C
rkva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ima posebnu ulogu u unaprjeđenju ekumenskog i međureligijskog dijaloga, kako zbog svog zemljopisnog položaja, tako i zbog svoje povijesne baštine. Klanjateljice Krvi Kristove, Regija Zagreb, ozbiljno se zauzimaju za međureligijski i ekumenski dijalog. Kao Družba Klanjateljica Krvi Kristove prisutne smo na svim kontinentima i u raznim kulturama, stoga i na ovom polju želimo živjeti jedinstvo u različitosti i konkretno doživjeti, poput sv. Marije De Mattias, „onaj lijepi poredak stvari koje je Sin Božji došao uspostaviti u svojoj Krvi”. Spomenuti hod nije lagan što neke navodi na tvrdnje da su jedinstvo i dijalog nemogući, varljivi i izuzetno teški. Nažalost, njihovo je mišljenje jako prošireno. No, kao kršćanke, mi se osjećamo pozvanima biti žene nade u današnjem svijetu, navjestiteljice Radosne vijesti, koje kliču da je zajedništvo u ljubavi moguće. Na području Crkve u Hrvata jedine smo redovnice koje imaju uspostavljeno Povjerenstvo za ekumenizam i međureligijski dijalog što ne znači da se druge redovničke zajednice na zalažu za ekumenski i međureligijski dijalog. Naše Povjerenstvo koordinira razne aktivnosti i potiče zajednice Klanjateljica Krvi Kristove na otvorenost i prihvaćanje drugih upravo zato što su drugačiji, što jedni dru-
18
gima možemo biti i jesmo obogaćenje. Zadaća dijaloga nije uvijek jednostavna. Nakon nedavnog rata na područjima Bosne i Hercegovine i Hrvatske nije bilo lako ponovno ući u dijalog. Posebno je to bilo teško nakon progona sestara iz nekih područja Bosne i Hercegovine. Sestre su bile jako uplašene, zlostavljane i mučene. Usprkos tome, imale smo se snage vratiti u neke naše uništene kuće i započele smo proces pomirenja i praštanja. U jednoj od tih kuća otvorile smo zajednicu za djevojke i mladiće koji se žele osloboditi ovisnosti o drogama.1 Radimo u bolnicama, knjižnicama, na fakultetima, u školama i vrtićima koje pohađaju djeca različitih nacionalnosti. Tu imamo priliku upoznati njihove roditelje, organizirati razne susrete na temu dosto-
1 Centar za odvikavanje od ovisnosti Marjanovac u Bosanskom Aleksandrovcu, na području Banja Luke u BiH. Zajednica u Bosanskom Aleksandrovcu jedna je od prvih na području BiH (1885.-1991.) čije će djelovanje prekinuti ratne prilike. Osim toga, protjerane su i sestre iz samostana u Novoj Topoli, Banja Luci, Bosanskoj Gradišci. Iako je većina sestara morala otići, dio njih je ostao s narodom u Banja Luci i Bihaću tijekom rata. Samostani u Bosni vraćeni su poslije 2000. i uslijedila je njihova obnova i prenamjena. Sestre više ne mogu apostolski djelovati kao prije jer je većina katolika iseljena. Ipak, danas se u tim samostanima otvaraju nova apostolska djela potrebna suvremenom društvu: već spomenuti Centar za odvikavanje od ovisnosti Marjanovac u Bosanskom Aleksandrovcu, te višenamjenski Centar Svete Obitelji u Novoj Topoli.