__MAIN_TEXT__
feature-image

Page 1

UDK 02 ISSN 1331-145X (2011/2012) OSIJEK GODINA XV/XVI. BROJ 1/2

KNJIŽNIČARSTVO glasnik društva knjižničara slavonije i baranje


DRUŠTVO KNJIŽNIČARA SLAVONIJE I BARANJE

KNJIŽNIČARSTVO glasnik društva knjižničara slavonije i baranje

Godina / Year XV/XVI (2011/2012). Broj / No. 1/2

OSIJEK, 2012.


Riječ urednice Časopis Knjižničarstvo s podnaslovom Glasnik Društva knjižničara Slavonije i Baranje, broj 15/16, 1/2(2011/2012), drugi broj koji izlazi samo u elektroničkom obliku, pred svojim je čitateljima. U ovome broju donosimo teme koje pokrivaju područje informacijskih znanosti (informacijskih sustava i informatologije, komunikologije, knjižničarstva, muzeologije, arhivistike, leksikografije i enciklopedistike) te kulturološke teme svrstane u rubrikama Članci, O slavonsko-baranjskim knjižnicama, Vijesti iz knjižnica, Ocjene i prikazi te Osobne vijesti. U rubrici Članci prvi članak, a čiji su autori Damir Hasenay i Maja Krtalić, posvećen je zaštiti knjižnične građe kao integralnom dijelu poslovanja svake knjižnice. Cilj je ovoga rada opisati važnost edukacije korisnika o zaštiti knjižnične građe i prikazati mogućnosti u njezinoj provedbi. Rad Ivane Knežević posvećen je radu sa sitnim tiskom – ukazuje na njegovu zavičajnu, kulturno-povijesnu te umjetničku vrijednost, na poteškoće u definiranju sitnog tiska, njegove osobitosti i raznovrsnost te nepostojanje samo jednog međunarodnog standardnog bibliografskog opisa za tu vrstu građe. Rad nastoji prikazati sitni tisak u Muzeju Slavonije Osijek, kao i ponuditi jedan mogući način obrade sitnog tiska u muzejskom programu M++, na primjeru Zbirke osmrtnica. Iduća dva članka kulturološke su i povijesne tematike, a usko su povezana s informacijskim ustanovama – arhivima, knjižnicama i muzejima, i njihovim poslanjem – brigom o kulturnoj baštini koju nasljeđujemo i prepuštamo novim generacijama. Članak Tihonije Zovko govori o đakovačkim tiskarama i novinama od 1853. do 1948. godine. Članak Marije Erl-Šafar govori o prosvjetiteljskoj djelatnosti Josipa Jurja Strossmayera te njegovu udjelu u političkom, javnom i kulturnom životu Hrvatske i njegovu doprinosu prosvjeti i kulturi. U nastavku slijede dva rada vezana uz visokoškolsko knjižničarstvo. Riječ je o diplomskim radovima obranjenim na Filozofskom fakultetu u Osijeku na Odsjeku za informacijske znanosti. Rad Marinele Šmider i Kornelije Petr Balog daje prikaz istraživanja organizacijske kulture u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici u Osijeku, a rad Jasmine Đurin i Svjetlane Mokriš govori o magistarskim radovima i doktorskim disertacijama kao značajanom obliku znanstvenih komunikacijskih mehanizama te potrebi uspostave repozitorija, u kojemu bi bili pohranjeni i elektronički magistarski radovi i doktorske disertacije unutar knjižničnog sustava Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Rubrika O slavonsko-baranjskim knjižnicama donosi članak Ljiljane Pavičić o knjižnici Kliničkog bolničkog centra Osijek, njezinom osnutku, ulozi i razvoju. U Vijestima iz knjižnica predstavljen je tekst Andreje Grošelj koji govori o projektu Mala galerija Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek, a rubrika Ocjene i prikazi donosi tekstove Merien Hadrović o stručnom skupu pod nazivom „Dječji odjeli kroz suradnju s javnošću“, održanom 2011. Godine u Šibeniku te Siniše Petkovića o Međunarodnom


interdisciplinarnom stručnom skupu “Knjiga i slobodno vrijeme”, održanom u Splitu 2010. godine. Novi broj Knjižničarstva (god. 17, br. 1 (2013) namjeravamo izdati u ožujku 2013. godine. Pozivamo Vas da svojim člancima, prikazima i obavijestima pridonesete kontinuiranom izdavanju časopisa Knjižničarstvo. Kako bi se osiguralo pravovremeno izlaženje, molimo Vas da svoje priloge pošaljete na adresu elektroničke pošte Uredništva knjiznicarstvo.urednistvo@gmail.com, najkasnije do 1. prosinca 2012. godine. Molimo Vas da nam svojim primjedbama i sugestijama pomognete pri oblikovanju novog broja. Dr. sc. Svjetlana Mokriš, viša knjižničarka


ÄŒLANCI


196 broj bibliografske jedinice

Maja Krtalić Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera Osijek Damir Hasenay Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera Osijek EDUKACIJA KORISNIKA O ZAŠTITI KNJIŽNIČNE GRAĐE – NAČELA I PRIMJERI Preservation education for library users – principles and examples

Sažetak Zaštita knjižnične građe integralni je dio poslovanja svake knjižnice. S obzirom da je prioritet svake knjižnice pružiti kvalitetnu uslugu svojim korisnicima, knjižnične zbirke koje su upotrebljive i u dobrom stanju preduvjet su za stvaranje takvih usluga. Međutim, knjižnične zbirke podložne su raznim štetnim utjecajima koji smanjuju njihov vijek trajanja. Istraživanja pokazuju da gotovo 80% oštećenja naprave ljudi, bilo to kao posljedica korištenja, namjernim štetnim djelovanjem, nesvjesnim štetnim djelovanjem ili u najboljoj namjeri da oštećenje na građi sami poprave. Edukacija i osoblja i korisnika o primjerenom rukovanju i korištenju građe iznimno je važna i u velikoj mjeri pridonosi očuvanju zbirki. Cilj ovoga rada jest opisati važnost edukacije korisnika o zaštiti knjižnične građe i prikazati mogućnosti u njenoj provedbi. Ključne riječi: knjižnice, knjižnična građa, zaštita, edukacija korisnika Abstract Preservation of library material is an integral part of library management. Priority of every library is to provide quality services to its users and for that it is necessary to have collections that are usable and in good condition. However, library collections deteriorate under the influence of various internal and external factors. Research shows that almost 80 % of damage is caused by human interaction, whether deliberate or not. Preservation education of staff and users is very important in safeguarding library

KRTALIĆ / HASENAY

9


196 broj bibliografske jedinice

collections. The aim of this paper is to describe the importance of preservation education and give several examples. Key words: libraries, library material, preservation, preservation education, library users 1. Uvod Kao i dobra organizacija nekog događaja koja je uvijek nevidljiva ako sve teče po planu, tako je i dobra zaštita knjižničnih zbirki gotovo neprimjetna. Zbirke su u dobrom stanju i upotrebljive te uvijek na raspolaganju osoblju i korisnicima, a da se zapravo ne primjećuje kako je to izvedeno. Međutim, iza dobro organizirane zaštite koja rezultira očuvanim i dostupnim zbirkama stoji znatan trud osoblja koji podrazumijeva poznavanje stanja i potreba zbirki, pohranu u primjerenim uvjetima, pažljivo rukovanje građom od strane osoblja, predviđanje mogućih opasnosti te pravovremeno uočavanje postojećih oštećenja na građi. Jedan je aspekt pri tome posebno važan, a to je pažljivo rukovanje građom prilikom korištenja i općenito odnos prema zbirkama koji uvažava da je građa ne samo imovina knjižnice već i opće dobro. Poimanje zaštite se s vremenom u velikoj mjeri promijenilo. U ranijem, tradicionalnom poimanju zaštite često je dolazilo do oprečnosti pojma zaštite i korištenja pa se smatralo da zaštititi građu znači ograničiti mogućnost njenog korištenja. Prevladavala je paradigma zaštita ili korištenje. S vremenom se ta paradigma promijenila te dolazi do povezivanja procesa zaštite i korištenja te prevladava načelo da je građu potrebno zaštititi upravo kako bi se mogla koristiti. Danas u digitalnom okruženju prevladava paradigma zaštita pristupa gdje upravo pristup postaje objekt kojega se štiti.1 Dakle, zaštita građe i pristup građi sa svrhom korištenja čvrsto su povezani te je sve aktivnosti zaštite potrebno usmjeriti upravo u očuvanje građe kako bi se mogla koristiti i biti dugoročno upotrebljiva. U tom smislu edukaciju korisnika o zaštiti knjižnične građe valja smatrati bitnim i nezaobilaznim segmentom poslovanja suvremenih knjižnica.

1

Usp. Conway, Paul. Transformation of preservation principles. // Handbook for digital projects : a management tool for preservation and access / ed by Maxine K. Sitts. Andover, Massachusetts: Northeast Document Conservation Center, 2000. Str. 22-27. URL: http://www.nedcc.org/resources/digitalhandbook/dman.pdf (20126-12)

10

KRTALIĆ / HASENAY


196 broj bibliografske jedinice

2. Edukacija korisnika o zaštiti knjižnične građe Kako bi edukacija korisnika o zaštiti knjižnične baštine bila uspješna potrebno je odgovoriti na tri ključna pitanja: Zašto / za što educirati korisnike? Koja znanja o zaštiti građe treba prenijeti korisnicima? Kako educirati korisnike? 2.1. Razlozi edukacije korisnika Principi čuvanja i zaštite zbirki nisu uvijek prvi na umu pri svakodnevnom poslovanju knjižnica, a kamoli prilikom korištenja građe. Čuvanje i pažljivo rukovanje knjigama ne dolazi uvijek samo po sebi te je stoga potrebno raditi na osvješćivanju i edukaciji onih koji su u doticaju s knjigama. Istraživanja pokazuju da gotovo 80 % oštećenja naprave ljudi, bilo to kao posljedica redovitog korištenja, namjernim štetnim djelovanjem, nes(a)vjesnim štetnim djelovanjem ili u najboljoj namjeri da oštećenje na građi sami poprave.2 Stoga je važno prije svega podići svijest korisnika o tome da je knjižnična građa zajedničko dobro, često nenadoknadivo i nezamjenjivo te da knjižnice imaju odgovornost čuvati građu dugoročno, a korisnici svojim ponašanjem tome mogu pridonijeti ili odmoći. Svaka knjižnica bezobzira na vrstu, specifičnosti fonda ili profile korisnika, ima potrebu osigurati trajnost svojoj građi dok za njom postoji potreba te umanjiti opasnosti od mogućih oštećenja. Stoga ima potrebu i educirati svoje korisnike kako bi joj u tome pomogli. 2.2. Znanja o zaštiti građe koja trebaju imati korisnici S obzirom da je svaka vrsta knjižnice specifična u odnosu na fond, vrstu korisnika i korisničke potrebe, teško je dati uniformirani odgovor na pitanje mjere i dubine znanja o zaštiti građe koje trebaju imati korisnici. Znanja koja trebaju imati korisnici odnose se na osnove primjerenog rukovanja građom, kako u prostorima knjižnice, tako i s posuđenim knjigama kod kuće. Ta znanja obuhvaćaju: 

osviještenost o razlozima čuvanja građe;

pravilno rukovanje građom prilikom korištenja;

čuvanje i korištenje građe u primjerenim uvjetima;

2

Usp. Feather, John. Introduction : principles and policies. // Managing preservation for libraries and archives : current practice and future developments / ed. by John Feather. London : Ashgate, 2004., str. 1-25.

KRTALIĆ / HASENAY

11


196 broj bibliografske jedinice

zaštitu građe od potencijalnih uzročnika oštećenja.

Znanja o zaštiti koja im osoblje knjižnice prenese, korisnici mogu primijeniti na čuvanje vlastitih zbirki, npr. knjiga, fotografija, tekstilnih, metalnih i drugih predmeta osobne ili obiteljske vrijednosti. Time ih knjižnica, između ostaloga, poučava i kako skrbiti za tzv. osobnu baštinu.3 Kroz to korisnici postaju osjetljiviji za skrb za tzv. kolektivnu baštinu pohranjenu u knjižnicama, arhivima i muzejima. Nije uvijek jednostavno odrediti koja znanja korisnici trebaju imati. Jedan je od logičnih načina odrediti kako želimo da se korisnici ponašaju i što da rade, a zatim utvrditi koje je znanje potrebno da bi se to ostvarilo. 2.3. Načini i oblici edukacije korisnika Nekoliko je izazova u planiranju i provedbi programa edukacije korisnika. To se prvenstveno odnosi na kontinuiranost edukacije što je nužno zbog stalne izmjene korisnika, ali i novih saznanja koja je potrebno implementirati u praksi. Zatim je to brojnost ciljane skupine te odabir izravnih, ali i neizravnih mjera kojima se prenosi poruka o važnosti skrbi o zbirkama. Učinkovitost edukacije ovisi o usklađenosti metode i ciljane skupine koju se želi educirati.4 No, kako istražiti kolika svijest o potrebi i važnosti zaštite zbirki postoji kod korisnika? To je moguće postići kroz neformalne razgovore ili formalnija ispitivanja korisnika, ali i promatranja. Dobrom metodom ovdje se čini nenametljivo promatranje navika i ponašanja korisnika, ali i osoblja pri rukovanju i korištenju građe. Nakon što se utvrdi postoji li i kolika je svijest o zaštiti, potrebno je definirati koja se znanja žele prenijeti i kojim ciljanim skupinama te u odnosu na to, na koji način. Edukacija korisnika može se provoditi izravno, ali i neizravno. Stavovi osoblja i vodstva knjižnice ključni su za svakodnevnu uspješnu skrb o građi, a upravo se uredna spremišta i pažljivo rukovanje knjigama neizravno prenose i na korisnike koji dijelom usvajaju obrasce ponašanja koje vide.5 Izravni oblici edukacije o zaštiti mogu biti vrlo 3

Usp. Long, Jane S.; Long, Richard W. Caring for your family treasures : heritage preservation. New York : Abrams, 2000. ; The Library of Congress. Preparing, protecting, preserving family treasures. URL: http://www.loc.gov/preserv/familytreasures/index.html (2012-6-12) 4 Usp. Darling, Pamela. Preservation planning program : an assisted self-study manual for libraries. Chicago : Association of Research Libraries, 1993., str. 110. Usp. i: Promoting preservation awareness in libraries : a sourcebook for academic, public, school, and special collections / ed. Jeanne M. Drewes, Julie A. Page. Westport, Conn.: Greenwood Press, 1997.; Boomgaarden, Wesley. Staff training and user awareness in preservation management. Washington: Association of Research Libraries, 1993. 5 Usp. Harvey, Ross. Preservation in libraries : a reader. London etc. : Bowker – Saur, 1993., str. 187.

12

KRTALIĆ / HASENAY


196 broj bibliografske jedinice

raznoliki i kreativni. Neki od njih mogu istovremeno biti i korisni i poučni, primjerice označivači za knjige (straničnici) koji smanjuju oštećenja na građi koja nastaju označivanjem mjesta gdje je korisnik stao s čitanjem, a ujedno prenose poruke o zaštiti.

Slika 1. Primjeri straničnika prilagođenih dječjoj dobi6

Slika 2. Primjeri straničnika prilagođenih mladenačkoj dobi7 Preuzeto s mrežne stranice Sally Lancaster, Preservation education and awareness for library users. URL: http://libraries.ucsd.edu/preseduc/bkmrkkid.htm (2011-6-27) 7 Izradili studenti 2. godine preddiplomskog studija Informatologije , Lucija Baraban, Hana Marčetić, Ivana Manojlović, Antun Matanović i Katharina Rostaš, u sklopu vježbi iz kolegija Zaštita građe i podataka - tematska jedinica o edukaciji korisnika. 6

KRTALIĆ / HASENAY

13


196 broj bibliografske jedinice

Edukacija korisnika o zaštiti može se provoditi putem promidžbenih materijala ili organiziranih aktivnosti. Na primjer: 

promidžbeni materijali o posteri (vidi sliku 3) o označivači za knjige (vidi slike 1 i 2) o letci i brošure (vidi slike 4, 5 i 6) o poruke dodane samoj građi o filmovi i drugi audiovizualni materijali

aktivnosti o predavanja i radionice o „Tjedan zaštite“ o povremene aktivnosti (vidi sliku 7)

Slika 3. Primjer kreativno izrađenog postera koji pridonosi edukaciji korisnika kroz podizanje svijesti o zaštiti knjižnične građe8

Izradile studentice 2. godine preddiplomskog studija Informatologije, Duška Burić i Maja Horvat, u sklopu vježbi iz kolegija Zaštita građe i podataka - tematska jedinica o edukaciji korisnika. Lik Barta Simpsona preuzet s http://www.addletters.com/bart-simpson-generator.htm. 8

14

KRTALIĆ / HASENAY


196 broj bibliografske jedinice

Slika 4. Primjer promidžbenog letka prilagođenog dječjoj dobi9

Slika 5. Primjer uputa za čitaonicu prilagođenih dječjoj dobi10

Izradila studentica 2. godine preddiplomskog studija Informatologije, Mirna Gilman, u sklopu vježbi iz kolegija Zaštita građe i podataka - tematska jedinica o edukaciji korisnika. 10 Izradila studentica 2. godine preddiplomskog studija Knjižničarstva, Ena Javor, u sklopu vježbi iz kolegija Zaštita građe i podataka - tematska jedinica o edukaciji korisnika. Slika The Dog preuzeta s http://worddreams.files.wordpress.com/2011/04/dogs6.jpg?w=500. 9

KRTALIĆ / HASENAY

15


196 broj bibliografske jedinice

Slika 6. Primjer promidžbenog letka s informacijama o štetnosti nepravilnog fotokopiranja11 "Tjedan zaštite" aktivnost je koju je pokrenulo Američko knjižničarsko društvo 2010. potaknuto rezultatima nacionalne studije stanja fondova u arhivima, knjižnicama i muzejima, prema kojoj je 630 milijuna predmeta / jedinica građe treba zaštititi odmah.12 Ova aktivnost naglasak posebno stavlja na edukaciju društva o zaštiti osobne baštine, ne samo fizičkih predmeta poput knjiga, fotografija, odjeće, i sl. već i digitalnih informacija, poput osobne e-pošte, digitalnih fotografija i sl. Ovaj se događaj odvija na nacionalnoj razini i stekao je veliku popularnost, a tome su osobiti doprinijele društvene mreže. Dobar primjer donekle slične aktivnosti je i akcija "S.O.S za knjigu" Nacionalne sveučilišne knjižnice u Zagrebu.13 Mogu se provoditi i pojedinačne povremene aktivnosti edukacije korisnika, npr. plastične vrećice za knjige koje se dijele za kišnih dana, ali i ciljane aktivnosti uoči nekih događanja, ili sezonske aktivnosti. Dobar primjer je edukacija korisnika o zaštiti knjiga koje posuđuju iz knjižnice pred ljetni godišnji odmor. Knjižnična građa se u velikoj mjeri oštećuje u vrijeme godišnjih odmora, posebice ona koju korisnici odnose na plaže, zbog izloženosti suncu, toplini, vodi i nečistoćama. Čak i ako se ne radi o građi koju knjižnica planira dugoročno čuvati, izloženost ovim negativnim utjecajima smanjuje rok njenog korištenja. Zato je važno korisnike osvijestiti o tome i savjetovati da građu drže izvan Preuzeto sa mrežne stranice Preservation Advisory Centre, British Library, UK. URL: http://www.bl.uk/blpac/publicationspromo.html (2012-6-12) 12 Usp. American Library Association. Preservation Week. URL: http://www.ala.org/alcts/confevents/preswk (2012-6-12) 13 Usp. S.O.S. za knjigu. URL: http://www.nsk.hr (2012-6-12) 11

16

KRTALIĆ / HASENAY


196 broj bibliografske jedinice

dosega vode i direktnog sunčevog svjetla te da je ne drže na tlu i drugim mjestima gdje se može mehanički oštetiti (npr. slika 7).

Slika 7. Primjer promidžbenog postera ili letka prilagođenog edukaciji pred ljetni godišnji odmor14 Svi ovi oblici edukacije prenose poruke o tome zašto / za što čuvati građu, kako je pravilno koristiti, od čega ju čuvati i sl. te pridonose podizanju svijesti o osobnoj odgovornosti i pozitivnom stavu prema kolektivnoj baštini. Za ponadati se je da će neke od ovih aktivnosti zaživjeti i u našim knjižnicama. 4. Zaključak Zaštita knjižnične građe neizostavni je i integralni dio poslovanja svake knjižnice. Zaštitu knjižnične građe moguće je provoditi putem čitavog niza aktivnosti, poduzimanjem različitih mjera na svim razinama organizacije poslovanja knjižnice kao Izradile studentice 2. godine preddiplomskog studija Informatologije, Tanja Krstanović, Katarina Marjanović i Jasminka Marić, u sklopu vježbi iz kolegija Zaštita građe i podataka - tematska jedinica o edukaciji korisnika. Slika knjige preuzeta s https://www.edulink.networcs.net/schools/st_bartholomews/School%20Tour/_w/green2%5B1%5D_gif.jpg 14

KRTALIĆ / HASENAY

17


196 broj bibliografske jedinice

suvremene informacijske ustanove. Jedna od tih aktivnosti svakako je edukacija korisnika o zaštiti knjižnične građe koja prvenstveno ima za cilj podizanje svijesti korisnika o tome da je knjižnična građa zajedničko dobro, često nenadoknadivo i nezamjenjivo te da knjižnice imaju veliku odgovornost čuvati građu dugoročno, a korisnici su u toj odgovornosti aktivni dionici. Putevi edukacije korisnika ne moraju uvijek nužno biti složeni i komplicirani procesi te se već vrlo jednostavnim i kreativnim koracima mogu postići veliki učinci. Primjera ima doista mnogo, a na svakoj knjižnici je da osmisli svoju specifičnu aktivnost edukacije korisnika sukladno profilu i obimu korisnika te specifičnom poslanju.

Literatura: 1. American

Library

Association.

Preservation

Week.

URL:

http://www.ala.org/alcts/confevents/preswk (2012-6-12) 2. Boomgaarden, Wesley. Staff training and user awareness in preservation management. Washington: Association of Research Libraries, 1993. 3. Conway, Paul. Transformation of preservation principles. // Handbook for digital projects: a management tool for preservation and access / ed by Maxine K. Sitts. Andover, Massachusetts: Northeast Document Conservation Center, 2000. Str. 22-27. URL: http://www.nedcc.org/resources/digitalhandbook/dman.pdf (2012-6-12) 4. Darling, Pamela. Preservation planning program: an assisted self-study manual for libraries. Chicago : Association of Research Libraries, 1993. 5. Feather, John. Introduction: principles and policies. // Managing preservation for libraries and archives: current practice and future developments / ed. by John Feather. London : Ashgate, 2004., str. 1-25. 6. Harvey, Ross. Preservation in libraries: principles, strategies and practices for librarians. London: Bowker-Sauer, 1993. 7. Lancaster, Sally. Preservation education and awareness for library users. URL: http://libraries.ucsd.edu/preseduc/bkmrkkid.htm (2012-6-27) 8. Long, Jane S. ; Long, Richard W. Caring for your family treasures : heritage preservation. New York : Abrams, 2000.

18

KRTALIĆ / HASENAY


196 broj bibliografske jedinice

9. Preservation Advisory Centre. URL: http://www.bl.uk/blpac/publicationspromo.html (2012-6-12) 10. Promoting preservation awareness in libraries : a sourcebook for academic, public, school, and special collections / ed. Jeanne M. Drewes, Julie A. Page. Westport, Conn. : Greenwood Press, 1997. 11. The Library of Congress. Preparing, protecting, preserving family treasures. URL: http://www.loc.gov/preserv/familytreasures/index.html (2012-6-12) 12. Predlošci slika za edukativne materijale : lik Barta Simpsona preuzet s http://www.addletters.com/bart-simpson-generator.htm; slika The Dog preuzeta s http://worddreams.files.wordpress.com/2011/04/dogs6.jpg?w=500 ; slika knjige preuzeta

s

https://www.edulink.networcs.net/schools/st_bartholomews/School%20Tour/_w/ green2%5B1%5D_gif.jpg . Napomena: Izvorno autorstvo likovnih priloga pokušalo se utvrditi gdje god je bilo moguće.

KRTALIĆ / HASENAY

19


197 broj bibliografske jedinice

Ivana Knežević Muzej Slavonije Osijek

VRIJEDNOST I OBRADA SITNOG TISKA U MUZEJU SLAVONIJE OSIJEK NA PRIMJERU ZBIRKE OSMRTNICA Value and cataloging minor publications in the Museum of Slavonia Osijek - example of the obituary collection

Sažetak Kroz poteškoće u definiranju sitnog tiska, njegove osobitosti i raznovrsnost te nepostojanje samo jednog međunarodnog standardnog bibliografskog opisa za tu vrstu građe, rad nastoji prikazati sitni tisak u Muzeju Slavonije Osijek, njegovu zavičajnu, kulturno-povijesnu te umjetničku vrijednost, kao i ponuditi jedan mogući način obrade sitnog tiska u muzejskom programu M++, na primjeru Zbirke osmrtnica. Ključne riječi: sitni tisak, zavičajna vrijednost, kulturno-povijesna vrijednost, obrada sitnog tiska, program M++, Zbirka osmrtnica, Muzej Slavonije Osijek Abstract Through the difficulties in defining minor publications, their characteristics, diversity and the absence of a single international standard bibliographic description for this type of material, this article wants to show minor publications at the Museum of Slavonia Osijek, their local, cultural, historical and artistic value, and offers one method of cataloging of minor publications in the museum program M + + for example of the Obituary collection. Key words: minor publications, local value, cultural and historical value, cataloging minor publications, M + + program, Obituary collection, Museum of Slavonia Osijek

KNEŽEVIĆ

21


197 broj bibliografske jedinice

1. Uvod – definicije i osobitosti sitnog tiska Sitni tisak posebna je vrsta građe, još uvijek nedovoljno istražena te kroz povijest često marginalizirana. Razloge tomu treba tražiti u nepostojanju jasne definicije pojma, opsega i vrste građe, koja bi bila jedinstvena i propisana (normirana), a time i u poteškoćama u njezinoj obradi. Upravo se zato pojmovi kao što su sitni tisak i efemerna građa poistovjećuju, iako nije riječ o istovjetnoj građi. Unatoč tome što se o definiciji sitnog tiska i efemerne građe u svijetu raspravlja od 1970-ih godina,1 ona još uvijek nije dorečena. Iako je M. Rojnić 1973. godine, govoreći o knjigama i drugoj tiskanoj građi nacionalnog značaja u nacionalnim knjižnicama, progovorio i o građi manje ili prolazne vrijednosti2, u hrvatskoj se knjižničarskoj zajednici o njoj počinje problematizirati tek u novije vrijeme. Primjerice, tek su se A. Lešković i D. Živković u svom članku iz 2011. godine pozabavile problematikom samog nazivlja – efemernom građom i sitnim tiskom – opsegom tih pojmova u Hrvatskoj i svijetu3. Strana literatura4 o sitnom tisku i efemernoj građi razrađenija je i bogatija od one hrvatske. Tako C. E. Makepeace5 već 1985. godine navodi kako ne treba izjednačavati efemernu građu sa sitnim tiskom s obzirom na opseg građe, način proizvodnje i raspačavanje, trajnost dostupnosti, razinu proizvodnje i cilj publikacije, međutim, u hrvatskoj knjižničarskoj zajednici efemernost je postala tek jedno od mjerila za određivanje sitnog tiska6. Rječnici stranih riječi definiraju efemerno kao osobinu nečega što traje kratko vrijeme, jedan dan, nečega prolaznog i privremenog, bez trajnije vrijednosti; nevažnog i beznačajnog7. Uz efemernost, sitni tisak karakterizira velika količina istovrsnog materijala, manja potreba za korištenjem, nedostupnost, 1

Usp. Rominsky, Barbara. Ephemera in the San Francisco Museum of Modern Art Researsh Library. // Art Museum Libraries and Librarianship / edited by Joan M. Benedetti. Lanham : Scarecrow press ; Art Libraries Society of North America, 2007., str. 135. 2 Usp. Rojnić, Matko. O knjigama i drugoj tiskanoj građi nacionalnoga značaja u nacionalnim bibliotekama. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 19, 1/4(1973), str. 53-68. 3 Usp. Lešković, Ana ; Živković, Danijela. Efemerna građa i sitni tisak : opseg pojmova u Hrvatskoj i svijetu. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 54, 1/2(2011), str. 120-134. 4 Treba spomenuti barem neke publikacije koje se bave tom tematikom. Na primjer, Makepeace, Chris E. Ephemera : a book on its collection, conservation and use. Aldershot : Gower, 1985.; Rickards, Maurice. The Encyclopedia of Ephemera : a guide to the fragmentary documents of everyday life for the collector, curator, and historian. London : The British Library, 2000.; kao i knjiga s brojnim člancima o efemernoj građi i/ili sitnom tisku: Art Museum Libraries and Librarionship. Lanham : Scarecow Press ; Art Libraries Society of North America, 2007. 5 Usp. Makepeace, Chris E. Nav. dj. Str. 2. Citirano prema: Lešković, Ana ; Živković, Danijela. Nav. dj., str. 123. 6 Usp. Lešković, Ana; Živković, Danijela. Nav. dj., str. 124-125. 7 Usp. Efemeran. // Anić, Vladimir ; Goldstein, Ivo. Rječnik stranih riječi. Zagreb : Novi Liber, 2004. Str. 353. ; Efemeran. // Klaić, Bratoljub. Rječnik stranih riječi : tuđice i posuđenice. Zagreb : Nakladni zavod Matice Hrvatske, 1986., str. 347.

22

KNEŽEVIĆ


197 broj bibliografske jedinice

masovnost jednovrsnih publikacija, informativnost i promotivnost te razni fizički oblici i formati u kojima se pojavljuje.8 Ipak, kroz ovaj rad nastojat će se pokazati kako je sitni tisak građa vrijedna čuvanja, stručne obrade i proučavanja. Zahvaljujući razvoju informacijsko-komunikacijske tehnologije i njezinoj primjeni, prvenstveno digitalizaciji, kao i potrebi registracije kulturne baštine, u Muzeju Slavonije Osijek prepoznata je važnost sitnog tiska i efemerne građe, građe koja uživa predodžbu značajnoga povijesnog izvora koji nudi neprocjenjiv uvid u prošlost, običaje, kulturu, život i svakodnevicu pa na taj način predstavlja i izravan dodir s vrijednostima prošlosti9. Cilj je upravo stručnom obradom sitnog tiska, koja podrazumijeva i njegovu digitalizaciju, upoznati stvarne i potencijalne korisnike Muzeja Slavonije Osijek i širu javnost s bogatstvom i vrijednošću takve vrste građe koja pokriva sve vidove prošlosti Osijeka, ali i šireg hrvatskog područja. 2. Sitni tisak u Muzeju Slavonije Osijek Muzej Slavonije Osijek kroz svojih je stotinu trideset i pet godina postojanja prikupio raznovrsnu vrijednu građu iz svih područja ljudskog djelovanja, između ostalog i tiskanu građu. Fond je od 1877. godine popunjavan hijerarhijskim zanimanjem, od osječkog lokalnog, preko regionalnog te nacionalnog zanimanja za sve vrste tiskovina, ovisno o društvenim, kulturnim i obrazovnim prilikama.10 Intenzivno prikupljanje sitnog tiska započelo je 1908. godine kada je V. Celestin, tadašnji ravnatelj Muzeja i nezaobilazno ime u povijesti te ustanove, putem osječkih novina Die Drau, pozvao građanstvo da za Muzej prikupi i preda tiskovine svih vrsta – pozive, objave, programe, plakate, novine, materijale kulturnih društva i sl. – vezane uz Osijek i njegovu okolicu.11 Prijelomna godina svakako je bila 1929., kada je otkupljena vrijedna zbirka osječkog sakupljača i bibliofila O. FrimlAntunovića, koja je uključivala i brojni sitni tisak. Takvi su fondovi dolaskom knjižničara i

8

Usp. Zbirka sitnog tiska Croatica : upute za obradu, pohranu i osiguravanje dostupnosti / priredile Dorica Blažević, Dora Sečić, Vesna Turčin. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 1991., str. 2. ; Upute za uporabu formata UNIMARC za kataložni opis sitnog tiska / izradile Dorica Blažević i Dubravka Salaj-Pušić. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2005., str. 4. 9 Lešković, Ana ; Živković, Danijela. Nav. dj., str. 130. 10 Usp. Burić, Vesna. Knjižnica Muzeja Slavonije Osijek. // Blago Muzeja Slavonije / urednik Mladen Radić. Osijek : Muzej Slavonije, 1997., str. 180. 11 Usp. Burić, Vesna. Sto godina Muzeja u Osijeku : Znanstveni skup u povodu 100. godišnjice osnutka Muzeja Slavonije Osijek. // Osječki zbornik 17(1979), str. 9. ; Vinaj, Marina. Hemeroteka Muzeja Slavonije. // Informatica museologica 29, 1/2(1998), str. 62.

KNEŽEVIĆ

23


197 broj bibliografske jedinice

kustosa I. Medveda 1942. godine izdvojeni u poseban odjel,12 Odjel hemeroteke,13 koji je do današnjih dana izmijenio više voditelja, odreda knjižničara. Zbirka sitnog tiska danas je najraznovrsnija zbirka Odjela, a sačinjavaju je pozivnice, posjetnice, reklame, vozni redovi i karte, cjenici, jelovnici, oglasi, raznovrsni programi, propagandni materijali, letci, osmrtnice i sličan tiskani materijal. Kako je riječ o sitnom tisku u muzejskoj ustanovi, uz knjižničnu se vrijednost promatra i njegova tzv. dodana, muzejska vrijednost, koju ponajprije potvrđuju muzejske izložbe14 na kojima je sitni tisak redovito zastupljen. Takav materijal oslikava život Osijeka od druge polovice 19. stoljeća, pri čemu su šarene stranice reklamnih oglasa osječkih trgovina, jestvenici cijenjenih restorana, putna karta osječkog konjskog tramvaja, ulaznice osječkih sajmova, kazališnih i kino predstava dragocjeni izvori za proučavanje naše kulturne i gospodarske prošlosti.15 S obzirom na veliku količinu raznovrsne građe, opseg poslova i nedovoljan broj stručnog knjižničnog osoblja, sitni tisak u Muzeju Slavonije Osijek još uvijek je u fazi usustavljivanja i retrogradne obrade. Riječ je o bibliografski nepovezanoj građi koja se za potrebe obrade, čuvanja i korištenja objedinjuje u skupine prema određenim zajedničkim formalnim elementima16, pri čemu takvu građu svaka knjižnica obrađuje u skladu sa svojim potrebama i mogućnostima. Naime, sitni tisak u Muzeju Slavonije Osijek formalno je raspoređen u kutije na kojima je zabilježeno o kakvoj je građi riječ (npr. pozivnice, posjetnice, kazališni programi, parole i sl.), pri čemu je osječki sitni tisak, kao temeljni i najbrojniji,

unutar

ih

kutija

raspoređen

i

prema

institucijama/izdavačima/organizatorima. Nakon tih podjela, pristupa se posebnoj obradi (u računalnom obliku) svake značajne tiskovine. Sitni tisak, tako, čini raznovrsnu i posebnu zbirku iz koje se nakon stručne obrade izdvajaju nove, manje, ali zasebne i sređene zbirke. Jedna od takvih sređenih zbirki jest i Zbirka osmrtnica koja je cjelovito računalno obrađena i digitalizirana te registrirana17 kao kulturno dobro.

Usp. Vinaj, Marina. Hemeroteka. // Blago Muzeja Slavonije / urednik Mladen Radić. Osijek : Muzej Slavonije, 1997., str. 229. 13 Odjel hemeroteke jedan je od devet odjela Muzeja Slavonije Osijek – uz Povijesni odjel, Odjel umjetničkog obrta, Arheološki odjel, Numizmatički odjel, Etnografski odjel, Tehnički odjel, Prirodoslovni odjel i Odjel muzealnih tiskopisa. Muzejska knjižnica proteže se kroz Odjel hemeroteke i Odjel muzealnih tiskopisa. 14 Na primjer, na izložbi Art decó i umjetnost u Hrvatskoj između dva rata, održanoj u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt, izložene su reklame, a na izložbi Ah, ti kućanski poslovi! u Muzeju Slavonije Osijek izloženi su oglasi, reklame, dopisnice. 15 Vinaj, Marina. Nav. dj. 2001., str. 66-67. 16 Usp. Upute za uporabu formata UNIMARC za kataložni zapis sitnog tiska, str. 3. 17 Dana 20. veljače 2012. godine Stručno povjerenstvo Ministarstva kulture za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra za muzejske i galerijske zbirke potvrdilo je vrijednost Zbirke osmrtnica kao kulturnog dobra i donijelo 12

24

KNEŽEVIĆ


197 broj bibliografske jedinice

3. Zbirka osmrtnica u Muzeju Slavonije Osijek 3.1.

Zavičajna, kulturno-povijesna i umjetnička vrijednost Zbirke

osmrtnica Zbirka osmrtnica u Muzeju Slavonije Osijek obuhvaća zavičajnu, osječku građu, odnosno tiskane objave o smrti onih ljudi koji su rođenjem, životom i/ili djelom vezani uz Osijek.18 Riječ je o osmrtnicama Osječana, poznatih slavonskih obitelji, plemića, baruna, znamenitih građana i sl. Uglavnom su zastupljene osmrtnice iz druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća, s obzirom na vremensku granicu prikupljanja lokalne tiskane građe19, ali i s obzirom na smještaj u muzejskoj ustanovi koja nema ulogu depozitne knjižnice20. Veliki doprinos razvoju ove zbirke dao je već spomenuti bibliofil, Osječanin O. Friml-Antunović, čijim je otkupom građe 1929. godine Muzej Slavonije Osijek obogaćen s nekoliko stotina osječkih osmrtnica. Zbirka osmrtnica ima važnu zavičajnu, kulturnopovijesnu, umjetničku i druge vrijednosti, ponajprije za grad Osijek, područje Slavonije i Baranje, ali i šire. Ona pruža uvid u vlastitu povijest grada; osnova je za raznovrsna proučavanja i istraživanja – prije svega osječkoga stanovništva određenog razdoblja, njegova socijalnog i društvenog statusa21, rodoslovlja i rodbinskih veza pojedinih obitelji, stilskih razdoblja, ali jednako tako i jezika i pisma određenog vremena i područja, napose višejezičnosti i multietničnosti Osijeka kroz povijest. Svaka osmrtnica predstavlja dokument određenoga vremena. Bilo da prikazuje uvid u kulturni, politički i društveni život, bilo da prikazuje svakodnevicu određenoga naroda, kraja, grada, taj jedinstveni primjerak nudi uvid u povijest te tako stvara novu kategoriju za kulturno pamćenje određenog naroda.22 Istraživanjem, na primjer, rodoslovlja određene osječke obitelji zastupljene u Zbirci osmrtnica, osmrtnice druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća ponudit će rješenje o njezinoj registraciji. U Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske Zbirka osmrtnica uvrštena je kao muzejska zbirka, budući da pitanje registracije građe u hrvatskoj knjižničarskoj zajednici, nažalost, još uvijek nije riješeno. 18 Iznimno su u Zbirku uvrštene i osmrtnice znamenitih i važnih osoba iz kulture, književnosti, povijesti i umjetnosti, koje nisu izravno vezane uz Osijek, ali su važne za svekoliku hrvatsku kulturnu povijest, a pristigle su darom ili otkupom. 19 Usp. Vuković-Mottl, Srna. Zavičajna zbirka. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 21, 1/4(1975), str. 20. 20 Prema zakonskim propisima o obveznom primjerku, navedenim u Zakonu o knjižnicama, u Osječko-baranjskoj županiji Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek ima obvezu prikupljanja, čuvanja, stručne obrade i davanja na korištenje knjižnične (knjižne i neknjižne) građe, napose zavičajne, u čijem je sastavu i sitni tisak. (Služba obveznog primjerka NSK. URL: http://www.nsk.hr/Service.aspx?id=64 (2012-02-10)) 21 Usp. Tanner, Amoret. Funeralia in excelsis. URL: http://www.ephemera-society.org.uk/articles/funeralia.html (2011-09-21) 22 Lešković, Ana; Živković, Danijela. Nav. dj., str. 130.

KNEŽEVIĆ

25


197 broj bibliografske jedinice

vrijedne podatke o rodbinskim, ženidbenim vezama pojedinih članova obitelji, o njihovoj važnosti u Osijeku u proučavanom razdoblju, otkriti povezanost i s brojnim drugim, poznatim i manje poznatim, obiteljima u Osijeku, podatke koji često nisu zabilježeni i istraženi. Desetak osmrtnica članova obitelji Reisner, koje se nalaze u Zbirci osmrtnica, bilježe povijest obitelji, ali i kulturnu i jezičnu povijest Osijeka toga vremena. Osmrtnice sežu od Emericha pl. Reisnera (sl. 1), utemeljitelja i prvog direktora Osječke štedionice, osnivača osječke Cesarsko-kraljevske privilegirane tvornice žigica,23 i njegove žene Marije pl. Reisner, rođ. Mergenthaller, preko njihove djece – Adama, Adele, Franza i Viktora – sve do unučadi i praunučadi, donoseći njemačkim ili hrvatskim jezikom, goticom ili latinicom zapisane24 rodbinske veze članova obitelji s drugim obiteljima, kao što su obitelji Knobloch, Gillming, Hengl, redom osječkim obiteljima njemačkih korijena. Najviše je osmrtnica vezano uz obitelji Adama pl. Reisnera i njegove sestre Adele Knobloch, rođ. pl. Reisner. Adam pl. Reisner bio je osječki industrijalac, nasljednik tvornice žigica pod čijem je vodstvom tvornica postala jednim od najvećih izvoznih poduzeća u tadašnjoj AustroUgarskoj Monarhiji. Bio je i gradski zastupnik te dogradonačelnik, aktivan član Trgovačko-obrtničke komore za Slavoniju te jedan od utemeljitelja sportskog društva Hrvatski sokol u Osijeku.25 Danas jedna od najdužih osječkih gradskih ulica nosi upravo njegovo ime. Adela Knobloch, rođ. pl. Reisner, udala se za osječkog inženjera Josipa Knoblocha koji je sudjelovao pri ocjenjivanju osnove za gradnju gornjogradske Župne crkve sv. Petra i Pavla te pripomogao u uređenju plinske rasvjete u Osijeku.26 Njihov sin Oton Knobloch oženio je Helenu Knobloch, rođ. Janković, nećakinju Matilde Hengl, rođ. Gillming. Upravo je Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek od 1957. godine smještena u secesijskoj zgradi, gradskoj vili s početka 20. stoljeća, koju je Matilda Hengl, rođ. Gillmnig, dobila kao vjenčani dar od svojih roditelja, Heleninih bake i djeda, Matilde i Ladislava Gillminga, prigodom udaje za odvjetnika Vjekoslava Hengla, kasnije znamenitog osječkog gradonačelnika.27 Iz predstavljenih primjera vidljiva je važnost osmrtnica kao zavičajnih i kulturno-povijesnih dokumenata određenoga vremena, primarnih izvora istraživanja, i Usp. Đidara, Petar. Osječke porodice Reisner – Raizner. // Glasnik arhiva Slavonije Baranje 11(2011), str. 151170. 24 Naime, Zbirku osmrtnica sačinjavaju osmrtnice na hrvatskom, srpskom, engleskom i njemačkom jeziku, pisane latinicom, ćirilicom i goticom. Nerijetko se javljaju osmrtnice usporedo pisane dvama jezicima ili pismima. 25 Usp. Adam pl. Reinser. URL: http://essekeri.hr/bio/33-adam-reisner (2012-02-12) 26 Usp. Drahutovski, Nevenka. Osječki spomendan 19. prosinca [2010]. URL: http://www.osijek.hr/index.php/cro/Osijek/Osjecki-spomendan/Osjecki-spomendan-19.-prosinca (201202-02) 27 Usp. Pozor! Zgrada Knjižnice (pro)pada. URL: http://www.gskos.hr/?upit=sadrzaj&id=171 (2012-02-12) 23

26

KNEŽEVIĆ


197 broj bibliografske jedinice

to ne samo u knjižničnom, već i u muzeološkom smislu. Naime, Zbirka osmrtnica Muzeja Slavonije Osijek nije samo knjižnična zbirka, zbirka sitnog tiska, već ona predstavlja i muzejsku zbirku s muzeološkim elementima. Zato V. Burić i navodi kako svaka zbirka i način obrade i odnosa prema materijalu dobiva proširenjem koncepcije – i tiskovina je ili može biti muzealija (poput pokućstva, odjeće, oružja).28 Temeljem osmrtnica prikupljenih od druge polovice 19. do prve polovice 20. stoljeća, vidljiva je promjena grafičkog izgleda samih osmrtnica. Uz uobičajene osmrtnice tiskane na bijelom listu s crnim obrubom29, javljaju se i one čija likovna rješenja imaju umjetničku vrijednost. Tako uz zavičajnu i kulturno-povijesnu, pojedine osmrtnice imaju i umjetničku vrijednost. Naime, bogatije osječke obitelji za svoje su preminule članove dale tiskati osmrtnice u skladu s umjetničkim stilovima toga vremena, na primjer, s historicističkim elementima (sl. 2) ili, pak, s bogatim ilustracijama (sl. 3). O umjetničkoj vrijednosti osječkih osmrtnica svjedoči i izlaganje takvih osmrtnica na izložbama kao što su Historicizam u Hrvatskoj30 te Ilustracija u Hrvatskoj XIX. stoljeća31. 3.2.

Obrada Zbirke osmrtnica

Zbirka osmrtnica broji ukupno 979 jedinica građe, odnosno računalo obrađenih te digitaliziranih osmrtnica. Preporukom nadležnog ministarstva, Ministarstva kulture, za računalnu obradu građe u Muzeju Slavonije Osijek koristi se programski paket koji od 1998. godine razvija tvrtka Link232 s ciljem informatizacije i pojednostavljivanja obrade građe. Riječ je o integriranom informacijskom sustavu koji se sastoji od tri programa. Program M++ služi za obradu muzejske građe, program K++ za obradu knjižnične građe, a program S++ za obradu sekundarne dokumentacije, a sve u svrhu postizanja cjelovite slike o ukupnom fondu muzejske, ali i knjižnične i arhivske građe zastupljene u muzejskoj ustanovi. Iako je za obradu knjižnične građe namijenjen program K++, temeljen na kombinaciji ISBD(M)-a i ISBD(S)-a, odnosno međunarodnih standardnih bibliografskih opisa za omeđene i serijske publikacije, Zbirka osmrtnica obrađena je u programu M++. Naime, i

Burić, Vesna. Zavičajne zbirke : svrha i način. // Osječki zbornik 20(1989), str. 222. Usp. Tanner, Amoret. Nav. dj. 30 Izložba održana u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt od 17. veljače do 25. svibnja 2000. godine. 31 Izložba održana u zagrebačkoj Galeriji Klovićevi dvori od 8. ožujka do 3. travnja 2011. godine. 32 Usp. Bušić, Irena. Računalno vođenje i obrada primarne muzejske dokumentacije u Arheološkom muzeju Istre – osnovni postupci te nadzor i upravljanje nazivljem. // Histria archaeologica 38-39(2007-2008), str. 210. 28 29

KNEŽEVIĆ

27


197 broj bibliografske jedinice

sama knjižničarska zajednica preporučuje primjenu triju različitih međunarodnih standarda za bibliografski opis sitnog tiska, primjerenih upravo različitim vrstama sitnog tiska. To su ISBD(M) : međunarodni standardni bibliografski opis omeđenih publikacija, ISBD(CR) : međunarodni standardni bibliografski opis serijskih publikacija i druge neomeđene građe te ISBD(ER) : međunarodni standardni bibliografski opis elektroničke građe.33 Pri tome treba spomenuti i ISBD(NBM), odnosno međunarodni standardni bibliografski opis neknjižne građe, koji, između ostaloga, služi za obradu one građe kojoj je prvenstvena svrha prenijeti obavijesti i estetske sadržaje.34 Tako se ISBD(NBM) može primijeniti i na osmrtnice, ako se u obzir uzme njihova obavijesna uloga i grafički elementi. Iz navedenih standarda vidljive su specifičnosti sitnog tiska te poteškoće i neujednačenosti pri njegovoj obradi. Upute za obradu, pohranu i osiguravanje dostupnosti Zbirke sitnog tiska Croatica35, koje su nastale za potrebe obrade sitnog tiska u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, u pravilu, preporučuju skupnu obradu anonimne građe, u koju spadaju i osmrtnice. Međutim, u Muzeju Slavonije Osijek osmrtnice se, s obzirom na starost te zavičajnu vrijednost, kao i njihovu pohranjenost u muzejskoj ustanovi, smatraju dovoljno vrijednom (kulturnom, povijesnom, umjetničkom) građom za individualnu obradu. Jer, dva najveća izazova s kojima se susreću muzejski knjižničari prilikom obrade sitnog tiska jesu upravo raznovrsnost sitnog tiska te borba između nacionalnih standarda i lokalnih rješenja.36 Kako većina hrvatskih knjižnica obrađuje sitni tisak u skladu sa svojim potrebama, Zbirka osmrtnica obrađena u programu M++37 može poslužiti kao jedan od primjera kako se ta građa može obraditi. Za razliku od osam standardnih skupina elemenata za opis (obradu) knjižnične građe, program M++ donosi pet skupina (sl. 4) unutar kojih su zastupljeni svi elementi koje sitni tisak sadrži, uz mogućnost uvrštavanja fotografije/digitalizirane inačice jedinice građe, koja predstavlja jedan od glavnih razloga zašto je Zbirka osmrtnica uopće obrađena u ovom programu. Svaka pojedina osmrtnica obrađena je u programu M++ kroz četiri

Usp. Upute za uporabu formata UNIMARC za kataložni zapis sitnog tiska, str. 4. Usp. ISBD (NBM) : međunarodni standardni bibliografski opis neknjižne građe / s engleskoga prevela, hrvatske primjere odabrala i izradila Vedrana Juričić. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1993., str. 4. 35 Zbirka sitnog tiska Croatica : upute za obradu, pohranu i osiguravanje dostupnosti, str. 7-9. 36 Starr, Daniel A. Cataloging in the Art Museum Library. // Art Museum Libraries and Librarianship / edited by Joan M. Benedetti. Lanham : Scarecrow press ; Art Libraries Society of North America, 2007., str. 62. 37 Program M++ namijenjen je, prije svega, obradi svih vrsta muzejske građe, od umjetničke, preko povijesne, arheološke, numizmatičke, prirodoslovne i tehničke, do etnografske, pri čemu svaka struka ispunjava podatke koji su potrebni za određenu vrstu građe. Program M++ moguće je upotrijebiti i za obradu sitnog tiska, s obzirom na manji broj podataka koje sitni tisak donosi. 33

34

28

KNEŽEVIĆ


197 broj bibliografske jedinice

njegove skupine – Osnovni podaci, Materijal, Povijest i Upravljanje zbirkom – dok Sekundarna dokumentacija kao peta skupina služi kao poveznica s programom S++. U skupini Osnovni podaci upisuju su podaci o vrsti građe, odnosno da je riječ o osmrtnici, zatim naslov, odnosno ime preminule osobe, te jezik naslova. Nadalje, moguće je upisati podatke o temi, tematskim cjelinama, kao što je, primjerice, smrt koja je tematska poveznica svih osmrtnica. Uz temu i tematske cjeline postoji i polje za upis razdoblja/stila pri čemu se pobliže određuje tematika. Skupina Osnovnih podataka nudi i mogućnost upisa različitih vrsta odgovornosti, među njima i autora. Nadalje, omogućuje upis podataka o izdavanju/raspačavanju – upisom mjesta izdanja, nakladnika i godine, mjesta proizvodnje, proizvođača i godine – kao i sam opis sitnog tiska, koji može zamijeniti napomenu. Kod osmrtnica se većinom javlja ime tiskara, mjesto i godina tiskanja jer u 19. st. na području Slavonije nije ni bilo izdavača u današnjem smislu riječi. Dakle, prva skupina programa M++ odgovara, u načelu, prvoj, četvrtoj i sedmoj skupini ISBD-ova. Druga skupina programa M++, pod nazivom Materijal, odgovara petoj skupini opisa knjižnične građe. Ona nudi upis materijala i tehnika kojima je sitni tisak proizveden, upis dimenzija (mjera), uz druge materijalne pojedinosti. Ova skupina pretežito bilježi da su osmrtnice izrađene na papiru tehnikom tiska, s prikazom dimenzija visine i širine u centimetrima. Treća skupina pod nazivom Povijest nudi mogućnost upisa podataka o uporabi i povijesti sitnog tiska (konkretne osmrtnice), stanju očuvanosti, pojavljivanju na izložbama te bibliografiji koja o toj građi postoji. Četvrta skupina programa M++ pod nazivom Upravljanje zbirkom može se usporediti s osmom skupinom ISBD-ova jer pruža mogućnost upisa načina dolaska same građe u ustanovu, njezinu vrijednost i sl., uz mogućnost upisa različitih identifikacijskih oznaka predmeta, kao što su inventarni broj i signatura, s obzirom da osmrtnice ne sadrže ISBN ili ISSN. U ovoj skupini bilježe se podaci kako je i kada pojedina osmrtnica dospjela u Muzej Slavonije Osijek. Druga, treća i šesta skupina ISBD-ova nisu spomenute s obzirom da osmrtnice ne izlaze u više izdanja, ne sadrže specifične podatke koje podrazumijeva treća skupina ISBD-ova te nemaju nakladničku cjelinu. Važno je spomenuti kako sva polja za upis podataka u programu M++ pružaju mogućnost ponavljanja, odnosno višestrukog upisa, uz mogućnosti kopiranja zapisa, raznovrsnih pretraživanja kataložnih zapisa (jednostavnih i složenih), brojnih vrsta ispisa i sl., uz mogućnost unošenja fotografija, digitalnih preslika same građe, čija je važnost već ranije

KNEŽEVIĆ

29


197 broj bibliografske jedinice

spomenuta. Tako osmrtnice obrađene u programu M++ uz zapis sadrže i fotografiju, što nije karakteristično za knjižnične programe za obradu građe. Uz prikupljanje i stručnu obradu sitnog tiska i/ili efemerne građe, potrebno je tu građu i tajno očuvati, a postupak digitalizacije jedan je od načina njezina očuvanja. Osnovna je svrha digitalizacije građe zaštita izvornika, povećanje njegove dostupnosti i mogućnosti korištenja.38 Naime, digitalizacijom Zbirke osmrtnica očuvana je jedinstvena i vrijedna građa od oštećenja i gubitka jer se više na korištenje ne moraju davati originalne osmrtnice, a njihove digitalizirane inačice ujedno predstavljaju i sigurnosne kopije samih izvornih osmrtnica. U vrijeme sve razvijenije primjene informacijsko-komunikacije tehnologije, povodeći se Projektom digitalizacije građe Nacionalne i sveučilišne knjižnice39, moguće je promišljati i o objavljivanju digitalnih preslika Zbirke osmrtnica na mreži, čime bi se povećala njezina dostupnost i mogućnost korištenja. 4. Zaključak Baštinske ustanove, kao što su arhivi, knjižnice i muzeji, u svojim fondovima čuvaju građu koja se smatra kulturnim dobrom. Zbirka osmrtnica, kao samo jedna izdvojena zbirka iz cjelokupne Zbirke sitnog tiska u Muzeju Slavonije Osijek, primjer je zbirke prepoznate kao kulturno dobro i registrirane pri Ministarstvu kulture. Neosporiva kulturno-povijesna, zavičajna, nerijetko i umjetnička vrijednost, samo su neke osobitosti koje opisuju Zbirku osmrtnica. Svaka je osmrtnica iz Zbirke osmrtnica izvor podataka od velikog značaja, prije svega za ustanovu u kojoj se nalazi, za grad Osijek te za cjelokupan zavičaj. Kao knjižnična građa smještena u muzejskoj ustanovi i, k tome, dana na obradu muzejskom knjižničaru, ona se obrađuje uvažavanjem osobitosti obiju struka – knjižnične i muzejske. Takvu građu nije dovoljno samo prikupiti, već ona mora biti i obrađena s obzirom na svoje značenje, kako bi javnost bila upoznata s bogatstvom konkretnog fonda. Nepostojanjem jedinstvene definicije, koja bi prije svega razgraničila sitni tisak od efemerne građe, te prevelikom raznolikošću same te građe, u hrvatskoj se knjižničnoj praski, kao i u svjetskoj, sitni tisak i efemerna građa obrađuju na različite načine, u skladu s potrebama pojedine knjižnice. Suradnjom i ujedinjavanjem osobitosti knjižničarske i muzejske struke, Zbirka osmrtnica Nacionalni program digitalizacije arhivske, knjižnične i muzejske građe. Zagreb : Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, listopad 2006., str. 10. 39 O Digitaliziranoj baštini. URL: http://www.nsk.hr/HeritageUnits.aspx?id=197 (2012-01-23) 38

30

KNEŽEVIĆ


197 broj bibliografske jedinice

obrađena je u računalnom programu M++ koji, između ostaloga, pruža mogućnost uporabe digitalnih preslika samih jedinica građe. Stručna obrada Zbirke osmrtnica omogućila je potencijalnim korisnicima, prije svega znanstvenicima i istraživačima, uvid u dragocjeni fond jedne zavičajne zbirke, i to sa stajališta dviju struka. Njezina digitalizacija, s druge strane, omogućila je zaštitu izvorne građe, bolju dostupnost i veće mogućnosti korištenja, a njezina bi je pojava na mreži učinila dostupnom svima, ne samo istraživačima. Sve su to elementi koji sitni tisak čine svime samo ne beznačajnom građom. Ono što je tiskano danas, a bit će zaboravljeno sutra, vrlo vjerojatno imat će značajnu ulogu u kulturno-povijesnim i sličnim istraživanjima u budućnosti. Zbirka osmrtnica u Muzeju Slavonije Osijek, s osmrtnicama pretežno iz druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća, upravo to potvrđuje.

Literatura: 1. Adam pl. Reinser. URL: http://essekeri.hr/bio/33-adam-reisner (2012-02-12) 2. Burić, Vesna. Knjižnica Muzeja Slavonije Osijek. // Blago Muzeja Slavonije / urednik Mladen Radić. Osijek : Muzej Slavonije, 1997., str. 179-227. 3. Burić, Vesna. Sto godina Muzeja u Osijeku : Znanstveni skup u povodu 100. godišnjice osnutka Muzeja Slavonije Osijek. // Osječki zbornik 17(1979), str. 5-18. 4. Burić, Vesna. Zavičajne zbirke : svrha i način. // Osječki zbornik 20(1989), str. 213223. 5. Bušić, Irena. Računalno vođenje i obrada primarne muzejske dokumentacije u Arheološkom muzeju Istre – osnovni postupci te nadzor i upravljanje nazivljem. // Histria archaeologica 38-39(2007-2008), str. 209-228. 6. Drahutovski,

Nevenka.

Osječki

spomendan

19.

prosinca

[2010].

URL:

http://www.osijek.hr/index.php/cro/Osijek/Osjecki-spomendan/Osjeckispomendan-19.-prosinca (2012-02-02) 7. Đidara, Petar. Osječke porodice Reisner – Raizner. // Glasnik arhiva Slavonije Baranje 11(2011), str. 151-170. 8. Efemeran. // Anić, Vladimir; Goldstein, Ivo. Rječnik stranih riječi. Zagreb : Novi Liber, 2004., str. 353.

KNEŽEVIĆ

31


197 broj bibliografske jedinice

9. Efemeran. // Klaić, Bratoljub. Rječnik stranih riječi : tuđice i posuđenice. Zagreb : Nakladni zavod Matice Hrvatske, 1986., str. 347. 10. ISBD (NBM) : međunarodni standardni bibliografski opis neknjižne građe / s engleskoga prevela, hrvatske primjere odabrala i izradila Vedrana Juričić. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1993. 11. Lešković, Ana; Živković, Danijela. Efemerna građa i sitni tisak : opseg pojmova u Hrvatskoj i svijetu. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 54, 1/2(2011), str. 120-134. 12. Nacionalni program digitalizacije arhivske, knjižnične i muzejske građe. Zagreb : Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, listopad 2006. 13. O digitaliziranoj baštini. URL: http://www.nsk.hr/HeritageUnits.aspx?id=197 (2012-01-23) 14. Pozor!

Zgrada

Knjižnice

(pro)pada.

URL:

http://www.gskos.hr/?upit=sadrzaj&id=171 (2012-02-12) 15. Rojnić, Matko. O knjigama i drugoj tiskanoj građi nacionalnoga značaja u nacionalnim bibliotekama. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 19, 1/4(1973), str. 5368. 16. Rominsky, Barbara. Ephemera in the San Francisco Museum of Modern Art Researsh Library. // Art Museum Libraries and Librarianship / edited by Joan M. Benedetti. Lanham : Scarecrow press ; Art Libraries Society of North America, 2007., str. 134-137. 17. Služba obveznog primjerka NSK. URL: http://www.nsk.hr/Service.aspx?id=64 (2012-02-10) 18. Starr, Daniel A. Cataloging in the Art Museum Library. // Art Museum Libraries and Librarianship / edited by Joan M. Benedetti. Lanham : Scarecrow press ; Art libraries society of North America, 2007., str. 61-65. 19. Tanner,

Amoret.

Funeralia

in

excelsis.

URL:

http://www.ephemera-

society.org.uk/articles/funeralia.html (2011-09-21) 20. Upute za uporabu formata UNIMARC za kataložni opis sitnog tiska / izradile Dorica Blažević i Dubravka Salaj-Pušić. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2005. 21. Vinaj, Marina. Hemeroteka Muzeja Slavonije. // Informatica museologica 29, 1/2(1998), str. 62-67.

32

KNEŽEVIĆ


197 broj bibliografske jedinice

22. Vinaj, Marina. Hemeroteka. // Blago Muzeja Slavonije / urednik Mladen Radić. Osijek : Muzej Slavonije, 1997., str. 229-231. 23. Vuković-Mottl, Srna. Zavičajna zbirka. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 21, 1/4(1975), str. 17-25. 24. Zbirka sitnog tiska Croatica : upute za obradu, pohranu i osiguravanje dostupnosti / priredile Dorica Blažević, Dora Sečić, Vesna Turčin. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 1991.

KNEŽEVIĆ

33


198 broj bibliografske jedinice

Tihonija Zovko Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu - Knjižnica

ĐAKOVAČKE TISKARE I NOVINE U RAZDOBLJU OD 1853. DO 1948. GODINE Printing-houses and newspaper in Đakovo in period from 1853.-1948.

Sažetak Prva tiskara osniva se u Đakovu, koncem 19. stoljeća, zahvaljujući biskupu Strossmayeru koji je shvatio važnost tiskane riječi i tiskarstva. Za razliku od ostalih većih mjesta u Slavoniji, u Đakovu su postojale samo četiri tiskare. Međutim, održale su se dugo: Biskupijska tiskara punih 68 godina, tiskara Makse Brucka 42 godine, Kraljević i drug 37 godina, a Brandekerova tiskara 8 godina. U povijesti đakovačkih tiskara i novina postoje dva razdoblja: prvo razdoblje traje od 1880. do kraja I. svjetskog rata (Austro-Ugarska Monarhija), a drugo između dvaju ratova (Kraljevina SHS, odnosno Kraljevina Jugoslavija, Federativna Narodna Republika Jugoslavija). Prvi dio članka donosi prikaz povijesti četiriju đakovačkih tiskara koje su djelovale u razdoblju od 1880. do 1948. godine, dok drugi dio kronološki donosi prikaz osamnaest novina koje su se tiskale u istom razdoblju, a vezane su upravo za ove četiri tiskare. Ključne riječi: biskupija, tiskara, knjiga, novine, izdavaštvo, Đakovo, Slavonija Abstract The first printing-house in Đakovo was established at the end of 19. century, thanks to bishop J. J. Strossmayer who understood the importance of the printed word. In distinction from other bigger Slavonian cities, there were only four printing-houses in Đakovo. But they were open for many years: Diocesan printing-house for 68 years, Makso Bruck´s printing- house for 42 years, Kraljević i drug for 37 years, and Brandeker´sa printing house for 8 years.

ZOVKO

35


198 broj bibliografske jedinice

There are two periods of the history of printing –houses and newspaper in Đakovo: the first period is from 1880. to the end of World War I (Austro Hungarian Monarchy), and the second period is between two world wars ( Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes= the Kingdom of Yugoslavia, the Federal People´s Republic of Yugoslavia). The first part of the article is about the history of four printing- houses in Đakovo from 1880. to 1948. The second part of article is the cronological review of eighteen newspaper that were printed by these four printing-houses at the same period of time. Key words: Diocese, printing- house, book, newspaper, publishing, Slavonia Uvod Prva tiskara u Slavoniji osnovana je u franjevačkom samostanu u Osijeku 1735. godine. Nakon ove tiskare, osnivaju se tiskare u već spomenutom Osijeku, Slavonskoj Požegi, Vukovaru, Vinkovcima, Virovitici, Slavonskom Brodu, Đakovu, Iloku, Županji, Donjem Miholjcu, Našicama, Daruvaru, Pakracu i Podravskoj Slatini.1 U Đakovu su osnovane četiri tiskare koje su djelovale u vremenskom razdoblju od 1880. do 1948. godine. Prikaz njihova djelovanja slijedi povijesni okvir njihova nastanka, tj. počinje s najstarijom – Biskupijskom tiskarom, a zatim donosi prikaz ostale tri tiskare koje su djelovale u Đakovu. Tiskare Biskupijska tiskara (1880-1948) Biskupijska tiskara najstarija je đakovačka tiskara, osnovana je 1880. godine. O ustrojstvu Biskupijske tiskare 14. svibnja 1880., Gjuro Streit izvještava biskupa Strossmayera o tome što bi sve tiskara trebala posjedovati da bi se mogla osnovati: za potpunu nabavu, dovoz i namještenje svih za tiskaru nužnih sprava najviše 3700 forinti. U tu je svotu uračunata i nagrada za stručnjaka, koji bi potpuno ustrojio i preuzeo tiskaru. Takvom stručnjaku povjerila bi se nabava svih sprava jer on će najbolje znati što je za naše potrebe najnužnije da bi se dijecezanski list „Glasnik“, uz druge knjige, mogao tiskati.2

1

Usp. Malbaša, Marija. Povijest tiskarstva u Slavoniji. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1978.

Usp. Središnji nadbiskupijski arhiv u Đakovu (SNAĐ), Br.450/1880. U spomenutom spisu stoji zapisano: od namještenika - dvije osobe, tj. slagar koji ujedno treba biti i tiskar, i naučnik (šegrt) koji će okretati mašine pri 2

36

ZOVKO


198 broj bibliografske jedinice

Kraljevska podžupanija u Đakovu, 7. prosinca 1880. izdaje dozvolu „prečastnomu duhovnomu stolu biskupije bosansko-djakovačke i sriemske da u trgovištu Djakovu podigne i otvori tisakaru pod imenom „biskupijska tiskara u Djakovu“, a tom tiskarom upravlja uz točno obdržavanje postojećih zakonah svetjenik Matia Štrac koji tiskaru u svih poslovih zastupa.“3 Biskup Strossmayer zakladnim pismom broj 1125. od 8. prosinca 1880. utemeljio je mjesto trećeg prebendara u biskupiji koji bi se trebao brinuti oko dovršetka gradnje katedrale, ali bi u isto vrijeme bio i upravitelj tiskare.4 Tiskara je u prvo vrijeme bila smještena u vlastelinskoj činovničkoj kući pokraj staja iza sjemenišnog vrta. Kasnije je premještena u tvz. Bosanski kloštar gdje je prvo bila smještena u prizemlju na lijevoj, a kasnije na desnoj strani. Godine 1915. premještena je na prvi kat gdje je ostala sve do 1948. godine. Sve do 1993. godine u tom se prostoru nalazio Muzej Đakovštine i Uprava prihoda. Od 1994. do 2005. u zgradi se nalazila Teologija u Đakovu, a od 2005. Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. U vremenskom razdoblju od 8. prosinca 1880. pa sve do 28. travnja 1948. godine službu upravitelja obnašalo je ukupno deset svećenika: Mato Strac (1880-1889)5,

tisku te za pranje mašina. Upravljanje tiskarom treba povjeriti svećeniku koji je vješt u svima strukama, tičućih se tiskare i samoga posla, knjigovodstva, kao i nabave nužnih stvari. Glavnom uredniku, slagaru i tiskaru uz stan trebalo bi plaćati mjesečno otprilike 30 forinti, a sluzi uz stan i hranu 8 forinti, što bi godišnje iznosilo 456 forinti. Za svećenika koji bi preuzeo brigu o tiskari preporuča se častni gospodin Mato Strac, tadašnji kapelan zemunski, kojega treba poslati u Beč, u državnu tiskaru, gdje se treba temeljito pripraviti za svoje novo zvanje. SNAĐ, br.1194/1880. U potpisu Kralj. podžupan M. Ožegović (Dozvola je izdana od strane Kr. podžupanije u Djakovu, pod brojem 7235-1880.) 3

Usp. Zakladni list kojim je preuzv. g. biskup Josip Juraj Strossmayer utemeljio mjesto trećega prebendara.// Glasnik biskupija Bosanske i Srijemske 9, 3(1881), str. 17-19. 4

Mato Strac (Cerić, 30. rujna 1846. - Zemun, 3. veljače 1911.). Prepozit i zemunski kapelan. Dekan mitrovačkog dekanata. Župnik u Franjidolu kod Zemuna i u Zemunu. Uspješno vodio tiskaru punih deset godina. 5

ZOVKO

37


198 broj bibliografske jedinice

Mijat Senc(1890)6, Josip Lovretić (1890-1902)7, Petar Pejaković (1902-1905)8, Marinko Lacković (1906-1918)9, Ivan Sečkar ( 1919-1921)10, Matija Pavić (19211924)11, Josip Sokol (1924-1927)12, Fabijan Puhl (1928-1937)13, Rudolf Schütz ( 19371940; 1944-1948)14. Za vrijeme upravljanja Rudolfa Schütza dolazilo je do nekoliko prekida. U tim razdobljima službu upravitelja obnašali su sljedeći svećenici: Vladimir Šorš, Viktor Pospišil, Venedlin Kristek i Mitar Dragutinac.15 Godine 1948. tiskara je nacionalizirana, i s danom 28. travnja 1948. prestala je postojati. Sastavljen je inventar tiskare, a tiskara je oduzeta 28. kolovoza 1948. godine.

Mijat Senc ( Vinkovci, 26.rujna 1848.- Đakovo, 13. svibnja 1926.) Prebendar, upravitelj župe Babina Greda, dekan. 6

Imenovanje Josipa Lovretića, SNAĐ Br. 564/1890., od. 25. travnja 1890. ; Josip Lovretić ( Otok, 30. lipnja 1865.- Čardak kod Gradačca, 27. listopada 1948.), Etnolog, pisac, posebno je cijenio narodni vez. 7

Petar Pejaković ( Morović, 8. kolovoza 1865.- Đakovo, 6. lipnja 1943.). Profesor filozofije i latinskog jezika u Sjemeništu. Uzoran govornik, uživao je u djelima klasičnih pisaca. 8

Marinko Lacković ( Stari Jankovci, 23. listopada 1876.- Đakvovo, 20. svibnja 1955). Putopisac, kapelan u Srijemskoj Mitrovici, prebendar, upravitelj tiskare dvanaest godina, urednik Glasnika (1912-1917). 9

Ivan Sečkar ( Rajevo Selo, 9. kolovoza 1892.- Đakovo, 1. travnja 1962.). Uređivao „ Đakovačke pučke novine“. Surađivao u „ Hrvatskoj obrani“ - Osijek; zagrebačkoj „ Hrvatskoj straži“. Profesor u Sjemeništu od 1944. do 1962. godine. 10

Matija Pavić (Đakovo, 31. siječnja 1859. - Đakovo, 25. studenoga 1929.). Profesor u Sjemeništu (1883.-1895.), kanonik, generalni vikar od 1920. Povjesničar biskupije, objavio veći broj rasprava i članaka iz crkvene povijesti. 11

Josip Sokol (Varaždin, 30. siječnja 1887. - Đakovo, 27. kolovoza 1976.). Službovao u Otoku, Cerni i Vinkovcima. Godine 1923. imenovan začasnim konzistorijalnim prisjednikom, biskupov tajnik od 1925. godine. 12

Fabijan Puhl (Gorjani, 9. siječnja 1894.- Vinkovci, 3. svibnja 1961.). Službovao kao kapelan i župnik u Erdeviku, Karlovcima, Drenju, Piškorevcima. 13

Rudolf Schütz ( Budimpešta, 17. veljače 1907. - Đakovo, 06. kolovoza 1960.). Profesor u Bogoslovnom Sjemeništu, urednik Glasnika. 14

Usp. Lacković, Marijan. Biskupijska tiskara u Đakovu. // Glasnik biskupija Bosanske i Srijemske 42, 20 i 21 (1914), str. 175-177. ; Malbaša, Marija. Povijest tiskarstva u Slavoniji, str. 98-100. ; Pavić, Krešimir. Povijest đakovačkih tiskara. Đakovo : Muzej Đakovštine, 1987., str. 25-43.; Farkaš, Tihonija. Biskupijska tiskara u Đakovu. // Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije 129, 6(2001), str. 439-441. 15

38

ZOVKO


198 broj bibliografske jedinice

Strojevi i imovina (materijali u iznosu od dvije trećine vrijednosti) dodijeljeni su Novinsko-izdavačkom poduzeću Pobjeda iz Cetinja, a preostala trećina dodijeljena je Gradskom grafičkom poduzeću u Đakovu.16 U tiskari su objavljena djela biskupa Strossmayera, Grge Martića, Martina Nedića, Ilije Okrugića Sremca, Nikole Tordinca, I. A. Brlića, Josipa Lovretića, Matije Pavića, Milka Cepelića i mnogih drugih pisaca. Po tome je njezina uloga u povijesti hrvatskog tiskarstva prepoznatljiva, a na taj način i spomena vrijedna za povijest hrvatske književnosti.17 Uz Glasnik biskupija Bosanske i Srijemske, u ovoj tiskari tiskale su se novine: Hrvatske pučke novine, Sloga, Đakovačke pučke novine - Narodna obrana -Hrvatska obrana Hrvatska obnova i Istina. Tiskara Makso Bruck (1895-1940) Druga đakovačka tiskara osnovana je 1895. godine.18 Osnivač i vlasnik ove tiskare bio je Makso Bruck, tiskar. Podaci o njemu su, nažalost, vrlo oskudni.19 Tiskara se nalazila u ulici Franje Josipa, nekadašnji Veliki sokak, u kući koja je prvotno bila vlasništvo Milka Pinterovića. Kasniji vlasnici

kuće bili su ljekarnik Karlo Tranger, koji je

zemljište, tj. okućnicu podijelio na dva dijela. Prvi dio okućnice kupio je Adolf Dolenčić, trgovac, a drugi dio Hugo Fucks, ljekarnik. Dolenčićev dio kupio je Makso Bruck i uredio ga u malu knjižaru u kojoj je prodavao knjige, tiskanice i školske potrepštine, a tiskara je bila smještena u dvorištu. Sve donedavno u tim prostorima nalazila se

Usp. Pavić, Povijest đakovačkih tiskara , str. 88.-89.; Kovačić. Tomislav. Rudolf Schütz. // Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije 127, 7-8 (2000), str. 498.-502. 16

Podaci o knjigama tiskanim u Biskupijskoj tiskari mogu se pronaći u članku Marijana Lackovića, Biskupijska tiskara u Đakovu. ; Usp. Schütz. Rudolf. Naša tiskara i naša štampa. // Glasnik Biskupija Bosanske i Srijemske 66, 16 (1938), str. 131.-133. ; Pavić. Krešimir. Đakovačke tiskare prije I. svj. rata. // Đakovo i njegova okolica. Zbornik Muzeja Đakovštine 1(1978), str. 87.-164. Bibliografija na str. 150.-164. ; Srakić. Marin. Bibliografija knjiga, brošura, monografija i muzikalija svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije 1527-2006. 2. dopunjeno izdanje. Đakovo : Katolički bogoslovni fakultet, 2007. 17

18

Godinu osnivanja ove tiskare pronalazimo u prvoj knjizi koja je tiskana u ovoj tiskari 1895. godine, a radi se o „Izvješće o nižoj đačkoj i šegrtskoj školi“, Tisak Makse Brucka u Đakovu,1895. Usp. Pavić, Povijest đakovačkih tiskara., str. 44-45. Iscrpan prikaz što se dogodilo s vlasnikom tiskare, a poslije i sa samom tiskarom, pogledati na stranicama 46-47. 19

ZOVKO

39


198 broj bibliografske jedinice

trgovina obuće „Peko“. U 2012. godini u prostore se smjestila trgovina kozmetičkim i drugim potrepštinama DM.20 U ovoj tiskari tiskale su se troje novine21, popularni romani, nešto izvještaja, i poneko pravilo. Tiskara Matija Kraljević i drug (1909-1946) Treća đakovačka tiskara osnovana je 1909. godine. Osnivač i vlasnik ove tiskare bio je rođeni đakovčanin, Matija Kraljević, zvan Moco. Rodio se 13. rujna 1875. godine. Bio je šesto, najmlađe dijete u obitelji krojača Antuna Kraljevića i Marije r. Ferić.22 Pretpostavlja se da je pučku i šegrtsku školu polazio u Đakovu, iako nema točnih podataka. Godine 1939. izabran je u upravu Udruženja štampara u Slavoniji. Umro je u Đakovu godine 1945. i sahranjen je u obiteljskoj grobnici na đakovačkom groblju. Tiskara se nalazila u Kraljevićevoj obiteljskoj kući u Osječkom sokaku, broj 26. U ovoj tiskari tiskale su se novine23, humoristični listovi24, knjige25, te pokoji izvještaj. Kraljevićeva tiskara odigrala je u starom Đakovu vrlo važnu ulogu u političkom i društvenom životu. Nakon smrti Matije, tiskaru preuzima njegov sin Pavao koji je bio vlasnik do Zakona o nacionalizaciji 1946. godine.26 Tiskara Ivana Brandekera (1937-1945) Četvrta đakovačka tiskara osnovana je 1937. godine. Osnivač i vlasnik ove tiskare bio je Ivan Brandeker. Na početku 1937. godine (1. veljače) veći dio svoje tiskare Makso

Usp. Malbaša, Povijest tiskarstva u Slavoniji, str. 100.

20

Novine „Naše doba“ i „ Đakovština“ , „Hrvatska Đakovština“

21

Usp. Pavić, Povijest đakovačkih tiskara, str. 64.

22

Novine: „Glas slobode“, „Djakovačke pučke novine - Narodna obrana“, „Narodni list“, „Sokolski glas“

23

„Karneval“ i „ Pisanica“

24

Breznica i njezina povijest ; J.Žerav, Za kralja i dom. Crtice iz hrvatske povijesti; Pravila Hrvatskog Sokola u Đakovu; Izvještaj više pučke škole, niže dječačke i šegrtske škole; I. Kraljević, Propovijedi za sve nedilje u crkvenoj godini; Pravila pogrebnog društva; Pravila Đakovačkog šahovskog kluba; Pravila Udruženja zanatlija za srez đakovački; Dva spomen spisa u povodu 20. obljetnice Hrvatskog sokola; Z. Marković, Homiletika- nauka o crkvenom govorništvu. 25

Usp. Pavić, Povijest đakovačkih tiskara, str. 71.

26

40

ZOVKO


198 broj bibliografske jedinice

Bruck prodao je Branedekeru. Ivan Branedeker rodio se u Đakovu 6. ožujka 1913. godine, od oca Đure Brandekera i majke Ivane r. Drescher. Pučku i šegrtsku školu završio je u Đakovu. Godine 1945. tiskara je zaplijenjena, a sam Brandeker osuđen na četiri godine zatvora koje je proveo u Lepoglavi. Nakon povratka u Đakovo, zaposlio se u đakovačkoj štampariji i ondje radio kao poslovođa do godine 1954. Iste godine preselio se u Osijek i zaposlio se u NIP Štampa. Umirovljen je 1968. godine. Umro je u Osijeku 12. listopada 1972. godine u 59. godini života. Sahranjen je na osječkom Gornjogradskom groblju.27 U ovoj tiskari tiskale su se jedne novine28, nekoliko letaka, te jedna knjižica „Pravila Pogrebnog društva za Đakovo i okolicu“, tiskana 1938. godine. Novine „Novine, ako žele da se javnosti nametnu, da ih ljudi sami traže, moraju biti tehnički na visini, opskrbljene mnogim slikama, imati po mogućnosti što veći broj stranica, a također po mogućnosti što nižu cijenu. Bez toga ne ide i svi oni, koji drukčije misle, žive u potpunoj iluziji.“ zapisao je u svom članku Naša tiskara i naša štampa urednik Glasnika i upravitelj Biskupijske tiskare Rudolf Schütz 1938. godine.29 Novine su vrlo važan svjedok kulturne razine jednog grada i kraja, tj. one su značajan izvor za proučavanje političkih, kulturnih i drugih zbivanja.30 Prikaz novina poredan je kronološki, a podijeljen je u dva dijela: od 1853. do 1918. i od 1918. do 1948. godine. Đakovačke novine od 1853. do 1918. Prve đakovačke novine pojavljuju se 1853. godine. List pod nazivom „ Svećenik“ „izdavao“ je Zbor duhovne mladeži u razdoblju od tri godine (1853.-1856.), a bio je

27

Usp. Pavić, Isto, str. 75-76.

28

„Hrvatska Đakovština“

29

30

Schütz, Naša tiskara i naša štampa, str. 132.

Usp. Važnost novinstva. // Djakovačke pučke novine : Glasilo hrvatske pučke stranke 4, 31 (1923), str. 1-2.

ZOVKO

41


198 broj bibliografske jedinice

namijenjen članovima Zbora. List nije bio tiskan, nego pisan rukom, a čitao se na javno, na sastancima Zbora.31 Prvi broj Glasnika biskupija Djakovačko-Sriemske32 objavljen je 15. siječnja 1873. godine. Osnova ob izdavanju diecezanskoga Lista u Djakovu napisao je 16. rujna 1871. Julij Liebbald Ljubojević, profesor, ujedno i prvi urednik ovoga lista.33 Osnova sadrži petnaest članaka. U Članku br. 12. govori se o sadržaju lista: „Sadržaj lista opredjeljuje se veći isti mu cilj, biti će dakle posve praktičan i za život uporaviv. Poimence pak amo spadaju: Praktične rasprave o bogoslovnih predmetih i obće. Oglašivanje i tumačenje crkvenih zakona i biskupijskih naredaba, poglavito onih, koje preč. duh. Stol odredio bude. Liturgička pitanja o sv. missi, svetotajstvih i blagoslovinah. Zakoni gradjanski tičući se svećenstva. Ponavljanje starijih naredaba mladjemu svećenstvu nepoznatih. Razglabanje crkvenih takozvanih dnevnih pitanja. Kratke opomene iz homiletike i katehetike. Casus conscinetiae sa riešenjem. Izvadci iz kotarskih korona. Ulomci iz poviesti naše biskupije. Dopisi iz biskupije. Predlozi biskupijskoga svećenstva. Kratke ocjene valjanih knjiga. Promjene u svećenstvu.„

Urednik Lista bio je bogoslov Šišman Bunjik. Predsjednik Zbora bio je Fredo Filipović. Usp. Kalmar. Josip. Djelatnost Zbora duhovne mladeži đakovačke 1941.-1856. // Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije 124, 5 (1996), str. 310.-312. 31

Usp. Cepelić. Milko; Pavić. Matija. Josip Juraj Strossmayer, biskup bosansko-djakovački i sriemski god. 1850.1900. Zagreb : Tisak Dioničke tiskare, 1900-1904., str. 227.-239. Od godine 1873. do 1878. tiskan je kao Glasnik biskupije Djakovačko-Sriemske; od 1879. do 1945. kao Glasnik biskupija Bosanske i Srijemske. 32

SNAĐ, br. 1077/1871.

33

42

ZOVKO


198 broj bibliografske jedinice

Glasnik je tiskan svakog 15. i 30. u mjesecu. Od 1873. do 1881. list je tiskan u Osijeku, u tiskari Vatroslava Mederšickog34, potom u tiskari Jakoba Franka35, Pfeifferovoj tiskari36, a naposljetku u Šandorovoj tiskari37. Od 1881. pa sve do 1945. Glasnik je tiskan u Biskupijskoj tiskari u Đakovu. 38 U prvom broju za godinu 1873. nalazi se izjava iz koje se vidi razlog zbog kojeg biskup Josip Juraj Strossmayer inicira tiskanje lista: „Glavnom zadaćom Glasniku bit će: u službenom svom dielu razglašivati po biskupiji naredbe i okružnice preč. Ordinarijata, a uz to i dokinuti bar s većinom po svećenstvu tegobno prepisivanje istih“.39 To nije bio jedini razlog zbog kojeg se list počeo tiskati. U uvodniku prvoga broja zapisano je: „Osim službenih izvješća želimo Glasnikom promicati također praktično obrazovanje svećenstva. Glasnik nije list strogo znanstvena smiera, niti mu je zadaćom višji razvitak bogoslovskih nauka. Nasuprot u praktični život svećenstva što dublje posegnuti, pastirsko uredovanje, što poukom, što savjetom olahkotiti: to je cilj, za kojim naumismo poći. Da nam pako rieč:“ praktično obrazovanje“ nije puka fraza, nego da ju u pravom smisli svhaćamo, o tom uvjerava svakoga raznoliki sadržaj lista što u služb. okružnici br. 1156-1971. što u javnih glasilih. Uz takav sadržaj i prava nadamo se, da će Glasnik omiljeti svakomu svećeniku te krepke podpore naći širom po domovini.“40 Od početka svog izlaženja pa do godine 1944. tiskan je godišnje u 24 broja. U 1945. godini tiskano je samo 5. brojeva.41 Usp. Malbaša. Marija. Sto dvadeset i pet godina štamparske djelatnosti u Osijeku (nastavak). // Osječki zbornik 5 (1956), str. 228. ; Usp. Malbaša, Povijest tiskarstava u Slavoniji, str. 35-36. 34

35

Glasnik za godinu 1874., Usp. Malbaša, Sto dvadeset i pet godina…, str. 230.

36

Usp. Malbaša, Povijest tiskarstva u Slavoniji, str. 39-43.

37

Usp. Isto, str. 38-39.

Usp. Šuljak, Andrija. Glasnik / Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije utemeljen da usmjerava, potiče i bilježi život i djelovanje mjesne Crkve. // Diacovensia 6, 1(1998), str. 19-28. 38

39

Naša namjera. // Glasnik biskupije Djakovačko-Sriemske 1, 1(1873), str. 1.

Naša namjera., str. 1. Godine 1922. Glasnik je ušao u svoje jubilarno 50. godište. Tom prigodom Matija Pavić piše svoj prilog „Glasnik biskupija bosanske i srijemske, „ tečaj pedeseti“. // Glasnik Biskupija Bosanske i Srijemske. 50, 1(1922), str., 5.-7.; 2, str. 13.-15..; 4, str. 31.-33.; 5, str.38.-40.;7, str. 56.-57.; 8, str, 64.; 9, str. 71.72.; 11, str. 91.-92.; 12, str. 96.-97.; 13, str. 104.-105.; 15, str. 117.-119.; 16, str. 129.-130.; 17, str. 134.-136.; 19, str. 152.-153.; 21, str. 168.-170.; 22, str. 179.-180. 40

Nakon 1945. godine Glasnik mijenja ime u Vjesnik Đakovačke biskupije (godine 1948.), a potom u Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije. Od tada se godišnje tiska u 12 brojeva. Pod tim nazivom tiskan je do mjeseca 41

ZOVKO

43


198 broj bibliografske jedinice

U razdoblju od 1873. pa sve do 1945. godine ukupno je tiskano 72 godišta; 1667 pojedinačnih primjeraka i 6 priloga.42 Kroz to razdoblje bilo je trinaest glavnih urednika: Dr. Julije Liebbald-Ljubojević (1873); Dr. Ivan Koharić (1873-1874); Dr. Mijat Kučera (1874); Dr. Josip Paus (18741876); Dr. Josip Kuhner (1876-1890)43; Matija Pavić (1890-1895)44; Dr. Alojzije Vincetić (1896-1911); Marinko Lacković (1912-1917); Dr. Andrija Živković (19181920); Dr. Andrija Spiletak (1921-1927); Dr. Zvonimir Marković (1928-1940); Dr. Pero Ivanišić (1941-1942); Dr. Rudolf Schütz (1942-1945).45 Novine „Naše doba“ tiskane su u svega 2 broja 1902. godine u tiskari Makse Brucka. O ovim novinama znamo jako malo. U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici nije sačuvan ni jedan primjerak. Pretpostaviti je da su se možda sačuvale u kojoj privatnoj knjižnici. Naše doba bijahu madžarsko glasilo. 46 Prvi broj Hrvatskih pučkih novina tiskan je 5. prosinca 1907. Novine su izlazile sve do 1913. godine. Bile su glasilo đakovačkih pravaša te su u zaglavlju lista bila otisnuta gesla: „Sve za vjeru i za domovinu. Bog i Hrvati!“. Sadržajno novine su donosile: uvodnik, politički pregled, mjesne vijesti, gospodarska pitanja i podlistak namijenjen kulturi.47 Odgovorni urednik bio je dr. Alojzije Vincetić48, a tiskale su se u Biskupijskoj

lipnja 2008. kada ponovno mijenja ime u Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije i dalje nastavlja svoju 140- godišnju tradiciju. Godine 1997. Vjesnik je slavio svoju 125. obljetnicu izlaženja. Više o tome pogledati: Šuljak. Andrija. Glasnik/ Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije utemeljen da usmjerava, potiče i bilježi djelovanje mjesne Crkve, str. 19.-28. Usp. Maroslavac. Stjepan. Povijesni pregled Vjesnika. // Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije 136, 11-12 (2008), str. 1013-1014. 42

Razrješenje dr. Mije Kuhnera, SNAĐ, br. 357/1890., od 28. veljače 1890. Za godinu 1878. urednikova godišnja plaća iznosila je 200 forinti, a tiskari se za dotiskivanje lista i priloga plaćalo 558 forinti. SNAĐ, br. 317/1880. 43

Imenovanje Matije Pavića, SNAĐ, br. 357/1890. od 28. veljače 1890.

44

Usp. Srakić. Marin. Urednici i suradnici Glasnika/ Vjesnika od 1873. do 1997. godine.// Diacovensia 6, 1(1998), str. 30.-43. 45

Usp. Pavić. Krešimir. Đakovačko novinstvo 1918.-1928.// Đakovački vezovi, prigodna revija 1981., str. 38.

46

Prilikom dolaska biskupa Ivan Krapca u Đakovo 1911. novine su tiskane na finom papiru i s biskupovom biografijom. 47

Usp. Žabarović. A. Uspomeni blagopokojnog prelata i župnika dr. A. Vincetića.// Glasnik biskupija Bosanske i Srijemske 58, 14 (1930), str. 121-122. 48

44

ZOVKO


198 broj bibliografske jedinice

tiskari sve do 1910. godine. Godine 1910. novine se tiskaju u Tiskari Kraljević. Zadnji 225. broj tiskan je 28. studenoga 1913. godine. Ukupno je tiskano pet godišta.49 Prvi broj lista za politiku, trgovinu, obrt i gospodarstvo Đakovština izašao je 1. studenog 1911. godine. Odgovorni urednik i izdavač bio je Makso Bruck, đakovački tiskar, u čijoj su se tiskari ove novine i tiskale.50 Novine se, nažalost, nisu dugo tiskale. Zadnji 96. broj izašao je 19. siječnja 1913. godine. Hrvatska samostalna stranka izdaje prvi broj glasila Đakovačke hrvatske pučke novine 7. prosinca 1913. godine. Odgovorni urednik, vlasnik i izdavač bio je dr. Ivan Ribar, đakovački narodni zastupnik u Hrvatskom saboru.51 Ukupno je tiskano 34 broja ovih novina. Đakovačke novine od 1918. do 1945. Glas Slobode (1918-1921) bilo je glasilo Mjesnog odbora u Đakovu. Prvi broj izašao je bez datuma 1918. godine (pretpostavlja se između 6. listopada i 14. studenog kada je tiskan drugi broj). Urednik ovih novina bio je Andro Morić. Novine su tiskane u tiskari M. Kraljevića, kao izvanstranački list. Razloge pokretanja ovog lista pronalazimo u četvrtom broju, u kojem stoji zapisano „Mjesni odbor Narodnog vijeća u Đakovu pokrenuo je list, da Đakovo i kotar opet mogu biti informirani u prvom redu o našim domaćim prilikama, a napokon onim mjesnim.“52 List je od 1919. godine postao stranačko glasilo. Posljednji broj objavljen je 31. prosinca 1921. godine. Stranka Hrvatska zajednica koja je okupljala sitno građanstvo, izdaje tjednik „ Sloga „ 3. listopada 1919. godine.53 Tjednik je tiskan u Biskupijskoj tiskari, a odgovorni urednik bio je I. Gabut. Prvi broj izašao je u nedjeljno jutro, a ostali brojevi tiskali su se subotom popodne. Tjednik je imao uglavnom četiri stranice. Objavljivao je dosta

Usp. Pavić. Krešimir. Đakovačke novine prije prvog svjetskog rata.// Đakovački vezovi. Prigodna revija 1975., str. 11. 49

50

Usp. Pavić, Povijest đakovačkih tiskara, str. 44-62.

51

Usp. Horvat. Rudolf. Slavonija I i II. Vinkovci: Privlačica, 1994., str. 77.

52

Pavić, Đakovačko novinstvo 191.-1928., str. 38.

Usp. Miškulin. Ivica. „Sloga“- prilog proučavanju đakovačkog novinstva. // Zbornik Muzeja đakovštine 7 (2005), str. 7-24. 53

ZOVKO

45


198 broj bibliografske jedinice

članaka i bilješki o đakovačkim prilikama. Posljednji broj lista, broj 52 objavljen je 31. prosinca 1920. godine.54 Prvi broj Glasila Hrvatske pučke stranke Djakovačke pučke novine tiskane su 10. travnja 1920. godine u Biskupijskoj tiskari. Izdavao ih je konzorcij, a glavni urednik bio je Janko Poznič. U prvom broju , tiskanom dana 10. travnja 1920. pojašnjava se razlog tiskanja ovih novina: “Ako uzmete u obzir razvoj organizacije Hrvatske pučke Stranke u Djakovu, a pogotovo u okolici, to jest u našem kotaru - ne će vam biti čudno, da smo u ovo doba skupoće pokrenuli svoje organizacijsko glasilo. Politički se život razvija polako u odredjene smjerove, koji se medjusobno jasno razlikuju već sada, ili će barem u najkraće vrijeme jasno razlikovati. To je dobro. - Valja zato jednoj stranci, kakova je Hrvatska Pučka Stranka, skrbiti da s opširnim svojim programom u svim potankostima upozna što više one slojeve, za koje ima u prvom redu da skrbi: a to je seljački, obrtnički i radnički stalež.“55 Od broja 5. 1921. godine urednikom je imenovan Ivan Sečkar.56 List je izlazio subotom na četiri stranice. Novine su izlazile do 1923. godine. Nakon toga promijenile su ime i tiskaju se pod nazivom Narodna obrana. Pod tim nazivom tiskat će se do 1941. godine. Prvi broj objavljen je 5. siječnja 1924. godine. Urednik je Martin Wüscht, a tiskaju se u Biskupijskoj tiskari. List je objavljivao podlistke, a prvi je od đakovačkih novina češće tiskao fotografije. Novine će se tiskati do počeka II. svjetskog rata pod nazivima“ Narodna obrana“ ( od 1. broja za godinu 1931. list ima novi podnaslov: list za prosvjetu, gospodarstvo i društveni život). Wüscht umire 1932. godine, a uredništvo novina preuzima dr. Matija Petlić,57 profesor teologije, koji je ujedno bio

Usp. Pavić, Đakovačko novinstvo 1918-1928., str. 39.

54

55

Zašto izlazimo? // Djakovačke pučke novine: glasilo Hrvatske Pučke stranke 1, 1(1920), str. 1.

Usp. Marijanović. Luka. Kulturno-prosvjetna i preporodna djelatnost profesora i studenata Đakovačke bogoslovije. // Diacovensia 4, 1(1996), str. 135. Poslije njega urednikom su imenovani Antun Janošy (od br. 36 (1922) do broja 33 (1923) i Martin Wüscht. 56

Matija Petlić ( Petrijevci, 12. veljače 1899. - Beograd, 25. kolovoza 1963.), profesor apologetike i dogmatike. Surađivao u novinama: Riječke novine, Blagovest, Novina, Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije, Luč, Narodna prosvjeta, Naš list, Slavonac. Bio urednik Glasnika nadbiskupije beogradske. 57

46

ZOVKO


198 broj bibliografske jedinice

vlasnik i izdavač. Godine 1933. uredništvo preuzima dr. Pero Ivanišić,58 profesor u Bogoslovnom sjemeništu. Te godine promijenio se i izdavač. Novine izdaje konzorcij “Narodne obrane“. Posljednji urednik bio je dr. Josip Pavlović.59 Novine su tiskane u Biskupijskoj tiskari i u tiskari Matije Kraljevića. Novine su objavile veliki broj članaka o povijesnim i kulturnim događajima Đakova. U njima po prvi puta susrećemo sustavnije tiskanje fotografija.60 Godine 1935. od broja 28. novine mijenjaju ime u „Hrvatska obrana“, a za vrijeme II. svjetskog rata tiskaju se kao „Hrvatska obnova.“ (od nedjelje 11. svibnja 1941., kao godište 1 (22), broj 1 (15)). Zadnji broj 21 (35) tiskan je 5. listopada 1941.61 Jugoslavensko napredno glasilo Narodni list (1922.-1928.), svoj prvi broj objavio je 3. lipnja 1922. godine. Tiskao se svake subote, na četiri lista. Izdavač je bio konzorcij, a glavni urednik dr. Žiga Spitzer. Tiskao se u tiskari M. Kraljević. Od drugog godišta urednik je A. Morić, a 1924. Stjepan Ivezić. List zastupa radikalnu jugoslavensku ideju narodnog i državnog jedinstva u naprednom pravcu.62 Posljednji 35. broj tiskan je 25. kolovoza 1928. godine. Dva lista humorističnoga sadržaja Karneval (1923.-1924.) i Pisanica (1923.) tiskali su se u tiskari Matije Kraljevića. Odgovorni urednik Karnevala i Pisanica bio je Štefan Zebi z´Velike Gorice tj. Stjepan Fink. Novine su tiskane u veličini 24 x 31,5 cm, imale su osam numeriranih i četiri nenumerirane stranice.63

Pero Ivanišić ( Vrbica, 21. lipnja 1900. - Vukovar, 1. rujna 1946.), profesor filozofije, dogmatske teologije i crkvenoga pjevanja. Surađivao u novinama: Luč, Hrvatska prosvjeta, Duhovni život, Sveta Cecilija i Bogoslovska smotra. Osobito se isticao na polju crkvene glazbe. 58

Josip Pavlović ( Petrovaradin, 1. veljače 1905. - Đakovo, 14. kolovoza 1984.), profesor filozofije i ascetike na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu. Surađivao je u Glasniku i Bogoslovskoj smotri. 59

Usp. Djakovačka katedrala u plamenu.// Narodna obrana. List za prosvjetu, gospodarstvo i društveni život.15, 26 (1933), str. 1.3; Nakon požara, broj. 27 , str. 1.-3. ; Strossmayerova se crkva obnavlja 39, str. 1.-3.; Prikaz rada oko obnove đakovačke katedrale, broj. 52, str. 1.-3. 60

„Nakon toliko godina izlaženja naš list privremeno nestaje s pozornice našeg javnog života. Šaljući našim prijateljima ovu poruku, ne možemo, a da se ne sjetimo svih onih, koji su imali toliko razumijevanje i ljubavi za katolički štampu, te svojim nastojanjem omogućili, da je naš list mogao kroz tako dugo vremena i u dosta teškim okolnostima vršiti svoju misiju“. Uredništvo i uprava „Hrvatske obnove“. Poruka našim prijateljima.// Hrvatska obnova. List za prosvjetu, gospodarstvo i društveni život 1 (23), 21 (35) (1941), str. 4. 61

62

Usp. Pavić, Đakovačko novinstvo 1918.-1928., str. 39.

63

Usp. Pavić, isto, str. 40.

ZOVKO

47


198 broj bibliografske jedinice

Sokolsko društvo u Đakovu pokrenulo je izdavanje novina Sokolski glasnik (1928.1931.). Novine su se tiskale u tiskari Matije Kraljevića, a prvi je broj ugledao svjetlo dana 3. studenoga 1928. godine. Odgovorni urednik bio je Adolf Rac. Izlazio je svake subote na četiri stranice. Od broja 35. urednik je Andro Morić, koji je novine uređivao četiri mjeseca, a potom je opet urednik Adolf Rac. Ukupno je objavljeno četiri godišta.64 U Đakovu je tiskan i Vatrogasni vjesnik, Glasilo Vatrogasne zajednice Savske banovine. Od početka 1931. godine u Đakovu je tiskan tjednik Ruske novine (1931.).65 Uređivao ih je piškorevački grkokatolički župnik Mihajlo Firak. Dvije godine kasnije pokrenuo je ruske novine Ridne slovo tj. Rođena riječ (1933.).66 Tjedni informativni list, novine Hrvatska Đakovština (1937.-1938.) tiskane su u tiskari Makse Brucka, a poslije u tiskari Ivana Brandekera. Izdavač i urednik bio je Dragutin Majer. Izlazio je subotom, a prvi broj tiskan je 13. veljače 1937. godine. 67 Za povijest Đakova i Đakovštine značajan je 48. broj ovih novina u kojem je donesen popis đakovačkog stanovništva. Tiskana su dva godišta novina, a krajem 1938. godine novine su prestale izlaziti. „Istina“ (1946.) su bile novine koje je izdavao Biskupski ordinarijat u Đakovu, a tiskale su se u Biskupijskoj tiskari. Urednik je bio Ivan Sečkar. Tiskale su se na 12 stranica, a ukupno je tiskano 16 brojeva. U prvom broju pod naslovom Zašto izlazimo, donose se razlozi tiskanja: „Istinu pokrećemo zato što ne želimo, da se vječna ISTINA ponovo objavi na izuzetan i za nas tako strašan način, uz prasak eksplozija, tutanj topova, smrtne jecaje i tjeskobe, nego želimo, da u duhu Božjih planova prihvatimo Njegovu evanđeosku vijest, radosnu i milu, kako se svijetu objavila po Isusu Kristu. Istina će zato u duhu evanđeoske nauke visoko dizati stijeg ljudskoga dostojanstva, upozoravajući neprestance, da je njegov

64

65

Usp. Pavić, Krešimir. Đakovačko novinstvo 1929.-1941. // Đakovački vezovi. Prigodna revija 1984., str. 29.

Usp. Narodna obrana .List za prosvjetu, gospodarstvo i kulturni život 12 (7), 34 (1931), str. 6.

“Uz Ruske Novine, koje se štampaju u našoj tiskari za grkokatoličke vjernike u Jugoslaviji izlazi sada uporedo i mjesečnik u književnom rusinskom jeziku pod naslovom Ridne Slovo, što znači Rođena riječ. Oba lista uređuje otac Mihajlo Firak, župnik piškorevački“. Novi rusinski list u Djakovu. // Narodna obrana 14 (10), 17 (1933), str. 6. 66

Usp. Pavić, Đakovačko novinstvo 1929-1941., str. 30.

67

48

ZOVKO


198 broj bibliografske jedinice

poziv daleko uzvišeniji od sve zemaljštine, od svega prolaznoga“. 68 Uz uvodnik, rubrike novina su: Iz katoličkog svijeta, Liturgijski kalendar, Domaće vijesti, Roman u nastavcima, Vijesti iz đakovačke župe. Pojedini brojevi (od 3. do 6., br. 8-11) tiskani su na masnom papiru. Zadnji broj tiskan je 12. svibnja 1946. godine.69 U razdoblju od 1853. do 1948. godine u Đakovu je izlazilo ukupno osamnaest novina. Jedine novine koje su sve ovo vrijeme kontinuirano izlazile bile su Glasnik biskupija Bosanske i Srijemske. Zaključak Prva tiskara osniva se u Đakovu, koncem 19. stoljeća, zahvaljujući biskupu Strossmayeru koji je shvatio važnost tiskane riječi i tiskarstva. Za razliku od ostalih većih mjesta u Slavoniji, u Đakovu su postojale samo četiri tiskare. Međutim, održale su se dugo: Biskupijska tiskara punih 68 godina, tiskara Makse Brucka 42 godine, Kraljević i drug 37 godina, a Brandekerova tiskara 8 godina. U povijesti đakovačkih tiskara i novina postoje dva razdoblja: prvo razdoblje traje od 1880. do kraja I. svjetskog rata (Austro-Ugarska Monarhija), a drugo između dvaju ratova ( Kraljevina SHS, odnosno Kraljevina Jugoslavija). Kulturno-povijesna značajka prvog razdoblja vezana je za vrijeme života i djelovanja biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Književni krug koji je tada djelovao okupljen oko biskupa, vrijedno se bavio književnošću, etnografijom, historiografijom i književnom poviješću. Za svoj rad imali su dobre uvjete: knjižnicu (Biskupijsku knjižnicu, knjižnicu biskupa Strossmayera i Sjemenišnu knjižnicu), časopis „Glasnik biskupija Bosanske i Srijemske“ i, što je bilo jako važno, imali su tiskaru. U tom vremenu tiskan je veći broj znanstvenih i književnih dijela. Drugo razdoblje nakon završetka I. svjetskog rata bilo je obilježeno povijesnim i političkim previranjima te II. svjetskim ratom. U tim i takvim vremenima tiskare i novine u Đakovu nastavljale su uporno svoju izdavačku djelatnost. Đakovačke tiskare bile su manje radionice s nekoliko zaposlenih djelatnika. Nisu posjedovale puno strojeva, a uz njih su postojale knjigovežnice i knjižare. Vlasnici

68

69

Istina. 1, 1 (1946), str. 2.

Usp. Marijanović, Kulturno-preporodna djelatnost…, str. 135.

ZOVKO

49


198 broj bibliografske jedinice

tiskara bili su sami tiskari. Izuzetak je od toga Biskupijska tiskara. Ona je bila vlasništvo Biskupije te je imala svoje zaposlenike. U Đakovačkim tiskarama tiskale su se, uz knjige i novine, školski izvještaji, pravila i knjige za potrebe biskupije (šematizmi, direktoriji, kalendari i sl.), razne tiskanice, plakati. Knjige i novine tiskale su se na hrvatskom, latinskom, njemačkom i rusinskom jeziku. Literatura: Cepelić, Milko ; Pavić, Matija. Josip Juraj Strossmayer, biskup bosansko-djakovački i sriemski god. 1850.-1900. Zagreb : Tisak Dioničke tiskare, 1900-1904. Djakovačka katedrala u plamenu. // Narodna obrana. List za prosvjetu, gospodarstvo i društveni život.15, 26 (1933), str. 1-3. Farkaš, Tihonija. Biskupijska tiskara u Đakovu. // Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije 129, 6 (2001), str. 439-441. Horvat, Rudolf. Slavonija I i II. Vinkovci : Privlačica, 1994. Kalmar, Josip. Djelatnost Zbora duhovne mladeži đakovačke 1941-1856. // Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije 124, 5 (1996), str. 310-312. Kovačić, Tomislav. Rudolf Schütz. // Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije 127, 7-8 (2000), str. 498-502. Lacković, Marijan. Biskupijska tiskara u Đakovu. // Glasnik biskupija Bosanske i Srijemske 42, 20 i 21 (1914), str. 175-177. Malbaša, Marija. Povijest tiskarstva u Slavoniji. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1978. Malbaša, Marija. Sto dvadeset i pet godina štamparske djelatnosti u Osijeku (nastavak). // Osječki zbornik 5 (1956), str. 209-232. Marijanović, Luka. Kulturno-prosvjetna i preporodna djelatnost profesora i studenata Đakovačke bogoslovije. // Diacovensia 4, 1 (1996), str. 109-145. Maroslavac, Stjepan. Povijesni pregled Vjesnika. // Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije 136, 11-12 (2008), str. 1013-1014. Miškulin, Ivica. „Sloga“- prilog proučavanju đakovačkog novinstva. // Zbornik Muzeja đakovštine 7 (2005), str. 7-24.

50

ZOVKO


198 broj bibliografske jedinice

Nakon požara. // Narodna obrana. List za prosvjetu, gospodarstvo i društveni život 15, 27 (1933), str. 1-3. Naša namjera. // Glasnik biskupije Djakovačko-Sriemske 1, 1 (1873), str. 1. Novi rusinski list u Djakovu. // Narodna obrana 14 (10), 17 (1933), str. 6. Pavić, Krešimir. Povijest đakovačkih tiskara. Đakovo : Muzej Đakovštine, 1987. Pavić, Krešimir. Đakovačke novine prije prvog svjetskog rata. // Đakovački vezovi. Prigodna revija 1975., str. 10-11. Pavić, Krešimir. Đakovačke tiskare prije I. svj. rata. // Đakovo i njegova okolica. Zbornik Muzeja Đakovštine 1 (1978), str. 87-164. Pavić. Krešimir. Đakovačko novinstvo 1918-1928. // Đakovački vezovi, prigodna revija 1981., str. 38-40. Pavić, Krešimir. Đakovačko novinstvo 1929-1941. // Đakovački vezovi. Prigodna revija 1984., str. 29-30. Pavić, Matija. Glasnik biskupija bosanske i srijemske, „tečaj pedeseti“. // Glasnik Biskupija Bosanske i Srijemske. 50, 1 (1922), str., 5-7; 2, str. 13-15; 4, str. 31-33.; 5, str.38-40 ; 7, str. 56-57; 8, str, 64; 9, str. 71-72; 11, str. 91-92; 12, str. 96-97; 13, str. 104-105; 15, str. 117-119.; 16, str. 129-130; 17, str. 134-136; 19, str. 152-153; 21, str. 168-170; 22, str. 179-180 Prikaz rada oko obnove đakovačke katedrale. // Narodna obrana. List za prosvjetu, gospodarstvo i društveni život 15, 52 (1933), str. 1-3 Schütz, Rudolf. Naša tiskara i naša štampa. // Glasnik Biskupija Bosanske i Srijemske 66, 16 (1938), str. 131-133 Srakić, Marin. Bibliografija knjiga, brošura, monografija i muzikalija svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije 1527-2006. 2. dopunjeno izdanje. Đakovo : Katolički bogoslovni fakultet, 2007. Srakić, Marin. Urednici i suradnici Glasnika/Vjesnika od 1873. do 1997. godine. // Diacovensia 6, 1 (1998), str. 30-43. Središnji nadbiskupijski arhiv u Đakovu, spisi 1871. godina Središnji nadbiskupijski arhiv u Đakovu, spisi 1880. godina Središnji nadbiskupijski arhiv u Đakovu, spisi 1890. godina Strossmayerova se crkva obnavlja. // Narodna obrana. List za prosvjetu, gospodarstvo i društveni život 15, 39(1933), str. 1-3.

ZOVKO

51


198 broj bibliografske jedinice

Šuljak, Andrija. Glasnik / Vjesnik Đakovačke i Srijemske biskupije utemeljen da usmjerava, potiče i bilježi život i djelovanje mjesne Crkve. // Diacovensia 6, 1(1998), str. 19-28. Uredništvo i uprava „Hrvatske obnove“. Poruka našim prijateljima. // Hrvatska obnova. List za prosvjetu, gospodarstvo i društveni život 1(23), 21(35) (1941), str. 4. Važnost novinstva. // Djakovačke pučke novine : Glasilo hrvatske pučke stranke 4, 31(1923), str. 1-2. Zakladni list kojim je pruzv. g. biskup Josip Juraj Strossmayer utemeljio mjesto trećega prebendara.// Glasnik biskupija Bosanske i Srijemske 9, 3(1881), str. 17-19. Zašto izlazimo? // Djakovačke pučke novine: glasilo Hrvatske Pučke stranke 1, 1(1920), str. 1. Žabarović, A. Uspomeni blagopokojnog prelata i župnika dr. A. Vincetića. // Glasnik biskupija Bosanske i Srijemske 58, 14 (1930), str. 121-122.

52

ZOVKO


199 broj bibliografske jedinice

Marija Erl-Šafar Odjel za kulturologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

PROSVJETITELJSKA DJELATNOST JOSIPA JURJA STROSSMAYERA Josip Juraj Strossmayer's Educational Endeavours

Sažetak U godini

obilježavanja 150. obljetnice Akademije (HAZU/JAZU) važno je podsjetiti

knjižničarsku javnost na doprinos utemeljitelja Akademije i zagrebačkog Sveučilišta đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera. U svrhu ovoga rada, istražena je i analizirana građa, kulturno-povijesne činjenice o udjelu Strossmayera u političkom, javnom i kulturnom životu Hrvatske te njegovu doprinosu prosvjeti i kulturi. Istraživani su i analizirani Strossmayerovi govori, rasprave, korespondencija, znanstveni članci o Strossmayeru, dokumentarij biskupovih suvremenika te tisak. Svojim načelom „prosvjetom k slobodi“ biskup Strossmayer pokreće i novčano pomaže osnivanje Akademije, Zagrebačko sveučilište i mnoge druge kulturne i obrazovne institucije i društva. Nije samo darivao kulturne institucije i društva u domovini Hrvatskoj, nego je to činio i drugim slavenskim narodima. Čitaonice su šezdesetih godina 19. stoljeća važna povijesna kategorija kulturnog i političkog djelovanja Hrvata i drugih slavenskih naroda

koje prepoznaju značaj utemeljenja Akademije i doprinos Strossmayera

prosvjetno-kulturnom dignitetu naroda. Na 150. obljetnicu Akademije (HAZU/JAZU) važno je sjetiti se eminentnog intelektualca, političara i crkvenog dostojanstvenika druge polovice 19. stoljeća. Svojim djelima zabilježio je trajno svoje ime u sjećanje hrvatskog naroda. Ključne riječi: Josip Juraj Strossmayer, HAZU, zagrebačko Sveučilište, čitaonice.

ERL-ŠAFAR

53


199 broj bibliografske jedinice

Summary On 150th anniversary of the Academy (HAZU/JAZU) the librarian populace should be reminded of the contribution to culture, education and science made by the Academy founder Josipa Juraj Strossmayer. Bio-comparative method was used to research and analyse the material – the historical and cultural facts - about the part Strossmayer played in Croatian political, public and cultural life, and about his contribution to the enlightenment and culture. We researched and analysed Strossmayer’s speeches, discussions, correspondence as well as scientific papers about Strossmayer, documents belonging to his contemporaries, and the press. With motto “enlightenment for freedom” Archbishop Strossmayer initiates and finances the Academy, Zagreb University and many other cultural and educational institutions and organisations. He was a benefactor not only to the cultural and educational institutions in his homeland, but also to other Slavonic nations. For example, in the 1860s the reading rooms were an important category of cultural and political activities among Croats and other Slavic nations. On the 150th anniversary of the Academy (HAZU/JAZU), it is important to be reminded of this eminent intellectual, politician, and Church dignitary. His deeds are imprinted in the Croats’ collective memory. Key words: Josip Juraj Strossmayer, Croatian Academy of Arts and Sciences, Zagreb University, reading rooms.

Uvod Biskup Josip Juraj Strossmayer ostavio je značajan trag u hrvatskoj povijesti i kulturi u drugoj polovici 19. stoljeća o čemu postoji opsežna arhivska građa i literatura. Znanstveni interes za Strossmayera i njegova djela nije prestajao, organizirani su znanstveni skupovi,projekt Corpus Strossmayeranum, tiskani zbornici. 1 U Osijeku je koncem dvadesetog stoljeća pokrenut veliki znanstveni projekt Corpus Strossmayeranum na Pedagoškom fakultetu,danas Filozofski fakultet u Osijek.U okviru ovog projekta Pedagoški fakultet Osijek uz pokroviteljstvo JAZU Zagreb organizirao je 1990. godine veliki međunarodni znanstveni skup O Josipu Jurju 1

54

ERL-ŠAFAR


199 broj bibliografske jedinice

Upravo je Strossmayer bio pokretač i pokrovitelj nacionalne misli i kulture. Načelom „prosvjetom k slobodi“ i „sve za vjeru i domovinu“ pokreće i novčano pomaže osnivanje Akademije/JAZU te poklonivši joj svoju zbirku umjetnina, osniva se i akademijina Galerija. Strossmayer novčano pomaže i osnivanje zagrebačkog Sveučilišta, koje je uz Akademiju "najjače uporište za razvoj znanstvene misli i školstva u Hrvatskoj"2, a pomaže i osnivanje mnogih drugih kulturnih, obrazovnih institucija i društava i sakralnih spomenika. Također i "sama hrvatska književnost može bez imalo rezerve stajati pri izjavi kako od Augusta Šenoe dalje, teško je naći hrvatskoga književnika koji od Strossmayera nije dobio pomoć, ako mu se obratio"3. Narodno zajedništvo slavenskih naroda uspostavljeno putem kulture i prosvjete trebalo je biti jamstvo pune emancipacije južnoslavenskih naroda i to ne samo unutar Habsburške Monarhije. Nije samo podržavao i darivao kulturne institucije i razna društva u domovini Hrvatskoj, nego je to činio i drugim slavenskim narodima Slovencima, Srbima i dr. Hrvatskoj je pridavao ulogu političkog središta oko kojeg bi se okupile južnoslavenske zemlje Habsburške Monarhije te ulogu kulturnog središta svih južnoslavenskih naroda. Zbog toga, pomažući materijalno, omogućavao je osnivanje najviših kulturnih institucija i znanstvenih institucija želeći da to budu institucije za sve južnoslavnske narode. Hrvatska je za njega bila posrednik u europeizaciji južnoslavenskih zemalja (...)4. Rođen u Osijeku (1815. godine), Slavonac, Hrvat po opredjeljenju, umro je 1905. godine u Đakovu, gdje je i sahranjen u kripti svoje Đakovačke katedrale. 5

Strossmayeru posvećen 175. obljetnici biskupova rođenja i 85. obljetnici smrti. Slijedili su jubilarni znanstveni skupovi HAZU iz 1995., međunarodni Akademijin skup iz 2005. godine u Zagrebu i Đakovu pa jubilarni znanstveni skup Hrvatska-Ekumenizam-Europa u Krakowu iste 2005. godine, kao i osječki znanstveni skup o Strossmayeru kao velikom županu Virovitičke županije iz 2006. godine i dr. Tiskano je više zbornika sa znanstvenih skupova Zbornik radova o J. J. Strossmayeru. / glavni urednik Ivo Padovan. Zagreb : HAZU, 1997.; Međunarodni znanstveni skup Josip Juraj Strossmayer : zbornik radova. / urednik Franjo Šanjek. Zagreb : HAZU, 2006.; Međunarodni znanstveni skup Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera : zbornik radova / urednik Stanislav Marijanović. Sveučilište J. J. Strossmayera, Filozofski fakultet, 2008. 2 Redžepagić, Jašar. Doprinos Josipa Jurja Strossmayera razvitku školstva i prosvjete u Hrvatskoj. // Međunarodni znanstveni skup Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera : zbornik radova / urednik Stanislav Marijanović. Osijek : Sveučilište J.J.Strossmayera, Filozofski fakultet, 2008., str. 299. 3 Brešić, Vinko. Strossmayerovo mecenatstvo. // Međunarodni znanstveni skup Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera : zbornik radova / urednik Stanislav Marijanović. Osijek : Sveučilište J.J.Strossmayera, Filozofski fakultet, 2008., str. 598. 4 Stančić, Nikša. Strossmayer u kontekstu hrvatske i europske politike. // Međunarodni znanstveni skup Josipa Jurja Strossmayera : zbornik radova. Zagreb : HAZU., 2006., str. 45, 35-50. 5 Osnovnu školu i Franjevačku gimnaziju završava u Osijeku, studij filozofije u đakovačkom sjemeništu. Želja za višim obrazovanjem vodi ga u Peštu gdje je nakon svršenog sjemeništa 1834. godine doktorirao iz filozofije, a zatim nastavlja put u Beč na teologiju, gdje polaže i doktorat iz teologije.Ovaj doktor filozofije i teologije u đakovačkom je sjemeništu od 1842. godine do 1847. predaje nekoliko predmeta.

ERL-ŠAFAR

55


199 broj bibliografske jedinice

Strossmayer je vrlo rano

prepoznat po svojoj oštroumnosti i obrazovanju.

Poznavatelj klasične kulture, nekoliko stranih jezika, vrsni predavač i govornik, svoju predavačku aktivnost započinje u Đakovu, a nastavlja u Beču, gdje postaje jedan od trojice rektora svećeničkog odgojnog zavoda sv. Augustina. Uz ostalo, na sveučilištu je predavao kanonsko pravo, ali i djelovao kao dvorski kapelan. U svojim kontaktima s političkim čelnicima Monarhije jasno je iskazivao svoje poglede na mogućnost boljeg položaja slavenskih naroda i Hrvata u tadašnjoj Monarhiji čime se odrekao mnogih visokih položaja u središtu Carevine. Carsko imenovanje Josipa Jurja Strossmayera za biskupa Bosansko-djakovačkog i sriemskog 1849. godine, odjeknulo je s ushićenjem u Hrvatskoj. Strossmayer je ostao u sjećanju svojega naroda kao hrvatski dobrotvor, njegov najveći mecena, kulturni preporoditelj, briljantan govornik Prvoga vatikanskog koncila, humanist širokih vidika, veliki knez Crkve i zatočnik južnoslavenske sloge i razumijevanja.6 1. Biskup Strossmayer, političar, mecena U prvim godinama biskupovanja i vremenu apsolutizma Strossmayer se posvetio crkvenim pitanjima. Vrijeme Bachove diktature nije bilo prikladno za javno političko djelovanje, no biskup se ne ustručava da u to vrijeme službenom okružnicom preporučuje dekanima i župnicima svoje dijeceze pjesničke knjige hrvatskih pjesnika. Tako 1850. godine preporuča knjige Ignjata Đurđevića i Junija Palmotića7. Posebnom okružnicom 1851. godine preporučio je svećenstvu i Vukov Rječnik koji je pomogao i izdati. Također je prikupio i na stotine srpskih pjesama sve s ciljem „da braću zbliži, a ne zavadja.“ 8 Najznačajniji period njegova djelovanja jest razdoblje nakon pada Bachova apsolutizma 1860. godine. Uvažen i cijenjen, jedan je od izabranih koje car Franjo poziva u Beč na pojačano Carevinsko vijeće 1860. godine „braneć ondje jednakom odvažnosti dom i rod (...) jer i mi imamo osim zajedničke historije svoju posebnu (...) imamo i historiju

Sirotković, Hodimir. Život i djelo đakovačkog biskupa J.J.Strossmayera. // Međunarodni znanstveni skup J. J. Strossmayer : zbornik radova. Zagreb : HAZU, 2006., str. 33. 7 Jelčić, Dubravko. Josip Juraj Strossmayer i hrvatska književnost. // Međunarodni znanstveni skup Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera : zbornik radova. / urednik Stanislav Marijanović. Osijek : Sveučilište J. J. Strossmayera, Filozofski fakultet, 2008., str. 377. 8 <Cepelić, Milko> ; Pavić, Matija. Josip Juraj Strossmayer-Biskup bosansko-djakovački sriemski : god.18501950: posvećuju mu svećenstvo i stado prigopdom njegove pedesetogidišnjice biskupovom. U Djakovu 9. rujna 1900. Zagreb, 1900-1904., str. 377. 6

56

ERL-ŠAFAR


199 broj bibliografske jedinice

dičnu i slavnu.“9 Razvijao je veliku političku aktivnost u Carevinskom vijeću, Banskim konferencijama, Hrvatskim saborima. Glas Strossmayerov čuo se i u proširenom Carevinskom vijeću, no taj glas nije bio isključivo namijenjen samo za hrvatski narod nego i drugima u Carevini. Tako 22. rujna 1860. godine „digao je prvi biskup tada već ugledni glas da se Slovencima, tom vrlo čestitom narodu dade u njegove škole slovenski jezik i da se taj jezik od svakoga poštiva.“ Nije dugo potrajalo i celjska gimnazija je uvela slovenski jezik kao obligatni već početkom jeseni 1860. godine.10 Uz veliki broj hrvatskih književnika, kulturnih i obrazovnih institucija, novčanu pomoć dobila su i braća Miladinov. Glas o Strossmayerovom zagovoru Slavena u pojačanom Carevinskom vijeću došao je do Konstantina Miladinova, rodom iz Makedonije, koji je dobio pomoć biskupa za izdavanje bugarskih narodnih pjesama i koje su objavljene sredstvima biskupa.11 Još 10. prosinca 1860. godine na trećoj banskoj konferenciji Strossmayer šalje svoje zakladno pismo naslovljeno na bana Ivana Šokčevića, u kojem polaže svoj prvi prinos od 50 tisuća for. za osnivanje Akademije u Zagrebu. To je bila prva akademija u slavenskom svijetu, a biskup je ovim činom prvi među Hrvatima. Svoje zakladno pismo započinje znamenitim riječima: "Narodna knjiga je i glavni plod duha svakoga i glavno promicalo njegova razvitka; pače u nesretnih okolnosti javnoga života i jedino sidro, koje od propasti čuva."12 Ugled kojeg je biskup uživao u svojoj dijecezi i među građanstvom, pogotovo nakon njegove velike aktivnosti oko osnivanja Akademije i položene zaklade, odrazio se i na ustoličenje biskupovo za velikog župana 11. veljače 1861. godine u Osijeku do tada neviđenim sjajem.“Car je tajnog savjetnika biskupa đakovačkog Josipa Jurja Strossmayera imenovao za Velikog župana Virovitičke županije „svojim ručnim pismom od 5. siečnja 1861.“ Svoje ustoličenje biskup je obogatio gestom dobročinitelja te je darivao društva i institucije među kojima su gimnazije u Sinju, Osijeku, Zagrebu te Matica srpska u Novom Sadu, a o tome pisalo se u Pozoru 13.veljače 1861. godine.13

Smičiklas, Tadija. Nacrt života i djela J. J. Strossmayera i izabrani njegovi spisi : govori, rasprave i okružnice. Zagreb : JAZU, 1906., str. 42. 10 <Cepelić>, Milko. Nav. dj., str. 762. 11 Smičiklas, Tadija. Nav.dj., str. 87. 12 <Cepelić, Milko>; Pavić, Matija. Nav.dj., str. 426. 13 Darivanje biskupa povodom ustoličenja za Velikog župana: 5000 for. za glagolitičko sjemenište u Dalmaciji; 1000 for. gimnaziji u Sinju u Dalmaciji; 1000 for. društvu za podporu siromašnih učenika gimnazije u Osijeku; 1000 for. isto tako gimnaziji zagrebačkoj; 500 for. Matici srpskoj u Novom Sadu: 100 dukata u zlatu mirovinskoj 9

ERL-ŠAFAR

57


199 broj bibliografske jedinice

Na crkvenom planu impresionirao je crkvenu i svjetsku javnost istupanjem na Vatikanskom koncilu (8. prosinca 1869. do 18. srpnja 1870.). U tom vremenu razvijao je i misao pomirenja Zapada i Istoka, misao unije pravoslavnog slavenstva s Rimom. Odjeci Vatikanskog koncila odrazili su se na povezanost Strossmayera s inozemnim krugovima koje je fascinirao svojom odlučnošću i širinom pogleda.14 Osim crkvenih pitanja, Strossmayerova je preokupacija usmjerena na kulturu i prosvjetu. Prije svega se to odnosi na osnivanje Akademije, 28. srpnja 1867. godine i zagrebačkog Sveučilišta, 19. listopada 1874. godine. Za osnivanje ovih institucija, Strossmayer je darovao svakoj pedeset tisuća forinti - Akademiji 1860. godine, a Sveučilištu 1866. godine. Također, Akademiji daruje zbirku slika starih majstora, koja postaje temeljem akademijine odnosno Strossmayerove Galerije otvorene 1884. godine, podržava otvaranje Knjižnice i Arhiva JAZU, kao i niza škola, dajući tisuće stipendija, stalno pomažući JAZU, mnoga društva i ustanove. Izgrađeni su i sakralni objekti među kojima dominira njegova đakovačka katedrala, dovršena 1882. godine, u čiji se mir povlači zadnjih godina svojega života.15 2. Recepcija javnosti o utemeljitelju 'dva svjetionika' Akademije i Sveučilišta Na kulturno-znanstvenom planu đakovački se biskup angažirao oko osnivanja Akademije kojoj je temelj ''udario'' 10. prosinca 1860. godine svojim prilogom od 50.000 for. O utemeljenju Akademije vijest se brzo proširila i odjeknula s ushićenjem i odobravanjem ne samo hrvatskih, nego i drugih slavenskih naroda, među kojima je veći broj mladih školaraca, institucija, društava i čitaonica. Svoju radost utemeljenja buduće slavenske Akademije mnogi iskazuju imenovanjem biskupa Josipa Jurja Strossmayera svojim počasnim članom. Na devetoj sjednici sabora godine 1861. dana 29. travnja Ljudevit Vukotinović iznio je prijedlog, da se predmet utemeljenja Jugoslavenske akademije, stavi pod zaštitu

zakladi županije virovitičke; 200 for. bogcem u Osijeku; 50 for. bogcem u Đakovu. Svim negdašnjim podanicima svojima oprostio je 10% njihovoga duga, a siromašnima sav dug. 14 Košćak, Vladimir. Uloga prosvjete i kulture u javnoj djelatnosti J. J. Strossmayera. // Međunarodni znanstveni skup Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera : zbornik radova. / urednik Stanislav Marijanović. Osijek : Sveučilište J. J. Strossmayera, Filozofski fakultet, 2008. Str. 267-268. 15 Smičiklas, Tadija. Nav.dj., str. 89-98.

58

ERL-ŠAFAR


199 broj bibliografske jedinice

Sabora i da se imenuju dva odbora, jedan koji će izraditi osnovu i pravila za Akademiju, a drugi, koji će rukovoditi prispjevajuće milodare. Na istoj sjednici 29. travnja 1861. u svom govoru o Akademiji i Sveučilištu biskup Strossmayer iskazuje „Jednodušni uzklik uzhićenja, kojim akademiju znanosti pozdravljate, uvjerenje je; da je plemenita želja i namjera ova narodu svemu, da je svim nam upravo iz dna srca i ljubavi proistekla (...) da je u svih nas sveta dužnost oskudnoj i siromašnoj domovini našoj u pomoć priteći;(...) Akademija znanosti će, ako Bog da, narodnoj knjizi onu slogu i ono jedinstvo pribaviti, koja još kod izobraženih germanskih i romanskih naroda vlada i koja je jedina poluga višega razvitka narodnoga izobraženja(...)“Ako misli akademija znanosti procvasti, tada je nuždno, da se za nju u sveučilištu otvori sjemenište mladih ljudi, koji bi se za višu duševnu radnju udesili i osposobili. Tkogod strani amo dodje, znajući, da je u Zagrebu sjedište akademije znanosti, ni malo dvojiti neće, da je tu ujedno i sjedište sveučilišta; tako su te dvije ideje, ta dva zavoda jedan s drugim usko spojena."16 Oduševljeni odzivi u široj javnosti na vijest o utemeljenju Jugoslavenske akademije, ali i Sveučilišta, izražene su mnogim javnim zahvalnicama upućenim biskupu Josipu Jurju Strossmayeru koje list Pozor pomno prati i objelodanjuje. Pismo zahvale i ushićenja potpisalo je osamdesetdva đaka na c. kr. bečkom sveučilištu rodom iz Hrvatske, Istre i Dalmacije, Slovenije, Srbije i Bugarske te uputili biskupu 4. siječnja 1861. godine iz Beča : "Kako živo ste s tim naša serca razveselili, nemoremo popisati, na vijest o utemeljenju akademije(...)" Pismo odgovora biskupa Strossmayera u cijelosti je objavljeno u Pozoru "Dočim se tim javno zahvaljujem vrloj jugoslavenskoj mladeži, što dostojno ocieni važnost akademije znanostih za naš narod, kojoj je onomadne temelj postavljen(...) ." U Zagrebu dne 17. siječnja 1861.17 Narodnom češkom muzeju na izboru za svoga počastnoga člana Strossmayer se 18. travnja 1861. godine zahvaljuje riječima "Uzajamnost slovjenska je velika misao, koju tekar naš viek začeti mogaše. Ona jedina bude u stanju sačuvati od propasti i manje grane našega plemena. Mi Jugoslovjeni, a navlastito mi Hrvati, pozornim okom pratimo duševni razvitak svoje braće Čehah. U njihovu napredku i svoj vidimo. Primite dakle u ime slovjenske književne uzajemnosti ovo tisuću forintah, što ih češkomu narodnomu muzeu u podporu šaljem." 18

Govori o Akademiji i Sveučilištu govoren u Saboru 29.travnja 1861. // Nacrt života i djela biskupa J.J.Strossmayera. / Tadija Smičiklas. Zagreb : JAZU, 1906., str. 129-134. 17 Pozor, 2, 17, 1861., str. 39. 18 Pozor, 297, 27. travnja1861., str 215. 16

ERL-ŠAFAR

59


199 broj bibliografske jedinice

Svoju zahvalnicu uputili su utemeljitelju Jugoslavenske akademije „koncem školske godine“ i zagrebački đaci. Biskup, „njihov velikodušni prijatelj poslao im je 200 for.; 100 for. gimnazijalcem, a 100 for. pravoslovcem, da s njimi uprave kako znadu.“19 Pozor izvješćuje, da Požeška županija na svojem zasjedanju 20. do 23. veljače 1861. godine zaključuje, da se po jednoj deputaciji biskupu izrekne zahvalnost na njegovu veledušnom daru, kojim je položio temelj za jugoslavensku akademiju.20 Brzojavna vijest Pozora iz Osijeka 24. ožujka 1861. izvješćuje da je „Općinsko vijeće osiečko odlučilo poslati zahvalnicu preuzvišenom g. biskupu Strossmayeru zato što je utemeljio jugoslavensku akademiju znanosti.“21 Vizionarske riječi uputili su u svom pismu u svibnju 1861. godine đaci Varaždinske gimnazije, koji navode da je biskup "proslavio ime hrvatsko na široko i daleko po svietu, tako da nas s tebe i po tebi počeše poznavati i ini narodi. Narodnim su zavodom uzdržavatelj, knjige narodne podupiratelj, a vrh svega borac za pravdu i istinu, promicatelj prosviete izobraženosti (...)"22. Zagrebački pravnici poslali su ushićeno zahvalnicu preuzvišenom g. biskupu Josipu Jurja Strossmayeru 16. svibnja 1861. godine "ipak su se naša mlada srca najviše time zanijela, što je vaša preuzvišenost prva i misao zamislila i bacila klicu akademije znanostih, a najpače sveučilištu jugoslavenskomu(...)" 23. "Pisma zahvale srbske mladeži u Parizu na viest o utemeljenju akademije jugoslovjenske u Zagrebu otposlana je iz Pariza 20. travnja 186124; iz Rijeke Kr. riečka gimnazija, 29. svibnja 1861. „Silnomu nagonu nije odoljeti, nije smoći žarkoga plamena! Djetinjsko nam pouzdanje grudi širi, spomen tvoje u nas jošte nečuvene zasluge za mili nam rod živo ga potpaljuje a pero se u ruku natislo, da ti objavi bar nješto o našem beskrajnom štovanju, o našoj sinovskoj ljubavi(...)“25 ; Javna zahvalnica preuzvišenom, presvietlom gospodinu Josipu Jurju Strossmayeru o utemeljenju sveučilišta zahvaljuju zastupnici vojničke krajine u Zagrebu 10. lipnja 1861.26

19

Pozor 2, 251, 30. listpada 1861., str. 568. Pozor, 2, 53, 5.ožujka1861. 21 Pozor, 70, 20.ožujka 1861.,str.152. 22 Pozor, 110, 14.05.1861,str. 242. 23 Pozor, 116, 22.05.1861, str. 254. 24 Pozor, 2, 116, 22.05.1861, str. 254. 25 Pozor, 2, 125, 3.lipnja 1861,str. 271. 26 Pozor, 137,10.06.1861, str. 300. 20

60

ERL-ŠAFAR


199 broj bibliografske jedinice

Nisu svi iz tog vremena mislili isto o biskupovom prinosu hrvatskoj prosvjeti i kulturi, jer nakon što su đaci sjemeništa biskupije zadarske u Dalmaciji zahvalnicu poslali preuzvišenom gospodinu biskupu Strossmayeru, „upravitelj rečenog sjemeništa bi skinut s mjesta ravnatelja a neki đaci izgnani iz sjemeništa. Preuzvišeni gospodin prabiskup zadarski na saboru dalmatinskom pokazao je javno i dovoljno koliko je protivan pridruženju Dalmacije s Hrvatskom". Ovu političku „zaslijepljenost“ popratio je riječima Pozor: "Ali – akademija - nije sjedinjenje političko(...)".27

2.1. Čitaonice središta kulturno-prosvjetnog života Čitaonice su djelovale širenjem prosvjete i kulture, njegovanjem narodnog jezika i nacionalnog bića, odupiranjem ponijemčavanju, potrebom za uzajamnosti s ''braćom slavjanskom'' i prepoznavanjem značaja biskupovih aktivnosti na području prosvjete i kulture slavenskih naroda. Biskup Strossmayer, kao političar, rodoljub i promicatelj zajedništva slavenskih naroda prepoznaje značaj čitaonica u kulturnom, društvenopolitičkom životu i nacionalnoj emancipaciji te pomaže financijski mnogim čitaonicama u Hrvatskoj i Sloveniji.28 Vijest o osnivanju slavjanske Akademije i biskupov financijski

doprinos

utemeljenju Akademije proširio se preko granica Save, Sutle sve do Vltave. Čitaonice u Mariboru, Gorici i Škofjoj Loki postaju perjanice slovenskog naroda u imenovanju biskupa Strossmayera počasnim članom prepoznajući značaj osnivanja Akademije. Hrvatsku javnost izvješćuje Pozor 8. ožujka 1862, da „Novice“ slovenski list priobćuje pismo njegove preuzvišenosti gospodina biskupa đakovačkog, što ga je otposlao iz Đakova, dne

27

Pozor, 2,165, 20. srpnja 1861, str. 390. Strossmayer je darovao čitaonicama: Godine 1861. narodnoj čitaonici u Osieku 1000 for., riečkoj g. 1862. 100 for. g.1863. spljetskoj 100 for., onoj u Dobroti 100 for..,god. 1864. narodnoj čitaonici u Dubrovniku 400 for., u Zagrebu 100 for., u Kotoru 150 fopr.,; god.1865. budvanskoj 100 for., u Bistrici 50 for. i u Lošinju. Godine 1867. čitaonici u Kastvu 100 for., g. 1868 u Jelsi 100 for.., i u Sinju 100 for., g. 1871 čitaonici u Pulju 100 for., starokaštelanskoj 100 for., i senjskoj 100 for.,. Godine 1875. nar. Čitaonici u Baškoj na Krku 50 for., u Starom gradu 50 for., skupštini narodnog posiela na Milni 50 for., i čitaonici na trsatu 50 for.,.Napokon g. 1895. hrvatskoj čitaonici u Osieku 100 for. // <Cepelić, Milko>; Pavić, Matija. Nav. dj., str. 930. Posebno je biskup darovao velikom broju čitaonica u Sloveniji: g.1862. čitaonici goričkoj, čitaonici mariborskoj, narodnoj čitaonici celjskoj, narodnoj slovenskoj čitaonici u Trtah darovao je svakoj po 100 for. u godini 1862. Iste godine čitaonici u Škofjoj Loki darovao je 50 for., G. 1863. čitaonici u Kranju 50 for., g.1866. čitaonici u Sevnici 50 for., čitaonici na vranjskem i čitaonici u Zaveću po 50.for. Godine 1867. čitaonici u Novom mjestu i čitaonici u Metliki po 100 for.; godine 1868. čitaonici u Lutomeru 100 for., godine 1871. čitaonici na Laškem trgu 50 for.,g. 1884. slov. Čitaonici u Gorici po drugi put 100 for., i god. 1899. čitaonici u Šiški 50. for. // <Cepelić,Milko>; Pavić, Matija. Nav. dj., str. 932. 28

ERL-ŠAFAR

61


199 broj bibliografske jedinice

4. veljače 1862. godine novoustrojenoj čitaonici mariborskoj, kad ga Mariborska čitaonica imenova začasnim svojim članom. „Za uspješnje književnoga napretka među milom braćom slavenskom u Mariboru, koji me začastnim članom narodne svoje čitaonice imenovaše, šaljem priloženu svotu od 200 for. a. v. i želim slavnom tom zavodu svako dobro i blagoslov božji bez koga neima nikakva napredka. Uostalom društvu čestitam uviek srdačno odan ostajem, Strossmayer, biskup“29. U Osijeku 28. travnja 1862. godine "stupila je u život Narodna čitaonica". Toga dana oprostio se i veliki župan Virovitičke županije Strossmayer sa svojim županstvom. U poslijepodnevnim satima istoga dana održana je sjednica osiečke čitaoničke skupštine kojoj je nazočio biskup, pokrovitelj primljen s ushićenjem nazočnih ''svih stališa''. Uzvraćajući radosnim srcem ovo pokroviteljstvo, svečano je biskup Josip Juraj Strossmayer otvorio Čitaonicu uz proglašenje Pravila čitaonice, posebno istaknuvši značaj pučke književnosti koju treba poduopirati i koja je jedna od najglavnijih zadaća svake Čitaonice. Čitaonici je poklonio 1000 for. 30 "nije li ovo opet jedan od onih mnogobrojnih dokazah da njegovo odprto i iskreno srce uviek i vazda jednakom mjerom kuca za domovinu i slavjenski naš narod."31 „Sredinom 1860. Narodna čitaonica Riječka obilježila je stotu obljetnicu Andrije Kačića Miošića kojemu je prigodom od prisutnih prikupljena 7.100 for. za jugoslavensku akademiju u Zagrebu“. Posjeta Strossmayera Rijeci prigodom posvete zastave Riječke županije 25.svibnja 1862. godine na Grobničkom polju zapisano je da je „Društvo 1862. g 23. i 24. svibnja posjetio biskup J. J.Strossmayer“. Narodnu čitaonicu riječku daruje biskup 1862. godine s 100 for., a Narodna čitaonica riječka prigodom proslave tisućite obljetnice sv. Ćirila i Metoda 1863. godine, imenuje počasnim članovima Josipa Jurja Strossmayera i Franju Račkog. 32 Slovenske čitaonice u Gorici i u Škofjoj Loki

ne zaostaju za Mariborskom

čitaonicom imenujući biskupa častnim članom. U Povelji biskupu Strossmayeru Gorička čitaonica navodi da ju je na imenovanje biskupa svojim častnim članom 28.prosinca 1862. godine ponukalo „(...)što se že davno sluje njegovo prečastito ime ko milo solnce, ki ogreva

29

Pozor, 3,56, 1862, str.123. Iz popisa darovanja čitaonicama navodi se 1861 kao godina financijske potpore. // <Cepelić, Matija> ; Pavić, Matija. Nav. dj. str., 930. 31 Pozor, 3.god.105, 7.05.1862, str. 303. 32 Gradska knjižnica Rijeka : 1849-1930-1962-2000. / glavna urednica Tatjana Aparac-Jelušić. Rijeka : Gradska knjižnica, 2000., str. 42-43. 30

62

ERL-ŠAFAR


199 broj bibliografske jedinice

jugoslovansko književnostr; davno že se je navadil narod slavjanski njega ko ščit slavjanske omike ceniti;Vi preuzvišeni vladika-naglašuje povelja- ste temelj položili duševni slogi južnih Slovanov, po kteri toliko hrepenimo; z Vašim imenom izražujemo tudi mi Slovenci že davo to, kar nam je najbolj sveto, kar nam je najbolj pri srcu(...)“ Biskup je tu počast sa zahvalnošću primio znajući da je upravo Gorica izložena ne samo niemstvu nego i talijanstvu. U Zahvalnici Goričkoj čitaonici 12. veljače 1863. godine Strossmayer piše: Mi Hrvati sve pojave narodnoga života kod braće i prvih naših susjeda Slovenaca bratskim srcem i onim čvrstim uvjerenjem pratimo, da svaki vaš korak napred i nama je koristan, upravo tako, kao što je svaki naš napredak i vama probitačan. Što je božjim i prirodnim zakonom potvrđeno, tomu se ni jedna sila oprieti ne može. Od Boga i prirode je, da smo jedan narod i da nam jedna te ista budućnost predstoji. Nas ljubav k vama vuče, vas srce nuka, da se na nas ogledate i k nama težite; a ako je to ikomu na svietu zazorno, znati bi imao, da srce i ljubav samo od Boga i sviesti zapovjedi prima, nipošto pako od ljudske samovolje, koju vatra ne trni, nego podtiče.“33 2. 2. Novčani prinesci za Akademiju Svojim utemeljenjem Akademije potaknuo je Strossmayer mnoge domoljube na priloge za Akademiju Sabor trojedne kraljevine nastojao je

„ovjekovječiti imena

domoljubnih muževah, oblastih i korporacija“ što su za utemeljenje akademije priložili(...) Imena, mjesta i iznosi revnosno su zapisani. Tako se vidi da je iznos Strossmayerov od 50.000 for. 'narastao' na 58.200 for, a popis navodi mnoga poznata politička, crkvena, prosvjetna imena toga vremena, gradove i dr.34 Osim pisama javnih zahvala i imenovanja Strossmayera počasnim članom od mnogih društava, čitaonica, i dr. za utemeljenje jugoslavenske akademije uslijedili su i novčani prinesci koje Pozor redovno prati i izvješćuje javnost. Sredinom 1860. godine Narodna čitaonica Riječka obilježila je stotu obljetnicu Andrije Kačića Miošića kojemu je prigodom od prisutnih prikupljena 7.100 for. za jugoslavensku Akademiju u Zagrebu.35, Općina obrovačka u Dalmaciji poslala je 100 forinti uz pismo:“(...) Pojam velikoga jugo-slavjanskoga mecenata o ustanovljenju akademije znanostih u Zagrebu tronu i našu varošicu... neimajućij posebnih znamenitih <Cepelić,Milko> ; Pavić,Matija. Nav. dj., str. 780. Spisi saborski 1861, sv.I. Nav.dj., str.134-138. 35 Gradska knjižnica Rijeka. Nav.dj., str. 42. 33 34

ERL-ŠAFAR

63


199 broj bibliografske jedinice

posjedovanjah, lahko pođe za rukom sakupiti u takovu, toli plemenitu i toli svetu svrhu(...)".36 Đakovčani su sakupili 628 forinti te javljaju: "Dne 31. siečnja imali smo ovdje na korist jugoslavenske akademije sjajni narodni ples, na kojemu su sve vrsti stanovništva zastupane bile"37. U prinescima na jugoslavensku akademiju upisuju se i Karlovčani. Autor članka napominje: "Kad se mogoše siromašni učitelji, župni pomoćnici i župnici kotara Karlovačkoga (...)

obvezati, da će u deset godinah dati 1000 forinti, gdje odpada na

jednoga 5 forinti na godinu, nebi li plemeniti ovaj čin sliedili i drugi školski kotari i drugi bolje stojeći otačbenici? 38 Svoj novčani prilog Akademiji upućuju i Slovenci, .“ Za Akademiju su svoj novčani prilog dali mnogi rodoljubi Hrvati ali i „rodoljubi u Kranjskoj (Sloveniji) koji su skupili 1.100 forinti te rodoljubi u ostalim dijelovima Slovenije 74 forinte“.39 U Pozorovim Prinescima zabilježen je i prilog „U Pragu učeči Slovenac opet...10 for.“ 40 Preuzvišeni biskup đakovački i utemeljitelj Akademije jugoslavenske Josip Juraj Strossmayer poslao je po svojoj biskupiji, kako navodi Pozor od 17. siječnja 1862. godine, poziv svećenstvu da doprinosi za Akademiju jugoslavensku i moli svećenstvo da svojim uplivom utječe na imućnije svjetovnjake za istu rodoljubivu darežljivost.

Pozor, 2,49, 28.veljače 1861., str. 112. Pozor,2,49,28.veljače 1861, str. 112 38 Pozor, 2,54,6.03.1861, str.121. 39 Szabo, Agneza. Biskup J. J. Strossmayer i ostali utemeljitelji JAZU u Zagrebu 1860-1867. // Međunarodni znanstveni skup Lik i djelo J. J. Strossmayera : zbornik radova. / urednik Stanislav Marijanović.Osijek : FF, 2008., str. 395. 40 Pozor, 2,65,19.03.1861, str. 144. 36 37

64

ERL-ŠAFAR


199 broj bibliografske jedinice

3. Biskupova pomoć književnicima, izdavaštvu, kulturnim institucijama, otkup knjižnica Veliku pomoć ukazivao je biskup za tiskanje djela (izabranih, sabranih, pojedinačnih), primjerice od Kanavelovićeva Svetog Ivana, (Osijek, 1858.)

do

Jurkovićevih Izabranih djela ili Kurelčeve Fluminensie (Zagreb,1862.)41 O svom trošku (1500 for) izdao je biskup zbirku bugarskih narodnih pjesama koje su dva brata, Dimitrije i Konstantin Miladinov, rodom iz Makedonije, sabrala najviše 'po svojoj tužnoj Macedoniji kraju Ohridskom'. Nije samo biskup tiskao ove pjesme nego je njegovo tromjesečno

gostoprimstvo koristio Konstantin u Đakovu pripremajući i

prevodeći pjesme s grčkog na slavensko pismo.42 Uz pomoć biskupa tiskane su i knjige za puk i mladež Blaža Mordošića i Vilima Korajca. On je namirio sav trošak oko tiska knjige "Šimun Posavac" i prijevod crkvene povijesti od Keppa (1862.). Financirao je biskup i Theinerovo sabiranje i izdavanje povijesnih spomenika Južnih Slavena Vetera monumenta Slavorum meridonalium historiam illustrantia", Tom 1. izašao je u Rimu 1863., a drugi u Zagrebu 1875. Za ovaj veliki izdavački projekat izdao je biskup 7000 for. 43

U svrhe književne potpore književnicima treba navesti primjerice pomoć Janku Jurkoviću 1862. godine, Matiji Mrazoviću u novinarske svrhe Narodnom listu u Zadru, štamparima za razna izdanja književnih i povijesnih djela, Mariji Jurić Zagorki 1900. godine pomoć za tiskanje „Roblja“. Autori monografije Josip Juraj Strossmayer-Biskup bosansko-djakovački sriemski zapisali su, da je U razne kulturne svrhe izdao je pozamašnu svotu od 18.555 for.44 Biskup Strossmayer izdvojio je značajna sredstva (5.000 for.) 1868. godine za otkup knjižnice poznatog i zaslužnog hrvatskog historiografa i bibliografa Ivana Kukuljevića. Za povijest i književnost južnih Slavena bila je to najznamenitija knjižnica od dvanaest tisuća primjeraka knjiga sakupljenih po Hrvatskoj, Dalmaciji i Slavoniji.

Brešić,Vinko. Strossmayerovo mecenatsvo. // Međunarodni znanstveni skup Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera : zbornik radova. / urednik Stanislav Marijanović. Osijek : Sveučilište J. J. Strossmayera, Filozofski fakultet., str. 598. 42 Pozor, 2,11, 14. siječnja 1861., str. 25. 43 Korespondencija Rački-Strossmayer. / uredio Ferdo Šišić. Zagreb JAZU,1928, sv.I, str. 6. 44 <Cepelić, Milko> ; Pavić, Matija. Nav.dj. str., 931. 41

ERL-ŠAFAR

65


199 broj bibliografske jedinice

Knjižnica je bila i temelj Arhivu u kojem su se osim arhivske građe Kukuljevićeve knjižnice našle arhivske zbirke Antuna Mihanovića, grofova Keglevića, Radoslava Lopašića.45 Iz zapisnika glavne godišnje skupštine Narodnoga zemaljskoga glazbenoga zavoda u Zagrebu, održavane 25. studenog 1861. godine, a iz paragrafa 2. iz izvješća ravnateljstva saznajemo "da je preuzv. g. biskup đakovački Josip Strossmayer družtvu ovome darovao 500 for. a. vr. u gotovom." 46 Potporu su primile raznovrsne kulturne institucije i društva. Tako je za 'pučku prosvjetu'

izdvojio više od jedanaest tisuća forinti, primjerice za Društvo sv. Jeronima

(pomagao od utemeljenja 1868. do 1900. godine), Društvo više za prosvjetu puka u Splitu 1893. godine, 500 for., Družbu Ćiril-Metodovoj za Istru 1893. godine 1000 for. te za razna pjevačka društva, između ostalih i za drištvo „Lipa“ Osiek. Bosni je od 1856./57. do 1900. godine od gradnje bosanskog Sjemeništa u Đakovu do gradnje franjevačke gimnazije u Visokom 1900. godine darovao u različite svrhe 50.980 for. Srbima i Crnogorcima, Bugarima, Slovencima, Česima i Slovacima darovao je za raznovrsne kulturne djelatnosti - Matici srpskoj u Novom Sadu, Srpskom učenom društvu, narodnoj čitaonici u Starom Bečeju 100 for., ali i kao pomoć npr. štamparu u Crnoj Gori i dr. u ukupnom iznosu 7631 for.; Bugarima 5300 for. Slovencima za čitaonice, Slovenskoj besedi u Grazu, narodnom domu, glazbenoj matici i dr. u iznosu od 6770 for., Česima 1650 for., a Slovacima 1350 for.47 3.1. Pomoć u obrazovanju mladeži Darovao je biskup Strossmayer podpore hrvatskim đacima i umjetnicima. "vodila ga je vjera, da što daje učećoj mladeži, da daje sretnijoj budućnosti hrvatskog naroda." U napisu Pozora iz Vinkovaca, 6. ožujka 1861. godine navedeno je, da je 2. ožujka biskup Strossmayer posjetio Vinkovce gdje je "položila nj. preuzv. 1000 for. za siromake učenike naše gimnazije. hvala mu u ime učenikah neizmjerna!" 48

Smičiklas, Tadija. Nav.dj. str., 89-90. Pozor, 2, 289, 16.prosinca 1861., str. 644. 47 Pomoć npr. štamparu u Crnoj Gori i dr. u ukupnom iznosu 7631 for. ; Bugarima 5300 for. Slovencima za čitaonice, Slovenskoj besedi u Grazu, Narodnom domu, Glazbenoj matici i dr. u iznosu od 6770 for., Česima svega 1650 for, a Slovacima 1350 for. // <Cepelić, Milko>; Pavić, Matija. Nav.dj., str. 929-930. 48 Pozor, 2, 65, 19.ožujka 1861, str. 144. 45 46

66

ERL-ŠAFAR


199 broj bibliografske jedinice

Biskup Strossmayer pomagao je i četiri bugarska mladića smještena u sjemeništu u Zagrebu. Za uzdržavanje bugarskih mladića u Zagrebu od 1861. do 1865. godine platio je biskup. 49 Pobrinuo se biskup i za jednog riječkog vajara, 'dobrog domorodca', koji je želio u Rimu nastaviti nauke. „Od mene dobiva na godinu 300 for. Dobro bi bilo, ako bi mu se u našem institutu mogla kaka sobica dat." - piše Strossmayer svom prijatelju Račkom, 30. studenog 1861. godine.50 U "Izvjestju o kralj. Velikoj gimnaziji u Osieku koncem godine 1861/62. zapisano je da je biskupa kao velikog župana 30. siječnja 1861. g. pozdravio učiteljski zbor s mladeži, prisutnosti učiteljskog zbora umještenju biskupa za vel. župana, te o posjeti biskupa Gimnaziji 18. siječnja 1862. g. i njegovu poklonu gimnazijskoj knjižnici i to: "Sveto pismo" prevedeno od Škarica, "bugarske pjesme" i "Vukov riečnik". Poklonio je Strossmayer i 8 carskih slika. U istom Izvjestju 1861/62. napisana su i imena učenika kojima je biskup 'davao ručnu godišnju podporu': učeniku II. razr. gimnazije Jafri Abramoviću, iz Zdenaca 50 for.; učeniku IV. razr. gimnazije Šimunu Cižmareviću, iz Đakova; 50 for.;učeniku VI. razr. gimnazije Anđelku Voršaku, iz Iloka, 40 for. 51 Tako su pomoć za nabavu opreme, zaklade za nabavljanje knjiga, za siromašne đake i dr. dobile gimnazije u Osijeku, Vinkovcima, Zagrebu, Rijeci, Sinju, Varaždinu, Požegi, Bjelovaru, Pazinu, Gospiću, pri čemu je ukupno biskup izdvojio srednjim učilištima 27.500 for.52 4. Umjesto zaključka Josip Juraj Strossmayer - veliki mislilac, vizionar i stvaralac velikih djela, ostavio je Hrvatima Akademiju, Sveučilište, Đakovačku katedralu, Galeriju slika, mnogo otvorenih i potpomognutih škola, čitaonica, kulturnih društava, tiskanih djela, veliki broj stipendiranih učenika, studenata, jednom riječju preporodio je svoju Hrvatsku. Ostao je u sjećanju svojega naroda kao hrvatski dobrotvor, njegov najveći mecena, kulturni preporoditelj.

Smičiklas, Tadija. Nav.dj., str. 88. Korespondencija Rački –Strossmayer. Nav.dj., str.6. 51 Izvjestje kralj.Velike gimnazije u Osieku : 1861/1862. Osiek,1862., str. 22, 24, 26, 34. 52 <Cepelić, Milko> ; Pavić, Matija. Nav. dj., str. 929. 49 50

ERL-ŠAFAR

67


199 broj bibliografske jedinice

Strossmayer, kao utemeljitelj i trajni pokrovitelj Akademije, danas najveće znanstvene institucije Hrvatske, a u vrijeme osnivanja i ''svih Slavjana'' u aktivnost i izgradnju samo Akademije uložio je više od pola milijuna forinti, a za Sveučilište oko devedeset tisuća. To je mogao učiniti samo veliki rodoljub kojemu je njegova Đakovačka biskupija bila materijalna baza, siguran oslonac u njegovu političkom radu, ali i izdvajanju golemih sredstava za kulturne, prosvjetne potrebe ne samo Hrvatskog nego i drugih slavenskih naroda. Na tvrdnje i zamjeranja mnogih, a naročito crkvenih krugova, kako crkveni novac troši u svjetovne svrhe, odgovarao je energično da ''uzvraća narodu ono što je narodno''.

Literatura: 1. Brešić, Vinko. Strossmayerovo mecenatstvo. // Međunarodni znanstveni skup Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera : zbornik radova. / urednik Stanislav Marijanović. Osijek : Sveučilište J. J. Strossmayera, Filozofski fakultet, 2008. 2. <Cepelić, Milko> ; Pavić,Matija. Josip Juraj Strossmayer-Biskup bosansko-djakovački sriemski : god.1850-1950 : posvećuju mu svećenstvo i stado prigopdom njegove pedesetogidišnjice biskupovom. U Djakovu 9. rujna 1900. Zagreb, 1900-1904. 3. Gradska knjižnica Rijeka : 1849-1930-1962-2000. / gl. ur. Tatjana Aparac Jelušić. Rijeka : Gradska knjižnica, 2000. 4. Gross, Mirjana ; Szabo, Agneza. Prema hrvatskome građanskom društvu. Zagreb : Globus, 1992. 5. Izvjestje Kr.Velike gimnazije 1861/1862. U Osijeku, 1862. 6. Jelčić, Dubravko. Josip Juraj Strossmayer i hrvatska književnost.// Međunarodni znanstveni skup Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera: zbornik radova. / urednik Stanislav Marijanović. Sveučilište J.J.Strossmayera, Filozofski fakultet, 2008., str. 373-378. 7. Korespondencija Rački-Strossmayer I / uredio F.Šišić. Zagreb : JAZU, 1928. 8. Korunić, Petar. Jugoslavenska ideologija u hrvatskoj i slovenskoj politici. Hrvatskoslovenski politički odnosi 1848-1870. Zagreb : Globus : Centar za povijesne znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Odjel za hrvatsku povijest, 1986.

68

ERL-ŠAFAR


199 broj bibliografske jedinice

9. Košćak, Vladimir. Uloga prosvjete i kulture u javnoj djelatnosti J. J. Strossmayera kao političara i mecene. // Međunarodni znanstveni skup Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera: zbornik radova. / urednik Stanislav Marijanović. Sveučilište J. J. Strossmayera, Filozofski fakultet, 2008. (U ovom Zborniku tiskani su radovi sa simpozija o J.J.Strossmayeru održanog 1990. godine u Osijeku.) 10. Košćak, Vladimir. Josip Juraj Strossmayer : političar i mecena.Osijek : Revija, Izdavački centar Radničkog sveučilišta "Božidar Maslarić", 1990. 11. Lukas, Ferdo. Strossmayer i hrvatstvo. Zagreb : Matica hrvatska, 1926. 12. Marijanović, Stanislav. Dvije obljetnice J. J. Strossmayera: misli o zadacima znanosti. // Glas Slavonije 16. travnja 1999, str.54. 13. Međunarodni znanstveni skup Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera : zbornik radova. / urednik Stanislav Marijanović. Osijek : Sveučilište J. J. Strossmayera, Filozofski fakultet, 2008. 14. Međunarodni znanstveni skup J.J.Strossmayer : zbornik radova / urednik Franjo Šanjek. Zagreb: HAZU, 2006. 15. Moguš,Milan. Život i djelo J.J.Strossmayera. // Međunarodni znanstveni skup J. J. Strossmayer : zbornik radova. Zagreb : HAZU, 2006., str. 11-18. 16. Nedić, Martin. Kitica u devet raznih sgodah...preuzvišenomu gospodinu J. J. Strosmayeru...U Osieku Tiskom J.Franka,1875. 17. "Pozor", god. 2, brojevi 11, 17, 33, 36, 49, 54, 65, 84, 97, 116, 123, 125, 137, 165, 251,/1861. ; Pozor, god.3, 56,101 /1862. 18. Prelog, Milan.Strossmayerova čitanka, Zagreb : Zaklada tiskare Narodnih novina, 1924. 19. Rahten, Andrej. Strossmayer i Slovenci. // Međunarodni znanstveni skup J. J. Strossmayer: zbornik radova. Zagreb : HAZU, 2006., str.162-168. 20. Redžepagić, Jašar. Doprinos Josipa Jurja Strossmayera razvitku školstva i prosvjete u Hrvatskoj. // Međunarodni znanstveni skup Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera : zbornik radova / urednik Stanislav Marijanović. Osijek: Sveučilište J. J. Strossmayera, Filozofski fakultet, 2008., str. 289-314. 21. Sirotković, Hodimir. Život i djelo đakovačkog biskupa J.J.Strossmayera. // Međunarodni znanstveni skup J. J. Strossmayer : zbornik radova. Zagreb: HAZU, 2006., str 25-34.

ERL-ŠAFAR

69


199 broj bibliografske jedinice

22. Sirotković, Hodimir. Đakovački biskup J. J. Strossmayer-utemeljitelj i pokrovitelj JAZU. // Međunarodni znanstveni skup Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera : zbornik radova. Osijek : Sveučilište J. J. Strossmayera, Filozofski fakultet, 2008., str. 53-70. 23. Smičiklas,Tadija. Nacrt života i djela biskupa J. J. Strossmayera i izabrani njegovi spisi : govori rasprave i okružnice. Zagreb : JAZU, 1906. 24. Spiletak, Andrija. Strossmayer u vatikanskom saboru. Zagreb : Hrvatska bogoslovna akademija, 1929. 25. Spiletak, Andrija. Strossmayer i Pape. Djakovo, 1925., sv.I-III. 26. Spisi saborski Sabora kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od god.1861, sv.I.III. Zagreb : Narodna tiskarnica dra Ljudevita Gaja,1862. 27. Spomen- cvieće iz hrvatskih i slovenskih dubrava: u vienac savila Matica Hrvatska : Narodnom dobrotvoru biskupu J. J. Strossmayeru u spomen pedesetogodišnjice njegova biskupovanja. Zagreb : Matica hrvatska, 1900. 28. Stančić, Nikša. J. J. Strossmayer u kontekstu hrvatske i europske politike. // Međunarodni znanstveni skup J. J. Strossmayer: zbornik radova. Zagreb : HAZU., 2006., str. 35-50. 29. Strossmayer, Josip Juraj. Korizmena okružnica encyclica za godinu 1882. Djakovo : Tisak biskupijske tiskare, 1882. 30. Szabo, Agneza.Biskup J. J. Strossmayera i ostali utemeljitelji JAZU u Zagrebu 18601867. // Međunarodni znanstveni skup Lik i djelo Josipa Jurja Strossmayera : zbornik radova. Osijek : Sveučilište J. J. Strossmayera, Filozofski fakultet, 2008. str. 353-363. 31. Šišić, Ferdo. J. J. Strossmayer. Zagreb, 1933., knj.I. 32. Topalović, Mato.

Ćuti pjesnikove pri obnovi starodavnog ustavnog života u

Kraljevinah Horvatskoj i Slavonskoj... dostojanstvo župana virovitičkoga...U Osieku tiskom Drag. Lehmanna i drug, 1861. 33. Tomljanovich, William Brooks. Biskup J. J. Strossmayer : nacionalizam i moderni katolicizam u Hrvatskoj. Zagreb : HAZU, 2001. 34. Zbornik radova o J. J. Strossmayeru / <znanstveni skup, Zagreb-Đakovo od 26. do 27. listopada 1995. godine u povodu 180. godišnjice rođenja, 145. godina od biskupskog ređenja, 125. godina od nastupa na I. vatikanskom koncilu i 90. obljetnice smrti biskupa J. J. Strossmayera ; glavni urednik Ivo Padovan>. Zagreb : HAZU, 1997.

70

ERL-ŠAFAR


199 broj bibliografske jedinice

-Dokument – rukopis : Ostavka J. J. Strossmayera na časti Velikog župana Virovitičke županije, upućena banu Josipu Šokčeviću 5. travnja 1861. (22 lista) DAH

ERL-ŠAFAR

71


200 broj bibliografske jedinice

Marinela Šmider Gradska i sveučilišna knjižnica u Osijeku Kornelija Petr Balog Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera Osijek KAKVU VRSTU ORGANIZACIJSKE KULTURE IMAJU NAŠE KNJIŽNICE? PRIMJER GRADSKE I SVEUČILIŠNE KNJIŽNICE U OSIJEKU What kind of organizational culture have Croatian libraries? Example of the City and University Library in Osijek

Sažetak Rad daje prikaz istraživanja organizacijske kulture u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici u Osijeku. Poznavanje postojeće organizacijske kulture važno je za sve one koji planiraju uvoditi promjene u svoje poslovanje jer do učinkovitih promjena može doći samo ukoliko se prije toga napravi uspješna promjena postojeće organizacijske kulture u organizaciji. Prilikom istraživanja koristio se instrument pod nazivom „Organizational Culture Assessment Instrument“ ili skraćeno OCAI. Ovo je upitnik koji ispitanike traži da iskažu svoje slaganje s tvrdnjama organiziranim u šest tematskih skupina. Istraživanje je pokazalo da u knjižnici prevladava klanska organizacijska kultura. Ključne riječi: organizacijska kultura, Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek, OCAI Abstract This paper presents findings of the research of organizational culture at the City and University Library in Osijek. The awareness of type of the present organizational culture is crucial for all those who plan the introduction of changes in the activities of a certain organization. Namely, whether those changes will succeed or fail depends on whether the organizational culture was changed before the changes were introduced.

ŠMIDER / PETR BALOG

71


200 broj bibliografske jedinice

During the research the “Organizational Culture Assessment Instrument” (OCAI) was used. This is the questionnaire that asks the respondents to agree with a number of statements divided into six thematic groups. The research showed that clan culture prevails at the City and University Library in Osijek. Keywords: organizational culture, City and University Library Osijek, OCAI

1. Uvod Ovaj rad govori o organizacijskoj kulturi, konceptu s kojim smo se svi susreli tijekom svoga života i rada, ali smo o njemu možda premalo znali da bismo ga razumjeli. Kada čelnik ustanove ili odjela pokuša uvesti promjene u dosadašnji način poslovanja, vrlo često naiđe na otpor, pa čak i u situacijama kad je svima jasno da promjena znači boljitak za sve. Iskusni nastavnici već iz znaju da se različite generacije učenika ponašaju različito, iako su i nastavni materijali i pristup nastavnika isti. Djelatnici koji su radili u nekoliko radnih organizacija, čak istih profilom i na istom geografskom prostoru, svjedoče o posve različitim radnim klimama. Također, svi smo svjesni da različita zanimanja (liječnik, odvjetnik, knjižničar) ne uključuju samo posjedovanje određenih stručnih znanja i vještina nego i usvajanje određenih temeljnih vrijednosti i normi koje definiraju tu profesiju1. Ukoliko se član te profesije ogriješi o te temeljne vrijednosti i norme, može mu čak biti oduzeto pravo da se nastavi baviti tim zanimanjem2. Sve ove situacije mogu se jednostavno pojasniti konceptom organizacijske kulture 3. Ako razumijemo dinamiku kulture, onda će nas manje zbunjivati naizgled iracionalno ponašanje ljudi oko nas. Također, bit će nam lakše ne samo razumjeti zašto postoje takve razlike u ponašanju između različitih skupina, nego i zašto je tako teško promijeniti njihovo sadašnje ponašanje.

U knjižničarstvu to će svakako biti Etički kodeks. Iako nema poznatih primjera da je netko bio izbačen iz knjižnične profesije, postoje niz situacija kad je liječniku ili odvjetniku oduzeto pravo da se dalje bavi svojim poslom. Vidi Revocation and suspension of physician licenses. URL: http://physicians.uslegal.com/revocation-and-suspension-of-physician-licenses/ (2012-04-26) 3 Vidi Schein, Edgar H. Organizational culture and leadership. San Francisco : Jossey-Bass, 2010., str. 9. 1 2

72

ŠMIDER / PETR BALOG


200 broj bibliografske jedinice

Organizacijska je kultura knjižnica koncept relativno neistražen u hrvatskom knjižničarstvu i ovim istraživanjem ovu važnu temu želimo približiti knjižničarskoj zajednici. 2. Teorijsko-metodološka ishodišta Kada se pokušava pojasniti ovaj pojam, najčešće se poseže za definicijom koju je svojedobno dao E. Schein4, a koja kaže da je to model zajedničkih temeljnih pretpostavki do kojih je skupina došla dok je rješavala vanjske probleme – rješenja koja su bila dobra i koja se sada smatraju valjanima da se prenesu novim članovima kolektiva kao ispravan način razmišljanja, osjećanja, gledanja na stvari. Pettigrew5 smatra da se na organizacijsku kulturu može gledati kao na obitelj različitih koncepata. Potomci su koncepta kulture simboli, jezik, ideologija, mitovi, vjerovanja i rituali. Budući da si organizacija prilikom svog osnutka pokušava pojasniti svoju strukturu, aktivnosti, svrhu, pa čak i fizički svijet koji ju okružuje, ona tome svemu pridaje određenu simboliku. Simboli koji proizlaze iz tih procesa jesu vokabular/jezik organizacije, dizajn/organizacija prostora i zgrada, uvjerenja o odnosima i preraspodjeli moći i privilegija unutar organizacije te rituali i mitovi koji opravdavaju tu raspodjelu6. Nadalje, Schein7 daje popis pojavnih elemenata koji sačinjavaju potku organizacijske kulture u nekoj organizaciji. To su: 

uočeni uzorci ophođenja – primjerice jezik koji upotrebljavaju djelatnici, običaji i rituali.

norme skupine – implicitni standardi i vrijednosti u radnim skupinama (posebice oni koji se odnose na količinu posla koji je primjeren za obaviti tijekom dana).

uočene vrijednosti – jasno i javno objavljena načela i vrijednosti koje skupina naglašava da pokušava ostvariti (primjerice, 'kvaliteta proizvoda').

formalna filozofija – široka politika i ideološka načela organizacije koji se oglašavaju svim zainteresiranim dioničarima (poput uposlenika, potrošača i sl.).

Vidi Isto, str. 18. Pettigrew, Andrew M. On studying organizational cultures. // Administrative Science Quarterly 24, 4(1979), str. 574. 6 Isto, str. 575. 7 Schein, Edgar H. Organizational. Nav. dj., str. 14-16. 4 5

ŠMIDER / PETR BALOG

73


200 broj bibliografske jedinice

nepisana pravila – implicitna, nepisana pravila za napredovanje u organizaciji; pravila koje novopridošli član kolektiva mora naučiti ukoliko se želi uklopiti u kolektiv („mi ovdje radimo ovako“).

klima – osjećaj koji se iskazuje u fizičkom rasporedu prostora te u načinu na koji članovi organizacije stupaju u interakciju jedni s drugima, s potrošačima i sl..

ugrađene vještine – posebne kompetencije koje članovi kolektiva pokazuju prilikom rješavanja zadataka; sposobnost obavljanja poslova koja se prenosi s jedne na drugu generaciju, bez da se 'stavi na papir'.

način razmišljanja, mentalni modeli i/ili lingvističke paradigme – zajednički kognitivni okvir koji određuje percepciju, način razmišljanja i jezik koji se koristi u kolektivu. S ovim se novopridošli članovi kolektiva upoznaju u ranim procesima socijalizacije.

zajednička značenja – članovi kolektiva imaju isto ili slično mišljenje

'korjenske metafore' ili integrirani simboli – način na koji se skupina karakterizira (ne uvijek svjesno), a što se materijalizira kroz zgrade, raspored prostora te ostale materijalne artefakte skupine.

formalni rituali i proslave – način na koji kolektiv označava ključne momente u životu organizacije, a koji održavaju vrijednosti tog kolektiva (primjerice promocija, dovršenje važnog projekta i sl.)

S druge strane, Bahtijarević-Šiber ističe kako kulturu organizacije čini šest dimenzija: vrijednosti, norme, stavovi i uvjerenja, običaji i rituali, komunikacije i jezik, mitologija i simboli8. Organizacijska kultura ima tri temeljne značajke: stabilnost, dubina i širina9. Za organizacijsku je kulturu važno napomenuti da je ona u pravilu stabilna. Ona opstaje čak i ako neki članovi kolektiva odu. Uzrok ove stabilnosti treba tražiti u činjenici da ljudi ne vole promjene, većina nas preferira stabilnost i predvidljivost. Upravo zbog ove činjenice kulturu je jako teško promijeniti (međutim, ne i nemoguće 10). Kulturu je ujedno i najteže uočiti. Ona predstavlja najdublji, često neosviješten dio ponašanja kolektiva. I na kraju, kultura pokriva cjelokupnu aktivnost jednog kolektiva. Usp. Bahtijarević-Šiber, Fikreta…[et al]. Organizacijska teorija. Zagreb: Informator, 1991., str. 205-206. Schein, Edgar H. Organizational. Nav. dj.,, str. 16-17. 10 Do promjene organizacijske kulture može doći uslijed različitih razloga: dolazak nove osobe na čelno mjesto organizacije, promjena poslanja, uvođenje posve nove tehnologije rada, podjela kolektiva na manje skupine sa svojim supkulturama. 8 9

74

ŠMIDER / PETR BALOG


200 broj bibliografske jedinice

Autori su različito kategorizirali vrste organizacijske kulture. Među prvima su to s kraja 70-tih godina 20. stoljeća bili R. Harrison i C. Handy. I jedan i drugi daju četiri temeljna tipa kultura. Harrison11 ih dijeli na: one orijentirane na moć (imaju karizmatičnog čelnika), one orijentirane na postignuća (naglasak na rezultate rada), one orijentirane na uloge (naglasak na birokratski način poslovanja) te one orijentirane na podršku (neprofitne ili religijske organizacije). Handy12, s druge strane, povlači vezu između grčkih bogova i vrsta organizacijskih kultura pa ih on tako dijeli na kulturu boga Zeusa (moć dolazi od čelnika ustanove), božice Atene (orijentirana na zadatke), boga Apolona (kultura uloga odnosno birokracije) te boga Dionizija (egzistencijalna kultura koja postoji zato da bi pojedinci ostvarili svoju svrhu postojanja). Nadalje, kulturu su kategorizirali i Goffee i Jones13. Oni također identificiraju četiri temeljna tipa kulture koja počivaju na dvije dimenzije: solidarnosti (tendencija da se ima isto mišljenje) i društvenosti (tendencija da se bude prijateljski raspoložen). Njihova četiri tipa kulture jesu: umrežena (jaka na obje dimenzije), komunalna (jaka na društvenosti), fragmentirana (nema naglasak ni na jednoj dimenziji) i plaćenička (jaka na solidarnosti). Što se tiče hrvatskih autora, P. Sikavica14 primjerice navodi podjelu s obzirom na važnost koju kultura organizacije ima za svaku organizaciju. Prema tome, on razlikuje sljedeće vrste kulture: dominantna kultura i supkultura; jaka i slaba kultura; jasna i nejasna kultura; odlična (izvrsna) i užasna kultura; postojana i prilagodljiva kultura te participativna i neparticipativna kultura. Posljednja podjela koju ćemo ovdje spomenuti jest ona autora Cameron i Quinn15. Oni su svoju tipologiju kultura utemeljili na teorijskom modelu koji nudi tzv. Okvir natjecateljskih vrijednosti (Competing Values Framework ili CVF). Naime, brojni su autori16 nabrajali niz različitih dimenzija organizacijske kulture, ne temelju kojih su onda nudili različite podjele. Uzrok tomu je taj što organizacijska kultura pokriva izuzetno široko područje s jako puno različitih, međusobno prožimajućih, višeznačnih i kompleksnih Harrison, Roger. Understanding your organization's character. // Harvard Business Review 57, 5(1979), str. 119128. 12 Handy, Charles. The gods of management. London : Pan Books, 1978. 13 Goffee, Rob ; Jones, Garreth. The character of a corporation. New York : Harper Business, 1998. 14 Sikavica, Pere. Organizacija. Zagreb: Školska knjiga, 2011., str. 736-741. 15 Cameron, Kim S. ; Quinn, Robert E. Diagnosing and changing organizational culture : based on the competing values framework. San Francisco : Wiley, 2006. 16 Vidi npr. Schein, Edgar H. Coming to a new awareness of organizational culture. // Sloan Management Review 25(1984), str. 3-16.; također, Kotter, John P; Heskett, James L. Corporate culture and performance. New York : Free Press, 1992.; Hofstede, Geert. Culture's consequences. Thousand Oaks, Calif. : Sage, 1980. ili Martin, Joanne. Cultures in organizations. New York : Oxford University Press, 1992. 11

ŠMIDER / PETR BALOG

75


200 broj bibliografske jedinice

čimbenika. CVF model je izuzetno prikladan za opisivanje organizacijske kulture jer se do njega došlo na empirijski način te objedinjava veliki broj opće-prihvaćenih kategorijskih obrazaca i kognitivnih procesa te načina na koji ljudi obrađuju informacije17. Ovo potkrjepljuje činjenica da se slični 'arhetipski' kategorijski obrasci mogu pronaći u natpisima različitih psihologa kao što su Jung18 ili nešto novijeg datuma Mitroff i Kilmann19. Cameron i Quinn tako nude četiri vrste organizacijske kulture koje se temelje na dvije osnovne dimenzije: jedna dimenzija govori o stabilnosti odnosno fleksibilnosti organizacije dok se druga bavi fokusom organizacije – je li usmjerena na svoje unutarnje procese, ili na procese u svome okruženju20. Njihova četiri tipa kulture su: hijerarhijska, klanska, natjecateljska21 te adhokratska. Slika 1 prikazuje ova četiri tipa organizacijske kulture zajedno s njihovim osnovnim značajkama.

Diskrecija i fleksibilnost

Usmjerenost prema unutra i integracija

Klanska

Adhokratska

Toplo mjesto, poput obitelji;

dinamična i poduzetna; riskiranje;

mentorstvo; sigurnost; sudjelovanje

cijeni inovaciju i poduzetništvo

Hijerarhijska

Natjecateljska

voli

strukturu

i

Usmjerenost prema van i diferencijacija

kontrolu; usmjerena prema rezultatima;

koordinacija i učinkovitost; važna je obaviti posao; cijeni natjecanje i stabilnost

uspjeh

Stabilnost i kontrola

Sl. 1. Četiri tipa organizacijske kulture prema Cameron i Quinn22 Vidi Cameron, Kim S.; Quinn, Robert E. Nav. dj., str. 33. Jung, Karl G. Psychological types. London : Routledge, 1923. 19 Mitroff, Ian I. ; Kilmann, Ralph H. Methodological approaches to social science: integrating divergent concepts and theories. San Francisco : Jossey-Bass, 1978. 20 Vidi Schein, Edgar H. Organizational. Nav. dj. str. 168. 21 U hrvatskoj se literaturi može naići i na termin 'tržišna' (prema eng. 'marketing'). Vidi Sikavica, Pere. Nav. dj., str. 742. 22 Preuzeto iz: Petr Balog, Kornelija. Kultura vrednovanja kao dio organizacijske kulture hrvatskih knjižnica. // VBH, u tisku. 17 18

76

ŠMIDER / PETR BALOG


200 broj bibliografske jedinice

Kada govorimo o ovim tipovima organizacijskih kultura, važno je naglasiti da ni jedan od tih tipova nije bolji ili lošiji; svi oni, iako različiti, daju rezultate. Međutim, istraživanja su pokazala da postoji korelacija između primjerice nagrada kvalitete 23 ili odljeva djelatnika24 i tipa kulture. Nadalje, istraživanja su također pokazala, da narodne knjižnice u pravilu njeguju klansku i adhokratsku kulturu. S druge strane, visokoškolske su knjižnice zbog svojih organizacijskih specifičnosti tradicionalno gravitirale hijerarhijskom tipu kulture dok danas i one češće imaju ova dva tipa kulture25. Mi smo naše istraživanje temeljili na CVF-u i četirima tipova kultura kako ih predlažu Cameron i Quinn. Nadalje, kako većina autora koji rade tipologiju kultura nude nekakve instrumente za detekciju kultura unutar neke organizacije, tako i Cameron i Quinn nude svoj upitnik i nazivaju ga Organizational Culture Assessment Instrument ili OCAI (Prilog 1). Ovaj je instrument detaljno opisan kasnije u radu i korišten je za istraživanje organizacijske kulture u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici u Osijeku. 3. Istraživanje organizacijske kulture u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek (GISKO) osnovana je 8. veljače 1949. godine. 26 Iz samog naziva knjižnice može se vidjeti da ona djeluje kao knjižnica s dvojnom funkcijom: 

središnja (matična) javna/narodna knjižnica grada Osijeka i Osječko-baranjske županije te

središnja sveučilišna/znanstvena knjižnica Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.27

Primjerice, jedno je istraživanje pokazalo da je najveći broj organizacija koje su dobile nagradu kvalitete M. Baldridge imalo ili adhokratsku ili klasnku organizacijsku kulturu. Vidi: Dellana, Scott A. ; Hauser, Richard D. Toward defining the quality culture. // Engineering Management Journal 11, 2(1999), str. 11. 24 Istraživanje autora Goodman, Zammuto i Gifford na uzorku od 276 medicinskih sestara pokazalo je veću razinu posvećenosti poslu, lojalnosti svojoj matičnoj ustanovi i zadovoljstva kod klanske organizacijske kulture. S druge strane, kod hijerarhijske kulture zabilježena je niska lojalnost ustanovi kao i nizak stupanj zadovoljstva na poslu. Vidi: Goodman, Eric A.; Zammuto, Raymond F.; Gifford, Blair D. The competing values framework : understanding the impact of organizational cultureon the quality of work life. // Organization Development Journal 19, 3(2001), str. 58-68. 25 Kaarst-Brown, Michelle L. ; Scott Nicholson; Gisela M. von Dran; Jeffrey M. Stanton. Organizational cultures of libraries as a strategic resource. // Library Trends 53, 1(2004), str. 45-46. 26 Usp. Povijest Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek. // GISKO: Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek. URL: http://www.gskos.hr/~descape/files/Povijest%20GISKO%281%29.pdf (2011-11-02) 27 Usp. Misija i djelatnost. // GISKO: Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek. URL: 23

ŠMIDER / PETR BALOG

77


200 broj bibliografske jedinice

Osnovni cilj knjižnice jest osiguravanje dostupnosti svih vrsta informacija (stručnih, obrazovnih, znanstvenih, kulturnih, zabavnih i dr.) na različitim medijima (tiskana građa: knjige, časopisi, novine, AV građa, elektronski mediji) korisnicima, kako stvarnim tako i potencijalnim. Prema poslanju Knjižnice, korisnike Gradske i sveučilišne knjižnice čine građani Osijeka i Osječko-baranjske županije, kao i studenti, profesori te znanstveni, stručni i drugi djelatnici Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.28 Uz matičnu, odnosno središnju knjižnicu, Gradska i sveučilišna knjižnica djeluje i na još četiri područna odjela (ogranka). Također, u Knjižnici djeluje i bibliobusna služba sa sedam stajališta.29 Gradska i sveučilišna knjižnica trenutno je u postupku razdvajanja i osamostaljivanja svojih funkcija do potpunog fizičkog odvajanja na dvije zasebne ustanove, odnosno gradsku knjižnicu kao javnu narodnu knjižnicu općeznanstvenog tipa te sveučilišnu knjižnicu koja će biti smještena na novoj lokaciji sveučilišnog kampusa.30 3.2. Metodologija istraživanja, instrument i uzorak Istraživanje je kvantitativno, a kao metoda prikupljanja podataka korišten je „Organizational Culture Assessment Instrument“ ili skraćeno OCAI. 31 Riječ je o anketnom upitniku koji se sastoji od šest temeljnih tematskih kategorija: osnovne karakteristike organizacije, vodstvo organizacije, menadžment, odnosno stil rukovođenja, ključni čimbenici održavanja organizacije, strategija te kriteriji za uspjeh. Svaka od tih tematskih kategorija sastoji se od četiri ponuđene tvrdnje, od kojih svaka tvrdnja predstavlja karakteristiku jedne organizacijske kulture. Tvrdnje A predstavljaju klansku kulturu, tvrdnje B adhokratsku kulturu, tvrdnje C natjecateljsku, a tvrdnje D hijerarhijsku kulturu. (vidi Prilog 1) Zanimljivost kod OCAI instrumenta jest upravo ljestvica ocjena koja se koristi, a to je ipsativna ljestvica. S Likertovom ljestvicom (koja spada u kategoriju normativnih ljestvica) većinom smo svi upoznati, odnosno ljestvicom gdje ispitanici biraju jednu od brojki (najčešće) između 1 do 5 ili od 1 do 7, po principu „Ni malo se ne slažem“ do „U

http://www.gskos.hr/?upit=sadrzaj&id=79 (2011-11-02) 28 Usp. Isto. 29 Usp. Izvješće o radu GISKO u 2010. godini. // GISKO: Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek. Str. 3. URL: http://www.gskos.hr/?upit=sadrzaj&id=81 (2011-11-02) 30 Usp. Isto. 31 Više o samom instrumentu u Cameron, Kim S. ; Quinn Robert E. Nav. dj., str. 23-25, 143-163.

78

ŠMIDER / PETR BALOG


200 broj bibliografske jedinice

potpunosti se slažem“. Za razliku od Likertove ljestvice koja nudi spomenuti raspon ocjena, ipsativna ljestvica nudi ispitanicima raspon od 100 bodova za raspodjelu po odgovorima. Odnosno, ispitanici su zamoljeni da 100 bodova rasporede na nekoliko ponuđenih odgovora i to na način da se odgovoru s kojim se najviše slažu daju najveći broj bodova. Bodove trebaju tako raspodijeliti da u konačnici zbroj bodova svih odgovora daje brojku 100 odnosno ukupan broj bodova koje su trebali rasporediti. Rezultati su izraženi u srednjim vrijednostima. Naravno, sam OCAI instrument, odnosno anketni upitnik, preveden je i prilagođen mogućnostima i potrebama istraživanja. Samo istraživanje provedeno je od 26. listopada do 2. studenog 2011. godine i to samo u središnjem odjelu Knjižnice. Ostali odjeli, odnosno ogranci Knjižnice nisu obuhvaćeni u istraživanju budući da svaki ogranak ima, za pretpostaviti je, svoj tip supkulture. Također, u svakom ogranku zaposlen je jedan do dva stručna djelatnika. Nadalje, istraživanjem su obuhvaćeni samo stručni djelatnici Knjižnice, točnije 27 stručnih djelatnika (uključujući i ravnateljicu). No, pregledavanjem anketnih upitnika, jedan je izdvojen kao nepotpun i nerelevantan te je, za potrebe istraživanja, obrađeno i analizirano 26 upitnika. Prilikom ispunjavanja anketnog upitnika, ispitanici su prvo ispunjavali lijevi stupac, odnosno dio o organizacijskoj kulturi koja trenutno prevladava u Knjižnici, a zatim desni stupac, odnosno dio o željenoj organizacijskoj kulturi. Pri tome su, kako je već ranije pojašnjeno, morali paziti da ukupni zbroj bodova za svaku od kategorija iznosi 100 bodova. Dakle, tih 100 bodova raspodjeljivali su na četiri ponuđena odgovora unutar kategorije, ovisno o mjeri u kojoj pojedini odgovor odgovara slici Knjižnice. Najveći broj bodova dali su odgovoru koji najbolje opisuje Knjižnicu, a najmanje odgovoru koji ju najmanje opisuje. Analiza i obrada ovih anketnih upitnika zahtijevala je zbrajanje svih A tvrdnji u stupcu „Sada“ te zatim dijeljenje dobivenog zbroja s brojem 6 kako bi se dobila srednja vrijednost. Nakon toga na isti način zbrojene su i tvrdnje B, C i D te je također svaki zbroj podijeljen sa 6 kako bi se dobila srednja vrijednost. Isti postupak primijenjen je i na stupac „Poželjno“. Kao sto je ranije već napomenuto, istraživanjem je obuhvaćeno 27 stručnih djelatnika Knjižnice, no jedan je anketni upitnik bio nevažeći te je u konačnici analizirano

ŠMIDER / PETR BALOG

79


200 broj bibliografske jedinice

26 upitnika. Odgovori ispitanika podijeljeni su u nekoliko skupina. Analiza odgovora svih ispitanika donosi skupnu sliku postojeće organizacijske kulture u Knjižnici te isto tako i skupnu sliku poželjne organizacijske kulture. Sljedeća analiza odgovora odnosi se na usporedbu odgovora ravnateljice, voditelja odjela te ostalih stručnih djelatnika Knjižnice. Posljednja analiza odnosi se na usporedbu odgovora stručnih djelatnika zaposlenih u Knjižnici kraće od šest godina te stručnih djelatnika zaposlenih šest godina i više. Ravnateljica je u posljednjoj skupini također pribrojena odgovarajućoj kategoriji. 3.3. Rezultati istraživanja Istraživanje je pokazalo da, prema odgovorima ispitanih 26 stručnih djelatnika, u Knjižnici prevladava klanska kultura (tvrdnje A – srednja vrijednost 31,48). Nakon klanske kulture, najzastupljenija je hijerarhijska (tvrdnje D - srednja vrijednost 28,24), zatim adhokratska (tvrdnje B – srednja vrijednost 20,15) i naposlijetku natjecateljska kultura (tvrdnje C – srednja vrijednost 20,13). Iako je adhokratska kultura zastupljenija od natjecateljske, prema podacima je vidljivo da je ta razlika zanemariva. Što se tiče poželjne kulture koju bi Knjižnica trebala razviti u narednih pet godina, ili u ovom slučaju zadržati, redoslijed je sljedeći. Najpoželjniji tip kulture jest kultura koja trenutačno prevladava u Knjižnici, a to je klanska kultura (tvrdnje A – 39,42). Na drugom mjestu je hijerarhijska (tvrdnje D – 24,41), zatim adhokratska (tvrdnje B –21,87), te na kraju natjecateljska kultura (tvrdnje C 14,10). Slika 1. prikazuje odnos postojećih i poželjnih kultura u Knjižnici prema odgovorima 26 stručnih djelatnika.

80

ŠMIDER / PETR BALOG


200 broj bibliografske jedinice

Hijerarhijska kultura

Klanska kultura 40 35 30 25 20 15 10 5 0

Adhokratska kultura

Sada Poželjno

Natjecateljska kultura

Slika 1. Profil organizacijske kulture (trenutačne i poželjne) Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek 3.3.1. Analiza i usporedba odgovora uprave i ostalih stručnih djelatnika U ovom dijelu usporedit ćemo odgovore uprave32 i 21 stručnog djelatnika Knjižnice. Prema odgovorima uprave, Knjižnicu najbolje opisuje klanska kultura (tvrdnje A 34,5) zatim hijerarhijska (tvrdnje D – 26), te, adhokratska (tvrdnje B - 20,33) i na kraju natjecateljska kultura (tvrdnje C - 19,17) Ostali stručni djelatnici Knjižnice pak smatraju da u Knjižnici prevladavaju kulture ovim redoslijedom. Klanska je kultura na prvom mjestu (tvrdnje A - 30,76), zatim hijerarhijska (tvrdnje D - 28,77), zatim natjecateljska (tvrdnje C - 20,36) te na kraju adhokratska kultura (tvrdnje B - 20,11). Slika 2. prikazuje razlike u odgovorima uprave i ostalih stručnih djelatnika Knjižnice o postojećim kulturama u Knjižnici. Vidljivo je također i da je razlika u omjeru adhokratske kulture između ove dvije grupe ispitanika zanemariva.

32

U upravu ovdje ubrajamo odgovore ravnateljice knjižnice te četiri voditelja različitih odjela GISKO-a.

ŠMIDER / PETR BALOG

81


200 broj bibliografske jedinice

Hijerarhijska kultura

Klanska kultura 35 30 25 20 15 10 5 0

Adhokratska kultura

Uprava Zaposlenici

Natjecateljska kultura

Slika 2. Profil trenutačne organizacijske kulture GISKO-a prema upravi i zaposlenicima Što se tiče poželjnog stanja, situacija je malo drugačija. Odgovori uprave pokazuju da je najpoželjnija klanska kultura (tvrdnje A - 36). Na drugom mjestu nalazi se adhokratska kultura (tvrdnje B - 27,67), zatim natjecateljska kultura (tvrdnje C -18,5). Najmanje je poželjna hijerarhijska kultura (tvrdnje D - 17,83). Ostali stručni djelatnici Knjižnice poželjnim smatraju klansku kulturu (tvrdnje A – 40,48), zatim hijerarhijsku (tvrdnje D - 25,98), zatim adhokratsku (tvrdnje B - 20,49) te kao najmanje poželjnu natjecateljsku kulturu (tvrdnje C - 13,05). Slika 3. prikazuje odnos između poželjnih kultura prema odgovorima uprave i ostalih stručnih djelatnika.

82

ŠMIDER / PETR BALOG


200 broj bibliografske jedinice

Klanska kultura 50 40 30 20 10 Hijerarhijska kultura

0

Adhokratska kultura

Uprava Zaposlenici

Natjecateljska kultura

Slika 3. Profil poželjne organizacijske kulture GISKO-a prema upravi i djelatnicima 3.3.2. Analiza i usporedba odgovora stručnih djelatnika s kraćim i dužim radnim stažom u Knjižnici. U ovom dijelu analizirali smo i uspoređivali odgovore djelatnika Knjižnice koji u Knjižnici imaju duži ili kraći radni staž. Svi djelatnici koji su u knjižnici rade do šest godina imaju status djelatnika s kraćim radnim stažom. Od 26 stručnih djelatnika Knjižnice šest djelatnika radi u Knjižnici manje od šest godina, dok 20 djelatnika radi u Knjižnici šest godina i više. Stručni djelatnici zaposleni u Knjižnici manje od šest godina smatraju da Knjižnicu najbolje opisuje klanska kultura (tvrdnje A 34,86), zatim slijedi hijerarhijska (tvrdnje D –26,67), adhokratska (tvrdnje B - 20,69) te najmanje natjecateljska kultura (tvrdnje C – 17,78). Kod stručnih djelatnika Knjižnice zaposlenih šest godina i više, redoslijed je malo drugačiji. Prema njima, Knjižnicu najbolje opisuje također klanska kultura (tvrdnje A – 30,47), zatim hijerarhijska (tvrdnje D –28,71), zatim natjecateljska (tvrdnje C – 20,83), te naposljetku adhokratska kultura (tvrdnje B - 20). Slika 4. prikazuje razlike u načinu razmišljanja mlađih i starijih članova kolektiva u odnosu na postojeće kulture u Knjižnici.

ŠMIDER / PETR BALOG

83


200 broj bibliografske jedinice

Hijerarhijska kultura

Klanska kultura 35 30 25 20 15 10 5 0

Adhokratska kultura

Do 6 godina 6 godina i više

Natjecateljska kultura

Slika 4. Profil trenutačne organizacijske kulture GISKO-a prema godinama staža Djelatnici zaposleni manje od šest godina najpoželjnijom smatraju također klansku kulturu (tvrdnje A – 39,86), zatim hijerarhijsku (tvrdnje D – 23,75), zatim adhokratsku kulturu (tvrdnje B – 21,67), te kao najmanje poželjnu natjecateljsku kulturu (tvrdnje C – 14,72). Djelatnici koji rade u Knjižnici šest godina i više navode isti redoslijed poželjnih kultura. Najpoželjnija kultura je klanska kultura (tvrdnje A – 39,55), zatim hijerarhijska (tvrdnje D – 24,6), zatim adhokratska (tvrdnje B – 21,92), te natjecateljska kultura (tvrdnje C – 13,96). Slika 5. prikazuje odnos poželjnih kultura u Knjižnici prema odgovorima mlađih i starijih članova kolektiva. Iako razlike u odgovorima postoje, na grafikonu je vidljivo kako su te razlike zanemarive, može se čak reći i nebitne.

84

ŠMIDER / PETR BALOG


200 broj bibliografske jedinice

Hijerarhijska kultura

Klanska kultura 40 35 30 25 20 15 10 5 0

Adhokratska kultura

Do 6 godina 6 godina i više

Natjecateljska kultura

Slika 5. Profil poželjne organizacijske kulture GISKO-a prema godinama staža 3.4. Rasprava Naše je istraživanje pokazalo da organizacijska kultura koja trenutno dominira u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek jest klanska kultura, koja je ujedno i najpoželjnija. Iza nje slijedi hijerarhijska kultura, što je, s jedne strane, i očekivano budući da se radi o Knjižnici s dvojnom funkcijom (narodna i sveučilišna), dakle knjižnici koja u jednom dijelu svoje djelatnosti ima nadležnu matičnu ustanovu kojoj je odgovorna te je prema tome i hijerarhija jasnije izražena. S druge strane, hijerarhijska kultura poželjna je u nešto manjem omjeru nego što stvarno prevladava u Knjižnici, no svejedno je najpoželjnija kultura nakon klanske. Natjecateljska kultura trenutno najmanje prevladava u Knjižnici, a također je i najmanje poželjna, što i nije neobično. Natjecateljska kultura većinom je karakteristična za profitne organizacije odnosno one organizacije koje su tržišno i natjecateljski orijentirane prema stjecanju prihoda. Adhokratska kultura trenutno je nešto više zastupljena od natjecateljske, no razlika između navedene dvije kulture zapravo je neznatna. S druge strane, adhokratska kultura poželjnija je u puno većem omjeru od natjecateljske. Dakle, poželjno bi bilo da je Knjižnica dinamičnije i kreativnije mjesto no što trenutno jest te da su djelatnici Knjižnice, pa i ravnateljica i menadžment Knjižnice skloniji riskiranju i inovativnosti.

ŠMIDER / PETR BALOG

85


200 broj bibliografske jedinice

Usporedba odgovora uprave i ostalih djelatnika Knjižnice pokazuje da se svi slažu kako Knjižnicu trenutno najbolje opisuje klanska kultura pa hijerarhijska. No, dalje je primijećena razlika u odgovorima. Ostali djelatnici smatraju da adhokratska kultura najmanje opisuje Knjižnicu, dok uprava smatra da Knjižnicu ipak najmanje opisuje natjecateljska kultura. Što se tiče poželjne kulture, obje grupe ispitanika smatraju klansku kulturu najpoželjnijom. Natjecateljska kultura najmanje je poželjna kultura prema odgovorima ostalih djelatnika, dok je prema odgovorima uprave hijerarhijska kultura najmanje poželjna. Dok ostali djelatnici smatraju hijerarhijsku kulturu drugom najpoželjnijom, zanimljivo je kako uprava smatra kako su izražena hijerarhija, pravila i procedure najmanje poželjni. Iako bi se moglo pretpostaviti da mlađi članovi kolektiva više naginju klanskoj i adhokratskoj kulturi, dok stariji članovi kolektiva cijene tradiciju, odnosno hijerarhijsku kulturu, odgovori djelatnika zaposlenih do šest godina u Knjižnici i djelatnika zaposlenih više od šest godina, nisu pokazali gotovo nikakve razlike. Naime, i jedna i druga grupa ispitanika smatra da Knjižnicu najbolje opisuje klanska kultura, koja je naravno i najpoželjnija. Ali, mora se priznati da se kod odgovora mlađih ispitanika ipak više vidi naginjanje prema klanskoj kulturi. Možda je razlog tomu to što su stariji djelatnici iskusniji i bolje iščitavaju odnose i situaciju u knjižnici od novih, 'naivnih', članova kolektiva. Možda mlađi djelatnici još uvijek nisu dovoljno upućeni u sve što se događa na poslu pa im sve izgleda ljepše nego što doista i jest? Da bi se dobili odgovori na ova i ostala pitanja, posebice kod razlika u odgovorima kod različitih djelatnika, trebalo bi provesti razgovore s djelatnicima koji bi onda imali priliku pojasniti svoja mišljenja i stavove. Klansku kulturu slijede hijerarhijska i adhokratska, a istim su redoslijedom i poželjne. Natjecateljska kultura, kao što je i za očekivati, najmanje opisuje Knjižnicu te je i najmanje poželjna. Zapravo jedinu iznimku čine odgovori djelatnika zaposlenih više od šest godina koji smatraju da adhokratska kultura ipak najmanje opisuje Knjižnicu, a ne natjecateljska koju pak smatraju najmanje poželjnom. 4. Zaključak Sve organizacije, neovisno o tome jesu li komercijalne ili nekomercijalne, imaju svoju organizacijsku kulturu. Zapravo, rijetko da možemo govoriti o jednoj jedinstvenoj

86

ŠMIDER / PETR BALOG


200 broj bibliografske jedinice

organizacijskoj kulturi, obično je organizacijska kultura neke organizacije sačinjena od više različitih tipova i podtipova kulture. Unatoč toj činjenici, sam je koncept mnogima i dalje dosta nejasan i relativno nepoznat. Organizacijska kultura zapravo je vrlo širok koncept te obuhvaća veliki broj mogućih dimenzija, što nikako ne pridonosi njegovom jedinstvenom definiranju. Dapače, koncept se definira na više različitih načina te stoga nije ni čudno što poneke organizacije (posebice njihovi čelnici) nisu svjesne organizacijske kulture koja vlada u njihovim ustanovama te zakonitosti kojima se vode. Nužno je dakle da se uprava različitih organizacija, posebice knjižnica, pobliže upozna s konceptom organizacijske kulture te pogotovo da su svjesni i da razumiju značajke kulture koja prevladava u njihovoj organizaciji, kako bi se mogli odgovarajuće ponašati i planirati poslovanje. Posebice je to važno u kontekstu promjena jer je razumijevanje ponašanja i upravljanja organizacijskom kulturom neke ustanove presudno za uspjeh ili neuspjeh promjena koje uprava može poželjeti uvesti u poslovanje te organizacije. U ovom se radu želio istražiti tip organizacijske kulture koji trenutno prevladava u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek, kao i tip kulture koji bi bilo poželjno da Knjižnica razvije unutar narednih pet godina. Hipoteza provedenog istraživanja bila je da u Knjižnici prevladava klanska kultura, a da je slijedi adhokratska, kao i da su te dvije vrste kultura i u tom poretku poželjne od strane djelatnika. Također, pretpostavilo se da stručni djelatnici Knjižnice nisu u potpunosti upoznati s konceptom organizacijske kulture. Naše je istraživanje pokazalo kako u Knjižnici, sveukupno gledajući, trenutno prevladava klanska kultura. Dakle, Knjižnica se smatra osobnim mjestom u kojem prevladava obiteljska i prijateljska atmosfera te tako i predstavlja ugodno mjesto za rad, što pomaže djelatnicima da uživaju i budu predani svome poslu. Unutar Knjižnice naglašena je važnost i potreba osobnog razvoja djelatnika te stručnog usavršavanja i osposobljavanja. Također, naglašen je timski duh te sudjelovanje i konsenzus. Iste te karakteristike organizacijske kulture smatraju se najpoželjnijim da Knjižnica razvije unutar narednih pet godina. U ovom slučaju, Knjižnica bi dakle trebala zadržati karakteristike kulture koju trenutno i posjeduje, odnosno karakteristike klanske kulture. Time je potvrđen i prvi dio postavljene hipoteze. Drugi dio hipoteze, odnosno da nakon klanske kulture dolazi adhokratska (i trenutno i poželjno), nije potvrđen. Iako se karakteristike adhokratske kulture, dakle

ŠMIDER / PETR BALOG

87


200 broj bibliografske jedinice

dinamičnost, inovativnost i sklonost riskiranju, u Knjižnici općenito smatraju važnima, budući da povećavaju fleksibilnost i prilagodbu, istraživanje je pokazalo kako Knjižnica očito više cijeni tradiciju i poštivanje određene doze hijerarhije. Naime, hijerarhijska kultura bolje opisuje Knjižnicu te je također i poželjnija kultura od adhokratske. To se može pripisati svakodnevnim i kontinuiranim zadacima Knjižnice, kao što su posudba građe korisnicima, međuknjižnična posudba, pružanje informacija korisnicima i slično, kao i činjenici da je ovo knjižnica s dvojnom funkcijom i da su visokoškolske knjižnice tradicionalno uvijek imale hijerarhijsku kulturu. Korisnici od Knjižnice očekuju da zadovolji njihove potrebe i zahtjeve i nisu previše zainteresirani za uvođenje nekih inovacija i novosti, barem ne većina korisnika. Dakle, Knjižnica mora poštivati određenu tradiciju te paziti na zadovoljstvo svojih korisnika te, prema tome, vjerojatno niti ne smatra karakteristike adhokratske kulture toliko potrebnima i važnima. S druge strane, kultura koja najmanje opisuje Knjižnicu jest natjecateljska kultura, koja se ujedno smatra i najmanje poželjnom. Dakle, Knjižnica trenutačno nije natjecateljski i konkurentski usmjerena na postizanje rezultata, a to nije poželjno ni u budućnosti. Također, ravnateljica Knjižnice kao i ostali članovi uprave nisu, niti bi trebali biti strogi i zahtjevni. Knjižnica nije tip organizacije koja je orijentirana prema tržištu i prema postizanju prihoda, tako da je logično što se karakteristike natjecateljske kulture ne smatraju toliko važnim dijelom knjižnica kao organizacija. Nažalost, istraživanje provedeno u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek također je potvrdilo i ono što se na samom početku istraživanja i pretpostavljalo, a to je činjenica da djelatnici Knjižnice jednostavno nisu u potpunosti svjesni organizacijske kulture svoje Knjižnice. Zapravo, može se reći da nisu u potpunosti ni upoznati sa samim konceptom organizacijske kulture. Nadamo se da će ovo istraživanje ponukati i druge na slična istraživanja u svojim sredinama.

88

ŠMIDER / PETR BALOG


200 broj bibliografske jedinice

Literatura 1. Bahtijarević-Šiber, Fikreta…[et al]. Organizacijska teorija. Zagreb : Informator, 1991. 2. Cameron, Kim S. ; Quinn, Robert E. Diagnosing and changing organizational culture : based on the competing values framework. San Francisco : Wiley, 2006. 3. Dellana, Scott A. ; Hauser, Richard D. Toward defining the quality culture. // Engineering Management Journal 11, 2(1999), str. 11-15. 4. Goffee, Rob ; Jones, Garreth. The character of a corporation. New York : Harper Business, 1998. 5. Handy, Charles. The gods of management. London : Pan Books, 1978. 6. Harrison, Roger. Understanding your organization's character. // Harvard Business Review 57, 5(1979), str. 119-128. 7. Hofstede, Geert. Culture's consequences. Thousand Oaks, Calif. : Sage, 1980. 8. Izvjesce o radu GISKO u 2010. godini. // GISKO: Gradska i sveucilisna knjiznica Osijek. Str. 3. URL: http://www.gskos.hr/?upit=sadrzaj&id=81 (2011-11-02) 9. Jung, Karl G. Psychological types. London : Routledge, 1923. 10. Kaarst-Brown, Michelle L. ; Scott Nicholson; Gisela M. von Dran; Jeffrey M. Stanton. Organizational cultures of libraries as a strategic resource. // Library Trends 53, 1(2004), 33-53. 11. Kotter, John P. ; Heskett, James L. Corporate culture and performance. New York : Free Press, 1992. 12. Martin, Joanne. Cultures in organizations. New York : Oxford University Press, 1992. 13. Misija i djelatnost. // GISKO: Gradska i sveucilisna knjiznica Osijek. URL: http://www.gskos.hr/?upit=sadrzaj&id=79 (2011-11-02) 14. Mitroff, Ian I. ; Kilmann, Ralph H. Methodological approaches to social science: integrating divergent concepts and theories. San Francisco : Jossey-Bass, 1978. 15. Pettigrew, Andrew M. On studying organizational cultures. // Administrative Science Quarterly 24, 4(1979), str. 570-581 16. Povijest Gradske i sveucilisne knjiznice Osijek. // GISKO: Gradska i sveucilisna knjiznica

Osijek.

ŠMIDER / PETR BALOG

URL:

89


200 broj bibliografske jedinice

http://www.gskos.hr/~descape/files/Povijest%20GISKO%281%29.pdf

(2011-

11-02) 17. Revocation

and

suspension

of

physician

licenses.

URL:

http://physicians.uslegal.com/revocation-and-suspension-of-physician-licenses/ (2012-04-26) 18. Schein, Edgar H. Coming to a new awareness of organizational culture. // Sloan Management Review 25(1984), str. 3-16. 19. Schein, Edgar H. Organizational culture and leadership. San Francisco : JosseyBass, 2010. 20. Sikavica, Pere. Organizacija. Zagreb: Školska knjiga, 2011.

90

ŠMIDER / PETR BALOG


200 broj bibliografske jedinice

Prilog: Upitnik o organizacijskoj kulturi Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek

Poštovani, Ovaj anketni upitnik sastavljen je u svrhu istraživanja organizacijske kulture u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek. Anketni upitnik je anoniman. Molimo Vas da izdvojite 15-tak minuta za ispunjavanje upitnika te da na pitanja odgovorite iskreno kako biste nam pomogli u istraživanju. Vaši će nam odgovori biti od velike pomoći te će biti iskorišteni samo u svrhu istraživanja. Hvala!

Upute za ispunjavanje upitnika Na prva tri pitanja potrebno je samo zaokruziti tocan odgovor. Drugi dio ankete sastoji se od tablice koja je podijeljena na 6 tematskih kategorija. U svakoj kategoriji ponuđena su cetiri moguca odgovora. Ukupni zbroj bodova za svaku od kategorija pitanja treba iznositi 100 bodova. 100 bodova potrebno je raspodijeliti na cetiri ponuđena odgovora, ovisno o mjeri u kojoj pojedina odgovor odgovara slici knjiznici. Najveci broj bodova daje se odgovoru koji najbolje opisuje Vasu knjiznicu, a najmanje onom odgovoru koji najmanje opisuje knjiznicu. Na primjer, u prvoj kategoriji pitanja ukoliko odgovor A najvise opisuje knjiznicu mozete mu dodijeliti 55 bodova, odgovori B i C su pomalo slicni knjiznici te im dodijelite 20 bodova, a odgovor D najmanje opisuje knjiznici te mu dodijelite 5 bodova, odnosno ostatak od 100 bodova. Prvo odgovorite na pitanja koja se nalaze u stupcu „Sada“. Ova pitanja odnose se na kulturu u knjiznici kakva jest danas. Zatim na ista pitanja odgovarate u stupcu „Pozeljno“ gdje bi se odgovori trebali temeljiti na tome kakvu biste knjiznicnu kulturu zeljeli u knjiznici za 5 godina.

ŠMIDER / PETR BALOG

91


200 broj bibliografske jedinice

PRIMJER Sada A

55

A

35

B

20

B

30

C

20

C

25

D

5

D

10

Ukupno

92

Poželjno

100

Ukupno

ŠMIDER / PETR BALOG

100


200 broj bibliografske jedinice

UPITNIK O ORGANIZACIJSKOJ KULTURI GRADSKE I SVEUČILIŠNE KNJIŽNICE OSIJEK 1. Spol (zaokružite Vaš odgovor) a) M b) Ž 2. Koliko dugo ste zaposleni u ovoj knjižnici? (zaokružite Vaš odgovor) a) 0-1 godina b) 2-5 godina c) 6-9 godina d) 10 godina i više 3. Koja pozicija najbolje odgovara Vašem radnom mjestu u knjižnici? (zaokružite Vaš odgovor) a) Zaposlenik/djelatnik b) Voditelj odjela c) Ravnatelj

ŠMIDER / PETR BALOG

93


200 broj bibliografske jedinice

4. Na sljedeća pitanja odgovorite prema navedenim uputama za ispunjavanje upitnika.

1. Osnovne karakteristike A

Sada

Poželjno

100

100

Sada

Poželjno

100

100

Sada

Poželjno

Knjižnica je vrlo osobno mjesto, kao proširena obitelj. Pruža ugodno mjesto za rad, ljudi su predani svome poslu.

B

Knjižnica je vrlo dinamično i poduzetno mjesto. Ljudi su spremni i skloni riskiranju.

C

Knjižnica je prvenstveno orijentirana prema rezultatima. Najvažnije je ispuniti zadatke. Ljudi su natjecateljski usmjereni na ostvarivanje ciljeva.

D

Knjižnica je vrlo kontrolirano i strukturirano mjesto. U svom radu zaposleni prate određene formalne procedure i pravila. Ukupno

2. Vodstvo knjižnice A

Ravnatelj knjižnice/voditelji odjela smatraju se mentorima, te pružaju potporu zaposlenima.

B

Ravnatelj knjižnice/voditelji odjela poduzetni su, inovativni te skloni riskiranju.

C

Ravnatelj knjižnice/voditelji odjela strogi su, zahtjevni i agresivni te usmjereni na rezultate.

D

Ravnatelj knjižnice/voditelji odjela dobri su organizatori i koordinatori te održavaju poslovanje knjižnice bez teškoća. Ukupno

3. Menadžment/Stil rukovođenja A

Karakteristike stila rukovođenja u knjižnici jesu timski rad, konsenzus i sudjelovanje.

B

Karakteristike stila rukovođenja u knjižnici jesu individualno riskiranje, inovacije, sloboda i jedinstvenost.

C

Karakteristike stila rukovođenja u knjižnici jesu konkurentnost, visoki zahtjevi i postignuća.

94

ŠMIDER / PETR BALOG


200 broj bibliografske jedinice

D

Karakteristike stila rukovođenja u knjižnici jesu sigurnost zaposlenja, sklad, predvidljivost i stabilni odnosi. Ukupno

4. Ključni čimbenici održavanja knjižnice A

100

100

Sada

Poželjno

100

100

Sada

Poželjno

100

100

Sada

Poželjno

Knjižnicu održava vjernost i uzajamno povjerenje. Predanost zaposlenika radu u knjižnici izuzetno je visoka.

B

Knjižnicu održava predanost inovacijama i razvoju. Naglasak je na sklonosti riskiranju.

C

Knjižnicu

održava

usmjerenost

prema

postignućima

i

ostvarenju ciljeva. D

Knjižnicu održavaju formalna pravila i politika. Važno je održavati poslovanje knjižnice bez teškoća. Ukupno

5. Strategija A

Knjižnica naglašava i potiče razvoj ljudi, povjerenje, otvorenost i sudjelovanje.

B

Knjižnica naglašava i potiče stjecanje novih resursa i stvaranje novih izazova. Cijeni se isprobavanje novih stvari i traženje novih prilika.

C

Knjižnica naglašava i potiče konkurentnost. Najvažnije je ostvariti ciljeve i pobijediti konkurenciju.

D

Knjižnica naglašava i potiče stabilnost i nepromjenjivost. Učinkovitost, kontrola i rad bez teškoća su važni. Ukupno

6. Kriteriji za uspjeh A

Knjižnica definira uspjeh na temelju razvoja ljudskih resursa, timskom radu, predanosti zaposlenika te empatiji i brizi za ljude.

B

Knjižnica temelji uspjeh na temelju jedinstvenih i najnovijih proizvoda, službi i usluga.

C

Knjižnica

definira

uspjeh

na

temelju

pobjeđivanja

i

nadmašivanja konkurencije.

ŠMIDER / PETR BALOG

95


200 broj bibliografske jedinice

D

Knjižnica definira uspjeh na temelju učinkovitosti. Pouzdana dostava, planiranje i što manji troškovi ključni su čimbenici uspjeha. Ukupno

96

100

ŠMIDER / PETR BALOG

100


201 broj bibliografske jedinice

Jasmina Đurin OŠ "Dr. Franje Tuđmana", Beli Manastir Svjetlana Mokriš Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek MREŽNO DOSTUPNI MAGISTARSKI RADOVI I DOKTORSKE DISERTACIJE Thesis and doctoral dissertations online available

Sažetak Magistarski radovi i doktorske disertacije kao značajan oblik znanstvenih komunikacijskih mehanizama sve ćešće se, unatoč još uvijek postojećim nedostacima i neriješenim problemima, pohranjuju u elektroničkom obliku. Uobičajeno, oni su dio sveučilišnih repozitorija elektroničke građe u kojima se pohranjuju i dokumenti pojedinih fakulteta i sveučilišta u cjelini, ostali studentski radovi te nastavni materijali. Prednosti ovakvog načina pohrane, a koji se očituju prvenstveno u „otključavanju intelektualnog vlasništva sveučilišta“ uzrokovali su, osim njihova uključivanja u sveučilišne repozitorije, stvaranje nacionalnih i internacionalnih repozitorija i portala koji omogućuju jednostavan i brz pristup ovom značajnom izvoru znanstvenih informacija. U Hrvatskoj trenutačno postoji vrlo malo fakultetskih ili pak sveučilišnih repozitorija u kojima bi bile pohranjene i elektroničke inačice magistarskih radova i doktorskih disertacija. Pružanje kvalitetnih i suvremenih knjižničnih usluga izuzetno je važno za cjelokupno napredovanje sveučilišta. Uspostava repozitorija, u kojemu bi bili pohranjeni i elektronički magistarski radovi i doktorske disertacije, nameće se kao nužnost i u okviru knjižničnog sustava Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Ključne riječi: elektronički magistarski radovi i doktorske disertacije, sveučilišni repozitoriji.

ĐURIN / MOKRIŠ

97


201 broj bibliografske jedinice

Summary Master thesis and doctoral dissertations, as an important aspect of scientific communication mechanisms, are increasingly being stored in electronic form, despite current disadvanatages and unresolved problems. Usually, they are part of the university repository of electronic resources in which some documents of certain faculties and universities are being fully stored; as well as other students’ papers, and teaching materials. The advantages of such storage method, which is reflected primarily in "unlocking the intellectual property of universities, " have caused, in addition to their involvement in university repositories, the creation of national and international repositories and portals that allow easy and quick access to this important source of scientific information. In Croatia there are currently very few college or university repositories in which electronic versions of theses and doctoral dissertations would also be stored. Providing high quality and modern library services is extremely important for the overall advancement of the university. Establishing a repository, in which electronic theses and doctoral dissertations would be stored, is a necessity in the libraries of Josip Juraj Strossmayer University of Osijek as well. Key words: electronic master thesis and doctoral dissertation, University repositories

1. Uvod Elektronički magistarski radovi i doktorske disertacije nude značajne prednosti, kako znanstvenicima, tako i knjižnicama koje djeluju u sustavu visokog obrazovanja. Osnovna prednost elektroničkih magistarskih radova i doktorskih disertacija, prema Gailu McMilianu, očituje se kao otključavanje intelektualnog vlasništva sveučilišta.1 Ono na taj način postaje dostupno i daje opipljive dokaze o znanstvenom razvoju unutar akademske zajednice i omogućava znanstvenicima da učinkovito

1

McMilian, Gail. Electronic Theses and dissertation. // Encyclopedia of library and information science / edited ba Miriam A. Drake. 2nd ed. New York ; Basel : Marcel Dekker, 2003., str. 1036.

98

ĐURIN / MOKRIŠ


201 broj bibliografske jedinice

komuniciraju s rezultatima drugih istraživanja. Na ovaj način osigurava se pravovremen pristup velikom broju znanstvenih radova. Elektronički magistarski radovi i doktorske disertacije omogućavaju znanstvenicima da preko mreže učinkovito i kreativno predstave rezultate svojih istraživanja širokom krugu znanstvenika i potencijalnih poslodavaca. Na mrežnim stranicama Brigham Young University2 kao prednosti magistarskih radova i doktorskih disertacija navodi se i mogućnost integracije multimedije. Sadržaj magistarskog rada ili doktorske dsertacije može se lakše prenijeti u elektroničkom dokumentu nego u papirnom, a kreativne su mogućnosti proširene zbog mogućnosti upotrebe dijagrama i slika u boji, hipertekstualnih poveznica, audio i video animacija, proračunskih tablica, baza podataka i simulacija. Također,

pripremanjem magistarskog rada

ili

doktorske

disertacije

u

elektroničkom obliku znanstvenici povećavaju svoju informacijsku pismenost te se pripremaju za buduće zadaće vezane uz nastavu ili znanstveno-istraživački rad.3 Pohrana magistarskih radova i doktorskih disertacija u elektroničkom obliku povećava raznovrsnost usluga koje nude knjižnice. Elektronički podnesci dopuštaju visokoškolskim knjižnicama da ekonomičnije ispune svoje obveze prikupljanja i arhiviranja radova, pri čemu je ključna odgovornost na sveučilišnoj knjižnici. Elektronički magistarski radovi i doktorske disertacije smanjuju potrebu za fizičkim prostorom pohrane u knjižnicama te se štedi na troškovima. Također, ovaj oblik pohrane osigurava i zaštitu autorskih prava putem osobnih identifikacija te nudi veću mogućnost praćenja kroz analizu pristupa informacijama. Magistarski radovi i doktorske disertacije u elektroničkom obliku nude niz prednosti u odnosu na papirnu inačicu, ali prilikom njihove implementacije sveučilišta, fakulteti i visokoškolske knjižnice suočavaju se s nizom problema. Trajno i sigurno očuvanje dokumenata uvijek je sporno pitanje. Elektroničke doktorske disertacije i magistarski radovi obično su sačuvani u PDF formatu (Portable Document Format) ili kao Word dokument te je veliki problem koji se postavlja pred znanstvenike, koji žele pohraniti svoje magistarske radove i doktorske disertacije u elektroničkom obliku, pitanje njihove arhivske stabilnosti i dugoročne održivosti. Više informacija dostupno na na mrežnoj http://etd.lib.byu.edu/about.html (2012-10-09) 3 McMilian, Gail., Nav. dj., str. 1036. 2

adresi

ĐURIN / MOKRIŠ

Brigham

Young

University.

URL:

99


201 broj bibliografske jedinice

Edward A. Fox stoga opravdano postavlja pitanje s koliko sigurnosti možemo znati da će se moći pristupiti ovim radovima u elektroničkom obliku i za desetak godina?4 S obzirom da je PDF format široko i opće prihvaćen u svim segmentima današnjeg društva, stabilan je i omogućava kvalitetu pohrane, za sada nema straha za sve arhivirane dokumente u PDF formatu. Osim toga, nužno je osigurati i neprestano praćenje tehnoloških promjena i njihovu primjenu pri pohrani elektroničkih magistarskih radova i doktorskih disertacija, npr. usvajanja non-proprietary formata kao što su Standard Generalized Markup Language (SGML), HyperText Markup Language (HTML), Joint Photographic Experts Group (JPEG), Moving Picture Experts Group (MPEG), i Virtual Reality Modeling Language (VRML).5 Gail McMillian smatra da pravi problem može nastati kada novi, poboljšani formati postanu dostupni, kako znanstvenicima, tako i knjižnicama, a migracija resursa na nove formate bude otežana zbog financijskih problema ili nedostatka vremena potrebnog da se migracija obavi.6 Kao još jedan nedostatak elektroničkih magistarskih radova i doktorskih disertacija može se pojaviti i korisnikovo nezadovoljstvo činjenicom da knjižnica ne posjeduje kopiju ovih radova u drugim formatima. Velik broj sveučilišta stoga još uvijek ne dopušta pohranu isključivo u elektroničkom obliku te i dalje zahtijeva pohranu i u papirnom obliku, što predstavlja problem znanstvenicima čije radovi sadržavaju multimedijalne komponente jer tiskane inačice neuspješno reproduciraju značenje sadržano u originalu. Umjesto tiskane inačice, određena sveučilišta prihvaćaju inačicu na CD-u, no trajnost ove inačice također je upitna, navodi Joseph M. Moxley. 7 Gail McMillian smatra da će se korisnici vremenom naviknuti na ovakvu situaciju, ukoliko bude osiguran kontinuitet elektroničkog izdavanja magistarskih radova i doktorskih disertacija, stabilnost poslužitelja te arhiviranje, kako ono online, tako i offline.8 Za uspostavu elektroničkih repozitorija magistarskih radova i doktorskih disertacija nužno je osigurati odgovarajuća partnerstva i suradnju koji se prema Josephu M. Moxleyu ne zadržavaju samo u okviru pojedinih sveučilišta nego se šire i na druga 4

Fox, Edward A.; McMillan, Gail; Eaton, John L., Nav. dj., str. 91 Isto, str. 91 6 Moxley, Joe ; Edminster, Jude. Graduate education and evolving genre of eletronic theses and dissertations (citirano: 2012-10-09). // Computers and Composition 19, 1 (2002), sStr. 97. Dostupno na: http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S8755461502000828 7 McMilian, Gail., Nav. dj., str. 1038 8 Moxley, Joseph M., Nav. dj., str. 93 5

100

ĐURIN / MOKRIŠ


201 broj bibliografske jedinice

sveučilišta, kako na regionalnom, tako i na nacionalnom nivou. U Kanadi i Australiji npr. nacionalna knjižnica te sva veća sveučilišta rade na oblikovanju nacionalnih preporuka za implementaciju elektroničkih magistarskih radova i doktorskih disertacija na svim sveučilištima. Prema Josephu M. Moxleyu, iako se ne mogu sačuvati svi radovi koji koriste elektroničke medije na nove načine, bolje je da ti radovi budu dostupni nekoliko godina velikom broju ljudi, nego milijune godina samo maloj skupini ljudi.9 Knjižnice imaju dugoročnu odgovornost održavati dostupnost elektroničkim materijalima te osiguravati njihovo arhiviranje. Održavanje sustava za elektroničke magistarske i doktorske disertacije ne bi smjela biti velika odgovornost za knjižnice koje već arhiviraju elektroničke sadržaje. 2. Sveučilišni repozitoriji elektroničkih magistarskih radova i doktorskih disertacija u inozemstvu Sveučilišta širom svijeta prepoznala su važnost i dobrobit koju mogu ostvariti kroz repozitorije elektroničkih magistarskih radova i doktorskih disertacija. U daljnjem tekstu bit će opisani repozitoriji elektroničkih magistarskih radova i doktorskih disertacija: The Networked Digital Library of Theses and Dissertations (NDLTD), DART-Europa, Texas Digital Library (TDL), Theses and Dissertation online (TDX), Australasian Digital These Program (ADT) te Theses Canada collection of Canadian theses at Library and Archives Canada (LAC). The Networked Digital Library of Theses and Dissertations (NDLTD) 10, osnovana 1996. godine, međunarodna je organizacija posvećena promicanju usvajanja i stvaranja, uporabi, širenju te zaštiti elektroničkih inačica tradicionalnih papirnih magistarskih radova i doktorskih disertacija. Zamisao o umreženoj nacionalnoj elektroničkoj knjižnici magistarskih radova i doktorskih disertacija pojavila se još 1987. godine, a svoju potpunu realizaciju doživjela je 1997. godine11. NDLTD objedinjuje više od sto sveučilišta, udruga i profesionalnih organizacija iz SAD-a i izvan te se može smatrati

9

Isto, str. 93 Više informacija dostupno na na mrežnoj adresi http://www.ndltd.org/ (2012-10-09 ) 11 naporima Edward A. Foxa, Gail McMillana, i John Eatona, stručnjaka uposlenih u Virginia Tech-u. 10

ĐURIN / MOKRIŠ

101


201 broj bibliografske jedinice

međunarodnim konzorcijem. NDLTD omogućava pristup preko osam tisuća radova originalno nastalih u elektroničkom obliku, kao i onima nastalim postupkom digitalizacije. Nakon prikupljanja potrebne dokumentacije, radove je moguće postaviti na mrežne stranice pomoću korisničkog imena i lozinke. Pristup radu može biti dopušten svima ili samo djelatnicima Virginia Techa. Također, postoji mogućnost vremenskog ograničenja pristupa od jedne godine. DART – Europa12 udruženje je europskih znanstvenih knjižnica i knjižničnih konzorcija nastalo s ciljem unapređivanja pristupa magistarskim radovima i doktorskim disertacijama diljem Europe. DART – Europe radi uz potporu LIBER-a (Ligue des Bibliothèques Européennes de Recherche) i radna je grupa za Europu NDLTD-a. Cilj je projekta oblikovati portal kao zajedničku pristupnu točku europskim magistarskim radovma i doktorskim disertacijama te ponuditi mogućnost komunikacije o otvorenim pitanjima preko zajedničkog foruma i omogućiti zajedničko sudjelovanje u prijavama na raznovrsne projekte. Sjedište je DART-Europa u University College London (UCL), a upravni odbor čine pedstavnici svih partnerskih organizacija. Texas Digital Library (TDL)13 osnovana je 2005. godine. U repozitoriju su pohranjeni magistarski radovi i doktorske disertacije članica iz cijele države Texas, a osim njih u repozitoriju se nalaze i fakultetske te odjelne baze podataka, nastavni materijali, elektronički mediji i ostale posebne zbirke. Programeri TDL-a stvorili su program Vire pomoću kojega se obavljaju svi postupci vezani uz upravljanje elektroničkim repozitorijem – od predaje, preko izdavanja, omogućavanja pristupa pa sve do zaštite. Studenti i znanstveno-nastavno osoblje posredstvom jednostavnog online sučelja unose svoje radove u elektronički repozitorij. Postavljeni su zajednički standardi, osigurano je pružanje tehničkih usluga te omogućeno sudjelovanje na stručnim online forumima.14 Theses and Dissertation online (TDX)15 elektronički je repozitorij nekoliko španjolskih sveučilišta. Ovim repozitorijem upravlja konzorcij za visokoškolske knjižnice Katalonije i Supercomputing Centre of Catalonia, a pod pokroviteljstvom je vlade Više informacija dostupno na na mrežnoj adresi DART-Europa. URL: http://www.dart-europe.eu/basicsearch.php (2012-10-09) 13 Više informacija dostupno na na mrežnoj adresi Texas Digital Library. URL: http://www.tdl.org/#feature2 (2012-10-09) 14 Isto. 15 Više informacija dostupno na na mrežnoj adresi TDX. URL: http:// http://www.tdx.cat/en/index.html (2012-10-09) 12

102

ĐURIN / MOKRIŠ


201 broj bibliografske jedinice

Katalonije. Pristup repozitoriju ne zahtjeva plaćenu lozinku i korisničko ime, a pretraživanje se obavlja na engleskom jeziku što omogućava pristup širokom krugu korisnika. Objavljeni radovi dostupni su na španjolskom i engleskom jeziku. Theses Canada collection of Canadian theses at Library and Archives Canada (LAC)16 zbirka je elektroničkih magistarskih radova i doktorskih disertacija i nalazi se na stranicama kanadske nacionalne knjižnice te predstavlja skupnu pristupnu točku svim elektroničkim dokumentima kanadskih sveučilišta.17 Misija LAC-a je čuvanje i zaštita sveobuhvatne zbirke radova kanadskih knjižnica i arhiva kako bi se osigurao pristup svim vrijednim rezultatima znanstveno-istraživačkog rada diljem Kanade, ali i svijeta. Zbirka radova osnovana je 1965. godine. Australasian Digital These (ADT)18 pokrenulo je sedam australskih sveučilišta19. Program obuhvaća kontinuiranu digitalizaciju novih magistarskih radova i doktorskih disertacija te digitalizaciju odabranog broja češće traženih, a ranije nastalih, radova. Arhiviranje radova obavlja se unutar svakog sveučilišta, a zajednički su: baza podataka, standardi i metapodaci kako bi se osigurala kompatibilnost. Radovi se čuvaju u PDF formatu. 3. Sveučilišni repozitoriji elektroničkih magistarskih radova i doktorskih disertacija u Hrvatskoj U Hrvatskoj trenutačno ne postoji velik broj sveučilišnih i fakultetskih elektroničkih repozitorija, no svakako valja spomenuti: Doktorske disertacije Sveučilišta u Rijeci te Repozitorij Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Više informacija dostupno je na Theses Canada – Libraries and archives Canada URL:http://www.collectionscanada.gc.ca/thesescanada/index-e.html (2012-10-09) 17 Članovi su: Udruženje sveučilišta i fakulteta Kanade (AUCC (Association of Universities and Colleges of Canada)), Kanadska udruga za diplomski studij (CAGS (Canadian Association for Graduate Studies)), Kanadska udruga istraživačkih knjižnica (CARL (Canadian Association of Research Libraries)), Kanadska Udruga sveučilišnih nastavnika (CAUT (Canadian Association of University Teachers)), Nacionalno vijeće za diplomske radove, Savez studenata Québec (CNCS (Conseil national des cycles supérieurs, Fédération étudiante universitaire du Québec)), Knjižnice i arhivi Kanade (LAC (Library and Archives Canada)), Nacionalni Diplomski Klub, Kanadski savez studenta (NGC (National Graduate Caucus, Canadian Federation of Students)). 18 Više informacija dostupno na na mrežnoj adresi Australasian Digital These Program. URL: http://adt.caul.edu.au/ (2012-10-09) 19 Sveučilište New South Wales, Sveučilište u Melbourneu, Sveučilište u Queensland, Sveučilište u Sydneyu, Nacionalno Australsko Sveučilište, Curtin Sveučilište Tehnologije i Griffith Sveučilište), tijekom 1998. do 1999. godine, a do 2000. godine pridružuju se ostala Australska sveučilišta. Projekt se financira do strane Australian Research Councila (ARC) i Research Infrastructure Equipment and Facilities (RIEF) 16

ĐURIN / MOKRIŠ

103


201 broj bibliografske jedinice

Doktorske disertacije Sveučilišta u Rijeci20 U siječnju 1987. godine Rektorat Sveučilišta u Rijeci dodjeljuje, tada još Naučnoj biblioteci, a danas Sveučilišnoj knjižnici, arhivu od 184 doktorske disertacije koji se od tada neprestano popunjava novim obranjenim radovima. Naučna biblioteka time je preuzela funkciju službene pohrane i davanja informacije o sadržaju obranjenih doktorskih disertacija kao jednog od najvažnijih intelektualnih kapitala svakog sveučilišta. Naziv zbirke Disertacija Sveučilišta u Rijeci je Dissertationes Universitatis Fluminensis (DUF). Zbirka ima zasebnu inventarnu knjigu, a izrađuju se i posebni matični, abecedni, stručni, i mjesni katalozi na listićima. Uspostavljanjem mrežnog online kataloga Sveučilišne knjižnice polovicom devedesetih godina 20. stoljeća, bibliografski opisi na tiskanim listićima preoblikovani su u elektroničke zapise, a uspostavljanje poslovanja s digitaliziranom građom 2006. omogućilo je sustavno digitaliziranje naslovnica, sadržaja i sažetaka svih doktorskih disertacija te njihovo povezivanje s bibliografskim zapisima. Postojeći knjižnični program (CROLIST) omogućava pregledavanje sadržaja prema autoru, naslovu, stručnom području i predmetu. Ovaj projekt temelj je za izgradnju elektroničke zbirke doktorskih disertacija obranjenih na riječkom sveučilištu, koji se od 2008. godine dostavljaju Knjižnici i u elektroničkom obliku. Repozitorij Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu21 Repozitorij Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu sadržava elektronički oblik cjelovitih tekstova objavljenih radova djelatnika Medicinskog fakulteta i to posebno radova objavljenih u znanstvenim časopisima. Pohranjuje još i cjelovite tekstove recenziranih priopćenja objavljenih u kongresnim zbornicima te knjige i poglavlja u knjigama. Osim navedenih radova objavljuje i cjelovite tekstove doktorskih disertacija obranjenih na Medicinskom fakultetu. Repozitorij nudi dvije vrste pretraživanja - jednostavno i složeno. Jednostavnom pretraživanju pristupa se s početne stranice repozitorija, kao i složenom. Pretraživanje je

Više informacija dostupno na na mrežnoj adresi Sveučilište u Rijeci. URL: http://www.svkri.uniri.hr/portal/index.php?option=com_frontpage&Itemid=1 (2012-10-09) 21 Više informacija dostupno na na mrežnoj adresi Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, Središnja medicinska knjižnica URL : http://medlib.mef.hr/ (2012-10-09) 20

104

ĐURIN / MOKRIŠ


201 broj bibliografske jedinice

moguće prema sljedećim poljima: naslov, autor, stvaratelji, sažetak na hrvatskom jeziku, sažetak na engleskom jeziku, cjeloviti tekst, datum, predmetnice MeSH, na hrvatskom i engleskom jeziku, institucija, urednici i naslov časopisa/publikacije. Pretraživanje je moguće ograničiti na jednu godinu kao i na određeni raspon godina, a pri naprednom pretraživanju na raspolaganju su i popisi zadanih vrijednosti čijim se izborom može suziti pretragu. 4. Uspostava elektroničkog repozitorija knjižnica Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Na prostoru Republike Hrvatske još se devedesetih godina prošlog stoljeća prepoznala potreba udruživanja knjižnica, a s ciljem prerastanja knjižnica u suvremene informacijske centre unutar kojih će kompetentni knjižničari biti u stanju pravovremeno osigurati potrebnu informaciju za korisnika.22 S obzirom da je od iznimne važnosti, za cjelokupno napredovanje sveučilišta, pružanje kvalitetnih i suvremenih knjižničnih usluga, uspostava elektroničkog repozitorija unutar knjižničnog sustava Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera nameće se kao nužnost. Svakako da bi se prije samog početka oblikovanja elektroničkog repozitorija trebalo napraviti kvalitetno istraživanje među korisnicima – studentima i znanstveno-nastavnim osobljem sveučilišta, ali isto tako i među informacijskim stručnjacima, tako da se u konačnici dobije visoko vrijedan „proizvod“ koji će zadovoljiti informacijske upite krajnjih korisnika. Navedeno istraživanje provodilo bi se metodom ankete među korisnicima budućeg repozitorija te metodom intervjua među informacijskim stručnjacima. Podaci dobiveni tijekom istraživanja predstavljali bi osnovu za oblikovanje samog repozitorija. Nužno je da navedeni projekt prihvate sve sastavnice sveučilišta te da bude osigurana odgovarajuća administrativna i financijska potpora. Nakon toga uslijedilo bi oblikovanje repozitorija te osiguravanje kontinuiranog rada na njegovu održavanju.

Stojanovski, Jadranka. Znanstvene informacije na dlanu – tematski portal ZIND. // Kemija u industriji 55, 6 (2006), str. 273-275. 22

ĐURIN / MOKRIŠ

105


201 broj bibliografske jedinice

U skladu s navedenim, faze implementacije elektroničkog repozitorija mogu se svesti na nekoliko točaka: 

usvajanje prijedloga za uvođenje elektroničkog repozitorija u sklopu određene ustanove;

testiranje i odabir programskog rješenja za elektronički repozitorij;

instalacija, konfiguracija aplikacije te dodatno prilagođavanje eventualnim posebnim potrebama određene ustanove;

prezentacija elektroničkog repozitorija znanstvenicima i izrada pravilnika o samoarhiviranju (self-archiving) i pravima pristupa arhiviranim sadržajima;

inicijalno prikupljanje podataka (dokumenta, digitalnog sadržaja);

puštanje elektroničkog repozitorija u produkciju i na kraju;

svakodnevna administracija elektroničkog repozitorija.

Elektronički repozitorij arhivirao bi sve vrste intelektualnih sadržaja koje sastavnice Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera proizvode u svojemu znanstvenom radu, ali i u nastavnoj djelatnosti. Vrste digitalnog sadržaja koje bi se mogle uključiti u elektronički repozitorij knjižničnog sustava Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku jesu: dokumenti pojedinih fakulteta i odsjeka te sveučilišta u cjelini, publikacije (članci, knjige i ostalo), studentski radovi (doktorske disertacije, magistarski radovi, seminarski radovi), nastavni materijali (skripte, materijali za nastavu prezentacije, kompletni materijali). Sve vrste sadržaja trebale bi imati otvoreni pristup, osim nastavnog materijala. Sve vrste radova trebale bi se biti u PDF formatu radi bolje stabilnosti i dugotrajnosti ovoga formata. Kao mogućnosti pretraživanja potrebno je koristiti parametre: mentor, odsjek/katedra, fakultet, pravo pristupa (ukoliko postoji više vrsta, osim trenutne, a to je samo putem lozinke), znanstveno područje, datum/godina obrane, vrsta rada. Pretraživanje unutar dobivenih rezultata olakšalo bi i ubrzalo pronalazak traženog dokumenta, a tražilica ne bi smjela biti osjetljiva na velika i mala slova. S obzirom na namjenu digitalnog repozitorija, potrebno je i izraditi metapodatke za sve radove, pripadnu XML shemu za aplikacijski profil pojedine zbirke u repozitoriju te oblikovati kontrolirani rječnik termina za ključne riječi. Nadalje, potrebno je osigurati pohranu sigurnosnih kopija, antivirusne programe, vatrozidove, „zakrpe“ operativnog sustava, nadogradnje programa, redundantne hardverske komponente koje podnose nepravilnosti. Digitalni potpisi i digitalni vodeni žigovi mogli bi se koristiti kao tehnike

106

ĐURIN / MOKRIŠ


201 broj bibliografske jedinice

koje garantiraju autentičnost digitalnog objekta. Automatizacija obrade neophodna je u radu s velikim količinama sadržaja jer sustavno onemogućava pogreške, osim toga i do 80% ubrzava punjenje repozitorija. Potrebno je osigurati mogućnost samoarhiviranja doktorskih disertacija i magistarskih radova što bi smanjilo troškove. Također je potrebno osigurati mogućnost uređivanja već postavljenog rada i reguliranje razine pristupa. Uz to, repozitorij bi mogao pružati uslugu kreiranja vlastitog profila. Kako bi studenti bili osposobljeni za pisanje doktorskih disertacija i magistarskih radova, potrebno je organizirati radionice koje će ih pripremiti i oblikovati za autore digitalnih publikacija. Pitanje kojemu je izuzetno važno posvetiti pozornost jest i educiranje knjižničnog osoblja. Potreba za uspostavom elektroničkog repozitorija dovodi i do potrebe educiranja budućih i sadašnjih knjižničara u pogledu tematike elektroničkog repozitorija (npr. prava pristupa, metapodaci, protokoli itd.). Ovako proširena funkcija repozitorija pridonijela bi boljem širenju znanstvenih informacija na Sveučilištu, a i na državnoj razini. Digitalni repozitorij trebao bi omogućiti razmjenu informacija, podataka i/ili rezultata istraživanja studenata i profesora na sveučilištu, ali i izvan institucije te povećavati razinu svijesti autora da pridržavanjem dobro određenih politika i strategija digitalnog očuvanja mogu osigurati kontinuiran pristup svojim radovima u digitalnom obliku. 5. Zaključno Magistarski radovi i doktorske disertacije mogu se smatrati jednim od najznačajnijih znanstvenih radova koji se proizvode unutar akademske zajednice. Napredak informacijske tehnologije omogućio je da se magistarski radovi i doktorske disertacije, zbog niza prednosti koje ova tehnologija nudi, sve učestalije pojavljuju u elektroničkom obliku. Prednosti elektroničkih doktorskih disertacija i magistarskih radova, kako za same znanstvenike, tako i za knjižnice, sve su značajnije u odnosu na njihove još uvijek razvidne nedostatke. Stoga se može očekivati da će magistarski radovi i doktorske disertacije u elektroničkom obliku u skoroj budućnosti zamijeniti papirne inačice, ali ne u potpunosti jer će korisnici često imati potrebu za papirnim primjerkom u matičnoj ustanovi. Dakle, u

ĐURIN / MOKRIŠ

107


201 broj bibliografske jedinice

visokoškolskim knjižnicama bit će nužno osigurati svrsishodnije sustave rada s magistarskim radovima i doktorskim disertacijama vezano uz tradicionalne medije – papir i mikrofilm, a osobito vezano uz elektroničke medije, tj. njihovu uključenost u sveučilišne repozitorije elektroničke građe. Na taj će način visokoškolske knjižnice bitno povećati kvalitetu i opseg svojih usluga. U svijetu postoji čitav niz ovakvih repozitorija, a o kojima je bilo govora, kako na nacionalnom, tako i na internacionalnom nivou. Prethodno opisane digitalne, elektroničke zbirke magistarskih radova i doktorskih disertacija imaju zajedničku točku, vezanu prvenstveno uz upotrebu formata pohrane radova. Korišteni je format Adobe PDF, koji je svojom rasprostranjenošću postao standardizirani format za takav oblik informacija. Svi primjeri slični su po načinima pretraživanja, a ono što se razlikuje jesu prikazi dobivenih rezultata. Najvažnija razlika mogla bi se smatrati u slobodnom pristupu, odnosno pristupu gdje je potrebno imati korisničko ime i lozinku koju je osiguralo matično sveučilište. Održavanje sustava za elektroničke doktorske disertacije i magistarske radove ne bi smjela biti velika odgovornost za knjižnice koje već arhiviraju elektroničke sadržaje te se može očekivati da će njihov broj sve više rasti. U Hrvatskoj trenutno postoji vrlo mali broj elektroničkih sveučilišnih repozitorija, pa tako i elektronički pohranjenih magistarskih radova i doktorskih disertacija. S obzirom da je od iznimne važnosti, za cjelokupno napredovanje sveučilišta, pružanje kvalitetnih i suvremenih knjižničnih usluga, uspostava elektroničkog repozitorija unutar knjižničnog sustava Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera nameće se kao nužnost te bi se trebalo pristupiti planiranju i izradi projekta u kojemu bi bili pohranjeni magistarski radovi i doktorske disertacije obranjene na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Nužno je da navedeni projekt prihvate sve sastavnice sveučilišta te da bude osigurana odgovarajuća administrativna i financijska potpora. Nakon toga, uslijedilo bi oblikovanje repozitorija te osiguravanje kontinuiranog rada na njegovu održavanju.

108

ĐURIN / MOKRIŠ


201 broj bibliografske jedinice

Literatura: 1. Australasian digital these program (citirano: 2012-10-09). Dostupno na: http://adt.caul.edu.au/

Brigham

Young

University.

Dostupno

na:

http://etd.lib.byu.edu/about.html 2. DART-Europa

(citirano:

2012-10-09).

Dostupno

na:

http://www.dart-

europe.eu/basic-search.php 3. Fox, Edward A. ; McMillan, Gail ; Eaton, John L. The evolving genre of electronic theses and dissertations (citirano: 2012-10-09) // Computers and composition 19, 1(2002), str. 89-104. Dostupno na: http://www.google.hr/#hl=hr&q=The+Evolving+Genre+of+Electronic+Theses+a nd+Dissertations+computers+and+composition&oq=The+Evolving+Genre+of+El ectronic+Theses+and+Dissertations+computers+and+composition&aq=f&aqi=& aql=undefined&gs_sm=e&gs_upl=3295l9786l0l27l27l0l26l0l0l235l235l21l1&fp=572cae37b05ff736&biw=1280&bih=921 4. Fox, Edward A…[et al]. National digital library of theses and dissertations : a scalable and sustainable approach to unlock university resources (ctirano: 201210-09). Dostupno na: http://www.dlib.org/dlib/september96/theses/09fox.html 5. Marcondes, Carlos Henrique ; Sayão, Louis Fernando. Brazilian digital library of theses and dissertations (citirano: 2012-10-09). // The international information &

library

review

35,

2-4

(2003),

265-279.

Dostupno

na:

http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S105723170300016X 6. McMilian, Gail. Electronic Theses and dissertation. // Encyclopedia of library and information science / edited ba Miriam A. Drake. 2nd ed. New York ; Basel : Marcel Dekker, 2003., str. 1034-1038. 7. Moxley, Joe ; Edminster, Jude. Graduate education and evolving genre of eletronic theses and dissertations (citirano: 2012-10-09). // Computers and Composition 19, 1 (2002), str. 89-104. Dostupno

na:

http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S8755461502000828 8. Networked digital library of theses and dissertations (citirano: 2012-10-09) Dostupno na: http://www.ndltd.org/

ĐURIN / MOKRIŠ

109


201 broj bibliografske jedinice

9. Pažur, Ivana Autori znanstvenih radova i autorsko pravo. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 47, 1-2 (2004), str. 95-108. 10. Stojanovski, Jadranka. Znanstvene informacije na dlanu – tematski portal ZIND. // Kemija u industriji 55, 6 (2006), str. 273-275. 11. Sveučilišna

knjižnica

Rijeka

(citirano:

2012-10-09).

Dostupno

na:

http://www.svkri.uniri.hr/portal/index.php?option=com_frontpage&Itemid=1 12. Sveučilište u Zagrebu, Medicinski fakultet, Središnja medicinska knjižnica (citirano: 2010-04-12). Dostupno na: http://medlib.mef.hr / 13. Texas

digital

library

(citirano:

2012-10-09).

Dostupno

na:

http://www.tdl.org/#feature2 14. Theses and dissertation online (TDX) (citirano: 2012-10-09). Dostupno na: http://www.tesisenxarxa.net/en/index.html archives

Canada

Theses Canada – Libraries and Dostupno

na:

http://www.collectionscanada.gc.ca/thesescanada/index-e.html 15. Zelenika, Ratko. Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela. Rijeka : Ekonomski fakultet, 2000.

110

ĐURIN / MOKRIŠ


O SLAVONSKO-BARANJSKIM KNJIŽNICAMA


202 broj bibliografske jedinice

Ljiljana Pavičić Odjel stručne knjižnice, Klinički bolnički centar Osijek

KNJIŽNICA KLINIČKOGA BOLNIČKOG CENTRA OSIJEK – OSNUTAK, ULOGA I RAZVOJ THE LIBRARY OF THE UNIVERSITY HOSPITAL CENTRE OSIJEK – The Foundation, The Role And The Development

Sažetak Knjižnica Kliničkoga bolničkog centra Osijek specijalna je, odnosno stručna medicinska knjižnica u sastavu zdravstvene ustanove, primarno namijenjena zdravstvenom i nezdravstvenom osoblju matične ustanove, ali i znanstvenicima i stručnjacima iz drugih zdravstvenih ustanova, studentima i srednjoškolcima biomedicinskih i srodnih znanosti i struka te drugim potencijalnim korisnicima. Prva stručna medicinska knjižnica u Slavoniji bila je Družtvena knjižnica DSL-a koju su koristili i liječnici osječke bolnice. O njezinoj ulozi i djelovanju govori i činjenica da su prva Pravila o načinu, kako se imaju knjige i djela iz Družtvene knjižnice pouzajmljivati prihvaćena već 1875. godine. Knjižnica KBC Osijek datira od 1877. godine, a nastajala je iz priručnih knjižnica paviljonskoga tipa koje su se nalazile na bolničkim odjelima. Prvotna je zadaća knjižnice bila prikupljanje, obrada i pohranjivanje različitih izvora informacija, a od 20. stoljeća i traženje informacija iz znanstveno-istraživačkoga i stručnoga rada te aktivna diseminacija tih informacija korisniku. Osnutkom Znanstvene jedinice za kliničko-medicinska istraživanja, nova je organizacija pridonijela daljnjem razvoju knjižnice. Kako bi potaknuli korisnike na samostalnu uporabu biomedicinskih informacijskih izvora, medicinski su se knjižničari stalno stručno usavršavali, provodili program informacijske pismenosti, organizirali seminare, tečajeve, radionice i konferencije o medicinskim informacijama. Knjižničari KBC Osijek imaju važnu ulogu u nakladničkoj djelatnosti ustanove, a posebno u pripremi

PAVIČIĆ

113


202 broj bibliografske jedinice

radova za objavljivanje u znanstveno-stručnom časopisu Medicinski vjesnik. Od 1995. godine do danas sudjeluju u izvođenju nastave u okviru kolegija Uvod u znanstveni rad u medicini za studente medicine, a od 2011. godine i na studiju Sestrinstva Medicinskoga fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku. Također, više su godina sudjelovali u ostvarenju seminarske nastave za potrebe studenata Filozofskoga fakulteta u Osijeku. Ključne riječi: bolnička knjižnica, Klinički bolnički centar Osijek – povijest, Družtvo slavonskih liečnika u Osieku, Glasnik družtva slavonskih liečnika, Medicinski vjesnik Abstract The library of the University Hospital Centre Osijek is a special, i.e. professional medical library - a constituent of a healthcare institution, primary intended for medical and non-medical staff employed at the hospital, but also for scientists and professionals from other institutions, students and secondary school pupils of biomedical and similar vocations, as well as for other potential users. The first professional medical library in Slavonia was the so-called Družtvena knjižnica of Družtvo Slavonskih liečnika (Slavonian Medical Association in Osijek), which had been used by the medical doctors of the Hospital in Osijek. Its role and activities were best described as early as the year 1875 when the first library regulations Pravila o načinu, kako se imaju knjige i djela iz družtvene knjižnice pouzajmljivati (Regulations on Borrowing Books and Other Publications from Public Library) had been stipulated and accepted. The library of the University Hospital Centre Osijek was founded in the year 1877, being assembled from reference libraries located at different hospital wards. Its primary task was collecting, processing and preserving different sources of information, and since the 20th century also dealing with various pieces of information from scientific and professional domain of the user, as well as active dissemination of those pieces of information to the user. The foundation of the Scientific and Research Unit also significantly contributed to further development of the Library. In order to prompt and qualify the users for independent use of biomedical information sources,

medical librarians are being

constantly engaged in special training and education, at the same time organising programmes, seminars, lectures, workshops and conferences on medical information

114

PAVIČIĆ


202 broj bibliografske jedinice

databases. Librarians of Osijek University Hospital Centre have an important role in Hospital’s publishing in general, and especially in preparation of articles for their publishing in scientific and professional journal Medicinski Vjesnik. From 1995 till present, they have been participating in teaching for the course Uvod u znanstveni rad u medicini (Introduction to Scientific Work in Medicine) held for the student of medicine, and since 2011 also at the Study of Nursing (J. J. Strossmayer University of Osijek, Faculty of Medicine Osijek). In addition to that, they have also participated in holding seminars for the students of Osijek Faculty of Philosophy for many years. Key words: Hospital library, University hospital centre Osijek – history, Slavonian medical association in Osijek, Glasnik družtva slavonskih liečnika, Medicinski vjesnik

Uvod U ovom će se radu na osnovi izvornih dokumenata dati pregled kronologije osnutka Stručne knjižnice Kliničkoga bolničkog centra Osijek (KBCO), istražiti njezina uloga i razvoj. Prikazat će se povijesni kontekst unutar kojega je nastajala i djelovala današnja bolnička knjižnica, kako bi se kroz vremenski kontinuitet povezali svi dijelovi, rasuti u arhivima i drugim izvorima o povijesti bolnice, u jednu cjelinu. Bolnička je knjižnica izrastala iz poluprivatnih zbirki stručnih knjiga liječnika, smještenih u odjelnim knjižnicama te prikupljanjem i razmjenom medicinskih časopisa. Knjižnica Družtva slavonskih liečnika u Osieku (DSL) povijesna je prethodnica knjižnice osječke bolnice. Davne 1874. godine osnovano je DSL u Osijeku, koje je bilo usmjereno na razvoj stručnoga i znanstveno-istraživačkoga rada te unapređenja medicine i zdravstva u Slavoniji, što se odražavalo i u težnjama da se pokrene izdavanje medicinskoga časopisa i osnuje stručna medicinska knjižnica. Knjižnica DSL-a, koju su koristili i liječnici osječke bolnice, bila je prva stručna medicinska knjižnica u Slavoniji. O prikupljanju i razmjeni medicinskih časopisa i knjiga brinuo se društveni knjižničar. U skladu s Pravilima Družtva slavonskih liečnika u Osieku u kojima se navodi da će Družtvo ostvarivati svoj zadatak …pribavljanjem strukovnih

PAVIČIĆ

115


202 broj bibliografske jedinice

časopisa i većih liečničkih diela…, članovi i upravni odbor angažirali su se oko nabavljanja stručne medicinske literature pa su se s vremenom suočili i s potrebom reguliranja posudbe. Stoga su 15. studenoga 1875. godine na XI. mjesečnom sastanku prihvaćena Pravila o načinu, kako se imaju knjige i djela iz družtvene knjižnice pouzajmljivati, napisana u pet točaka.1 Time je otvoren put koji će godinu dana kasnije dovesti do pokretanja postupka za promjenu Pravila Družtva slavonskih liečnika u Osieku kako bi se dodala sljedeća stavka: Knjižničar rukovodi knjižnicom, on prima i uzajmljuje knjige iz ove, što je kraljevski državni nadsavjetnik odobrio, odgovorivši na zamolbu DSL-a 19. siječnja 1877. godine da …proti promieni pravilah družtva slavonskih liečnikah u molbenici naznačenim načinom s pravnog gledišta ništa primjetiti neima…2 S razvojem znanosti i istraživanja, stvarala se opsežna zbirka stranih i domaćih znanstvenih i stručnih časopisa iz područja biomedicine koji su bili smješteni u priručnim, odjelnim knjižnicama. Sukladno povećanju broja bolničkih odjela, potrebama obrazovanja medicinskoga osoblja na svim razinama, rasla je i knjižnična građa, kako bi se zadovoljile potrebe svih korisnika. Daljnji napredak omogućilo je uvođenje stručnih knjižničara, koji su završili formalno obrazovanje. Poštujući međunarodne standarde, s vremenom su se ostvarili zahtjevi vezani uz osoblje, prostor, klasifikaciju građe i organizaciju, korištenje alata i programa za knjižnično poslovanje. Stvaranje mreže knjižnica omogućilo je dijeljenje resursa i veću povezanost među knjižničarima iz drugih medicinskih i srodnih ustanova. Knjižničari su morali usvajati nova znanja i vještine kako bi korisnike mogli osposobiti za samostalnu uporabu dostupnih biomedicinskih online informacijskih izvora.

Fond „Družtvo slavonskih liečnika“ DAO-219. Zapisnik XI. mjesečnog sastanka dne 15. studenoga 1875. Osijek: Državni arhiv, str. 42-44. 1

Hrvatski državni arhiv. Odjel za unutarnje poslove. Unutrašnji odsjek zemaljske vlade. Družtvo slavonskih liečnika. Fond 79. Spis broj 103/gr. 2

116

PAVIČIĆ


202 broj bibliografske jedinice

Osnutak, uloga i razvoj Osječka bolnica među najstarijima je u Hrvatskoj, a korištenje stručnih knjiga može se pratiti još i u starijem razdoblju. Oboljeli su se isprva liječili u lazaretima 3 i iz toga vremena datiraju prve rukopisne knjižice – upute o liječenju. Početak razvoja Kliničkoga bolničkog centra Osijek vezan je uz Huttler-Kohlhoffer-Monspergerovu zakladnu bolnicu, osnovanu 1874. godine, koja je u to vrijeme bila najljepša i najmodernija bolnica na jugoistoku Europe.4 Naredbom Zemaljske vlade 1895. godine Zakladna bolnica postala je Sveobća i javna Huttler-Kollhofer-Monspergerova zakladna bolnica pod Zemaljskom upravom u Osieku. Prvu bolničku knjižnicu osnovao je ravnatelj Zemaljske bolnice Josip Šestak 1877. godine. U prvoj godini svoga djelovanja knjižnica je imala fond od 284 sveska knjiga. Dnevno se posuđivalo dvadesetak knjiga. Nabavljali su se i politički listovi, uglavnom za bolesnike.5 Godine 1928. dužnost je ravnatelja preuzeo prim. dr. Nikola Mudrovčić. Stručno se usavršavao u Švicarskoj, Francuskoj, Njemačkoj i Danskoj i sve do svoga umirovljenja 1962. godine vrijedno je radio na zdravstvenom prosvjećivanju. Već u početku prepoznata je uloga knjižničnih usluga za pacijente i vrijednost knjige u svrhu rekreacije, obrazovanja i terapije čitanjem. Godine 1957. Dermato-venerološki odjel potpuno se preuredio i modernizirao, bolesnici su dobili sobe za dnevni boravak i blagovaonice, osnovala se i knjižnica za bolesnike, a posebno se uredila soba za djecu sa slikama raznih bajki po zidovima.6 S vremenom su i drugi odjeli osnovali priručne knjižnice zatvorenoga tipa za potrebe znanstveno-istraživačkoga i stručnoga rada. Tako se 1957. godine, zalaganjem tadašnje ravnateljice dr. Miroslave Madirazza, neuropsihijatrijski odjel preselio iz stare zgrade bolnice u posebnu, moderniziranu zgradu nekadašnjega Higijenskog zavoda, koja

Firinger, Kamilo. Prve bolničke ustanove u Osijeku. // Povijest bolničkih ustanova u Osijeku od 1739-1930. / Kamilo Firinger-Vladimir Utvić. Osijek : Opća bolnica Osijek, 1970., str. 6-7. 3

Zahvaljujući gostioničaru u Tvrđi, Ivan Kolhoferu koji je 1787. godine osnovao zakladu za sirotište u Osijeku, donjogradskom kožaru Josipu Huttleru koji je načinio sličnu oporuku te zakladu i isusovcu Kristijanu Monspergeru, koji je bio izvršitelj oporuka i začetnik same ideje, 4. listopada svečano je otvorena, a 1. studenoga 1874. godine s radom započela nova osječka bolnica. 4

Radauš, Tanja. Biblioteke i čitaonička društva na teritoriju SR Hrvatske od srednjeg vijeka do 1945. (magistarski rad). Zagreb : Sveučilište u Zagrebu, 1981. Citirano prema: Šimunić, Antun. Knjižnica Opće bolnice Osijek. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 34,(1991), str. 61-72. 6 Utvić, Vladimir. Odjel za kožne i spolne bolesti. // Povijest bolničkih ustanova u Osijeku od 1874-1974. / Vladimir Utvić. Osijek : Opća bolnica Osijek, 1974., str. 70. 5

PAVIČIĆ

117


202 broj bibliografske jedinice

se nalazila pored Bolnice. Na novouređenom odjelu prim. dr. Ivo Glavan stvorio je uvjete za publicistički i znanstveni rad te je uredio prvu izvanredno opremljenu stručnu biblioteku koja će kasnije služiti nasljednicima.7 U razdoblju od 12. rujna 1955. do 31. prosinca 1956. godine te od 1. lipnja do 24. studenoga 1957. godine bolnički šef računovodstva radio je prekovremeno u knjižnici i prikupljao stručne knjige, koje su se nalazile na raznim odjelima.8 Prvi pravilnik Stručne biblioteke Opće bolnice Osijek prihvaćen je na sjednici Stručnoga savjeta Opće bolnice Osijek 15. veljače 1960. godine.9 Preseljenjem u prostor upravne zgrade na prvom katu, omogućio se brži razvoj Stručne knjižnice. Zapošljavanjem „knjižničara stručne i beletrističke biblioteke“, 1961. godine nastavila se inventarizacija i obrada knjižnične građe, evidencija korisnika i korištenja stručne literature, a započela je i izrada abecednoga kataloga.10 S razvojem zdravstvenih ustanova, stvorili su se uvjeti za znanstveni rad na razini moderne medicine. Osnivanjem Znanstvene jedinice za kliničko-medicinska istraživanja (ZJ) 21. studenoga 1980. godine, institucionalizirao se znanstveni rad u medicini. Intenziviranjem znanstveno-istraživačkoga rada i pokretanjem znanstveno-istraživačkih projekata, aktualiziralo se pitanje uređivanja i opremanja novoga prostora za rad knjižnice te nabave i korištenja znanstvene i stručne literature. Tijekom 1982. godine planirala se nova organizacija Stručne knjižnice, izgradnja i postavljanje opreme u dvonamjenskom skloništu Bolnice. Stručni konzultanti za uređenje knjižnice bili su prof. Anisja Čečuk (Središnja medicinska knjižnica u Zagrebu), dr. Helena Pavić (Nacionalna i sveučilišna biblioteka u Zagrebu) i dr. Pavle Blažek (Gradska i sveučilišna knjižnica u Osijeku).11 U Pravilniku o organizaciji Opće bolnice Osijek (poglavlje 28.) iz 1983. godine navodi se da u okviru Ravnateljstva djeluju Znanstvena jedinica i Biblioteka.

7

Isto, str. 195-197. Arhiva Kliničkoga bolničkog centra. Osijek : Služba za pravne, kadrovske i opće poslove, Odjel za kadrovske poslove. 27. siječnja 2010. 9 Prema Pravilniku Stručna je biblioteka vlasništvo Opće bolnice Osijek i ona se brine za njeno uzdržavanje, popunjavanje i poslovanje. …sastoji se od centralne biblioteke i priručnih biblioteka na odjelu. 10 Rješenjem od 14. 11. 1961. godine, direktor OB Osijek dr. Mijo Škrljac imenovao je komisiju za primopredaju poslovanja knjižnice (beletristike i stručne literature) novozaposlenoj Milki Sili (po zanimanju učiteljica). Knjižnični fond sastojao se od stručnih medicinskih knjiga (625), domaćih i stranih znanstvenih i stručnih časopisa (80-ak) i beletristike. 11 Sveučilište u Osijeku, Opća bolnica Osijek – Znanstvena jedinica za kliničko-medicinska istraživanja. Godišnji izvještaj o radu u 1982. godini i Plan rada za 1983. godinu. Osijek, srpanj 1983. 8

118

PAVIČIĆ


202 broj bibliografske jedinice

Godine 1984. u novoizgrađenom dvonamjenskom skloništu uređen je i opremljen prostor s policama za knjige i časopise u otvorenom pristupu i studijska čitaonica (Slika 1.) te prostor za knjižničara i tajništvo ZJ. Knjižnica je tada raspolagala s 112 m2 radnoga prostora (od toga na 63 m2 bila je smještena knjižnična građa, radno mjesto bibliotekara, 8 odijeljenih mjesta za korisnike i na 35 m2 čitaonica). U čitaonici su se nalazila 22 radna mjesta i police za domaće i strane časopise za tekuću godinu. Knjižnica je imala metalne police ukupne dužine 300 m (100 m za knjige i 200 m za časopise), kataložne ormariće (jedan metalni i jedan drveni), a od reprografske opreme dva pisaća stroja i aparat za fotokopiranje građe. Imala je i jedan grafoskop.12 Prvi bibliotekar u ravnateljstvu i znanstvenoj jedinici, zaposlen u stalnom radnom odnosu u listopadu 1984. godine, bio je Antun Šimunić, prof. U listopadu 1987. godine zaposlena je i pripravnica - postdiplomant iz područja bibliotekarstva, koja je od 1. kolovoza 1991. do 9. rujna 1991. godine radila u knjižnici kao bibliotekar (VSS), završivši dodiplomski studij iz bibliotekarstva.13 U obradi građe počela se primjenjivati klasifikacija National Library of Medicine Classification i tezaurus Medical Subject Headings (MeSH), a kataložni opisi raditi prema ISBD-ima (International Standard Bibliographic Description). Uređena su tri kataloga: stručni i abecedni katalog stručnih knjiga te abecedni katalog magistarskih radova i doktorskih disertacija. Znanstveni i stručni časopisi samo su se inventarizirali. Prvi semestar Studija medicine u Osijeku započeo je u školskoj godini 1979./80 te je Opća bolnica Osijek postala nastavna baza Medicinskoga fakulteta u Zagrebu, a 1980. godine osnovana je Znanstvena jedinica za kliničko-medicinska istraživanja. Osnivanje ZJ pridonijelo je ujedinjenju pojedinačnih odjelnih knjižnica zatvorenoga tipa u jedinstvenu knjižnicu Opće bolnice Osijek koja je svečano otvorena u novom prostoru 20. prosinca 1984. godine.14

Šimunić, Antun. Knjižnica Opće bolnice Osijek. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 34,(1991), str. 61-72. Arhiva Kliničkoga bolničkog centra Osijek. Osijek, 27. siječnja 2010. 14 Prijedlog pravilnika o organizaciji i radu Knjižnice Opće bolnice Osijek donesen je 16. listopada 1985. godine te se u čl. 2. navodi Knjižnica je sastavni dio Opće bolnice Osijek u okviru Ravnateljstva i Znanstvene jedinice za kliničko-medicinska istraživanja sa statusom specijalne knjižnice. Zadatak joj je da djeluje kao informacijska i dokumentacijska baza za znanstveni, stručno-zdravstveni i edukacijski rad ustanove. U istom članku piše i sljedeće: U okviru knjižnice u Općoj bolnici postoje i priručne knjižnice koje se nalaze na odjelima. 12 13

PAVIČIĆ

119


202 broj bibliografske jedinice

U knjižnici je od 1974. godine pa sve do svoga odlaska u mirovinu 2007. godine radila knjižničarka Danijela Kljaić.15 Unatoč vrlo složenoj ratnoj situaciji i uvjetima rada tijekom Domovinskoga rata, knjižnica je bila otvorena svim korisnicima, razvijao se publicistički i obrazovno-istraživački rad. Godine 1992. Opća bolnica Osijek postala je Klinička bolnica Osijek. Od 1993. godine u bolničkom prostoru djeluje i novoosnovana knjižnica Studija medicine u Osijeku Medicinskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (od 1998. Medicinski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku). Bolnička je knjižnica do tada bila knjižničnoinformacijsko središte koje je zadovoljavalo potrebe i studentske knjižnice i kliničkomedicinskih istraživanja.16 Središnji prostor knjižnice, renoviran je 2005. godine. Obuhvaća informacijskoposudbeni dio sa slobodnim pristupom prema knjižničnim policama, čitaonicu za tihi rad i edukaciju korisnika, prostor za tehničku i sadržajnu obradu knjižnične građe, sanitarni čvor za osoblje i korisnike, zatvoreni spremišni prostor za pohranu obveznoga primjerka, ocjenskih i drugih radova (institucijski repozitorij) i znanstveno-stručnoga časopisa Medicinski vjesnik17 U dvonamjenskom skloništu pohranjuju se starije monografske publikacije te starija godišta tiskanih domaćih i stranih znanstvenih i stručnih časopisa. Rastuća knjižnična građa sve je više zahtijevala nabavku novih polica. Kako bi se korisnici i osoblje motivirali i osjećali što ugodnije u svojoj radnoj okolini, te stvorili odgovarajući uvjeti rada, knjižnični prostori u otvorenom pristupu i čitaonica u svibnju ove godine opremljeni su novim modernim policama i regalima (Slika 2.). Daljnjim razvojem i napredovanjem djelatnika u znanstvena, nastavna, znanstveno-nastavna i stručna zvanja, 2009. godine Klinička bolnica stekla je naslov Klinički bolnički centar Osijek, a Stručna knjižnica i ZJ postali su organizacijski odjeli Ravnateljstva KBC Osijek. Sve odluke važne za rad i razvoj knjižnice donose se na sjednicama knjižničnih odbora KBC Osijek i MF Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku u skladu s Pravilnikom o radu knjižnice. Knjižnično osoblje nastojalo je osuvremeniti knjižnično poslovanje i omogućiti svim korisnicima dostupnost raznovrsnih i kvalitetnih Arhiva Kliničkoga bolničkog centra Osijek. Osijek, 27. siječnja 2010. U rujnu 1993. godine na radno mjesto bibliotekara (VSS) u Stručnoj knjižnici primljena je Mirjana Zandt, prof., a u lipnju 1994. godine raspoređuje se iz Ravnateljstva, također na radno mjesto bibliotekara, Ljiljana Pavičić, prof. 17 Časopis se šalje Službi obveznoga primjerka Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, članovima Savjeta, Uredništva, autorima, suautorima, liječnicima KBC Osijek, članovima Fakultetskoga vijeća MF u Osijeku te svim medicinskim knjižnicama. 15 16

120

PAVIČIĆ


202 broj bibliografske jedinice

usluga.18 Danas su te dvije knjižnice središnji izvor biomedicinskih informacija u tom dijelu Hrvatske, a njihovo djelovanje usmjereno je potrebama nastavnoga, znanstvenoistraživačkoga te stručnoga rada matičnih ustanova, ali i svih potencijalnih korisnika iz srodnih i drugih ustanova. U okviru Sekcije za visokoškolske i specijalne knjižnice (Komisija za medicinske knjižnice i Radna grupa za bolničke knjižnice), osmišljavajući različite programske aktivnosti, nastojalo se pridonijeti čvršćem povezivanju i provođenju ideje o mreži medicinskih i srodnih knjižnica kako bi se omogućila kvalitetnija suradnja i dijeljenje ljudskih i materijalnih potencijala. Zagovaranjem knjižnica i knjižničarstva unutar matičnih ustanova i na razini ministarstava, omogućit će se daljnji razvoj knjižnice i oblikovanje pozitivnih stavova prema knjižničarskoj struci. Knjižnična građa i korisnici Monografske publikacije, međunarodni i domaći medicinski časopisi sustavno su se počeli nabavljati već u prvoj polovini dvadesetoga stoljeća. Sve su publikacije tada bile smještene i inventarizirane u odjelnim knjižnicama paviljonskoga tipa. Pored stručnih knjiga, nabavljala se i beletristika. Sustavno su se prikupljali magistarski radovi i doktorske disertacije. Knjižnična se građa obogaćivala kupovinom, darovima i razmjenom. Stručna se knjiga većinom kupovala, a beletristika dobivala u obliku rabata od nakladnika koji su u Bolnici povremeno održavali prodajne izložbe knjiga. Knjige su se prikupljale i razmjenom za bolnička izdanja. U knjižničnom fondu 1962. godine bilo je 1.806 knjiga, a 1965. godine 2.048 knjiga. Godine 1963. knjižnica je imala 85 naslova časopisa, opsežnu zbirku knjiga beletristike, koja je bila smještena i u nekim odjelnim priručnim zbirkama, primjerice na Ortopediji, gdje se 1964. godine posebno nabavila lektira za bolesnu djecu. Znanstveni i stručni časopisi, usko specijalističkih grana medicine i multidisciplinarni, referirani u međunarodnim indeksnim publikacijama Current Contents, Science Citation Index Expanded, Index Medicus i Excerpta Medica, uglavnom su se nabavljali pretplatom. Dvadesetak naslova domaćih časopisa dobivalo se razmjenom za Medicinski vjesnik. 18

U Stručnoj knjižnici 2008. godine bile su zaposlene četiri djelatnice (tri u stalnom radnom odnosu, jedna na određeno). Danas u Stručnoj knjižnici KBC Osijek rade dvije stalno zaposlene osobe - knjižničarka Bernardina Rukavina, bacc. med. techn. i voditeljica knjižnice Ljiljana Pavičić, prof., mag. bibl. U knjižnici Medicinskoga fakulteta stalno je zaposlena knjižničarka Bisera Kopf.

PAVIČIĆ

121


202 broj bibliografske jedinice

Autori magistarskih radova i doktorskih disertacija, zaposleni u Bolnici, darivali su primjerak rada Knjižnici. Građa se u to vrijeme klasificirala prema univerzalnoj decimalnoj klasifikaciji (UDK), vodio se i stručni katalog, sustavno su se nabavljale stručne knjige i serijske publikacije, obogaćivala se referentna zbirka rječnika, enciklopedija, bibliografija, kataloga, međunarodnih sekundarnih i tercijarnih publikacija. Centralizacija znanstvenih i stručnih časopisa, koji su ujedno najveći i najvrjedniji dio knjižnične građe, započela je 1985. godine tako što su se svi biomedicinski strani i domaći časopisi iz odjelnih knjižnica objedinili u jednu zbirku i pohranili u središnjem knjižničnom prostoru. U priručne knjižnice šalje se samo stručna knjiga iz najuže specijalnosti. Revizijom ukupne knjižnične građe, pohranjene u središnjoj i priručnim knjižnicama, koja je obavljena 1987. godine, otpisano je 1.269 knjiga (77 svezaka beletristike i 1.192 sveska stručne literature) te se u knjižnici nalazilo 5.240 svezaka stručnih knjiga, 154 naslova stranih časopisa i 38 naslova domaćih, 18 naslova novina i 2.432 sveska beletristike. U svrhu što potpunijega izvješćivanja korisnika Bolnice o sadržajima pristiglih sveščića časopisa, Knjižnica je dugo godina pripremala Bilten prinova časopisa za svaki odjel (godišnje 50-ak brojeva).19 Osnivanjem Znanstvene jedinice, veći dio stranih znanstvenih časopisa financirao se iz sredstava MZOŠ-a sukladno Kriterijima za novčanu potporu te je u fondu knjižnice 1995. godine bilo 130, 1998. godine 240, 2001. godine 250, 2004. godine 279, 2007. godine 281, 2010. godine 319 naslova biomedicinskih časopisa (većim dijelom stranih, referiranih u međunarodnoj sekundarnoj publikaciji Current Contents). Od 2006. godine prednost u odabiru časopisa imali su elektronički te je MZOŠ polako ukidao financiranje tiskanih časopisa. Pristup biomedicinskim online informacijskim izvorima omogućio se na osnovi licencnih prava akademskoga i biomedicinskoga konzorcija (82 zdravstvene ustanove). Temeljni izvor i najvažniji prijenosnici novih informacija u području biomedicine jesu biomedicinski časopisi. Glasnik Družtva slavonskih liečnika20, jedinstveni je izvor za proučavanje povijesti hrvatskih medicinskih časopisa i povijesti Družtva slavonskih liečnika u Osieku. (Slika 3.) Prethodnik je Medicinskoga vjesnika, koji se stoga ubraja u najstarije medicinske časopise u Hrvatskoj. Pod naslovom Medicinski vjesnik počeo je izlaziti od 1969. godine u Općoj bolnici Osijek. Od 1982. godine izlazi kao znanstvenoŠimunić, Antun. Nav. dj., str. 61-69. Prvi je broj časopisa Glasnik družtva slavonskih liečnika objavljen 1. siječnja 1877. godine. Izlazio je do 1. prosinca 1878. godine. Objavljen je u pretisku 1999., a izvorni brojevi pohranjeni su jedino u NSK u Zagrebu. 19 20

122

PAVIČIĆ


202 broj bibliografske jedinice

stručni časopis Znanstvene jedinice za kliničko-medicinska istraživanja, suvremeno uređen prema međunarodnim standardima za objavljivanje serijskih publikacija s dvjema anonimnim recenzijama. U časopisu se objavljuju radovi iz medicinskih ustanova istočne Hrvatske i drugih dijelova Hrvatske i inozemstva.21 Do 1993. godine časopis je izlazio redovito. Radovi objavljeni u 1991. i 1992. godini posvećeni su razaranju zdravstvenih ustanova i stradanju ljudi Slavonije i Baranje. Tiskani su sveščići 1-2, 3-4 s krilaticom na naslovnici „STOP THE WAR IN CROATIA“. Budući da se 1991. godine zbog razorenosti grada sveščić 3-4 nije mogao urediti u Osijeku, uređen je u Zagrebu. Povremeno su izlazili tematski sveščići u kojima su se objavljivali radovi prezentirani na simpozijima i kongresima (Slika 4.). Tematski sveščići izlazili su i u povodu obilježavanja 10-godišnjice rada samostalnoga Medicinskoga fakulteta u Osijeku (2008.), 135. obljetnice osnutka Družtva slavonskih liečnika (2009.), te suradnje KBC Osijek i Instituta Ruđer Bošković (2010). Radovi se klasificiraju prema UDK-a i dodjeljuju im se deskriptori - predmetnice i potpredmetnice iz tezaurusa Medical Subject Headings (MeSH), koji najbolje opisuju sadržaj članka. Knjižnica KBC Osijek pridonosi u povremenom uređivanju radova koji se objavljuju u Glasilu Bol Hrvatskoga društva za liječenje boli (HDLB).22 Medicinske su knjižnice bile uključene u program MZOŠ-a Sustav znanstvenih informacija (SZI) – podsustav biomedicina koji je u razdoblju od 1994. do 2004. godine obuhvaćao niz djelatnosti i projekata. Svrha je tih aktivnosti bila stvoriti jedinstveni nacionalni informacijski sustav koji će znanstvenicima omogućiti pristup svim potrebnim informacijama, a knjižnice pretvoriti u informacijska središta koja obrađuju podatke i pružaju usluge pristupa i pronalaženja informacija za znanstveni i akademski rad. Hrvatskoj akademskoj istraživačkoj zajednici postali su dostupni biomedicinski online informacijski izvori: medicinske baze – Medline, Evidence-Based Medicine, PsycInfo;

21

Na temelju potpisanoga Sporazuma o osnivanju, izdavanju i financiranju stručnog medicinskog časopisa 1981. godine od strane svih ustanova (Znanstvena jedinica za kliničko-medicinska istraživanja Opće bolnice Osijek, Sveučilište u Osijeku, medicinski centri, domovi zdravlja i ljekarne s područja Zajednice općina, SIZ zdravstva općina s područja Zajednice općina Osijek, USIZ zdravstva), Medicinski vjesnik izlazi četiri puta godišnje i biva tiskan u 2000 primjeraka.

Voditeljica Ambulante za bol KBC Osijek (predsjednica HDLB-a) zaslužna je za osnutak časopisa kao i članovi HDLB-a čija je krilatica Život bez boli jest temeljno ljudsko pravo! U suradnji s našom knjižnicom, prvi je broj objavljen u siječnju 2011. godine. 22

PAVIČIĆ

123


202 broj bibliografske jedinice

multidisciplinarne baze – Current Contents (CC), Web of Science (WoS), Scopus, ečasopisi, e-knjige. U okviru aktivnosti SZI-a kupljen je i jedinstveni sustav za upravljanje web sadržajima, kako bi knjižnice, njihovi katalozi, knjižnične usluge i drugi aktualni sadržaji bili vidljivi na internetu.23 U knjižničnom poslovanju koristio se računalni program „Medveščak“ s tri modula (knjiga, časopis i posudba), te se stvarao Skupni katalog medicinskih knjižnica i Katalog biomedicinske periodike u medicinskim knjižnicama. Svjetska medicinska literatura kontinuirano se nabavljala i preko fondacije SABRE.

Zaključak Kako bi se razumjeli izazovi i odredile buduće smjernice razvoja knjižnice, bilo je potrebno istražiti njezin osnutak, ulogu i razvoj od druge polovine 19. stoljeća do današnjega svijeta znanja. Unatoč vrlo nepovoljnim društveno-političkim i gospodarstvenim prilikama, u drugoj polovici 19. stoljeća osnivale su se zdravstvene ustanove, a središta znanstvenoistraživačkoga rada postale su bolnice unutar kojih su se osnivale knjižnice, koje su pridonosile daljnjem razvoju pojedinih kliničkih struka. Povećana proizvodnja informacija dovela je do razvoja specijalizacija iz medicinskih znanosti. Kao važna sastavnica, knjižnica je od početka pratila taj razvoj te bila pozitivna i kreativna snaga s profesionalnim nastojanjima da prepozna i ispuni očekivanja korisnika. U skladu s programom informacijske pismenosti kao sastavnim dijelom programa Međunarodnoga udruženja knjižničarskih društava i ustanova (IFLA), pasivna potpora knjižnice prerasla je u aktivniju obrazovnu ulogu, koja je podrazumijevala pružanje kvalitetnih informacijskih vještina i znanja korisnicima kako bi mogli uporabiti različite vrste informacijskih izvora i stjecati nova znanja. Od 1995. godine do danas knjižničari KBC Osijek sudjeluju u izvođenju nastave na drugoj godini studija medicine u okviru kolegija Uvod u znanstveni rad u medicini, a od 2011. godine i na studiju Sestrinstva

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH. Sustav znanstvenih informacija RH : program Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH – SZI. URL: http://www.szi.hr (2011-12-01) 23

124

PAVIČIĆ


202 broj bibliografske jedinice

Medicinskoga fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku. Više su godina sudjelovali u ostvarenju seminarske nastave za potrebe studenata Filozofskoga fakulteta u Osijeku. Bolnička knjižnica ima ključnu ulogu u nakladničkoj djelatnosti matične ustanove, posebno u pripremi radova za objavljivanje u znanstveno-stručnom časopisu Medicinski vjesnik. Knjižnično osoblje surađuje sa svim vrstama knjižnica u zemlji i inozemstvu, a posebno s medicinskim te na taj način omogućuje brže i cjelovitije usluge. Stručno je povezano na regionalnoj (Društvo knjižničara Slavonije i Baranje) i nacionalnoj razini (Hrvatsko knjižničarsko društvo) u Sekciji za specijalne i visokoškolske knjižnice (Komisija za medicinske knjižnice, Radna grupa za bolničke knjižnice), Hrvatskom informacijskom i dokumentacijskom društvu te u domaćim i međunarodnim udruženjima. Literatura 1. Arhiva Kliničkoga bolničkog centra. Osijek : Služba za pravne, kadrovske i opće poslove, Odjel za kadrovske poslove. 27. siječnja 2010. 2. Firinger, Kamilo. Prve bolničke ustanove u Osijeku. // Povijest bolničkih ustanova u Osijeku od 1739-1930. / Kamilo Firinger-Vladimir Utvić. Osijek : Opća bolnica Osijek, 1970., str. 6-7. 3. Fond „Družtvo slavonskih liečnika“ DAO-219. Zapisnik XI. mjesečnog sastanka dne 15. studenoga 1875. Osijek : Državni arhiv, str. 42-44. 4. Glasnik Družtva slavonskih liečnika / uređuju tajnici Družtva Antun Lobmayer i Albert Flesch. Pretisak. Osijek : Klinička bolnica, Hrvatski liječnički zbor Osijek, 1999. 5. Hrvatski državni arhiv. Odjel za unutarnje poslove. Unutrašnji odsjek zemaljske vlade. Družtvo slavonskih liečnika. Fond 79. Spis broj 103/gr. 6. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH. Sustav znanstvenih informacija RH : program Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH – SZI. URL: http://www.szi.hr / (2011-12-01) 7. Radauš, Tanja. Biblioteke i čitaonička društva na teritoriju SR Hrvatske od srednjeg vijeka do 1945. (magistarski rad). Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, 1981. Citirano

PAVIČIĆ

125


202 broj bibliografske jedinice

prema: Šimunić, Antun. Knjižnica Opće bolnice Osijek. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 34,(1991), str. 61-72. 8. Sveučilište u Osijeku, Opća bolnica Osijek – Znanstvena jedinica za kliničkomedicinska istraživanja. Godišnji izvještaj o radu u 1982. godini i Plan rada za 1983. godinu. Osijek, srpanj 1983. 9. Šimunić, Antun. Knjižnica Opće bolnice Osijek. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 34,(1991), str. 61-72. 10. Utvić, Vladimir. Odjel za kožne i spolne bolesti. // Povijest bolničkih ustanova u Osijeku od 1874-1974. / Vladimir Utvić. Osijek : Opća bolnica Osijek, 1974., str. 70-197.

126

PAVIČIĆ


202 broj bibliografske jedinice

Slika 1. Stručna knjižnica sa studijskom čitaonicom u dvonamjenskom skloništu, izgrađenom 1984. godine Picture 1. The Professional library with a study reading room in a double purpose shelter, built in 1984

PAVIČIĆ

127


202 broj bibliografske jedinice

Slika 2. Čitaonica knjižnice Kliničkoga bolničkog centra Osijek i knjižnice Medicinskoga fakulteta Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku Picture 2. Reading room within the library of the University Hospital Osijek and the library of the Faculty of Medicine of the J. J. Strossmayer University of Osijek

128

PAVIČIĆ


202 broj bibliografske jedinice

Slika 3. Glasnik Družtva slavonskih liečnika Picture 3. Glasnik Družtva slavonskih liečnika

PAVIČIĆ

129


202 broj bibliografske jedinice

Slika 4. Medicinski vjesnik - Treći hrvatski urološki kongres s međunarodnim sudjelovanjem Picture 4. Medicinski vjesnik – The Third Croatian Urological Congress with International Participation

130

PAVIČIĆ


VIJESTI IZ KNJIŽNICA


203 broj bibliografske jedinice

Melita Nađ Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek Andreja Grošelj Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek

MALA GALERIJA GRADSKE I SVEUČILIŠNE KNJIŽNICE OSIJEK

Mogle bismo početi….. Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek središnja je narodna knjižnica grada Osijeka, matična narodna knjižnica Osječko-baranjske županije i središnja znanstvena knjižnica Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Potom krenuti u opisivanje što točno znači svaka od navedenih uloga i koje djelatnosti obuhvaća, na što bi, realno gledajući, otišlo barem pola kartice teksta i velik dio pozornosti svih, koji su odlučili pročitati nešto vezano uz projekt iz naslova. Mogle bismo, ali nećemo….. Odlučile smo usmjeriti pažnju na Malu galeriju, komadić iz širokog spektra djelatnosti gradskog dijela Knjižnice, a ostalim ulogama bavit ćemo se možda nekom drugom prilikom. Mala galerija Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek, zamisao je nastala u Središnjoj knjižnici, a razvijala se šireći u ogranke: Donji grad, Industrijska četvrt, Retfala, Jug II. U Ogranku Donji grad zaživila je "punim plućima" pa ćemo je upravo iz donjogradske perspektive nastojati predstaviti, kako kolegama tako i korisnicima, koji još nisu upoznati s ovom aktivnosti Knjižnice. Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek, kao ustanova, koja je ne samo informacijsko već i kulturno središte grada, dugi niz godina, u svojim prostorima, uz izložbe knjižnične građe, postavlja i izložbe slika, ilustracija, fotografija, skulptura i raznih drugih umjetničkih predmeta. Druženje, koje je neminovno povezano uz okupljanje oko radova sugrađana, povlači poveznice s mnogobrojnim susretima koji su vrlo često gravitirali ka našoj knjižnici1. Upravo u tim oblicima suradnje s lokalnom zajednicom, počivaju korijeni

Kao najupečatljivi primjer ovakve vrste druženja u Knjižnici, padaju nam na pamet Susreti ugode koji su se godinama održavali, iako ne u organizaciji Knjižnice, ali u našim prostorima, točnije u Ogranku Industrijska četvrt Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek. Namjera tih susreta bila je, u formi razgovora, na svakom druženju s drugim 1

NAĐ / GROŠELJ

133


203 broj bibliografske jedinice

ovog projekta. Mala galerija, zamišljena je prvenstveno kao izložbeni prostor posvećen umjetnosti, ali i mjesto susretanja, ne isključivo afirmiranih umjetnika, već i sugrađana koji se tek okušavaju u kreativnim vodama, ali svih onih koji žele sudjelovati u interakciji knjižnice s umjetničkim izričajima njenih korisnika. Od 2008. godine, kada bilježimo prve službene postave Male galerije, tu se moglo vidjeti radova odgojiteljica (Božana Gernhardt, Irena Šmit), profesorica (Branka Čokljat, Romana Rigo-Mihajlović), kolegica iz struke (Roberta Subjak), obrtnika (Hrvoje Janković), dobro nam znanih imena iz znanstvenog života (Zlata Živaković-Kerže), udruga ("Rubina", udruga za promicanje i očuvanje narodne baštine), onih koje je život raselio u nešto bliže (Biserka Greif, Nela Katić, Ivica Šušić,..), ali i dalje krajeve (Tamara Fuglinski), no svi oni ostali su srcem vezani uz ovaj mali kutak naše gradske četvrti i sve njih određuje sklonost ka umjetničkom izražavanju. Mala galerija do sada je predstavila zaista mnogo slika, izrađenih u raznim tehnikama od suhog pastela do akrila, nešto manje crteža, poneki rad ukrašen salvetnom tehnikom, a bilo je tu i zlatoveza, bijelog veza, detalja s narodnih nošnji, goblena, drvenih ukrasa pa čak i suvenira. Kako bismo izbjegli rasipanje u detaljima, kojih se tijekom godina nakupilo mnogo, a u želji da se ipak dotaknemo svih sudionika našeg projekta, u nastavku ćemo abecednim redom nanizati preostala imena: Anja Banja, Josipa Biro, Đurđica Brčić, Mirjana Grbeša, Andreja Habuš, Danica Gall, Nataša Kovač, Venesa Menavska, Katica Paić, Zdenka Popinjač, Ivan Prgomet, Valerija Rabi, Danica Radonjić, Damir Šimić i Marija Švitek.2 Mala galerija Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek projekt je koji polako prerasta u, nećemo pretenciozno izjaviti velik (iako, nastavi li ovim tempom, mogao bi uskoro poprimiti te razmjere), ali ga, posve opravdano, s obzirom na razinu zainteresiranosti, ne samo naših korisnika, već i posve slučajnih prolaznika, možemo okarakterizirati kao jedan od zanimljivijih projekata Knjižnice. Na kraju, smatramo kako činjenica da za sudjelovanje u Maloj galeriji zainteresirane već sad raspoređujemo u 2014. godinu, govori posve dovoljno3.

gostom, posjetiteljima predstaviti neki segment kulture življenja, ispočetka vezano uz Industrijsku četvrt, a kasnije i šire područje grada. (Vidi: Antonić, Ljerka. Žurim na Susret ugode : Uljudbena udruga Žuri polako : Grafika, 2001.). 2 Navedeni su autori radova izlaganih u razdoblju od 2008. do danas u Ogranku Donji grad. Bilo je tu, naravno, još mnogih drugih čiji su postavi predstavljeni u ostalim prostorima Knjižnice. 3 Napominjemo da se navedeni podatak odnosi samo na Ogranak Donji grad, što znači da za sve zainteresirane ostaje još sasvim dovoljno prostora. Želite li se okušati, slobodno se javite.

134

NAĐ / GROŠELJ


203 broj bibliografske jedinice

Banner Male galerije GISKO, rad kolege Marina Seleša

Fotografija s otvorenja izložbe radova T. Fuglinski održanog u kolovozu 2012., iz arhive Knjižnice

NAĐ / GROŠELJ

135


203 broj bibliografske jedinice

Osvrt na otvorenje izložbe slika Z. Živakovic-Kerže u Glasu Slavonije od 8. lipnja 2012.

Najava izložbe radova udruge "Rubina" u Glasu Slavonije od 13. ožujka 2012.

136

NAĐ / GROŠELJ


203 broj bibliografske jedinice

Bibliografija: Mala galerija GISKO. Dostupno na: http://www.gskos.unios.hr/?upit=sadrzaj&id=189 (2012-08-24).

NAĐ / GROŠELJ

137


OCJENE I PRIKAZI


204 broj bibliografske jedinice

Merien Hadrović Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek

STRUČNI SKUP DJEČJI ODJELI KROZ SURADNJU S JAVNOŠĆU, ŠIBENIK, 27.-28. SIJEČNJA 2011. : ZBORNIK RADOVA / UREDILE MARINA ŠIMIĆ I JELENA ČOBANOV. ŠIBENIK : GRADSKA KNJIŽNICA "JURAJ ŠIŽGORIĆ", 2011.

Gradska knjižnica „Juraj Šižgorić“ Šibenik 27. i 28. siječnja 2011. godine bila je domaćin dvodnevnog stručnog skupa pod nazivom „Dječji odjeli kroz suradnju s javnošću“. Skup je održan povodom 45. obljetnice Dječjeg odjela pod organizacijom Knjižnice uz potporu Komisije za knjižnične usluge za djecu i mladež Hrvatskog knjižničarskog društva. Tematika i sadržaj skupa ukazuju na probleme s kojima se knjižničari dječjih odjela susreću u svome svakodnevnom radu i načine na koje te probleme rješavaju. Načini komunikacije s javnošću odnose se na širok spektar te obuhvaćaju komuniciranje s različitim skupinama korisnika, ustanova, udruga do sredstava javnog komuniciranja. U skladu s time, knjižnice pridaju sve veće značenje educiranju svojih djelatnika, razvoju njihovih osobnih kompetencija i prilagođavanju novim načinima komunikacije. Skup se time pokazao kao rasadnik novih ideja i primjera dobre prakse te bi primjena istih unaprijedila rad dječjih odjela narodnih knjižnica u Republici Hrvatskoj. U prvom radu „Ne znam još ni čitati, ali znam gdje je knjižnica“ Marina Šimić i Jelena Čobanov iz Gradske knjižnice “Juraj Šižgorić” Šibenik navode kako je dječji odjel Knjižnice mjesto ugodnog druženja, igre i zabave te učenja uz pomoć novih medija. Od brojnih aktivnosti autorice su izdvojile besplatne upise bebama i djeci do 3 godine, turnire u igrama, kvizove na temu popularnih knjiga i filmova, satove lektire u knjižnici, dječji časopis „Novinarska radionica“. Suradnja je ostvarena s vrtićima, osnovnim školama, kulturnim i drugim javnim ustanovama, lokalnom zajednicom i medijima. Sljedeći rad pod nazivom „Primjeri integriranog rada i projektne nastave“ Zdenke Bilušić

HADROVIĆ

141


204 broj bibliografske jedinice

iz Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić” Šibenik opisuje Knjižnicu kao mjesto izvođenja terenske nastave s mogućnošću obilaska povijesnih lokaliteta uz likovno bilježenje. U Knjižnici djeluje Centar za vizualnu kulturu djece i mladih, a usmjeren je na unapređenje umjetničkog odgoja, posebice iz područja vizualne kulture. Autorica navodi baštinu kao glavnu podlogu svih projekata Centra, a naglasak je stavljen na radioničke aktivnosti, od kojih su izdvojene proučavanje baštine kroz različite tehnike likovnog izražavanja, obilježavanje Svjetskog dana lutkarstva održavanjem Smotre lutkarskih igrokaza šibenskih dječjih vrtića, zatim likovni natječaji te ilustracija poezije. Putem tih aktivnosti ostvarena je suradnja s odgojno-obrazovnim, kulturnim i drugim javnim ustanovana, lokalnom zajednicom i medijima. Edita Bačić s Pravnog fakulteta Split u svom radu „Knjižnične usluge za mlade i javno zagovaranje“ navodi kako je razvoj knjižničnih usluga za mlade moguće ostvariti stalnom brigom te sustavnim javnim zagovaranjem, za što su knjižnice i knjižnični djelatnici posebno važni. Potrebno je formirati grupe stučnjaka zainteresirane za razmjenu ideja i zajedničkih projekata na lokalnoj i nacionalnoj razini. Kao probleme usluga za mlade autorica navodi neodređenost dobne granice mladih te činjenicu da su te vrste usluga relativno nova praksa u domaćim knjižnicama. Kao moguća rješenja, od kojih su se neka već pokazala kao funkcionalna, navedeni su suradnja sa školskim knjižničarima, rad na boljem razumijevanju razvojnih potreba mladih i novim kompetencijama knjižničara. Rad „Neki novi klinci na novim digitalnim zemljovidima“ mr. sc. Davorke Pšenice iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu donosi izlaganje o fenomenu društvenih mreža, njihovom utjecaju na mlade te novim elektroničkim uslugama s naglaskom na njihovoj informacijskoj i edukacijskoj ulozi u smislu informacijske pismenosti mladih. Autorica naglašava potrebu knjiižnica za uključivanjem u društvene mreže kako bi se još više približile korisnicima te daje pregled prednosti i nedostataka društvenih mreža i njihove uloge u svakodnevnom životu pojedinca. Kao značajnu prednost autorica navodi pozitivnu socijalizacijsku i obrazovnu ulogu društvenih mreža, medija i mobitela, a kao negativnu stranu izdvaja mogućnost pojave jednog od oblika nasilja nad djecom. Krešimir Grubić iz agencija za tržišno komuniciranje Kreator iz Šibenika u svom radu „Komunikacija preko internetskih društvenih mreža“ donosi odgovor na pitanje zašto komunicirati s javnošću putem društvenih mreža. Navodi kako tek u današnje vrijeme prednosti online komuniciranja dolaze do izražaja te tvrdi kako knjižnice moraju biti prisutne na mreži

142

HADROVIĆ


204 broj bibliografske jedinice

jer se tamo nalaze djeca i njihovi roditelji. Autor kao prednost ovakve komunikacije izdvaja pruženu mogućnost slobodnog izbora sadržaja, vremena i načina objave te pruženu slobodu u komunikaciji. Mirko Marković iz Biblioteka grada Beograda u svom izlaganju „Elektronski mediji : čarobna formula u saradnji dečjih odeljenja s javnošću“ predstavio je nov način komuniciranja s najmlađima u centralnom dječjem odjelu „Zmaj Jova Jovanović“ koji je pridonio razvoju novih oblika rada u bibliotekama te omogućio drugačiji pristup i predstavljanje javnosti. Autor kao važne elemente razvoja navodi elektroničke medije dostupne u dječjim odjelima te suradnju sa širom javnošću. „Analiza sadržaja i usluga knjižnice : web stranice za mlade“ rad je Sanje Radin-Mačukat iz Pučke knjižnica i čitaonice Vodice koja navodi kako je oblikovanje knjižničnih usluga za mladež na mreži rezultirala porastom interesa za knjižnične usluge kod mladih, ali sukladno s time i potrebom za većom kompetencijom knjižničara. Preoblikovanje knjižničnih usluga vrši se u svrhu zadovoljenja potreba korisnika. Potaknuta primjerom web stranice Los Angeles Public Library autorica navodi što web stranica pojedine narodne knjižnice mora obuhvatiti, a to su referentni online izvori i usluge za zadovoljavanje edukacijskih, kulturnih i društvenih potreba te pružanje mogućnosti kvalitetnog provođenja slobodnog vremena. Autorica navodi kako je važno poticati multipismenost, toleranciju, bilingualnost, multikulturalnost, toleranciju i humanitarnost kroz sve aspekte djelatnosti. Marija Cvetnić iz Veleposlanstva Sjedinjenih Američkih Država u Zagrebu u svom izlaganju „Studijski boravak u američkoj knjižnici Arlington Public Library, Virginia, SAD“ prikazala je trotjedni boravak u Arlington Public Library, dokumentarni film koji je zabilježen tijekom boravka te usluge koje te knjižnice pružaju. Autorica navodi kako način rada i aktivnosti zastupljene u tamošnjim knjižnicama mogu uvelike služiti kao inspiracija za uvođenje promjena u naše narodne knjižnice. Kao ključan element uspješnog poslovanja knjižnice, navedena je suradnja sa širokim krugom javnosti, kao što su arlingtonske institucije i uredi u okviru gradske uprave, lokalnom televizijskom mrežom ATN, dječji vrtići u dvojezičnim programima, osnovne škole, zatvorska knjižnica, kazalište, volonteri, brojne udruge i organizacije (Teens maternity program, Teen adversity board...). Nataša Bujas iz Narodne knjižnice i čitaonice Sisak u svom radu „Osvajanje javnosti : misija korak po korak“ kao problem knjižnica izdvaja manjak sredstava i nedostatak razumijevanja za ono što knjižnice čine. S obzirom da narodne knjižnice služe zajednici, od velike je važnosti uspješan pristup široj javnosti.

HADROVIĆ

143


204 broj bibliografske jedinice

Primjere prakse Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić” Karlovac donosi Gabrijela Jakšić u izlaganju pod nazivom „Suradnja s javnošću Odjela za djecu i mladež Gradske knjižnice “Ivan Goran Kovačić” Karlovac, nekad i danas“. Knjižnica je postavila temeljne ciljeve suradnje, rada za javnost i rada u javnosti, a djelatnice se trude da javnost stekne dojam o odjelu kao o mjestu dobre zabave i pouke te kvalitetnog i ugodnog druženja. Suradnja s javnošću ostvarena je putem rada s osnovnim školama, vrtićima, kulturnim ustanovama, udrugama, gradskim i javnim službama i tvrtkama, kulturno-umjetničkim društvima, ostalim knjižnicama, kao i prekograničnom kulturnom suradnjom. Grozdana Ribičić, Danijela Markotić i Helena Bužančić djelatnice Gradske knjižnice Marka Marulića Split predstavile su putem izlaganja „Dječji odjeli Gradske knjižnice Marka Marulića u komunikaciji sa svojim građanima“ aktivnosti i modele suradnje s javnošću. Navode kako se komunikacija odvija na tri načina interpersonalno, anketama i intervjuima te suradnjom s vanjskim suradnicima, volonterima i javnim osobama. Kao značajke suvremenog komuniciranja izdvojeni su redovito ažuriranje webstranice, te Facebook i Twitter profila, ali isto tako i komuniciranje putem tiskanih informativnih materijala koje djelatnici knjižnice sami osmišljavanju i tiskaju. Autorice navode kako je od iznimne važnosti da knjižnice ovladaju marketinškim i komunikacijskim vještinama kako bi obranile svoju važnost i nametnule se kao nezaobilazni medij. Dunja Holcer iz Narodne knjižnice i čitaonice Sisak u izlaganju „Dječji odjeli narodnih knjižnica Sisačkomoslavačke županije“ tvrdi kako dječji odjeli svojim programima obogaćuju kulturni život. Iznesen je prikaz stanja i djelovanja dječjih odjela na području Sisačko-moslavačke županije. Knjižnice i njihovi dječji odjelu središta su događanja u svojim sredinama koja svojim brojnim aktivnostima privlače raznolik spektar korisnika. Kako bi ti programi bili učinkovitiji, ostvarena je suradnja s vrtićima, osnovnim školama, obiteljima i lokalnim vlastima. Autorica izdvaja važnost cjeloživotnog učenja koje knjižnice kao mjesta suradnje za dobrobit cijele lokalne zajednice upravo to i omogućuju. U sljedećem izlaganju pod nazivom „Knjižnica i mediji : simbioza vrijedna truda“ Vesna Karuza iz Gradske knjižnice Zadar navodi kako se Knjižnica odlikuje suvremenim metodama u odnosima s javnošću i medije. Kao značajne čimbenike uspješne suradnje autorica izdvaja Tim za odnose s javnošću, tiskane promotivne materijale, suradnja s televizijom putem jednomjesečne emisije predstavljanja knjiga za djecu i mlade te širok krug javnosti uključene u programe i aktivnosti Knjižnice. Tina Vickov novinarka Novog

144

HADROVIĆ


204 broj bibliografske jedinice

tjednika iz Šibenika u svom izlaganju „Dalmare djeci : događanja u trgovačkom centru posvećena najmlađim kupcima i posjetiteljima“ opisuje suvremene metode trgovačkih centara u privlačenju kupaca i posjetitelja, koje se najviše očituju kroz organizaciju aktivnosti za najmlađe posjetitelje. Svrha tih aktivnosti jest osim najznačajnije konkurentnosti u današnjem velikom broju trgovačkih centara, postizanje statusa mjesta zabave, edukacije, društvenih događanja, okupljanja i druženja. Ivana Šimunović, iz Osnovne škole dr. Franje Tuđmana u Kninu kroz izlaganje „Mladi za mlade : klub mladih knjižničara“ upoznaje čitatelja s radom Kluba mladih knjižničara koji čine učenici od 4. do 8. razreda. Učenici svakog tjedna sudjeluju u aktivnostima koje organizira knjižničarka te se na taj način učenici upoznaju s radom knjižnice, šire glas o knjižnici kao mjestu za druženje, rade s djecom s poteškoćama u razvoju te sudjeluju u drugim projektima i aktivnostima. Rad „Sisački mladi umjetnici amateri“ Danijele Kulović iz Gradske knjižnice Sisak donosi prikaz rada te skupine koja za cilj ima predstavljanje talentiranih mladih Siščana i poticanje njihova rada. Autorica navodi kako je u tom smislu dječji odjel pružio mogućnost za osobni i kreativni razvoj kao i za razvijanje novih interesa. Milena Roknić iz Tehničke škole Nikole Tesle u Vukovaru u svom izlaganju „Utjecaj medija na razvoj školske knjižnice“ donosi primjer suradnje s medijima, koji su na inicijativu grupe učenika mladih novinara i njihova filma o školi „Odavde do nigdje“ pokrenuli postupak za obnovu škole, a samim time i školske knjižnice. „Knjižnica u gostima ili Ususret korisničkoj javnosti“ rad je Irene Hlupić-Rašo iz Narodne Knjižnice “Petar Preradović” Bjelovar koji donosi primjer skupne i izravne komunikacije Knjižnice s osnovnim školama, kao dijelom javnosti i kao korisnicima. Posjet školama i predstavljanje Knjižnice učenicima autorica smatra jednom od bitnih značajki motiviranja ključne javnosti za korištenje knjižničnih usluga, programa i građe. Kristina Videković i Iva Pezer iz Gradske knjižnice i čitaonice Vinkovci u radu pod naziovom „Dječja knjižnica Mira : odnosi s javnošću kao imperativ prepoznatljivosti“ naglašavaju važnost dvosmjerne komunikacije koja je u njihovoj Knjižnici ostvarena u suradnji s odgojno-obrazovnim ustanovama, radnim aktivnim stanovništvom, osobama treće životne dobi, osobama s posebnim potrebama, udrugama, poduzećima, lokalnom upravom i medijima. Posljednje, rad Mande Turčinov-Ježina iz Narodne knjižnice i čitaonice Murter pod nazivom „Rad s djecom u Narodnoj knjižnici i čitaonici Murter, primjer dobre prakse“ predstavlja oblike rada s djecom u knjižnici koja nema formirane

HADROVIĆ

145


204 broj bibliografske jedinice

zasebne odjele. Autorica naglašava kao ključne čimbenike dobre suradnje motivaciju i angažman knjižničara. Izlaganja na posteru predstavili su Pamela Severi i Morana Peranić iz Gradska knjižnica Velika Gorica s radom „Učimo zajedno“, Narcisa Potežica iz Knjižnica grada Zagreba - Knjižnica Novi Zagreb s radom „Dječji odjeli Knjižnice Novi Zagreb u javnim medijima“, Mirko Marković iz Biblioteke grada Beograda sa radom „Omogućimo deci – putujuću biblioteku na reci“, zatim Marina Šumiga i Silvija Paljušaj djelatnice Gradske knjižnice, Vukovar sa radovima „Naša je sreća od svemira veća“ i „Slobodno vrijeme u knjižnici“, te Dubravka Vaštuka iz Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić” Karlovac s radom „Suradnjom s javnošću do kvalitetnije usluge“. Zbornik radova „Dječji odjeli kroz suradnju s javnošću“ pruža uvid u primjere dobre prakse, ali isto tako može poslužiti kao smjernica za rad i razvoj novih usluga i aktivnosti svakog dječjeg odjela. Dječji odjeli imaju veliku važnost u duhovnom, društvenom i intelektualnom razvoju najmlađih korisnika posebice u vremenu promjena nesklonih knjizi i kulturi čitanja. Jedan od značajnih ciljeva svake knjižnice u tom bi pogledu bio usmjeren na jačanje dječjih odjela kroz suradnju s javnošću.

146

HADROVIĆ


205 broj bibliografske jedinice

Siniša Petković Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek

KNJIGA I SLOBODNO VRIJEME : ZBORNIK RADOVA / MEĐUNARODNI INTERDISCIPLINARNI STRUČNI SKUP, SPLIT, GRADSKA KNJIŽNICA MARKA MARULIĆA, 24. RUJNA 2010. ; [UREDNIŠTVO ELLI PECOTIĆ... [ET AL.]. SPLIT : GRADSKA KNJIŽNICA MARKA MARULIĆA, 2011.

Zbornik

„Knjiga

i

slobodno

vrijeme“

obuhvaća

radove

s

istoimenog

međunarodnog interdisciplinarnog stručnog skupa, održanoga u Splitu 24. rujna 2010. godine. Članci tematiziraju kompletan knjižni svijet koji obuhvaća životni vijek knjige od njena nastanka do izdavanja, preko knjižnice kao najvažnijeg posrednika te naposlijetku čitatelja. Devet objavljenih radova obuhvaćaju izvorne znanstvene članke, stručne radove i jedan esej. Radovi u Zborniku podijeljeni su u dva dijela od kojih je prvi usmjeren na znanstvene i stručne radove. Prvi rad prof. dr. Anči Leburić pod nazivom „Mladi i čitanje - knjiga kao element popularne kulture“ donosi interpretaciju mladih u društvu, s obzirom na njihovo slobodno vrijeme te dio slobodnog vremena koji se odnosi na čitanje. Autorica definira čitanje kao masovni fenomen, kulturna potreba, navika ili samo bijeg od stvarnosti te kulturu čitanja kao ukupnost manifestacijskih potreba, navika i interesa za knjigom i čitanjem, pri čemu odabir knjige reflektira duhovno bogatstvo čitatelja, njegov ukus, obrazovanje, društveni standard, mjesto na stratifikacijskoj ljestvici. Suvremena mladež usmjerena je na stvaralaštvo, usavršavanje, moralnu i etičku odgovornost, razvoj znanosti ih u tome podupire, a tehnologije omogućavanju zadovoljavanje trenutnih „kulturnih potreba“. U radu je naglašena važnost istraživanja, razumijevanja i tumačenja spoznaja o mladima kao o publici koja konzumira različite žanrove pop kulture. Pojam pop kultura često se miješa s pojmom kultura, no bez obzira što se pojmovi razlikujum granice između tih dvaju pojma nestaju krajem 20. stoljeća. Mladi u pop kulturi biraju samo žanrove koji se temelje na ponavljanju ključnih elemenata sadržaja i opetovanoj formi, pa će birati medijski proizvod ili program ovisno o žanru. Pop kultura kao

PETKOVIĆ

147


najprofitabilnija ekonomska djelatnost, namijenjena je svim dobnim skupinama, ali su posebno zahvaćeni mladi. Naime slika u Hrvatskoj je malo izmijenjena, s obzirom na nezaposlenost i neizvjesnost te činjenicu da postindustrijska modernizacija nije toliko zahvatila naše krajeve, kultura ne pronalazi značajan broj istinskih sljedbenika. Autorica također navodi nedostatak slobodnog vremena što dovodi do toga da se mladi pretežito oslanjaju na suvremene medije, odnosno napuštaju forme tradicionalne kulture, što naposlijetku rezultira opadanjem čitanja. Knjiga i čitanje imaju budućnost ako se afirmiraju kao aspekt životnih stilova mladih. Knjiga će opstati na novim e-formama, mediji će se međusobno dopunjavati. Stanje knjige ovisno je o kulturnim mehanizmima određene sredine. U drugom radu pod nazivom „Informacijske potrebe i čitateljski interesi građana Hrvatske“ doc. dr. sc. Ivanka Stričević i dr. sc. Srećko Jelušić donose prikaz istraživanja o čitateljskim navikama i informacijskim potrebama koji se primarno odnose na ulogu knjižnice, a kao cilj istraživanja navedeno je pružanje uporišta razvoju čitateljske kulture. Pad interesa za čitanjem i novi načini čitanja u digitalnom okruženju, nedostatak kompetencija pismenosti za život u informacijskom okruženju dovodi do potrebe za istraživanjem kulture pismenosti, što je potaklo Sveučilište u Zadru na znanstveni projekt. Istraživanje je usmjereno na utvrđivanje čitateljskih navika i informacijskih potreba djece, mladih i odraslih u Hrvatskoj, zatim na utvrđivanje problema u nakladničkoj mreži te odnos medija prema knjizi i čitanju. Autori kao bitne čimbenike kulturne pismenosti navode osiguranje pristupa informacijama i materijalima, tradiciju posjedovanja vlastitih knjiga, nacionalnu politiku promicanja čitanja, promotivne materijale o čitanju, materijale i modele edukacije za poučavanje pismenosti. Dosezanje kulturne pismenosti zahtijeva suradnju između institucija, programa i kampanja koje se bave čitanjem i pismenošću, zatim naglašavanje važnosti koja se pridaje pismenoj riječi u društvu te poticanje i razvoj pismenosti na najvišoj razini. Publikacije koje se bave poticanjem čitanja naglašavaju važnost istraživanja korisnika, obrazovanja i društvenih znanosti. Istraživanja ukazuju na sljedeće probleme: u Hrvatskoj se nedovoljno i nedovoljno dobro čita kako u spoznajnom tako u smislu odabranoga teksta. Zabilježen je opći pad interesa za čitanje, promijenjeni načini čitanja u digitalnom okruženju (fragmentirano i manje koncentrirano, selektivno i nelinearno), a Republika Hrvatska nema strategiju razvoja kulture čitanja. Naposlijetku, rezanje troškova rezultiralo je većim korištenjem e-materijala. Autori navode kako knjižnice uvelike doprinose razvoju

148

PETKOVIĆ


205 broj bibliografske jedinice

kulture pismenosti jer djeluju kao mreža, one kao središnji posrednik proizvođača i čitatelja knjige imaju dobro osmišljen rad s korisnicima te mogu utjecati na poboljšanje odnosa prema tradicionalnim i e-publikacijama. Narodne knjižnice su te koje trebaju izraditi strateški plan informacijskog opismenjavanja i ukazati na njegovu važnost za uspostavu informacijskog društva. Mr.sc. Martina Dragija Ivanović i doc.dr.sc. Nives Tomašević u sljedećem radu „Slobodno vrijeme i čitanje“ donose rezultate istraživanja o upražnjavanju aktivnosti slobodnog vremena i ulozi čitanja koje se promatra kroz četiri funkcije (funkciju razvoja, korisnosti, čitanja i bijega). Pretpostavka istraživanja odnosi se na razliku u čitateljskim navikama, kao rezultat razlika kulturnog ponašanja pri čemu je kulturno sudjelovanje uvjetovano pripadnošću društvenoj klasi koju određuje osnovni demografski profil ispitanika, dok je cilj istraživanja mjerenje stajališta o čitanju, determiniranje čitateljskih faktora, mjerenje sklonosti čitatelja prema književnim vrstama i žanrovima i prema razlozima zbog kojih se čita. Autorice navode četiri faktora, kao mjerni instrument istraživanja, zbog kojih se upražnjava čitanje, a to su individualni razlozi, korisnost, uživanje te bijeg od dnevnih briga i rutine. Također, napominju da je tranzicija društva uvjetovala tranziciju odnosa prema knjizi kao kulturnom dobru i kao proizvodu izdavačke djelatnosti. Jedan od glavnih problema nepostojanja znanstvenog pristupa istraživanju nakladništva u Hrvatskoj jest nepostojanje ozbiljnih znanstvenih istraživanja. Autorice navode neke sugestije za poticanje razvoja nakladništva u Republici Hrvatskoj:

vraćanje povjerenja u nakladnika, izgradnja prepoznatljive

nakladničke politike, naglasak na važnosti knjige kao kulturnog dobra, pronalazak optimalnog modela distribucijske mreže, prihvaćanje izazova izdavanja e-knjiga te revizija kriterija otkupa knjiga. U isto vrijeme stavovi ispitanika upućuju na potrebu sinkronizacije propagandnih aktivnosti s realnom vrijednošću knjige. Analiza nakladničke produkcije ukazuje na činjenicu da ne postoji profilirani nakladnički plan pri izdavačkim kućama te da se one sve više okreću komercijalnim naslovima i zanemaruju stvaranje kulturnog dobra kao dijela nakladničke zadaće. U radu „Preduvjeti za stvaranje i razvijanje kulture čitanja u suvremenom društvu (knjiga i čitanje u Makedoniji)“ dr.sc. Angelina Banović Markovska postavlja pitanje čita li se lijepa književnost ili je ona u ozbiljnoj krizi s obzirom na poplave kiča i šunda te kako stvoriti zdrave uvjete i čvrste kriterije u okvirima obrazovnih, kulturnih i akademskih institucija kako bi mlada generacija mogla prepoznati dobru knjigu odnosno

PETKOVIĆ

149


razviti estetski ukus. Autorica naglašava važnost uloge državnih institucija u popularizaciji knjige i čitanja te medijsku zastupljenost knjige kao kulturnog fenomena. Kao komponente za održavanje i stvaranje knjige, ali i „kulture čitanja“ navode se sam čitatelj, društvo s razvijenom sviješću o važnosti čitanja i knjige, uloga obitelji i škole u stvaranju kulture i svijest o pravilnoj upotrebi slobodnog vremena, što dovodi do zaključka da, kakva je obrazovna kultura i akademska sredina, takva je i čitateljska publika. Ministarstvo kulture Republike Makedonije u Nacionalnom programu za subvencioniranje izdavaštva pokazuje da je svjesno važnosti tog segmenta, ali se zbog male naklade i skromnog plasmana velike inozemne kuće teško slažu sa sklapanjem ugovora s makedonskim izdavačima. Autorica kao problem navodi nedostatak ozbiljnih studija o interdisciplinarnim problemima kulturne industrije. Kratak osvrt na suvremeni položaj i tretman pisca u Srbiji iznio je Slavoljub Stanković u svom ogledu „Srpsko čitanje i pisanje : ko to tamo (kome) piše?“. Autor definira medije kao slobodno tlo za neobrazovane i netalentirane kritičare, osrednje prikaze i nestručnu analizu. Istraživanje tržišta knjiga u Srbiji provedeno na zahtjev Narodne biblioteke Srbije 2006. godine iznijelo je najopsežnije i najpreciznije istraživanje na temu odnosa građana Srbije prema knjigama. Kao probleme koji su odgovorni za loše stanje knjige, pisca i nakladnika autor navodi probleme u Srbiji koji obuhvaćaju 1,3 milijuna funkcionalno nepismenih građana, samo 6,5% visoko obrazovanih, činjenicu da je nepismenih žena tri puta više od muškaraca te da više od polovine stanovništva nije kupilo ni jednu knjigu u posljednjih godinu dana, a 67% građana uopće nije član knjižnice. Što se tiče odabira literature najveća je razlika uočljiva po kriteriju spola, a što se tiče kvalitete pojedine knjige mišljenja su podijeljena u odnosu na domaće i strane čitatelje. Ispitanicima je knjiga je spora, dosadna, prevladana, nepotrebna. Tržište je u Srbiji malo, broj čitatelja još je manji, književna kritika nekompetentna, pisci nekritični, a produkcija velika. Pisci koji ne pišu po diktatu tržišta imaju veliki egzistencijalni problem te je potrebno napomenuti da prosječna naklada iznosi 1000 primjeraka, pri čemu se nameće pitanje „zašto srpski pisci pišu“. Kao korak naprijed autor navodi projekt Ministarstva kulture i izdavačke kuće „Geopolitika“ koji su pokrenuli ediciju „Srpska proza u prevodu“. Za daljnji razvoj kulture čitanja i nakladništva potreban marketing knjige (istraživanje tržišta, dobra distribucija reklamna kampanja, PR podrška i promocije).

150

PETKOVIĆ


205 broj bibliografske jedinice

Drugi dio zbornika čine pregledni članci koji donose rad četiri knjižnice kroz aktivnosti usmjerene na razvoj čitateljske kulture, a namijenjene različitim dobnim skupinama korisnika. Mr.sc. Dijana Sabolović Krajina u svom radu „Uloga knjižnice u životnom ciklusu: promicanje čitanja i pismenosti u lokalnoj zajednici – praksa knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica“ predstavlja dinamičan i proaktivan pristup knjižničnim uslugama kojima se razvija, potiče i promiče čitanje i pismenost u lokalnoj zajednici, knjižnica se širi van zidova, a aktivnostima su obuhvaćene sve dobne skupine. Kao glavni cilj knjižnice navodi uspostavljanje veće kvalitete svakodnevnog života te socijalnu inkluziju ili uključivanje u život lokalne zajednice. Knjižnica tako provodi programe za sve dobne skupine: „Knjige za bebe“, pričaonica (igraonica za bebe i malu djecu do tri godine), pričaonica za predškolsku djecu, računalne radionice za predškolce i osnovnoškolce, kreativne radionice za djecu, „Igre, priča, sjećanja“ (susreti štićenika Doma za starije i nemoćne u Koprivnici i djece iz dječjeg vrtića), obilježavanje 8. travnja - Svjetskog dana Roma, obilježavanje 8. rujna - Međunarodnog dana pismenosti, „Dan otvorenih vrata knjižnice“, književni susreti, predavanja, tribine, knjižnična usluga za slijepe i slabovidne i susreti s najčitateljima. Što se tiče aktivnosti koje se održavaju izvan knjižnice, autorica navodi ljetne tržnice knjiga i akciju „Čitajte pod suncobranima“. Virtualne usluge knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ obuhvaćaju digitaliziranu knjižničnu građu, uslugu „Pitajte knjižničare“, program „Bežični internet“ na svim odjelima knjižnice te Knjižnica na društvenim mrežama. Sljedeći rad Jasne Kovačević pod nazivom „Programi za promicanje knjige i čitanja : primjeri dobre prakse u Knjižnici Bogdana Ogrizovića“ donosi pregled nekoliko kulturnih programa namijenjenih različitim kulturnim potrebama. Kao cilj knjižnice navedeno je ostvarivanje suvremeno opremljene javne knjižnice s jednakošću pristupa građi i svim knjižničnim uslugama uz besplatan upis svih zainteresiranih te knjižnicu kao edukativno i kulturno središte. Projekt „Zagrijavanje do 27“ pod vodstvom Sime Mraovića i Romana Simića Bodrožića aktivnost je pri kojoj neafirmirani pisci čitaju svoja djela, a sve je popraćeno književnim kritičarima i izdavačima. Rezultat ovog projekta očituje se u tome što su već nekoliko mladih pisaca objavljene knjige. Sljedeća aktivnost pokrenuta je 1999. godine a odnosi se na Radne nedjelje ljetom od 17 do 21 h. U ovo vrijeme korisnicima je omogućeno besplatno korištenje Interneta i brojnih naslova tiska na stranim jezicima. Ova aktivnost rezultirala je pojavom nove skupine korisnika, a to su

PETKOVIĆ

151


turisti. Sljedeći projekt tribina pod nazivom „Paralelni svjetovi“ održava se pod vodstvom urednika Kristijana Vujičića koji na tribinu dovodi ugledna imena kulturne javnosti te sveučilišne profesore koji se referiraju na recentnu publicističku građu. Osim navedenih programa Knjižnica održava uspješnu suradnju s vrtićima, osnovnim i srednjim školama i fakultetima, a od dodatnih usluga nudi pomoć u pretraživanju informacija na internetu, pomoć pri pisanju sažetaka, referata i diplomskih radova te pomoć u prijevodima. U radu „Djelatnosti za promicanje čitanja u matičnoj Knjižnici Kamnik“ autorica Breda Podbrežnik Vukmir navodi tri aktivnosti i projekta knjižnice Kamnik namijenjene aktivnom promicanju čitanja i čitateljske kulture. Pri planiranju djelatnosti za razvoj kulture čitanja djelatnici su se oslanjali na Strateški plan knjižnice Kamnik (2008-2012), a kao glavni cilj razvijanja aktivnosti navode zadovoljstvo korisnika. Prvi projekt „Čitateljski mozaik“ namijenjen je budućim mladim roditeljima, a obuhvaća preporuku literature koja se nalazi u knjižnici, a korisna je mladim roditeljima kako bi se bolje snašli u novonastalim uvjetima. Osim toga, u suradnji s Patronažnom službom, novim roditeljima dijele se informativne knjižice o projektu, važnosti čitanja i korisnoj literaturi te besplatan upis u knjižnicu, čime se nastoji navesti roditelje da čitaju djeci, odnosno da stvaraju nove čitatelje. Autorica navodi čitanje kao potrebnu obrazovnu vrijednost. Sljedeća aktivnost „Ljetno obiteljsko natjecanje“ namijenjena je obiteljima sa školskom djecom. Roditelji i djeca zajedno čitaju odabrane knjige s ciljem povećanja posudbe, dolaska novih članova, razvoja i jačanja čitanja. A kao motivacija obiteljima s najviše pročitanih knjiga dijele se nagrade. „Bibliopedagoške djelatnosti“ namijenjene su osnovnoškolcima, pri čemu je uspostavljena suradnja sa školama da bi se knjižnica doživljavala kao važan prostor cjeloživotnog učenja kao i potpora formalnog učenja i važan izvor čitanja u slobodnom vremenu. Kao ciljeve za budućnost Knjižnice Kamnik autorica navodi razvoj usluga i aktivnosti namijenih promociji čitanja kod tinejdžera i odraslih. Posljednji rad u zborniku pod nazivom „Programi i usluge namijenjeni promicanju knjige i čitanja : Gradska knjižnica Marka Marulića Split“ Katarine Krolo Žužul predstavlja programe i usluge koje su privlačile i još privlače brojne korisnike, zatim načine na koje je korisnicima olakšano korištenje i snalaženje u knjižnici te načine na koje je knjižnica prilagođena njihovim potrebama. Programi i aktivnosti podijeljeni su na programe i usluge namijenjene djeci („Zima u knjižnici / Ljeto u knjižnici“, „Slikovnica

152

PETKOVIĆ


205 broj bibliografske jedinice

mojeg djetinjstva“, tombola i čitanje s poznatim Splićanima, suradnja s TBF-om), programe i usluge namijenjene odraslim korisnicima (putopisna tribina „Tamo, tamo da putujem“, „Dani kultura u knjižnici“, izdavačka djelatnost, digitalizacija građe iz zavičajne građe „Spalatine“), približavanje građe korisniku i individualizirani pristup, promotivne aktivnosti te suradnja s udrugama i volonterima. U današnjem digitalnom okruženju knjižnice se nalaze u situaciji u kojoj nastoje širiti kulturu čitanja i knjige, kako u njenom tradicionalnom obliku, tako i u suvremenom elektronskom okruženju. Radovima u ovom zborniku ukazana je važnost čitanja u suvremenom društvu, posebice čitanje u slobodno vrijeme kao odraz interesa, potreba, kulture i čitateljskih navika.

PETKOVIĆ

153


OSOBNE VIJESTI


206 broj bibliografske jedinice

NAPREDOVANJA U STRUCI

Sanda Hasenay i Tihonija Zovko stekle su zvanje višeg knjižničara. 04. svibnja 2012. Inge Majlinger Tanocki obranila je magistarski rad „Pristup arhivima hrvatskih knjižnica na internetu s posebnim osvrtom na sadržajnu analizu“ pod mentorstvom izv. prof. dr. Kornelije Petr Balog. 26. lipnja 2012. Milijana Mičunović obranila je doktorski rad „Razvoj i primjena konceptualne metafore u jeziku suvremene znanosti: konceptualizacija prostora, vremena i stanja“ pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Branimira Belaja i sumentorstvom izv. prof. dr. sc. Zorana Velagića.

Iskrene čestitke kolegicama.

157


ČLANCI Edukacija korisnika o zaštiti knjižnične građe – načela i primjeri (str. 9-19) Krtalić, Maja ; Hasenay, Damir Vrijednost i obrada sitnog tiska u Muzeju Slavonije Osijek na primjeru zbirke osmrtnica (str. 21-33) Knežević, Ivana Đakovačke tiskare i novine u razdoblju od 1853. do 1948. godine (str. 35-52) Zovko, Tihonija Prosvjetiteljska djelotvornost Josipa Jurja Strossmayera (str. 53-70) Erl-Šafar, Marija Kakvu vrstu organizacijske kulture imaju naše knjižnice? Primjer Gradske i sveučilišne knjižnice u Osijeku (str. 71-96) Šmider, Marinela ; Petr Balog Kornelija Mrežno dostupni magistarski radovi i doktorske disertacije (str. 97-110) Đurin, Jasmina ; Mokriš, Svjetlana O SLAVONSKO-BARANJSKIM KNJIŽNICAMA Knjižnica Kliničkoga bolničkog centra Osijek – osnutak, uloga i razvoj (str. 113-130) Pavičić, Ljiljana VIJESTI IZ KNJIŽNICA „Mala galerija“ Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek (str. 133-137) Nađ, Melita ; Grošelj, Andrea OCJENE I PRIKAZI Stručni skup Dječji odjeli kroz suradnju s javnošću, Šibenik, 27.-28. siječnja 2011. : zbornik radova / uredile Marina Šimić i Jelena Čobanov. Šibenik : Gradska knjižnica “Juraj Šižgorić”, 2011. (str. 141-146) Hadrović, Merien Knjiga i slobodno vrijeme : zbornik radova / Međunarodni interdisciplinarni stručni skup, Split, Gradska knjižnica Marka Marulića, 24. rujna 2010. ; [uredništvo Elli Pecotić… [et al.]. Split : Gradska knjižnica Marka Marulića, 2011. (str. 147-153) Petković, Siniša OSOBNE VIJESTI Napredovanja u struci (str. 157)


IZDAJE Društvo knjižničara Slavonije i Baranje Europska avenija 24 31000 Osijek ISSN 1848-5308 ZA IZDAVAČA Marina Vinaj - Muzej Slavonije Osijek

UREDNIŠTVO Renata Bošnjaković - Zavičajni muzej Našice Marija Erl Šafar - Odjel za kulturologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera Osijek Merien Hadrović - Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek Sanda Hasenay - Prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera Osijek Dragutin Katalenac - Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek Ivana Knežević - Muzej Slavonije Osijek Svjetlana Mokriš - Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek Kornelija Petr Balog - Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera Osijek Marina Vinaj - Muzej Slavonije Osijek GLAVNI UREDNIK Svjetlana Mokriš - Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek UREDNIK MREŽNOG IZDANJA Merien Hadrović - Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek JEZIČNO UREDIO Siniša Petković - Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek

DIZAJN / PRIPREMA Merien Hadrović - Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek U Osijeku, 24. rujna 2012.

Knjižničarstvo: glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 2011. - 2012./1 - 2  

Knjižničarstvo: glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 2011. - 2012./1 - 2 UDK 02 ISSN 1331-145X (2011/2012) OSIJEK GODINA...

Knjižničarstvo: glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 2011. - 2012./1 - 2  

Knjižničarstvo: glasnik Društva knjižničara Slavonije, Baranje i Srijema 2011. - 2012./1 - 2 UDK 02 ISSN 1331-145X (2011/2012) OSIJEK GODINA...

Profile for dksbs
Advertisement

Recommendations could not be loaded

Recommendations could not be loaded

Recommendations could not be loaded

Recommendations could not be loaded