PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI by UNFPAak

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Na osnovu člana ............. Statuta Doma zdravlja (DZ), Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Službene novine Federacije BiH“, br. 46/10 i 75/13), Zakona o zaštiti od nasilja u porodici („Službene novine Federacije BiH“, broj 20/13), a u vezi sa Protokolom postupanja nadležnih institucija u slučaju nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja u Kantonu/ili općini ................ i Pravilnikom o radu DZ, direktor Doma zdravlja donosi PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA, UKLJUČUJUĆI ŽRTVE SEKSUALNO NASILJA I TORTURE U SUKOBIMA U DOMU ZDRAVLJA ............. I - OPĆE ODREDBE

Član 1. (Predmet) (1) Protokol o postupanju sa žrtvama rodno zasnovanog nasilja u Javnoj ustanovi Dom zdravlja ................... (u daljem tekstu: Protokol) donosi se u cilju efikasnog djelovanja svih službi .................. (u daljem tekstu: DZ .................) u implementaciji propisa o zaštiti žrtava rodno zasnovanog nasilja, odnosno u cilju uspostavljanja tijesne saradnje odgovarajućih službi DZ ............ na uspostavljanju referalnog mehanizma unutar zdravstvene ustanove. (2) Protokol definira zajedničko djelovanje službi DZ, jasne korake i procedure u postupanju sa žrtvama rodno zasnovanog nasilja, u okviru djelokruga rada DZ e i na osnovu stručnih principa rada i standardnih operativnih procedura pojedinih službi DZ. Član 2. (Interni referalni mehanizam) (1) Ovaj protokol predstavlja interni referalni mehanizam DZ ................, koji definira ključne službe i koordinirajuću službu u zdravstvenoj ustanovi za pružanje usluga žrtvama rodno zasnovanog nasilja, a u svrhu zajedničkog djelovanja i pružanja sveobuhvatnog odgovora na pojavu i prevenciju nasilja. (2) Protokol se primjenjuje u svim postupcima gdje je potrebno pružiti zdravstvenu zaštitu žrtvi rodno zasnovanog nasilja (u daljem tekstu: RZN), tj. pomoć i podršku u okviru djelokruga rada DZ. Član 3. (Osnovni principi postupanja sa žrtvama RZN) Osnovni principi postupanja sa žrtvama RZN u DZ .................... su: a) Rodno osjetljiv pristup. Pružene usluge moraju pokazati pristup koji priznaje rodnu dinamiku, utjecaje i posljedice nasilja nad ženama. Službe DZ ................ trebale bi uzeti u obzir potrebe specifičnih grupa žena i djevojaka, uključujući i onih koje spadaju u marginalizirane grupe. Pružatelji usluga trebaju poštivati različitost korisnika usluga i primjenjivati nediskriminatoran pristup. To podrazumijeva da se svim ženama koje su preživjele RZN, kao i njihovoj djeci, pruži jednak i potpun pristup zdravstvenim uslugama, te da im se osigura skrb jednake kvalitete. b) Orijentiranost na žrtvu. Kod intervencija u incidentima/slučajevima RZN-a, poštivanje želja žrtve, njenih prava i dostojanstva predstavlja najbolji pristup, čiji je cilj uspostaviti okruženje puno poštovanja koje može podstaći sposobnost žrtve da utvrdi vlastite potrebe i da donese odluku o mogućim daljim aktivnostima. Pružatelji zdravstvenih usluga trebali bi pružiti podršku žrtvi u procesu donošenja odluka. 3

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

c) Opća i lična sigurnost. Sigurnost žrtve i pružatelja zdravstvenih usluga treba biti prioritet

pri organiziranju i pružanju zaštite žrtvama. Procjenu sigurnosti žrtve treba izvršiti u momentu kada osoba izjavi da je žrtva RZN-a. Pored toga, procjena vlastite sigurnosti trebala bi biti dio procjene/intervencije. Kada se započinje komunikacija sa žrtvama, važno je razmotriti moguće prijetnje (nasilan suprug, član porodice) kako bi se osiguralo da komunikacija protekne bez ikakve opasnosti po stručnjaka, žrtvu ili druge kolege. d) Povjerljivost i privatnost. Poštivanje privatnosti predstavlja važnu mjeru za obezbjeđenje sigurnosti i žrtve i pružatelja usluga. Povjerljivost žrtve mora se poštivati sve vrijeme. To podrazumijeva otkrivanje samo neophodnih informacija, samo u situacijama kada je to neophodno ili potrebno i uz pružanje obavještenja žrtvi o tome. Privatnost i povjerljivost intervencije, prikupljanja podataka, vođenja evidencije, prijavljivanja i razmjene informacija smanjuje izloženost i žrtve i pružatelja zdravstvenih usluga. Održavanjem povjerljivosti osigurava se to da žrtva nije izložena daljim prijetnjama i/ili nasilju usljed toga što je zatražila pomoć, a pružatelj psihosocijalnih usluga štiti se od prijetnji nasilnih počinitelja ili članova porodice. Podijeljena povjerljivost u zdravstvenom sektoru znači da se određene informacije o žrtvi mogu podijeliti s drugim kolegama u ovom sektoru, ali se to odnosi samo na informacije koje su zaista neophodne. Informacije se mogu podijeliti s kolegama ukoliko za to postoji medicinski razlog, a pružatelj zdravstvenih usluga žrtvu upućuje na drugog pružatelja odgovarajućih usluga. To se prethodno žrtvi mora objasniti, a žrtva mora znati koje informacije se prosljeđuju i kome, te za to mora dati svoj pristanak. Ukoliko je povjerljivost ograničena propisima koji uređuju obavezno prijavljivanje, žrtva o tome mora biti informirana bez odlaganja. e) Informirani izbor. Svaku aktivnost treba poduzimati samo sa žrtvinom dozvolom, te nakon pribavljanja informiranog pristanka. Pravo na obavještenost žrtve je preduvjet za donošenje informirane odluke. Obavještenje mora biti obuhvatno, tačno i blagovremeno u skladu sa Zakonom o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata, a pruža se usmeno ili pismeno. f) Nediskriminacija. Bez obzira na starosnu dob, rasu, nacionalnu pripadnost, religiju, spol, seksualnu orijentaciju, rodni identitet, invalidnost, bračni status, obrazovni i društvenoekonomski status, sve žrtve jesu ravnopravne, te trebaju biti tretirane jednako i imati jednak pristup uslugama.

II – PRAVILA POSTUPANJA Član 4. (Osnovni ciljevi intervencija u zdravstvu) Osnovni ciljevi intervencija pružatelja zdravstvenih usluga u slučajevima RZN-a jesu sljedeći: - pomoći pri efikasnoj identifikaciji RZN žrtava; - obezbijediti i/ili povećati sigurnost žrtve u svim fazama intervencije; - obezbijediti kvalitet i dosljednost pružanja usluga; - olakšati unapređenje i koordinaciju dokumentiranja i prikupljanja podataka o RZN-u; - garantirati povjerljivost usluga pruženih RZN žrtvama; - olakšati efikasno upućivanje RZN žrtava unutar sektora zdravstva i ka drugim pružateljima usluga; i - povezati zdravstvene ustanove s drugim uslugama koje se pružaju RZN žrtvama.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Član 5. (Prednost u medicinskom zbrinjavanju i procedura upućivanja žrtve RZN) (1) Žrtva nasilja treba imati prednost u bilo kojem obliku medicinskog zbrinjavanja, fizičkog ili mentalnog. (2) Zbog slučaju RZN, žrtva se može javiti u različitim službama DZ, što uvjetuje različite korake postupanja uposlenih u zdravstvenoj ustanovi. Put pacijentice/žrtve RZN u zdravstvenoj ustanovi nalazi se u prilogu ovog Protokola i čini njegov sastavni dio (Prilog 1. – Procedura 1.). Član 6. (Skrining RZN) (1) Kod pacijentica kod kojih postoji neko od ponašanja, stanja i dijagnoza, koja mogu ukazivati na rodno zasnovano nasilje, pristupa se kliničkom prepoznavanju nasilja. (2) Procedura skrininga RZN u Službi porodične i opće medicine nalazi se u prilogu ovog Protokola i čini njegov sastavni dio (Prilog 1. – Procedura 2). (3) Procedura skrininga RZN kod patronažnih posjeta nalazi se u prilogu ovog Protokola i čini njegov sastavni dio (Prilog 1. – Procedura 3). (4) Procedura skrininga RZN u Službi hitne medicinske pomoći nalazi se u prilogu ovog Protokola i čini njegov sastavni dio (Prilog 1. – Procedura 4). (5) Procedura skrininga RZN u Službi za zaštitu zdravlja djece nalazi se u prilogu ovog Protokola i čini njegov sastavni dio (Prilog 1. – Procedura 5). (6) Procedura skrininga RZN u Službi za zaštitu žena i trudnica nalazi se u prilogu ovog Protokola i čini njegov sastavni dio (Prilog 1. – Procedura 6). (7) Procedura skrininga RZN u Centru za mentalno zdravlje u zajednici nalazi se u prilogu ovog Protokola i čini njegov sastavni dio (Prilog 1. – Procedura 7). (8) U prepoznavanju nasilja mogu učestvovati i uposlenici službi za radiologiju, pulmologiju, stomatologiju i dr. ukoliko su iste organizirane u okviru DZ, u kojem slučaju mogu da se koriste Procedurom 2. iz stava (2) ovog člana. Član 7. (Pregled žrtve RZN – Služba porodične i opće medicine) (1) U DZ, zdravstveni radnici su dužni pregledati sve osobe žrtve RZN, uključujući i one koji su s drugih općina ako su im se obratile zbog nasilja. Trebaju utvrditi uzroke i način nastanka povreda, obaviti kompletan zdravstveni pregled i sačiniti detaljan ljekarski nalaz. (2) Procedura uzimanja anamneze i pregled žrtve RZN u Službi porodične i opće medicine, nalazi se u prilogu ovog Protokola i čini njegov sastavni dio (Prilog 1. – Procedura 8). Član 8. (Pregled žrtve RZN – u slučajevima seksualnog nasilja) Procedura pregleda žrtve RZN u slučajevima seksualnog nasilja nalazi se u prilogu ovog Protokola i čini njegov sastavni dio (Prilog 1.– Procedura 9.), a odnosi se na odgovarajuću organizacijsku jedinicu DZ, tj. Službu za zaštitu žena i trudnica.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Član 9. (Postupanje sa žrtvom RZN u Centru za mentalno zdravlje u zajednici) (1) U Centru za mentalno zdravlje u zajednici DZ, zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici su dužni pregledati sve osobe žrtve RZN, uključujući i one koji su s drugih općina ako su im se obratile zbog nasilja. Potrebno je utvrditi psihološko stanje žrtve u domenu rada centra (intervju, opažanje, testiranje), te sačiniti psihološki i/ili psihijatrijski nalaz. (2) Procedura pregleda žrtve RZN u Centru za mentalno zdravlje u zajednici nalazi se u prilogu ovog Protokola i čini njegov sastavni dio (Prilog 1. – Procedura 10.). Član 10. (Ljekarski nalaz) (1) U slučaju tjelesne povrede nanesene od člana porodice ili druge osobe, zdravstveni radnik je dužan da dokumentira stanje i da sačini detaljan ljekarski nalaz baziran na pravilno vođenom intervjuu, anamnezi i fizikalnom pregledu. (2) Jedan primjerak ljekarskog nalaza treba uručiti žrtvi nasilja odmah po pregledu u DZ. (3) Žrtva i nakon događaja RZN ima pravo tražiti izvode iz medicinske dokumentacije za slučaj potrebe, odnosno postupaka koji se vode od strane nadležnih pravosudnih organa ili za slučaj ostvarivanja nekih drugih prava žrtve, u kojem slučaju je dužna podnijeti pismeni zahtjev DZ. Član 11. (Evidentiranje simptoma koji upućuju na nasilje) (1) U kartonima pacijenata obavezno je evidentirati simptome koji upućuju na nasilje ili sumnju na nasilje, a u socijalnoj anamnezi detaljnije obraditi problem nasilja, a u skladu sa Zakonom o evidencijama u oblasti zdravstva („Službene novine Federacije BiH“, broj 37/12). (2) Svaki pacijent ambulante porodične medicine trebalo bi da ima otvoren karton u kojem se upisuju osnovni podaci pacijenta i socijalna anamneza: JMB, adresa, članovi domaćinstva, socijalno stanje, zaposleni, nezaposleni, primanja, uvjeti stanovanja, broj i uzrast djece, zdravstveno stanje ostalih članova domaćinstva (hronična oboljenja i sl.), da li u porodici postoje osobe koje pretjerano konzumiraju alkohol i/ili opijate... itd. Način uzimanja ovih podataka mora se provoditi tako da garantira diskreciju u odnosu na druge pacijente nadležne službe DZ, da ne narušava dignitet i dostojanstvo pacijenta, te da davanje podataka od strane pacijenta proiziđe iz uspostavljenog odnosa povjerenja prema osoblju DZ. (3) Procedura vođenja medicinske dokumentacije i evidencije o žrtvama RZN nalazi se u prilogu ovog Protokola i čini njegov sastavni dio (Prilog 1. – Procedura 11). (4) Pregled kodova, odnosno način kodiranja žrtava RZN, koji se preporučuje, definiran je u Prilogu 3. ovog Protokola. Član 12. (Sigurno okruženje) Potrebno je žrtvama omogućiti da u sigurnom okruženju i uz poštivanje diskrecije, otvorenije razgovaraju s ljekarom o mogućnostima rješavanja problema, o mogućnostima zaštite koje pružaju nadležne institucije i organizacije kako bi se na vrijeme evidentiralo nasilje, pružila blagovremena intervencija i omogućila prevencija.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Član 13. (Prijavljivanje slučajeva RZN) (1) Svi stručnjaci u DZ (zdravstveni radnici i saradnici) kada kod pacijenta uoče povrede koje mogu ukazivati na fizičko i/ili seksualno zlostavljanje ili prepoznaju simptome psihičkog i/ili ekonomskog nasilja, dužni su odmah obavijestiti operativno dežurstvo Ministarstva unutrašnjih poslova na broj 122 ili nadležnu policijsku upravu, a ako se radi o djetetu i nadležni centar za socijalni rad u ........................... (2) Procedura prijavljivanja RZN nalazi se u prilogu ovog Protokola i čini njegov sastavni dio (Prilog 1. – Procedura 12.), u okviru koje se nalazi i Obrazac prijavljivanja nasilja propisan Pravilnikom o načinu provođenja zaštitnih mjera za počinitelje nasilja u porodici koje su u nadležnosti policije („Službene novine Federacije BIH“, broj: 19/14). (3) Prijava poslana na odgovarajuće adrese u skladu sa stavom (1) ovog člana dostavlja se Službi pravnih, kadrovskih i općih poslova radi arhiviranja. (4) Zdravstveni radnici i saradnici slučaj nasilja prijavljuju uz podnošenje detaljnog ljekarskog nalaza. Član 14. (Prepoznavanje i postupanje sa žrtvama seksualnog nasilja i torture u sukobima) (1) Kod pacijentica/pacijenata kod kojih postoji simptomi i znakovi, koji mogu ukazivati na seksualno nasilje i torturu u sukobima (SNiTS), pristupa se prepoznavanju nasilja, tj. detekciji potencijalnih žrtava. (2) Pružatelji usluga u DZ dužni su sve radnje sa potencijalnim žrtvama da provedu po načelu blagosti postupanja, vodeći računa o uspostavljanju povjerenja i sigurnosti, te o načinu komunikacije sa tim osobama. Osnovne karakteristike traume seksualnog nasilja i torture u sukobima prikazane su u uvodnom dijelu Priloga 5. koji čini sastavni dio ovog Protokola. (3) Procedura skrininga SNiTS u Službi porodične i opće medicine nalazi se u prilogu ovog Protokola i čini njegov sastavni dio (Prilog 5. – Procedura 1). (4) Procedura skrininga SNiTS u Službi za zaštitu žena i trudnica nalazi se u prilogu ovog Protokola i čini njegov sastavni dio (Prilog 5. – Procedura 2). (5) Procedura skrininga SNiTS u Centru za mentalno zdravlje u zajednici nalazi se u prilogu ovog Protokola i čini njegov sastavni dio (Prilog 5. – Procedura 3). (6) Nakon obavljene detekcije SniTS, uposlenik Centra za mentalno zdravlje u zajednici (psihijatar, psiholog, socijalni radnik, medicinska sestra) postupa u skladu procedurom koja se nalazi u prilogu ovog protokola i čini njegov sastavni dio (Prilog 5. – Procedura 4). III – KOORDINACIJA U DZ ..................... I SARADNJA RELEVANTNIH SLUŽBI DZ ...................... Član 15. (Koordinacija i saradnja relevantnih službi u DZ .....................) (1) Direktor DZ ................... dužan je uspostaviti koordinaciju i saradnju Službe porodične i opće medicine, uključujući porodične ambulante i patronažne medicinske sestre, i Centra za mentalno zdravlje u zajednici, kao i drugih službi DZ. (2) Koordinirajuća služba za zaštitu prava žrtava RZN u DZ .................. je Centar za mentalno zdravlje u zajednici, a ima ulogu osiguranja efikasne koordinacije i saradnje službi iz stava (1) ovog člana. 7

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

(3) Izuzetno od stava (2) ovog člana, Centar za mentalno zdravlje u zajednici nije koordinirajuća služba u slučaju incidentne/krizne situacije RZN (oružani sukobi, prirodne i humanitarne katastrofe i sl. vanredne situacije) u kojem slučaju se postupa shodno protokolu/standardnoj operativnoj proceduri za upravljanje u opasnim i kriznim situacijama. Član 16. (Obaveze i odgovornosti koordinirajuće službe) (1) Centar za mentalno zdravlje u zajednici, kao koordinirajuća služba DZ .............., zadužen je za: - ostvarivanje saradnje između pojedinih službi DZ .....................; - vođenje Registra žrtava RZN (sa naznakom „Povjerljivo“); - osiguranje potrebne dokumentacije i obrazaca za relevantne službe; - komunikaciju sa direktorom DZ ....................; - komunikaciju sa drugim subjektima u lokalnoj zajednici radi osiguranja pomoći, podrške i zaštite žrtvi RZN, kada je to potrebno; - pripremu i izradu izvještaja o intervencijama i slučajevima RZN u DZ ................; - praćenje primjene ovog Protokola i godišnje izvještavanje direktora DZ ................... i načinu implementacije; - predlaganje izmjena i dopuna ovog Protokola; - sve druge poslove od značaja za zaštitu, pomoć i podršku žrtvama RZN. (2) Centar za mentalno zdravlje u zajednici dužan je osigurati zaštitu podataka, evidencija i knjiga koje se vode o žrtvama RZN, a saglasno uspostavljenim procedurama zaštite na temelju propisa koji uređuju ovu oblast (povjerljivost podataka, uvjeti čuvanja, pristup evidencijama i knjigama, i sl.). Član 17. (Obaveze Službe pravnih, kadrovskih i općih poslova DZ ....................) Šef Službe pravnih, kadrovskih i općih poslova, u smislu provedbe ovog protokola: - prati i tumači zakonske propise značajne za postupanje sa žrtvama RZN; - učestvuje u izradi nacrta općih akata neophodnih za efikasnu zaštitu žrtve RZN; - učestvuje u izradi ugovora i drugih sporazuma o saradnji sa drugim subjektima u zajednici, a koji se odnose na zaštitu prava žrtava RZN; - daje pravna tumačenja u spornim pitanjima primjene propisa o RZN; - predlaže izmjene i dopune ovog Protokola, ukoliko je to potrebno, - osigurava adekvatno arhiviranje podnesenih prijava o RZN policiji i centru za socijalnu zaštitu, te - obavlja druge poslove po nalogu direktora i u saradnji sa koordinarujućom službom za zaštitu prava žrtava RZN u DZ .................., tj. Centrom za mentalno zdravlje u zajednici. Član 18. (Obaveze direktora) Direktor, u smislu provedbe ovog Protokola, dužan je da osigura da sve službe DZ ................... primjenjuju Protokol u situacijama na koje se ovaj Protokol odnosi,

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Član 19. (Upućivanje na druge nivoe zdravstvene zaštite) U slučaju da se žrtvi RZN na nivou primarne zdravstvene zaštite ne može pružiti adekvatna i blagovremena zdravstvena zaštita, DZ ...................., putem svojih službi, upućuje tu žrtvu u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu, odnosno odgovarajućem specijalisti u zdravstvenu ustanovu na sekundarnom nivou zdravstvene zaštite, ili, izuzetno, u zdravstvenu ustanovu na tercijarnom nivou zdravstvene zaštite, radi pregleda, liječenja i davanja odgovarajućeg mišljenja i uputstva za dalje liječenje na nivou primarne zdravstvene zaštite. IV – OBAVEZA MULTISEKTORSKE SRADNJE Član 20. (Saradnja sa drugim subjektima u lokalnoj zajednici) (1) DZ ................... sarađuje sa nadležnim centrom za socijalni rad, policijom, obrazovnim ustanovama, organizacijama civilnog društva i drugim subjektima u lokalnoj zajednici radi osiguranja potpune pomoći, podrške i zaštite žrtve RZN. (2) DZ .................., putem koordinirajuće službe za zaštitu prava žrtava RZN – Centra za mentalno zdravlje u zajednici, provodi odredbe Protokola postupanja nadležnih institucija u slučaju nasilja u porodici i rodno zasnovanog nasilja u Kantonu ....................., u dijelu obaveza propisanih za zdravstvene ustanove primarne zdravstvene zaštite. Član 21. (Upućivanje drugim pružateljima usluga za žrtve RZN) Efikasno upućivanje žrtve RZN drugim pružateljima usluga u zajednici DZ osigurava putem poduzimanja određenih koraka; u tom cilju DZ treba: -

Imati ažuriran popis institucija/organizacija koje pružaju usluge žrtvama RZN-a. Popis mora sadržavati naziv institucije, kontakt osobu, adresu, druge podatke za kontakt, spisak usluga koje pruža. U Prilogu 2. nalazi se popis odgovarajućih institucija/organizacija na području Općine .................. i Kantona .................., a koje mogu biti od značaja za daljnje upućivanje žrtve RZN (tzv. Baza podataka o organizacijama za upućivanje).

- Procijeniti koja bi vrsta upućivanja mogla biti korisna za žrtvu RZN-a, u skladu s procijenjenim potrebama i željama. - Informirati žrtvu o mogućnosti upućivanja na druge pružatelje usluga u zajednici, po potrebi. - Osigurati informirani pristanak žrtve za upućivanje prije poduzimanja daljih koraka, uz pružanje obuhvatnog, tačnog i blagovremenog obavješetanja. - Pojasniti žrtvi koje će se informacije proslijediti drugim pružateljima usluga, a koje će se tretirati kao povjerljive (navesti postoje li zakonski propisi/ograničenja u tom smislu). - Žrtvi dati potpune i tačne informacije o pružateljima usluga na osnovu sheme od tri komponente koja slijedi: KO – koja institucija/organizacija pruža usluge žrtvama RZN-a, uz kontakt informacije osobe (ime, broj telefona) koja predstavlja kontakt osobu u toj službi, ŠTA – koju vrstu pomoći žrtva može očekivati od konkretnog pružatelja usluga, uz navođenje troškova vezanih za datu službu. GDJE – gdje se tačno navedena služba nalazi (tačna adresa), - Upućivanje vršiti u skladu sa žrtvinim izborom. 9

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

- Čin upućivanja trebao bi pratiti i kratki pisani izvještaj i telefonski razgovor s drugim pružateljem usluga, kao način da se izbjegne situacija u kojoj žrtva mora ponavljati svoju priču i odgovarati na ista pitanja tokom višestrukih intervjua, te tako ponovo prolaziti kroz psihološku traumu koju je izazvao incident RZN-a. - Podstaći autonomiju i snagu žrtve da učestvuje u upućivanju. - Otpratiti žrtvu do pružatelja usluga na kojega je upućena, ukoliko je potrebno i moguće. - Objasniti žrtvi da se može ponovo obratiti za dalju pomoć. To pitanje spomenuti prilikom narednog dolaska. - Obavijestiti žrtvu o planu praćenja zdravstvenog stanja. - Dati podatke kontakt osobe za dalje praćenje. - Intervencija se završava kada se postigne najbolji mogući ishod (žrtva uputi drugom pružatelju usluga) ili kada se potrebe/želje žrtve promijene. V – OSTALE ODREDBE

Član 22. (Informiranje i prevencija) (1) U prostorima DZ ................ neophodno je ustanoviti redovno informiranje (putem plakata i pamfleta) o nadležnostima i kontakt-podacima institucija/organizacija/ustanova koje pružaju pomoć u slučaju RZN (psihosocijalna pomoć, zbrinjavanje, pravna pomoć, zdravstvena zaštita i sl.). (2) Centar za mentalno zdravlje u zajednici, u skladu sa mogućnostima i djelokrugom rada, provodi i preventivne aktivnosti u zajednici, a u smislu ukazivanja na pojavnost, uzroke i posljedice RZN. Član 23. (Edukacija) (1) Zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici, uposlenici DZ .................., imaju pravo i obavezu stručno se usavršavati radi održavanja i unaprjeđivanja kvaliteta zdravstvene zaštite, uključujući i sticanje znanja i vještina u oblasti RZN. (2) Direktor DZ ................, u skladu sa finansijskim mogućnostima i organizacijom posla, osigurava da uposlenici DZ ............... učestvuju u različitim dodatnim ili kontinuiranim edukacijama od značaja za postupanje sa žrtvama RZN. (3) Zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici iz stava (1) ovog člana koji su sudjelovali na edukacijama iz oblasti RZN dužni su o tome podnijeti izvještaj direktoru, koordinirajućoj službi – Centru za mentalno zdravlje u zajednici i Šefu Službe pravnih, kadrovskih i općih poslova. Izvještaj se dostavlja radi upoznavanja ostalih uposlenika DZ .................... sa sadržajem edukacije, o čemu uposlenike obavještava Centar za mentalno zdravlje u zajednici (putem stručnog kolegija, tematskih sastanaka, e-maila i sl.). VI – ZAVRŠNE ODREDBE

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Član 24. (Obaveza postupanja po Protokolu) (1) Svi uposlenici DZ .................. u slučajevima RZN dužni su postupati u skladu sa odredbama ovog Protokola. (2) Direktor DZ ................, putem Službe pravnih, kadrovskih i općih poslova, dužan je upoznati sve uposlenike DZ ..................... sa odredbama ovog Protokola, odnosno njegovim sadržajem, svrhom donošenja, te obavezom da se poduzmu sve potrebne mjere i radnje u cilju njegove djelotvorne primjene. (3) U cilju praćenja implementacije ovog Protokola, definiraju se Indikatori izvršenja (proces evaluacije), a koji se nalaze u Prilogu 4. ovog Protokola i čine njegov sastavni dio. DZ ................ navedene indikatore prati radi unutrašnje kontrole, kvartalno i godišnje. U slučaju obrazloženog zahtjeva nadležnih tijela, rezultate implementacije Protokola, direktor DZ ............... dužan je dostaviti i tim tijelima, uz obavezu poštivanja propisa o zaštiti ličnih podataka u BiH. Član 25. (Izmjene i dopune Protokola) Ovaj Protokol je sačinjen na osnovu zakonskih i podzakonskih propisa koji su na snazi u vrijeme njegovog donošenja, te je u slučaju izmjena i dopuna tih propisa, direktor DZ ..................., u skladu sa svojim nadležnostima, obavezan donijeti izmjene i dopune ovog Protokola u roku od 60 dana od dana donošenja izmjena i dopuna relevantnih zakona i drugih propisa u oblasti RZN, ukoliko iste imaju utjecaja na odredbe Protokola. Član 26. (Stupanje na snagu) Ovaj Protokol stupa na snagu danom njegovog potpisivanja. Broj: .................................. .......................................... godine

Direktor Doma zdravlja ............................................

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

POPIS PRILOGA: PRILOG 1. Procedure – RZN (1.- 12.) PRILOG 2. Baza podataka o organizacijama za upućivanje PRILOG 3. Pregled kodova – način kodiranja žrtava RZN PRILOG 4. Indikatori izvršenja (proces evaluacije) PRILOG 5. Procedure – SNiTS (1.- 4.) 12

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

PRILOG 1. PROCEDURE (1. - 12.) PREPOZNAVANJE I POSTUPANJE SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA Procedura 1.

PUT OSOBE/ŽRTVE RODNO ZASNOVANOGA NASILJA (RZN) U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI Generički prikaz puta žrtve RZN u Domu zdravlja

Procedura 2.

PROCEDURA SKRININGA RZN U SLUŽBI PORODIČNE I OPĆE MEDICINE U slučaju sumnje na rodno zasnovano nasilje, doktor medicine (ili medicinska sestra) u Službi porodične i opće medicine popunjava skrining listu za potencijalnu žrtvu odgovarajuće je šifrira i ulaže u medicinski karton.

Procedura 3.

PROCEDURA SKRININGA RZN U PATRONAŽNOJ POSJETI U slučaju sumnje na rodno zasnovano nasilje, patronažna medicinska sestra ili medicinska sestra u patronažnoj posjeti popunjava skrining listu za potencijalnu žrtvu, odgovarajuće je šifrira i ulaže u dosije žrtve, te o tome obavještava opredjeljenog doktora medicine.

Procedura 4.

PROCEDURA SKRININGA RZN – HITNA MEDICINSKA POMOĆ U slučaju sumnje na rodno zasnovano nasilje, uposlenik u Službi hitne medicinske pomoći popunjava skrining listu za potencijalnu žrtvu, odgovarajuće je šifrira i evidentira u svom protokolu.

Procedura 5.

PROCEDURA SKRININGA RZN – SLUŽBA ZA ZAŠTITU ZDRAVLJA DJECE U slučaju sumnje na rodno zasnovano nasilje, specijalista pedijatarije u Službi za zaštitu zdravlja djece popunjava skrining listu za potencijalnu žrtvu, odgovarajuće je šifrira i ulaže u medicinski karton djeteta.

Procedura 6.

PROCEDURA SKRININGA RZN U SLUŽBI ZA ZAŠTITU ŽENA I TRUDNICA U slučaju sumnje na rodno zasnovano nasilje, specijalista ginekologije u Službi za zaštitu žena i trudnica popunjava skrining listu za potencijalnu žrtvu, odgovarajuće je šifrira i ulaže u medicinski karton žrtve.

Procedura 7.

PROCEDURA SKRININGA RZN U CENTRU ZA MENTALNO ZDRAVLJE U ZAJEDNICI U slučaju sumnje na rodno zasnovano nasilje, uposlenik u Centru za mentalno zdravlje u zajednici (psihijatar, psiholog, socijalni radnik, medicinska sestra) popunjava skrining listu za potencijalnu žrtvu, odgovarajuće je šifrira i ulaže u medicinski karton.

Procedura 8.

PROCEDURA UZIMANJA ANAMNEZE I PREGLED ŽRTVE RZN U SLUŽBI PORODIČNE I OPĆE MEDICINE

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

U slučaju rodno zasnovanoga nasilja, doktor medicine u Službi porodične i opće medicine popunjava kliničku proceduralnu listu za žrtvu RZN, koju ulaže u medicinski karton i o tome vodi evidenciju.

Procedura 9.

PROCEDURA PREGLEDA ŽRTVE RZN U SLUŽBI ZA ZAŠTITU ŽENA I TRUDNICA U SLUČAJEVIMA SEKSUALNOG NASILJA U slučaju seksualnog nasilja, specijalista ginekologije u Službi za zaštitu žena i trudnica popunjava kliničku proceduralnu listu za žrtvu, odgovarajuće je šifrira i ulaže u medicinski karton.

Procedura 10.

PROCEDURA PREGLEDA ŽRTVE RZN U CENTRU ZA MENTALNO ZDRAVLJE U ZAJEDNICI U slučaju rodno zasnovanog nasilja, uposlenik Centra za mentalno zdravlje u zajednici (psihijatar, psiholog, socijalni radnik, medicinska sestra) postupa u skladu sa procedurom.

Procedura 11.

PROCEDURA VOĐENJA MEDICINSKE DOKUMENTACIJE I EVIDENCIJE O ŽRTVAMA RZN Generički prikaz vođenja medicinske dokumentaciije i evidencije o žrtvama RZN u Domu zdravlja.

Procedura 12.

PROCEDURA PRIJAVLJIVANJA ŽRTVE RZN

PRILOG 2.

BAZA PODATAKA O ORGANIZACIJAMA ZA UPUĆIVANJE

PRILOG 3.

PREGLED KODOVA – NAČIN KODIRANJA ŽRTAVA RZN

PRILOG 4.

INDIKATORI IZVRŠENJA (PROCES EVALUACIJE)

PRILOG 5.

PREPOZNAVANJE I POSTUPANJE SA ŽRTVAMA SEKSUALNOG NASILJA I TORTURE U SUKOBIMA Standardne operativne procedure za Dom zdravlja

PROCEDURE (1. - 4.) Procedura 1.

PROCEDURA SKRININGA SNiTS U SLUŽBI PORODIČNE I OPĆE MEDICINE U slučaju sumnje na SNiTS, doktor medicine (ili medicinska sestra) u Službi porodične i opće medicine popunjava skrining listu za potencijalnu žrtvu, odgovarajuće je šifrira i ulaže u medicinski karton.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Procedura 2.

PROCEDURA SKRININGA SNiTS U SLUŽBI ZA GINEKOLOGIJU U slučaju sumnje na SNiTS, specijalista ginekologije u Službi za ginekologiju popunjava skrining listu za potencijalnu žrtvu, odgovarajuće je šifrira i ulaže u medicinski karton žrtve.

Procedura 3.

PROCEDURA SKRININGA SNiTS U CENTRU ZA MENTALNO ZDRAVLJE U ZAJEDNICI U slučaju sumnje na SNiTS, uposlenik u Centru za mentalno zdravlje u zajednici (psihijatar, psiholog, socijalni radnik, medicinska sestra) popunjava skrining listu za potencijalnu žrtvu, odgovarajuće je šifrira i ulaže u medicinski karton.

Procedura 4.

Skraćenice:

UNFPA - Populacijski fond Ujedinjenih nacija WAVE mreža - Women Against Violence Europe Network RZN – rodno zasnovano nasilje PN – nasilje nad ženama u partnerskim odnosima (partnersko nasilje) DZ – Dom zdravlja CMZ – Centar za mentalno zdravlje u zajednici OJ – Organizaciona jedinica

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

PRILOG 1.

Procedura 1. PUT ŽRTVE RODNO ZASNOVANOGA NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI OPĆA IZJAVA O POLITICI U cilju obezbjeđivanja jedinstvenog standarda u slučajevima prepoznavanja i zbrinjavanja rodno zasnovanoga nasilja (RZN), zaštite prava žrtava i davatelja usluga, bezbjednosti žrtava i davatelja usluga, kao i pružanje pouzdanih i kvalitetnih usluga, u DZ ...................... provode se sve potrebne stručne i zakonske radnje, u skladu sa principima dobre kliničke prakse, preporukama međunarodnih rezolucija i konvencija, preporukama i smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, UNFPA, WAVE mreže i Evropskog info centra protiv nasilja, kao i svim zakonskim propisima vezanim za ovu oblast koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine. PODRUČJE PRIMJENE Sve organizacione jedinice DZ ......................... DISTRIBUCIJA I NADZOR

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Shema:1

1 Napomena: Ulazna tačka u zdravstveni sistem za žrtvu često je služba hitne medicinske pomoći, gdje se sanira hitna povreda, a dalje se žrtva šalje u nadležnu službu porodične medicine, te na daljnje potrebne preglede. Također, ulazna tačka u zdravstvu za žrtvu može biti i služba pedijatrije, radiologije, pulmologije, stomatologije i dr. službe u okviru DZ, ukoliko prepoznaju znakove nasilja.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Procedura 2.

PROCEDURA SKRININGA RZN U SLUŽBI PORODIČNE I OPĆE MEDICINE

Kod:

I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I

OPĆA IZJAVA O POLITICI U cilju obezbjeđivanja jedinstvenog standarda u slučajevima prepoznavanja i zbrinjavanja rodno zasnovanoga nasilja (RZN), zaštite prava žrtava i davatelja usluga, bezbjednosti žrtava i davatelja usluga, kao i pružanje pouzdanih i kvalitetnih usluga, u DZ ................ provode se sve potrebne stručne i zakonske radnje, u skladu sa principima dobre kliničke prakse, preporukama međunarodnih rezolucija i konvencija, preporukama i smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, UNFPA, WAVE mreže i Evropskog info centra protiv nasilja, kao i svim zakonskim propisima vezanim za ovu oblast koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine. PODRUČJE PRIMJENE Sve organizacione jedinice DZ ................. DISTRIBUCIJA I NADZOR 1. Šefovi OJ dužni su da obezbijede da se sa ovom Procedurom upoznaju svi uposlenici OJ/

DZ.

2. Ova Procedura mora biti postavljena na mjestu dostupnom svim uposlenicima OJ. 3. Kontrolu pravilnosti primjene ove Procedure vrši šef OJ. 4. Poštivanje pravilnosti primjene ove Procedure prati Stručni kolegij DZ. REVIZIJA Revizija ove Procedure vrši se svake tri godine, a po potrebi i ranije.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

PROCEDURA

Procedura

Označiti oznakom „x“ ono što je primjećeno tokom skrininga

Pitanja s kojima se može započeti ispitivanje o iskustvu nasilja mogu biti: „Budući da je nasilje jako učestalo u životima velikog broja ljudi, počeli smo sa svim svojim pacijentima razgovarati o njemu.“ „Mnoge moje pacijentice nalaze se u nasilnim vezama, te smo odlučili početi rutinski postavljati pitanja o ovom problemu.“ „Brine me da su simptomi koje Vi imate posljedica nasilnog ponašanja neke osobe koja Vas je pokušala povrijediti.“ „Ne znam je li ovo (ili je ikad bio) problem za Vas, ali mnogi pacijenti koje vidim nalaze se u zlostavljajućim vezama. Neki se previše boje ili im je neugodno početi pričati o tome, pa sam zbog toga ja počela sa svim svojim pacijentima pričati o tome.“ (Na taj se način pacijentica neće osjećati izdvojeno zbog razgovora o ovoj specifičnoj situaciji.) Pitanja koja se odnose na direktan razgovor o nasilju mogu biti: „Jeste li u vezi s osobom koja Vas tjelesno zlostavlja ili Vam prijeti?“ „Je li Vam neko nanio ove ozljede? Je li to Vaš partner/suprug? „Je li Vas Vaš partner/bivši partner ikada udario s nečim ili Vas fizički povrijedio?“ „Je li ikad prijetio da će povrijediti Vas ili neku Vama blisku osobu?“ „Imate li osjećaj da Vas Vaš partner kontrolira ili Vas pokušava izolirati od Vaše porodice ili bliskih prijatelja?“ „Jeste li ikada imali strah od svog partnera? Mislite li da ste u opasnosti?“ „Je li za Vas sigurno otići kući?“ „Je li Vas Vaš partner ikada prisilio na spolni odnos u situaciji kada Vi to niste željeli? Je li Vaš partner ikad odbio prakticirati siguran spolni odnos?“ „Je li Vam se nešto od prethodno navedenog dogodilo u ranijim vezama?“ Primjeri ponašanja, stanja i dijagnoza koji mogu izazvati sumnju na RZN: Mentalno zdravlje i suicid Simptomi depresivnog poremećaja. Simptomi anksioznih poremećaja i opsesivno-kompulzivnih poremećaja. Simptomi poremećaja vezanih uz traumu i stresor i disocijativnih poremećaja. Suicidalne misli i/ili ideje, pokušaji suicida, samoozljeđivanje. Sniženo samopoštovanje i samopouzdanje, nepovjerenje u druge ljude, osjećaj odbačenosti, ljutnja. Poremećaji hranjenja i jedenja. Poremećaji spavanja-budnosti.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Glavobolje. Zloupotreba alkohola, pušenje, zloupotreba drugih psihoaktivnih supstanci, zloupotreba lijekova za smirenje. Seksualno i reproduktivno zdravlje Rizično seksualno ponašanje, spolno prenosive bolesti. Bol u zdjelici, neobjašnjiva vaginalna krvarenja, upalne bolesti zdjelice, infekcije urinarnog trakta. Seksualna disfunkcija. Neželjena trudnoća ili više neželjenih trudnoća. Nekontrolirana trudnoća, zakašnjela prenatalna skrb. Namjerni prekid trudnoće, rizični prekid trudnoće (prekid u kasnijoj gestaciji), sponatni pobačaj. Komplikacije u trudnoći (krvarenje u trudnoći). Prijevremeni porod. Ozljede fetusa, niska porođajna težina, intrauterni zastoj rasta, mrtvorođenče. Povrede i modrice po tijelu tijekom trudnoće. Povrede Povrede na licu koje ukazuju na zaštitini položaj tijela (ogrebotine, modrice na unutarnjim dijelovima ruku i nogu). Povrede po prsima, stomaku, reproduktivnim organima i u prijedjelu anusa. Povrede za koje se ne daje primjereno objašnjenje ili povrede koje se pokušavaju sakriti. Kašnjenje u traženju medicinske pomoći u slučaju povreda. Povrede i modrice različite boje što može ukazivati da se povrede javljaju učestalo kroz vrijeme. Učestale povrede, neko je je sklon „čestom slučajnom povređivanju“. Ponavljana i hronična medicinska stanja Hronična bol (neobjašnjiva), različiti bolovi čija se etiologija ne može objasniti fiziološkim uzrocima. Hronična medicinska stanja koja nemaju jasnu etiologiju. Bihevioralni znaci Učestale posjete liječniku iako za to nema potrebe prema simptomatologiji koju osoba/žrtva navodi. Često otkazivanje liječničkih pregleda. Nedolazak na dogovorene preglede. Emocionalna zaravnjenost ili plakanje koje nije očekivano na situaciju ili kontekst. Uplašenost. Zauzimanje odbrambenih stavova bez jasnog razloga, izbjegavanje kontakta očima, neprijateljski stav tijela. Pokorno ponašanje u blizini partnera. Ponašanje partnera Ekstremna ili iracionalna ljubomora ili posesivnost partnera. Namjera partnera da kontrolira vrijeme koje osoba provodi sa liječnikom/ zdravstvenim radnikom. Govorenje u ime partnera/partnerice. Insistiranje partnera da ostane u blizini partnerice, osoba oklijeva govoriti pred partnerom. Partner uvijek prisutan tokom pregleda. Intervencija

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Procjena Stepen trenutne opasnosti za žrtvu; Prisutnost pokazatelja opasnosti; Mentalni status žrtve. Sigurnost Osjeća li se osoba/žrtva sigurno kod kuće; Raspraviti o sigurnosnom planu; Kreirati plan sigurnosti; Provjeriti i revidirati plan sigurnosti pri svakom ponovnom susretu sa osobom/žrtvom. Prijedlog pitanja koja se mogu postaviti žrtvi. Jeste li u neposrednoj opasnosti? Je li Vaš partner trenutno tu u zdravstvenoj ustanovi? Želite li (ili morate li) ići kući sa svojim partnerom? Imate li neko sigurno mjesto gdje možete otići? Je li bilo direktnih prijetnji djeci (ako ima djecu)? Bojite li se da bi Vaš život mogao biti u opasnosti? Je li se nasilje pogoršalo ili postaje li sve ozbiljnije? Događa li se sve učestalije? Je li Vaš partner ikada upotrijebio oružje, alkohol ili droge? Je li Vas ili Vašu djecu partner ikada držao/zadržavao protiv Vaše volje? Jeste li primijetili da li Vas Vaš partner stalno promatra ili slijedi? Je li Vaš partner ikad prijetio da će izvršiti suicid ili da će ubiti Vas i/ili djecu? Potpora Osigurati privatnost tokom razgovora; Uspostaviti i održavati kontakt očima; Osigurati povjerljivost; Upotreba poticajnih izjava („Nasilje nije Vaša krivica.“ „Zaslužujete biti sigurni i poštovani“); Pokazati empatiju („Žao mi je što Vam se ovo dogodilo.“). Mogućnosti Raspravite mogućnosti („Ukoliko odlučite napustiti partnera, gdje možete otići? Koja bi bila reakcija Vaše djece ukoliko zatražite razvod braka? Potrebno je dati informacije o pravnim sredstvima i resursima u zajednici (npr. skloništa za žene, grupe podrške...). Pružiti informacije o drugim pružateljima usluga (centar za mentalno zdravlje u zajednici, službe za socijalni rad, specijalizirane organizacije civilnog društva). Konsultirati druge službe u okviru Doma zdravlja. Uputiti pacijenta u druge sužbe (CMZ, ginekologija...). Prepoznavanje snage žrtve i dodatno osnaživanje Prepoznati snage žrtve. „Obično je za ljude teško govoriti o nasilju, a vi ste to učinili.“ Dokumentacija Voditi zapis u medicinskom kartonu osobe/žrtve. Opisati opaženo ponašanje i ozljede koje su prisutne (može se koristiti crtež, mapa tijela, fotografije ukoliko to pacijent dopušta). Evidentirati zdravstvene posljedice. Dokumentirati mentalni status pacijenta, procijenjeni stepen opasnosti za žrtvu, plan praćenja žrtve, sigurnosni plan. Kontinuitet Pokazati spremnost za nastavak pružanja podrške žrtvi... (npr. „Niste sami u ovome.“). Ponuditi termine za ponovne susrete s ciljem praćenja pacijenta. Provjeriti ograničenja za ponovne susrete i raspraviti ih.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Procedura 3.

PROCEDURA SKRININGA RZN – PATRONAŽNA POSJETA

Kod:

I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I

OPĆA IZJAVA O POLITICI U cilju obezbjeđivanja jedinstvenog standarda u slučajevima prepoznavanja i zbrinjavanja rodno zasnovanoga nasilja (RZN), zaštite prava žrtava i davatelja usluga, bezbjednosti žrtava i davatelja usluga, kao i pružanje pouzdanih i kvalitetnih usluga, u DZ ................ provode se sve potrebne stručne i zakonske radnje, u skladu sa principima dobre kliničke prakse, preporukama međunarodnih rezolucija i konvencija, preporukama i smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, UNFPA, WAVE mreže i Evropskog info centra protiv nasilja, kao i svim zakonskim propisima vezanim za ovu oblast koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine. PODRUČJE PRIMJENE Sve organizacione jedinice DZ ..................... DISTRIBUCIJA I NADZOR 1. Šefovi OJ dužni su da obezbijede da se sa ovom Procedurom upoznaju svi uposlenici OJ/

DZ.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

PROCEDURA

Procedura

Označiti oznakom „x“ ono što je primjećeno tokom skrininga

Pitanja s kojima se može započeti ispitivanje o iskustvu nasilja mogu biti: „Budući da je nasilje jako učestalo u životima velikog broja ljudi, počeli smo sa svim svojim pacijentima razgovarati o njemu.“ „Mnoge moje pacijentice nalaze se u nasilnim vezama, te smo odlučili početi rutinski postavljati pitanja o ovom problemu.“ „Brine me da su simptomi koje Vi imate posljedica nasilnog ponašanja neke osobe koja Vas je pokušala povrijedi.“ „Ne znam je li ovo (ili je ikad bio) problem za Vas, ali mnogi pacijenti koje vidim nalaze se u zlostavljajućim vezama. Neki su previše boje ili im je neugodno početi pričati o tome, pa sam zbog toga ja počela sa svim svojim pacijentima pričati o tome.“ (Na taj se način pacijentica neće osjećati izdvojeno zbog razgovora o ovoj specifičnoj situaciji.) Pitanja koja se odnose na direktan razgovor o nasilju mogu biti: „Jeste li u vezi s osobom koja Vas tjelesno zlostavlja ili Vam prijeti?“ „Je li Vam neko nanio ove ozljede? Je li to Vaš partner/suprug? „Je li Vas Vaš partner/bivši partner ikada udario s nečim ili Vas fizički povrijedio?“ „Je li ikad prijetio da će povrijediti Vas ili neku Vama blisku osobu?“ „Imate li osjećaj da Vas Vaš partner kontrolira ili Vas pokušava izolirati od Vaše porodice ili bliskih prijatelja?“ „Jeste li ikada imali strah od svog partnera? Mislite li da ste u opasnosti?“ „Je li za Vas sigurno otići kući?“ „Je li Vas Vaš partner ikada prisilio na spolni odnos u situaciji kada Vi to niste željeli? Je li Vaš partner ikad odbio prakticirati siguran spolni odnos?“ „Je li Vam se nešto od prethodno navedenog dogodilo u ranijim vezama?“ Primjeri ponašanja, stanja i simptoma koji mogu izazvati sumnju na RZN: Mentalno zdravlje Simptomi depresivnog poremećaja. Simptomi anksioznih poremećaja i opsesivno-kompulzivnih poremećaja. Simptomi poremećaja vezanih uz traumu i stresor i disocijativnih poremećaja. Suicidalne misli i/ili ideje, pokušaji suicida, samoozljeđivanje. Sniženo samopoštovanje i samopouzdanje, nepovjerenje u druge ljude, osjećaj odbačenosti, ljutnja. Poremećaji hranjenja i jedenja.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Poremećaji spavanja-budnosti. Glavobolje. Zloupotreba alkohola, pušenje, zloupotreba drugih psihoaktivnih supstanci, zloupotreba lijekova za smirenje. Povrede Povrede na licu koju ukazuju na zaštitini položaj tijela (ogrebotine, modrice na unutarnjim dijelovima ruku i nogu). Povrede po prsima, stomaku, reproduktivnim organima i u predjelu anusa. Povrede za koje se ne daje primjereno objašnjenje ili povrede koje se pokušavaju sakriti. Kašnjenje u traženju medicinske pomoći u slučaju povreda. Povrede i modrice različite boje što može ukazivati da se povrede javljaju učestalo kroz vrijeme. Učestale povrede, neko je sklon „čestom slučajnom povređivanju“. Bihevioralni znaci Učestalo traženje patronažnih posjeta iako za to nema potrebe prema simptomatologiji koju osoba/žrtva navodi. Često otkazivanje pregleda. Emocionalna zaravnjenost ili plakanje koje nije očekivano za situaciju ili kontekst. Uplašenost. Zauzimanje odbrambenih stavova bez jasnog razloga, izbjegavanje kontakta očima, neprijateljski stav tijela. Pokorno ponašanje u blizini partnera. Ponašanje partnera Ekstremna i/ili iracionalna ljubomora i/ili posesivnost partnera. Namjera partnera da kontrolira vrijeme koje osoba provodi sa zdravstvenim radnikom. Govorenje u ime partnera/partnerice. Insistiranje partnera da ostane u blizini pacijenta/partnerice, koji oklijeva govoriti pred partnerom. Partner uvijek prisutan tokom posjete. Intervencija Procjena Stepen trenutne opasnosti za žrtvu. Prisutnost pokazatelja opasnosti. Prikupljanje drugih informacija koje mogu ukazivati na RZN. Prikupljanje informacija iz drugih izvora (članovi porodice, susjedi...). Primjena Obrasca za procjenu rizika od zlostavljanja.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Sigurnost Osjeća li se žrtva sigurno kod kuće; Raspraviti o sigurnosnom planu; Kreirati plan sigurnosti; Provjeriti i revidirati plan sigurnosti pri svakom ponovnom susretu sa žrtvom. Prijedlog pitanja koja se mogu postaviti žrtvi: Jeste li u neposrednoj opasnosti? Je li Vaš partner trenutno tu u zdravstvenoj ustanovi? Želite li (ili morate li) ići kući sa svojim partnerom? Imate li neko sigurno mjesto gdje možete otići? Je li bilo direktnih prijetnji djeci (ako ima djecu)? Bojite li se da bi Vaš život mogao biti u opasnosti? Je li se nasilje pogoršalo ili postaje li sve ozbiljnije? Događa li se sve učestalije? Je li Vaš partner ikada upotrijebio oružje, alkohol ili droge? Je li Vas ili Vašu djecu partner ikada držao/zadržavao protiv Vaše volje? Jeste li primijetili da li Vas Vaš partner stalno promatra ili slijedi? Je li Vaš partner ikad prijetio da će izvršiti suicid ili da će ubiti Vas i/ili djecu? Potpora Osigurati privatnost tokom razgovora; Uspostaviti i održavati kontakt očima; Osigurati povjerljivost; Upotreba poticajnih izjava („Nasilje nije Vaša krivica.“ „Zaslužujete biti sigurni i poštovani“); Pokazati empatiju („Žao mi je što Vam se ovo dogodilo.“)... Mogućnosti Raspravite mogućnosti „Ukoliko odlučite napustiti partnera, gdje možete otići? Koja bi bila reakcija Vaše djece ukoliko zatražite razvod braka? Potrebno je dati informacije o pravnim sredstvima i resursima u zajednici (npr. skloništa za žene, grupe podrške...). Pružiti informacije o drugim pružateljima usluga (centar za mentalno zdravlje u zajednici, službe za socijalni rad, specijalizirane organizacije civilnog društva). Konsultirati druge službe u okviru Doma zdravlja. Uputiti pacijenta u druge sužbe (CMZ, ginekologija...). Uputiti porodičnom liječniku. Prepoznavanje snage žrtve i dodatno osnaživanje Prepoznati snage žrtve („Obično je za ljude teško govoriti o nasilju, a vi ste to učinili.“). Dokumentacija Evidentirati opažanja i podatke prikupljene tokom posjete u medicinskom kartonu pacijentice i patronažnom kartonu pacijentice. Opisati opaženo ponašanje i ozljede koje su prisutne (može se koristiti crtež, mapa tijela, fotografije ukoliko to pacijent dopušta). Evidentirati zdravstvene posljedice. Dokumentirati mentalni status pacijenta, procjenjeni stepen opasnosti za žrtvu, plan praćenja žrtve, sigurnosni plan. Kontinuitet Pokazati spremnost za nastavak pružanja podrške žrtvi (npr: „Niste sami u ovome.“)... Ponuditi termine za ponovne susrete s ciljem praćenja pacijenta. Provjeriti ograničenja za ponovne susrete i raspraviti ih.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Procedura 4.

PROCEDURA SKRININGA RZN – HITNA MEDICINSKA POMOĆ

Kod:

I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I

OPĆA IZJAVA O POLITICI U cilju obezbjeđivanja jedinstvenog standarda u slučajevima prepoznavanja i zbrinjavanja rodno zasnovanoga nasilja (RZN), zaštite prava žrtava i davatelja usluga, bezbjednosti žrtava i davatelja usluga, kao i pružanje pouzdanih i kvalitetnih usluga, u DZ ................ provode se sve potrebne stručne i zakonske radnje, u skladu sa principima dobre kliničke prakse, preporukama međunarodnih rezolucija i konvencija, preporukama i smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, UNFPA, WAVE mreže i Evropskog info centra protiv nasilja, kao i svim zakonskim propisima vezanim za ovu oblast koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine. PODRUČJE PRIMJENE Sve organizacione jedinice DZ ..................... DISTRIBUCIJA I NADZOR 1. Šefovi OJ dužni su da obezbijede da se sa ovom Procedurom upoznaju svi uposlenici OJ/

DZ.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

PROCEDURA

Procedura

Označiti oznakom „x“ ono što je primjećeno tokom skrininga

Pitanja s kojima se može započeti ispitivanje o iskustvu nasilja mogu biti: „Budući da je nasilje jako učestalo u životima velikog broja ljudi, počeo/la sam sa svim svojim pacijentim razgovarati o njemu.“ „Mnoge moje pacijentice nalaze se u nasilnim vezama, te smo odlučili početi rutinski postavljati pitanja o ovom problemu.“ „Brine me da su simptomi koje Vi imate posljedica nasilnog ponašanja neke osobe koja Vas je pokušala povrijedi.“ „Ne znam je li ovo (ili je ikad bio) problem za Vas, ali mnogi pacijenti koje vidim nalaze se u zlostavljajućim vezama. Neki su previše boje ili im je neugodno početi pričati o tome pa sam zbog toga ja počela sa svim svojim pacijentima pričati o tome.“ „Je li neko u Vašoj porodici sklon nasilju ili agresivan u nekim trenucima?“ „Tokom rasprava u Vašoj porodici jeste li nekada zabrinuti za Vašu sigurnost ili sigurnost Vaše djece?“ „Brojne žene koje se jave u Službu hitne medicinske pomoći, sa sličnim povredama kao što ih Vi imate, često su žrtve porodičnog nasilja. Je li se Vama dogodilo nešto slično?“ „Želite li razgovarati s nekim o tome šta Vam se događa?“ „Jeste li se nekada ranije javljali u Službu hitne medicinske pomoći zbog povreda zadobivenih od strane partnera?“ (Na taj se način pacijentica neće osjećati izdvojeno zbog razgovora o ovoj specifičnoj situaciji.) Pitanja koja se odnose na direktan razgovor o nasilju mogu biti: „Jeste li u vezi s osobom koja Vas tjelesno zlostavlja ili Vam prijeti?“ „Je li Vam neko nanio ove ozljede? Je li to Vaš partner/suprug? „Je li Vas Vaš partner/bivši partner ikada udario s nečim ili Vas fizički povrijedio?“ „Je li ikad prijetio da će povrijediti Vas ili neku Vama blisku osobu?“ „Imate li osjećaj da Vas Vaš partner kontrolira ili Vas pokušava izolirati od Vaše porodice ili bliskih prijatelja?“ „Jeste li ikada imali strah od svog partnera? Mislite li da ste u opasnosti?“ „Je li za Vas sigurno otići kući?“ „Je li Vas Vaš partner ikada prisilio na spolni odnos u situaciji kada bi to niste željeli? Je li Vaš partner ikad odbio prakticirati siguran spolni odnos?“ „Je li Vam se nešto od prethodno navedenog dogodilo u ranijim vezama?“ Primjeri ponašanja, stanja i simptoma koji mogu izazvati sumnju na RZN: Mentalno zdravlje i suicid

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Simptomi depresivnog poremećaja. Simptomi anksioznih poremećaja i opsesivno-kompulzivnih poremećaja. Simptomi poremećaja vezanih uz traumu i stresor i disocijativnih poremećaja. Suicidalne misli i/ili ideje, pokušaji suicida, samoozljeđivanje. Sniženo samopoštovanje i samopouzdanje, nepovjerenje u druge ljude, osjećaj odbačenosti, ljutnja. Poremećaji hranjenja i jedenja. Poremećaji spavanja-budnosti. Glavobolje. Zloupotreba alkohola, pušenje, zloupotreba drugih psihoaktivnih supstanci, zloupotreba lijekova za smirenje. Povrede Povrede na licu koju ukazuju na zaštitini položaj tijela (ogrebotine, modrice na unutarnjim dijelovima ruku i nogu). Povrede po prsima, stomaku, reproduktivnim organima i u predjelu anusa. Povrede za koje se ne daje primjereno objašnjenje ili povrede koje se pokušavaju sakriti. Kašnjenje u traženju medicinske pomoći u slučaju povreda. Povrede i modrice različite boje što može ukazivati da se povrede javljaju učestalo kroz vrijeme. Učestale povrede, neko je sklon „čestom slučajnom povređivanju“. Bihevioralni znaci Učestalo traženje pomoći u službi za Hitnu medicinsku pomoć, iako za to nema potrebe prema simptomatologiji koju pacijentica navodi. Emocionalna zaravnjenost ili plakanje koje nije očekivano na situaciju ili kontekst. Uplašenost. Zauzimanje odbrambenih stavova bez jasnog razloga, izbjegavanje kontakta očima, neprijateljski stav tijela. Pokorno ponašanje u blizini partnera. Ponašanje partnera Ekstremna i/ili iracionalna ljubomora i/ili posesivnost partnera. Namjera partnera da kontrolira vrijeme koje osoba provodi sa zdravstvenim radnikom. Govorenje u ime partnera/partnerice. Insistiranje partnera da ostane u blizini pacijenta/partnerice, koji oklijeva govoriti pred partnerom. Partner uvijek prisutan tokom posjete. Intervencija Procjena Stepen trenutne opasnosti za žrtvu. Prisutnost pokazatelja opasnosti. Prikupljanje drugih informacija koje mogu ukazivati na RZN. Prikupljanje informacija iz drugih izvora (članovi porodice, susjedi...). Primjena Obrasca za procjenu rizika od zlostavljanja.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Sigurnost Osjeća li se žrtva sigurno kod kuće; Raspraviti o sigurnosnom planu; Kreirati plan sigurnosti; Provjeriti i revidirati plan sigurnosti pri svakom ponovnom susretu sa žrtvom. Prijedlog pitanja koja se mogu postaviti žrtvi. Jeste li u neposrednoj opasnosti? Je li Vaš partner trenutno tu u zdravstvenoj ustanovi? Želite li (ili morate li) ići kući sa svojim partnerom? Imate li neko sigurno mjesto gdje možete otići? Je li bilo direktnih prijetnji djeci (ako ima djecu)? Bojite li se da bi Vaš život mogao biti u opasnosti? Je li se nasilje pogoršalo ili postaje li sve ozbiljnije? Događa li se sve učestalije? Je li Vaš partner ikada upotrijebio oružje, alkohol ili droge? Je li Vas ili Vašu djecu partner ikada držao/zadržavao protiv Vaše volje? Jeste li primijetili da li Vas Vaš partner stalno promatra ili slijedi? Je li Vaš partner ikad prijetio da će izvršiti suicid ili da će ubiti Vas i/ili djecu? Potpora Osigurati privatnost tokom razgovora; Uspostaviti i održavati kontakt očima; Osigurati povjerljivost; Upotreba poticajnih izjava („Nasilje nije Vaša krivica.“ „Zaslužujete biti sigurni i poštovani“); Pokazati empatiju („Žao mi je što Vam se ovo dogodilo.“)... Mogućnosti Raspravite mogućnosti „Ukoliko odlučite napustiti partnera, gdje možete otići? Koja bi bila reakcija Vaše djece ukoliko zatražite razvod braka?“ Potrebno je dati informacije o pravnim sredstvima i resursima u zajednici (npr. skloništa za žene, grupe podrške...). Pružiti informacije o drugim pružateljima usluga (centar za mentalno zdravlje u zajednici, službe za socijalni rad, specijalizirane organizacije civilnog društva). Konsultirati druge službe u okviru Doma zdravlja. Uputiti pacijenta u druge sužbe (CMZ, ginekologija...). Uputiti porodičnom liječniku. Prepoznavanje snage žrtve i dodatno osnaživanje Prepoznati snage žrtve. („Obično je za ljude teško govoriti o nasilju, a Vi ste to učinili.“) Dokumentacija Evidentirati opažanja i podatke prikupljene tokom pregleda u evidenciju. Opisati opaženo ponašanje i ozljede koje su prisutne (može se koristiti crtež, mapa tijela, fotografije ukoliko to pacijent dopušta). Evidentirati zdravstvene posljedice. Dokumentirati mentalni status pacijenta, procjenjeni stepen opasnosti za žrtvu, plan praćenja žrtve, sigurnosni plan. Kontinuitet Pokazati spremnost za nastavak pružanja podrške žrtvi (npr: „Niste sami u ovome.“)... Ponuditi termine za ponovne susrete s ciljem praćenja pacijenta. Provjeriti ograničenja za ponovne susrete i raspraviti ih.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Procedura 5.

PROCEDURA SKRININGA RZN – SLUŽBA ZA ZDRAVSTVENU ZAŠTITU DJECE

Kod:

I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I

OPĆA IZJAVA O POLITICI U cilju obezbjeđivanja jedinstvenog standarda u slučajevima prepoznavanja i zbrinjavanja rodno zasnovanoga nasilja (RZN), zaštite prava žrtava i davatelja usluga, bezbjednosti žrtava i davatelja usluga, kao i pružanje pouzdanih i kvalitetnih usluga, u DZ .......... provode se sve potrebne stručne i zakonske radnje, u skladu sa principima dobre kliničke prakse, preporukama međunarodnih rezolucija i konvencija, preporukama i smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, UNFPA, WAVE mreže i Evropskog info centra protiv nasilja, kao i svim zakonskim propisima vezanim za ovu oblast koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine. PODRUČJE PRIMJENE Sve organizacione jedinice DZ ........... DISTRIBUCIJA I NADZOR

1. Šefovi OJ dužni su da obezbijede da se sa ovom Procedurom upoznaju svi uposlenici OJ/ DZ. 2. Ova Procedura mora biti postavljena na mjestu dostupnom svim uposlenicima OJ. 3. Kontrolu pravilnosti primjene ove Procedure vrši šef OJ. 4. Poštivanje pravilnosti primjene ove Procedure prati Stručni kolegij DZ. REVIZIJA Revizija ove Procedure vrši se svake tri godine, a po potrebi i ranije. Procedura je podijeljena u dvije vrste postupanja, i to prema djeci, i prema adolescentima (s kojima se može komunicirati na drugačiji način shodno njihovom stepenu razvoja). Napomena: Obje procedure obvezuju postupajućeg liječnika i medicinsku sestru-tehničara da obrate pažnju na činjenicu da se simptomi i znakovi nasilja u porodici, odnosno bilo kojeg oblika RZN mogu prepoznati kod roditelja ili osobe u pratnji, a putem stanja i ponašanja djeteta i adolescenta.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

I. - PROCEDURA ZA PREPOZNAVANJE NASILJA KOD DJETETA

Procedura

Pri posjeti Službi za zdravstvenu zaštitu djece obratiti pažnju da li kod djeteta postoji neko od ponašanja, stanja i dijagnoza, koje može ukazivati na rodno zasnovano nasilje. Ako se posumnja na to, provodi se postupak ispitivanja (probir) o iskustvu sa rodno zasnovanim nasiljem (nasiljem u porodici i sl.), i to kroz pažljivu komunikaciju sa roditeljima (koji su u pratnji djeteta) ili drugim osobama u njegovoj pratnji.

Označiti oznakom „x“ ono što je primjećeno tokom skrininga

Pitanja za roditelja (ili osobu u pratnji) s kojima se može započeti ispitivanje o iskustvu nasilja mogu biti: „Budući da je nasilje jako učestalo u životima velikog broja ljudi, počela sam sa svim svojim pacijentima razgovarati o njemu.“ „Brine me da simptomi koje ima Vaše dijete mogu biti posljedica nasilnog ponašanja neke osobe koja ga je pokušala povrijediti.“ „Ne znam je li ovo (ili je ikad bio) problem za Vas, ali mnogi pacijenti koje vidim nalaze se u zlostavljajućim vezama. Neki su previše boje ili im je neugodno početi pričati o tome, pa sam zbog toga ja počela sa svim svojim pacijentima pričati o tome te ima li to utjecaja i kakvog na djecu.“ (Na taj se način roditelj neće osjećati izdvojeno zbog razgovora o ovoj specifičnoj situaciji.) Upute za bolju komunikaciju sa roditeljima: Jasno objasnite svoju ulogu profesionalca koji je dužan da štiti prava djeteta. Zadržite neutralni ton, izbjegavajte konfrontacije i optužujuće izjave. Zamolite roditelja da iziđe iz prostorije kako bi mogli nasamo razgovarati sa djetetom (ukoliko je to moguće s obzirom na razvojnu/hronološku dob djeteta). Objasnite da zlostavljanja može biti i u situacijama kada nema vidljivih tjelesnih povreda. Pojasnite da trebate uraditi procjenu djeteta zbog njegove sigurnosti ili sumnje na zlostavljanje, i ukoliko utvrdite da je bilo izloženo zlostavljanju da o tome trebate obavijestiti nadležni centar za socijalni rad, policiju. Informirajte roditelje da je vaša dužnost prijaviti sumnju na zlostavljanje. Informirajte roditelje da ćete im biti na raspolaganju, da ćete biti prisutni tokom tog procesa i dostupni za sva pitanja. Primjeri ponašanja, stanja i simptoma koji mogu izazvati sumnju na RZN: Tjelesne povrede djeteta Frakture. Modrice. Traume u području trbuha (abdominalne traume). Traume glave. Bilo koji oblik tjelesnih povreda kod djeteta koje nije samostalno pokretno (ogrebotine, opekotine, ugrizi, frakture,modrice...)

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Tjelesne povrede na neobičajenim lokacijama na tijelu kao što su unatranji dijelovi ruku, nogu, povrede ušiju ili vrata. Paralelne modrice po tijelu, ili modrice pravilnih oblika. Višestruke povrede/modrice različite starosti. Objašenje povreda djeteta od strane roditelja Ne daju objašnjenje za vidiljive modrice, povrede djeteta. Objašnjenja o nastanku povreda nisu u skladu s povredama. Nekonzistentno objašnjavanje nastanka povreda. Objašnjenje nastanka povreda djeteta nije u skladu sa razvojnom razinom djeteta. Kašnjenje u traženju medicinske pomoći za dijete. Karakteristike djeteta (emocionalne, bihevioralne, razvojne, tjelesne...) Emocionalne/bihevioralne teškoće djeteta. Kronična bolest djeteta. Poteškoće u razvoju. Usporen psihomotorni razvoj djeteta. Prijevremeni porod. Neplanirana trudnoća/neželjeno dijete. Psihosocijalni indikatori vezani za roditelje Socijalna izolacija porodice. Raniji ili trenutni nadzor roditelja od strane nadležnog centra za socijalni rad. Raniji ili trenutni problemi roditelja sa zakonom. Nezaposlenost roditelja ili finansijske poteškoće u porodici. Samohrano roditeljstvo. Nizak nivo obrazovanja. Život djeteta sa nebiološkim roditeljem. Konzumacija alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci od strane roditelja. Partnersko nasilje/nasilje u porodici. Mentalno zdravlje roditelja (intelektualna onesposobljensot, anksiozni poremećaj, emocionalni poremećaj, poremećaji ličnosti, shizofrenija i drugi psihotični poremećaji). Nisko samopoštovanje roditelja. Loša kontrola impulsa, teškoće u emocionalnoj regulaciji. Nizak nivo znanja o karakteristikama normalnog razvoja djeteta ili nerealna očekivanja od djeteta. Negativna percepcija normalnog razvoja djeteta. Izloženost roditelja zlostavljanju u djetinjstvu (spolnom, tjelesnom, zanemarivanju). Odgojne metode roditelja Roditelji Udaranje djeteta rukom od strane roditelja ili neke druge osobe (po kojem dijelu tijela, koliko često, jesu li udarci za posljedicu imali modricu). Gađanje djeteta nekim predmetom (kojim predmetom, gdje po tijelu, koliko često, jesu li ostale modrice po tijelu). Štipanje, čupanje kose. Druge odgojne metode (time out, stajanje u uglu prostorije, uskraćivanje privilegija, slanje u sobu). Dijete (kratki intervju sa djetetom) Šta se događa kada uradiš nešto loše?

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Kako se mama odnosi prema tebi kada uradiš nešto loše? Kako se tata odnosi prema tebi kada uradiš nešto loše? Je li te nekada neko udario, pogodio nečim, počupao za kosu (čime su te pogodili, u koji dio tijela, koliko često se dogodilo/događa, jesu li nekada ostale modrice od udaraca)? Svjedočenje djeteta nasilju u porodici Dijete (kratki intervju s djetetom) Svjedočenje verbalnom sukobu roditelja. Svjedočenje tjelesnom nasilju nad majkom (udaranje, guranje, gađanje). Svjedočenje tjelesnom nasilju nad ocem (udaranje, guranje, gađanje). Indikatori spolnog zlostavljanja djeteta Roditelji: Sumnja roditelja na spolno zlostavljanje djeteta. Istorija spolnog zlostavljanja djece u porodici majke ili oca. Kontakt djeteta sa osobom koja je osuđena za spolno zlostavljanje djeteta ili adolescenta. Dijete: Dijete izjavljuje da ga je odrasla osoba dodirivala po intimnim dijelovima tijela, stavljala objekte ili svoje dijelove tijela u intimne dijelove tijela djeteta. Intervencija Procjena Stepen trenutne opasnosti za žrtvu. Prisutnost pokazatelja opasnosti. Prikupljanje drugih informacija koje mogu ukazivati na RZN. Prikupljanje informacija iz drugih izvora (članovi porodice, susjedi...). Primjena Obrasca za procjenu rizika od zlostavljanja. Sigurnost – ako se otkriva žrtva RZN putem simptoma i znakova kod djeteta Osjeća li se žrtva sigurno kod kuće; Raspraviti o sigurnosnom planu; Kreirati plan sigurnosti; Provjeriti i revidirati plan sigurnosti pri svakom ponovnom susretu sa žrtvom. Prijedlog pitanja koja se mogu postaviti roditelju (ili osobi u pratnji): Jeste li u neposrednoj opasnosti? Je li Vaš partner trenutno tu u zdravstvenoj ustanovi? Želite li (ili morate li) ići kući sa svojim partnerom? Imate li neko sigurno mjesto gdje možete otići? Je li bilo direktnih prijetnji djeci? Bojite li se da bi Vaš život mogao biti u opasnosti? Je li se nasilje pogoršalo ili postaje li sve ozbiljnije? Događa li se sve učestalije? Je li Vaš partner ikada upotrijebio oružje, alkohol ili droge? Je li Vas ili Vašu djecu partner ikada držao/zadržavao protiv Vaše volje? Jeste li primijetili da li Vas Vaš partner stalno promatra ili slijedi? Je li Vaš partner ikad prijetio da će izvršiti suicid ili da će ubiti Vas i/ili djecu? Potpora - ako se otkriva žrtva RZN putem simptoma i znakova kod djeteta Osigurati privatnost tokom razgovora; Uspostaviti i održavati kontakt očima; Osigurati povjerljivost; Upotreba poticajnih izjava („Nasilje nije Vaša/Tvoja krivica.“ „Zaslužujete/zaslužuješ biti sigurni/an/a i poštovan/a“); Pokazati empatiju („Žao mi je što Vam se ovo dogodilo/što ti se ovo dogodilo.“)...

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Mogućnosti - ako se otkriva žrtva RZN putem simptoma i znakova kod djeteta Raspravite mogućnosti „Ukoliko odlučite napustiti partnera, gdje možete otići? Koja bi bila reakcija Vaše djece ukoliko zatražite razvod braka?“ Potrebno je dati informacije o pravnim sredstvima i resursima u zajednici (npr. skloništa za žene, grupe podrške...). Pružiti informacije o drugim pružateljima usluga (centar za mentalno zdravlje u zajednici, službe za socijalni rad, specijalizirane organizacije civilnog društva). Konsultirati druge službe u okviru Doma zdravlja. Prepoznavanje snage žrtve i dodatno osnaživanje Prepoznati snage roditelja i djeteta žrtve. („Obično je za ljude teško govoriti o nasilju, a Vi ste to učinili.“). Dokumentacija Evidentirati opažanja i podatke prikupljene tokom posjete. Opisati opaženo ponašanje i ozljede koje su prisutne (može se koristiti crtež, mapa tijela, fotografije ukoliko to roditelj dopušta). Evidentirati zdravstvene posljedice. Dokumentirati mentalni status djeteta, procijenjeni stepen opasnosti za roditelja i dijete, plan praćenja roditelja i djeteta, sigurnosni plan. Kontinuitet Pokazati spremnost za nastavak pružanja podrške roditelju i djetetu žrtvi (npr: „Niste sami u ovome.“)... Uputiti roditelja i dijete u druge odgovarajuće službe u DZ, prema potrebama. U slučaju sumnje na nasilje, obaviti pregled djeteta u Službi za zdravstvenu zaštitu djece, a u skladu sa posebnom Procedurom. Ukoliko se primjete znakovi nasilja kod roditelja, ili osobe koja je u pratnji djeteta, uputiti prema Službi porodične/obiteljske medicine, radi daljnjeg postupanja (prepoznavanja i pregleda žrtve).

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

II:- PROCEDURA ZA ADOLESCENTE

Procedura

U svakoj od posjeta osobe/pacijenta, kod kojeg postoji neko od ponašanja, stanja i dijagnoza, koje može ukazivati na rodno zasnovano nasilje provodi se postupak ispitivanja (probir) o iskustvu sa rodno zasnovanim nasiljem (nasiljem u porodici i sl.).

Označiti oznakom „x“ ono što je primjećeno tokom skrininga

Pitanja s kojima se može započeti ispitivanje o iskustvu nasilja mogu biti: „Budući da je nasilje jako učestalo u životima velikog broja ljudi, počela sam sa svim svojim pacijentima razgovarati o njemu.“ „Mnoge moje pacijentice nalaze se u nasilnim vezama, te smo odlučili početi rutinski postavljati pitanja o ovom problemu.“ „Brine me da su simptomi koje Vi imate posljedica nasilnog ponašanja neke osobe koja Vas je pokušala povrijedi.“ „Ne znam je li ovo (ili je ikad bio) problem za Vas, ali mnogi pacijenti koje vidim nalaze se u zlostavljajućim vezama. Neki su previše boje ili im je neugodno početi pričati o tome, pa sam zbog toga ja počela sa svim svojim pacijentima pričati o tome.“ (Na taj se način pacijentica neće osjećati izdvojeno zbog razgovora o ovoj specifičnoj situaciji.) Pitanja koja se odnose na direktan razgovor o nasilju mogu biti: „Jeste li u vezi s osobom koja Vas tjelesno zlostavlja ili Vam prijeti?“ „Je li Vam neko nanio ove ozljede? Je li to Vaš partner? „Je li Vas Vaš partner/bivši partner ikada udario s nečim ili Vas fizički povrijedio?“ „Je li ikad prijetio da će povrijediti Vas ili neku Vama blisku osobu?“ „Imate li osjećaj da Vas Vaš partner kontrolira ili Vas pokušava izolirati od Vaše porodice ili bliskih prijatelja?“ „Jeste li ikada imali strah od svog partnera? Mislite li da ste u opasnosti?“ „Je li za Vas sigurno otići kući?“ U ovisnosti od dobi adolescenta, mogu se postaviti i pitanja: „Je li Vas Vaš partner ikada prisilio na spolni odnos u situaciji kada Vi to niste željeli? „Je li Vaš partner ikad odbio prakticirati siguran spolni odnos?“ „Je li Vam se nešto od prethodno navedenog dogodilo u ranijim vezama?“ Primjeri ponašanja, stanja i simptoma koji mogu izazvati sumnju na RZN: Mentalno zdravlje i suicid Simptomi depresivnog poremećaja. Simptomi anksioznih poremećaja i opsesivno-kompulzivnih poremećaja. Simptomi poremećaja vezanih uz traumu i stresor i disocijativnih poremećaja. Suicidalne misli i/ili ideje, pokušaji suicida, samoozljeđivanje. Sniženo samopoštovanje i samopouzdanje, nepovjerenje u druge ljude, osjećaj odbačenosti, ljutnja. Poremećaji hranjenja i jedenja, poremećaj spavanja, glavobolje.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Zloupotreba alkohola, pušenje, zloupotreba drugih psihoaktivnih supstanci, zloupotreba lijekova za smirenje. Povrede Povrede na licu koju ukazuju na zaštitini položaj tijela (ogrebotine, modrice na unutarnjim dijelovima ruku i nogu). Povrede za koje se ne daje primjereno objašnjenje ili povrede koje se pokušavaju sakriti. Kašnjenje u traženju medicinske pomoći u slučaju povreda. Povrede i modrice različite boje što može ukazivati da se povrede javljaju učestalo kroz vrijeme. Učestale povrede, neko je sklon „čestom slučajnom povređivanju“. Bihevioralni znaci Emocionalna zaravnjenost ili plakanje koje nije očekivano na situaciju ili kontekst. Uplašenost. Zauzimanje odbrambenih stavova bez jasnog razloga, izbjegavanje kontakta očima, neprijateljski stav tijela. Pokorno ponašanje u blizini partnera. Ponašanje partnera (ako se pojavljuje u pratnji adolescenta) Ekstremna i/ili iracionalna ljubomora i/ili posesivnost partnera. Namjera partnera da kontrolira vrijeme koje osoba provodi sa zdravstvenim radnikom. Govorenje u ime partnera/partnerice. Insistiranje partnera da ostane u blizini pacijenta/partnerice, koji oklijeva govoriti pred partnerom. Partner uvijek prisutan tokom posjete. Intervencija Procjena Stepen trenutne opasnosti za žrtvu. Prisutnost pokazatelja opasnosti. Prikupljanje drugih informacija koje mogu ukazivati na RZN. Prikupljanje informacija iz drugih izvora (članovi porodice, susjedi...). Primjena Obrasca za procjenu rizika od zlostavljanja. Sigurnost Osjeća li se žrtva sigurno kod kuće; Raspraviti o sigurnosnom planu; Kreirati plan sigurnosti; Provjeriti i revidirati plan sigurnosti pri svakom ponovnom susretu sa žrtvom. Prijedlog pitanja koja se mogu postaviti žrtvi. Jeste li u neposrednoj opasnosti? Je li Vaš partner, ako ga pacijent ima, trenutno tu u zdravstvenoj ustanovi? Imate li neko sigurno mjesto gdje možete otići? Bojite li se da bi Vaš život mogao biti u opasnosti? Je li se nasilje pogoršalo ili postaje li sve ozbiljnije? Događa li se sve učestalije? Jeste li primijetili da li Vas Vaš partner stalno promatra ili slijedi? Je li Vaš partner ikad prijetio da će izvršiti suicid ili da će Vas ubiti? Potpora Osigurati privatnost tokom razgovora; Uspostaviti i održavati kontakt očima; Osigurati povjerljivost; Upotreba poticajnih izjava („Nasilje nije Vaša krivica.“ „Zaslužujete biti sigurni i poštovani“); Pokazati empatiju („Žao mi je što Vam se ovo dogodilo.“)...

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Mogućnosti Raspravite mogućnosti kako izbjeći daljnje oblike nasilja. Potrebno je dati informacije o pravnim sredstvima i resursima u zajednici (npr. skloništa za žene, grupe podrške...). Pružiti informacije o drugim pružateljima usluga (centar za mentalno zdravlje u zajednici, službe za socijalni rad, specijalizirane organizacije civilnog društva). Konsultirati druge službe u okviru Doma zdravlja. Uputiti porodičnom liječniku. Uputiti pacijenta u druge službe (CMZ, ginekologija...). Prepoznavanje snage žrtve i dodatno osnaživanje Prepoznati snage žrtve. („Obično je za ljude teško govoriti o nasilju, a Vi ste to učinili.“). Dokumentacija Evidentirati opažanja i podatke prikupljene tokom posjete. Opisati opaženo ponašanje i ozljede koje su prisutne (može se koristiti crtež, mapa tijela, fotografije ukoliko to pacijent/adolescent dopušta). Evidentirati zdravstvene posljedice. Dokumentirati mentalni status pacijenta, procijenjeni stepen opasnosti za žrtvu, plan praćenja žrtve, sigurnosni plan. Kontinuitet Pokazati spremnost za nastavak pružanja podrške žrtvi (npr: „Niste sami u ovome.“)... U slučaju sumnje na nasilje, obaviti pregled u Službi za zdravstvenu zaštitu djece i omladine, a u skladu sa posebnom Procedurom. Uputiti pacijenta/adolescenta u druge odgovarajuće službe u DZ, prema potrebama.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Procedura 6.

PROCEDURA SKRININGA RZN U SLUŽBI ZA GINEKOLOGIJU

Kod:

I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I

OPĆA IZJAVA O POLITICI U cilju obezbjeđivanja jedinstvenog standarda u slučajevima prepoznavanja i zbrinjavanja rodno zasnovanoga nasilja (RZN), zaštite prava žrtava i davatelja usluga, bezbjednosti žrtava i davatelja usluga, kao i pružanje pouzdanih i kvalitetnih usluga, u DZ ................... provode se sve potrebne stručne i zakonske radnje, u skladu sa principima dobre kliničke prakse, preporukama međunarodnih rezolucija i konvencija, preporukama i smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, UNFPA, WAVE mreže i Evropskog info centra protiv nasilja, kao i svim zakonskim propisima vezanim za ovu oblast koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine. PODRUČJE PRIMJENE Sve organizacione jedinice DZ ....................... DISTRIBUCIJA I NADZOR

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

REVIZIJA Revizija ove Procedure vrši se svake tri godine, a po potrebi i ranije.

Procedura

Označiti oznakom „x“ ono što je primjećeno tokom skrininga

Pitanja s kojima se može započeti ispitivanje o iskustvu nasilja mogu biti: „Budući da je nasilje jako učestalo u životima velikog broja ljudi, počeli smo sa svim svojim pacijenticama razgovarati o njemu.“ „Mnoge moje pacijentice nalaze se u nasilnim vezama, te smo odlučili početi rutinski postavljati pitanja o ovom problemu.“ „Brine me da su simptomi koje Vi imate posljedica nasilnog ponašanja neke osobe koja Vas je pokušala povrijedi.“ „Ne znam je li ovo (ili je ikad bio) problem za Vas, ali mnoge pacijentice koje vidim nalaze se u zlostavljajućim vezama. Neke su previše boje ili im je neugodno početi pričati o tome, pa sam zbog toga ja počela sa svim svojim pacijenticama pričati o tome.“ (Na taj se način pacijentica neće osjećati izdvojeno zbog razgovora o ovoj specifičnoj situaciji.) Pitanje koje olakšava razgovor u situaciji kada se nasilje ranije dogodilo može biti: “Je li Vas ikada neko u odrasloj dobi prisilio da imate spolni odnos kada Vi to niste željeli?” “Jeste li ikada bili u vezi ili situaciji u kojoj Vas je partner povrijedio, ozlijedio, ne samo tjelesno već i emocionalno?” Pitanja koja se odnose na direktan razgovor o nasilju mogu biti: „Jeste li u vezi s osobom koja Vas tjelesno zlostavlja ili Vam prijeti?“ „Je li Vam neko nanio ove ozljede? Je li to Vaš partner/suprug? „Je li Vas Vaš partner/bivši partner ikada udario s nečim ili Vas fizički povrijedio?“ „Je li ikad prijetio da će povrijediti Vas ili neku Vama blisku osobu?“ „Imate li osjećaj da Vas Vaš partner kontrolira ili Vas pokušava izolirati od Vaše porodice ili bliskih prijatelja?“ „Jeste li ikada imali strah od svojeg partnera? Mislite li da ste u opasnosti?“ „Je li za Vas sigurno otići kući?“ „Je li Vas Vaš partner ikada prisilio na spolni odnos u situaciji kada Vi to niste željeli? Je li Vaš partner ikad odbio prakticirati siguran spolni odnos?“ „Je li Vam se nešto od prethodno navedenog dogodili u ranijim vezama?“ Primjeri ponašanja, stanja i dijagnoza koji mogu izazvati sumnju na RZN:

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Prikupljanje anamnestičkih podataka o znakovima/simptomima rodno zasnovanog nasilja u prošlosti Raniji dolasci na preglede zbog povreda. Povijest zlostavljanja u prošlosti. Ponavljani dolasci na preglede bez objektivnih razloga za njih. Hronična pelvična bol, glavobolje, vaginitisi, sindrom iritabilnog crijeva. Depresija, pokušaji suicida, anksioznost u medicinskoj povijesti osobe, zloupotreba psihoaktivnih supstanci. Prikupljanje anamnestičkih podataka vezanih za trudnoće i s trudnoćom povezana stanja u prošlosti Neplanirana trudnoća ili više neplaniranih trudnoća. Nesretnost zbog ranijih trudnoća. Namjerni prekid/i trudnoće, rizični prekid/i trudnoće (prekid/i u kasnijoj gestaciji), sponatni pobačaj. Komplikacije u trudnoći/ama (krvarenje u trudnoći), prijevremeni porod/i. Ozljede fetusa, niska porođajna težina, intrauterni zastoj rasta, mrtvorođenče. Trudnoća u adolescenciji. Samohrano roditeljstvo. Kašnjenje u traženju liječničke brige tokom trudnoće/izbjegavanje dolaska na dogovorene preglede bez objektivnog objašnjenja. Korištenje psihoaktivnih supstanci tokom trudnoće. Trenutno seksualno i reproduktivno zdravlje Rizično seksualno ponašanje, spolno prenosive bolesti. Bol u zdjelici, neobjašnjiva vaginalna krvarenja, upalne bolesti zdjelice, infekcije urinarnog trakta. Seksualna disfunkcija. Neželjena trudnoća. Nekontrolirana trudnoća, zakašnjela prenatalna skrb. Komplikacije u trudnoći (krvarenje u trudnoći), abdominalna trauma. Nedovoljno dobivanje na težini u trudnoći. Prijevremeni porod. Ozljede fetusa, niska porođajna težina, intrauterni zastoj rasta, mrtvorođenče. Niska porođajna težina djeteta, povrede fetusa, smrt fetusa. Povrede i modrice po tijelu tokom trudnoće. Opažanje povreda na tijelu osobe/žene Povrede na licu koje ukazuju na zaštitini položaj tijela (ogrebotine, modrice na unutarnjim dijelovima ruku i nogu). Povrede po prsima, stomaku, reproduktivnim organima i u predjelu anusa. Povrede za koje se ne daje primjereno objašnjenje ili povrede koje se pokušavaju sakriti. Povrede i modrice različite boje što može ukazivati da se povrede javljaju učestalo kroz vrijeme. Učestale povrede, neko je sklon „čestom slučajnom povređivanju“. Mentalno zdravlje i ponašanje osobe/žene Emocionalna zaravnjenost ili plakanje koje nije očekivano na situaciju ili kontekst. Strah, depresija, anksioznost. Posttraumatski stresni poremećaj, simptomi disocijativnog poremećaja.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Pretjerano prigovaranje/žaljenje, samosažaljevanje. Zauzimanje odbrambenih stavova bez jasnog razloga, izbjegavanje kontakta očima, neprijateljski stav tijela. Pokorno ponašanje u blizini partnera. Ponašanje partnera Ekstremna i/ili iracionalna ljubomora i/ili posesivnost partnera. Namjera partnera da kontrolira vrijeme koje osoba provodi sa liječnikom/ zdravstvenim radnikom. Govorenje u ime partnera/partnerice. Insistiranje partnera da ostane u blizini partnerice, osoba oklijeva govoriti pred partnerom. Partner uvijek prisutan tokom pregleda Praćenje načina na koji žena odgovara na pitanja liječnika. Direktna pitanja žrtvi Jeste li ikada bili emocionalno ili tjelesno zlostavljani od strane Vašeg partnera ili neke druge Vama važne osobe? Jeste li bili udareni, gurnuti ili na neki drugi način tjelesno povrijeđeni od strane Vašeg partnera ili neke druge Vama važne osobe od našeg posljednjeg susreta? Je li Vam neko prijetio da će Vas povrijediti, vikao na Vas, ograničavao Vam finansijska sredstva? Od kada ste doznali da ste trudni jeste li bili udareni, gurnuti ili na neki drugi način tjelesno povrijeđeni od strane Vašeg partnera ili neke druge Vama značajne osobe? Ako DA, od strane koga? Koliko puta? Možete li opisati prirodu povreda? Je li Vam neko u posljednjih godinu dana uradio nešto seksualno što niste željeli? Ako DA, ko? Plašite li se svog partnera ili neke druge osobe? Intervencija Procjena Stepen trenutne opasnosti za žrtvu; Prisutnost pokazatelja opasnosti; Mentalni status žrtve. Sigurnost Osjeća li se osoba/žrtva sigurno kod kuće; Raspraviti o sigurnosnom planu; Kreirati plan sigurnosti; Provjeriti i revidirati plan sigurnosti pri svakom ponovnom susretu sa osobom/žrtvom. Prijedlog pitanja koja se mogu postaviti žrtvi. Jeste li u neposrednoj opasnosti? Je li Vaš partner trenutno tu u zdravstvenoj ustanovi? Želite li (ili morate li) ići kući sa svojim partnerom? Imate li neko sigurno mjesto gdje možete otići? Je li bilo direktnih prijetnji djeci (ako ima djecu)? Bojite li se da bi Vaš život mogao biti u opasnosti? Je li se nasilje pogoršalo ili postaje li sve ozbiljnije? Događa li se sve učestalije? Je li Vaš partner ikada upotrijebio oružje, alkohol ili droge? Je li Vas ili Vašu djecu partner ikada držao/zadržavao protiv Vaše volje? Jeste li primijetili da li Vas Vaš partner stalno promatra ili slijedi? Je li Vaš partner ikad prijetio da će izvršiti suicid ili da će ubiti Vas i/ili djecu?

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Potpora Osigurati privatnost tokom razgovora; Uspostaviti i održavati kontakt očima; Osigurati povjerljivost; Upotreba poticajnih izjava („Nasilje nije Vaša krivica.“ „Zaslužujete biti sigurni i poštovani“); Pokazati empatiju („Žao mi je što Vam se ovo dogodilo.“). Mogućnosti Raspravite mogućnosti „Ukoliko odlučite napustiti partnera, gdje možete otići? Koja bi bila reakcija Vaše djece ukoliko zatražite razvod braka?“Potrebno je dati informacije o pravnim sredstvima i resursima u zajednici (npr. skloništa za žene, grupe podrške...). Pružiti informacije o drugim pružateljima usluga (centar za mentalno zdravlje u zajednici, službe za socijalni rad, specijalizirane organizacije civilnog društva). Konsultirati druge službe u okviru Doma zdravlja. Uputiti pacijenta u druge sužbe (CMZ, ginekologija...). Prepoznavanje snage žrtve i dodatno osnaživanje Prepoznati snage žrtve. „Obično je za ljude teško govoriti o nasilju, a Vi ste to učinili.“. Dokumentacija Voditi zapis u medicinskom kartonu osobe/žrtve. Opisati opaženo ponašanje i ozljede koje su prisutne (može se koristiti crtež, mapa tijela, fotografije ukoliko to pacijent dopušta). Evidentirati zdravstvene posljedice. Dokumentirati mentalni status pacijenta, procijenjeni stepen opasnosti za žrtvu, plan praćenja žrtve, sigurnosni plan. Kontinuitet Pokazati spremnost za nastavak pružanja podrške žrtvi... (npr. „Niste sami u ovome.“). Ponuditi termine za ponovne susrete s ciljem praćenja pacijenta. Provjeriti ograničenja za ponovne susrete i raspraviti ih.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Procedura 7.

PROCEDURA SKRININGA RZN U CENTRU ZA MENTALNO ZDRAVLJE U ZAJEDNICI

Kod:

I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I

OPĆA IZJAVA O POLITICI U cilju obezbjeđivanja jedinstvenog standarda u slučajevima prepoznavanja i zbrinjavanja rodno zasnovanoga nasilja (RZN), zaštite prava žrtava i davatelja usluga, bezbjednosti žrtava i davatelja usluga, kao i pružanje pouzdanih i kvalitetnih usluga, u DZ ................... provode se sve potrebne stručne i zakonske radnje, u skladu sa principima dobre kliničke prakse, preporukama međunarodnih rezolucija i konvencija, preporukama i smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, UNFPA, WAVE mreže i Evropskog info centra protiv nasilja, kao i svim zakonskim propisima vezanim za ovu oblast koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine. PODRUČJE PRIMJENE Sve organizacione jedinice DZ ....................... DISTRIBUCIJA I NADZOR

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

PROCEDURA

Procedura

U svakoj od posjeta pacijentice, kod koje postoji neko od ponašanja, stanja i dijagnoza, koje može ukazivati na rodno zasnovano nasilje provodi se postupak ispitivanja (probir) o iskustvu sa rodno zasnovanim nasiljem (nasiljem u porodici ili od strane trenutnog ili bivšeg partnera, i sl.) Pitanja s kojima se može započeti ispitivanje o iskustvu nasilja mogu biti: „Budući da je nasilje jako učestalo u životima velikog broja ljudi, počela sam sa svim svojim pacijentima razgovarati o njemu.“ „Mnoge moje pacijentice nalaze se u nasilnim vezama, te smo odlučili početi rutinski postavljati pitanja o ovom problemu.“ „Brine me da su simptomi koje Vi imate posljedica nasilnog ponašanja neke osobe koja Vas je pokušala povrijedi.“ „Ne znam je li ovo (ili je ikad bio) problem za Vas, ali mnogi pacijenti koje vidim nalaze se u zlostavljajućim vezama. Neki su previše boje ili im je neugodno početi pričati o tome, pa sam zbog toga ja počela sa svim svojim pacijentima pričati o tome.“ (Na taj se način pacijentica neće osjećati izdvojeno zbog razgovora o ovoj specifičnoj situaciji.) Pitanja koja olakšavaju razgovor u situaciji kada se nasilje ranije dogodilo mogu biti: “Je li Vas ikada neko u odrasloj dobi prisilio da imate spolni odnos kada Vi to niste željeli?” “Jeste li ikada bili u vezi ili situaciji u kojoj Vas je partner povrijedio, ozlijedio, ne samo tjelesno već i emocionalno?” Pitanja koja se odnose na direktan razgovor o nasilju mogu biti: „Jeste li u vezi s osobom koja Vas tjelesno zlostavlja ili Vam prijeti?“ „Je li Vam neko nanio ove ozljede? Je li to Vaš partner/suprug? „Je li Vas Vaš partner/bivši partner ikada udario s nečim ili Vas fizički povrijedio?“ „Je li ikad prijetio da će povrijediti Vas ili neku Vama blisku osobu?“ „Imate li osjećaj da Vas Vaš partner kontrolira ili Vas pokušava izolirati od Vaše porodice ili bliskih prijatelja?“ „Jeste li ikada imali strah od svog partnera? Mislite li da ste u opasnostii?“ „Je li za Vas sigurno otići kući?“ „Je li Vas Vaš partner ikada prisilio na spolni odnos u situaciji kada Vi to niste željeli? Je li Vaš partner ikad odbio prakticirati siguran spolni odnos?“ „Je li Vam se nešto od prethodno navedenog dogodilo u ranijim vezama?“ Primjeri ponašanja, stanja i dijagnoza koji mogu izazvati sumnju na RZN: Mentalno zdravlje i suicid Simptomi depresivnog poremećaja. Simptomi anksioznih poremećaja i opsesivno-kompulzivnih poremećaja. Simptomi poremećaja vezanih uz traumu i stresor i disocijativnih poremećaja. Suicidalne misli i/ili ideje, pokušaji suicida, samoozljeđivanje.

Označiti oznakom „x“ ono što je primjećeno tokom skrininga

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Sniženo samopoštovanje i samopouzdanje, nepovjerenje u druge ljude, osjećaj odbačenosti, ljutnja. Poremećaji hranjenja i jedenja. Poremećaji spavanja-budnosti. Glavobolje. Zloupotreba alkohola, pušenje, zloupotreba drugih psihoaktivnih supstanci, zloupotreba lijekova za smirenje. Rizično seksualno ponašanje. Seksualna disfunkcija. Povrede Povrede na licu i vidljivim dijelovima tijela koju ukazuju na zaštitini položaj tijela. Povrede za koje se ne daje primjereno objašnjenje ili povrede koje se pokušavaju sakriti odjećom ili na neki drugi način. Povrede i modrice na vidljivim dijelovima tijela različite boje što može ukazivati da se povrede javljaju učestalo kroz vrijeme. Učestale povrede, osoba je sklona „čestom slučajnom povređivanju“. Ponavljana i hronična medicinska stanja Glavobolje, astma, gastrointestinalni simptomi, bol u zdjelici, bolovi u leđima. Hronična bol (neobjašnjiva), različiti bolovi čija se etiologija ne može objasniti fiziološkim uzrocima. Hronična medicinska stanja koja nemaju jasnu etiologiju. Bihevioralni znaci Učestale posjete liječniku, iako za to nema potrebe prema simptomatologiji koju osoba navodi. Emocionalna zaravnjenost ili plakanje koje nije očekivano na situaciju ili kontekst. Uplašenost. Zauzimanje obrambenih stavova bez jasnog razloga, izbjegavanje kontakta očima, neprijateljski stav tijela. Pokorno ponašanje u blizini partnera. Odjeća nije primjerena trenutnim vremenskim prilikama (dugi rukavi – ljetni period, šal oko vrata...). Ponašanje partnera Ekstremna i/ili iracionalna ljubomora i/ili posesivnost partnera. Namjera partnera da kontrolira vrijeme koje osoba provodi sa uposlenikom CMZ-a. Govorenje u ime partnera/partnerice. Insistiranje partnera da ostane u blizini partnerice. Osoba oklijeva govoriti pred partnerom. Partner uvijek prisutan tokom procjene i odbija napustiti prostoriju. Intervencija Procjena Stepen trenutne opasnosti za žrtvu. Prisutnost pokazatelja opasnosti. Mentalni status žrtve.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Sigurnost Osjeća li se žrtva sigurno kod kuće. Raspraviti o planu sigurnosti. Kreirati plan sigurnosti. Provjeriti i revidirati plan sigurnosti pri svakom ponovnom susretu sa žrtvom. Prijedlog pitanja koja se mogu postaviti žrtvi. Jeste li u neposrednoj opasnosti? Je li Vaš partner trenutno tu u zdravstvenoj ustanovi? Želite li (ili morate li) ići kući sa svojim partnerom? Imate li neko sigurno mjesto gdje možete otići? Je li bilo direktnih prijetnji djeci (ako ima djecu)? Bojite li se da bi Vaš život mogao biti u opasnosti? Je li se nasilje pogoršalo ili postaje li sve ozbiljnije? Događa li se sve učestalije? Je li Vaš partner ikada upotrijebio oružje, alkohol ili droge? Je li Vas ili Vašu djecu partner ikada držao/zadržavao protiv Vaše volje? Jeste li primijetili da li Vas Vaš partner stalno promatra ili slijedi? Je li Vaš partner ikad prijetio da će izvršiti suicid ili da će ubiti Vas i/ili djecu? Potpora Osigurati privatnost tokom razgovora. Uspostaviti i održavati kontakt očima. Osigurati povjerljivost. Upotreba poticajnih izjava („Nasilje nije Vaša krivica.“ „Zaslužujete biti sigurni i poštovani“). Pokazati empatiju („Žao mi je što Vam se to dogodilo.“). Mogućnosti Raspravite mogućnosti... (npr: „Ukoliko odlučite napustiti partnera, gdje možete otići? Koja bi bila reakcija Vaše djece ukoliko zatražite razvod braka?“) Potrebno je dati informacije o pravnim sredstvima i resursima u zajednici (npr. skloništa za žene, grupe podrške...). Pružiti informacije o drugim pružateljima usluga (službe za socijalni rad, specijalizirane organizacije civilnog društva). Konzultirati druge službe u okviru Doma zdravlja. Uputiti osobu/žrtvu u druge sužbe (porodična medicina, ginekologija...). Prepoznavanje snage žrtve i dodatno osnaživanje Prepoznati snage žrtve. („Obično je za ljude teško govoriti o nasilju, a Vi ste to učinili.“). Dokumentacija Voditi zapis u medicinskom kartonu osobe/žrtve (opis situacije riječima žrtve, demografski podaci o žrtvi, tjelesno i psihološko stanje žrtve u kojem je došla u CMZ, odnos sa počiniteljem nasilja, fotografije ukoliko to žrtva odobrava, medicinska istorija, detaljna lična istorija žrtve, ko je svjedočio nasilju, do sada zatražena pomoć u situacijam zlostavljanja, detalji o policijskim intervencijama, ukoliko ih je bilo..). Dokumentirati mentalni status žrtve, psihoško stanje žrtve, procijenjeni stepen opasnosti za žrtvu, plan praćenja žrtve, sigurnosni plan. Kontinuitet Pokazati spremnost za nastavak pružanja podrške žrtvi (npr: „Niste sami u ovome.“) Ponuditi termine za ponovne susrete s ciljem praćenja žrtve. Provjeriti ograničenja za ponovne susrete i raspraviti ih.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Procedura 8.

PROCEDURA UZIMANJA ANAMNEZE I PREGLED ŽRTVE RZN U SLUŽBI PORODIČNE I OPĆE MEDICINE

Kod:

I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I

OPĆA IZJAVA O POLITICI U cilju obezbjeđivanja jedinstvenog standarda u slučajevima prepoznavanja i zbrinjavanja rodno zasnovanoga nasilja (RZN), zaštite prava žrtava i davatelja usluga, bezbjednosti žrtava i davatelja usluga, kao i pružanje pouzdanih i kvalitetnih usluga, u DZ ................. provode se sve potrebne stručne i zakonske radnje, u skladu sa principima dobre kliničke prakse, preporukama međunarodnih rezolucija i konvencija, preporukama i smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, UNFPA, WAVE mreže i Evropskog info centra protiv nasilja, kao i svim zakonskim propisima vezanim za ovu oblast koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine. PODRUČJE PRIMJENE Sve organizacione jedinice DZ ...................... DISTRIBUCIJA I NADZOR

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

PROCEDURA

Procedura 1. Žrtvi RZN, se uzima anamneza, a prema uputstvima. 2. Zamoliti žrtvu da svojim riječima opiše šta se dogodilo, a to bi trebalo uključiti: ko je bio počinitelj nasilja, detaljan opis nasilnog ponašanja, gdje se dogodilo nasilno ponašanje, trajanje epizode nasilja, informaciju o tome je li korišteno ikakvo oružje (npr. kaiš, kućanski predmeti, nož ili pištolj), je li neko svjedočio nasilju, je li bilo drugih žrtava nasilja (npr. djeca, drugi članovi porodice), datum i vrijeme napada... 3. Ne prekidati priču žrtve bez potrebe. Postavljati pitanja radi pojašnjenja tek nakon što ona završi svoju priču. 4. Obavezno pitati žrtvu želi li da je pregleda žena – doktor medicine (posebno u slučajevima seksualnog nasilja), i to obezbijediti. 5. Napraviti kompletan fizikalni pregled (u slučajevima seksualnog nasilja to uključuje i upućivanje na ginekološki pregled). Visoko preporučeno je da se osigura pratnja žrtvi do nadležne ginekološke službe, i to od strane medicinske sestre Službe opće primarne zdravstvene zaštite. 6. Nakon što se žrtvi objasni šta sve obuhvata liječnički pregled, te da će se pri tome od nje tražiti skidanje odjeće, žrtva se zamoli da skine odjeću kako bi se vidjele skrivene ozljede. 7. Tokom provođenja liječničkog pregleda potrebno je žrtvi pojašnjavati svaku fazu pregleda, šta se obavlja i zašto se obavlja; čime se izbjegava da sam pregled postane još jedno traumatično iskustvo. 8. Napravi se kompletan lege artis fizikalni pregled. 9. Treba koristiti mapu tijela za označavanje mjesta i veličine ozljeda: (Visoko preporučeno!)

Označiti oznakom „x“ ono što je urađeno

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

10. Tokom fizikalnog pregleda potrebno je obavijestiti žrtvu o onome što se namjerava učiniti sljedeće i da se zatraži njeno dopuštenje. 11. Žrtvi treba pružiti priliku da postavlja pitanja. 12. Žrtvu je potrebno upozoriti na situacije tokom pregleda u kojima je nužno da dođe do fizičkog dodira. 13. Žrtva u toku pregleda može odbiti cijeli ili jedan dio fizičkog pregleda, što se mora evidentirati. 14. Razvijanje osjećaja kontrole kod žrtve tokom liječničkog pregleda važno je za oporavak žrtve. 15. Sve nalaze fizikalnog pregleda potrebno je evidentirati u medicinskoj dokumentaciji. 16. Potrebno je evidentirati i emotivne, kognitivne, socijalne, motivacijske i ponašajne simptome. 17. Nakon uzimanja anamneze i provedenoga fizikalnog pregleda, žrtvi se izdaje ljekarski nalaz – izvod iz medicinske dokumentacije, koji sadrži najmanje: rezultate fizikalnog pregleda; nalaze i njihove rezultate; predloženi plan liječenja; upućivanja unutar sistema zdravstvene zaštite; date informacije i preporuke za kontakte sa drugim službama. 18. Ukoliko zdravstveni radnik/saradnik posumnja da se radi o teškom i ozbiljnom slučaju RZN kod pregleda žrtve, dužan je taj slučaj propisno prijaviti nadležnim organima, shodno važećim propisima i Proceduri broj 8. ovog Protokola. 19. Nakon uzimanja anamneze i provedenog fizikalnog pregleda, kontaktirati koordinirajuću služu u DZ za daljnje postupanje sa žrtvom RZN.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Obrazac za procjenu izloženosti nasilnom ponašanju

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Procedura 9.

PROCEDURA PREGLEDA ŽRTVE RZN U SLUČAJEVIMA SEKSUALNOGA NASILJA

Kod:

I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I

OPĆA IZJAVA O POLITICI U cilju obezbjeđivanja jedinstvenog standarda u slučajevima prepoznavanja i zbrinjavanja rodno zasnovanoga nasilja (RZN), zaštite prava žrtava i davatelja usluga, bezbjednosti žrtava i davatelja usluga, kao i pružanje pouzdanih i kvalitetnih usluga, u DZ ................... provode se sve potrebne stručne i zakonske radnje, u skladu sa principima dobre kliničke prakse, preporukama međunarodnih rezolucija i konvencija, preporukama i smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, UNFPA, WAVE mreže i Evropskog info centra protiv nasilja, kao i svim zakonskim propisima vezanim za ovu oblast koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine. PODRUČJE PRIMJENE Sve organizacione jedinice DZ ........................ DISTRIBUCIJA I NADZOR

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

PROCEDURA

Procedura

Označiti oznakom „x“ ono što je urađeno

1. Žrtvi RZN, se uzima anamneza, a prema uputstvima. 2. Zamoliti žrtvu da svojim riječima opiše šta se dogodilo, a to bi trebalo uključiti: ko je počinitelj nasilja, detaljan opis nasilnog ponašanja, gdje se dogodilo, trajanje epizode nasilja, informaciju o tome je li korišteno ikakvo oružje (npr. kaiš, kućanski predmeti, nož ili pištolj), je li neko svjedočio nasilju, je li bilo drugih žrtava nasilja (npr. djeca, drugi članovi porodice...), datum i vrijeme napada... 3. Ne prekidati priču žrtve bez potrebe i postavljati pitanja radi pojašnjenja tek nakon što ona završi svoju priču. 4. Potrebno je voditi računa o slijedećem: • biti temeljit, imajući u vidu da neke žrtve mogu namjerno izbjegavati posebno neugodne detalje napada kao što su npr. pojedinosti o oralnom spolnom kontaktu ili analnoj penetraciji; • ustanoviti vrijeme koje je prošlo od napada i vrstu napada; • ustanoviti rizik od trudnoće; • provjeriti rizik od HIV-a i drugih spolno prenosivih infekcija, kao i stanje mentalnog zdravlja žrtve. Za slučaj potrebe provjeravanja rizika od spolno prenosivih infekcija izdati uputu na testiranje na najbližoj infektivnoj klinici, vodeći računa o očuvanju povjerljivosti. 5. Napraviti kompletan ginekološki pregled. 6. Nakon što se žrtvi objasni kako izgleda pregled, pacijentica se zamoli da skine odjeću kako bi se vidjele skrivene ozljede. 7. Žrtvu treba upoznati sa svakom fazom pregleda ginekologa i pri tome objasniti šta će se raditi, kako će se raditi i zašto se to radi; čime se izbjegava da sam pregled postane još jedno traumatično iskustvo. 8. Pregleda se 11 pretpostavljenih mjesta za nastanak povreda – modrica, ogrebotina, razderotina ili posjekotina, a prema priloženoj mapi tijela: (Visoko preporučeno!)

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

9. Pravi se vanjski pregled genito-analne regije, kao i sve promjene i povrede na bedrima i butinama. 10. Ako je prisutan trag krvi, potrebno je pažljivo uzeti bris kako bi se uspostavilo porijeklo (iz vulve ili iz vagine). 11. Pregled spekulumom omogućava pregled vaginalnih zidova zbog povreda, uključujući ogrebotine, razderotine i modrice. 12. Obavlja se analni pregled. 13. Digitalni rektalni pregledi preporučuje se ako postoji razlog za sumnju da je strani objekt umetnut u analni kanal. 14. Proktoskopiju treba obaviti samo u slučajevima analnog krvarenja, ili teške analne boli nakon napada, ili ako se sumnja na prisustvo stranog tijela u rektumu. 15. Žrtvi treba pružiti priliku da postavlja pitanja. 16. Žrtva u toku pregleda može odbiti cijeli ili jedan dio fizičkog pregleda, što se mora evidentirati. 17. Žrtvi treba osigurati osjećaj kontrole tokom pregleda jer je to važno za njen oporavak. 18. Sve nalaze ginekološkoga pregleda potrebno je evidentirati u medicinskoj dokumentaciji. 19. Ukoliko postoji potreba za forenzičkim pregledom, prikupljanje forenzičkih uzoraka i nalaza trebalo bi da obavi zdravstveni radnik koji je osposobljen za sudsku medicinu ili o tome posjeduje poseban certifikat. 20. Slučaj seksualnog nasilja propisno prijaviti nadležnim organima, direktno i odmah. 21. Ukoliko je žrtva dovedena u pratnji policije – slučaj nasilja je već prijavljen; žrtva se pregleda, po nalogu nadležnih tijela, a zbog sumnje na seksualno nasilje.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Procedura 10.

PROCEDURA PREGLEDA ŽRTVE RZN U CENTRU ZA MENTALNO ZDRAVLJE U ZAJEDNICI 1. OPĆA IZJAVA O POLITICI U cilju obezbjeđivanja jedinstvenog standarda u slučajevima prepoznavanja i zbrinjavanja rodno zasnovanog nasilja (RZN), zaštite prava žrtava i davaoca usluga, bezbjednosti žrtava i davatelja usluga, kao i pružanje pouzdanih i kvalitetnih usluga, u DZ .................. provode se sve potrebne stručne i zakonske radnje, u skladu sa principima dobre kliničke prakse, preporukama međunarodnih rezolucija i konvencija, preporukama i smjernicama SZO, UNFPA, WAVE mreže i Evropskog info centra protiv nasilja, kao i svim pozitivnim zakonskim propisima vezanim za ovu oblast koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine. 2. PODRUČJE PRIMJENE: Sve organizacione jedinice DZ ................. 3. DISTRUBUCIJA I NADZOR: 3.1. Šef službe i odgovorna sestra-tehničar dužni su obezbjediti da se sa ovom Procedurom upoznaju svi uposlenici. 3.2. Ova procedura mora biti dostupna svim uposlenicima. 3.3. Svi uposlenici su odgovorni za primjenu ove Procedure. 3.4. Šef službe i odgovorna sestra – tehničar službe vrše kontinuirani nadzor nad pravilnosti primjene ove Procedure. 3.5. Direktor i glavna medicinska sestra – tehničar ustanove periodično vrši kontrolu primjene ove procedure. 4. PROCEDURA: 4.1 Žrtve RZN sa postojećim dijagnosticiranim mentalnim poremećajima ili mentalnim poremećajima vezanim za aktuelno nasilje ili bez mentalnih poremećaja mogu biti upućene u CMZ iz porodične medicine, hitne medicinske pomoći ili drugih službi doma zdravlja. Izuzetno žrtve mogu zatražiti pomoć i lično, bez upućivanja. 4.2 U pružanju ove vrste zdravstvene zaštite treba slijediti dobru kliničku praksu. 4.3 Potrebno je poštovati privatnost žrtve; u radu sa žrtvama RZN potrebno je poštivati preporuke SZO, te pridržavati se važeće zakonske regulative u BiH i Federaciji BiH. 4.4 Postupak za prijem i postupanje sa žrtvama RZN u CMZ-u: -

Prvi kontakt se uspostavlja sa medicinskom sestrom/tehničarem na kartoteci gdje se procjenjuje stanje žrtve, uzimaju osnovni podaci (sestrinska anamneza ukoliko je moguće), žrtva se upisuje u Registar Nasilje u porodici-zlostavljanje/RZN, a zatim se žrtva upućuje socijalnoj radnici.

Socijalni radnik po prijemu žrtve RZN uzima socijalnu anamnezu, obavlja razgovor, pruža podršku, po potrebi se obavlja kućna posjeta (ulazak u porodicu). Socijalni radnik obavještava nadležni centar za socijalni rad, MUP, ukoliko nasilje nije prijavljeno. Socijalni radnik nastavlja daljnje praćenje i kontrole.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Nakon toga žrtva RZN se upućuje neuropsihijatru/psihijatru koji obavlja psihijatrijski intervju, napravi procjenu, te eventualno, u slučaju potrebe ordinira farmakoterapiju. Ukoliko je potrebno, nastavak kontrola i praćenje žrtve.

Zatim se žrtva RZN upućuje psihologu koji uzima psihološku anamnezu, obavlja klinički intervju i provodi testiranje. Po potrebi, žrtva se uključuje u psihološki tretman.

Ukoliko postoji indikacija, žrtva ili članovi porodice uključuju se na tretman kod ostalih članova tima CMZ-a.

4.5 U slučaju potrebe, tim CMZ-a održava radne sastanke sa CSR (eventualni smještaj u zaštićeni stan ili sigurnu kuću), MUP, tužiteljem i drugim ustanovama. 4.6 Periodično, u pisanoj formi obavještavati direktora ustanove. 5. REVIZIJA Revizija ove procedure vrši se svake tri godine.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Procedura 11.

PROCEDURA VOĐENJA MEDICINSKE DOKUMENTACIJE I EVIDENCIJE O ŽRTVAMA RZN OPĆA IZJAVA O POLITICI U cilju obezbjeđivanja jedinstvenog standarda u slučajevima prepoznavanja i zbrinjavanja rodno zasnovanoga nasilja (RZN), zaštite prava žrtava i davatelja usluga, bezbjednosti žrtava i davatelja usluga, kao i pružanje pouzdanih i kvalitetnih usluga, u DZ ................ provode se sve potrebne stručne i zakonske radnje, u skladu sa principima dobre kliničke prakse, preporukama međunarodnih rezolucija i konvencija, preporukama i smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, UNFPA, WAVE mreže i Evropskog info centra protiv nasilja, kao i svim zakonskim propisima vezanim za ovu oblast koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine. PODRUČJE PRIMJENE Sve organizacione jedinice DZ ............... DISTRIBUCIJA I NADZOR

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

PROCEDURA Procedura 1. Zdravstveni radnici imaju profesionalnu obavezu da evidentiraju pojedinosti o svakoj konsultaciji sa žrtvom RZN. 2. Medicinski zapisi treba da odražavaju ono što je žrtva izjavila, te ono što je vidio i učinio pružatelj zdravstvenih usluga, a potrebno ih je držati u tajnosti shodno propisima o evidencijama u oblasti zdravstva. 3. Dokumentacija o žrtvi RZN i zapis u medicinskoj evidenciji, obavezno sadrži sljedeće: · pristanak na predloženu medicinsku mjeru (usmeni ili pismeni),2 izuzev u slučajevima hitnosti, kada je ozbiljno ugrožen život u zdravlje žrtve, kada se pregledu pristupa odmah, bez odlaganja; · anamnezu (tj. opću zdravstvenu i ginekološku anamnezu – ako je potrebno); · opis nasilnog ponašanja; · rezultate fizikalnog/ginekološkog pregleda; · nalaze i njihove rezultate; · predloženi plan liječenja; · lijekove koji su dati ili propisani; · upućivanja unutar sistema zdravstvene zaštite; · date informacije i preporuke za kontakte sa drugim službama. 4. Zdravstveni radnici i saradnici treba pažljivo da opišu sve utvrđene povrede u procesu pregleda žrtve RZN. 5. Opis treba sadržavati vrstu i broj ozljeda, kao i njihovo mjesto, koristeći mapu tijela. 6. Za dokumentiranje povreda, koristi se standardna metodologija (SZO preporuka): · ogrebotine, · modrice, · razderotine, · rezovi, · ubodne rane, · rane od metka. 7. Evidencija i informacije o žrtvi RZN strogo su povjerljive. Svi pružatelji zdravstvenih usluga imaju profesionalnu, zakonsku i etičku obavezu održavanja i poštivanja povjerljivosti i autonomije žrtve. Evidencije i informacije ne smiju se otkrivati nikome osim u skladu sa zakonom. 2 Napomena: Ulazna tačka u zdravstveni sistem za žrtvu često je služba hitne medicinske pomoći, gdje se sanira hitna povreda, a dalje se žrtva šalje u nadležnu službu porodične medicine, te na daljnje potrebne preglede. Također, ulazna tačka u zdravstvu za žrtvu može biti i služba pedijatrije, radiologije, pulmologije, stomatologije i dr. službe u okviru DZ, ukoliko prepoznaju znakove nasilja. U skladu sa Pravilnikom o obrascu saglasnosti, odnosno pristanka pacijenta na predloženu medinsku mjeru, te obrascu izjave o odbijanju pojedine medicinske mjere („Službene novine Federacije BiH“, broj 95/13). Obuhvatnost obavještavanja cijeni se u svakom posebnom slučaju prema mogućnosti da pacijent nadležnom doktoru medicine/stomatologije može postavljati pitanja nakon ili u toku obavještavanja i na njih dobivati njemu razumljive odgovore. Obavještenje, saglasno citiranom Pravilniku, daje nadležni doktor medicine/stomatologije, u skladu sa propisima o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata u usmenoj ili pismenoj formi. Medicinske mjere za koje obavještenje treba biti u pisanoj formi i njihov sadržaj utvrđuje zdravstvena ustanova, odnosno privatna praksa.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

8. Doktori medicine su obavezni voditi tačnu, iscrpnu i datiranu dokumentaciju o stanju žrtve i njenom liječenju. Također, obavezni su tu dokumentaciju na pismeni zahtjev predati nadležnim policijskim i pravosudnim organima. 9. Za šifriranje se koriste šifre Međunarodne klasifikacije bolesti, povreda i uzroka smrti MKB/ICD, trenutno 10. revizija kao stručni standard (ICD-10) (kategorije T74). Kategorija T74 eksplicitno se odnosi na zlostavljanje i omogućava registraciju slučajeva nasilja u medicinskoj praksi. T74 – sindromi zlostavljanja T74.0 – zapuštanje ili napuštanje T74.1 – tjelesno zlostavljanje Pretučen/a: - sindrom (zlostavljanog) dojenčeta ili djeteta bez posebnih obilježja (BPO) - bračni sindrom BPO T74.2 – spolno zlostavljanje T74.3 – psihičko zlostavljanje T74.8 – ostali sindromi zlostavljanja Mješoviti oblici T74.9 – sindrom zlostavljanja, nespecifičan učinci: - zlostavljanje odraslog BPO - zlostavljanje djeteta BPO.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Procedura 12.

PROCEDURA PRIJAVLJIVANJA ŽRTVE RZN OPĆA IZJAVA O POLITICI U cilju obezbjeđivanja jedinstvenog standarda u slučajevima prepoznavanja i zbrinjavanja rodno zasnovanoga nasilja (RZN), zaštite prava žrtava i davatelja usluga, bezbjednosti žrtava i davatelja usluga, kao i pružanje pouzdanih i kvalitetnih usluga, u DZ ............ provode se sve potrebne stručne i zakonske radnje, u skladu sa principima dobre kliničke prakse, preporukama međunarodnih rezolucija i konvencija, preporukama i smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, UNFPA, WAVE mreže i Evropskog info centra protiv nasilja, kao i svim zakonskim propisima vezanim za ovu oblast koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine. PODRUČJE PRIMJENE Sve organizacione jedinice DZ ................ DISTRIBUCIJA I NADZOR 1. Šefovi OJ dužni su da obezbijede da se sa ovom Procedurom upoznaju svi uposlenici OJ/

DZ.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

PROCEDURA Procedura 1. Nakon uzimanja anamneze i provedenih potrebnih pregleda žrtve RZN, shodno zakonskim propisima, potrebno je prijaviti slučaj nasilja u porodici, a na propisanom obrascu u skladu sa Pravilnikom o načinu provođenja zaštitnih mjera za počinitelje nasilja u porodici koje su u nadležnosti policije („Službene novine Fderacije BIH“, broj: 19/14), što je sastavnio dio ove procedure. 2. Prijavu nasilja u porodici u DZ ................ vrši svaki zdravstveni radnik/saradnik koji posumnja da su počinjena djela RZN u okviru svoga rada sa pacijentima/pacijenticama, a shodno Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici. 3. Prijava se šalje nadležnoj Policijskoj upravi kantonalnog Ministarstva unutrašnjih poslova u skladu sa Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici i Pravilnikom o načinu provođenja zaštitnih mjera za počinioce nasilja u porodici koje su u nadležnosti policije, zatim se dostavlja Službi pravnih, kadrovskih i općih poslova radi arhiviranja. Ova Služba treba da osigura zaštitu podataka, evidencija i knjiga koje se vode o žrtvama RZN, a saglasno uspostavljenim procedurama zaštite na temelju propisa koji uređuju ovu oblast (povjerljivost podataka, uvjeti čuvanja, pristup evidencijama i knjigama, i sl.). U Službi pravnih, kadrovskih i općih poslova, radi arhiviranja dosijei se čuvaju u odgovarajućim registraturnim jedinicama (fasciklama, registratorima, kutijama i sl.) smješteni u odgovarajuće police ili ormare sa podesnim suhim i svijetlim prostorijama, zaštićeni od vlage i drugih oštećenja, shodno Zakonu o arhiviranju. 4. Prijava se podnosi uz detaljan ljekarski nalaz, kao i druge nalaze zdravstvenih radnika i saradnika. 5. U Centru za mentalno zdravlje u zajednici (ili drugoj Službi DZ, po dogovoru u DZ) se vodi Registar slučajeva RZN koji sadrži osnovne informacije: - Osnovne informacije o žrtvi; - Datum incidenta; - Opis incidenta; - Vrsta nasilja; - Prikupljeni nalazi za svaki slučaj nasilja i sumnje na nasilje; - Podaci o počinitelju nasilja; - Daljna upućivanja... 6. Rok i način čuvanja Registra je definiran propisima o evidencijama u oblasti zdravstva. 7. Pristup evidencijama, prijavama i knjigama imaju samo uposlenici, koje je posebno ovlastio direktor DZ, REVIZIJA Revizija ove Procedure vrši se svake tri godine, a po potrebi i ranije.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

II – OBRAZAC PRIJAVE NASILJA U PORODICI

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

PRILOG 2.

BAZA PODATAKA O ORGANIZACIJAMA ZA UPUĆIVANJE Popis mora sadržavati naziv institucije, kontakt osobu, adresu, druge podatke za kontakt, spisak usluga koje pruža. Puni naziv ustanove/organizacije: Akronim ustanove/organizacije: Tip ustanove/organizacije: Adresa: Telefon: Faks: E-mail: Ime direktora: Kontakt osoba: Prikaz ustanove/organizacije (mandat, područje rada): Vrste usluga: Organizacije na koje Vaša organizacija upućuje klijente/pacijente: Vrsta osoblja koje pruža usluge osobama koje su preživjele nasilje: Izvor: adaptirano iz IPPF 2010

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

PRILOG 3.

PREGLED KODOVA – NAČIN KODIRANJA ŽRTAVA RZN U cilju zaštite identiteta žrtve, za službene svrhe, predlaže se kodiranje pacijentica/žrtava RZN. Kodiranje se bazira na alfanumeričkom sistemu –

• • • •

prvi broj se odnosi na općinu iz koje je žrtva narednih osam brojeva veže se za datum javljanja sljedeća četiri broja odnose se na godinu rođenja žrtve posljednja dva slova su inicijali doktora medicine koji je napravio prvi pregled I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I 1 0 6 1 1 2 0 1 6 1 9 6 4 ZM

(1) (8) (4) (2)

Psiholog

Socijalni radnik

Doktor medicine – specijalista ginekolog Doktor medicine

Stručni kolegij

Evaluacija progresa

Ažuriranje vodilje - prijedlog

Ponovni pregled žrtve RZN u centru Doktor medicine za mentalno zdravlje u zajednici Broj novih slučajeva RZN Doktor medicine

Pregled žrtve RZN u centru za mentalno zdravlje u zajednici Procjena socijalnog radnika u centru za mentalno zdravlje u zajednici Procjena psihologa u centru za mentalno zdravlje u zajednici

Prvi pregled žrtve RZN u ginekološkoj službi

Ispunjena check lista i evidentirano u zdravstvenom kartonu Evidencija tretmana

Evidencija distribucije letka/brošure Ispunjena check lista i evidentirano u zdravstvenom kartonu

Postojanje promotivnoga materijala o nasilju

Ispunjena check lista Kontakt sa doktorom medicine i evidentirano u zdravstvenom kartonu Ispunjena check lista i evidentirano u zdravstvenom kartonu Ispunjena check lista i evidentirano u zdravstvenom kartonu Evidentirano savjetovanje u kartonu

Ispunjena check lista i evidentirano u zdravstvenom kartonu

Indikator

Godišnje

Zapisi sa sastanaka

Upućeno od doktora medicine specijaliste psihijatra/neuropsihijatra Žrtva se javila samostalno. Upućeno od doktora medicine Evidencija tretmana specijaliste psihijatra/neuropsihijatra Žrtva se javila samostalno. Kod postavljene indikacije Ispunjena check lista i evidentirano u zdravstvenom kartonu Kod postavljene indikacije Kopije prijava koje su upućene u MUP Ustanovljen Registar žrtava nasilja Tromjesečno Zapisi sa sastanaka

Kod postavljene indikacije

U toku pregleda i kod ponovljenih posjeta pacijentice U toku pregleda i kod ponovljenih posjeta pacijentice

Doktor medicine

Kod postavljene indikacije

Doktor medicine

Ponovni pregled žrtve RZN u općoj PZZ Individualno savjetovanje u općoj PZZ Promotivni materijal u DZ

Kod postavljene indikacije Kod postavljene indikacije

Patronažna sestra

Screening nasilja

Kod postavljene indikacije

Kada

Prvi pregled žrtve RZN u općoj PZZ Doktor medicine

Doktor medicine

Screening nasilja

Kriterij

Mjesečni pregled korištenja ove procedure

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

PRILOG 4. INDIKATORI IZVRŠENJA (PROCES EVALUACIJE)

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

PRILOG 5.

PREPOZNAVANJE I POSTUPANJE SA ŽRTVAMA SEKSUALNOG NASILJA I TORTURE U SUKOBIMA (SNiTS) Standardne operativne procedure za Dom zdravlja

PROCEDURE (1. - 4.) Procedura 1.

PREPOZNAVANJE ŽRTAVA SEKSUALNOG ZLOSTAVLJANJA I TORTURE U SUKOBIMA U SLUŽBI PORODIČNE MEDICINE U slučaju sumnje na SNiTS, doktor medicine (ili medicinska sestra) u Službi porodične i opće medicine popunjava skrining listu za potencijalnu žrtvu, odgovarajuće je šifrira i ulaže u medicinski karton.

Procedura 2.

PREPOZNAVANJE ŽRTAVA SEKSUALNOG ZLOSTAVLJANJA I TORTURE U SUKOBIMA U SLUŽBI ZA GINEKOLOGIJU I AKUŠERSTVO U slučaju sumnje na SNiTS, specijalista ginekologije u Službi za ginekologiju i akušerstvo popunjava skrining listu za potencijalnu žrtvu, odgovarajuće je šifrira i ulaže u medicinski karton žrtve.

Procedura 3.

PREPOZNAVANJE ŽRTAVA SEKSUALNOG ZLOSTAVLJANJA I TORTURE U SUKOBIMA U CENTRU ZA MENTALNO ZDRAVLJE U ZAJEDNICI U slučaju sumnje na SNiTS, uposlenik u Centru za mentalno zdravlje u zajednici (psihijatar, psiholog, socijalni radnik, medicinska sestra) popunjava skrining listu za potencijalnu žrtvu, odgovarajuće je šifrira i ulaže u medicinski karton.

Procedura 4.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

OSNOVNE KARAKTERISTIKE TRAUME SEKSUALNOG NASILJA I TORTURE U SUKOBIMA Definicije: Trauma predstavlja događaj u kojem je osoba svjedok ili sama proživljava strah za vlastiti život i/ili fizičku sigurnost, odnosno za život ili fizičku sigurnost drugih osoba, te doživljava strah, teror ili osjećaj bespomoćnosti. Traumatski doživljaji utiču na promijenjenu percepciju svijeta i on se više ne doživljava kao sigurno mjesto poslije preživljene traume. Smatra se da traumatska iskustva koja uzrokuje čovjek (npr. silovanje, napad i sl.) dovode do težih psiholoških posljedica kod žrtava nego traume koje su posljedica prirodnih katastrofa (npr. zemljotres) (APA Dictionary of psychology, 2006). Traumatska iskustva izazvana nasiljem od strane drugog čovjeka indukuju kod žrtve osjećaj poniženja koji dodatno komplicira traumu. Seksualnim nasiljem u ratu (sukobu) – smatraju se silovanje, seksualno ropstvo, prisilna prostitucija, prisilna trudnoća, prisilna sterilizacija i svaki drugi oblik seksualnog nasilja uporedive težine, što može uključivati i trgovinu ljudima, neprimjerene medicinske istrage i pretrage koje uključuju skidanje cijelog ili dijela donjeg rublja. Seksualno nasilje kao oblik torture – Tortura je definirana kao namjerno nanošenje boli ili patnje, fizičke ili psihičke, osobi koja se nalazi u pritvoru ili pod kontrolom optuženog. Seksualno nasilje koje je nagovorom prouzrokovao državni službenik ili koje se na drugi način može pripisati državi, može predstavljati torturu. Posebne napomene: - Žene i djevojke u konfliktnim i postkonfliktnim oblastima izložene su većem riziku od neželjene trudnoće i spolno prenosivih infekcija, uključujući HIV, kao i teških spolnih i reproduktivnih ozljeda. - Žrtva seksualnog nasilja i torture u sukobima ima pravo na psihosocijalne usluge, a prema stanju potreba u datom trenutku, prema svom mjestu prebavilšta, odnosno boravišta. - Zdravstvene ustanove /službe porodične medicine, centri za mentalno zdravlje u zajednici i dr./, centri za socijalni rad/službe socijalne zaštite, kao i nevladine organizacije imaju obavezu i dužnost pružiti psihosocijalne usluge žrtvama seksualnog nasilja i torture u sukobima, poštujući načela rada s ovom kategorijom žrtava. - Od krucijalne važnosti za unaprjeđenje programa rehabilitacije i resocijalizacije žrtava seksualnog nasilja i torture u sukobima jeste umrežavanje svih ključnih aktera – centara za socijalni rad, centara za mentalno zdravlje u zajednici, nadležnih općinskih službi, nadležnih kantonalnih i entitetskih ministarstava, te brojnih drugih tijela. Umrežavanjem, odnosno koordinacijom postiže se efikasnije provođenje svih praktičnih mjera od strane uključenih institucija i organizacija, a koje su usmjerene na ostvarivanje osnovnih ljudskih prava svih žrtava seksualnog nasilja i torture u sukobima (i žena i muškaraca). Specifičnosti traume seksualnog nasilja i torture u sukobima uključuju: - Proširenje ispoljavanja agresivnosti prema ženama zbog njihove etničke ili socijalne pripadnosti, - Promoviranje seksualne dominantnosti, mržnje i destruktivnosti, - Iskorištavanje žena u situaciji izrazite ranjivosti, s jedne, kao i demoraliziranja muškaraca zbog nemogućnosti pomaganja ženama, s druge strane, - Mijenjanje demografskih karakteristika nekog područja forsirajući neželjene trudnoće (kada je silovanje u pitanju), - Forsiranje napuštanja domova uz „sijanje“ terora, - Zadovoljavanje potrebe za pripadanjem grupi, pri čemu se kroz sam čin silovanja nastoji omogućiti postizanje seksualnog zadovoljstva većeg broja vojnika, - Slabljenje veza među ženama, kao i prema drugim članovima zajednice, - Poražavanje neprijatelja taktikom koja će ostaviti dalekosežne posljedice (Hagen & Yohani, 2010).

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Trauma seksualnog nasilja i torture u sukobima kod žena i muškaraca zahtijeva jedan širok, sveobuhvatan pristup. Trauma seksualnog nasilja i torture u sukobima spada u grupu teških, kompleksnih trauma. Vrlo često se karakterizira kao najtoksičnija trauma koju poznaje ljudsko društvo zbog nekoliko faktora rizika koje nosi sa sobom: - jačina traume, - blizina traume, - percepcija traume, - osjećaji užasa. Seksualno nasilje i tortura u sukobima ostavlja dalekosežne posljedice na samu žrtvu, članove njene porodice i pripadnike njene zajednice. Posljedice za žrtve su: a) Posljedice na tjelesno zdravlje; b) Posljedice na socijalni status; c) Posljedice na mentalno zdravlje. Trauma seksualnog nasilja i torture u sukobima dovodi do remećenja odnosa kroz: - Odbačenost od strane članova porodice, - Rađanje djeteta koje je etiketirano kao dijete loših sjećanja ili produkt silovanja, - Smanjenje roditeljskih vještina, - Izbacivanje sa posla, zbog kognitivnih smetnji, kao i smanjenja sposobnosti nošenja sa pritiscima, - Percepciju da je žrtva seksualnog nasilja i torture u sukobima nesposobna za brak, - Napor od strane žrtve seksualnog nasilja i torture u sukobima da ostane u braku i/ili intimnim vezama, - Stigmu, samostigmu i diskriminaciju, - Tendencu ka socijalnoj alijenaciji žrtve (Josse, 2011; Kelly & sar., 2011). Brojni hronični bolni sindromi i simptomi, posebno kod žena, su najčešće samo korelati duboke i teške patnje žrtve seksualnog nasilja i torture u sukobima. Profesionalci bi, također, morali obraćati pažnju na hronicitet (stalnost) somatskih tegoba koje su jako rezistentne na propisanu terapiju. Simptomi koji se najčešće susreću u radu sa ženama žrtvama seksualnog nasilja i torture u sukobima, a koje je moguće detektirati bez dubljeg odnosa sa žrtvom su: - polimorfne somatske tegobe među kojima dominiraju hronična bol u maloj zdjelici, često stezanje u grudima, prekordijalne palpitacije, glavobolja, vrtoglavica, česte oscilacije u tjelesnoj težini, - nesanica, - noćne more, - pasivnost na svim poljima (nambing), - poremećaj tjelesne sheme, - anhedonija, - paroksizmalni napadi plača, - strah od nepoznatih osoba, - strah od mnogih predmeta i stvari koji imaju simboličku vezu sa traumom, - strah od nekih zvukova, - fizička i psihička izolacija, - česta agresivnost i netrpeljivost prema partneru i djeci, - nedostatak vizije budućnosti i gubitak volje za životom. Nakon uspostavljanja adekvatnog odnosa, žrtve seksualnog nasilja i torture u sukobima mogu iznijeti i podatke o nekim unutrašnjim osjećanjima: - gubitak samopouzdanja,

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

- - - - - - - -

gubitak samopoštovanja, gubitak volje za bilo kojom formom seksualnosti, mržnja prema vlastitom tijelu, jer se u njega projicira krivnja za traumu seksualnog nasilja i torture u sukobima, stalni osjećaj stida i krivnje za sve ono što joj se desilo, strah od bilo koje forme bliskosti, česti repetitivni snovi sa osjećanjem posramljenosti, strah od napuštanja, stalni osjećaj poniženja i bespomoćnosti iz koje joj se nikako ne da izaći.

Pojedini simptomi pružatelje usluga lako mogu odvesti u pogrešnom smjeru, odnosno, u radu sa ovom ciljnom skupinom, neophodno je pažnju obratiti na ispoljavanje odbrambenih mehanizama, koji se javljaju u različitim stadijima razvoja svakog čovjeka, a kao rezultat poteškoća koje ima Ego (Svjesno) da upravlja pritiscima Ida (Nesvjesnog), kao i zahtjevima i zabranama okoline. Najčešći mehanizmi odbrane (prema psihoanalitičkoj praksi) su: 1. Narcističko – psihotične odbrane (projekcija, negiranje, iskrivljavanje), 2. Nezreli mehanizmi odbrane (action – out, blokiranje, hipohondrijaza, pasivno – agresivno ponašanje, regresija, introjekcija, shizoidno fantaziranje, somatizacija), 3. Neurotske odbrane (kontroliranje, premještanje, disocijacija, eksternalizacija, inhibicija, intelektualizacija, izolacija, racionalizacija, reaktivna formacija, potiskivanje, seksualizacija), i 4. Zreli mehanizmi odbrane (altruizam, anticipacija, asketicizam, humor, sublimacija, supresija) (Kaplan & Sadock, 2009). Najčešće korišteni mehanizmi odbrane kod žrtava seksualnog nasilja i torture u sukobima su potiskivanje, spliting, negacija, somatizacija i acting out. Potiskivanje je glavni mehanizam odbrane žrtava i ono zahtijeva ulaganje velike količine mentalne energije kako se potisnuti traumatski sadržaj ne bi vratio u svijest. Somatizacija predstavlja, također, čest mehanizam odbrane žrtava, a to se objašnjava fenomenom tjelesnog sjećanja (ćelije i tkiva pamte traumu). Kod žrtava često se dešava da neka sjećanja mogu biti potisnuta iz straha, krivnje, srama i poniženja. Postoje i druga sjećanja koja su disocirana, odnosno, kako Kolk & Kadish (1987) navode da, osim kada se odnosi na povredu mozga, izgleda da je disocijacija uvijek odgovor na traumatska životna događanja. Rad sa žrtvama seksualnog nasilja i torture se razlikuje od rada sa žrtvama drugih oblika nasilja. Rad sa ovom kategorijom žrtava zahtijeva veoma senzitivan pristup, sa dosta empatije i bez požurivanja – žrtvi se daje vrijeme da izvještava tempom koji želi, vrijeme da inkorporira traumu u vlastito iskustvo, vrijeme da odluči da li će biti svjedok. Kruti protokoli ovdje nemaju mjesta kako prerano otvaranje traume ne bi dovelo do težih posljedica – da žrtva pobjegne, da se više nikada ne javi, da se njeno stanje pogorša, odnosno da se retraumatizira ili dekompenzira. Stoga, potrebno je voditi računa o osobama koje sa žrtvom rade, bilo da se radi o profesionalcima iz oblasti mentalnog zdravlja, uposlenicima institucija iz oblasti zdravstva, socijalne zaštite ili pak nevladinog sektora. Psihosocijalni tretman mogu pružati osobe koje su educirane iz ove oblasti i koje nemaju lično iskustvo neprorađene traume. Pored toga, poželjne karakteristike pružatelja psihosocijalnog tretmana uključuju: - solidan empatijski kapacitet, - solidan kapacitet za preusmjerenu agresivnost žrtava seksualnog nasilja i torture u sukobima, - iskrenost, - kreativnost, - fleksibilnost, - sposobnost dobrog nošenja sa problemima koji mogu iskrsnuti i - sposobnost donošenja najboljih mogućih rješenja za sve probleme koji se pojave u toku tretmana.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

PROCEDURE (1. - 4.) Procedura 1.

PROCEDURA PREPOZNAVANJA SNiTS U SLUŽBI PORODIČNE I OPĆE MEDICINE U slučaju sumnje na SNiTS, doktor medicine (ili medicinska sestra) u Službi porodične i opće medicine popunjava skrining listu za potencijalnu žrtvu, odgovarajuće je šifrira i ulaže u medicinski karton.

Procedura 2.

PROCEDURA PREPOZNAVANJA SNiTS U SLUŽBI ZA GINEKOLOGIJU U slučaju sumnje na SNiTS, specijalista ginekologije u Službi za ginekologiju popunjava skrining listu za potencijalnu žrtvu, odgovarajuće je šifrira i ulaže u medicinski karton žrtve.

Procedura 3.

PROCEDURA PREPOZNAVANJA SNiTS U CENTRU ZA MENTALNO ZDRAVLJE U ZAJEDNICI U slučaju sumnje na SNiTS, uposlenik u Centru za mentalno zdravlje u zajednici (psihijatar, psiholog, socijalni radnik, medicinska sestra) popunjava skrining listu za potencijalnu žrtvu, odgovarajuće je šifrira i ulaže u medicinski karton.

Procedura 4.

PROCEDURA POSTUPANJA SA ŽRTVOM SNiTS U CENTRU ZA MENTALNO ZDRAVLJE U ZAJEDNICI U slučaju SniTS, uposlenik Centra za mentalno zdravlje u zajednici (psihijatar, psiholog, socijalni radnik, medicinska sestra) postupa u skladu sa ovom procedurom. Skraćenice: UNFPA - Populacijski fond Ujedinjenih nacija SNiTS – seksualno nasilje i tortura u sukobima DZ – Dom zdravlja CMZ – Centar za mentalno zdravlje u zajednici OJ – Organizaciona jedinica

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Procedura 1. PROCEDURA PREPOZNAVANJA SNiTS U SLUŽBI PORODIČNE I OPĆE MEDICINE Kod:

I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I

OPĆA IZJAVA O POLITICI U cilju obezbjeđivanja jedinstvenog standarda u slučajevima prepoznavanja i zbrinjavanja žrtava seksualnog nasilja i torture u sukobima (SNiTS), zaštite prava žrtava i davatelja usluga, bezbjednosti žrtava i davatelja usluga, kao i pružanje pouzdanih i kvalitetnih usluga, u DZ ................ provode se sve potrebne stručne radnje, u skladu sa principima dobre kliničke prakse, preporukama međunarodnih rezolucija i konvencija, preporukama i smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, kao i svim zakonskim propisima vezanim za ovu oblast koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine. PODRUČJE PRIMJENE Sve organizacione jedinice DZ ................. DISTRIBUCIJA I NADZOR 1. Šefovi OJ dužni su da obezbijede da se sa ovom Procedurom upoznaju svi uposlenici OJ/DZ. 2. Ova Procedura mora biti postavljena na mjestu dostupnom svim uposlenicima OJ. 3. Za primjenu ove procedure odgovorni su svi uposlenici OJ. Povremenu provjeru pravilnosti primjene ove Procedure vrši šef OJ. Redovnu primjenu pravilnosti ove procedure vrše Koordinator kvaliteta DZ i članovi Komisije za poboljšanje kvalitete i sigurnosti DZ-a. 4. Poštivanje pravilnosti primjene ove Procedure prati Stručni kolegij DZ. REVIZIJA Revizija ove Procedure vrši se svake tri godine, a po potrebi i ranije. PROCEDURA Obzirom da se pristup žrtvi seksualnog nasilja i torture u sukobima ne može unificirati, ova procedura se odnosi na korake koji se primjenjuju tokom više susreta. Stoga, teško je napraviti set pitanja ili aktivnosti pomoću kojih bi se moglo doći do traume seksualnog nasilja i torture u sukobima samo u prvom razgovoru. Dalje, postoje traume i traumatska iskustva koja se ne mogu verbalizirati. U radu sa žrtvama seksualnog nasilja i torture u sukobima potrebno je razvijati nekonvencionalni senzibilitet. A. Ukoliko osoba na kartoteci porodične/obiteljske medicine insistira na spolu ljekara (žensko), to joj je potrebno obezbijediti. Medicinska sestra/tehničar koji rade na prijemu ne trebaju zahtijevati da osoba jasno navede razlog prijema ukoliko ona to uporno odbija, već što hitnije omogućiti termin za pregled. B. Ljekar po prijemu treba identificirati najčešće simptome kod žrtava seksualnog nasilja i torture u sukobima: - Hronična bol u maloj zdjelici, često stezanje u grudima, prekordijalne palpitacije, glavobolja, vrtoglavica, česte oscilacije u tjelesnoj težini, - Smetnje spavanja u vidu otežanog usnivanja, remećenje sna noćnim morama sa sadržajima

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

- - - - - - - - - - - -

traume, nesanica, Poremećaj tjelesne sheme, Pasivnost u gotovo svim poljima (tzv. nambing), Iznenadni napadi plača koji se ne mogu kontrolirati, Strah od nepoznatih osoba, Strah od jakih zvukova, Strah od mnogih predmeta i stvari koji imaju simboličku vezu sa traumom, Sklonost ka povlačenju od ljudi, Česta agresivnost i netrpeljivost prema partneru i djeci (ukoliko ih žrtva ima), Osjećaj usamljenosti, Gubitak povjerenja u ljude, Gubitak volje za životom, Česte pritužbe na fizičko zdravlje, česte posjete ljekarima, otkazivanja termina bez navođenja jasnih razloga.

C. Po ulasku potencijalne žrtve seksualnog nasilja i torture u sukobima potrebno je obratiti pažnju na sljedeće: 1. Prilikom intervjuiranja osobe potrebno je obezbijediti mirnu prostoriju, sa osiguranom privatnošću, bez ometanja drugih lica. 2. Osobi je potrebno dati vrijeme koja ona želi, bez previše prekidanja i pitanja. 3. Uspostaviti i održati kontakt očima. 4. Početak razgovora bi trebalo generalizirati, kako bi se stvorilo povjerenje: a) Ovaj posljednji rat nas je nekako sviju razdvojio, da ne kažem i unazadio. Ispriča se neka priča ili konstrukt koji bi kod žrtve mogli potaći razmišljanje da nikome poslije rata nije onako kako bi trebalo biti, niti onako kako su to ljudi zamišljali. b) Teško je bilo izbjeći sve nevolje tokom rata, ovdje svako ima nekog koga nema. Imate li Vi žrtava u porodici? c) Gdje ste bili tokom rata, u BiH ili izbjeglištvu? d) Nekako od rata ne volim ni uniforme, sada ih skoro svako nosi? Da li možda i Vama smetaju? e) Žrtva se nekada može upitati šta sanja, da ispriča možda svoj san, ali bez sugeriranja na traumatska iskustva. 5. Pratiti reakcije tokom cijelog intervjua i ukoliko žrtva postane vidno uznemirena, predlaže se prekidanje intervjua. 6. Pri svakom intervjuu, neophodno je steći povjerenje osobe upotrebom poticajnih izjava poput: „Žao mi je.“, „Niste sami...“, „Zaslužujete biti sigurni i poštovani.“, „Ono što se desilo sigurno nije Vaša krivica.“. Mimikom lica, stavom tijela i gestikulacijama joj pokazati da joj vjerujemo. Možemo ponoviti ono što nam osoba kaže kao dokaz da je slušamo i razumijemo, ali bez vlastitih interpretacija ili umetanja informacija koje osoba nije pomenula. 7. Ne preporučuje se zapisivanje svega što osoba govori o samom činu seksualnog nasilja i torture, kako ista ne bi stekla dojam da je odmah u fazi istrage i/ili da uposlenik OJ/DZ radi za neku drugu organizaciju/instituciju sa kojima će podijeliti informacije bez pristanka te osobe. 8. Pitanja koja nije preporučljivo postavljati su: - „Ko Vam je to uradio?“, bez da je prethodno osoba stekla povjerenje u uposlenika. Osoba diktira tempo kojim će davati informacije i u tome se ne smije požurivati, s ciljem izbjegavanja retraumatizacije. - Pitanje koja odmah mogu retraumatizirati osobu poput: „Da li Vam se nameću slike užasa koji ste proživjeli?“. - „Šta ste obukli kada se to desilo?“, jer se ovim odgovornost za seksualno nasilje prebacuje na žrtvu, umjesto na počinitelja. Ovim pitanjem se kod osobe može javiti i/ ili pojačati osjećaj krivnje.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

- -

- - - - - - -

„Da li ste možda taj dan pili alkohol?“, pri čemu se opet krivnja za ono što je urađeno žrtvi prebacuje na njeno psihofizičko stanje. „Da li ste nakon seksualnog napada i dalje ostali u kontaktu sa zlostavljačem?“, jer se osoba može zadržati na mjestu obzirom da nije u stanju da isto napusti (logor, zatočeništvo i sl.), osjeća intenzivan strah koji je paraliuje, nije u stanju da najbolje procesuira ono što se desilo, pokušava pronaći opravdanje za počinioca (tzv. Štokholm sindrom). „Da li Vas je mnogo boljelo?“, „Da li ste silovani više puta?“ „Da li ste uživali u tom činu?“, jer se zbog uposlenikove znatiželje osoba može retraumatizirati. „Zbog čega to niste nikome prijavili do sada?“, budući da većina žrtava o istome šuti zbog osjećaja stida i straha od odbacivanja od strane porodice i zajednice, kao i zbog uvjerenja o neefikasnosti sistema zaštite. „Zar ne želite javno da obznanite ko je počinitelj, kako biste i druge mogli upozoriti na njega?“, budući da kažnjavanje počinitelja nije isključivo u rukama žrtve, već prije društva koje bi trebalo biti sigurno mjesto za svoje građane. „Da li ste se pokušali oduprijeti i govorili da to ne želite?“, budući da jedna od reakcija usljed traumatskog iskustva može biti „zaleđenost“. „Da li ste ostali sami sa počiniteljem, da li ste možda mogli nekoga pozvati?“ „Kako to da ne izgledate toliko potrešeni zbog samog događaja?“, obzirom da osobe na traumu mogu reagirati različito. Ukoliko je osoba u braku, ne treba joj postavljati pitanja o seksualnim odnosima sa partnerom, dok ona o tome sama ne počne govoriti.

D. Obzirom na visok stepen suicidalnosti kod žrtava seksualnog nasilja i torture u konfliktima, neophodno je izvršiti procjenu rizika suicidalnosti. - Da li osoba na pregledu verbalizira suicidalne misli i namjeru za počinjenjem suicida? - Da li je osoba imala ranije pokušaje suicida? - Da li je osoba sklona samoozljeđivanju (trenutno ili ranije)? - Da li osoba navodi intenzivan osjećaj beznadežnosti/osjećaj da se ništa ne može promijeniti? - Da li se kod osobe razvio osjećaj odbačenosti od drugih i da li je socijalno alijenirana (povučena od društva)? - Da li osoba ispoljava visok nivo poremećaja mišljenja po formi i/ili sadržaju (halucinacije, deluzije, visok nivo paranoičnosti)? - Da li osoba ispoljava simptome poremećaja vezanih za traumu i stresor (intruzivne misli, sjećanja i snovi; reakcije izbjegavanja podražaja koji podsjećaju na traumu; hiperreaktivnost vegetativnog nervnog sistema (VNS)? - Da li je osoba sklona rizičnim oblicima ponašanja poput zloupotrebe alkohola, povećana konzumacija cigareta, zloupotreba lijekova? - Da li osoba živi sama? - Da li je osoba razvedena/udovica? - Da li je osoba lošeg fizičkog zdravlja? - Da li je osoba nezaposlena/bez primanja? *Obrazac za procjenu rizika suicidalnosti nalazi se u prilogu ove procedure. U slučaju procjene visokog suicidalnog rizika, potrebno je odmah kontaktirati nadležnog psihijatra ili u njegovom odsustvu Službu hitne medicinske pomoći Doma zdravlja i, sukladno operativnim procedurama o dobrovoljnom i/ili prisilnom zadržavanju korisnika usluga mentalnog zdravlja, uputiti osobu na hospitalni tretman. Osoba se treba uputiti na hospitalni tretman ukoliko, zbog trenutnog mentalnog stanja, ozbiljno narušava vlastitu sigurnost, zdravlje i/ili život, kao i sigurnost, zdravlje ili život druge osobe. U slučaju obaveznog i dobrovoljnog zadržavanja, obaveza je imati pisani pristanak osobe i/ili u slučaju da ista ne može dati pristanak, potreban je pristanak njenog staratelja, zakonskog zastupnika, supružnika ili člana porodice koji isti može dati.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

E. S ciljem omogućavanja pružanja adekvatnog tretmana, uposlenik OJ/DZ koji intervjuira osobu bi trebao poznavati dostupne resurse u zajednici (kontakt, referente za određene oblasti, vrstu usluga koje pružaju, način slanja/upućivanja). U slučaju da žrtva želi da se obrati dalje za pomoć, potrebno je sa njom, zajednički, sačiniti pisani pristanak, gdje se navodi dio o tome ko se sve treba kontaktirati i koje informacije se mogu podijeliti, uz zaštitu tajnosti informacija. Preporuka je da se osoba u pratnji medicinske sestre uputi/odvede u druge OJ DZ-a. - -

- - -

Ukoliko intervjuirana osoba želi da ostvari status civilne žrtve rata, potrebno je kontaktirati nadležni Centar za socijalni rad i osobu uputiti u tu službu. U slučaju da osoba želi da svjedoči, šalje se u nadležnu policijsku upravu ili tužilaštvo. Preporuka je da se osoba prije slanja u nadležnu policijsku upravu ili tužilaštvo prvo uputi u nadležni Centar za mentalno zdravlje u zajednici kako bi se psihološki pripremila za proces svjedočenja. U slučaju da DZ nema Centar za mentalno zdravlje, predlaže se da se kontaktira psiholog nadležnog Centra za socijalni rad ili pak najbliži Centar za mentalno zdravlje druge općine/DZ-a. U Centar za mentalno zdravlje u zajednici nadležnog DZ se osoba šalje s ciljem obezbjeđivanja psihloške podrške, a u slučaju potrebe ista se treba obezbijediti i za članove porodice. U slučaju potrebe za dodatnim specijalističkim pregledima, osoba se upućuje nadležnim ordinarijusima. U slučajevima procijenjene potrebe od strane osobe koja je izvršila intervju, osoba sa može uputiti i u druge relevantne institucije/organizacije koje čine mrežu za pružanje podrške žrtvama seksualnog nasilja i torture u sukobima, poštujući pri tome nadležnosti tih institucija/ organizacija (u skladu sa Protokolima o saradnji ukoliko su zaključeni u datoj sredini).

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Obrazac za procjenu rizika suicidalnosti Pitanje Da li osoba na pregledu verbalizira suicidalne misli?

Da li osoba verbalizira namjeru za počinjenjem suicida? Da li je osoba imala ranije pokušaje suicida? Koje metode je koristila? Da li je osoba sklona samoozljeđivanju (trenutno ili ranije)? Da li osoba navodi intenzivan osjećaj beznadežnosti/osjećaj da se ništa ne može promijeniti? Da li se kod osobe razvio osjećaj odbačenosti od drugih i da li je socijalno alijenirana (povučena od društva)? Da li osoba ispoljava visok nivo poremećaja mišljenja po formi i/ili sadržaju (halucinacije, deluzije, visok nivo paranoičnosti)? Da li osoba ispoljava simptome poremećaja vezanih za traumu i stresor (intruzivne misli, sjećanja i snovi; reakcije izbjegavanja podražaja koji podsjećaju na traumu; hiperreaktivnost Vegetativnog nervnog sistema)? Da li je osoba sklona rizičnim oblicima ponašanja poput zloupotrebe alkohola, povećana konzumacija cigareta, zloupotreba lijekova? Da li osoba živi sama? Da li je osoba razvedena/udovica? Da li je osoba lošeg fizičkog zdravlja? Da li je osoba nezaposlena/bez primanja?

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

NAZIV ZDRAVSTVENE USTANOVE Obrazac za davanje pismenog pristanka pacijenta ili člana porodice/zakonskog zastupnika/staratelja na predloženi tretman Ime i prezime pacijenta JMB Adresa prebivališta

Opis predloženog tretmana

Na osnovu informacija dobivenih pismenim i/ili usmenim putem, saglasan/a sam (podvući) da budem uključen/a u predloženi tretman, te da se informacije koje sam iznio/la podijele sa drugim neophodnim stručnjacima/institucijama/organizacijama u cilju kvalitetnog pružanja usluga.

_________________________ Potpis pacijenta U ..................., dana ......../......../....... godine.

_________________________ Potpis stručnog lica

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Procedura 2. PROCEDURA PREPOZNAVANJA SNiTS U SLUŽBI ZA GINEKOLOGIJU Kod:

I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I

OPĆA IZJAVA O POLITICI U cilju obezbjeđivanja jedinstvenog standarda u slučajevima prepoznavanja i zbrinjavanja žrtava seksualnog nasilja i torture u sukobima (SNiTS), zaštite prava žrtava i davatelja usluga, bezbjednosti žrtava i davatelja usluga, kao i pružanje pouzdanih i kvalitetnih usluga, u DZ ................ provode se sve potrebne stručne radnje, u skladu sa principima dobre kliničke prakse, preporukama međunarodnih rezolucija i konvencija, preporukama i smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, kao i svim zakonskim propisima vezanim za ovu oblast koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine. PODRUČJE PRIMJENE Sve organizacione jedinice DZ ................. DISTRIBUCIJA I NADZOR 1. Šefovi OJ dužni su da obezbijede da se sa ovom Procedurom upoznaju svi uposlenici OJ/DZ. 2. Ova Procedura mora biti postavljena na mjestu dostupnom svim uposlenicima OJ. 3. Kontrolu pravilnosti primjene ove Procedure vrši šef OJ. 4. Poštivanje pravilnosti primjene ove Procedure prati Stručni kolegij DZ. REVIZIJA Revizija ove Procedure vrši se svake tri godine, a po potrebi i ranije. PROCEDURA Obzirom da se pristup žrtvi seksualnog nasilja i torture u sukobima ne može unificirati, ova procedura se odnosi na korake koji se primjenjuju tokom više susreta. Stoga, teško je napraviti set pitanja ili aktivnosti pomoću kojih bi se moglo doći do traume seksualnog nasilja i torture u sukobima samo u prvom razgovoru. Dalje, postoje traume i traumatska iskustva koja se ne mogu verbalizirati. U radu sa žrtvama seksualnog nasilja i torture u sukobima potrebno je razvijati nekonvencionalni senzibilitet. A. Voditi računa o posebnim zahtjevima osobe koja dolazi na ginekološki pregled – osoba može insistirati na ljekaru određenog spola (žena), učestalo zakazivati termine na koje ne dolazi. B. Prilikom uspostavljanje inicijalnog kontakta, osoba može navoditi niz somatskih tegoba poput hronične boli u maloj zdjelici, stezanje u grudima, prekordijalne palpitacije, glavobolju, vrtoglavicu, česte oscilacije u tjelesnoj težini. Također, može navoditi da osjeća da „nešto s njom nije u redu“, da često posjećuje ljekare različitih specijalnosti. C. Pacijentici je potrebno objasniti sve detalje vezano za ginekološki pregled: kako se šta radi, zbog čega. Također, potreban je pristanak osobe na pregled, te je upoznati s tim da može odbiti cijeli ili neke dijelove pregleda. D. Zamoliti pacijenticu da skine odjeću i pristupiti kompletnom ginekološkom pregledu.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

E. Prilikom pregleda genito-analne regije, obratiti pažnju na sve promjene i povrede (ožiljci, lomovi, tragovi od metaka, ubodne rane), kao i na vaginalnu fistulu i inkontinenciju. Vrlo često se dešava da se žrtvama seksualnog nasilja i torture u sukobima lome kosti ekstremiteta kako bi se onemogućila mobilnost, kao i da se tupim predmetima udaraju u glavu, te je potrebno obratiti pažnju. Ukoliko osoba ne želi da iznosi detalje, ne potencirati da navede uvjete u kojima su se povrede desile. F. Nakon što osoba navede proživljenu traumu seksulanog nasilja i torture u sukobima uraditi intervju prema smjernicama: 1. Prilikom intervjuiranja osobe potrebno je obezbijediti mirnu prostoriju, sa osiguranom privatnošću, bez ometanja drugih lica. 2. Osobi je potrebno dati vrijeme koja ona želi, bez previše prekidanja i pitanja. 3. Uspostaviti i održati kontakt očima. 4. Početak razgovora bi trebalo generalizirati, kako bi se stvorilo povjerenje: a) Ovaj posljednji rat nas je nekako sviju razdvojio, da ne kažem i unazadio. Ispriča se neka priča ili konstrukt koji bi kod žrtve mogli potaći razmišljanje da nikome poslije rata nije onako kako bi trebalo biti, niti onako kako su to ljudi zamišljali. b) Teško je bilo izbjeći sve nevolje tokom rata, ovdje svako ima nekog koga nema. Imate li Vi žrtava u porodici? c) Gdje ste bili tokom rata, u BiH ili izbjeglištvu? d) Nekako od rata ne volim ni uniforme, sada ih skoro svako nosi. Da li možda i Vama smetaju? e) Žrtva se nekada može upitati šta sanja, da ispriča možda svoj san, ali bez sugeriranja na traumatska iskustva. f) Pratiti reakcije tokom cijelog intervjua i ukoliko žrtva postane vidno uznemirena, predlaže se prekidanje intervjua. 5. Pri svakom intervjuu, neophodno je steći povjerenje osobe upotrebom poticajnih izjava poput: „Žao mi je.“, „Niste sami...“, „Zaslužujete biti sigurni i poštovani.“, „Ono što se desilo sigurno nije Vaša krivica.“. Mimikom lica, stavom tijela i gestikulacijama joj pokazati da joj vjerujemo. Možemo ponoviti ono što nam osoba kaže kao dokaz da je slušamo i razumijemo, ali bez vlastitih interpretacija ili umetanja informacija koje osoba nije pomenula. 6. Pitanja koja nije preporučljivo postavljati su: - „Ko Vam je to uradio?“, bez da je prethodno osoba stekla povjerenje u uposlenika. Osoba diktira tempo kojim će davati informacije i u tome se ne smije požurivati, s ciljem izbjegavanja retraumatizacije. - Pitanja koja odmah mogu retraumatizirati osobu poput: „Da li Vam se nameću slike užasa koji ste proživjeli?“. - „Šta ste obukli kada se to desilo?“, jer se ovim odgovornost za seksualno nasilje prebacuje na žrtvu, umjesto na počinitelja. Ovim pitanjem se kod osobe može javiti i/ili pojačati osjećaj krivnje. - „Da li ste možda taj dan pili alkohol?“, pri čemu se opet krivnja za ono što je urađeno žrtvi prebacuje na njeno psihofizičko stanje. - „Da li ste nakon seksualnog napada i dalje ostali u kontaktu sa zlostavljačem?“, jer se osoba može zadržati na mjestu obzirom da nije u stanju da isto napusti (logor, zatočeništvo i sl.), osjeća intenzivan strah koji je parališe, nije u stanju da najbolje procesuira ono što se desilo, pokušava pronaći opravdanje za počinitelja (tzv. Štokholm sindrom). - „Da li Vas je mnogo boljelo?“, „Da li ste silovani više puta?“ „Da li ste uživali u tom činu?“, jer se zbog uposlenikove znatiželje osoba može retraumatizirati. - „Zbog čega to niste nikome prijavili do sada?“, budući da većina žrtava o istome šuti zbog osjećaja stida i straha od odbacivanja od strane porodice i zajednice, kao i uvjerenja u neefikasnost sistema zaštite. - „Zar ne želite javno da obznanite ko je počinitelj, kako biste i druge mogli upozoriti na 78

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

- - - -

njega?“, budući da kažnjavanje počinitelja nije isključivo u rukama žrtve, već prije društva koje bi trebalo biti sigurno mjesto za svoje građane. „Da li ste se pokušali oduprijeti i govorili da to ne želite?“, budući da jedna od reakcija usljed traumatskog iskustva može biti „zaleđenost“. „Da li ste ostali sami sa počiniteljem, da li ste možda mogli nekoga pozvati?“ „Kako to da ne izgledate toliko potrešeni zbog samog događaja?“, obzirom da osobe na traumu mogu reagirati različito. Ukoliko je osoba u braku, ne treba joj postavljati pitanja o seksualnim odnosima sa partnerom, dok ona o tome sama ne počne govoriti. Vrlo često žrtve seksualnog nasilja i torture u sukobima izvijeste o smanjenoj potrebi za seksualnim odnosima, smanjenoj mogućnosti uživanja, prisustvu gađenja pri samom činu, kao i strah od samog odnosa. Pokušati dobiti što je moguće više informacija o samom činu seksualnog nasilja i torture, ali ne insistirati na istima: a) Vrijeme koje je prošlo od napada, b) Vrsta napada, c) Da li su prilikom napada korišteni predmeti koji stvaraju ožiljke i na kojem dijelu tijela? d) Da li je bilo lomova? e) Da li je žrtva ostala trudna? U slučaju da je urađen abortus, pokušati dobiti što je moguće više informacija o mogućnosti korištenja profilakse, uvjetima u kojima je isti izvršen i sl. (Nekada se dešava da se abortusi rade u izbjegličkim kampovima u nehumanim uvjetima, što dodatno može otežati psihofizičko zdravlje osobe.). f) Ukoliko je osoba ostala trudna, ne postavljati previše pitanja vezano za dijete. Dosta žrtava se, nakon poroda, zbog toga što dijete predstavlja podsjetnik na traumu, odluči na davanje bebe na posvojenje, u dom, ostavi je kod rodbine, u izbjegličkom kampu ili jednostavno napusti. Ginekolog ne bi smio riječima ili stavom pokazati da osuđuje osobu zbog toga što je uradila. g) Provjeriti da li je žrtva testirana na HIV i druge spolno prenosive bolesti.

G. Ukoliko osoba do sada nije bila testirana na spolno prenosive bolesti, predložiti joj tu mogućnost, kao i kontakt osobe/ustanove gdje to može uraditi. Na uputnicu za obavljanje dodatnih pregleda ne stavljati da je osoba žrtva seksualnog nasilja i torture u sukobima bez njenog pristanka. H. U slučaju da osoba navede da joj je potreban nalaz za potrebe svjedočenja pred sudom potrebno je kontaktirati zdravstvenog radnika koji je ovlašten za rad sa forenzičkim pacijentima ili ima potreban certifikat. I. U slučaju da osoba navede da joj je potreban nalaz s ciljem ostvarivanja prava civilne žrtve rata, ona se upućuje u institucije koje su ovlaštene za davanje istog, koje osobu ponovno mogu podvrgnuti ginekološkom pregledu i/ili zatražiti isti od strane ovlaštenog ginekologa. J. Izdati osobi nalaz i mišljenje koje sadrži: - - - - -

Anamnestičke podatke koji su dobiveni, Rezultat ginekološkog pregleda, Rezultate eventualnih nalaza, Predložene dodatne pretrage, Predloženi plan daljeg liječenja i tretmana.

K. Tokom cijelog postupka je potrebno poštivati privatnost i tajnost dobivenih podatka, te u slučaju potrebe sa drugim stručnjacima/institucijama podijeliti samo neophodne informacije uz pristanak osobe. U zdravstveni karton se može uložiti odgovarajuće šifrirana skrining lista samo u slučaju da se osoba s tim slaže.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

NAZIV ZDRAVSTVENE USTANOVE Obrazac za davanje pismenog pristanka pacijenta ili člana porodice/zakonskog zastupnika/staratelja na predloženi tretman Ime i prezime pacijenta JMB Adresa prebivališta

Opis predloženog tretmana

Na osnovu informacija dobivenih pismenim i/ili usmenim putem, saglasan/a sam (podvući) da budem uključen/a u predloženi tretman te da se informacije koje sam iznio/la podijele sa drugim neophodnim stručnjacima/institucijama/organizacijama u cilju kvalitetnog pružanja usluga.

_________________________ Potpis pacijenta U ......................., dana ...... /...... /........... godine.

_________________________ Potpis stručnog lica

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Procedura 3. PROCEDURA PREPOZNAVANJA SNiTS U CENTRU ZA MENTALNO ZDRAVLJE U ZAJEDNICI Kod:

I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I

OPĆA IZJAVA O POLITICI U cilju obezbjeđivanja jedinstvenog standarda u slučajevima prepoznavanja i zbrinjavanja žrtava seksualnog nasilja i torture u sukobima (SNiTS), zaštite prava žrtava i davatelja usluga, bezbjednosti žrtava i davatelja usluga, kao i pružanje pouzdanih i kvalitetnih usluga, u DZ ................ provode se sve potrebne stručne radnje, u skladu sa principima dobre kliničke prakse, preporukama međunarodnih rezolucija i konvencija, preporukama i smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, kao i svim zakonskim propisima vezanim za ovu oblast koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine. PODRUČJE PRIMJENE Sve organizacione jedinice DZ ................. DISTRIBUCIJA I NADZOR 1. Šefovi OJ dužni su da obezbijede da se sa ovom Procedurom upoznaju svi uposlenici OJ/ DZ. 2. Ova Procedura mora biti postavljena na mjestu dostupnom svim uposlenicima OJ. 3. Kontrolu pravilnosti primjene ove Procedure vrši šef OJ. 4. Poštivanje pravilnosti primjene ove Procedure prati Stručni kolegij DZ. REVIZIJA Revizija ove Procedure vrši se svake tri godine, a po potrebi i ranije. PROCEDURA Obzirom da se pristup žrtvi seksualnog nasilja i torture u sukobima ne može unificirati, ova procedura se odnosi na korake koji se primjenjuju tokom više susreta. Stoga, teško je napraviti set pitanja ili aktivnosti pomoću kojih bi se moglo doći do traume seksualnog nasilja i torture u sukobima samo u prvom razgovoru. Dalje, postoje traume i traumatska iskustva koja se ne mogu verbalizirati. U radu sa žrtvama seksualnog nasilja i torture u sukobima potrebno je razvijati nekonvencionalni senzibilitet. A. Po ulasku osobe u prostorije Centra za mentalno zdravlje u zajednici, usmenim ili pismenim putem se isti treba upoznati sa poštivanjem prava na tajnost informacija kod medicinske sestre/ tehničara koji rade na prijemu. B. Klijent se uputi uposleniku sa kojim želi ostvariti kontakt. U slučaju njegovog odsustva, upućuje se šefu službe i/ili uposleniku koji ima slobodan termin (kod hitnog prijema). C. Većina potencijalnih žrtava seksualnog nasilja i torture u sukobima biva upućena od strane uposlenika službe porodične/obiteljske medicine zbog čestih pritužbi na zdravlje, od strane uposlenika Službe hitne medicinske pomoći Doma zdravlja, u sklopu obrade za Institut za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja (IK), u pratnji članova porodice i prijatelja i/ili samostalno.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

D. Po prijemu, klijent se informira o vrstama usluga koje se mogu dobiti u Centru za mentalno zdravlje u zajednici i od njega se traži pisani informirani pristanak (sadrži samo osnovne postupke poput intervjua, konsultacija i sl.). E. Tokom intervjua, vrlo često se dešava da potencijalna žrtva navodi rezigniranost dosadašnjim prijemima u smislu da se do sada više puta obraćala za pomoć, ali da joj se nije pružila adekvatna pomoć, da je uposlenici OJ u kojima je do sada bila ozbiljno ne shvataju. Dalje, obično potencijalne žrtve sa sobom donose obimnu medicinsku dokumentaciju sa rezultatima različitih specijalističkih pretraga, budući da se nije mogao pronaći tačan uzrok njihovih smetnji. F. Najčešće se potencijalne žrtve seksualnog nasilja i torture u sukobima žale na: - Hroničnu bol u maloj zdjelici, često stezanje u grudima, prekordijalne palpitacije, glavobolja, vrtoglavica, česte oscilacije u tjelesnoj težini, - Smetnje spavanja u vidu otežanog usnivanja, remećenje sna noćnim morama sa sadržajima traume, nesanica, - Poremećaj tjelesne sheme, - Pasivnost u gotovo svim poljima (tzv. nambing), - Iznenadni napadi plača koji se ne mogu kontrolirati, - Strah od nepoznatih osoba, - Strah od jakih zvukova, - Strah od mnogih predmeta i stvari koji imaju simboličku vezu sa traumom, - Sklonost ka povlačenju od ljudi, - Česta agresivnost i netrpeljivost prema partneru i djeci (ukoliko ih žrtva ima), - Osjećaj usamljenosti, - Gubitak povjerenja u ljude, - Gubitak volje za životom, - Smetnje pamćenja i koncentracije, - Česte pritužbe na fizičko zdravlje, česte posjete ljekarima, otkazivanja termina bez navođenja jasnih razloga. G. Uposlenik Centra za mentalno zdravlje u zajednici može postaviti pitanja vezana za prenatalni, perinatalni i postnatalni razvoj, školovanje, porodični život, preživljene stresne situacije. Žrtve obično daju tražene informacije do pitanja o stresorima, i tada počnu ili da izbjegavaju odgovor, ili navedu da ne žele o tome da govore. Ne treba po svaku cijenu potencirati na odgovoru. Umjesto toga, potencijalna žrtva se može upitati da navede neke od svojih osobina ili eventualnih promjena koje je primjetila kod sebe, u doživljajima drugih, u kvaliteti i kvantiteti socijalne podrške. Cilj je da žrtva stekne povjerenje i sigurnost, tako da se može zakazati još termina do otkrivanja žrtve. U slučaju da je potreban nalaz za Institut za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja i da je izdavanje istog vremenski ograničeno, u nalazu se navodi da se sa sigurnošću ne može isključiti utjecaj traume i stresora, ali zbog moguće retraumatizacije, nije se primijenio instrumentarij za identifikaciju istih. H. Ukoliko potencijalna žrtva pokaže interes za dalji tok razgovora, predlaže se postupanje po sljedećem: 1. Osobi je potrebno dati vrijeme koja ona želi, bez previše prekidanja i pitanja; 2. Uspostaviti i održati kontakt očima; 3. Početak razgovora bi trebalo generalizirati, kako bi se stvorilo povjerenje: a) Ovaj posljednji rat nas je nekako sviju razdvojio, da ne kažem i unazadio. Ispriča se neka priča ili konstrukt koji bi kod žrtve mogli potaći razmišljanje da nikome poslije rata nije onako kako bi trebalo biti, niti onako kako su to ljudi zamišljali. b) Teško je bilo izbjeći sve nevolje tokom rata, ovdje svako ima nekog koga nema. Imate li Vi žrtava u porodici?

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

5. - - - - -

- - - - - - -

c) Gdje ste bili tokom rata, u BiH ili izbjeglištvu? d) Nekako od rata ne volim ni uniforme, sada ih skoro svako nosi. Da li možda i Vama smetaju? e) Žrtva se nekada može upitati šta sanja, da ispriča možda svoj san, ali bez sugeriranja na traumatska iskustva. f) Pratiti reakcije tokom cijelog intervjua i ukoliko žrtva postane vidno uznemirena, predlaže se prekidanje intervjua. Pri svakom intervjuu, neophodno je steći povjerenje osobe upotrebom poticajnih izjava poput: „Žao mi je.“, „Niste sami...“, „Zaslužujete biti sigurni i poštovani.“, „Ono što se desilo sigurno nije Vaša krivica.“. Mimikom lica, stavom tijela i gestikulacijama joj pokazati da joj vjerujemo. Možemo ponoviti ono što nam osoba kaže kao dokaz da je slušamo i razumijemo, ali bez vlastitih interpretacija ili umetanja informacija koje osoba nije pomenula; Pitanja koja nije preporučljivo postavljati su: „Ko Vam je to uradio?“, bez da je prethodno osoba stekla povjerenje u uposlenika. Osoba diktira tempo kojim će davati informacije i u tome se ne smije požurivati, s ciljem izbjegavanja retraumatizacije. Pitanje koja odmah mogu retraumatizirati osobu poput: „Da li Vam se nameću slike užasa koji ste proživjeli?“. „Šta ste obukli kada se to desilo?“, jer se ovim odgovornost za seksualno nasilje prebacuje na žrtvu, umjesto na počinitelja. Ovim pitanjem se kod osobe može javiti i/ ili pojačati osjećaj krivnje. „Da li ste možda taj dan pili alkohol?“, pri čemu se opet krivnja za ono što je urađeno žrtvi prebacuje na njeno psihofizičko stanje. „Da li ste nakon seksualnog napada i dalje ostali u kontaktu sa zlostavljačem?“, jer se osoba može zadržati na mjestu s obzirom na to da nije u stanju da isto napusti (logor, zatočeništvo i sl.), osjeća intenzivan strah koji je parališe, nije u stanju da najbolje procesuira ono što se desilo, pokušava pronaći opravdanje za počinitelja (tzv. Štokholm sindrom). „Da li Vas je mnogo boljelo?“, „Da li ste silovani više puta?“ „Da li ste uživali u tom činu?“, jer se zbog uposlenikove znatiželje osoba može retraumatizirati. „Zbog čega to niste nikome prijavili do sada?“, budući da većina žrtava o istome šuti zbog osjećaja stida i straha od odbacivanja od strane porodice i zajednice, kao i uvjerenja o neefikasnosti sistema zaštite. „Zar ne želite javno da obznanite ko je počinitelj, kako biste i druge mogli upozoriti na njega?“, budući da kažnjavanje počinitelja nije isključivo u rukama žrtve, već prije društva koje bi trebalo biti sigurno mjesto za svoje građane. „Da li ste se pokušali oduprijeti i govorili da to ne želite?“, budući da jedna od reakcija usljed traumatskog iskustva može biti „zaleđenost“. „Da li ste ostali sami sa počiniteljem, da li ste možda mogla nekoga pozvati?“ „Kako to da ne izgledate toliko potrešeni zbog samog događaja?“, obzirom da osobe na traumu mogu reagirati različito. Ukoliko je osoba u braku, ne treba joj postavljati pitanja o seksualnim odnosima sa partnerom, dok ona o tome sama ne počne govoriti. Vrlo često žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu izvijeste o smanjenoj potrebi za seksualnim odnosima, smanjenoj mogućnosti uživanja, prisustvu gađenja pri samom činu, kao i strah od samog odnosa.

F. S obzirom na visok stepen suicidalnosti kod žrtava seksualnog nasilja i torture u sukobima, neophodno je izvršiti procjenu rizika suicidalnosti. - Da li osoba na pregledu verbalizira suicidalne misli i namjeru za počinjenjem suicida? - Da li je osoba imala ranije pokušaje suicida? - Da li je osoba sklona samoozljeđivanju (trenutno ili ranije)?

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

- - - - - - - - -

Da li osoba navodi intenzivan osjećaj beznadežnosti/osjećaj da se ništa ne može promijeniti? Da li se kod osobe razvio osjećaj odbačenosti od drugih i da li je socijalno alijenirana (povučena od društva)? Da li osoba ispoljava visok nivo poremećaja mišljenja po formi i/ili sadržaju (halucinacije, deluzije, visok nivo paranoičnosti)? Da li osoba ispoljava simptome poremećaja vezanih za traumu i stresor (intruzivne misli, sjećanja i snovi; reakcije izbjegavanja podražaja koji podsjećaju na traumu; hiperreaktivnost Vegetativnog nervnog sistema)? Da li je osoba sklona rizičnim oblicima ponašanja poput zloupotrebe alkohola, povećana konzumacija cigareta, zloupotreba lijekova? Da li osoba živi sama? Da li je osoba razvedena/udovica? Da li je osoba lošeg fizičkog zdravlja? Da li je osoba nezaposlena/bez primanja? *Obrazac za procjenu rizika suicidalnosti nalazi se u prilogu ove procedure.

U slučaju procjene visokog suicidalnog rizika (Obrazac u prilogu), potrebno je postupiti po operativnim procedurama Centra za mentalnog zdravlje u zajednici o zbrinjavanja hitnih psihijatrijskih stanja, dobrovoljnog i/ili prisilnog zadržavanja klijenta. I. S ciljem omogućavanja pružanja adekvatnog tretmana, uposlenik Centra za mentalno zdravlje u zajednici koji intervjuira osobu bi trebao poznavati dostupne resurse u zajednici (kontakt, referente za određene oblasti, vrstu usluga koje pružaju, način slanja/upućivanja). U slučaju da žrtva želi da se obrati dalje za pomoć, potrebno je sa njom, zajednički, napraviti pisani pristanak, gdje se navodi dio o tome ko se sve treba kontaktirati i koje informacije se mogu podijeliti, uz zaštitu tajnosti informacija.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Obrazac za procjenu rizika suicidalnosti Pitanje Da li osoba na pregledu verbalizira suicidalne misli?

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Procedura 4. PROCEDURA POSTUPANJA/TRETMANA SA ŽRTVOM SNiTS U CENTRU ZA MENTALNO ZDRAVLJE U ZAJEDNICI Kod:

I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I

OPĆA IZJAVA O POLITICI U cilju obezbjeđivanja jedinstvenog standarda u slučajevima prepoznavanja i zbrinjavanja žrtava seksualnog nasilja i torture u sukobima (SNiTS), zaštite prava žrtava i davatelja usluga, bezbjednosti žrtava i davatelja usluga, kao i pružanje pouzdanih i kvalitetnih usluga, u DZ ................ provode se sve potrebne stručne radnje, u skladu sa principima dobre kliničke prakse, preporukama međunarodnih rezolucija i konvencija, preporukama i smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, kao i svim zakonskim propisima vezanim za ovu oblast koji su na snazi u Bosni i Hercegovini i Federaciji Bosne i Hercegovine. PODRUČJE PRIMJENE Sve organizacione jedinice DZ ................. DISTRIBUCIJA I NADZOR 1. Šefovi OJ dužni su da obezbijede da se sa ovom Procedurom upoznaju svi uposlenici OJ/DZ. 2. Ova Procedura mora biti postavljena na mjestu dostupnom svim uposlenicima OJ. 3. Kontrolu pravilnosti primjene ove Procedure vrši šef OJ. 4. Poštivanje pravilnosti primjene ove Procedure prati Stručni kolegij DZ. REVIZIJA Revizija ove Procedure vrši se svake tri godine, a po potrebi i ranije. PROCEDURA Psihološka pomoć nakon detekcije simptoma i znakova seksualnog nasilja i torture u sukobima: A. Po ulasku žrtve seksualnog nasilja i torture u sukobima, u pisanoj ili usmenoj formi, informirati je o tome da se unutar Centra za mentalno zdravlje u zajednici poštuju prava korisnika usluga mentalnog zdravlja, a način informiranja prilagoditi mentalnom stanju (intelektualnom i emocionalnom), spolu, sociodemografskim karakteristikama, stepenu obrazovanja, etničkoj i vjerskoj pripadnosti, jeziku. B. Pružiti relevantne informacije o trenutnom psihološkom stanju, o osnovnim karakteristikama mogućih tretmana, mogućim utjecajima istih na psihofizičko stanje osobe, pozitivnim i negativnim efektima farmakoterapije ukoliko se ista planira uključiti, alternativnim procesima – prednosti, nedostaci, resursi za iste. Ove informacije se daju najmanje 24 sata prije uključivanja u bilo koju aktivnost. C. Nakon upoznavanja žrtve seksualnog nasilja i torture u sukobima sa navedenim informacijama,

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

od žrtve se traži pisani informirani pristanak na predložene vidove tretmana. U slučaju da žrtva, zbog trenutnog prisustva značajnih psihičkih smetnji, nije u stanju da samostalno donese odluku ili je osoba kojoj je oduzeta poslovna sposobnost, pristanak se može zatražiti od zakonskog staratelja, drugog srodnika i/ili bračnog druga. Obrazac sadrži osnovne podatke – ime i prezime, JMB, opis predloženog tretmana, po mogućnosti nozološku kategoriju trenutnih psihičkih smetnji (MKB-10 ili DSM-5). Obrazac se arhivira u registar za pisane pristanke na predložene tretmane. U slučaju potrebe, neophodno je evidentirati svaku značajniju promjenu u toku tretmana. Žrtva se upozna da svoj pristanak može povući, da može odbiti neke od predloženih aktivnosti/tretmana, upućivanja i sl. D. Ukoliko uposlenik planira primjenu određenih vrsta psiholoških mjernih instrumenata, treba imati na umu da se isti mogu primijeniti onda kada su za to ispunjeni uvjeti, odnosno kada je osoba u stanju da se isti na njoj primjene. E. U Centru za mentalno zdravlje u zajednici se pružaju psihosocijalni tretman i psihoterapijske tehnike, od strane uposlenika koji su educirani za provođenje ovih tretmana i tehnika i koji nemaju iskustvo vlastite neprorađene traume. 1) Pružanje psihosocijalnog tretmana se odvija u sljedećim fazama: - Identifikacija je neophodna s ciljem uspostavljanja sigurnosti i pravilno izvedena neće dovesti do bijega žrtve. Uposlenik Centra se ne smije ponašati kao istražitelj. U ovoj fazi je potrebno dobiti što više relevantnih podataka o trenutnom stanju žrtve: dominantni simptomi, dominantni odbrambeni mehanizmi, dosadašnja iskustva sa traženjem pomoći, druge anamnestičke podatke koji mogu biti od koristi. - Procjena podrazumijeva kreiranje psihoportreta žrtve i članova njene porodice ili socijalne mreže. Potrebno je ispitati odnose na relaciji žrtva – bračni drug, žrtva – dijete, žrtva – drugi član porodice. Zajedno sa žrtvom na više susreta razmotriti moguće posljedice njenog priznavanja članovima porodice onoga što se desilo. - Intervencija u prvim susretima podrazumijeva individualni rad: a) Razgovor započeti neformalnim informacijama, u fizički odvojenoj prostoriji, sa smanjenim utjecajem drugih senzomotoričkih impulsa. b) Koristiti poticajne izjave poput „Žao mi je“, „Niste sami“ i sl. c) Biti empatičan. d) Priznati žrtvi njenu patnju. e) Ne potencirati na tome da žrtva vlastitu traumu treba podijeliti javno. f) Navesti da cilj psihosocijalnog tretmana nije da žrtva zaboravi ono što joj je dogodilo, već da traumu inkorporira u vlastito iskustvo. g) U slučaju samoinicijativnog prekida psihosocijalnog tretmana, žrtvi je potrebno dati prostor i mogućnost povratka, bez obzira na razlog prekida dolaska. - Dokumentiranje samo onih informacija koje žrtva odobri. Nije preporučljivo zapisivati skoro sve što žrtva kaže pred njom, kako ne bi stekla utisak da je na ispitivanju, a ne na tretmanu. - Ovisno o procijenjenim potrebama žrtve, uz njen pisani pristanak, žrtvu je potrebno uputiti u druge službe doma zdravlja, institucije, organizacije. Sa istima je potrebno razmotriti činjenicu da žrtvu previše ne ispituju o proživljenoj traumi seksualnog nasilja i torture u sukobima, kako ne bi došlo do višestrukih retraumatizacija. Uz pristanak žrtve, pružatelj psihosocijalnog tretmana može kontaktirati potrebne osobe/institucije i sa istima podijeliti najosnovnije informacije. Posebne napomene: a) Ukoliko intervjuirana osoba želi da ostvari status civilne žrtve rata, potrebno je kontaktirati nadležni centar za socijalni rad i osobu uputiti u tu službu kod referenta za obavljanje tih poslova.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

b) U slučaju da osoba želi da svjedoči, šalje se u nadležnu policijsku upravu ili tužilaštvo. Preporuka je da se žrtvi osigura psihološka pomoć prije, tokom i nakon svjedočenja. U slučaju da u okviru nadležnog suda djeluje kabinet za psihološku pomoć svjedocima, tokom svjedočenja žrtva se može obratiti njima. Posebno naglasiti žrtvi da svjedočenje ne predstavlja kraj njenog puta i tretmana i da se u Centar za mentalno zdravlje u zajednici može javiti i nakon toga, kada god osjeti potrebu. c) U slučaju potrebe za dodatnim specijalističkim pregledima, osoba se upućuje nadležnim ordinarijusima. d) Žrtva se može uputiti i drugim organizacijama, nevladinom sektoru s ciljem zadovoljenja drugih potreba. Sve faze dolaska žrtve u Centar, njeno upućivanje u druge službe, vraćanje u Centar je potrebno koordinirati od strane osobe koja je pružatelj psihosocijalnog tretmana.

2) Psihoterapijski tretman može provoditi onaj član tima Centra za mentalno zdravlje u zajednici koji je za to educiran i koji nema neprorađeno iskustvo vlastite traume. F. Bitno je procijeniti rizik od mogućnosti transgeneracijskog prenosa traume, te žrtvu zamoliti za uključivanjem i ostalih članova porodice (ukoliko ih ima). G. U slučaju da je žrtva upućena od strane suda, radi se po principu procedure postupanja sa forenzičkim pacijentima koji su u Centar za mentalno zdravlje u zajednici upućeni s ciljem provođenja dijagnostičkih i drugih intervencija: a) Dostavnica upućena od suda se, preko sekretara Doma zdravlja ili osobe zadužene za prijem pošte u okviru službe, kopira i u knjigu primljene pošte se evidentira identifikacioni broj istog. Neotvorena koverta se dostavlja članu tima na kojeg je dopis naslovljen. Dopis sa podacima o žrtvi i traženim uslugama se arhivira u registar za forenzičke pacijente, zajedno sa ostalom dokumentacijom žrtve od strane osobe koja vodi cijeli postupak. b) U slučaju da nije naveden kontakt žrtve, isti se putem resursa Centra pokušava dobiti (Centar za socijalni rad, služba porodične/obiteljske medicine i dr.), s tim, da se ne navodi tačan razlog traženja kontakta. Ovo je posebno značajno u slučaju da žrtva planira biti zaštićeni svjedok. c) Žrtvu se kontaktira, sa njom se dogovara vrijeme za dolazak, s tim, da je potrebno ispoštovati vrijeme u kojem se može dati povratna informacija sudu. d) Po dolasku u Centar za mentalno zdravlje u zajednici, osoba se u pisanoj ili usmenoj formi informira detaljnije o razlogu dolaska, te se od nje traži pisani informirani pristanak na predloženi tretman/psihološku ili psihijatrijsku eksploraciju, ekspertizu socijalnog radnika ili neki drugi vid pomoći. e) Rad sa žrtvom se prilagođava operativnim procedurama rada Centra za mentalno zdravlje u zajednici, odnosno radi se u skladu sa Zakonom o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata i Zakonom o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama. f) Sva dobivena dokumentacija se pohranjuje u registar za forenzičke pacijente. Prema nadležnom sudu se šalje završni nalaz i mišljenje sa osnovnim zaključcima. U slučaju da se to zatraži, prema sudu se mogu poslati kopije psiholoških testova i/ili drugih nalaza bitnih za dalji proces, a koje je žrtva pristala uraditi.

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

PREGLED KODOVA – NAČIN KODIRANJA ŽRTAVA SNiTS U cilju zaštite identiteta žrtve, za službene svrhe, predlaže se kodiranje pacijentica/žrtava SNiTS. Kodiranje se bazira na alfanumeričkom sistemu – • prvi broj se odnosi na općinu iz koje je žrtva • narednih osam brojeva veže se za datum javljanja • sljedeća četiri broja odnose se na godinu rođenja žrtve • posljednja dva slova su inicijali doktora medicine koji je napravio prvi pregled

(1) (8) (4) (2)

I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I_I 1 0 6 1 1 2 0 1 6 1 9 6 4 ZM

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

BILJEŠKE

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

BILJEŠKE

PROTOKOL O POSTUPANJU SA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

BILJEŠKE

Ensuring reproductive rights for all Adresa: Zmaja od Bosne b.b. 71 000 Sarajevo Bosna i Hercegovina Telefon: +387 33 293 570 Faks: +387 33 552 330 E-mail: bosnia-herzegovina.ofﬁce@unfpa.org Web: ba.unfpa.org twitter.com/unfpabih facebook.com/UNFPABiH