koja je zajedno s kolegicom knjižničarkom Osnovne škole Mitnica, uspjela realizirati projekt poticanja čitanja lektire kod učenika šestih razreda. Projekt je zamišljen na način da se kroz dva obrazovna razdoblja obrade dvije lektire koje su lektire za šesti razred. Tijekom prvoga obrazovnog razdoblja učenici šestih razreda imali su zadatak pročitati lektiru Josipa Cvenića: „Čvrsto drži joy-stick“ te kroz zajednički susret porazgovarati o pročitanoj lektiri na način da je učenici prikažu koristeći nove medije. Učenici Osnovne škole Antuna Bauera imali su zadatak prikazati likove iz navedene lektire; to su učinili koristeći Facebook (društvenu mrežu). Putem Facebook profila prikazali su glavne likove koji su i putem društvenih mreža „dobili prijatelje“. Učenici Osnovne škole Mitnica imali su zadatak ukratko prikazati sadržaj zadane lektire. Sadržaj su prikazali uz pomoć Power Point prezentacije i slika poznate računalne igrice (budući da je knjiga napisana kao računalna igrica – svako poglavlje nosi naziv određene „razine“) gdje su učenici ukratko sadržaj prepričali. Na kraju uslijedio je međusobni razgovor učenika o glavnoj temi lektire te su učenici iznosili svoja osobna iskustva i razmišljanja vezana uz sadržaj knjige. Na kraju su učenici odigrali računalu zadanu igricu te se zajednički natjecali baš kao u knjizi. U drugom obrazovnom razdoblju učenici su čitali lektiru Šime Storića: „Poljubit ću je uskoro, možda“. Obrada navedene lektire organizirana je kao vođena rasprava o temama koje se navode u romanu: prekomjerna tjelesna težina, uklapanje u novo društvo, prijateljstvo i/ili ljubav. U uvodom dijelu učenici su poslušali radijsku emisiju s temom: Što smo spremni učiniti da bismo bili prihvaćeni u društvu, gdje su kroz motivacijski razgovor pronašli poveznicu s lektirom. Uslijedili su videozapisi o pretilosti, prihvaćanju različitih od nas te o dječjim muško-ženskim prijateljstvima. Nakon pogledanih videozapisa učenici su vodili raspravu koja je bila vrlo dinamična, pri čemu su pokazali veliko znanje za navedene teme. Učenici su podijelili svoja razmišljanja, ali i osobna iskustva jer je riječ o problemima i situacijama u kojima se mogu i sami naći. Na kraju su ispisivali niz motivacijskih poruka, sličnih porukama koje svakodnevno viđaju na

CVRKOVIĆ

191


društvenim mrežama; poput „KEEP CALM AND…“, a mogu biti poticaj svakome od nas kada se nađe u nekakvoj teškoj situaciji. Ovim porukama htjeli smo učenicima ukazati da koriste društvene mreže u širenju dobrih poruka, pristojne komunikacije te uvažavanju svakoga od nas.

Zaključak Trebamo postati svjesni činjenice da današnji učenici drugačije razmišljaju. Proces je mišljenja ubrzan, učenici lakše interpretiraju informacije s kojima se susreću. Svaka priča, lektira koja je dobra, zaživi u nekom drugom mediju. Poznate adaptacije pojedinih priča, lektira, danas su uspješno integrirane u nastavu. Implementacija novih medija u nastavu zahtijeva drugačiji oblik nastave (projektna nastava, korelacija…). Ne trebamo zaboraviti da je i knjiga medij – nositelj informacija. Novi mediji mogu nam poslužiti kao zanimljiva mogućnost prikazivanja određenih informacija. Upoznavanjem novih medija i njihovo korištenje, možemo učiniti da postanu vrijednim doprinosom u nastavi. Prije uvođenja novih medija u nastavu, trebamo podsjetiti učenike na važnost čitanja. Osvješćivanjem važnosti čitanja kod učenika postići ćemo kritički pristup prema novim medijima i njihovo odgovornije korištenje. Učenicima je potrebno osigurati vrijeme i prostor za čitanje, motivirati ih prije, tijekom i nakon čitanja, kako bi ponovno poželjeli pročitati novu knjigu/lektiru.

Literatura Mira Čudina Obradović: Psihologija čitanja: od motivacije do razumijevanja. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga: Učiteljski fakultet Sveučilišta, 2014. Stanislas Dehaene: Čitanje u mozgu. Zagreb: Algoritam, 2013. Miliša, Zlatko: Mediji i mladi: prevencija ovisnosti o medijskoj manipulaciji. Zagreb: Sveučilišna knjižara, 2009. Informacijska tehnologija u obrazovanju. Uredila Jadranka Lasić-Lazić. Zagreb: Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta, 2014.

192

CVRKOVIĆ


255

broj bibliografske jedinice

Internetski izvori https://www.youtube.com/watch?v=I6jQBDx56nE (26.3.2015.) https://www.youtube.com/watch?v=PO6hTIGd3Bc (26.3.2015.) https://www.youtube.com/watch?v=AtsSujeV96g (26.3.2015.)

CVRKOVIĆ

193


256

broj bibliografske jedinice

EDUKATIVNO – KREATIVNA RADIONICA „PERMAKULTURA U GRADOVIMA“ (Osijek, Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek, 22. i 23. rujna 2015.)

Svjetlana Mokriš Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek marendic@gskos.hr

Radionica „Permakultura u gradovima“ i Natječaj za najbolju fotografiju i najbolji tekst na temu „održivi gradovi“ bili su namijenjeni svim sudionicama i sudionicima koje zanimaju načela permakulturnoga djelovanja. Očekivalo se da će radionica i Natječaj potaknuti interes sudionika za promicanje aktivnosti koje vode k brizi za ljude, za Zemlju, k pravednoj raspodjeli resursa, k solidarnosti i uvažavanju drugih bića. Ujedno, očekivalo se da će radionica i njen proizvod (brošura, priručnik) značajno pridonijeti promociji Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek kao jednom od najznačajnijih kulturnih središta grada Osijeka te pojačati interes za usluge koje pruža i druge aktivnosti koje se u njoj odvijaju. Radionica je nastavak radionice „Permakultura u gradovima“ koja se održala u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek od 08. rujna do 09. listopada 2014. Program Edukativno – kreativna radionica „Permakultura u gradovima“, kao i Natječaj za najbolju fotografiju i najbolji tekst na temu „održivi gradovi“ zajednički su organizirali Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek i Press centar za okoliš Hrvatske, Osijek. Za potrebe radionice „Permakultura u gradovima“ izrađene su prijavnice te pozivni plakat i pozivni listići identičnoga izgleda koji su bili dostupni korisnicima i mogućim sudionicima na svim posudbenim odjelima Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek.

MOKRIŠ

195


256

broj bibliografske jedinice

Slika 1. Prijavnica za radionicu

Slika 2. Pozivni plakat i listić za radionicu

Za potrebe održavanja radionice kao promotivni materijal izrađeni s blokovi s naslovnicom identičnoga izgleda kao i pozivni plakat i listić. Predviđeno je da prijave za radionicu traju od 20. srpnja do 31. kolovoza. Natječaj za najbolju fotografiju i najbolji tekst na temu „održivi gradovi“ 1 objavljen je na mrežnim stranicama Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek (http://www.gskos.unios.hr/?upit=vijest&id=1473) i Press centra za okoliš Hrvatske, Osijek (http://presscentarzaokolis.blogspot.hr/), kao i u elektroničkim medijima 14. srpnja 2015. te je predviđeno da traje do 31. kolovoza 2015.

Tekst Natječaja za najbolju fotografiju i najbolji tekst na temu „održivi gradovi“ nalazi se u privitku ovom dokumentu kao Prilog br. 1. 1

196

MOKRIŠ


256

broj bibliografske jedinice

Slika 3. Prijavnica za radionicu i tekst Natječaja izloženi u ogranku Doni grad

Krajem kolovoza 2015. utvrđeno je da je rokove prijave potrebno produžiti te su se sudionici i na radionicu i na Natječaj mogli prijavljivati do 15. rujna 2015. Obavijest o produženju rokova objavljena je na mrežnim stranicama Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek i Press centra za okoliš Hrvatske, Osijek. Sukladno tome došlo je do pomicanja rokova održavanja radionice (22. i 23. rujna 2015.), objave rezultata Natječaja (24. rujna 2015.), kao i održavanja prigodne izložbe (28. rujna do 30. rujna 2015.) Edukativno – kreativna radionica „Permakultura u gradovima“ održana je 22. i 23. rujna 2015. godine u prostoru Kluba za mlade Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek. Trajanje radionice bilo je od 16.00 do 20.00 sati. Sudionci radionice upoznati su s permakulutrnom etikom i njezinim načelima, čitanjem urbanog/gradskog krajolika, održivim graditeljstvom, održivim stanovanjem, permakulutrnim redizajniranjem javnih prostora (redizajniranje javnih parkova u šumske vrtove, paleta mogućnosti uzgoja grmolikog voća i aromatičnoga bilja u gradskim parkovima i travnatim površinama). Radionicu je vodila Ljiljanka Mitoš Svoboda, a polazilo ju je pet sudionica. Materijali s radionice dostupni su na mrežnoj stranici: http://baza.gskos.hr/Prezentacijapermakultura2015.pdf

MOKRIŠ

197


256

broj bibliografske jedinice

Slika 4. Sudionice i voditeljica radionice „Permakultura u gradovima“

Slika 5. Voditeljica radionice Ljiljanka Mitoš Svoboda

198

MOKRIŠ


256

broj bibliografske jedinice

Slika 6. Planiranje šumskoga vrta – praktični rad sudionice radionice

Vezano uz održavanje edukativno-kreativne radionice „Permakultura u gradovima“ Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek i Press centar za okoliš Hrvatske, Osijek organizirali su i natječaj za odabir najboljega eseja vezanog uz temu „održivi gradovi“ i odabir najbolje fotografije vezane uz temu „održivi gradovi“. Sudionici Natječaja mogli su poslati fotografije i tekstove vezane uz npr.: poboljšanje urbane infrastrukture

i

urbane

programiranje

koje

arhitekture,

udovoljava

urbanističko

zahtjevima

i

tradicije,

prostorno potrebama

planiranje

te

stanovništva,

prirodnoga gradskog okoliša, štedi svjetlosnu i toplinsku energiju, potiče zeleno graditeljstvo s prirodnim i neštetnim građevnim materijalom te potiče smanjenje građevinskoga otpada; smanjenje ukupnog i pojedinačnoga ekološkog otiska, minimalan negativan utjecaj na okoliš (gospodarenje otpadom, otpadnim vodama, emisijama štetnih plinova, organizacijom prometa i javnog transporta, biciklističke staze, pješačke zone, javne garaže, obnova gradske infrastukture uvođenjem zdravih zelenih tehnologija te niz drugih tema. MOKRIŠ

199


256

broj bibliografske jedinice

Povjerenstvo za odabir najboljega eseja i najbolje fotografije na temu „Održivi gradovi“ sastalo se 22. rujna 2015. godine. Natječaj je bio nagradnog karaktera. Dobitnici nagrada su: 1. nagrada za najbolji esej – Tanja Hercog „Održivi gradovi“ 2. nagrada za najbolji esej – Vanda Pavić „Moja urbana gredica“ 3. nagrada za najbolji esej – Hrvoje Verić „Održivi gradovi“ Osim tekstova navedenih nagrađenih autora, kao iznimno uspješan izdvojen je rad Kristine Stipić „Kultura zaborava“. 1. nagrada za najbolju fotografiju – Norman Žegarac „Balkonski sataraš“ 2. nagrada za najbolju fotografiju – Dražen Kalazić „Zaštita prirode“ 2. nagrada za najbolju fotografiju – Ivon Fury „Gradske pčelice“

U kategoriji fotografija dodijeljena je prva nagrada, a dva su autora podijelila drugu nagradu. Treća nagrada nije dodijeljena. Publikaciju „Vodič kroz permakulturu u gradovima“ u kojoj su predstavljena teorijska znanja vezana uz permakulturu, materijali vezani uz odvijanje radionice te najbolji eseji i fotografije na temu „održivi gradovi“ izdala je Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek. Publikacija je tiskana u 50 primjeraka, a u elektroničkoj inačici dostupna

je

na

mrežnoj

stranici

Gradske

i

sveučilišne

knjižnice

Osijek

(http://baza.gskos.hr/permakultura2015.pdf). Kataložni zapis dostupan je u elektroničkom katalogu Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek (http://baza.gskos.hr/cgi-bin/unilib.cgi). Publikacija je prijavljena u Hrvatski arhiv weba koji djeluje pri Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici Zagreb. Izložba najuspješnijih eseja i fotografija te promocija kataloga u tiskanom i elektroničkom obliku održane su u izložbenom prostoru Ogranka Donji grad Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek 28. rujna 2015. Godine s početkom u 18,00 sati.

200

MOKRIŠ


256

broj bibliografske jedinice

Slika 7. i 8. Izložba postavljena u ogranku Donji grad

Slika 9. Dobitnici nagrada na otvorenju izložbe

MOKRIŠ

201


OCJENE I PRIKAZI


257

broj bibliografske jedinice

KNJIŽNIČARSKE KOMPETENCIJE : POGLED NA RAZVOJ PROFESIJE / DIJANA MACHALA. ZAGREB : HRVATSKA SVEUČILIŠNA NAKLADA : NACIONALNA I SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA, 2015.

Srđan Lukačević Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek slukacevic@gskos.hr

Autori knjižničarskih djela uglavnom su se u Hrvatskoj bavili knjižnicama kao ustanovama,

dok

je

o

knjižničarskoj

profesiji,

a

osobito

o

knjižničarskim

kompetencijama vrlo malo ili povremeno pisano. Knjižničarske kompetencije : pogled na razvoj profesije dr. sc. Dijane Machala djelo je u kojemu se na uistinu zanimljiv te u nas prvi put napisan povijesni pregled razvitka profesije nadovezuje tekst u kojemu je autorica uspješno ponudila odgovore na pitanja kako danas, u 21. stoljeću, kad su gotovo sve profesije suočene s krizom identiteta, knjižničarska profesija može utvrditi svoje ciljeve i zadaće te nastaviti djelovati. Machaličini se zaključci temelje na ozbiljnom i korektno provedenom istraživanju čije je koncipiranje i izvođenje argumentirano obrazloženo, dosljedno i zanimljivo opisano. Djelo je podjednako važno kako knjižničarima tako i sveučilišnim nastavnicima knjižničarstva i informacijskih znanosti. Dijana Machala zaposlena je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici kao voditeljica nacionalnoga programa trajne izobrazbe knjižničara u okviru projekta Centar za stalno stručno usavršavanje knjižničara u Republici Hrvatskoj. Sudjelovala je u brojnim stručnim programima razvoja knjižničnih usluga te je urednica i autorica brojnih stručnih i znanstvenih radova iz područja primjene informacijske tehnologije u knjižničarstvu i programima trajne izobrazbe.

LUKAČEVIĆ

205


257

broj bibliografske jedinice Iako se kompetencijski pristup knjižničarstvu u anglosaksonskim dijelovima svijeta sustavno razvija još od 30-ih godina 20. stoljeća, hrvatsko je knjižničarstvo tim smjerom u obrazovanju i formiranju profesije krenulo tek krajem prvoga desetljeća 21. stoljeća. Autorica ovom knjigom prvo daje sustavni prikaz i analitički pregled promišljanja u području razvoja knjižničarske profesije; od definiranja i prikaza vrsta kompetencija, preko kronološkog pregleda razvoja knjižničarstva i knjižničarskih kompetencija, zatim obrazlaže primjenu kompetencijskoga pristupa u ovom polju te načine usvajanja i usavršavanja knjižničarskih kompetencija, da bi se u završna tri poglavlja fokusirala na stanje u Hrvatskoj kroz provedena istraživanja i ponudila modele razvoja i primjene ovoga pristupa u našoj sredini. Također, podsjeća nas kako je uloga knjižničara tradicionalno vezana uz razvoj knjižnica kao mjesta na kojima se pohranjuju i čuvaju knjige, odnosno pisana riječ. Međutim, napretkom tehnologije, informatičke i informacijske pismenosti knjižničarstvo je postalo priznato kao profesija kojoj se nagovještava zavidan razvoj u budućnosti. Razvoj donosi i brojne odgovornosti na koje knjižničari moraju odgovoriti stalnim učenjem stječući kompetencije i profesionalne značajke. Kompetencije, važne za knjižničarsku profesiju, usvajaju se tijekom formalnoga obrazovanja, ali i tijekom brojnih stručnih skupova, okruglih stolova, konferencija i slično. Knjižničari se stalno propituju koja su im profesionalna i generička znanja potrebna kako bi što uspješnije odgovorili na zahtjeve korisnika, odnosno opstali na tržištu. Nakon razdoblja u kojem je bilo potrebno definirati metode i postupke obrade, prikupljanja, arhiviranja i davanja na korištenje knjižnične građe, definirati zakonske okvire djelovanja, došlo je vrijeme kada knjižnice nastoje očuvati etički i profesionalni status sukladno potrebama društva u kojem djeluju. Autorica ističe kako profesionalni odnos, knjižničar – korisnik, nužno započinje s etičkim pitanjima. Kodeks profesionalne etike zapravo je ono što razdvaja profesionalne od neprofesionalnih zanimanja. Spomenuto nikada nije bilo važnije budući da omogućeni pristup informacijama, a samim time i knjižnice nikada prije nisu toliko utjecale na odluke koje pogađaju svaki segment društva. Da bi zaštitile korisnike i zadržale profesionalnu komunikaciju, knjižnice nužno moraju razviti vlastiti etički kodeks. Uz kodekse i njihovu provedbu ide i uvjerenje da svaka profesija podrazumijeva posebna i vrijedna znanja i vještine, kao i uvjerenje da je svaka profesija specifična i

206

LUKAČEVIĆ


257

broj bibliografske jedinice složena te da je mogu obavljati samo kvalificirani pojedinci. Navedeno vrijedi i za knjižnice. Također, da bi ispunili svoju društvenu odgovornost, knjižničari nisu dužni samo staviti na raspolaganje svoje znanje i pružati stručne usluge, nego su odgovorni za unapređenje same knjižnice poštujući pravila komunikacije uz stalno nadograđivanje svojih znanja i vještina. Knjižničari u komunikaciji s korisnicima prezentiraju knjižnicu, a samim tim preuzimaju odgovornost za stručnost, standarde ponašanja i predstavljanje profesije. Budući da je obrazovanje knjižničara standardizirano i zahtjevno, pojedinci se na sličan način upoznaju s vrijednostima i očekivanjima u budućem poslu. Svaki djelatnik mora biti u tijeku s razvojem teorije i prakse u knjižničarstvu, mora ustrajati na permanentnom učenju i obrazovanju te ustrajati na cjeloživotnom učenju. Navedeno je potrebno kako bi se korisnicima pružile aktualne i kompetentne usluge te na komunikacijski primjeren način odgovorilo na njihove zahtjeve. Naime, neke situacije u životu većini ljudi nisu ugodne i mnogi nisu sigurni kako se treba ponašati. Rezultat su toga osjećaj napetosti, sniženo samopoštovanje, a ponekad dolazi do nepotrebnih sukoba. Rješenje tome mogla bi biti asertivnost. Asertivne kompetencije koje bi knjižničari trebali razvijati odnose se na aktivno slušanje, poštivanje drugih, ali i traženje istoga za sebe, konkretan i direktan govor, preuzimanje odgovornosti za svoje riječi i djela, glas i držanje potrebno je prilagođavati situaciji te izbjegavati radnje koje ugrožavaju i štete drugima. Asertivnim ponašanjem knjižničar potvrđuje svoju vlastitu vrijednost i dostojanstvo uz istovremeno poštivanje vrijednosti i dostojanstva drugih. Pored asertivnosti brojne su druge kompetencije koje knjižničar mora imati kako bi na odgovarajući način mogao odgovoriti na zahtjeve korisnika. Na radionicama o kompetencijama i ishodima učenja u programima i izobrazbi knjižničara, održanima u sklopu projekta CUK (Cjeloživotno učenje knjižničara) bilo je riječi o i kompetencijskom profilu. Prema rezultatima radionica, kompetencije koje knjižničar treba imati kako bi uspješno i u skladu sa standardima struke obavljao svakodnevne poslove dijele se na: instrumentalne, interpersonalne i sistemske. U instrumentalne kompetencije spadaju sposobnost analize i sinteze, sposobnost organiziranja i planiranja, temeljno opće znanje, utemeljenost znanja u struci, usmena ili pisana komunikacija na materinskome jeziku, znanje drugoga jezika, osnovne vještine upotrebe računala, vještina prikupljanja i upravljanja informacijama, rješavanje problema te odlučivanje. S druge strane, interpersonalne su kompetencije kritičke i samokritičke sposobnosti, sposobnost za rad

LUKAČEVIĆ

207


257

broj bibliografske jedinice u timu, razvijene međuljudske vještine, uvažavanje različitosti i multikulturalnosti uz visoku etičku predanost. Autorica opisuje i sistemske kompetencije koje se najviše odnose na sposobnost primjene znanja u praksi, razvijene istraživačke vještine, sposobnost učenja, sposobnost prilagodbe novoj situaciji, sposobnost proizvodnje novih ideja (kreativnost), razumijevanje stranih kultura i zemalja te stalna briga za održavanjem kvalitete. Svaka od navedenih kompetencija podjednako je važna u svakodnevnim interakcijama koje se odvijaju u knjižnici, svaka je i podjednako važna kako bi komunikacija omogućavala razmjenu znanja, vještina, stavova i odgovornosti. Kada govorimo o osobnim kompetencijama koje knjižničar mora imati kako bi se izvela uspješna komunikacija sa sugovornikom, u prvom redu treba spomenuti sposobnost da sagledava široku sliku određene situacije. Nadalje, mora učinkovito komunicirati, prihvaćati izazove i kapitalizirati ih na nove mogućnosti, a ideje predstavljati jasno, uvjerljivo i samouvjereno. Osobna kompetencija kojom se odlikuje uspješan knjižničar jest sposobnost stvaranja partnerstva, saveza i suradnje na raznim razinama uz pomoć kojih gradi okruženja međusobnog poštovanja i povjerenja. Također, poštuje različitosti, podržava timski pristup, balansira u kriznim situacijama, vođa je, ali je spreman i pratiti. Kako bi uspješno obavljao svoj posao, knjižničar s dobrim osobnim kompetencijama preuzima rizike, pokazuje hrabrost i upornost s ciljem uspješnog planiranja i određivanja prioriteta. Uz navedene kvalitete mora razmišljati kreativno i inovativno kako bi prepoznao vrijednosti profesionalnoga povezivanja s drugim institucijama. Kao i mnogi drugi profesionalci, tako i knjižničar mora uspjeti uskladiti obiteljske i poslovne obveze te unatoč tome ostati prilagodljiv i pozitivan u poslovnim promjenama. Posljednja prilikom navođenja, ali ne i manje važna osobna kompetencija, sposobnost je pružanja potpore i radovanje zbog uspjeha kolega iz radnog okruženja.

208

LUKAČEVIĆ


OSOBNE VIJESTI


260

broj bibliografske jedinice

NAPUSTILA NAS JE DUBRAVKA PETI

Martinka Sučić Gradska knjižnica i čitaonica Vinkovci

28. kolovoza 2015. godine nas je napustila Dubravka Peti, bivša ravnateljica i dugogodišnja djelatnica Gradske knjižnice i čitaonice Vinkovci. Dubravka Peti (rođ. Koščić), rođena je 9. srpnja 1942. godine u Zemunu. Školovala se u Vinkovcima i Zagrebu. Godine 1970. počela je raditi u Narodnoj knjižnici Vinkovci, u vrijeme transformacije pučke knjižnice u suvremenu kulturnu ustanovu. U periodu „društvene akcije“ kako je to nazvao Bogdna Mesinger u svojoj Povijesti vinkovačke Knjižnice, što je uključivalo i transformaciju čitaonice Dnevnog tiska u Studijski odjel (od 1968. godine), čime knjižnica dobija znanstveni karatker. Upravo zbog te činjenica se ukazala potreba za visokoborazovanom osobom koja bi kanalizirala izbor knjižnog fonda i brinula o zavčajnim tekovinama. Dubravka Peti bila je prva bibliotekarka u Vinkovcima (prema tadašnjoj kategorizaciji knjižničnih zvanja), odnosno prva knjižničarka navijšeg stupnja obrazovanja. Vrijeme od dolaska Dubravke Peti u Knjižnicu do Domovinkog rata možemo smatrati najplodonosnijim u njezinom knjižničarskom radu, a a obilježen je suradnjama s vodećim vinkovačkim intelektualcima, Vladimrom Remom, Bogdanom Mesingoerom, Miroslavom Mađerom, Dionizijme Švageljom te nadasve vinkovačkim Zagrepčaninom akademikom Dubravkom Jelčićem. Izborom knjižnog fonda, izgradnjom čitaonice koja je svojim kapacitetom i brojem čitateljskih mjesta omogućila brojnim srednjoškolcima i studenima SUČIĆ

217


260

broj bibliografske jedinice dostupnost knjizi, radom na stvaranju kataloga te posebice didaktičkim izložbama o našim zavičajnim piscima, Studijski odjel je polako poprimio znanstvenu notu koju je zadržao do danas. Dubravka Peti je pred sam Domovinski rat obavljala funkciju direkotrice (ravnateljice) Knjižnice. Posljedice ratne katastrofe je osjetila i sama jer je bila nepravedno optužena što se kasnije i sudski dokazalo te je vraćena na radnom mjesto u Studijski odjel gdje je radila do mirovine u koju je nerado otišla. Umirovljenje je vrlo teško prihvatila. Naša Biba, kako smo je svi od milja zvali, bila je čvrsta, uporna, otporna, djelovala je neuništivo i vrlo autokrativno. Imala je svoju osobnost koja nije dozvolila da kroz život prođe neprimjećeno, već je za sobom ostvaila dubok trag u radnom kolektivu i svojoj obitelji.

U trenutcima opuštanja pokazivala je izvrstan smisao za humor i bila je vrlo druželjubiva. To je ono ljudsko u svima nama, kada bez obzira na svoje svjetovne stavove polako postajemo razgolićeni i putujući nemoćni prema neizbježnoj smrti ili kako A. B. Šimić kaže:

218

SUČIĆ


260

broj bibliografske jedinice

I smrt je nešto sasvim ljudsko. Na ležaju se tijelo s nečim nevidljivim rve. I hropti. I smalaksava i stenje. I onda stane. Kao kad mašina stane. I stoji. Ni makac. Tijelo drage nam Bibe je stalo, ali duh, duh će nastaviti svoju misiju na nekom drugom svijetu. Pokoj ti vječni!

SUČIĆ

219


258

broj bibliografske jedinice

IN MEMORIAM VJEKOSLAV BIZJAK

Ljiljana Krpeljević Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek kljilja@gskos.hr

Rođen je 1941. godine u Radlju ob Dravi u Sloveniji. Učiteljsku školu završio je u Osijeku 1961. godine, a Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1967. godine, gdje je diplomirao na dvopredmetnoj studijskoj grupi Hrvatski ili srpski jezik i jugoslavenske književnosti s psihologijom kao drugim glavnim predmetom. Pet je godina radio u prosvjeti: na gimnazijama u Garešnici i Slavonskoj Požegi te na učiteljskoj školi u Subotici. 1972. godine dolazi u Gradsku knjižnicu gdje je radio na poslovima bibliotekarainformatora i voditelja posudbenih odjela sve do 1979. kada prelazi u Općinsku upravu Osijek, gdje radi kao savjetnik u Komitetu za obrazovanje, kulturu, fizičku i tehničku kulturu, zatim kao šef Kabineta predsjednika Općinske skupštine Osijek, a od 1986. godine rukovodi stručnom službom za odgoj i obrazovanje općine Osijek. Uz redovni posao redovno se bavio novinarskom književnom kritikom. Piše o oko 1.500 knjiga, najvećim dijelom u „Glasu Slavonije“ te, tijekom desetogodišnjega razdoblja, u redovnoj rubrici zagrebačkoga „Svijeta“. Prikaze knjiga objavljivao je također u „Borbi“, u listovima osječkih radnih organizacija te u časopisima „Knjiga i čitaoci“ i „Revija“. U Knjižnicu se vraća 1990. godine, ovaj put kao ravnatelj i ostaje do 1992. godine. U tom razdoblju posebno je bio angažiran oko osnivanja Austrijske čitaonice. 1992. godine odlazi na novo radno mjesto u Osječko-baranjsku županiju. U iznimno teškom „ratnom“ razdoblju od 1991. do 1994. godine obnaša funkciju predsjednika Društva knjižničara Slavonije i Baranje. 1997. godine, kao priznanje za cjelokupan rad, dodijeljena mu je Spomenica domovinske zahvalnosti.

KRPELJEVIĆ

213


258

broj bibliografske jedinice

U mirovinu odlazi 2006. godine s radnog mjesta ravnatelja Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku. I kao umirovljenik čest je posjetitelj Knjižnice, kao korisnik, ali i kao sudionik na promocijama knjiga i drugim kulturnim događanjima.

214

KRPELJEVIĆ


259

broj bibliografske jedinice

IN MEMORIAM JASNA DIJANOVIĆ (rođ. DALIĆ)

Dubravka Pađen Farkaš

Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek dubravka@gskos.hr

Dana 15. ožujka 2015. godine u 53. godini života napustila nas je naša kolegica Jasna Dijanović. Zatvorila se jedna knjiga puna dobrote i blagosti. Knjiga koja se tiho, skromno i samozatajno listala, ali čiji je sadržaj ostavio trag u svima nama. Sadržaj koji je sve one koji su pažljivo čitali oplemenio. Svi mi koji smo s njom radili i surađivali pamtimo je kao marljivu i pouzdanu radnu kolegicu, prijateljicu i nadasve dobru osobu. Po svakoj od ovih osobina Jasna je bila posebna i po svakoj od njih u našim će srcima ostati trajno. Jasninim iznenadnim odlaskom otvorio se prostor u koji se uvijek i ponovo zagledamo i zapitamo: kako će izgledati naš odlazak? I jesmo li uopće za to spremni? Smrt može doći u bilo kojem trenutku našega života. Kako se čovjek za tako nešto može uopće pripremiti? Svaki put kada netko nama blizak napusti ovaj život, u nama zatitra struna Duše, koja nas podsjeti i na naš neizbježan odlazak. Što je zapravo smrt? Odakle smo zapravo došli u ovaj život? Zašto i kamo nakon toga odlazimo? Jesmo li mi, rađajući se u ovom svijetu, umrli u svijetu iz kojega smo došli? S koje god strane prišli ovim pitanjima, u sebi osjećamo … slutimo duboko, smrt ne može biti kraj. Ona je samo vrata, vrata koja vode u drugi prostor, u neki drugi svijet.

PAĐEN FARKAŠ

215


259

broj bibliografske jedinice

I kao kad koračamo prostorima svoje kuće, prolazimo kroz vrata ulazeći u razne prostorije. Tako, krećući se postupno postajemo svjesni da gdje god išli i što god susretali, uvijek Jesmo. Ne nestajemo, ne gubimo se, samo mijenjamo prostore u kojima se zadržavamo, negdje duže, a negdje kraće … i na tome putu susrećemo jedni druge … družimo se … igramo se … volimo se … radujemo. Tako zaigrani, zaboravimo na druge prostore te kada netko iznenada odluči napustiti igru i otići dalje, u druge svjetove, ostanemo zatečeni, ne shvaćajući da ćemo se ponovo naći u nekim novim, ljepšim prostorima i svjetovima s još čudesnijim sadržajima i igrama jer život jest i uvijek će biti život. Mi jesmo i uvijek ćemo biti. A tebe ćemo, draga naša Jasna, ponovo susresti i s tobom čitati neka nova poglavlja, nekih novih još nepročitanih knjiga u nekoj novoj knjižnici života. Zbogom, draga naša Jasna! Hvala ti na svemu, hvala na strpljivosti, dobroti i blizini, hvala na povjerenju i prijateljstvu.

216

PAĐEN FARKAŠ


ČLANCI Informacijsko društvo = Globalizacija? (str. 11-26) Lukačević, Srđan Informacijska (ne)pismenost : istraživanje mladih korisnika knjižnica u Vukovaru (str. 27-46) Baier Jakovac, Anita ; Hebrang Grgić, Ivana Primjena informacijske i komunikacijske tehnologije u odgojno-obrazovnom sustavu kao polazište nastavi usmjerenoj na učenika u osnovnim i srednjim školama (str. 47-60) Mlinarević, Izabela ; Stanić, Ivana ; Zadravec, Tamara Predmetna obrada na odjelu eseja i književnih kritika na primjeru Narodne knjižnice i čitaonice Vlado Gotovac Sisak (str. 61-76) Turk Joksimović, Željka Ekološki programi i radionice na dječjem odjelu Gradske knjižnice Vukovar (str. 77-100) Bugarski, Marija Formati digitalnih sadržaja za čuvanje i zaštitu novina u knjižnicama (str. 101-112) Buljević, Josip ; Lukačević, Srđan ; Mokriš, Svjetlana Istraživanje radnog zadovoljstva zaposlenika Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu – kvantitativni rezultati istraživanja (str. 113-150) Aleksić, Ljiljana ; Seiter-Šverko, Dunja Mogućnost implementiranja načela korporacijske kulture i korporacijskog upravljanja u poslovnu strategiju visokoškolske knjižnice (str. 151-170) Mihaljević, Jasminka Knjižnica Zbora Duhovne mladeži u Đakovu (1841.-1934.) Prema Zapisnicima Zbora Duhovne mladeži u Đakovu (str. 171-184) Zovko, Tihonija


VIJESTI IZ KNJIŽNICA Lektira i novi mediji u školskoj knjižnici (str. 189-194) Cvrković, Jelena Edukativno – kreativna radionica „Permakultura u gradovima“ (Osijek, Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek, 22. i 23. rujna 2015.) (str. 195-201) Mokriš, Svjetlana

OCJENE I PRIKAZI Knjižničarske kompetencije : pogled na razvoj profesije / Dijana Machala. Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2015. (str. 205-208) Lukačević, Srđan

OSOBNE VIJESTI In memoriam Vjekoslav Bizjak (str. 213-214) Krpeljević, Ljiljana In memoriam Jasna Dijanović (rođ. Dalić) (str. 215-216) Pađen Farkaš, Dubravka Napustila nas je Dubravka Peti (str. 217-219) Sučić, Martinka


IZDAJE Društvo knjižničara Slavonije i Baranje Europska avenija 24 31000 Osijek ISSN 1848-5308 ZA IZDAVAČA Marina Vinaj ~ Muzej Slavonije Osijek UREDNIŠTVO Renata Bošnjaković ~ Zavičajni muzej Našice Marija Erl Šafar ~ Odjel za kulturologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera Osijek Merien Hadrović ~ Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek Sanda Hasenay ~ Prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera Osijek Dragutin Katalenac ~ Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek Ivana Knežević ~Muzej Slavonije Osijek Svjetlana Mokriš ~ Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek Kornelija Petr Balog ~ Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera Osijek Marina Vinaj ~ Muzej Slavonije Osijek GLAVNI UREDNIK Svjetlana Mokriš ~ Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek UREDNIK MREŽNOG IZDANJA / PRIPREMA Merien Hadrović ~ Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek JEZIČNO UREDIO Siniša Petković ~ Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek


Knjižničarstvo: glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 2015./1-2  

Knjižničarstvo: glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 2015./1-2 UDK 02 ISSN 1331-145X Godina XIX. (2015.) 1-2 OSIJEK

Knjižničarstvo: glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 2015./1-2  

Knjižničarstvo: glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 2015./1-2 UDK 02 ISSN 1331-145X Godina XIX. (2015.) 1-2 OSIJEK

Profile for dksbs
Advertisement

Recommendations could not be loaded

Recommendations could not be loaded

Recommendations could not be loaded

Recommendations could not be loaded