SVETA HILDEGARDA I HRANA KAO LIJEK
hari. Novi bogataš dakle nedostatak istinskoga znanja popunjava prekomjernim uzimanjem hrane. Najprije samo želi pojesti dovoljno, a kasnije se prejeda. Besmisleno prepunjen stol predstavlja prvo postignuće kulture, no time i čovjekovu duhovnu propast. Srozavanjem prehrambenih navika promijenile su se navike i u piću. U početku su voda i mlijeko bili glavni napitci. Konzumiranje vina bilo je zabranjeno muškarcima mlađim od 35 godina, a ženama je bilo potpuno zabranjeno. Osim toga vino se uvijek razrjeđivalo s vodom, najčešće u omjeru tri četvrtine vode i jedna četvrtina vina. Jednak omjer vina i vode smatrao se najjačim omjerom koji se nije smio prekoračiti. U posljednjim danima Rima i Grčke nudilo se na pijankama nerazrijeđeno vino sa sirom, slanim krekerima, smokvama, maslinama i ljuto začinjenim jelima, koja su izazivala žeđ i navodila na prekomjerno opijanje. Ne čudi da su upravo u tom periodu liječnici spoznali da je prehrana važna za zdravlje. Koliko su prije liječili lijekovima ili kirurškim zahvatima, toliko su sada pokušali liječiti navodeći ljude na promjenu načina života. Pitanje održavanja zdravlja ispravnim načinom prehrane postalo je do konca antičkoga doba za liječnike jednako važno kao i liječenje bolesnika. Filozofske škole Diogena, Pitagore i Aristotela preporučivale su jednostavnu zdravu hranu na temelju kaše i kruha od žitarica te ono voće i povrće koje izrazito koristi zdravlju. Osim posta kao terapije kod ranjenih i bolesnih postojali su propisi o postu kao vjerskoj vježbi te ekstatični post koji je trebao izazvati snove i vizije. Hipokrat bi kod akutnih oboljenja propisivao strogu dijetu. Upalna su se oboljenja „izgladnjivala“ strogim postom. Povremena dijeta i jednostavna ishrana postale su načelom liječenja jer „bolesti ne napadaju čovjeka iz vedra neba, već su posljedica dugotrajnih grijeha protiv naravi“. Sve do propasti antike narodi su stoljećima bili zadovoljni jednostavnom, zdravom i jakom hranom, koja se temeljila na prastarim iskustvima. To je bio temelj njihova zdravlja, radne sposobnosti i dobrobiti. Napuštanje izvorne prehrane žitaricama moralo je stoga dovesti do bolesti uzrokovanih lošom prehranom. Kod nekih
12