Down sindrom izbliza…
Č
esto znam reći da je naš Bog silno maštovit, da čak i po neravnim crtama umije pisati savršeno ravno. Volim tu misao upotrijebiti kao usporedbu sa svojim životom. Naime, i danas u mom životu Isus čini tolika čuda da se ono sa dvije ribice i pet kruhova (Mk 8,1 - 21) može činiti i manje bombastičnim. Nakon punih 15godina nezaposlenosti, prošlu godinu sam dobila privremeno zaposlenje kao asistent djetetu s Down sindromom. O tom sindromu doista nisam znala apsolutno ništa. Rečeno nam je da ćemo prolaziti edukaciju, no kako to u nas biva, edukacija je trajala „čak“ punih 15 minuta… I kako da čovjek u tih par minuta bude kvalitetno upoznat s ovim sindromom i sa svim njegovim posljedicama? Nisam znala ni puno o djetetu za koje sam bila zadužena - osim da ima 5godina i da je na mentalnoj razini dvogodišnjaka. Htjela sam se doista kvalitetno pripremiti za susret s tim malenim i s njegovom obitelji. Stoga pođoh u gradsku knjižnicu i opskrbih se potrebnom literaturom. Kod čitanja me malo počeo hvatati strah da ja to ipak neću moći, pa kako će me to dijete prihvatiti, pa kako će na mene, novajliju, reagirati njegova vrtićka grupa zdravih petogodiš-
20
njaka i tisuću pitanja, a odgovora niotkud. Odgovor je zapravo bio posve jednostavan - sve predati u prave Ruke. Nakon što sam sve stavila u Božje ruke, nekako sam mirnije krenula u novu avanturu s Njim. Na pisanje ovog članka ponukao me tekst nađen na jednom našem portalu koji citira ateističkog kontroverznog publicista i biologa koji je nedavno na društvenim mrežama izjavio da bebe s Down sindromom valja abortirati. Možda bih se ranije samo zgrozila i krenula dalje, no otkako sam imala tu milost upoznati nekog tko boluje od ovog sindroma postala sam pomalo tužna – pred očima mi je samo bilo ovo dijete za koje sam se brinula o vrtiću. Ma koliko bi svijet bio siromašniji bez njega! Svi oni koji su imali bliski kontakt s djecom ili odraslima s Down sindromom znaju koliko su ta stvorenja drukčija. Da, specifični su, treba puno raditi s njima, uložiti puno ljubavi i truda i vremena u njih, a sve u nadi da će jednog dana možda funkcionirati kao i zdravi ljudi. Reče mi mama ovog dječačića da mi ne može obećati lakoću rada s njim jer kod njih praktički nema napretka, samo se održava postoje-