PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FBiH PAKET ZA OBUKU by UNFPAak

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI PAKET ZA OBUKU

FEDERALNO MINISTARSTVO ZDRAVSTVA U SARADNJI SA UNFPA

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI Paket za obuku Prof. dr. Esmina Avdibegović, spec. psihijar Dr. Behzad Hadžić Prim dr. Goran Čerkez Doc. sc. Kristina Sesar, psiholog Elma Hadžić, psiholog Mr. sc. Fatima Bećirović, socijalni radnik Adisa Mehić, dipl. iur i mag. krim. Emira Dizdarević, mag. krim.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

SADRŽAJ

NAMJENA OBUKE 6 CILJEVI OBUKE 7 Znanje 7 Stav 7 Vještine 7

CILJNA GRUPA 9 STRUKTURA MODULA 10 MODUL 1. UVOD 12 MODUL 2. TIMSKI RAD 13

Radni materijal 3.1. 14 Radni materijal 3.2. 15 Radni materijal 3.3. 15 Radni materijal 3.4. 16

MODUL 3. PRAVNI I STRATEŠKI OKVIR U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE 20 Radni materijal 3.1. 21 Radni materijal 3.2. 24 Radni materijal 3.2a. 27 Radni materijal 3.3. 28

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

MODUL 4. PRIMJENJIVOST STANDARDNIH OPERATIVNIH PROCEDURA I VODEĆI PRINCIPI RADA SA ŽRTVAMA 30 Radni materijal 4.1. 32 Radni materijal 4.2. 34 Radni materijal 4.3. 36

MODUL 5. STANJA I PONAŠANJA KOJA MOGU UKAZIVATI NA RODNO ZASNOVANO NASILJE 38 Radni materijal 5.1. 39 Radni materijal 5.2. 40

MODUL 6. PROCJENA I UPRAVLJANE RIZIKOM 43 Radni materijal 6.1. 44 Radni materijal 6.2. 54 Radni materijal 6.3. 56 Radni materijal 6.4. 59 Radni materijal 6.5. 60 Radni materijal 6.6. 61 Radni materijal 6.7. 63

MODUL 7A. PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽENAMA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA 64 Radni materijal 7A.1. 65 Radni materijal 7A.2. 66 Radni materijal 7A.3. 66

MODUL 7B. PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA DJECI SVJEDOCIMA/ ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA 75 Radni materijal 7B.1. 76 Radni materijal 7B.2. 77 Radni materijal 7B.3. 00 Radni materijal 7B.4. 83

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

MODUL 8. KONTAKT DJETETA SA POČINITELJEM NASILJA 86 Radni materijal 8.1. 87

MODUL 9. PSIHOSOCIJALNE USLUGE ZA ŽRTVE SEKSUALNOG NASILJA I TORTURE U ORUŽANIM SUKOBIMA 89 Radni materijal 9.1. 91 Radni materijal 9.2. 95 Radni materijal 9.3. 97 Radni materijal 9.4. 104

PREZENTACIJE 108

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

NAMJENA OBUKE Obuka „Pružanje psihosocijalnih usluga žrtvama rodno zasnovanog nasilja u Federaciji Bosne i Hercegovine“ ima za cilj da promijeni stav prema rodno zasnovanom nasilju, kao i jačanje znanja i vještina socijalnih radnika, zdravstvenih radnika i saradnika, kao i profesionalaca uposlenih u sektoru civilnog društva. Također, obuka ima za cilj dostići ujednačen stepen razumijevanja rodno zasnovanog nasilja u različitim sektorima, koji pružaju usluge žrtvama rodno zasnovanog nasilja. Paket obuke je dodatno sredstvo, alat, koji je jednako pristupačan za korisnike, ali i za provođenje obuke profesionalaca uposlenih u socijalnom i zdravstvenom, te sektoru civilnog društva. Ovaj alat objedinjuje osnovne informacije iz Priručnika „Pružanje psihosocijalnih usluga žrtvama rodno zasnovanog nasilja u Federaciji Bosne i Hercegovine“ (u daljem tekstu: Priručnik), i to kroz devet praktičnih modula obuke. Svaki modul pruža: - -

Sažetak obuke, uključujući i njene ciljeve i ključne poruke; Osvrt na relevantna poglavlja Priručnika koja predavači mogu konsultirati u cilju dobivanja propratnih informacija, kao i druge relevantne dokumente, po potrebi, i PowerPoint prezentacije, materijale i grupne vježbe.

Predavači mogu prilagoditi plan obuke i prijedlog dnevnog reda u skladu s raspoloživim vremenom i konkretnim potrebama za sticanje znanja specifične ciljne grupe.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

CILJEVI OBUKE Opći ciljevi obuke su: - Osigurati temeljito razumijevanje rodno zasnovanog nasilja - Osigurati alate koje je potrebno koristiti kod uključivanja/interakcije sa žrtvama/osobama koje su doživjele rodno zasnovano nasilje - Prakticiranje vještina koje su usmjerene prema žrtvama, u dijelu pružanja psihosocijalnih usluga - Izgradnja pristupa i ponašanja među pružateljima psihosocijalnih usluga koje su usmjerene prema žrtvama - Osnaživanje timskoga rada i multisektorske saradnje u cilju zaštite, pomoći i njege žrtve rodno zasnovanog nasilja Nakon obuke, od učesnika se očekuje da budu u mogućnosti praktično primijeniti stečena znanja i vještine i da imaju razvijen senzibilitet za potrebe i prava žrtava/osoba koje su doživjele rodno zasnovano nasilje, a sa kojima se oni susreću u svom radu.

Znanje Svi polaznici će: − Pokazati sveobuhvatno razumijevanje psihosocijalnih usluga, koje predstavlja suštinsku komponentu koordiniranog multisektorskog odgovora na rodno zasnovano nasilje (u daljnjem tekstu: RZN). − Razumjeti uloge pojedinačnih sektora, kao i timsko međusektorsko djelovanje u pružanju psihosocijalnih usluga žrtvama RZN. − Imati osnovno razumijevanje obaveza država prema međunarodnim zakonima i zakonskim okvirom u Federaciji Bosne i Hercegovine. − Razumjeti primjenjivost standardnih operativnih procedura, koje reguliraju rutinske aktivnosti korak po korak, uloge i odgovornosti koje su zadatak stručnih radnika svake službe koja pruža psihosocijalne usluge žrtvama RZN.

− Razumjeti važnost vodećih načela rada sa žrtvama/osobama koje su doživjele RZN. − Identificirati stanja i ponašanja koja mogu ukazivati na RZN, uključujući razumjevanje uzroka nasilja. − Identificirati posljedice RZN po žrtvu, njenu djecu, porodicu i zajednicu. − Razumjeti važnost procjene rizika i planiranja sigurnosti. − Identificirati korake u pružanju psihosocijalnih usluga žrtvama RZN i razumjeti obuhvat i prirodu tih usluga (pružanje psihosocijalnih usluga i procedure). Također, razumjeti pružanje psihosocijalnih usluga za djecu, koja su posredno ili neposredno žrtve RZN. − Razumjeti sve faze u postupku pružanja psihosocijalnih usluga žrtvama RZN, i to: identifikaciju; procjenu; intervenciju; dokumentiranje; upućivanje i koordiniranje vođenja slučaja. − Identificirati različite uloge i odgovornosti i drugih stručnjaka za podršku žrtvama RZN (policija, tužiteljstvo, obrazovanje, vjerske zajednice i sl.) − Razumjeti osnova pravila uspostavljanja kontakta djeteta sa počiniteljem RZN.

Stav Nakon obuke, polaznici će: - Demonstrirati senzibilitet u svom odnosu prema žrtvama RZN. - Biti u stanju stvoriti prijateljsko i povjerljivo okruženje, saslušati žrtve RZN i pružati potvrdne, ohrabrujuće poruke. - Izražavati nultu toleranciju prema RZN. - Svojim ponašenjem osnaživati povjerenje žrtve RZN prema institucionalnim i vaninstitucionalnim programima pomoći, podrške i zaštite žrtve RZN, njene djece, porodice ili zajednice.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Vještine Polaznici obuke će biti u mogućnosti: - Prepoznati simptome rodno zasnovanog nasilja. - Demonstrirati senzibilizirani stav prema žrtvi RZN i primjeniti vještine koje su usmjerene na pružanje pomoći, podrške i zaštite žrtvi, u potpunosti osiguravajući sigurnost i povjerljivost žrtava i osoba koje su doživjele RZN, poštujući njihove želje, potrebe i kapacitete, dostojanstveno postupanje prema žrtvama, zauzimanje ohrabrujućeg stava, te pružanje informacija, njege i zaštite, kao i osiguravanje daljnjeg upućivanja i pratnje. - Tražiti saglasnost žrtve/osobe RZN za sve stručne radnje koje se obavljaju u cilju pomoći, podrške i zaštite žrtve . - Primjeniti standardne operativne procedure kod pružanja psihosocijalnih usluga. - Primjeniti sve faze u postupku pružanja psihosocijalnih usluga žrtvama RZN. - Prikupiti i dokumentirati potrebne informacije. - Razmatrati i obavijestiti žrtve/osobe koje su doživjele RZN o dostupnim uslugama primarno u socijalnom i zdravstvenom sektoru, a potom i u drugim sektorima, poštujući njihovo pravo na izbor. - Osigurati visoki stepen saradnje socijalnog i zdravstvenog sektora u pružanju psihosocijalnih usluga žrtvama RZN. - Osigurati upućivanje žrtve drugim pružateljima usluga, kada je to potrebno. - Procijeniti rizik, te pomoći žrtvama RZN u planiranju njihove sigurnosti.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

CILJNA GRUPA

Paket obuke ima za cilj pružiti razumjevanje rodno zasnovananog nasilja, njegovih uzroka i posljedica, te ojačati odgovor socijalnog, zdravstvenog i sektora civilnog društva na prava i potrebe žrtava RZN, u dijelu psihosocijalnih usluga, kao i njihovu međusobnu saradnju. Paket za obuku usmjeren je na profesionalce koji su prošli obuku manjeg opsega, odnosno osnovnu obuku iz oblasti postupanja sa žrtvama RZN.

varajuća obuka uposlenih i razvoj radne snage (stručnih kompetencija), praćenje i procjena, te sistem koordinacije i odgovornosti. Stoga se ovaj Paket obuke fokusira na profesionalce iz ključnih sektora koji pružaju psihosocijalne usluge žrtvama RZN, kako bi se na adekvatan način odgovorilo na prava i potrebe žrtava.

Ciljna grupa za obuku su profesionalci koji su u neposrednom kontaktu sa žrtvama/osobama koje su doživjele RZN: - socijalni radnici uposleni u centrima za socijalni rad/službama socijalne zaštite; - zdravstveni radnici i saradnici uposleni u domovima zdravlja. Profili zdravstvenih radnika i saradnika koji su neophodni u pružanju usluga žrtvama/osobama koje su doživjele RZN su: • Doktori medicine – specijalisti porodične/obiteljske medicin • Doktori medicine – specijalisti hitne medicinske pomoći • Doktori medicine – specijalisti psihijatri/psiholozi • Doktori medicine – specijalisti ginekologije i akušerstva • Medicinske sestre-tehničari – patronažne sestre • Psiholozi uposleni u centrima za mentalno zdravlje u zajednici • Socijalni radnici uposleni u centrima za mentalno zdravlje u zajednici - socijalni radnici, psiholozi i medicinske sestre uposlene u sektoru civilnog društva (nevladine organizacije specijalizirane za pružanje podrške žrtvama RZN) Pružanje osnovnih psihosocijalnih usluga žrtvama RZN neophodno je podržati uspostavljanjem slijedećih funkcionalnih temeljnih elemenata: informirani pristanak i povjerljivost, dostupnost, upućivanje, procjena i upravljanje rizikom, odgo-

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

STRUKTURA MODULA

Moduli obuke su grupirani u dva segmenta: Dio 1. Opće informacije, koji sadrži: - Uvod, obrazloženje svrhe i ciljeva obuke i Priručnika „Pružanje psihosocijalnih usluga žrtvama rodno zasnovanog nasilja u Federaciji Bosne i Hercegovine“; - Timski rad, razbijanje tabua u pogledu načela kompetitivnosti između pojedinih stručnih grupa (profesija), i - Pravni i strateški okvir u Federaciji Bosne i Hercegovine (regulacija pitanja od značaja za rodno zasnovano nasilje). Dio 2. Posebni dio, koji se bavi posebnim, stručnim aspektima koji se odnose na pružanje psihosocijalnih usluga žrtvama RZN. Dio 2. sadrži: - Primjenjivost standardnih operativnih procedura i vodeća načela rada sa žrtvama; - Stanja i ponašanja koja mogu ukazivati na RZN;

- -

Procjenu i upravljanje rizikom; Pružanje psihosocijalnih usluga – procedure (žene i djeca); Kontakt djece sa počiniteljima nasilja Psihosocijalne usluge za žrtve seksualnog nasilja i torture u oružanom sukobu.

Paket obuke predlaže plan i program obuke koji se sastoji od devet modula za obuku, u trajanju od dan i po. Za svaki dan se računa oko 6-6,5 sati obuke, uz 1 sat pauze za ručak i dvije pauze za kafu od po 15 minuta (predavač može prilagoditi ovo vrijeme). Ovaj sažetak daje osnovnu strukturu za obuku, koju predavač može prilagoditi, na primjer dodavanjem vježbi za podizanje energije/aktivatora (eng.energizer) i vježbi za probijanje leda (eng. ice-breaker) i sl.

9:00

9:30

Registracija učesnika

9:30

10:15

Modul 1. Uvod, svrha i ciljevi edukacije Dobrodošlica i uvod predavača Predstavljanje učesnika i očekivanja Predstavljanje obuke: namjena i ciljevi, dnevni red, teme, raspored

10:15

10:45

Modul 2. Timski rad

10:45

11:00

Pauza za kafu

11:00

11:30

Modul 3. Pravni i strateški okvir u Federaciji BiH

11:30

12:00

Modul 4. Primjenjivost standardnih operativnih procedura i vodeća načela rada sa žrtvama

12:00

12:30

Modul 5. Stanja i ponašanja koja mogu ukazivati na RZN

- -

dan

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

12:30

12:45

Pauza za kafu

12:45

13:30

Modul 6. Procjena i upravljanje rizikom

13:30

14:30

Ručak

14:30

16:00

Modul 7. Pružanje psihosocijalnih usluga – procedure (I dio) Modul 7a. Postupanje sa ženama žrtvama RZN

16:00

16:15

Pauza za kafu

16:15

17:45

Modul 7 . Pružanje psihosocijalnih usluga – procedure (II dio) Modul 7a. Postupanje sa ženama žrtvama RZN

9:00

10:30

Modul 7. Pružanje psihosocijalnih usluga – procedure (I dio) Modul 7b. Postupanje sa djecom žrtava RZN

10:30

12:00

Modul 7. Pružanje psihosocijalnih usluga – procedure (I dio) Modul 7b. Postupanje sa djecom žrtava RZN

12:00

12:30

Pauza za kafu

12:30

13:15

Modul 8. Kontakt djece sa počiniteljima nasilja

13:15

14:15

Modul 9. Psihosocijalne usluge za žrtve seksualnog nasilja i torture u sukobu

14:15

15:00

Ručak

15:00

16:30

Modul 9. Psihosocijalne usluge za žrtve seksualnog nasilja i torture u sukobu

16:30

17:30

Evaluacija i završetak

dan

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

MODUL 1. UVOD Pregled modula Trajanje modula

45 minuta

Cilj modula

• Objasniti polaznicima perspektive obuke (ciljeve, module/pokrivene teme) • Omogućiti grupi da upoznaju jedni druge i da izgrade ozračje povjerenja • „Probiti led“ dajući svakom učesniku priliku da govori pred grupom u neformalnom okruženju

Glavni elementi modula i metodologija

• Dobrodošlica i uvod predavača • Predstavljanje učesnika (Grupna vježba 1: Predstavljanje partnera) • Očekivanja učesnika • Predstavljanje obuke: namjena i ciljevi, dnevni red, teme koje obrađuje, raspored

Napomene za predavače

Predavač bi trebao/la prilagoditi PPT za ovaj modul u skladu s raspoloživim vremenom za obuku i predmetnim modulom. Vježba: Predstavljanje partnera (30 minuta) Pitajte grupu da se skupe u parovima po dvoje i da pitaju partnera za njegovo/ njeno ime, trenutno zanimanje i radno mjesto i profesionalno iskustvo. Ovisno o situaciji možda možete dodati jedno pitanje pitajući za neke lične podatke, poput koje je njegovo/njeno omiljeno jelo, posljednji film koji su pogledali, ili pridjev koji počinje s prvim slovom imena osobe koji ga/nju najbolje opisuje (kao što je za Vesnu – v. „vrijedna“ na primjer, ili za Selmu – s. „strpljiva“ i sl.). Zatim se polaznici okupljaju u grupi, a potom svaki učesnik predstavlja partnera.

Materijali za sesiju obuke

Prezentacija: Prezentacija u Power Pointu - Modul 1

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

MODUL 2. TIMSKI RAD Pregled modula Trajanje modula

60 minuta

Cilj modula

• • • •

Ključne poruke

− − − − − − − − −

Literatura

Upoznati se sa značajem uvođenja i prakticiranja timskog rada u radu sa žrtvama RZN. Upoznati se sa vrstama timskog rada, sa posebnim osvrtom na timski rad u pomagačkim profesijama. Upoznati se sa stilovima rukovođenja. Upoznati se sa karakteristikama efektivnog timskog rada, prednostima i nedostacima istog. Upoznavanje definicije timskog rada. Upoznavanje stilova rukovođenja. Upoznavanje osnovnih karakteristika efektivnog timskog rada. Upoznavanje sa osnovnim preprekama u timskom radu. Upoznavanje sa specifičnostima timskog rada u radu za žrtvama rodno zasnovanog nasilja. Upoznavanje sa osnovnim preporukama za multidisciplinarne timove u radu sa žrtvama rodno zasnovanog nasilja. Prepoznavanje prednosti i nedostataka individualnog i timskog rada u radu sa žrtvama rodno zasnovanog nasilja. Prepoznavanje vlastitih motiva i ograničenja za timski rad. Podijeliti svakom učesniku/učesnici edukacije radni list koji sadrži dvije tabele, a unutar kojih svako za sebe, navodi prednosti i nedostatke individualnog i timskog rada. (Vrijeme predviđeno za ovu aktivnost je pet minuta). Nakon toga, dobrovoljci iznose svoja mišljenja i stavove.

Ajduković, D. i Ajduković,M., Nasilje u obitelji: što zdravstveni djelatnici mogu učiniti, Medicina fluminensis, Zagreb, 2010 • Ajduković, D. i Galić,N., Priručnik za obuku za psihosocijalni tretman počinitelja rodno zasnovanog nasilja u porodici, Populacijski fond ujedinjenih nacija • Ajduković, D., Löw, A. i Sušać, N., Rodne razlike i prediktori partnerskog nasilja u mladenačkim vezama, Izvorni znanstveni članak, Zagreb,2011. • American psychological association, APA Dictionary of psychology, Washington,DC, 2006. • Federalno ministarstvo zdravstva, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike i UNFPA, Priručnik – pružanje psihosocijalnih usluga žrtvama rodno zasnovanog nasilja u Federaciji Bosne i Hercegovine. • Jačanje odgovora zdravstvenog sistema na rodno zasnovano nasilje u Federaciji Bosne i Hercegovine, Paket za obuku Internet stranica: https://www.linkedin.com/pulse/5-obstacles-team-successduncan-brodie •

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Glavni elementi modula i metodologija

Prezentacija: Prezentacija u Power Pointu - Modul 2

Napomene za predavače

Vježbe: Pokazati polaznicima edukacije figuru (power point prezentacija), te isti navode asocijacije o tome šta su prvo primijetili na slonu. Ovdje se ne treba čekati redoslijed po kojem polaznici sjede, već da navode po metodi preskakanja. Svrha vježbe jeste da se pokaže kako mi kod istog podražaja i iste slike vidimo detalje, a to nas asocira na različite uglove gledanja i kod pogleda na problem rodno zasnovanog nasilja.

Radni materijali i vježbe

Polaznici obuke se podijele u određeni broj manjih grupa (po petero u jednoj grupi). Edukator iznese problem: „Nakon brodoloma, nalazite se sa drugim preživjelim putnicima na pustom otoku. Uz sebe imate samo kaiš sa mesinganom kopčom. Na koji biste način pokušali dozvati pomoć i preživjeti?“. U manjim grupama se radi po pet minut, izabere se jedan predstavnik grupe koji zapisuje sve odgovore koji navode članovi. Bitno je napomenuti da nema glupih odgovora. Kasnije taj predstavnik referira pred velikom grupom polaznika o onome što su članovi manjih grupa iznijeli. Cilj ove vježbe jeste da se vježba toleriranje različitosti u načinu razmišljanja, vještinama, stavovima, prethodnim iskustvima, kao i da se sortiraju „bujice ideja“.

Materijali za sesiju obuke

Radni list 3.1. - Prednosti i nedostaci individualnog i timskog rada Radni list 3.2. – Vježba: „Slon“ Radni list 3.3. – Vježba: Brainstorming Radni list 3.4. – Osnovne informacije o timskom radu

Radni materijal 3.1. Prednosti i nedostaci individualnog rada sa žrtvom rodno zasnovanog nasilja Prednosti Individualni rad

Timski rad

Nedostaci

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Radni materijal 3.2.

Radni materijal 3.3.

Vježba: „Slon“

Vježba: Brainstorming

Pokazati polaznicima edukacije figuru (power point prezentacija), te isti navode asocijacije o tome šta su prvo primijetili na slonu.

Polaznici obuke se podijele u određeni broj manjih grupa (po petero u jednoj grupi).

Ovdje se ne treba čekati redoslijed po kojem polaznici sjede, već da navode po metodi preskakanja.

Edukator iznese problem: „Nakon brodoloma, nalazite se sa drugim preživjelim putnicima na pustom otoku.

Svrha vježbe jeste da se pokaže kako mi kod istog podražaja i iste slike vidimo detalje, a to nas asocira na različite uglove gledanja i kod pogleda na problem rodno zasnovanog nasilja.

Uz sebe imate samo kaiš sa mesinganom kopčom. Na koji biste način pokušali dozvati pomoć i preživjeti?“.

Po tri sekunde prikazati šest projekcija slike slona: − dominantna glava i uši − dominantna surla − dominantan rep − dominantna noga − slon u cirkusu − slon sa podignutom surlom. Ovih šest slika slona pobuđuju različite asocijacije i percepcije o tome šta je zapravo slon. Ovom vježbom nastojimo pokazati da uvijek postoje razlike u percepciji i fokusiranju pojedinih detalja u ponuđenoj slici (problemu). Profesionalci iz oblasti pomagačkih profesija uglavnom reagiraju iz empatije i kontratransfera i služe se istovremeno i profesionalnim i emocionalnim „resiverom“. Ovo je jako bitno imati na umu jer samo tako možemo shvatiti razloge zbog kojih naše profesionalne reakcije nisu uvijek jednako osjetljive i jednako brze na sve probleme.

U manjim grupama se radi po pet minut, izabere se jedan predstavnik grupe koji zapisuje sve odgovore koji navode članovi. Bitno je napomenuti da nema glupih odgovora. Kasnije taj predstavnik referira pred velikom grupom polaznika o onome što su članovi manjih grupa iznijeli. Cilj ove vježbe jeste da se vježba toleriranje različitosti u načinu razmišljanja, vještinama, stavovima, prethodnim iskustvima, kao i da se sortiraju „bujice ideja“. Što se tiče druge vježbe, njena najbitnija poruka je da se mi svi prilično teško snalazimo u situacijama za koja nemamo iskustva. Jedno od takvih iskustava je i iskustvo brodoloma. Ovdje ponovo stupa na scenu snaga i moć timskog rada: više putnika, više ponuda različitih rješenja i veća mogućnost pronalaska pravog odgovora na akutni problem.

Mi zapravo u svom profesionalnom radu koristimo profesionalne paradigme koje nam diktiraju jedan te isti model pristupa problemu i mi se u principu uvijek ponavljamo. Tek u timskom radu nas „tuđa“ponuđena rješenja dovedu u realnost i mogućnost postojanja boljih odgovora na akutni problem od našeg rješenja.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Radni materijal 3.4. Osnovne informacije o timskom radu „U radu je zadovoljstvo. Ne postoji sreća izuzev u saznanju da smo ostvarili nešto.“ Henry Ford

Holizam, kao filozofski pravac, nudi osnovu za objašnjenje svrhe timskog rada, pri čemu se navodi da je cjelina puno više od pukog zbira njenih dijelova. Tim predstavlja organiziranu, na zadatak fokusiranu, grupu ljudi. Timski rad se objašnjava kao zajedničko ulaganje napora članova tima, s ciljem ostvarivanja zajedničkih ciljeva (APA Dictionary of psychology, 2007), odnosno, timski rad podrazumijeva raspodjelu odgovornosti, ali i moći. Moglo bi se reći da je timski rad nastao iz nužde, budući da ljudi ponaosob nisu bili u stanju odgovoriti sve većim zahtjevima okoline. Tim ima veći fizički, mentalni, terapijski i etički kapacitet nego bilo koji pojedinac. Bez timskog rada ne bi nastala svjetska čuda, čovjek ne bi bio u stanju da ode na Mjesec, ne bi bio u stanju da sanira posljedice ratnih i prirodnih katastrofa. Prednosti timskog rada su mnogostruke, pri čemu tim povećava kreativnost svojih članova, poboljšava kvalitet i kvantitet u pristupu prema problemu, inovativan je, nudi brže rješenje za razliku od pojedinca, proširuje znanja i vještine članova, predstavlja mjesto neprestanog učenja, ruši mit o omnipotentnosti pojedinca, nudi permanentnu kontrolu kontratransfera. Ljudi vrlo teško mogu sami sebi odrediti granicu djelovanja, izvan tima je teško vlastito ponašanje doživjeti kao nestručno i neetično. U svim oblastima, kada god se pojavi težak problem, traži se konzilij koji, iako predstavlja privremeni timski rad, sadrži osnovna načela timskog djelovanja. Neki od nedostataka timskog rada se manifestiraju kao pojava kompetitivnosti usljed raspodjele moći; difuzija profesionalnog selfa, jer se često može desiti da se upadne u tuđi profesionalni prostor, što onda ljuti druge članove; permanentni osjećaj da neko radi više od nekog drugog; problemi vođenja tima, kao i subgrupiranja među članovima. Što je veći tim, raste i mogućnost subgrupiranja, elitizma, stva-

ranja parova i sl. stoga, za efektivno djelovanje tima, neophodan je rad u skladu sa procedurama, a koje predstavljaju svojevrsnu operacionalizaciju neophodnih aktivnosti kako bi se ispunio određeni zadatak. Multidisciplinarni tim predstavlja grupu individua, svaka različitog primarnog profesionalnog usmjerenja, koji su ujedinjeni s ciljem ispitivanja određene oblasti ili kako bi pomogli drugima (APA Dictionary of psychology, 2007). Intraprofesionalni tim uključuje profesionalce iste struke koji zajednički rade na rješavanju određenog problema (npr. tri policajca koji rade na istom slučaju). Interdisciplinarni tim predstavlja grupu profesionalaca iste branše (npr. stručnjaci za mentalno zdravlje), ali različitih primarnih usmjerenja, koji rade zajedno kako bi ostvarili određeni cilj (npr. pomoć osobi sa psihotičnom dekompenzacijom). Transdisciplinarni tim predstavlja skup stručnjaka različitih profesija koji kooperiraju kako bi zajedno ostvarili postavljeni cilj. Prirodno je da, kada se ljudi grupiraju, postoji tendenca da se pojedinci ističu na osnovu nekih karakteristika, odnosno da se javljaju tzv. vođe. Pod utjecajem karakteristika ličnosti, vještina, znanja, sposobnosti i situacija, javljaju se svojevrsni obrasci vođenja tima, koji se stručno nazivaju stilovi vođenja/rukovođenja. Naučnici su uložili dosta truda u pronalaženju osnovnih stilova rukovođenja, s tim, da se svi slažu u jednom – ne postoji jedan stil koji je najbolji sam po sebi, već se isti uvijek trebaju prilagoditi ostalim članovima tima, kao i karakteristikama same situacije („Bilo ko može upravljati kormilom kada je more mirno.“, Publilius Syrus) Kurt Lewin & sar. (1957) nude klasifikaciju stilova rukovođenja koja je bazirana na korištenju autoriteta: a) Autokratski (direktivni) stil sa usmjerenošću na vođu, podrazumijeva da vođa ima neograničenu moć tokom svih faza odlučivanja – sam postavlja ciljeve, delegira zadatke, određuje načine njihovog izvršavanja. Karakteristike ovog stila jesu fokusiranost na efektivnost, stalna (ali jednosmjerna) komunikacija na relaciji vođa – drugi članovi tima, brže rješavanje problema. Posebno je efikasan u kriznim situacijama, odnosno u situacijama koje zahtijevaju hitno djelovanje, s tim, da se

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

za vođu podrazumijeva da posjeduje potrebne vještine, znanja i sposobnosti. Jednosmjernost komunikacije, nedostatak kreativnosti i inovativnosti su glavni nedostaci, dok je visoka motiviranost članova da slijede vođu preduvjet. b) Demokratski (participativni) stil sa usmjerenošću na cijeli tim, podrazumijeva dvosmjernu komunikaciju na relaciji vođa – članovi tima, kao i međusobnu komunikaciju između svih članova tima, a s ciljem zajedničkog postavljanja ciljeva, zadataka, kao i načina njihovog ostvarivanja. Vođa je ovdje osoba koja pruža podršku ostalim članovima. Preduvjet za vođenje ovakvog stila jesu međusobno poštovanje i povjerenje članova tima u vođu, te se pokazao efikasnim prilikom rješavanja zadataka koji zahtijevaju veći nivo prisustva vještina, znanja i sposobnosti samog vođe, odnosno onda kada je neophodno uključivanje više osoba sa različitim sposobnostima, znanjima, iskustvima, vještinama i sl. c) Laissez – faire (slobodni, delegativni) stil je usmjeren na uposlenike koji samostalno određuju ciljeve, zadatke i načine usmjeravanja. Uloga vođe jeste da pomogne u situacijama koje zahtijevaju pristup dodatnim informacijama, kao i povezivanje tima sa dodatnim, vanjskim resursima. Efikasan je kada tim čine eksperti koji pretendiraju više slobodan rad, kao i kada se radi o veoma složenim zadacima. Da bi tim ispunio svoju svrhu postojanja, on treba biti više nego puki zbir članova. Rezultati dugogodišnjih istraživanja faktora koji doprinose efektivnosti tima, dali su nekoliko najznačajnijih rezultata. Tako se kao bitne karakteristike uspješnog tima navode (Brox, 2015): 1. Adekvatno vodstvo − Jedna od krucijalnih karakteristika svakog uspješnog tima još od njegovog formiranja, jeste adekvatno vodstvo. Tokom procesa ostvarivanja ciljeva i zadataka, na vođi tima je da osigura da svi članovi tima rade zajedno, da poduzimaju aktivnosti s ciljem ostvarenja postavljenih ciljeva i da ostanu fokusirani na zadatke. John Maxwell (2016) navodi da samo liderstvo prolazi kroz pet osnovnih faza, pri čemu se isprva javlja Pozicioniranje koje predstavlja zauzimanje uloge vođe. Ova faza se

smatra početkom razvoja liderstva, stoga, navodi se da, kako god ne postoje teškoće u zauzimanju pozicije vođe, iste se itekako mogu javiti u zadržavanju ove uloge ukoliko vođa ne radi na samodisciplini, kao i ostalim bitnim karakteristikama. Tokom ove faze, članovi tima slijede vođu „jer misle da tako moraju“, dok problem u radu mogu predstavljati volonteri koji, zbog svoje pozicije, mogu iskazati nepovjerenje budući da smatraju da bi vođa trebao imati puno više od puke pozicije. Ukoliko se vođa prema ostalim članovima tima odnosi sa poštovanjem, tada mu oni daju Dozvolu da ih oni vodi i dalje, pri čemu se njihov odnos zasniva na međusobnom poštovanju. Ukoliko je vođa u stanju da motivira članove tima da obave zadatke, tada tim postiže konkretne Rezultate, te odnos poprima novu intonaciju – vođa je u stanju da izvrši određeni utjecaj i postiže kredibilitet. U četvrtoj fazi Ljudskog razvoja, vođa osposobljava što je moguće više članova tima koji imaju kompetencije lidera, a sve zbog što efikasnijeg i bržeg ostvarivanja što je moguće većeg broja zadataka. U slučaju da je vođa voljan da kontinuirano ulaže u sebe i u ostale članove tima, tada će biti u mogućnosti da dostigne Vrhunac, u smislu da je u procesu rasta vlastite ličnosti, rasta produktivnosti, rasta međuljudskih odnosa, kao i rasta ostalih članova tima, odnosno, vođa je u stanju da stekne pozitivnu reputaciju. Iako postoje tumačenja prema kojima sve uspješne vođe imaju harizmu, danas se smatra da je za uspješno vođenje, pored harizme, bitno i posjedovanje određenih sposobnosti, kao i kontinuirano učenje i upornost. Kao neke od bitnih karakteristika dobrog vodstva, izdvajaju se: vizionarski pristup, odlučno donošenje odluka, teorija uzajamnog nagrađivanja, efikasna komunikacija, posjedovanje moći da se utječe na druge, korištenje pozitivne sile (Chapman & O’Neal, 2003), konstruktivno upravljanje konfliktima, adekvatno upravljanje vremenom, interpersonalne vještine, kao i sklonost ka konstruktivnom korištenju humora, posjedovanje šarma od strane vođe (Pološki Vokić & Mrđanović, 2008). 2. Zajednički ciljevi Jedan od uvjeta postizanja efektivnosti timskog rada jeste postavljanje adekvatnih ciljeva koji će doprinijeti da se zadaci obavljaju sa zadovoljstvom i u skladu sa postojećim

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

resursima. Nejasni ciljevi već od samog početka rada tima mogu dovesti do subjektivnih interpretacija svakog člana tima ponaosob. Lamovec (2005) navodi da dobar cilj podrazumijeva postojanje konkretnog zadatka na kojem se radi, gornju i donju granicu u smislu šta se treba ostvariti i u kojoj mjeri, vremenski period izvršavanja, finansijski okvir, identificiranje krajnjeg korisnika (u ovom slučaju da li će ispunjenje cilja biti korisno za žrtvu rodno zasnovanog nasilja). U novije vrijeme se govori o postojanju tzv. zajedničkog mentalnog modela koji podrazumijeva da, ukoliko svaki član tima razumije ciljeve, to će mu pomoći da uspješno završi zadatke kao i da predvidi aktivnosti ostalih članova tima. Uspješnost mentalnog modela ovisi od jasnoće uloga, kao i očekivanja pojedinih članova. Prilikom postavljanja ciljeva tima, preporuka je da se koristi S.M.A.R.T. model, odnosno da se ciljevi definiraju tako da budu specifični, mjerljivi, ostvarivi, značajni i vremenski ograničeni (S.M.A.R.T. – Specific, Measurable, Attainable, Relevant, Time – bounded). Prijedlog je da se dugoročni ciljevi razlože na niz manjih, kako bi se lakše moglo pratiti da li je uspjeh ostvaren i, u obratnom slučaju, šta je potrebno promijeniti u samom pristupu rješavanja problema. 3. Heterogenost tima Prilikom formiranja tima, potrebno je voditi računa o heterogenosti njegovih članova u demografskim karakteristikama, profesionalnim vještinama, karakteristikama ličnosti, ličnim interesima i sl. Multiplost u načinu gledanja na problem i zadatke tima može doprinijeti lakšem i bržem ostvarivanju postavljenih ciljeva, budući da se različiti članovi međusobno natječu u idejama i strategijama, te u ovom slučaju, mogu se javiti čak i konstruktivni konflikti. Posebno je potrebno obratiti pažnju na postojanje socijalne osjetljivosti kod članova tima, odnosno mogućnosti da se razumiju osjećaji i saopćenja ostalih. Također, neki autori (Wolley & sar., 2014) navode da se prilikom formiranja tima, treba obratiti pažnja i na neke lične karakteristike, poput ekstraverzije – introverzije, emocionalne inteligencije i sl., odnosno, potrebno je formirati tim sa članovima koji su u mogućnosti/koji se potiču da stvore i održavaju dobru atmosferu, a koju karakteriziraju: odanost svih članova grupnom cilju, interes za druge članove, svjesnost o 18

postojanju razlika među članovima i pozitivno ocjenjivanje istog, spremnost na suočavanje sa konfliktima, iskazivanje empatije, sloboda u izražavanju vlastitih mišljenja i stavova koji se stalno razmjenjuju, zajedničko proslavljanje uspjeha (Lamovec, 2005). 4. Povjerenje Kako je navedeno ranije u tekstu, Maxwell (2016) navodi da već nakon faze Pozicioniranja, međusobno poštovanje i stjecanje povjerenja predstavljaju neophodne determinante razvoja vodstva. Stepen postojanja povjerenja se može iskazati kroz dosljednost u aktivnostima, ustrajnost u rješavanju problema i obavljanju zadataka. Neki od načina stjecanja povjerenja jesu: korištenje humora koji može imati pozitivan utjecaj na adekvatnu komunikaciju, razvoj grupnih ciljeva, produktivnost grupe i upravljanje emocijama (Romero, 2008), kao i poticanje proaktivne komunikacije kroz dijeljenje informacija među članovima tima, omogućavanje podrške i pomoći, međusobno usmjeravanje i davanje sugestija, te jačanje svjesnosti o karakteristikama aktualne situacije. Prepreke timskog rada uključuju (Brodie, 2015): - Loše vodstvo koje se javlja ukoliko vođa nije u stanju da efektivno vodi tim ili ukoliko on/ ona ne posjeduje viziju ostvarivanja timskih ciljeva, članovi tima postaju demotivirani i gube povjerenje prvo u vođu, a onda i u ostatak tima. - Nejasnu i neproduktivnu komunikaciju koja onemogućava svakom članu da jasno iznese svoj stav, da dobije nove i tačne informacije, dovodi do prekida veza među članovima tima. - Nejasno definirani ciljevi. - Nejasno definirane uloge. - Postavljanje ličnih interesa ispred zajedničkog interesa grupe. - Nedostatak povjerenja. - Odsustvo debata i konstruktivnih konflikata (koji mogu rezultirati rješenjem). - Nemogućnost postizanja koncenzusa u trenutku kada je isti neophodan. S obzirom na to da rodno zasnovano nasilje može dovesti do rastrojstva strukture ličnosti, kao i do drugih dalekosežnih posljedica, kako za žrtve, tako i za svjedoke istog, u radu sa ovom populacijom predlaže se multidisciplinarni timski rad.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Timski rad u radu sa žrtvama rodno zasnovanog nasilja ima svoje specifičnosti, jer se kroz rad istog trebaju nastojati zadovoljiti i bazične potrebe žrtve – da se javno prizna njena patnja i, da se javno kazni počinitelj, koji ju je“ napravio „žrtvom. Zahvaljujući timskom radu, žrtva ponovno može razviti osjećaj poštovanja, značaja i osjećaj da neko o njoj brine. Ovdje je presudno ranije navedeno – podjela moći i odgovornosti, budući da je rad sa žrtvama rodno zasnovanog nasilja kontagiozan, težak i profesionalce vrlo lako može dovesti u stanje psihofizičke i emocionalne iscrpljenosti, a u krajnjoj granici i do profesionalnog sagorijevanja ili burn– outa. Ulaganje zajedničkih snaga u radu sa žrtvama rodno zasnovanog nasilja, prevenira partikularizaciju pristupa problemu svakog člana ponaosob, odnosno timski rad podiže kvalitet profesionalnog djelovanja, brže i bolje zadovoljava potrebe žrtve dok se, s druge strane, smanjuje nivo stresa kod uposlenika institucija koje se bave radom sa žrtvama rodno zasnovanog nasilja. Otpor prema timskom radu u ovoj oblasti može biti posljedica straha od gubitka jasne privilegije koju su pojedine profesije imale u dosadašnjem radu. Ne treba se bojati da će medicinski tehničar koji dobro govori postati liječnik, ili da će član tima centra za mentalno zdravlja u zajednici postati šef centra za socijalni rad ili policijske uprave. S druge strane, tim može dovesti i do gubitka lične odgovornosti na uštrb kolektivne odgovornosti. Ali, ovdje je bitno napomenuti da je potrebno razbiti iluziju da u instituciji kolektivne odgovornosti niko nije kriv. Stoga, prilikom formiranja samog tima, kao i u nastojanju smanjenja utjecaja različitih prepreka, svaki član treba sebi postaviti isto pitanje: “Šta je važnije, da ja budem lider ili da žrtvi bude bolje?“. Samo se dobri timovi nikada ne gase, samo su dobri timovi terapijski učinkoviti. Rad sa žrtvama ne može biti linearan, već frontalan i cirkularan. Žrtva ima potrebe koje prevazilaze spektar djelovanja i moći bilo kojeg profesionalca,bilo kojeg pojedinačnog sektora, i zbog toga je multidisciplinaran pristup krucijalan. Žrtva ne može niti želi čekati da zadovoljava svoje potrebe „jednu po jednu“ i da tako linearno ide od jednog do drugog pružatelja usluga. Žrtva RZN hoće što prije da izađe iz kruga pakla u kojem se nalazi, a u tome joj se može pomoći samo timski.

PREPORUKE: U timskom radu s ciljem pomoći žrtvama rodno zasnovanog nasilja, dobro bi bilo imati na umu sljedeće:

- - -

- - - -

- -

Timski rad može prevenirati pogreške u radu, a koje mi u pojedinačnom pristupu ne vidimo. Timski rad nudi više rješenja i zato ga je potrebno prakticirati u svim institucijama koje se bave pomagačkim profesijama. O poteškoćama u matičnoj instituciji i timu potrebno je javno govoriti, ne treba čekati da problemi odnosa među članovima tima hronificiraju. Timski rad je nastao kao produkt činjenice da niti jedna struka, niti jedan pojedinac ne mogu, sami po sebi, uraditi više od tima. Odnosno, niti jedna struka, niti jedan pojedinac ne mogu zadovoljiti više potreba žrtve nego što to može tim. Tim nudi radni okvir koji prevenira proizvoljnost i beskonačnost tumačenja. Tim treba imati jasno postavljene ciljeve, kao i definirane procedure ostvarivanja istih. Timski rad je zahtjevna obaveza. Timski rad nije nikakav kabinetski produkt, već je nastao iz emocionalne, stručne i etičke potrebe da se žrtvama brzo pomogne na najbolji mogući način. Potrebno je imati na umu prioritet i hitnost potreba žrtve. Timski rad treba prakticirati u svakoj prilici kada je to izvodivo, jer se tako može prevenirati profesionalno sagorijevanje pružatelja psihosocijalnih usluga. U pomagačke timove trebalo bi često uvoditi volontere jer oni svojom neovisnom pozicijom mogu da razbiju „učmale“ hijerarhijske strukture i da nam pokažu kako i u institucijama koje se bave žrtvama RZN ponekad postoji tzv. institucionalni dilantetizam (nije teško primjetiti kako određeni broj pomagača iz zdravstvenog i socijalnog sektora i ne poznaje baš dovoljno koncept RZN, a to prikrivaju svojim profesionalnim pozicijama). Idealan timski rad je onaj u kojem lider tima nije uvijek ista osoba, već onaj ko u određenom trenutku ponajbolje zna aktuelnu problematiku koja se postavi pred tim, a ovakav pristup bi zasigurno motivirao sve članove tima na vječito profesionalno usavršavanje.

Biti zajedno je početak Ostati zajedno je napredak Raditi zajedno je uspjeh Henry Ford

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

MODUL 3. PRAVNI I STRATEŠKI OKVIR U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE Pregled modula Trajanje modula

30 minuta

Cilj modula

Omogućiti polaznicima • da razumiju propise Bosne i Hercegovine (BIH), odnosno Federacije Bosne i Hercegovine (FBIH) o prevenciji i zaštiti od rodno zasnovanog nasilja • da bolje poznaju pravni okvir vezan za odgovor na rodno zasnovano nasilje, posebno u smislu primjene u sektoru zdravstva, socijalne zaštite i kroz programe sektora civilnog društva • da se upoznaju sa osnovnim strateškim dokumentima u oblasti nasilja u porodici, kao i protokolima o multisektorskoj saradnji i njihovom funkcioniranju u praksi na području FBiH

Ključne poruke

− Federacija BiH je obavezna prema međunarodnim propisima o ljudskim pravima da poboljša odgovor na rodno zasnovano nasilje − Postoje određena djela rodno zasnovanog nasilja koji imaju elemente krivičnog djela − Sigurnost, podrška za žrtve i njihova ljudska prava moraju da budu od primarnog značaja za profesionalce koji se u svom radu susreću sa žrtvama − Žrtva rodno zasnovanog nasilja, uključujući nasilje u porodici, ima pravo na psihosocijalne usluge, a prema stanju potreba u datom trenutku, prema svom mjestu prebavilšta, odnosno boravišta − Zdravstvene ustanove /službe porodične medicine, centri za mentalno zdravlje u zajednici i dr./, centri za socijalni rad/službe socijalne zaštite, kao i nevladine organizacije imaju obavezu i dužnost pružiti psihosocijalne usluge žrtvama rodno zasnovanog nasilja poštujući načelo blagovremenosti − Preventivne mjere, kao i rano prepoznavanje znakova nasilja moraju se provoditi kontinuirano kako bi se sprječili daljnje pojave i oblici rodno zasnovanog nasilja, te osnažile žrtve − Zdravstvene ustanove moraju provoditi zaštitne mjere (obaveznog liječenja od ovisnosti i obaveznog psihosocijalnog tretmana) shodno domaćim propisima − Obavezno prijavljivanje nasilja od strane profesionalaca uposlenih u zdravstvenim ustanovama, centrima za socijalni rad/službama za socijalnu zaštitu i nevladinim organizacijama, u skladu sa zakonom o zaštiti od nasilja u porodici

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Literatura

− − − −

Priručnik: Pružanje psihosocijalnih usluga žrtvama rodno zasnovanog nasilja u Federaciji Bosne i Hercegovine, FMZ, FMRSP i UNFPA, Sarajevo, 2016; Pružanje psihosocijalnih usluga, dio multisektorskog odgovora na rodno zasnovano nasilje, Standardne operativne procedure, Regionalni ured UNFPA za Istočnu Evropu i Centralnu Aziju (UNFPA EECARO), 2015; Pružanje zdravstvenih usluga, dio multisektorskog odgovora na rodno zasnovano nasilje, Standardne operativne procedure, Regionalni ured UNFPA za Istočnu Evropu i Centralnu Aziju (UNFPA EECARO), 2015 Pilav A, Mehić A. Jačanje odgovora zdravstvenog sistema na rodno zasnovano nasilje u Federaciji BiH: Resursni paket, UNFPA, Sarajevo, 2015.

Glavni elementi modula i metodologija

Prezentacija predavača i podjela radnih materijala

Napomene za predavače

Kod pripreme prezentacije, potrebno je provjeriti web stranicu Istanbulske konvencije Vijeća Europe kako bi imali ažurirane podatke o potpisnicama, odnosno zemljama koje su ratificirale Konvenciju. Također, potrebno je redovno pratiti izmjene i dopune domaćeg zakonodavstva, u cilju ažuriranja podataka i informacija koje se prenose polaznicima edukacije.

Materijali za sesiju obuke

Prezentacija: Prezentacija u Power Pointu - Modul 3 Radni materijali: Radni materijal 3.1. Međunarodni propisi o sprečavanju i zaštiti od rodno zasnovanog nasilja Radni materijal 3.2 Zakonski okvir u Federaciji Bosne i Hercegovine Radni materijal 3.3. Strateški okvir u Federaciji Bosne i Hercegovine

Radni materijal 3.1. Međunarodni propisi o sprečavanju i zaštiti od rodno zasnovanog nasilja UN Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena – CEDAW usvojena je na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija 1979. godine, kao prvi sveobuhvatni međunarodno priznati dokument o pravima žena. Sve države Istočne Evrope i Centralne Azije ratificirale su CEDAW is toga su obavezne

da provode njene odredbe u svojim zemljama. CEDAW je sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine i direktno se primjenjuje i ima prioritet nad domaćim zakonima. Po prvi put CEDAW donosi međunarodno priznatu definiciju diskriminacije po osnovu spola, koja je preuzeta i ugrađena i u naš Zakon o ravnopravnosti spolova Bosne i Hercegovine. Konvencija Članom 12. utvrđuje pravo na zdravlje te obavezuje države članice da poduzimaju odgovarajuće mjere radi eliminiranja diskriminacije žena u oblasti zdravstvene zaštite kako bi, na osnovu ravnopravnosti žena i muškaraca, osigurale dostupnost zdravstvenih usluga, uključujući one koje se odnose na planiranje porodice. Izraz diskriminacija žena označava svaku razli-

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

ku, isključenje ili ograničenje u pogledu spola, što ima za posljedicu ili cilj da ženama ugrozi ili onemogući priznanje, ostvarenje ili vršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda na političkom, ekonomskom, društvenom, kulturnom, građanskom ili drugom polju, bez obzira na njihovo bračno stanje, na osnovu ravnopravnosti muškaraca i žena. Opća preporuka br. 19. (CEDAW standardi za učinkovit odgovor zemlje na rodno zasnovano nasilje) navodi da rodno zasnovano nasilje nad ženama predstavlja oblik diskriminacije i definira da države potpisnice trebaju uspostaviti ili podržati usluge za žrtve [...] silovanja, seksualnog napada i drugih oblika rodno zasnovanog nasilja, uključujući izbjeglice, posebno obučene zdravstvene radnike, rehabilitaciju i savjetovanje”. CEDAW standardi za jačanje odgovora zdravstvenog sistema na rodno zasnovano nasilje (Preporuka br. 24) odnose se na: -

zakone, politike, protokole i procedure za rješavanje nasilja nad ženama i djevojkama i osiguravanje odgovarajućih zdravstvenih usluga. nacionalnu strategiju za promociju zdravlja žena tokom njihovog života, uključujući intervencije koje odgovaraju na rodno zasnovano nasilje i osiguravaju pristup kvalitetnoj i pristupačnoj zdravstvenoj zaštiti, uključujući i usluge za seksualno i reproduktivno zdravlje.

pristup žena zdravstvenim uslugama, obrazovanju i informacijama.

pravo na samostalnost, privatnost, povjerljivost, informirani pristanak i izbor kod pristupa zdravstvenim uslugama.

rodno osjetljiva obuka kako bi se omogućilo zdravstvenim radnicima da otkriju i upravljaju zdravstvenim posljedicama rodno zasnovanog nasilja.

adekvatna zaštita i zdravstvene usluge, uključujući i liječenje traume i savjetovanje za žene u posebno teškim okolnostima, kao što su žene zarobljene u oružanim sukobima i žene izbjeglice.

postupci žalbi i sankcija protiv zdravstvenih radnika koji su krivi za seksualno zlostavljanje pacijentica.

Ostali relevantni međunarodni propisi Program djelovanja usvojen na Međunarodnoj konferenciji o populaciji i razvoju (ICPD) koji je organiziran u Kairu 1994. godine istaknuo je integrirane i neraskidive veze između populacije i razvoja, kao i značajnog doprinosa osnaživanja žena i pristupa ljudi obrazovanju i zdravlju, uključujući i reproduktivno zdravlje, kako za napredovanje pojedinaca, tako i za uravnotežen razvoj. Unapređenje ravnopravnosti spolova, uklanjanje nasilja nad ženama i osiguravanje sposobnosti žena da kontroliraju vlastitu plodnost priznati su kao temelji populacijskih i razvojnih politika. U tu svrhu, države su se obavezale, između ostalog, da uklone sve oblike izrabljivanja, zlostavljanja, nasilja i uznemiravanja žena, adolescentkinja i djevojaka. Važan aspekt Platforme za djelovanje je njen fokus na reproduktivnim pravima i reproduktivnom zdravlju i izražena opredijeljenost vlada da učine reproduktivno zdravlje dostupnim putem sistema primarne zdravstvene zaštite svim pojedincima u odgovarajućoj dobi. Pekinška deklaracija s Platformom za akciju (1995), tzv. Pekinška dokumenta, utvrđuju da nasilje nad ženama predstavlja prepreku postizanju ciljeva jednakosti, razvoja i mira u svim društvima. Nasiljem nad ženama ugrožava se ili poništava uživanje ljudskih prava i osnovnih sloboda žena. Pekinška dokumenta obuhvataju i strateški cilj, usmjeren na zdravlje, osvrćući se na posebne potrebe za žensko zdravlje koje se trebaju rješavati planiranjem, implementacijom, praćenjem i ocjenom programa.

Konvencija Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici Konvencija Vijeća Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (poznata kao Istanbulska konvencija) nameće obavezu državama članicama da osiguraju uvjete za sprečavanje, istraživanje, kažnjavanje i osiguranje reparacije za akte nasilja, a nečinjenje povlači odgovornost države, ne samo aktera koji su počinili nasilje.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Oblast primjene Konvencije odnosi se na sve vidove nasilja nad ženama, uključujući nasilje u porodici, koje žene pogađa nesrazmjerno češće nego muškarce. Prilikom primjene odredbi Konvencije članice treba da poklone posebnu pažnju ženama koje su žrtve rodno zasnovanog nasilja. Važno je naglasiti da se Konvencija primjenjuje kako u doba mira tako i u situacijama oružanog sukoba. Istanbulska konvencija otvorena je za potpisivanje u maju 2011. godine, koju je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine usvojilo 19.07.2012. godine, a koja je stupila na snagu 01.08.2014. godine. Zaključno sa 30. oktobrom 2015. godine, jedanaest zemalja je ratificiralo Konvenciju, uključujući sljedeće zemlje EECA regije: Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Srbija i Turska. Gruzija, Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija, Rumunija i Ukrajina su je potpisale, ali je još nisu ratificirale. Istanbulska konvencija je također otvorena za pristupanje država koje nisu članice Vijeća Evrope. Dakle, zemlje poput Bjelorusije i države Centralne Azije također mogu pristupiti Konvenciji. Istanbulska konvencija pruža detaljan, sveobuhvatan i pravno obavezujući okvir za državne mjere za eliminaciju rodno zasnovanog nasilja, pokrivajući, između ostalog, sljedeće oblasti: − Integrirane politike i prikupljanje podataka: To uključuje obavezu donošenja i provedbe sveobuhvatnih i koordiniranih politika za sprečavanje i suzbijanje svih oblika nasilja koje na centralno mjesto stavljaju prava žrtve, te koje se provode kroz učinkovitu saradnju među svim relevantnim organizacijama (član 7); obavezu da podrže i učinkovito sarađuju s relevantnim nevladinim organizacijama (član 9); te obavezu za prikupljanje razvrstanih odgovarajućih statističkih podataka i da pruže podršku istraživanjima o nasilju nad ženama (član 11). − Prevencija: Konvencija između ostalog, uspostavlja obavezu osiguravanja obuke relevantnih stručnjaka koji se bave žrtvama nasilja o ravnopravnosti spolova, sprečavanju i otkrivanju takvog nasilja, potrebama i pravima žrtava, kao i kako spriječiti sekundarnu viktimizaciju. Takva obuka također treba pokriti koordiniranu multiagencijsku saradnju kako bi se osiguralo sveobuhvatno i odgovarajuće upu-

ćivanje službama (član 15). − Zaštita i podrška: Države moraju žrtvama osigurati pristup odgovarajućim službama podrške kako bi se olakšao njihov oporavak od nasilja. To uključuje zdravstvenu zaštitu i socijalne usluge koje imaju primjerene resurse i stručno osoblje koje je obučeno za pomoć žrtvama, te za njihovo upućivanje odgovarajućim službama (član 20). Nadalje, Konvencija predviđa odgovarajuća i lako dostupna skloništa i krizne referalne centre za žrtve silovanja ili seksualnog nasilja koji bi trebali postojati u dovoljnom broju (član 23, 25) i telefonske linije širom države koje rade na osnovi 24/7, a koje su besplatne i koje pružaju povjerljive savjete (član 24). Države moraju osigurati da žrtve dobiju primjerene i pravovremene informacije o raspoloživim uslugama podrške i pravnim mjerama na jeziku koji razumiju (član 19). Konvencija također navodi niz temeljnih načela za pružanje usluga (član 18, vidjeti poglavlje 2.5, rubrika 8). Konvencija dalje uspostavlja obaveze države u području zakonodavstva; mjere istrage, procesuiranja i zaštite; migracije i azila; te međunarodne saradnje. Ključni ciljevi Konvencije su: − Zaštita od nasilja i sprečavanje, procesuiranje i eliminacija svih vidova nasilja nad ženama i nasilja u porodici; − Doprinos suzbijanju svih oblika diskriminacije žena i promocija suštinske ravnopravnosti žena i muškaraca, uključujući osnaživanje žena; − Izrada sveobuhvatnog okvira politika i mjera zaštite i pomoći svim žrtvama nasilja nad ženama i nasilja u porodici; − Unapređenje međunarodne saradnje u eliminaciji svih vidova nasilja nad ženama i nasilja u porodici; − Pružanje podrške i pomoći svim uključenim organizacijama i organima unutrašnjih poslova radi djelotvornije saradnje i sveobuhvatnog pristupa pitanju eliminacije nasilja nad ženama i nasilja u porodici.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Radni materijal 3.2. Pravni okvir u Federaciji Bosne i Hercegovine Propisi u oblasti rodno zasnovanog nasilja Kada su u pitanju propisi Federacije BiH, kao temelj za garantiranje prava na zdravlje i život bez nasilja, što je od značaja kod zaštite prava žrtava rodno zasnovanog nasilja, treba istaći sljedeće: − Ustav Federacije Bosne i Hercegovine − Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine, „Službene novine Federacije BiH“, br. 36/05, 41/05 i 31/14 − Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“, br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10, 42/11, 59/14, 76/14 i 46/16) − Zakon o zaštiti od nasilja u porodici („Službene novine Federacije BiH“, broj 20/13) − Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o izrečenim zaštitnim mjerama, osobama koje su štićene zaštitnom mjerom i o nasilnim osobama kojima su izrečene zaštitne mjere („Službene novine Federacije BiH“, broj 95/13) − Pravilnik o načinu i mjestu provedbe zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u porodici („Službene novine Federacije BiH“, broj 60/06) − Pravilnik o načinu i mjestu provedbe zaštitne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti počinitelja nasilja u porodici („Službene novine Federacije BiH“, broj 99/15) i − Pravilnik o načinu provođenja zaštitnih mjera za počinitelje nasilja u porodici koje su u nadležnosti policije („Službene novine Federacije BiH“, broj 19/14).

U pogledu psihosocijalnih usluga za žrtve rodno zasnovanog nasilja, a koje se mogu provoditi kako u sektoru zdravstva, tako i u sektoru socijalne zaštite, te kroz djelatnosti sektora civilnog društva, u ovisnosti o prirodi ovog tipa usluga, treba istaći i posebne propise kao što su: − Zakon o zdravstvenoj zaštiti („Službene novine Federacije BiH“, br. 46/10 i 75/13) i propisi doneseni na osnovu ovog zakona, od kojih je za psihosocijalne usluge važan Pravilnik o organizaciji i bližim uvjetima za prostor, medicinsko-tehničku opremu i stručni kadar, a koje treba da ispune centri za mentalno zdravlje u zajednici, kao i za edukaciju iz oblasti zloupotrebe psihoaktivnih supstanci („Službene novine Federacije BiH”, broj 73/11) − Zakon o zdravstvenom osiguranju („Službene novine Federacije BiH“, br. 30/97, 7/02, 70/08 i 48/11) − Zakon o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata („Službene novine Federacije BiH“, broj 40/10) − Zakon o evidencijama u oblasti zdravstva („Službene novine Federacije BiH“, broj 37/12) − Zakon o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“, br. 36/99, 59/04, 39/06 i 14/09) i propisi doneseni na osnovu ovog zakona, od kojih je za psihosocijalne usluge važan Pravilnik o standardima za rad i pružanje usluga u ustanovama socijalne zaštite u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH”, br. 15/13 i 44/16) − kantonalni propisi o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom1 i dr. Sve osobe na teritoriji Federacije BiH, između ostalog, zaštićene su od zabrane mučenja, okrutnog ili nehumanog postupanja ili kažnjavanja [Ustav Federacije BiH, Član II.2.(1)f)].

1 Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom („Službeni glasnik USK“,br. 5/00, 7/01 i 11/14); Zakon o socijalnoj zaštiti („Narodne novine Županije posavske“, br. 5/04 i 7/09); Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice s djecom (Prečišćeni tekst) („Službene novine Tuzlanskog kantona“, broj 5/12); Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom („Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“, br. 13/07 i 13/11); Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom Kantona Sarajevo (Prečišćeni tekst) („Službene novine Kantona Sarajevo“, broj 38/14); Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom („Službene novine Bosansko-podrinjskog kantona“, br. 10/00, 5/03 i 5/05); Zakon o socijalnoj skrbi, skrbi o civilnim žrtvama rata i skrbi o obitelji s djecom („Službene novine Srednjobosanskog kantona“, br. 10/05 i 2/06); Zakon o socijalnoj skrbi Hercegovačko–neretvanskog kantona („Narodne novine HNŽ“, broj 3/05); Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti obitelji sa djecom („Narodne novine Županije zapadnohercegovačke“, br. 16/01, 11/02, 4/04 i 9/05); Zakon o socijalnoj skrbi Kantona 10 („Narodne novine HŽ“, broj 5/98).

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini utvrđuje da je diskriminacija na osnovu spola i spolne orijentacije zabranjena. Diskriminacija po osnovu spola je svako stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe ili grupe osoba zasnovano na spolu zbog kojeg se osobama ili grupi osoba otežava ili negira priznavanje, uživanje ili ostvarivanje ljudskih prava ili sloboda. Ona se može javiti u različitim oblicima: direktna, indirektna, uznemiravanje, seksualno uznemiravanje, poticanje na diskriminaciju i nasilje po osnovu spola. Ovaj Zakon definira i zabranjuje nasilje po osnovu spola, te propisuje odgovornosti nadležnih vlasti u poduzimanju odgovarajućih mjera radi eliminacije i sprečavanja nasilja po osnovu spola u javnoj i privatnoj sferi života, te osiguravanja instrumenata pružanja zaštite, pomoći i naknade žrtvama. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici U smislu ovog zakona smatrat će se da postoji nasilje u porodici ukoliko postoji osnov sumnje da su učinjene radnje, kojim član porodice nanosi fizičku, psihičku ili seksualnu bol ili patnju i/ili ekonomsku štetu, kao i prijetnje koje izazivaju strah od fizičkog, psihičkog ili seksualnog nasilja i/ili ekonomske štete kod drugog člana porodice, za koje se izriču zaštitne mjere. Porodicu i porodične odnose u smislu ovog zakona čine: bračni i vanbračni partneri i njihova djeca, srodnici, staratelj i štićenik, hranitelj i hranjenik i bivši bračni i vanbračni partneri i njihova djeca i njihovi roditelji, uključujući očuha i maćehu. Radnje nasilja u porodici ili prijetnje tim radnjama, za koje se izriču zaštitne mjere: 1) svaka primjena fizičke sile na fizički ili psihički integritet člana porodice, 2) svako postupanje jednog člana porodice koje može prouzrokovati ili izazvati opasnost da će prouzrokovati fizičku ili psihičku bol ili patnju, 3) prouzrokovanje straha ili osobne ugroženosti ili povrede dostojanstva člana porodice ucjenom ili drugom prinudom, 4) fizički napad člana porodice na drugog člana

porodice, bez obzira da li je nastupila fizička povreda ili nije, 5) verbalni napad, vrijeđanje, psovanje, nazivanje pogrdnim imenima, te drugi načini grubog uznemiravanja člana porodice od drugog člana porodice, 6) seksualno uznemiravanje, 7) uhođenje i svi drugi slični oblici uznemiravanja drugog člana porodice, 8) oštećenje ili uništenje zajedničke imovine ili imovine u posjedu, 9) upotreba fizičkog nasilja ili prouzrokovanje straha u cilju oduzimanja prava na ekonomsku neovisnost zabranom rada ili držanjem člana porodice u odnosu ovisnosti ili podređenosti, 10) upotreba fizičkog i psihičkog nasilja prema djeci i zanemarivanje u njihovom odgoju, 11) fizičko i psihičko nasilje prema starim, iznemoglim osobama i zanemarivanje u njihovom njegovanju i liječenju, 12) nasilna izolacija ili ograničenje slobode kretanja člana porodice, i 13) propuštanje dužne pažnje i nepružanje pomoći i zaštite članu porodice i pored obaveze po zakonu. Pokazalo se da većina počinjenih djela nasilja sadrži u sebi različite vidove nasilja (fizičko, psihičko, seksualno i/ili ekonomsko nasilje). Nasilje u porodici može biti i međugeneracijsko, kada uključuje bilo koja dva člana ili više članova porodice različitih generacija. Pojam nasilja u porodici je rodno neutralan i obuhvata oba spola, i počinitelja i žrtava, iako se kao počinitelj najčešće, mada sa izuzecima, pojavljuju muškarci, a žrtve su najčešće žene ili djevojke, te djeca kao direktne ili indirektne žrtve nasilja.2 Zakon o zaštiti od nasilja u porodici utvrđuje izricanje zaštitnih mjera počinitelju nasilja, sa svrhom osiguravanja nužne zaštite zdravlja i sigurnosti osoba izloženih nasilju, sprečavanje nasilja u porodici te poduzimanje efikasnih mjera preodgoja i liječenja nasilnih osoba. Izricanje zaštitnih mjera je zasnovano na prijavljivanju nasilja u porodici nadležnoj policijskoj upravi, čime počinje formalni postupak provođenja zaštite žrtve od nasilja u porodici.

2 Strategija za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici (2013-2017), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2013, str. 10.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Zdravstveni i socijalni radnici, nastavnici, odgajatelji, medicinske, obrazovne i druge ustanove i organi, kao i nevladine organizacije koji u obavljanju svoje dužnosti saznaju za učinjene radnje nasilja u porodici iz Člana 7. stav 2. ovog zakona, dužni su odmah po saznanju prijaviti učinjene radnje nasilja u porodici nadležnoj policijskoj upravi.(...) Član 8. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici

U vezi sa zaštitnim mjerama važno je ukazati i na dva pravilnika koja moraju poznavati i zdravstveni profesionalci: Pravilnik o načinu provođenja zaštitnih mjera za počinitelje nasilja u porodici koje su u nadležnosti policije uređuje način i postupak provedbe zaštitnih mjera za počinitelje nasilja u porodici, i to: udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u stan, kuću ili neki drugi stambeni prostor; zabrana približavanja žrtvi nasilja u porodici i zabrana uznemiravanja ili uhođenja osobe izložene nasilju; način zbrinjavanja žrtve u sigurnu kuću; evidencije i njihov sadržaj, kao i druga pitanja važna za provođenje zaštitnih mjera. Ovaj Pravilnik također sadrži i obrazac za prijavu nasilja u porodici,3 koji treba biti dostupan svim stručnjacima koji se u svom radu mogu susretati sa žrtvama. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o izrečenim zaštitnim mjerama osobama koje su štićene zaštitnom mjerom i o nasilnim osobama kojima su izrečene zaštitne mjere uređuje evidenciju koju vode nadležni organi starateljstva na području Federacije BiH, kao i način čuvanja podataka upisanih u evidenciju. Za zdravstvene profesionalce ovaj Pravilnik je bitan zbog činjenice da su dužni dostaviti podatke organu starateljstva o zaštitnoj mjeri koja se nad počiniteljem nasilja izvršava u zdravstvenoj ustanovi.

3 Vidjeti Radni materijal 5a.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Radni materijal 3.2a. Obrazac 1. – Prijava nasilja u porodici Pravilnik o načinu provođenja zaštitnih mjera za počinitelje nasilja u porodici koje su u nadležnosti policije („Službene novine Federacije BiH“, broj 19/14)

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Radni materijal 3.3. Strateški okvir Federacije Bosne i Hercegovine Strateški okvir U našem društvu dat je poseban značaj zaštiti porodice od nasilja svake vrste i ispoljena je svijest o višestruko štetnim i dalekosežnim posljedicama nasilja koje se dešava unutar porodice, kako po pojedince i njihove porodice tako i po društvo u cjelini. U tom smislu već nekoliko godina provode se strateški dokumenti u ovoj oblasti. Strategija za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici (2013-2017), predstavlja kontinuitet ranije donesenih dokumenata u ovoj oblasti. Akcioni plan za realizaciju aktivnosti planiranih Strategijom donosi se za svaku kalendarsku godinu posebno i sadrži detaljan plan aktivnosti za sve relevantne sektore. Željeno stanje koje se implementacijom ove strategije nastoji postići je život bez nasilja poboljšanjem položaja žrtava nasilja u porodici i smanjenjem nasilja na način da se stvore uvjeti za efikasno djelovanje vladinog i nevladinog sektora u prevenciji i borbi protiv nasilja u porodici, te za unaprjeđenje servisa zaštite u slučajevima nasilja u porodici. Misija Strategije je osnaživanje lokalne zajednice za borbu protiv nasilja i prevenciju nasilja kroz razvijanje planova prevencije, funkcioniranje servisa usluga, uspostavljanje referalnih mehanizama, razvijanje partnerstava između vladinog i nevladinog sektora, realizaciju projekata na nivou lokalne zajednice s ciljem prevencije nasilja i jačanja porodice s akcentom na ekonomsku i odgojno-obrazovnu funkciju.4

Strategija za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici (2013-2017.) predviđa kao cilj 5: “Razvijen multidisciplinarni pristup u lokalnim zajednicama u pružanju odgovarajućih vidova zaštite i tretmana žrtvama nasilja u porodici i rada sa osobama koje su počinile nasilje u porodici”. U okviru ovog cilja predviđen je poseban program 5.3. „Programi podrške“, koji se odnosi na žrtve. Kada je riječ o povezanim strateškim dokumentima, treba istaći da je usvojena i Politika i Strategija za zaštitu i unaprjeđenje mentalnog zdravlja u Federaciji BiH (2012-2020.). Radi se o dokumentu koji predviđa da se prilikom kreiranja programa za vulnerabilne grupe posebno vodi računa o intersektorskom djelovanju i potrebi njihovog uključivanja u programe kao što su programi za alkoholizam, ovisnosti, borbu protiv nasilja i sl. Važni dokumenti za sveobuhvatan pristup zaštiti žrtava rodno zasnovanog nasilja i članova njihovih porodica, posebno djece, jesu i: Strategija za borbu protiv nasilja nad djecom u BiH za period 2012-2015,5 kao i Smjernice za postupanje u slučaju nasilja nad djecom.6 U oktobru 2012. godine usvojen je i dokument „Strateški plan za unaprjeđenje ranog rasta i razvoja djece u Federaciji BiH (2013-2017). Opći cilj dokumenta jeste mobilizacija zajednice na unaprjeđenju ranog rasta i razvoja djece, dok su specifični ciljevi edukacija roditelja, djece i žena fertilne dobi, te uspostavljanje saradnje nadležnih službi u lokalnoj zajednici (centar za socijalni rad, dom zdravlja, odgojno-obrazovne ustanove, vjerske zajednice, ustanove za zbrinjavanje djece, žena i majki, organizacije civilnog društva itd.). Akcent se stavlja na intersektorsku saradnju koja je u ovoj oblasti do sada izostajala. Stoga se ovim strateškim planom predviđa unaprjeđenje međusektorskog pristupa u oblasti ranog rasta i razvoja djece, kao i unaprjeđenje i ujednačavanje prava, usluga i zaštite djece i roditelja, a posebno marginaliziranih grupa djece. Pored zajedničkih aktivnosti tri relevantna sektora

4 Strategija za prevenciju i borbu protiv nasilja u porodici (2013-2017.), Vlada Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2013, str. 38. 5 „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 38/13 6 „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 56/13

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

(socijalna zaštita, obrazovanje i zdravstvo), jedna od programskih aktivnosti, koju je iniciralo Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, je provođenje edukacije profesionalaca u pružanju usluga djeci i roditeljima, a u smislu razvijanja modela pružanja usluga ranog otkrivanja zanemarene i zapuštene djece, djece nad kojima je vršeno ili se vrši nasilje. U procesu edukacije potrebno je posvetiti pažnju provođenju promotivno-preventivnih programa za prevenciju društveno neprihvatljivih oblika ponašanja i suzbijanju nasilja nad djecom i među vršnjacima.

Multisektorski referalni mehanizmi/ Protokoli o multisektorskoj saradnji Multisektorski protokoli o saradnji, u oblasti zaštite od nasilja u porodici, zaključuju se na osnovu člana 39. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici. Nadležne institucije iz člana 8. stav 1. ovog zakona (medicinske, obrazovne i druge ustanove i organi, kao i nevladine organizacije), kao i nadležni pravosudni organi dužni su za područje jedne ili više općina potpisati protokol o saradnji kojim će biti utvrđena međusobna prava i obaveze u postupku prijavljivanja slučajeva nasilja u porodici, pružanja zaštite žrtvama nasilja u porodici, kao i u radu sa nasilnim osobama. U Federaciji BiH potpisano je devet kantonalnih protokola o međusobnoj saradnji kantonalnih institucija u pružanju pojedinih vidova pomoći žrtvama nasilja u porodici. Kantonalnim protokolima pristupaju i općine, tako da je visoki procenat općina sada dio multisektorskih referalnih mehanizama. Uspostavljena međusobna saradnja i propisane procedure u postupanju svih institucija u pružanju pomoći žrtvama nasilja treba da predstavljaju garanciju adekvatnije zaštite svake žrtve nasilja u porodici, uključujući i djecu. Ovakvi protokoli, kao multisektorski referalni mehanizmi, obuhvataju sve relevantne sektore, koji se neminovno međusobno nadopunjavaju u cilju blagovremene reakcije za podršku žrtvama i njihovu zaštitu.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

MODUL 4. PRIMJENJIVOST STANDARDNIH OPERATIVNIH PROCEDURA I VODEĆI PRINCIPI RADA SA ŽRTVAMA Pregled modula Trajanje modula

55 minuta

Cilj modula

Omogućiti polaznicima • da steknu šira znanja o standardnim procedurama u postupanju sa žrtvama rodno zasnovanog nasilja, da ih razumiju, usvoje i u praksi dosljedno primjenjuju, poštujući pri tome osnovne principe rada sa žrtvama

Ključne poruke

• svi subjekti u lokalnoj zajednici (ustanove socijalne zaštite, zdravstvene i obrazovne ustanove, nevladine organizacije) u oblasti rodno zasnovanog nasilja imaju važnu ulogu u otkrivanju, informiranju, savjetovališnom i savjetodavnom radu i pružanju drugih vidova pomoći i usluga kao što je zaštita žrtava nasilja, dokumentiranje i prijava nasilja, učešće u praćenju izvršenja i izvršenju izrečenih zaštitnih mjera • multisektorski pristup temelj je preveniranja rodno zasnovanog nasilja, zaštite žrtava i procesuiranja počinitelja • definirani koraci u postupanju sa žrtvama rodno zasnovanog nasilja kroz potpisane protokole na nivou lokalnih zajednica sa jasno definiranim procedurama postupanja po sektorima i načinom praćenja, dokumentiranja i evaluacije, osnov su za pravovremeno otkrivanje i reakcije na rodno zasnovano nasilje

Literatura

− −

Priručnik: Pružanje psihosocijalnih usluga žrtvama rodno zasnovanog nasilja u Federaciji Bosne i Hercegovine, FMZ, FMRSP i UNFPA, Sarajevo, 2016, str. 6-12, Pružanje psihosocijalnih usluga, dio multisektorskog odgovora na rodno zasnovano nasilje, Standardne operativne procedure, Regionalni ured UNFPA za Istočnu Evropu i Centralnu Aziju (UNFPA EECARO), 2015, str. 5. i 6. Protokoli o saradnji potpisani u devet kantona u Federaciji BiH, Priručnik za trening i edukaciju zaposlenih u centrima za socijalni rad/ službama socijalne zaštite u Federaciji Bosne i Hercegovine za postupanje u slučajevima nasilja u porodici, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, Sarajevo, oktobar 2014. godine, str. 9. Porodični zakon Federacije BiH, čl. 97, 98, 99. i 100. Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH, čl. 8, 31, 32, 33, 34, 37. i 39.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Glavni elementi modula i metodologija

Prezentacija - 40 minuta Prezentacija pripremljena na 10-15 slajdova Vježba 1 - 15 minuta Za potrebe izvođenja vježbe učesnici će se podijeliti na nekoliko manjih grupa. Grupe broje po četiri člana. Članovima će se podijeliti narativ. Tri minuta će imati za upoznavanje sa sadržajem narativa i sedam za diskusiju. Preostalih pet minuta predstavnici svake grupe će imati priliku pojedinačno podijeliti sa ostalima svoje prijedloge kako postupati u predmetnom slučaju.

Napomene za predavače

Kod pripreme prezentacije, konsultirati navedenu literaturu kao i literaturu navedenu u fusnotama.

Materijali za sesiju obuke

Prezentacija: Prezentacija u Power Pointu - Modul 4 Radni materijali: Radni materijal 4. 1. Nadležnost, procedure i postupanje socijalnih radnika u centrima za socijalni rad i zdravstvenim ustanovama - Definicija socijalnog rada, - Nadležnosti socijalnih radnika u centrima za socijalni rad i centrima za mentalno zdravlje u radu sa žrtvama rodno zasnovanog nasilja, - Šta radi socijalni radnik Centra za socijalni rad po prijavi rodno zasnovanog nasilja, - Šta radi socijalni radnik u zdravsvenoj ustanovi po prijavi rodno zasnovanog nasilja, - Procedure u postupanju socijalnih radnika sa žrtvama rodno zasnovanog nasilja Radni materijal 4.2. Principi na kojima se temelji rad socijalnih radnika sa žrtvama rodno zasnovanog nasilja Radni materijal 4.3. Narativ za vježbu

Radni materijal 4.1. Nadležnost, procedure i postupanje socijalnih radnika u centrima za socijalni rad i zdravstvenim ustanovama 4.1.1. Definicija socijalnog rada: „Socijalni rad kao profesija, promiče socijalne promjene, rješavanje problema u međuljudskim odnosima, te osnaživanje i oslobađanje ljudi kako bi se povećalo blagostanje. Koristeći teorije ljudskog ponašanja i socijalnih sistema, socijalni rad djeluje na mjestima gdje dolazi do interakcije ljudi i njihovog okruženja. Principi ljudskih prava i socijalne pravde su temeljni za socijalni rad.”7

4.1.2. Nadležnost socijalnih radnika u centrima za socijalni rad i zdravsvenim ustanovama u radu sa žrtvama rodno zasnovanog nasilja: Definicija socijalnog rada upućuje na obaveze socijalnih radnika bilo da su zaposleni u socijalnom, zdravstvenom, obrazovnom ili nekom drugom sektoru da, između ostalog, direktno učestvuju u rješavanju problema u međuljudskim odnosima, uključujući i probleme uzrokovane nasiljem. Problem nasilja, socijalni radnici najčešće posmatraju samo sa aspekta definicije nasilja u porodici koja je data u Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici F BiH.8 Nasilje koje se manifestuje u drugim formama (vršnjačko, društveno, političko institucionalno, ulično) i kroz druge oblike (izbjegavanje plaćanja izdržavanja, zabrana kontakta sa roditeljem sa kojim dijete ne živi, napuštanje djeteta, skitnja i prosjačenje, zanemarivanje odgoja i obrazovanja

7 M. Ajduković, Globalni standardi za obrazovanje i obuku u socijalnom radu.

8 Zakon o zaštiti od nasilja u porodici („Službene novine Federacije BiH“, br. 20/13)

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

zapuštanje djeteta...),9 socijalni radnici najčešće zanemaruju ili smatraju da su njihove nadležnosti ograničene samo na nivo nasilja u porodici.10 Socijalni radnici u centrima za socijalni rad, također, svoje odgovornosti i nadležnosti na polju nasilja, vezuju uglavnom uz obavezu prijavljivanja nasilja u porodici, praćenje izvršenja zaštitnih mjera i predlaganje obustave, izmjene ili produženja izrečene zaštitne mjere, vođenje evidencija o počiniteljima nasilja i žrtvama nasilja i pružanje socijalne, materijalne i zdravstvene podrške, te za smještaj žrtava porodičnog nasilja u sigurne kuće ili druge institucije. Malo ili gotovo zanemarljivo malo je vidljiv kontinuiran timski i multisektorski stručni rad sa žrtvama rodno zasnovanog nasilja čiji je krajnji cilj rehabilitacija i resocijalizacija žrtava nasilja. 4.1.3. Procedure u postupanju socijalnih radnika sa žrtvama rodno zasnovanog nasilja: Standardne operativne procedure su ustvari aktivnosti koje provode stručni radnici svih institucija koje pružaju psihosocijalne usluge žrtvama rodno zasnovanog nasilja. Institucije koje pružaju psihosocijalnu podršku žrtvama rodno zasnovanog nasilja su najčešće vladine organizacije/ustanove za socijalnu zaštitu i zdravstvenu zaštitu/, te nevladine organizacije i udruženja specijalizirana za rad sa žrtvama rodno zasnovanog nasilja. Osnovne socijalne usluge koje treba pružiti žrtvama rodno zasnovanog nasilja bez obzira na to ko ih pruža su: informiranje u kriznim situacijama; savjetovanje u kriznim situacijama; besplatne telefonske linije pomoći; siguran smještaj; materijalna i finansijska pomoć; pribavljanje, vraćanje i zamjena ličnih dokumenata; informiranje o pravima i pravnim pitanjima; savjetovanje; zastupanje; psihosocijalna podrška i savjetovanje; podrška usmjerena na žene; podrška usmjerena na djecu žrtve nasilja; informiranje, obrazovanje i usluge na nivou zajednice; ekonomsko osnaživanje u cilju obezbjeđenja ekonomske neovisnosti, oporavka i autonomije i prikupljanje podataka i upravljanje informacijama.11

Pružanje osnovnih socijalnih usluga neophodno je podržati uspostavljanjem slijedećih funkcionalnih temeljnih elemenata: informirani pristanak i povjerljivost, dostupnost, upućivanje, procjena i upravljanje rizikom, odgovarajuća obuka zaposlenih i razvoj radne snage, praćenje i procjena, te sistem koordinacije i odgovornosti.12 4.1.4. Šta radi socijalni radnik Centra za socijalni rad po prijavi i identifikaciji nasilja? • odmah i bez odlaganja kontaktira žrtvu nasilja (ukoliko je nasilje prijavio neko drugi-pravno ili fizičko lice), • odmah i bez odlaganja obavještava žrtvu da je dužan prijaviti nasilje policiji i isto prijavljuje, • sačinjava službenu zabilješku o saznanjima o porodičnom nasilju i hronologiji slučaja, • službena zabilješka sadrži informacije o eventualnim ranijim prijavama, načinu počinjenja i svim dostupnim informacijama o slučaju i počinitelju nasilja, • o poduzetim radnjama, u slučaju rodno zasnovanog nasilja sačinjava izvještaj ili zapisnik, • formira spis predmeta, • upoznaje žrtvu sa pravima i načinom ostvarivanja prava (nadležnostima i postupanjem centara za socijalni rad, s mjerama i radnjama koje će centri u daljem postupanju preduzeti na zaštiti sigurnosti žrtve i djece), • omogućava žrtvi da ispriča sve činjenice vezane za porodično nasilje (trajanje, prisustvo djece, način na koji je izvršeno nasilje i sl.), • u slučajevima nasilja na štetu djece, rukovodeći se načelom najboljeg interesa djeteta, pažljivo razmatra jesu li u potpunosti zaštićena prava i interesi djeteta, djetetu imenuje posebnog stratelja/starateljku za potrebe svih postupaka, • ostvaruje i održava kontakt s obrazovnim ustanovama u slučajevima nasilja nad djecom, • ostvaruje kontakt sa zdravstvenim ustanovama u slučajevima nasilja u porodici, • u slučaju potrebe, po pozivu policije posjeću-

9 Porodični zakon FBiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 35/05; 41/05 i 31/14) 10 Smjernice za postupanje u slučaju nasilja nad djecom („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 56/13) 11 Priručnik: Pružanje psihosocijalnih usluga žrtvama rodno zasnovanog nasilja u Federaciji Bosne i Hercegovine, FMZ, FMRSP i UNFPA, Sarajevo, 2016, str. 6-12. 12 Pružanje psihosocijalnih usluga, dio multisektorskog odgovora na rodno zasnovano nasilje, Standardne operativne procedure, Regionalni ured UNFPA za Istočnu Evropu i Centralnu Aziju (UNFPA EECARO), 2015, str. 5.i 6.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

• • • • • • • • • • • • • • • •

je porodicu i pruža potrebnu pomoć žrtvama nasilja, pravi procjenu rizika, izrađuje plan sigurnosti i individualni plan zaštite za žrtvu, prati provođenje plana sigurnosti i plana zaštite, ukoliko žrtva traži smještaj izvan svoje porodice, ostvaruje saradnju sa skloništem ili nevladinom organizacijom koja pruža smještaj žrtvama, po potrebi mijenja i prilagođava plan sigurnosti i plan zaštite žrtve nasilja, priprema žrtvu nasilja za sud, po potrebi prati žrtvu nasilja na sud, izrađuje planove zaštite djece (sigurnost, škola, doktori...), osigurava dostavu potrebne dokumentacije policiji i tužiteljstvu i dostavlja dokumentaciju vezanu za saznanja o nasilju u porodici, učestvuje u sudskim postupcima, ne samo na poziv sudova, već i u slučajevima kada centar procijeni rizik, omogućava kontakte u kontroliranim uvjetima djece i počinitelja nasilja, kontaktira porodicu prema planu (kontinuirano tokom jedne godine od dana kada se saznalo za nasilje, odnosno onoliko koliko procjeni potrebu za kontrolom), imenuje voditelja slučaja sa kojim će žrtva nasilja uvijek kontaktirati (voditelj/voditeljka slučaja), voditelj/voditeljka slučaja o svim saznanjima o slučaju obavještavaju tim koji provodi i prati dinamiku postupka, u dogovoru sa službama zdravstvene zaštite i obrazovno-vaspitnim ustanovama razvija za dijete žrtvu nasilja Plan podrške, u saradnji sa službama zdravstvene zaštite i obrazovno-vaspitnim ustanovama pruža podršku djetetu – žrtvi nasilja na osnovu Plana podrške.

4.1.5. Šta radi socijalni radnik u zdravstvenoj ustanovi po prijavi i identifikaciji nasilja? • upoznaje žrtvu da je dužan prijaviti nasilje, • odmah i bez odlaganja obavještava policiju i Centar za socijalni rad, • sačinjava službenu zabilješku o saznanjima • sačinjava socijalnu anamnezu sa ekspertizom,

• •

•

• • •

•

sačinjava plan aktivnosti iz domena socijalnog rada u zdravstvenoj ustanovi, pruža, u saradnji sa Centrom za socijalni rad, odgovarajuću pomoć u rješavanju pitanja i problema koji su od bitnog interesa za pacijenta i izvan su domena medicinskog i psihološkog tretmana, u saradnji sa drugim institucijama u lokalnoj zajednici pruža adekvatnu stručnu pomoć pacijentima čije socijalno stanje zahtijeva naročitu brigu i pomoć društvene zajednice, kao što su nezaposleni, osobe u stanju onesposobljenosti, djeca bez roditeljskog staranja, samohrani roditelji, stare i iznemogle osobe, u saradnji sa Centrom za socijalni rad radi na uklanjanju različitih socijalnih faktora koji u porodici i široj društvenoj zajednici mogu imati negativan uticaj na uspješan tretman djeteta, uspostavlja permanentnu saradnju sa različitim službama, nevladinim organizacijama, institucijama socijalne zaštite, obrazovnim i ustanovama od javnog značaja na lokalnom nivou, potiče pacijente da aktivno sudjeluje u društvenim i kulturnim događajima, a u skladu sa njegovim afinitetima, organizuje rekreativne aktivnosti s ciljem razvijanja socijalnih vještina pacijenta, u saradnji sa Centrom za socijalni rad i drugim službama u zajednici radi na razvijanju volonterskog rada u zajednici, koji je u uskoj vezi sa socijalnom zaštitom i socijalnom politikom javnog sektora, obavlja druge poslova u skladu sa svojom profesijom i potrebama Centra za mentalno zdravlje u zajednici.

U Priručniku Pružanje psihosocijalnih usluga žrtvama rodno zasnovanog nasilja u Federaciji BiH navedeni su Principi na kojima se temelji rad socijalnih radnika sa žrtvama rodno zasnovanog nasilja, i to: principi multisektorskog odgovora na rodno zasnovano nasilje i principi rada sa žrtvama rodno zasnovanog nasilja.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Radni materijal 4.2. Principi rada sa žrtvom rodno zasnovanog nasilja 4.2.1.Principi multisektorskog odgovora na rodno zasnovano nasilje su:

•

Pristup orijentiran na žrtve rodno zasnovanog nasilja Pružatelji usluga stavljaju u prioritet potrebe, prava i želje žrtava rodno zasnovanog nasija.

•

Partnerstvo. Multisektorski odgovor predpostavlja dobru saradnju i koordinaciju između uključenih institucija/organizacija.

•

Participativno upravljanje. Sve što se radi na planu zaštite žrtava rodno zasnovanog nasilja (politike, strategije, akcioni planovi, programi, planovi, monitoring, evaluacija).

•

Strateško planiranje. Politike koje se bave fenomenom rodno zasnovanog nasilja trebale bi biti inkorporirane u zajedničke međuinstitucionalne strategije, uz konkretne ciljeve i aktivnosti.

•

Integrirane usluge. Multidisciplinarni pristup radu treba biti zasnovan na jedinstvenoj metodologiji.

•

Prevencija. Integriran pristup određuje prevenciju rodno zasnovanog nasilja.

•

Odgovornost. Sve institucije/organizacije moraju osigurati prateće mjere koje garantiraju odgovornost za poštivanje dogovorenih programa/pravila.

•

Održivost. Nakon što se uspostavi multisektorski odgovor na rodno zasnovano nasilje sve institucije/organizacije bi trebale osigurati uvjete za primjenu i održavanje pomenutog pristupa.

4.2.2. Principi rada sa žrtvama rodno zasnovanog nasilja - Rodno osjetljiv pristup. Spol je biološka datost i ljudi se rađaju kao pripadnici muškog ili ženskog spola, a rod je društveno naučeno/determinirano ponašanje ili društveni konstrukt.13 Pojam rod upućuje na nejednakost između muškaraca i žena, koja je društveno konstruirana i podržavana od strane institucija, kulture i svakodnevnih interakcija. Rodne razlike su najočitije kada je riječ o stereotipima koji rezultiraju u različitim stavovima, akcijama i očekivanjima od maskulinosti i femininosti.14 Tokom formalnog obrazovanja stručnjaci u oblasti zdravstvene i socijalne zaštite, kao uostalom i u drugim oblastima u Federaciji BiH, uglavnom ovladavaju rodno neutralnim pristupom koji nema poseban pozitivan ili negativan učinak na rodne odnose ili jednakost među spolovima. Rodno zasnovano nasilje preciznije označava da u korijenu nasilja leži spolna/rodna razlika. Iako se može odnositi na oba spola/roda, iskustvo žena, istraživanja i statistike govore o “nadzastupljenosti” jednoga – ženskog spola/roda kao onoga nad kojim se čini nasilje. Rodno zasnovano nasilje je, dakle, oblik diskriminacije koji ozbiljno narušava mogućnost žena da uživaju prava i slobode na osnovu ravnopravnosti s muškarcima,15 odnosno rodno zasnovano nasilje je nasilje nad ženom zato što je žena, ili nasilje koje neproporcionalno pogađa žene.16 - Orijentiranost na žrtvu rodno zasnovanog nasilja. Kod intervencija u incidentima/slučajevima rodno zasnovanog nasilja, poštivanje želja, prava i dostojanstva žrtve predstavlja najbolji pristup, čiji je cilj uspostaviti okru-

13 Van Oosten N, Van der Vlugt I. Rod i spol u psihooscijalnom radu, Društvo za psihološku pomoć, Zagreb, 2004. 14 Martin Cl, Ruble DN. Patterns if gender development. Annu Rev Psychol, 2010; 61:353-381. 15 UN-ova Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), Opća preporuka broj 19 o nasilju nad ženama, član 1. 16 M. Vlachovà and L. Biason L., Executive summary of Women in an Insecure World: Violence against Women Facts, Figures and Analysis, DCAF, Geneva, 2007, str. 4.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

ženje puno poštovanja koje može podstaći sposobnost žrtve da utvrdi vlastite potrebe i da donese odluku o mogućim daljim aktivnostima.17 U zdravstvenim, socijalnim i drugim službama se mora razvijati praksa usmjerena prema osobi u kojoj su korisnici usluga jednakopravni partneri u planiranju, razvoju i procjeni brige kako bi osigurali usluge koje zadovoljavaju njihove potrebe. Na ovaj način se unaprjeđuje podudarnost između pružatelja i korisnika usluga u planu tretmana, poboljšanju zdravstvenih i socijalnih ishoda i povećanju zadovoljstva korisnika.18 U procesu donošenja odluka vrlo je važna podrška izražena u povjerljivosti, samostalnosti u donošenju odluka, vjerovanju žrtvi, poštivanju njenih osjećanja, slušanju i pružanju odgovarajućih informacija i podrške, te upoznavanje žrtve šta od stručnjaka ili službe može dobiti i na koje resurse u zajednici može računati. - Opća i lična sigurnost. Sigurnost i žrtve i pružatelja psihosocijalnih usluga treba biti prioritet pri organiziranju i pružanju zaštite žrtve rodno zasnovanog nasilja.19 Pitanja sigurnosti, povjerljivosti i očuvanja privatnosti korisnika zdravstvenih i socijalnih usluga i usluga drugih organizacija moraju imati prioritet na listi načela u radu sa žrtvom rodno zasnovanog nasilja. Dobro stanje žrtve pružatelji psihosocijalnih usluga osigurat će zadovoljenjem njenih bazičnih potreba i prava na sigurnost, kontrolu i zadovoljenje esencijalnih životnih potreba kao što su hrana, voda, sklonište, zdravstvena zaštita. Sigurnost žrtve rodno zasnovanog nasilja treba obezbjediti na vrijeme. Sigurnost žrtve mora biti prioritet. Žrtve su u visokom riziku ubistva ili samoubistva, kao i socijalne izolacije i diskriminacije. Pružatelji usluga trebaju stoga procjenu sigurnost žrtve i u momentu njene identifikacije uzeti izjavu vezanu za sigurnost. Time se umanjuju rizici za žrtve i članove njihove uže porodice.

Vrlo važno je identificirati prostor koji će žrtve rodno zasnovanog nasilja doživljavati kao si-

gurno mjesto. Koji će prostor biti određen za sigurno mjesto određuje kontekst, raspoloživi kapaciteti, procjenja stepena rizika i potrebe žrtve. U obezbjeđivanju sigurnosti, kako za žrtve tako i za pružatelje usluga, važno mjesto imaju službe sigurnosti, kao što je policija ili službe obezbjeđenja u zdravstvenim i socijalnim ustanovama i drugim organizacijama koje osiguravaju psihosocijalne usluge.

- Povjerljivost i privatnost. Povjerljivost kao jedan od najvažnijih principa mora se poštovati. To podrazumijeva otkrivanje informacija samo u situacijama kada je to nužno i kada je na to pristala žrtva. Privatnost i povjerljivost intervencije, prikupljanja podataka, vođenja evidencije, prijavljivanja i razmjene informacija smanjuje izloženost različitim rizicima i neugodnostima i žrtve i pružatelja psihosocijalnih usluga. Održavanjem povjerljivosti osigurava se da žrtva nije izložena daljim prijetnjama i/ ili nasilju usljed toga što je zatražila pomoć, a pružatelj psihosocijalnih usluga se štiti od prijetnji nasilnih počinitelja ili članova porodice. Podijeljena povjerljivost u socijalnom sektoru znači da se određene informacije o žrtvi rodno zasnovanog nasilja mogu podijeliti s drugim kolegama u psihosocijalnom sektoru, ali se to odnosi samo na informacije koje su zaista neophodne. Informacije se mogu podijeliti s kolegama ukoliko za to postoji medicinski ili drugi razlog povezan sa zaštitom žrtve, a pružatelj psihosocijalnih usluga žrtvu upućuje na drugog pružatelja psihosocijalnih usluga. To se prethodno žrtvi treba objasniti, a žrtva treba znati koje informacije se prosljeđuju i kome, te za to mora dati svoj pristanak. Isti princip vrijedi i za uposlene u sistemu zdravstva. U Federaciji BiH Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici regulirano je da svaki profesionalac u sektoru zdravstva, kao i u drugim sektorima (obrazovanja, socijalne zaštite i sl.) ima obavezu prijaviti sumnju na rodno zasnovano nasilje ukoliko u toku svog rada dođe do takvog saznanja. O ovim zakonskim obavezama i propisima pružatelji psihosocijalnih uslu-

17 Priručnik: Pružanje psihosocijalnih usluga žrtvama rodno zasnovanog nasilja u Federaciji Bosne i Hercegovine, FMZ, FMRSP i UNFPA, Sarajevo, 2016, str. 9. 18 https://www.nice.org.uk/guidance/cg136/chapter/personcentred-care 19 Pružanje psihosocijalnih usluga, dio multisektorskog odgovora na rodno zasnovano nasilje, Standardne operativne procedure, Regionalni ured UNFPA za Istočnu Evropu i Centralnu Aziju (UNFPA EECARO), 2015, str. 9.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

ga moraju žrtvu jasno i tačno informirati, bez odlaganja. - Informirani izbor. Svaku aktivnost treba poduzimati samo uz dozvolu žrtve, te nakon pribavljanja informiranog pristanka.20 Nije informisani pristanak kada se postigne dogovor kroz korištenje prijetnji, sile ili drugih oblika prinude, otmice, prevare, obmane, ili lažnog predstavljanja. U zdravstvu, na primjer, informirani pristanak u pružanju zdravstvenih usluga nije samo potpis na obrascu, već predstavlja kontinuiranu komunikaciju između dvaju jednakopravnih, kompetentnih i autonomnih osoba, liječnika i korisnika usluge, i zajedničko donošenje odluke o medicinskom tretmanu. To je praktična primjena etičkih načela autonomije tj. prava osobe da autonomno, neovisno odlučuje o svom životu i djeluje u skladu sa svojim autonomnim odlukama. Autonomija je pravo na vlastito mišljenje i procjenu vlastitog stanja korisnika usluga, kao i pravo na stav u odnosu na predložene intervencije, te pravo da u skladu sa svojim mišljenjem i stavom donese odluku o prihvatanju ili odbijanju tretmana, odnosno intervencije. Da bi informirani pristanak bio valjan nužno je da budu ispunjeni uvjeti kao što su kompetentnost osobe, adekvatnost informacije i dobrovoljnost. U ovom dijelu kompetentnost osobe znači, da je osoba sposobna razumjeti informaciju relevantnu za donošenje odluke, shvatiti važnost i značaj informacije u datoj situaciji i da zaključuje koristeći informaciju, te izabere, odnoso izrazi svoj izbor. Ukoliko žrtva nije u mogućnosti izraziti svoj izbor, onda pravo na odlučivanja u njeno ime stiče najbliži član porodice ili staratelj kojeg je dodijelio sud. Pridržavanje načela informiranog pristanka u pružanju usluga osigurava povjerljivost i sigurnost žrtve rodno zasnovanog nasilja koja je na prvom mjestu u svim aspektima pružanja podrške. Poštivanje načela informiranog pristanka i na žrtvu usmjerenog pristupa istovremeno eliminira nastupanje pružatelja usluga s pozicije moći i kontrole. Kada pružatelj usluga koristi pristup

s pozicije moći i kontrole on poručuje žrtvi da zna bolje od nje šta je dobro za nju, što ne doprinosi samopouzdanju i osnaživanju žrtve, pa time ni rješavanju problema. -

Nediskriminacija. Bez obzira na starosnu dob, rasu, nacionalnu pripadnost, religiju, seksualnu orijentaciju, rodni identitet, invalidnost, bračni status, obrazovni i društveno-ekonomski status, sve žrtve rodno zasnovanog nasilja jesu ravnopravne, te trebaju biti tretirane jednako i imati jednak pristup uslugama.21 Ravnopravnost i nediskriminatorski pristup posebno je reguliran Zakonom o zabrani diskriminacije BiH,22 kao i drugim zakonskim aktima i propisima u oblasti zdravstvene i socijalne zaštite. Zakon o ravnopravnosti spolova BiH,23 prepoznaje kao jedan od oblika diskriminacije nasilje po osnovu spola, koje uključuje, ali se ne ograničava na: nasilje koje se dešava u porodici ili domaćinstvu; nasilje koje se dešava u široj zajednici; nasilje koje počine ili tolerišu organi vlasti i drugi ovlašćeni organi i pojedinci; nasilje po osnovu spola u slučaju oružanih sukoba. Žene u BiH su izložene višestrukim oblicima nasilja – fizičkom, psihičkom, ekonomskom i seksualnom. Procjenjuje se da je svaka četvrta žena u BiH doživjela neki od oblika nasilja. Posljednih godina usvojeno je više zakona, strategija i akcionih planova čiji je cilj eliminacija nasilja nad ženama i nasilja u porodici. Međutim, osim u zakonskom i strateškom smislu, važno je u praksi osigurati primjenu principa nediskriminacije.

Radni materijal 4.3. Narativ slučaja za vježbu Mobilnom timu JU “Kantonalni centar za socijalni rad” telefonom se obratio zaposlenik BBI Centra u Sarajevu, molbom da poduzme radnje iz okvira svoje nadležnosti kako bi zaštitili malodobnu djevojčicu J. T. koja posljednjih mjesec dana, gotovo svakodnevno boravi u prostorijama BBI Centra. Prilikom poziva naveo je da je djevojčica higijenski

20 Pružanje psihosocijalnih usluga, dio multisektorskog odgovora na rodno zasnovano nasilje, Standardne operativne procedure, Regionalni ured UNFPA za Istočnu Evropu i Centralnu Aziju (UNFPA EECARO), 2015, str. 9. 21 Op.cit. 22 ("Službeni glasnik BiH", broj 59/09) 23 (“Službeni glasnik BiH, broj 32/10 - Prečišćeni tekst)

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

zapuštena, oskudno odjevena i obuvena, sa vidljivim ranama na rukama i ogrebotinama na licu; da od posjetilaca Centra traži novac, ukoliko ga ne dobije da ih vrijeđa i uznemirava neprimjerenim i agresivnim ponašanjem; da po nekoliko sati dnevno ne izlazi iz lifta koji je već u tri navrata ostajao u kvaru dok se istim vozila, da je time ugrožavala svoju sigurnost; da BBI centar napušta kasno noću i da je bio svjedokom u nekoliko navrata kad ju je mladić koga je očito poznavala, po njegovoj procjeni ne stariji od 20 godina, uglavnom prisilno izvodio iz prostora BBI centra u koji se već nakon nekoliko sati vraćala. Pokušajte odgovoriti na sledeća pitanja: − koji su prvi koraci koje treba poduzeti po prijavi? − ko je nadležan za poduzimanje identificiranih prvih koraka? − koga sve treba uključiti u prvu hitnu procjenu i intervenciju? − ko treba participirati u sačinjavanju hitnog plana zaštite i plana sigurnosti ukoliko je potreban? − koga treba uključiti u drugu dugoročnu procjenu potreba? − ko učestvuje u izradi dugoročnog plana zaštite? − ko učestvuje u realizaciji aktivnosti iz dugoročnog plana zaštite? − ko je odgovoran za vođenje slučaja i za koordinaciju aktivnosti na realizaciji plana zaštite?

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

MODUL 5. STANJA I PONAŠANJA KOJA MOGU UKAZIVATI NA RODNO ZASNOVANO NASILJE Pregled modula Trajanje modula

45 minuta

Cilj modula

Omogućiti polaznicima da steknu znanje i vještine da blagovremeno prepoznaju stanja i ponašanja koja mogu ukazivati na izloženost korisnika/pacijenta rodno zasnovanom nasilju

Ključne poruke

Određena stanja i ponašanja trebaju izazvati sumnju i potaknuti profesionalce u sektoru zdravstva i socijalne zaštite da postave pitanja o rodno zasnovanom nasilju.

Literatura

- Jačanje odgovora zdravstvenog sistema na rodno zasnovano nasilje u Federaciji BiH, Resursni paket i Paket za obuku - Modul 6; radni materijal 13. i 14, str. 46. i 47. - Priručnik: Pružanje psihosocijalnih usluga žrtvama rodno zasnovanog nasilja u Federaciji Bosne i Hercegovine, FMZ, FMRSP i UNFPA, Sarajevo, 2016, str. 24. i 25.

Glavni elementi modula i metodologija

- Vježba: Kako prepoznati rodno zasnovano nasilje - 25 minuta

Napomene za predavače

Vježba: Kako prepoznati rodno zasnovano nasilje (trajanje: 25 minuta) Prije prezentacije o znakovima i simptomima rodno zasnovanog nasilja, uraditi vježbu. Za vježbu pripremljen Narativ slučaja. Zadatak učesnika je prepoznati iz narativa simptome nasilja i šta ih je navelo da pomisle da su to simptomi. Za izvođenje vježbi učesnici će se podijeliti u nekoliko grupa po četvoro. Svaka grupa će dobiti različit narativ slučaja. Narativi slučaja će sadržavati različite simptome nasilja. Na učesnicima edukacije je da u petnaestominutnom radu po grupama identificiraju simptome i da imenuju osobu koja će prezentirati simpome i obrazložiti zašto je baš te elemente njihova grupa identificirala kao simptom. Nakon toga će u deset minuta predstavnici grupa prezentirati slučaj i simptome identificirane u narativu. Slijedi zajednička diskusija, a potom prezentacija po radnom materijalu 5.1.

Materijali za sesiju obuke

Prezentacija: Prezentacija u Power Pointu - Modul 5

- Prezentacija predavača (PPP slajdovi 5-10, podjela radnog materijala 5.1.) - 20 minuta

Radni materijali: Radni materijal 5.1. Prepoznavanje znakova i simptoma rodno zasnovanog nasilja Radni materijal 5.2. Narativi slučaja za vježbe

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Radni materijal 5.1.

Vidljive posljedice rodno zasnovanog nasilja su:

•

fizičke posljedice: ozljede po licu, prsnom košu, grudima, abdomenu i drugim dijelovima tijela, hematomi i ogrebotine po tijelu, iščašenja, lomovi, polomljeni zubi, opekotine, ozljede nožem ili drugim predmetima tragovi gušenja na vratu;

•

psihičke posljedice: napetost, nemir, osjećaj slabosti, gušenja, osjećaj straha, srama, krivnje, samozanemarivanje, gubitak samopouzdanja i samopoštovanja, depresivnost, anksioznost, napadi panike, poremećaj spavanja, poremećaj prehrane, ovisnost, osjećaj rastresenosti, dezorijentacije, nedostatak tolerancije i strpljenja, agresivno ponašanje prema sebi i drugima, pokušaj suicida, seksualne teškoće, posttraumatski stresni poremećaj;

•

hronični zdravstveni problemi (psihosomatske smetnje): nesanica, umor, gastrointestinalne smetnje, predmenstrualni simptomi, bol u mišićima, anemija, migrene i glavobolje, inkontinencija, proliv, respiratorni problemi, problemi u trudnoći – prerani porođaj ili rađanje djeteta s niskom porođajnom težinom;

•

specifični tjelesni i psihološki efekti u slučaju seksualnog nasilja: abrazije i kontuzije na grudima, nosu i licu, vaginalna i perinealna oštećenja, spolno prenosive bolesti, neplanirana trudnoća, intruzivne misli (sjećanja na traumu), fizičke reakcije (drhtanje, padanje u nesvijest zbog prisjećanja traumatičnog događaja), iznenadne scene iz prošlosti, noćne more.26

Prepoznavanje simptoma rodno zasnovanog nasilja Izloženost bilo kojem obliku nasilja dovodi do posljedica koje mogu ozbiljno ugroziti psihofizičko zdravlje, ali i opće funkcioniranje osobe izložene nasilju. Posljedice zlostavljanja po fizičko i psihičko zdravlje žrtve rodno zasnovanog nasilja su brojne,24 ali često ih ni same žrtve ne prepoznaju ili njihovu važnost potcjenjuju. Prije ili kasnije žrtve nasilja trebaju pomoć liječnika, kako zbog specifičnih povreda tako i zbog toga što psihičke posljedice zlostavljanja nije moguće prebroditi bez stručne pomoći i podrške. Za pomoć liječnika, žrtve nasilja se obraćaju, ne samo zbog posljedica nasilja već zbog različitih psihosomatskih problema iza kojih se zapravo kriju različiti oblici nasilja. Zbog toga stručnjaci koji dolaze u kontakt sa tim osobama nužno trebaju detaljno analizirati simptome zbog kojih se osoba stalno obraća za pomoć i poduzeti mjere iz okvira svojih ingerencija za najmanju sumnju na problem rodno zasnovanog nasilja. Ukoliko je osoba ozlijeđena, uznemirena, nervozna, pod stresom i sl. za to moraju postojati razlozi, a nasilje može biti jedan od njih. Zbog toga je važno obratiti pažnju na sljedeće znakove, simptome i posljedice kako bi blagovremeno reagirali i zaštitili osobu izloženu bilo kojem obliku nasilja:25

• • • • •

traumatska ozljeda, posebno ako se ponavlja, a praćena je nejasnim ili nevjerodostojnim objašnjenjima, prikrivanje ozljeda odjećom, problemi sa centralnim nervnim sistemom (glavobolje, kognitivni problemi, gubitak sluha), ponovljene zdravstvene konsultacije bez jasne dijagnoze, nametljiv partner ili suprug u konsultacijama.

24 Više o posljedicama nasilja koje utječu na zdravlje vidjeti u: Priručniku za trening i edukaciju zdravstvenih radnika za postupanje u slučajevima nasilja u porodici, Federalno ministarstvo zdravstva, 2009, Sarajevo, str. 23-30. 25 Ajduković, M. i Pavleković, G., Nasilje nad ženom u obitelji, Društvo za psihološku pomoć, Zagreb, 2004. 26 Priručnik: Pružanje psihosocijalnih usluga žrtvama rodno zasnovanog nasilja u Federaciji Bosne i Hercegovine, FMZ, FMRSP i UNFPA, Sarajevo, 2016.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Radni materijal 5.2. Narativi slučaja za vježbe Narativ 1. Smjestite se udobno, zatvorite oči ili oborite pogled prema tlu/patosu; zamislite da ste miš koji se nalazi na pločniku velikog trga i kojeg proganja mačka; trg je prepun šetača, a negdje u daljini, na suprotnoj strani trga, nalazi se grmlje i rupica u koju možete da se sakrijete... Pratite šta mislite, šta radite, kako se ponašate... Pokušajte da stignete do rupice, ako uspijete stići do rupice posmatrajte šetače iz nje i pratite kako se osjećate, šta mislite, šta želite.... Evidentirajte na papir: − šta ste osjećali dok ste bježali od mačke i istovremeno ispod nogu šetača po trgu? − šta kad ste ugledali rupicu u kojoj vidite spas? − šta kad ste stigli do rupice? − a šta ako niste uspjeli?

Narativ 2. U JU “Kantonalni Centar za socijalni rad” zaprimljen je u junu 2016. godine, zahtjev za uređivanje ličnih kontakata između R.S., nane malodobnih djevojčica E. S. rođene 2003. godine i M. S. rođene 2005.godine. U zahtjevu je navedeno da je: − otac mldb. djevojčica poginuo u saobraćajnoj nesreći, − majka djevojčica šest mjeseci nakon njegove smrti zasnovala novu bračnu zajednicu, − do zasnivanja nove bračne zajednice majka sa djevojčicama živjela u zajedničkom domaćinstvu sa nanom djevojčica, − brigu o djevojčicama od rođenja pa do njihovog napuštanja zajedničkog domaćinstva vodila ona, − majka djevojčica vrlo mlada; navedeno da je mldb. E. S. rodila sa 19., a mldb. M.S 21. godinu života, − da je bilo za očekivati, s obzirom na mladost da će njena bivša snaha nastaviti svoj život, ali ne i da će prekinuti odnos između nane i njenih unuka u potpunosti i isključiti je iz nji-

hovog života. Na kraju obraćanja, nana je pismeno izrazila ozbiljnu sumnju u uvjete u kojima će djeca živjeti i sposobnost majke da se odgovorno brine o njihovom odgoju, obrazovanju i vaspitanju s obzirom na to da do sada nije radila. Istovremeno je izrazila ozbiljno nepovjerenje i ozbiljnu sumnju prema novom suprugu svoje bivše snahe, sada očuhu djevojčica. Po prijemu pismena, stručni radnik Centra za socijalni rad je pozvao podnositeljicu zahtjeva i obavjestio je da Centar nije nadležan za postupanje po zahtjevu, te ju je uputio na Sud. U postupku pred Sudom Odlukom je definirano vrijeme, način i mjesto održavanja kontakata mldb. djevojčica i nane. Djevojčice su, prema informacijama zaprimljenim od nane, bez obzira na sudsku odluku, izbjegavale kontakt na svaki mogući način. Naročito su izbjegavale provoditi vikende i spavati u kući u kojoj su se rodile i provele djetinjstvo. Starija djevojčica je prednjačila u stavovima da ne želi spavati, a mlađa je kopirala njene postupke iako je bilo vidljivo da bi rado ostala. Prema naninim navodima polako su iščezavale emocije, povjerenje i prijateljstvo koje su djevojčice njegovale prema njoj. Mlađa djevojčica je zbog toga, prema njenom mišljenju, izražavala vidno tugu, sve se više povlačila i prikrivala emocije, dok je starija, izražavala negodovanje zbog obaveze da vrijeme provodi s nanom; koristila je u komunikaciji neprimjerene riječi i vrlo često vrijeđala nanu. Mldb. E. S. je mlađu sestru M.S., prema naninim rječima, provocirala, vrijeđala i ponižavala zbog njenog prihvatanja da boravi kod nane. O uočenim promjenama nana je informisala Centar i tražila podršku. Po naninim zahtjevima Centar je reagirao uključivši pedagoga škole i razredne nastavnike djevojčica, zatim majku, očuha, nadležni Dom zdravlja, roditelje majke djece sa kojima su djevojčice, majka i očuh živjeli u zajedničkom domaćinstvu. Uključivanje navedenih subjekata u rad na prevazilaženju uočenih problema samo se privremeno obezbjeđivala prividno dobra komunikacija između naninim R.S. i mldb. djevojčica. Međutim, komunikacija je po nanim navodima bila protivna volji starije djevojčice i mlađe verbalno, mada je mlađa djevojčica svaki put tokom boravka uživala, što je bilo vidljivo u otvorenosti, iskrenom odnosu, manifestiranim emocijama i druženju, te načinu na koji je komunicirala sa nanom. Početkom 2017.godine, nana je tokom boravka djevojčica za vikend u njenom domu, kod mlađe

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

djevojčice registrirala prisustvo infekcije, odbijanja hrane, mučninu i izražen strah o čemu je odmah obavjestila Centar. Prema naninim navodima, na reakcije i stanje mlađe djevojčice, starija djevojčica je ponovo reagirala neprimjereno grubo, vrijeđala mlađu djevojčicu, ponižavala je i omalovažavala, etiketirajući pri tom odgovornost nane za njeno zdravstveno stanje. Po pismenom zahtjevu nane i na temelju prikupljenih dokaza, Centar je za majku donio Rješenje o nadzoru nad vršenjem roditeljskog staranja. Rješenje je pratio Program nadzora u kome su identificirani ciljevi nadzora, zadaci, subjekti i osobe koje će raditi na ostvarivanju ciljeva nadzora, definirane obaveze subjekata i pojedinaca (školu, centar, dom zdravlja, majku, nanu, te dedu i nanu po majci oćuha) u provođenju nadzora, te rokovi za njihovu realizaciju. Prva i prioritetna aktivnost bila je odlazak mlađe djevojčice M.S. u zdravstvenu ustanovu na specijalističke preglede. Svi akteri u realizaciji Programa nadzora postupali su po utvrđenim obavezama i u predviđenim terminima. Prema procijeni stručnog tima Centra i učesnika u realizaciji Programa nadzora, nakon isteka roka na koje je doneseno Rješenje i izvršavanja postavljenih obaveza, nije bilo potrebe za njegovim produženjem ili za poduzimanjem novih mjera. Nekoliko mjeseci nakon toga nana djevojčica dolazi u Centar vrlo uznemirena sa informacijom da je starija djevojčica odjednom postala djevojka, da se ponaša neprimjereno svojim godinama, da je vrijeđa i koristi vrlo vulgarne riječi, da se neprimjereno oblači i šminka, da ima informaciju da je u sukobu sa majkom, da povremeno zbog svađe sa majkom napušta kuću i spava kod nje i da je sasvim slučajno čula kako u kasnim noćnim satima vodi intimne razgovore putem mobilnog telefona sa očuhom. Pokušajte odgovoriti na pitanja: − Koji je prvi korak u postupanju po ovoj prijavi na prepoznavanju prisustva nasilja? − Nabrojte koje institucije treba uključiti kako bi se objektivno utvrdilo da li je u u kojem obliku prisutno nasilje? − Koje osobe iz djevojčicinog okruženja treba uključiti u postupak prepoznavanja prisustva

nasilja? − Da li su u dosadašnjem radu učinjeni propusti na identificiranju prisustva nasilja? − Ukoliko jesu, koji su i ko ih je učinio? − Ukoliko je bilo propusta, šta mislite zbog čega su se desili?

Narativ 3. Osnovna škola „XY“ pismeno je obavijestila Službu socijalne zaštite Novi grad da je mldb. I.H. došao na nastavu sa hematomom na licu i vidno uznemiren. U pismenom obavještenju, između ostalog, stoji i da je mldb. I.H. od vrlo aktivnog, druželjubivog, duhovitog i vrijednog dječaka u prethodnoj školskoj godini, postao povučen, često umoran, pospan i iscrpljen. Za razliku od prošle godine njegovo samopouzdanje, prema navodima u pismenu, je nestalo, a nestao je i njegov interes da bude prvi u razredu u školskim i izvanškolskim aktivnostima. Nastojanja pedagogice, nastavnog osoblja i razrednice da utvrde razloge takve promjene nije dalo rezultata, zbog čega su se obratili Službi socijalne zaštite Novi Grada. Pokušajte navesti sljedeće: − Korake u postupanju radi prepoznavanja prisustva nasilja nad mldb dječakom? − Ko, po vašem mišljenju, treba biti uključen u prepoznavanje prisustva nasilja? − Na koji način će biti uključeni drugi subjekti ili osobe u prepoznavanje nasilja? − Koji su modeli razmjene informacija među subjektima koji učestvuju u prepoznavanju nasilja? − Navedite metode i tehnike koje ćete vi koristiti u cilju prepoznavanja nasilja?

Narativ 4 Terenski radnici Dnevnog centra su 09.02.2016. godine u jutarnjim satima zatekli dječaka, starosti dvanaest godina, unutar prostorija Željezničke stanice u Sarajevu. Na prijedlog terenskih radnika mldb. dječak je dobrovoljno došao u prostorije Dnevnog centra. Dječak je u Dnevnom centru po izjavi, prvi put u 24 sata pojeo topao obrok, nakon 48 sati ušao u topli prostor, i nakon mjesec dana imao priliku da se okupa.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Socijalnoj radnici Dnevnog centra je, nakon što je ručao, okupao se i ugrijao, rekao da se zove Š.K. da u Sarajevu na Željezničkoj stanici, u devastiranim objektima blizu Željezničke stanice i na ulicama Sarajeva - boravi više od mjesec dana. Da je razlog za takav način života, po njegovoj izjavi, teška ekonomska situacija u kojoj živi njegova porodica. Dječak je izjavio, da je rođen 07.07.2004.godini u Zenici i da je državljanin BiH, da ima tri sestre i dva brata, da o majci ništa ne zna i da nema nikakva sjećanja na nju, a da se trenutno na Željezničkoj stanici nalazi iz razloga što mu je to jedino mjesto gdje se trenutno može sakriti od hladnoće. Prema izjavi dječaka, njegova braća i sestre žive u Zenici, povremeno - kad nemaju jesti - braća odlaze u prosjačenje. Također je naveo da u pratnji oca, povremeno, sa braćom ode u Mostar i Međugorje, te u druga mjesta, ovisno od očeve procjene gdje može prosjačenjem obezbjediti veću količinu novca. Niti jedno od mldb. djece prema izjavi mldb. Š.K. nikada nisu pohađali školu iz razloga što to otac nije dozvoljavao, mada su to djeca po njegovom mišjenju željela. Sjeća se da su oca posjećivali socijalni radnici iz Centra Zenica, da su pokušavali da ga nagovore da ih uključi u školu, ali je on to odbijao, pravdajući se da nemaju gdje stanovati i da se stalno seljakaju sa jedne na drugu adresu, da nema sredstava za prehraniti djecu, za njihovu odjeću i obuću, te za troškove koje zahtjeva škola. U razgovoru koji je vodio sa socijalnom radnicom izrazio je svoju želju da bude negdje smješten, da o tome gdje se nalazi ne informiramo njegovog oca, i da bude upisan u školu. Pokušajte odgovoriti na sledeća pitanja − Ima li elemenata nasilja u ovom slučaju? − Ukoliko ima u kojoj formi? − Kako je po vašem mišljenju moguće utvrditi da li je i u kojoj formi prisutno nasilje nad drugom djecom?

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

MODUL 6. PROCJENA I UPRAVLJANE RIZIKOM Pregled modula Trajanje modula

45 minuta

Cilj modula

Omogućiti polaznicima • Usvajanje znanja i vještina za procjenu vjerojatnosti i prirode rizika koju predstavlja počinitelj za žrtvu, djecu i druge osobe • Razumijevanje krize uzrokovane postojećim (ili prošlim) nasiljem u partnerskim vezama • Razvijanje vještina upravljanja krizom uzrokovanom partnerskim nasiljem • Razviijanje vještina postupanja u akutnim kriznim stanjima • Razvijanje znanja i vještina oblikovanja plana uspostave sigurnosti i kontrole • Usvajanje znanja i vještina povezanih s sigurnošću profesionalaca tijekom upravljanja krizom

Ključne poruke

− Pružatelji usluga (zdravstveni radnici, socijalni radnici i drugi) trebaju biti podrška žrtvi RZN u razvijanju sigurnosnog plana i ukoliko je potrebno predložiti i organizirati (uz odgovarajuće mjere sigurnosti i bez stigmatizacije) upućivanje na druge službe. − Pružatelji usluga trebaju pomoći žrtvi RZN da identificira sigurna mjesta gdje može otići (npr. dom prijatelja, rodbine i sl.) i/ili pokrenuti proceduru smještaja žrtve RZN u sigurnu kuću. − U pružanju podrške žrtvi RZN u smislu izrade plana sigurnosti potrebna je koordinacija zdravstvenih ustanova, centara za socijalni rad/službi za socijalnu zaštitu i organizacija civilnog društva u Federaciji BiH. − Službe koje pružaju psihosocijalne usluge trebaju inicirati povezivanje s grupama podrške, te uspostaviti referalne načine za olakšavanje daljnje podrške ženama koje doživljavaju nasilje.

Literatura

Priručnik: Pružanje psihosocijalnih usluga žrtvama rodno zasnovanog nasilja u Federaciji Bosne i Hercegovine, FMZ, FMRSP i UNFPA, Sarajevo, 2016, Poglavlje 9.

Glavni elementi modula i metodologija

• Grupna rasprava: Faktori rizika za nasilje nad ženom u partnerskim odnosima • Prezentacija predavača (PPP) • Rad u malim grupama: • Primjena i interpretacija Revidirane skale za rješavanje problema; • Uvježbavanje tehinike time-out; • Uvježbavanje tehnike samokontrole ljutnje

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Napomene za predavače

• Grupna rasprava: Faktori rizika za nasilje nad ženom u partnerskim odnosima (trajanje: 10 minuta) Prije početka izlaganja prezentacije Procjena i upravljanje rizikom, pitajte sudionike da razmisle o specifičnim slučajevima partnerskog nasilja iz njihovog profesionalnog iskustva. Koji su to bili faktori rizika bili pristuni, a koji su doveli do nasilnog ponašanja. Posredovati u raspravi grupe i sumirati rezultate, pomoću PPP. Profesionalci koji vrše procjenu rizika trebaju imati kalendar za prethodnu i tekuću godinu koji će koristiti zajedno sa Skalom za procjenu rizika a na kojem će žrtva naznačiti vremenske termine u kojima je počinitelj bio nasilan.

Materijali za sesiju obuke

Prezentacija: Prezentacija u Power Pointu - Modul 6 Radni materijali: Radni materijal 6.1. - Revidirana skala rješavanja sukoba Radni materijal 6.2. - Ljestvica za procjenu opasnosti Radni materijal 6.3. - Vodič za procjenu opasnosti od fizičkog nastranja među supružnicima Radni materijal 6.4. - Kodni list HCR-20 Radni materija 6.5. - SVR-20 kodna lista Radni materijal 6.6. - Time-out tehnika Radni materijal 6.7. – Samokontrola ljutnje

Radni materijal 6.1.

1. Pokazao sam partnerici da mi je stalo do nje iako se nismo slagali.

Niti jednom

Dogodilo se, ali ne tokom prošle godine

11-20 puta

6-10 puta

3-5 puta

Dvaput

Jednom

Koliko se često sljedeće događalo u proteklih godinu dana?

Više od 20 puta

Revidirana skala rješavanja sukoba - M

2. Moja partnerica je pokazala da joj je 1 stalo do mene iako se ne slažemo.

3. Objasnio sam partnerici svoje gledanje na nesuglasicu.

4. Moja partnerica je objasnila meni svoju stranu nesuglasice.

5. Vrijeđao sam ili psovao partnericu. 1

6. Moja partnerica je vrijeđala ili psovala mene.

7. Bacio sam na partnericu neki predmet.

8. Moja partnerica je na mene bacila neki predmet.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

9. Zavrnuo sam partnerici ruku ili kosu.

10. Moja partnerica je meni zavrnula ruku ili kosu.

11. Imao sam istegnuće, modricu ili malu posjekotinu zbog sukoba s partnericom

12. Moja partnerica je imala istegnuće, 1 modricu ili malu posjekotinu zbog sukoba sa mnom.

13. Pokazao sam poštovanje prema partneričinim osjećajima vezanim uz neku temu.

14. Moja partnerica je pokazala poštovanje prema mojim osjećajima vezanim uz neku temu.

15. Prisilio sam partnericu na seks bez 1 zaštite.

16. Moja partnerica je prisilila mene na 1 seks bez zaštite.

17. Gurnuo sam partnericu.

18. Moja partnerica je gurnula mene.

19. Upotrijebio sam silu (kao što je 1 lupanje, pritiskanje ili korištenje oružja) kako bih partnericu prisilio na oralni ili analni seks.

20. Moja partnerica je upotrijebila silu 1 kako bi mene prisilila na oralni ili analni seks.

21. Upotrijebio sam nož ili pištolj protiv 1 svoje partnerice.

22. Moja partnerica je upotrijebila nož ili pištolj protiv mene.

23. Onesvijestio sam se od partneričinog udarca u glavu tokom svađe.

24. Moja partnerica se onesvijestila od 1 mog udarca u glavu tokom svađe.

25. Nazvao sam partnericu pogrdnim izrazom (npr. debela ili ružna).

26. Moja partnerica je nazvala mene pogrdnim izrazom (npr. debelim ili ružnim).

27. Udario sam ili lupio partnericu nekim predmetom.

28. Moja partnerica je udarila ili lupila mene nekim predmetom..

29. Uništio sam nešto što je pripadalo mojoj partnerici.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

30. Moja partnerica je uništila nešto što 1 je pripadalo meni.

31. Išao sam ljekaru nakon svađe sa partnericom.

32. Moja partnerica je išla ljekaru nakon 1 svađe sa mnom.

33. Davio sam partnericu.

34. Moja partnerica je davila mene.

35. Vikao sam ili derao se na partnericu 1

36. Moja partnerica je vikala ili derala se na mene.

37. Gurnuo sam partnericu o zid.

38. Moja partnerica je gurnula mene o zid.

39. Rekao sam da sam siguran da možemo riješiti problem.

40. Moja partnerica je rekla da je sigurna da možemo riješiti problem.

41. Trebao sam ići liječniku zbog svađe 1 sa partnericom, ali nisam.

42. Moja partnerica je trebala ići 1 liječniku zbog svađe sa mnom, ali nije.

43. Istukao sam svoju partnericu.

44. Moja partnerica je istukla mene.

45. Zgrabio sam partnericu.

46. Partnerica je zgrabila mene.

47. Upotrijebio sam silu (kao što je 1 lupanje, pritiskanje, ili korištenje oružja) kako bih partnericu prisilio na seks.

48. Moja partnerica je upotrijebila silu kako bi mene prisilila na seks.

49. Izjurio sam iz kuće ili stana tokom svađe.

50. Moja partnerica je izjurila iz kuće ili 1 stana tokom svađe.

51. Inzistirao sam na seksu kada ga moja partnerica nije željela (ali nisam koristio fizičku silu).

52. Moja partnerica je inzistirala na seksu kada ga ja nisam želio (ali nije koristila fizičku silu).

53. Ošamario sam partnericu.

54. Moja partnerica je ošamarila mene. 1

55. Imao sam slomljenu kost zbog svađe sa partnericom.

56. Moja partnerica je imala slomljenu 1 kost zbog svađe sa mnom.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

57. Upotrijebio sam prijetnje kako bih partnericu natjerao na seks.

58. Moja partnerica je upotrijebila prijetnje kako bi mene natjerala na seks.

59. Predložio sam kompromisno rješenje sukoba.

60. Moja partnerica je predložila kompromisno rješenje sukoba.

61. Namjerno sam opekao ili opario partnericu.

62. Moja partnerica je namjerno opekla 1 ili oparila mene.

63. Insistirao sam na oralnom ili 1 analnom seksu sa svojom partnericom (ali nisam koristio fizičku silu).

64. Moja partnerica je insistirala na oralnom ili analnom seksu (ali nije koristila fizičku silu).

65. Optužio sam partnericu da je loša ljubavnica.

66. Moja partnerica je optužila mene da 1 sam loš ljubavnik.

67. Učinio sam nešto kako bih prkosio partnerici.

68. Moja partnerica je učinila nešto kako bi prkosila meni.

69. Prijetio sam partnerici da ću je udariti ili gađati nečim.

70. Moja partnerica je prijetila da će me 1 udariti ili gađati nečim.

71. Zbog svađe sa partnericom, osjećao 1 sam fizičku bol koja se nastavila i sljedeći dan.

72. Zbog svađe sa mnom, moja 1 partnerica je osjećala fizičku bol koja se nastavila i sljedeći dan.

73. Udario sam partnericu nogom.

74. Moja partnerica je mene udarila nogom.

75. Upotrijebio sam prijetnje kako bih partnericu naveo na seks.

76. Moja partnerica je upotrijebila prijetnje kako bi me navela na seks.

77. Složio sam se sa rješenjem sukoba 1 koje je predložila moja partnerica.

78. Moja partnerica se složila sa 1 rješenjem sukoba koje sam ja predložio.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Niti jednom

Dogodilo se, ali ne tokom prošle godine

Više od 20 puta

11-20 puta

Dvaput

Jednom

Koliko se često sljedeće događalo u proteklih godinu dana?

Molimo Vas da zaokružite odgovor koji pokazuje koliko puta su se dolje navedene stvari dogodile tokom protekle godine. Ako se neka od ovih stvari nije dogodila tokom proteklih 12 mjeseci, ali se dogodila prije toga, zaokružite broj 7.

6-10 puta

Koliko god se par dobro slagao, postoje trenuci kada se ne slažu, kada si idu na živce, jedno od drugoga žele različite stvari ili se posvađaju jer su loše raspoloženi ili su uzrujani iz nekog drugog

razloga. Parovi imaju različite načine rješavanja sukoba. Ovo je lista ponašanja koja se mogu dogoditi kada izbije sukob. Neka pitanja su o Vama, a neka o Vašem partneru.

3-5 puta

REVIDIRANA SKALA RJEŠAVANJA SUKOBA - Ž Straus, M.A, Hambey, S.L. i Warren, W.L (2003.)

1. Pokazala sam partneru da mi je stalo do njega iako se nismo slagali.

2. Moj partner je pokazao da mu je stalo do mene iako se ne slažemo.

3. Objasnila sam partneru svoje gledanje na nesuglasicu.

4. Moj partner je objasnio meni svoju 1 stranu nesuglasice.

5. Vrijeđala sam ili psovala partnera. 1

6. Moj partner je vrijeđao ili psovao mene.

7. Bacila sam na partnera neki predmet.

8. Moj partner je na mene bacio neki 1 predmet.

9. Zavrnula sam partneru ruku ili kosu.

10. Moj partner je meni zavrnuo ruku ili kosu.

11. Imala sam istegnuće, modricu ili malu posjekotinu zbog sukoba s partnerom.

12. Moj partner je imao istegnuće, 1 modricu ili malu posjekotinu zbog sukoba sa mnom.

13. Pokazala sam poštovanje prema partnerovim osjećajima vezanim uz neku temu.

14. Moj partner je pokazao poštovanje 1 prema mojim osjećajima vezanim uz neku temu.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

15. Prisilila sam partnera na seks bez 1 zaštite.

16. Moj partner je prisilio mene na seks bez zaštite.

17. Gurnula sam partnera.

18. Moj partner je gurnuo mene.

19. Upotrijebila sam silu (kao što je lupanje, pritiskanje ili korištenje oružja) kako bih partnera prisilila na oralni ili analni seks.

20. Moj partner je upotrijebio silu kako 1 bi mene prisilio na oralni ili analni seks.

21. Upotrijebila sam nož ili pištolj protiv svoga partnera.

22. Moj partner je upotrijebio nož ili pištolj protiv mene.

23. Onesvijestila sam se od partnerovog udarca u glavu tokom svađe.

24. Moj partner se onesvijestio od mog udarca u glavu tokom svađe.

25. Nazvala sam partnera pogrdnim izrazom (npr. debelim ili ružnim).

26. Moj partner je nazvao mene pogrdnim izrazom (npr. debelom ili ružnom).

27. Udarila sam ili lupila partnera nekim predmetom.

28. Moj partner je udario ili lupio mene 1 nekim predmetom.

29. Uništila sam nešto što je pripadalo 1 mojem partneru.

30. Moj partner je uništio nešto što je 1 pripadalo meni.

31. Išla sam ljekaru nakon svađe sa partnerom.

32. Moj partner je išao ljekaru nakon svađe sa mnom.

33. Davila sam partnera.

34. Moj partner je davio mene.

35. Vikala sam ili derala se na partera 1

36. Moj parter je vikao ili derao se na mene.

37. Gurnula sam partnera o zid.

38. Moj partner je gurnuo mene o zid. 1

39. Rekla sam da sam sigurna da možemo riješiti problem.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

40. Moj partner je rekao da je siguran 1 da možemo riješiti problem.

41. Trebala sam ići ljekaru zbog svađe 1 sa partnerom, ali nisam.

42. Moj partner je trebao ići ljekaru zbog svađe sa mnom, ali nije.

43. Istukla sam svoga partnera.

44. Moj partner je istukao mene.

45. Zgrabila sam partnera.

46. Partner je zgrabio mene.

47. Upotrijebila sam silu (kao što 1 je lupanje, pritiskanje, ili korištenje oružja) kako bih partnera prisilila na seks.

48. Moj partner je upotrijebio silu kako 1 bi mene prisilio na seks.

49. Izjurila sam iz kuće ili stana tokom 1 svađe.

50. Moj partner je izjurio iz kuće ili stana tokom svađe.

51. Insistirala sam na seksu kada ga moj partner nije želio (ali nisam koristila fizičku silu).

52. Moj partner je insistirao na seksu 1 kada ga ja nisam željela (ali nije koristio fizičku silu).

53. Ošamarila sam partnera.

54. Moj partner je ošamario mene.

55. Imala sam slomljenu kost zbog svađe sa partnerom.

56. Moj partner je imao slomljenu kost 1 zbog svađe sa mnom.

57. Upotrijebila sam prijetnje kako bih 1 partnera natjerala na seks.

58. Moj partner je upotrijebio prijetnje 1 kako bi mene natjerao na seks.

59. Predložila sam kompromisno rješenje sukoba.

60. Moj partner je predložio kompromisno rješenje sukoba.

61. Namjerno sam opekla ili oparila partnera.

62. Moj partner je namjerno opekao ili 1 opario mene.

63. Inzistirala sam na oralnom ili analnom seksu sa svojim partnerom (ali nisam koristila fizičku silu).

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

64. Moj partner je inzistirao na oralnom ili analnom seksu (ali nije koristio fizičku silu).

65. Optužila sam partnera da je loš ljubavnik.

66. Moj partner je optužio mene da sam loša ljubavnica.

67. Učinila sam nešto kako bih prkosila partneru.

68. Moj partner je učinio nešto kako bi 1 prkosio meni.

69. Prijetila sam partneru da ću ga udariti ili gađati nečim.

70. Moj partner je prijetio da će me udariti ili gađati nečim.

71. Zbog svađe sa partnerom, osjećala 1 sam fizičku bol koja se nastavila i sljedeći dan.

72. Zbog svađe sa mnom, moj partner 1 je osjećao fizičku bol koja se nastavila i sljedeći dan.

73. Udarila sam partnera nogom.

74. Moj partner je mene udario nogom. 1

75. Upotrijebila sam prijetnje kako bih 1 partnera navela na seks.

76. Moj partner je upotrijebio prijetnje 1 kako bi me naveo na seks.

77. Složila sam se s rješenjem sukoba 1 koje je predložio moj partner.

78. Moj partner se složio s rješenjem sukoba koje sam ja predložila.

Upute za primjenu revidiranih skala rješavanja sukoba

zanih ponašanja obično razlikuje. Stoga upitnik trebaju popuniti oba partnera kad je moguće. Ispunjavanje upitnika traje 10 do 15 minuta.

Revised conflict tactics scales (CTS-2) Straus, M.A, Hambey, S.L. i Warren, W.L (2003.)

Bodovanje

Primjena Upitnik CTS-2 se sastoji od 39 parova tvrdnji koje opisuju ponašanja koja je tokom sukoba koristila osoba koja ispunjava upitnik i što je činio partner/ partnerica te osobe. Tako se dobivaju podaci o ponašanju obaju partnera, čak i kad se ispituje samo jednog od njih. Oba partnera obično daju sličnu strukturu rezultata, ali se učestalost iska-

Kategorije odgovora 0, 1 i 2 (niti jednom, jednom, dvaput) boduju se sa 0, 1 i 2 boda. Kategorija 3 (3-5 puta) boduje se sa 4; kategorija 4 (6-10 puta) boduje se sa 8; kategorija 5 (11-20 puta) boduje se sa 15. Kategorija 6 (više od 20 puta) boduje se sa 25 bodova. Kategorija 7 (Dogodilo se, ali ne tokom prošle godine) boduje se sa 1 bodom, ali u zasebnoj grupi događaja, odvojeno od događaja koji su se dogodili unutar posljednje godine dana. Posebno se boduju tvrdnje koje se odnose na osobu koja ispunjava upitnik, a posebno za partnera/ partnericu. Ovi bodovi se ne zbrajaju.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Interpretacija rezultata CTS2 Iskrivljavanje rezultata u poželjnom smjeru je vjerovatno, pogotovo kad antisocijalnih počinitelja nasilja. Mogući indikator davanja lažnih poželjnih odgovora je potpuno nekorištenje strategija na skali Pregovaranje i Psihološka agresija. Rezultati se mogu analizirati na pet supskala od kojih se jedna (Pregovaranje) odnosi na pozitivnu taktiku, a ostale četiri na nasilne taktike. Pregovaranje. Tvrdnje se odnose na učestalost pozitivnih ponašanja usmjerenih na postizanje konstruktivnih rješenja sukoba. Njihovo korištenje pokazuje da partner ima dobar repertoar pozitivnih ponašanja koja mogu nadomjestiti nasilna ponašanja. Ukoliko su ovakva konstruktivna ponašanja rijetka, to pokazuje da je potrebno raditi na razvoju tih ponašanja kao alternative nasilnim ponašanjima. Psihološka agresija. Tvrdnje obuhvaćaju verbalne i simboličke postupke čija je namjera izazivanje psihološke boli i straha. Ukoliko osoba ima visok rezultat na ovoj skali, vjerojatno će biti potrebno raditi na osvještavanju negativnih učinaka ovakvih ponašanja. Fizički napad. Tvrdnje se dijele u dvije kategorije: umjereno i teško. Ukupan rezultat na ovoj supskali pokazuje opću razinu fizičkog nasilja, a dvije kategorije opisuju prirodu napada i stepen opasnosti za žrtvu. Ponašanja u kategoriji umjereno su relativno česta i prihvaćena, ali je važno raditi sa partnerima na prepoznavanju takvih ponašanja kao štetnih za njihov odnos, te im pokazati alternativne načine ponašanja. Ponašanja u kategoriji teško su siguran indikator fizičkog zlostavljanja, te je nužno poduzeti mjere za zaštitu žrtve. Ozljede. Ove tvrdnje se, također, mogu grupirati u kategoriju umjereno i teško. Rezultati na ovoj supskali pomažu u utvrđivanju aktuelnog stepena opasnosti za žrtvu i opasnosti od budućeg teškog fizičkog napada. Seksualna prisila. Tvrdnje se odnose na seksualna ponašanja. Podijeljene su u kategorije umjereno i teško, ovisno o tome je li korištena fizička sila.

Supskale i pripadajuće tvrdnje u upitniku (samoprocjena ponašanja počinitelja) Pregovaranje (6) 1. Pokazao sam partnerici da mi je stalo iako se nismo slagali. 3. Objasnio sam partnerici svoje gledanje na nesuglasicu. 13. Pokazao sam poštovanje prema partneričinim osjećajima vezanim uz neku temu. 39. Rekao sam da sam siguran da možemo riješiti problem. 59. Predložio sam kompromisno rješenje sukoba. 77. Složio sam se s rješenjem sukoba koje je predložila moja partnerica. Psihološka agresija (8) Umjerena 5. Vrijeđao sam ili psovao partnericu. 35. Vikao sam ili derao se na partnericu 49. Izjurio sam iz kuće ili stana tokom svađe. 67. Učinio sam nešto kako bih prkosio partnerici. Teška 25. Nazvao sam partnericu pogrdnim izrazom (npr. debela ili ružna). 29. Uništio sam nešto što je pripadalo mojoj partnerici. 65. Optužio sam partnericu da je loša ljubavnica. 69. Prijetio sam partnerici da ću je udariti ili gađati nečim. Fizički napad (12) Umjeren 7. Bacio sam na partnericu neki predmet. 9. Zavrnuo sam partnerici ruku ili kosu. 17. Gurnuo sam partnericu. 45. Zgrabio sam partnericu. 53. Ošamario sam partnericu. Težak 21. Upotrijebio sam nož ili pištolj protiv svoje partnerice. 27. Udario sam ili lupio partnericu nekim predmetom. 33. Davio sam partnericu. 37. Gurnuo sam partnericu o zid. 43. Istukao sam svoju partnericu. 61. Namjerno sam opekao ili opario partnericu. 73. Udario sam partnericu nogom.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Ozljede (6) Umjerene 12. Moja partnerica je imala istegnuće, modricu ili malu posjekotinu zbog sukoba sa mnom. 72. Zbog svađe sa mnom, moja partnerica je osjećala fizičku bol koja se nastavila i sljedeći dan. Teške 24. Moja partnerica se onesvijestila od mog udarca u glavu tokom svađe. 32. Moja partnerica je išla liječniku nakon svađe sa mnom. 42. Moja partnerica je trebala ići liječniku zbog svađe sa mnom, ali nije. 56. Moja partnerica je imala slomljenu kost zbog svađe sa mnom. Seksualna prisila (7) Umjerena 15. Prisilio sam partnericu na seks bez zaštite. 51. Inzistirao sam na seksu kada ga moja partnerica nije željela (ali nisam koristio fizičku silu). 63. Inzistirao sam na oralnom ili analnom seksu sa svojom partnericom (ali nisam koristio fizičku silu). Teška 19. Upotrijebio sam silu (kao što je lupanje, pritiskanje ili korištenje oružja) kako bih partnericu prisilio na oralni ili analni seks. 47. Upotrijebio sam silu (kao što je lupanje, pritiskanje ili korištenje oružja) kako bih partnericu prisilio na seks. 57. Upotrijebio sam prijetnje kako bih partnericu natjerao na seks. 75. Upotrijebio sam prijetnje kako bih partnericu naveo na seks. Supskale i pripadajuće tvrdnje u upitniku (procjene počinitelja o ponašanju partnerice) Pregovaranje 2. Moja partnerica je pokazala da joj je stalo do mene iako se ne slažemo. 4. Moja partnerica je objasnila meni svoju stranu nesuglasice. 14. Moja partnerica je pokazala poštovanje prema mojim osjećajima vezanim uz neku temu.

40. Moja partnerica je rekla da je sigurna da možemo riješiti problem. 60. Moja partnerica je predložila kompromisno rješenje sukoba. 78. Moja partnerica se složila s rješenjem sukoba koje sam ja predložio. Psihološka agresija Umjerena 6. Moja partnerica je vrijeđala ili psovala mene. 36. Moja partnerica je vikala ili derala se na mene. 50. Moja partnerica je izjurila iz kuće ili stana tokom svađe. 68. Moja partnerica je učinila nešto kako bi prkosila meni. Teška 26. Moja partnerica je nazvala mene pogrdnim izrazom (npr. debelim ili ružnim). 30. Moja partnerica je uništila nešto što je pripadalo meni. 66. Moja partnerica je optužila mene da sam loš ljubavnik. 70. Moja partnerica je prijetila da će me udariti ili gađati nečim. Fizički napad Umjereni 8. Moja partnerica je na mene bacila neki predmet. 10. Moja partnerica je meni zavrnula ruku ili kosu. 18. Moja partnerica je gurnula mene. 46. Partnerica je zgrabila mene. 54. Moja partnerica je ošamarila mene. Teški 22. Moja partnerica je upotrijebila nož ili pištolj protiv mene. 28. Moja partnerica je udarila ili lupila mene nekim predmetom. 34. Moja partnerica je davila mene. 38. Moja partnerica je gurnula mene o zid. 44. Moja partnerica je istukla mene. 62. Moja partnerica je namjerno opekla ili oparila mene. 74. Moja partnerica je mene udarila nogom.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Ozljeda Umjerene 11. Imao sam istegnuće, modricu ili malu posjekotinu zbog sukoba s partnericom. 71. Zbog svađe s partnericom, osjećao sam fizičku bol koja se nastavila i sljedeći dan. Teške 23. Onesvijestio sam se od partneričinog udarca u glavu tokom svađe. 31. Išao sam ljekaru nakon svađe s partnericom. 41. Trebao sam ići ljekaru zbog svađe s partnericom, ali nisam. 55. Imao sam slomljenu kost zbog svađe s partnericom. Seksualna prisila Umjerena 16. Moja partnerica je prisilila mene na seks bez zaštite. 52. Moja partnerica je inzistirala na seksu kada ga ja nisam želio (ali nije koristila fizičku silu). 64. Moja partnerica je inzistirala na oralnom ili analnom seksu (ali nije koristila fizičku silu). Teška 20. Moja partnerica je upotrijebila silu kako bi mene prisilila na oralni ili analni seks. 48. Moja partnerica je upotrijebila silu kako bi mene prisilila na seks. 58. Moja partnerica je upotrijebila prijetnje kako bi mene natjerala na seks. 76. Moja partnerica je upotrijebila prijetnje kako bi me navela na seks. *Prevedeno za potrebe psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u porodici Društva za psihološku pomoć

Radni materijal 6.2. Skala za procjenu opasnosti Do sada provedena istraživanja nakon ubistva koje se dogodi u kontekstu rodno zasnovanog nasilja ukazala su na nekoliko fakora rizika, a koji su povezani sa homicidom počinitelja nasilja i žrtve. Ne možemo predvidjeti šta će se dogoditi u Vašem slučaju, ali bi željeli da budete svjesni opasnosti od homicida u situacijama partnerskog nasilja. Koristeći kalendar, molimo Vas da označite datume tokom prošle godine kada je Vaš suprug ili partner bio nasilan prema Vama. Pokraj označenih datuma označite, pomoću dole navedene skale, koliko je taj incident bio ozbiljan. 1. Šamaranje, guranje; bez ozljeda i/ili trajne boli 2. Udaranje, modrice, ozljede i/ili trajna bol 3. Pretučenost, ozbiljne kontuzije, opekline, slomljene kosti 4. Prijetnje oružjem, povrede glave, unutarnje povrede, trajne ozlijede 5. Korištenje oružja, povrede od oružja. (Ako se dogodilo bilo šta opisano pod višim brojem, koristite viši broj) Označite DA ili NE za svaku od dole navedenih tvrdnji. (Izraz „On“ se odnosi na Vašeg supruga, partnera, bivšeg supruga, ili nekoga drugoga ko Vas je trenutno povrijedio.) ___

1. Je li došlo do porasta ozbiljnosti tjelesnog nasilja ili njegove učestalosti u posljednjih godinu dana?

___

2. Je li on ikada koristio oružje protiv Vas ili Vam prijetio oružjem?

___

3. Je li Vas ikad pokušao gušiti?

___

4. Posjeduje li pištolj/neko drugo oružje?

___

5. Je li Vas ikad prisilio na spolni odnos kada Vi to niste željeli?

___

6. Koristi li opijate? Pod opijatima, mislimo na amfetamine, kokain, heroin, marihuanu, ulične droge ili neke druge opijate.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

___

7. Prijeti li Vam da će Vas ubiti i/ili vjerujete li da je sposoban to učiniti?

−

___

8. Je li pijan svaki dan ili gotovo svaki dan? (U terminima količine alkohola.)

−

___

9. Kontrolira li većinu Vaših svakodnevnih aktivnosti? Na primjer: govori li Vam ko Vam može biti prijatelj, kada možete vidjeti svoju porodicu, koliko novaca možete potrošiti, ili kada možete koristiti automobil? (Ako pokušava navedeno, ali mu Vi to nedopuštate, stavite znak X tu: ___)

−

___ 10. Je li Vas ikada pretukao tokom trudnoće? (Ako niste nikada bili trudni s njim, stavite oznaku X tu: ____) ___ 11. Je li nasilan i konstantno ljubomoran na Vas? (Na primjer, kaže li: „Ako te ne mogu imati ja, neće te imati niko drugi.“)

−

___ 12. Jeste li ikada prijetili suicidom ili pokušali počiniti suicid? ___ 13. Je li on ikada prijetio da će počiniti suicid ili pokušao počiniti suicid?

−

___ 14. Prijeti li Vam da će povrijediti Vašu djecu? ___ 15. Imate li dijete koje nije njegovo? ___ 16. Je li on nezaposlen?

−

___ 17. Jeste li ga napustili tokom protekle godine? (Ukoliko nikada niste živjeli s njim, stavite oznaku X tu: ___)

−

___ 18. Imate li trenutno (drugog) intimnog partnera? ___ 19. Prati li Vas ili uhodi, ostavlja prijeteće poruke, uništava Vašu imovinu, ili Vas zove kada vi to ne želite? ___

Ukupno odgovora „DA“

Popis preporučene dodatne literature: − Block, C.R., Engel, B. Naureckas, S.M., & Riordan, K.A. (1999). The Chicago women’s health risk study: Lessons in collaboration. Violence Against Women, 5, 1158-1177. − Campbell, J. (1986). Nursing assessment for risk of homicide with battered women. Advances in

− − −

−

Nursing Science, 8, 36-51. Campbell, J. (1995). Assessing dangerousness. Newbury Park: Sage. Campbell, J., Soeken, K., McFarlane, J., & Parker, B. (1998). Risk factors for femicide among pregnant and nonpregnant battered women. In J.C. Campbell (Ed.), Empowering survivors of abuse: Health care for battered women and their children (pp. 90-97). Thousand Oaks, CA: Sage. Diaz-Olavarrieta, C., Campbell, J., Garcia de le Cadena, C., Paz, F., & Villa, A. (1999). Domestic violence against patients with chronic neurologic disorders. Archives of Neurology, 56, 681-685. McFarlane, J., Parker, B., Soeken, K., & Bullock., L. (1992). Assessing for abuse during pregnancy: Severity and frequency of injuries and associated entry into prenatal care. JAMA, 267, 3176-3178. McFarlane, J., Parker, B., & Soeken, K. (1996). Abuse during pregnancy: Associations with maternal health and infant birth weight. Nursing Research, 45, 37-42. McFarlane, J., Soeken, K., Reel, S., Parker, B., & Silva, C. (1997). Resource use by abused women following an intervention program: Associated severity of abuse and reports of abuse ending. Public Health Nursing, 14, 244-250. Parker, B., McFarlane, J., & Soeken, K. (1994). Abuse during pregnancy: Effects on maternal complications and birth weight in adult and teenage women. Obstetrics & Gynecology, 84, 323328. Roehl, J. & Guertin, K. (1998). Current use of dangerousness assessments in sentencing domestic violence offenders. Pacific Grove, CA: State Justice Institute. Silva, C., McFarlane, J., Soeken, K., Parker, B., & Reel, S. (1997). Symptoms of post-traumatic stress disorder in abused women in a primary care setting. Journal of Women’s Health, 6, 543552. Stuart, E.P. & Campbell, J.C. (1989). Assessment of patterns of dangerousness with battered women. Issues Mental Health Nursing, 10, 245-260. Websdale, N. (1999). Understanding domestic homicide. Boston: Northeastern. Weisz, A., Tolman, R., & Saunders, D.G. Assessing the risk of severe domestic violence: The importance of survivor’s predictions. Violence & Victims (in press) Woods, S. (1998). Post-traumatic stress disorder in battered women. Unpublished doctoral dissertation, Washington State University.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Radni materijal 6.3. Vodič za procjenu opasnosti od fizičkog nasrtaja među supružnicima – SARA (Guide for the Spousal Assault Risk Assessment) Kontrolna lista faktora rizika

Ime i prezime ispitanika: _________________________ Datum rođenja: ________________________________ Ime i prezime procjenitelja: _______________________ Naslov: __________________________ Potpis: ___________________________ Mjesto i datum: ____________________

Često

Ponekad

Nikad

Povijest/istorija kaznenih/krivičnih djela ocjena presudna tačka (obilježite u kućicu)

Prijašnji fizički nasrtaj na članove porodice

Prijašnji fizički nasrtaj na strance ili poznanike

Prijašnje kršenje uvjetnog otpusta ili nadzora u zajednici

Psihosocijalno prilagođavanje 4.

Nedavni problemi s uspostavljanjem odnosa

Nedavni problemi sa zaposlenjem

Žrtva i/ili svjedok nasilja u porodici u djetinjstvu ili u doba adolescencije

Nedavna zloupotreba/ovisnost o opojnim sredstvima

Nedavna suicidalna ili ubilačka promišljanja/namjere

Nedavni psihotični i/ili manični simptomi

10.

Poremećaj ličnosti s bijesom, impulsivnošću ili nestabilnosti u ponašanju

Povijest/istorija nasrtaja među supružnicima 11.

Prijašnji fizički nasrtaji

12.

Prijašnji seksualni nasrtaji/seksualna ljubomora

13.

Prijašnja upotreba oružja i/ili vjerodostojne prijetnje smrću

14.

Nedavna eskalacija u učestalosti ili ozbiljnosti fizičkih nasrtaja

15.

Prijašnja kršenja odredaba o "zabrani kontakta"

16.

Krajnja minimalizacija ili nijekanje povijesti/istorije fizičkih nasrtaja na bračnog druga

17.

Stavovi koji podupiru ili ne osuđuju fizičko nasrtanje na bračnog druga

Nepotvrđena (aktuelna) kaznena/krivična djela (indeks kaznenih djela) 18.

Teški i/ili seksualni nasrtaji

19.

Upotreba oružja i/ili vjerodostojne prijetnje smrću

20.

Kršenje odredbe o "zabrani kontakta"

Druga razmatranje

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Sažetak procjene opasnosti 1.

Neposredna opasnost od nasilja prema partneru

Neposredna opasnost od nasilja prema drugima

Određeno: _______________________________

Niska

Umjerena

Visoka

Niska

Umjerena

Visoka

Kontrolna lista izvora informacija Y=Da;

N = Ne/Nije dostupan;

Razgovori

N/A = Ne/Nije podesan Ponovni pregled?

N/A

Policijski izvještaji:

N/A

(a) Indeks kaznenih/krivičnih djela

N/A

(b) Prijašnja kaznena/krivična djela

N/A

Izjave žrtve

N/A

Izjave svjedoka

N/A

Povijest/istorija kaznenih/krivičnih djela

N/A

Drugo (određeno): _________________________

N/A

S počiniteljem kaznenih/krivičnih djela:

N/A

Fizičko zlostavljanje

N/A

Psihičko zlostavljanje

N/A

Uporaba opojnih sredstava

N/A

Drugi upitnici ili testovi (određeno): ____________

N/A

Sa žrtvom

N/A

Fizičko zlostavljanje

N/A

Psihičko zlostavljanje

N/A

Upotreba opojnih sredstava

Drugi upitnici ili testovi (određeno): ____________

Razgovor s počiniteljem kaznenog/krivičnog djela Razgovor sa žrtvom (žrtvama)

Razgovor s ostalima (određeno): _____________ Popratne informacije

Upitnici i psihološki testovi

Ponovni pregled?

N/A

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Povijesni/istorijski elementi

Nikad

Ponekad

Često

Prijašnja nasilnost

Najranija dob kod prvog nasilnog incidenta

Nestabilnost u vezama

Problemi kod zaposlenja

Problemi sa upotrebom opojnih sredstava

Teško duševno oboljenje

Psihopatija

Rana neprilagođenost

Poremećaj ličnosti

H10

Neuspjeh prijašnjeg nadzora

Povijesni/istorijski elementi sveukupno:

/ 20

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Radni materijal 6.4. Kodni list HCR-20 Ime i prezime

Datum

JMBG Povijesni/istorijski elementi

Nikad

Ponekad

Često

Prijašnja nasilnost

Najranija dob kod prvog nasilnog incidenta

Nestabilnost u vezama

Problemi kod zaposlenja

Problemi sa upotrebom opojnih sredstava

Teško duševno oboljenje

Psihopatija

Rana neprilagođenost

Poremećaj ličnosti

H10

Neuspjeh prijašnjeg nadzora

Povijesni/istorijski elementi ukupno:

/20

Klinički elementi C1

Nedostatak oštroumnosti

Negativni stavovi

Aktivni simptomi teške duševne bolesti

Impulsivnost

Pristupačnost za tretman

Klinički elementi ukupno

/10

Elementi kontrole rizika R1

Neizvedivi planovi

Izlaganje destabilizatorima

Nedovoljna lična potpora

Nepopuštanje pokušajima liječenja

Stres

Elementi kontrole rizika sveukupno

/10

HCR-20 sveukupno

/ 40

Konačna procjena rizika

θ Niska θ Umjerena θ Visoka

Procjenitelj/Ime i prezime

Potpis

Datum

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Radni materijal 6.5. SVR-20 kodna lista Procjena Ime i prezime

Dob

Određivanje vremenskog perioda za procjenu Nedavnih promjena: Psihosocijalno prilagođavanje

Prisutnost nedavne promjene (N, ?, D) (+,0,-)

Seksualna devijacija

Žrtva zlostavljanja djece

Psihopatija

Teže duševno oboljenje

Problemi sa upotrebom opojnih sredstava

Suicidalna/homicidalna ideacija

Problemi sa održavanjem veza

Problemi sa zaposlenjima

Prošla neseksualna nasilna kaznena/krivična djela

10.

Prošla nenasilna kaznena/krivična djela

11.

Neuspjeh prijašnjeg nadzora

Seksualna kaznena/krivična djela 12

Visoka gustoća seksualnih kaznenih/krivičnih djela

Raznovrsni tipovi seksualnih kaznenih/krivičnih djela

Fizičko nanošenje ozljede žrtvama seksualnih kaznenih/krivičnih djela

Upotreba oružja ili prijetnji smrću kod seksualnih kaznenih/krivičnih djela

Eskalacija učestalosti ili ozbiljnosti seksualnih kaznenih/krivičnih djela

Ekstremna minimalizacija ili nijekanje seksualnih kaznenih/krivičnih djela

Stavovi koji podupiru ili ne osuđuju seksualna kaznena/krivična djela

Budući planovi 19.

Nedostatak realističnih planova

20.

Negativni stavovi prema intervencijama

Druga razmatranja • •

_________________________________________________________ _________________________________________________________

Sažetak vrijednost rizika Opasnost od seksualnog nasilja

Niska

Umjerena

Visoka

Procjenu proveo/Ime i prezime:________________________________________

Potpis________________________

Mjesto____________________________________________________________

Datum________________________

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Radni materijal 6.6. Time-out postupak Materijal za voditelje: Korištenje time-outa U učenju kako se efikasnije nositi sa eksplozivnom ljutnjom važno je upoznati kada i kako uzeti time-out kada osjećate da će vaša ljutnja eskalirati. Time-out je važan postupak za parove čiji odnos dovodi do zlostavljanja, te za pojedince koji osjećaju stres, tjeskobu ili frustraciju u određenim situacijama. U osnovi, korišćenje time-outa znači udaljavanje iz situacije u kojoj postajete sve napetiji, uznemireniji i sve više ljuti. U biti, time-out u međuljudskim odnosima sličan je onome u sportu, gdje se često koristi kada treba promijeniti plan igre. Time-out vam daje priliku da se povučete iz neugodne ili teške situacije da biste stvorili uvjete da se drugačije ponašate u toj situaciji. Ciljevi uzimanja time-outa su usporiti vaše unutarnje procese, pomoći smanjiti vašu napetost, jasnije misliti i izbjeći da emocije izmaknu kontroli što inače može dovesti do toga da postanete grubi, verbalno ili fizički nasilni (npr. da uradite nešto, za što iz iskustva znate da ćete kasnije požaliti). Koraci korištenja time-outa: Prodiskutirati korist od time-outa. Prije nego počnete koristiti time-out sjednite sa svojom partnericom ili drugim članom porodice kada ste oboje smireni i porazgovarajte o korištenju tog postupka na pristojan način. Biti pristojan u ovom je postupku najvažnija stvar. Nemojte koristiti ovaj postupak kao još jedno oružje u vašim svađama. Umjesto toga, počnite ga koristiti kao sredstvo koje može dovesti do rješavanja sukoba i stvarne bliskosti u vašem odnosu. Odlučite kako ćete pokazati potrebu za time-outom. Dogovorite se što ćete reći ili učiniti da pokažete partnerici da trebate time-out. Na primjer, možete reći „Treba mi malo vremena“ ili „Trebam pauzu (odmor)“ ili možete koristiti neverbalni znak kao što je „T“ - znak rukom za time-out u sportu. Zapamtite da je direktna poruka da vam je potreban time-out važan način da pokažete vašoj partnerici poštovanje.

Utvrdite pravila kojih ćete se pridržavati kako biste taj postupak učinili pristojnim i efikasnim sredstvom u vašem odnosu. Zapišite elemente time-outa kao što su: gdje ćete otići, što ćete raditi dok vas nema, kako dugo će trajati time-out i kako ćete se vratiti u situaciju. Pristojno izrazite vašu potrebu za time-outom. Tokom sukoba ili svađe, jasno recite vašoj partnerici da počinjete osjećati napetost i da vam treba neko vrijeme da se ohladite kako biste mogli jasnije misliti. Recite da to nije pokušaj izbjegavanja problema ili pitanja koje je postavljeno. Izbjegavajte izjave kao što su „Moram otići odavde jer bi se svašta moglo dogoditi”, jer to druga osoba može razumjeti kao prijetnju. Naučite prepoznati promjene u vašem tijelu (“okidače”) koje vam mogu pomoći kao znak da vaša ljutnja raste i da vam je potreban time-out. Također je važno da budete jasni u pogledu toga koliko ćete približno vremena uzeti prije nego se vratite da dovršite diskusiiju o problemu. Preuzmite odgovornost za vaš time-out. Niko drugi nije odgovoran kazati vam da trebate time-out, niti o drugima ovisi hoćete li vi biti nasilni. Zapamtite da se drugoj osobi možda neće svidjeti ili se neće složiti s vašom odlukom da uzmete time-out. Ne zaboravite, međutim, da je uzimanje time-outa, kada osjetite opasnost da eksplodirate i postanete nasilni, dobar način da se pobrinete o samome sebi i da izrazite poštovanje i brigu za druge oko vas (premda drugi to ne moraju otprve prepoznati). Udaljite se od osobe i/ili situacije. Najefikasnije je napustiti prostoriju, kuću ili stan. Minimalno što trebate učiniti je otići na prethodno dogovoreno mjesto u vašem stanu i ostati razdvojeni. Nemojte insistirati da vaša riječ bude posljednja u svađi. Potrudite se da pristojno odgovorite vašoj partnerici čak i ako vjerujete da vas u tom trenutku pokušava izazvati. Dajte sebi dovoljno vremena. Uzmite od 30 minuta do jednog sata za smirivanje, opuštanje i uspostavljanje ponovne kontrole nad sobom i svojim emocionalnim reakcijama. Kada ste u stresu i ljuti, otpuštanje adrenalina u vašem tijelu pojačava rad srca i podiže krvni pritisak. Dajte sebi vremena da se ove promjene u tijelu vrate u normalu. Kako budete prakticirali time-out moći ćete bolje osjetiti koliko vam je vremena doista potrebno.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Aktivno radite na smirivanju sebe i fizički i emocionalno. Odmah nakon odvajanja zamislite neko “mirno i ugodno mjesto”. To može biti mjesto na kojem ste stvarno bili ili na kojem sebe možete zamisliti i gdje biste se mogli osjećati smireno, opušteno i sigurno. To “mirno mjesto” može biti morska plaža ili šetnja kroz prekrasnu šumu. Otiđite tamo u svojim mislima da biste se smirili. Izbjegavajte stalno razmišljanje o nepravdi koju vam je učinila partnerica, nego pokušajte misliti o njenom gledištu i razmislite što je ona mogla doživjeti i osjećati u toj situaciji. Usporite vaše disanje tako da dublje dišete. Prošetajte ili vozite bicikl. Kontaktirajte prijatelja koji će vam dati smirujuću podršku (ne nekoga ko će vas još više raspaliti). Ne preporučuje se voziti auto za vrijeme time-outa jer možete u vožnji dalje eskalirati zbog ponašanja drugih vozača u prometu, pa auto može postati smrtonosno oružje (za vas i druge). Također, nikako nemojte konzumirati alkohol ili druga sredstava koji mijenjaju raspoloženje jer to može pojačati problem. Preuzmite obavezu da se vratite da biste prodiskutirali problem i držite se te obaveze. To će vam pomoći da se prihvatite rješavanja problema zbog kojeg je izbio sukob, razgovarate sa partnericom kako se osjećate s time u vezi jer je to put zajedničkom rješavanju sukoba. Inače, time-out postupak postaje samo drugi način izbjegavanja i bijega od problema koje vi i vaša partnerica trebate prodiskutirati. Također je važno da, kao dio procesa povratka, jasno i izravno pitate partnericu da li je spremna ponovo razgovarati. Ako druga strana nije spremna, trebate mirno pričekati dok vaša partnerica ne izrazi želju za nastavkom razgovora. Ako se vratite u situaciju i ponovo razljutite tako da prijeti izbijanje nasilja, uzmite novi time-out sve dok niste u stanju razgovarati o problemu bez rizika da budete nasilni. Aktivno vježbajte korištenje time-outa. To će vam pomoći da uključite tu vještinu u svoj život. Međutim, potrebno je dosta vremena za to. Budite strpljivi sa sobom dok učite ovaj novi način suočavanja sa svojom ljutnjom i željom da kontrolirate druge. Nastavite to vježbati kad god je nužno i učinite to dijelom vašeg željenog ponašanja. To može biti veliki korak u stvarnom mijenjanju vaših kontrolirajućih i zlostavljajućih stavova i postupaka i u razvijanju povjerenja u vašem odnosu sa partnericom i drugim osobama. Prilagođeno prema Decker, D.J. (1999)

Cilj: prekinuti proces koji dovodi do nasilnog ponašanja. Preduvjeti za korištenje time-out postupka: • Prodiskutirati sa partnericom u čemu se sastoji time-out postupak i korist od njega. • Naglasiti da je to postupak koji poduzimate radi sprečavanja ponavljanja nasilnog ponašanja, a ne radi izbjegavanja diskusije. • Dogovoriti sa partnericom način, signal ili riječi kojima ćete objaviti time-out, npr. “Puknut ću ... potreban mi je time-out” ili “Treba mi predah/pauza”. • Dogovoriti koliko dugo ćete biti odsutni. • Preuzeti odgovornost za svoj time-out postupak. Šta učiniti kad osjetite da ćete postati nasilni: • Objaviti time-out i smjesta napustiti situaciju (prostoriju/stan/kuću). • Ostati izvan situacije toliko dugo koliko je potrebno i dogovoreno. • Činiti stvari koje vas emocionalno i fizički smiruju – duboko disati, brzo prošetati, zamisliti da se nalazite na nekom ugodnom mjestu i sl. • Pokušati razmisliti o argumentima vaše partnerice i kako se ona osjeća u toj situaciji. Kako biste se vi osjećali da ste na njenom mjestu? Šta NE činiti za vrijeme time-outa: • Ne piti alkohol, drogirati se ili voziti automobil/motor. • Ne nastavljati u mislima diskusiju/svađu sa partnericom. • Ne razmišljati o nepravdi koju ste doživjeli. Kada se vratite: • Recite partnerici da ste se vratili kako je dogovoreno. • Mirno/smireno dogovorite vrijeme za diskutiranje problema. • Ako se ponovo uzrujate i osjetite da ćete biti nasilni - ponovite time-out. Zapamtite: Vi niste slabić kad napuštate situaciju kao dio time-out postupka. Potrebna je snaga, samokontrola i hrabrost da napustimo potencijalno nasilnu situaciju kako bismo drugu osobu zaštitili od sebe. Prilagođeno prema Decker, D.J. (1999.)

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Radni materijal 6.7. Samokontrola ljutnje Materijal za voditelje: Samokontrola ljutnje Model samokontrole ljutnje omogućava bolje razumijevanje i kontrolu vlastite ljutnje na osnovu tri dimenzije: priprema za potencijalno ugrožavajuće situacije, konkretna ponašanja tokom situacije, te naknadna analize vlastitog ponašanja u toj situaciji. Prije nego se osoba nađe u situaciji u kojoj ljutnja raste, ono što može poduzeti: predviđanje da bi ju situacija mogla uzrujati i naljutiti, pripremanje sebe što učiniti da ljutnju održi pod kontrolom i da ne bude nasilja. Tokom situacije važno je prepoznati znakove rastuće ljutnje i ne dopustiti da ljutnja prijeđe prag iznad kojeg se gubi kontrola i koristiti postupak time-outa.

Radni list: Samokontrola ljutnje U narednoj sedmici pratit ćete stanje svoje ljutnje i razvijati svoju samokontrolu. Na kraju sedmice ćete izdvojiti jednu situaciju u kojoj ste ranije, u pravilu, bili jako ljuti, a sad ste uspjeli održati samokontrolu. Tu ćete situaciju opisati tako da: Opišete situaciju (što se tačno dogodilo, kada se to dogodilo, gdje se dogodilo, ko je sve bio uključen): Opišete načine na koje ste održali samokontrolu: Prije situacije: Tokom situacije: Nakon situacije:

Sa ljutnjom je kao sa alkoholom – prag gubitka kontrole se vremenom snižava. To znači da čovjek sa vremenom sve brže i lakše reagira agresivno, gubeći kontrolu nad svojom ljutnjom na sve jednostavnije situacije i sve brže. Promjene u tijelu su prvi i najsigurniji znak da ljutnja raste i zato ih je važno poznavati i pratiti tokom takvih situacija. Poslije situacije u kojima je došlo do gubitka kontrole ili uspješne kontrole ljutnje, važno je samokritično se osvrnuti na te situacije jer je to prilika za učenje. Osoba može analizirati sve ono što nije napravila da zaustavi povećavanje ljutnje ili sve ono što je uspjela napraviti i što je doprinijelo održavanju samokontrole. Dobro je da si oda priznanje za uspješnu samokontrolu. Učenje samokontrole traje tokom vremena jer to nije jednostavno postići ako je osoba dugo puštala da ljutnja pređe prag samokontrole i postane nasilna. Potrebno je vrijeme da se prag samokontrole snizi pa će biti potrebno i da se povisi! Prilagođeno prema Towl i Crighton (1996.)

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

MODUL 7A. PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽENAMA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA Pregled modula Trajanje modula

3 sata

Cilj modula

Upoznavanje članova tima sa osnovnim obrascima ponašanja žena žrtava rodno zasnovanog nasilja, a koji im omogućavaju što bolje „nošenje“ sa traumom rodno zasnovanog nasilja, posljedicama koje ono nosi i što brži izlazak iz kruga nasilja.

Ključne poruke

− Upoznavanje sa osnovnim pojmovima u radu sa žrtvama rodno zasnovanog nasilja − Upoznavanje sa osnovnim karakteristikama rada sa žrtvama rodno zasnovanog nasilja − Upoznavanje sa fazama oporavka žrtve − Educiranje o osnovnim karakteristikama faza procesa pružanja psihosocijalnih usluga

Literatura

• • • • •

Ajduković, D. i Ajduković, M., Nasilje u obitelji: što zdravstveni djelatnici mogu učiniti, medicina fluminensis, Zagreb,2010 Ajduković, D. i Galić, N., Priručnik za obuku za psihosocijalni tretman počinioca rodno zasnovanog nasilja u porodici, Populacijski fond ujedinjenih nacija Ajduković, D., Löw, A. i Sušać,N., Rodne razlike i prediktori partnerskog nasilja u mladenačkim vezama, Izvorni znanstveni članak, Zagreb,2011. Federalno ministarstvo zdravstva, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike i UNFPA, Priručnik – pružanje psihosocijalnih usluga žrtvama rodno zasnovanog nasilja u Federaciji Bosne i Hercegovine Jačanje odgovora zdravstvenog sistema na rodno zasnovano nasilje u Federaciji Bosne i Hercegovine, Paket za obuku

Glavni elementi modula i Prezentacija u Power Pointu - Modul 7 Podjela radnih materijala metodologija Vježbe

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Napomene za predavače

Nakon izlaganja o fazama psihosocijalnog tretmana, polaznicima obuke se podijeli kontrolna lista za dokumentiranje rodno zasnovanog nasilja. Nakon vremena od pet minuta, polaznici obuke mogu postaviti pitanja o eventualnim nejasnoćama vezanim za listu. Polaznike podijeliti u grupe, tako da u svakoj grupi bude najmanje pet članova po mogućnosti iz različitih sektora. Svakoj grupi dati primjerak osnovnih elemenata koje bi trebala sadržavati procedura, te od njih tražiti da u vremenskom trajanju od 20 minuta, pokušaju zajednički kreirati: - Proceduru o upućivanju žrtve rodno zasnovanog nasilja u sigurnu kuću; - Proceduru o tretiranju informacija dobivenih tokom faza Identifikacije i procjene; - Proceduru o dokumentiranju podataka dobivenih od strane žrtve rodno zasnovanog nasilja; i - Proceduru o uvođenju novih članova multidisciplinarnog tima u rad.

Materijali za sesiju obuke

Prezentacija: Prezentacija u Power Pointu - Modul 7a. Radni materijali: Radni materijal 7a.1. - Kontrolna lista za dokumentiranje rodno zasnovanog nasilja (Jačanje odgovora zdravstvenog sistema na rodno zasnovano nasilje u Federaciji Bosne i Hercegovine, Paket za obuku) Radni materijal 7a.2. - Osnovni elementi procedure za rad Radni materijal 7a.3. - Pružanje psihosocijalnih usluga ženama žrtvama rodno zasnovanog nasilja – osnovne poruke

Radni materijal 7A.1.

čujući djecu; -

Da li je korišteno oružje (kako i koja vrsta).

Kontrolna lista za dokumentiranje rodno • zasnovanog nasilja

Detaljno opisati sve otrkivene povrede. Koristiti posebne obrasce i mape tijela radi što tačnijeg predstavljanja.

•

Također zabilježiti emocionalne i psihološke simptome.

•

Zabilježiti šta žrtva govori koristeći se njenim riječima.

• •

Dokumentirati svoje sumnje i dokaze o njima.

•

Čuvati svu evidenciju na sigurnom i tajnom mjestu. Smjernice u svakoj zemlji će diktirati koliko će sveobuhvatna ta evidencija biti.

•

Odvojiti dovoljno vremena za unošenje podataka u sistem.

•

Prikupiti i evidentirati informacije o žrtvi rodno zasnovanog nasilja, uključujući: demografske informacije (ime i prezime, dob, spol), dobijeni pristanak, anamnezu (opća zdravstvena i ginekološka anamneza), iskaz o incidentu, rezultate fizikalnog pregleda, testove i rezultate, plan liječenja, date ili prepisane lijekove, ponuđene informacije za žrtvu, uputnice. Prikupiti i evidentirati iscrpne informacije o rodno zasnovanom nasilju, uključujući: -

Dokaze o navodnom prekršaju;

Istoriju drugih incidenata, uključujući sa prethodnim partnerima;

Vezu između žrtve i počinioca;

Vrstu nasilja;

Svjedoke prisutne tokom incidenta, uklju-

Informirati žrtve/preživjele o mogućoj upotrebi evidencije i dobiti saglasnost za njenu upotrebu.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Radni materijal 7A.2. Osnovni elementi procedure (u skladu sa Agencijom za kvalitet i akreditaciju u zdravstvu u Federaciji Bosne i Hercegovine) Naziv ustanova Datum usvajanja Osobe ovlaštene za odobravanja procedure Broj procedure, Broj protokola Naziv procedure Opća izjava o politici Područja primjene Osobe zadužene za distribuciju procedure i nadzor nad njenim provođenjem Opis procedure (koraci u radu) Vrijeme revizije Datum revizije

Radni materijal 7A.3. Pružanje psihosocijalnih usluga ženama žrtvama rodno zasnovanog nasilja – osnovni pojmovi i procesne faze Osnovni pojmovi i definicije Termin pružanje psihosocijalnih usluga je bolji od termina psihosocijalna podrška, jer on već u svom nazivu pravi distinkciju između usluge i podrške. Termin usluga se koristi u situacijama koje pružaju institucije, dok je termin podrška opći i vezan je za univerzalni pristup kada je pomoć u pitanju. Usluga uvijek nosi sa sobom standard i odgovornost. Dakle, osnovna razlika između usluge i podrške je u nivou stručnosti, sistemu procedura, standardu usluga i odgovornosti. Rodno zasnovano nasilje - oblik diskriminacije kojim se ozbiljno ugrožava sposobnost žene da uživa u pravima i slobodama na bazi jednakosti s muškarcima (UN Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama (CEDAW), Opća preporuka. 19 o nasilju nad ženama, član 1).

Nasilje po osnovu spola je svako djelovanje kojim se nanosi ili može biti nanijeta fizička, psihička, seksualna ili ekonomska šteta ili patnja, kao i prijetnja takvim djelovanjem koje sputavaju osobu ili grupu osoba da uživa u svojim ljudskim pravima i slobodama u javnoj i privatnoj sferi života. Nasilje po osnovu spola uključuje, ali se ne ograničava na: − nasilje koje se dešava u porodici ili domaćinstvu; − nasilje koje se dešava u široj zajednici; − nasilje koje počine ili toleriraju organi vlasti i drugi ovlašteni organi i pojedinci; − nasilje po osnovu spola u slučaju oružanih sukoba. Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini

Nasilje nad ženama - bilo kakav akt nasilja koje se temelji na rodu i spolu, a koji kao posljedicu ima, ili je vjerojatno da će imati, fizičku, seksualnu ili psihološku štetu ili patnju žena, uključujući prijetnje takvim radnjama, prisilu ili samovoljno lišavanje slobode, bilo u javnom ili privatnom životu (Deklaracija Ujedinjenih nacija o uklanjanju nasilja nad ženama – DEVAW (1993)). Nasilje nad ženama podrazumijeva, ali se ne ograničava na sljedeće: − Fizičko nasilje: namjerna primjena fizičke sile s mogućnosti smrtnog ishoda, ozljede ili nanošenja štete. Ono uključuje, ali nije ograničeno na, grebanje, guranje, odguravanje, bacanje, hvatanje, ujedanje, gušenje, potresanje, podbadanje, čupanje za kosu, šamaranje, udaranje pesnicom, spaljivanje, korištenje kontrole ili tjelesne mase, odnosno snage protiv druge osobe, te korištenje ili prijetnja korištenjem oružja. − Seksualno nasilje: Svaki seksualni čin, pokušaj ostvarivanja seksualnog čina, neželjeni seksualni komentar ili prijedlog, ili djela u vezi trgovine, ili neki drugi način usmjeren protiv seksualnosti osobe, koristeći prisilu, od strane bilo koje osobe, bez obzira na njihov odnos sa žrtvom, u bilo kojoj situaciji, uključujući, ali ne ograničavajući se na kuću i posao (SZO 2002, citirano u SZO 2013. godine). − Psihološko nasilje: Ponašanje koje ima za cilj zastrašivanje i proganjanje, a javlja se u obliku prijetnje napuštanjem ili zlostavljanjem, zatočenja u kući, praćenjem, prijetnje oduzima-

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

njem starateljstva nad djecom, uništavanjem objekata, izolacijom, verbalnom agresijom i stalnim ponižavanjem, omalovažavanjem, umanjujući osjećaj vlastite vrijednosti/samopoštovanja pojedinca. − Ekonomsko nasilje: djela poput uskraćivanja sredstava, odbijanja da finansijski doprinosi, uskraćivanje hrane i osnovnih potreba, kontrola pristupa zdravstvenoj zaštiti i/ili zapošljavanju, uzrokujući/ili pokušaj da dovede do situacije gdje pojedinac postaje finansijski ovisan o drugoj osobi, opstruira njihov pristup ili ima kontrolu nad resursima i ili nezavisnoj ekonomskoj aktivnosti. Rod - predstavlja socijalni konstrukt koji je društveno uređen i kojim se određuju uloge, ponašanje, aktivnosti i osobine koje su odgovarajuće za muškarce i za žene. Može nastati na individualnom nivou kada muškarac i/ili žena oblikuju svoje uloge i svoj identitet putem svojih aktivnosti, dok na društvenom nivou nastaje kroz procese unutar kojih se određuju odnosi među muškarcima i među ženama (Konvencija o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici, 2011). Pojmovi rodno zasnovano nasilje i nasilje nad ženama se često koriste naizmjenično, jer je većina nasilja nad ženama rodno zasnovano, a većina rodno zasnovanog nasilja je nanesena od strane muškaraca prema ženama i djevojkama. Ostale klasifikacije oblika nasilja nad ženama uzimaju u obzir kontekst/mjesto gdje se nasilje javlja: u porodici, u lokalnoj zajednici, te nasilje koje je počinjeno ili tolerirano od strane države, neovisno o tome gdje se dešava (član 2. DEVAW). Nasilje u porodici predstavlja svaku radnja nasilja člana porodice ili porodične zajednice kojom se ugrožava spokojstvo, psihički, tjelesni, seksualni ili ekonomski integritet drugog člana porodice ili porodične zajednice (prema Zakonu o zaštiti nasilja u porodici, „Službene novine Federacija Bosne i Hercegovine“, broj 20/13). Žrtva nasilja u porodici je svaki član porodice koji je izložen radnjama bilo kojeg oblika nasilja u porodici (Zakon o zaštiti nasilja u porodici). Procedura - predstavlja pisani dokument koji sadrži osnovne korake u izvršavanju određenih zadata-

ka, odnosno, predstavlja referalni okvir koji sadrži odgovore na pitanja: Ko? Šta? Gdje? Kako? Zbog čega? Trauma koja proizilazi iz rodno zasnovanog nasilja je veoma kompleksna i slojevita i oporavak od ove vrste traume je nešto drugačiji i duži od uobičajenih trauma i bolesti, te obuhvata: 1. Kliničku remisiju 2. Socijalnu remisiju 3. Personalni oporavak. Prema Judith Herman, kod žrtve se može prepoznati nekoliko faza oporavka od traume: 1. Faza uspostave sigurnosti 2. Faza prorade traume 3. Faza integracije traume u vlastito iskustvo. Od posebnog je značaj da pružatelji psihosocijalnih usluga poznaju ove faze, jer je sigurnost žrtava rodno zasnovanog nasilja uvijek na prvom mjestu. Tek nakon uspostave sigurnosti, može se raditi na sljedećim fazama. U radu sa ovom populacijom potrebno je imati na umu da je uvijek neophodan personalni pristup, a ne konfekcijski, a procedure u radu nas svakako ne ometaju u tome. U radu za ženama žrtvama rodno zasnovanog nasilja, pružatelji usluga bi trebali biti upoznati sa sljedećim: - Osnovama dinamike porodičnih odnosa, osnovama partnerskih odnosa, osnovama sadomazohizma kao baze svake agresivnosti. U slučaju rodno zasnovanog nasilja, ovdje je cilj da se na nasilje ne gleda kao na privatni, već na javni, društveni problem. Porodični i partnerski odnosi su visoko emocionalno katektirani-nabijeni (visok nivo emocionalnih „investicija“). Ovo trebaju imati na umu svi pružatelji psihosocijalnih usluga iz razloga što upadamo u područje u kojemu je gotovo sve nepredvidivo i vrlo često su nam reakcije žrtava RZN čudne i nelogične. - Pogrešnim uvjerenjima i stavovima društva i pojedinaca o postojanju apsolutnog prava i vlasništva porodice na sve što se u porodici dešava(apsolutna autonomija). Rodno zasnovano nasilje, uključujući nasilje u porodici jeste javni problem i društvo ima poluge moći koje, između ostalog, čine i pružatelji psihosocijalnih usluga, i na taj način može da ograniči privatnost porodice. Pogrešan socio–kulturo-

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

- -

loški kod i stereotip o privatnosti porodičnih odnosa kod mnogih osoba je stvorio predrasudu da je porodični život vlasništvo samo porodice i njenih članova (glave porodice, najčešće muškarca) i da niko drugi nema nikakvo pravo da ulazi u ovu privatnost. Stoga se članovi mnogih porodica opiru ulasku ljudskih prava u privatnost porodice, jer mogu smatrati da se time ruši autentičnost i autonomija porodice. Uloga društva u rušenju ove predrasude jeste oduzimanje prava na privatnost nanošenja štete partneru. Pružatelji psihosocijalnih usluga uvijek trebaju imati na umu da jedna od posljedica društvenog utjecaja može biti prikrivanje simptoma, a koje se javlja zbog toga što su stid, strah i lojalnost doveli do tzv. zavjere šutnje. Osnovama lojalnosti žene žrtve rodno zasnovanog nasilja prema počinitelju. Osnovnim emocijama žrtve, potrebno je razumijeti njen stid, rezignaciju, osjećaj poniženja, gubitak sigurnosti, osjećaj beznadežnosti, gubitak povjerenja. Činjenicom da, bez obzira u kojoj fazi se nalazi žena žrtva rodno zasnovanog nasilja, rad sa takvim ženama je uvijek u zoni intenzivnih emocija i da često i pored profesionalnog odnosa i svih mogućih procedura nailazimo na terapijski neuspjeh.

Pružanje psihosocijalnih usluga žrtvama rodno zasnovanog nasilja U tumačenju dinamike rodno zasnovanog nasilja, Freud nudi teoriju o ambivalentnosti emocija – „U vezama koje dugo traju, javljaju se pozitivne i negativne emocije prema objektu.“. Stoga, niti jedan emocionalni odnos ne predstavlja konstantu. Isti se mijenjaju u ovisnosti od karakteristika ličnosti partnera, socio-kulturoloških i materijalnih okolnosti u kojima partneri žive, kao i od zdravstvenih parametara. Emocije i kvalitet odnosa među partnerima, u velikoj mjeri, ovise i o promjenama parametara u našem užem i širem okruženju. Neke osobine ličnosti, kao što su posesivnost i patološka ljubomora, mogu „iznenada da prorade“, a što može dovesti do destrukcije porodičnih ili partnerskih odnosa u kojima se teško vratiti na prvobitno stanje. Pitanje koje se uvijek iznova postavlja glasi: “Šta je to što dovodi do toga da porodica postane opasno nasilno okruženje?“.

Bez obzira na profesionalno usmjerenje pružatelja usluga (zdravstveni sektor, socijalni sektor, policija, pravosudni sistem, sektor civilnog društva, familija, prijatelji), stalno je potrebno imati na umu sljedeće: - Uvijek je potrebno poštivati autonomiju žrtve. - Potrebno je voditi računa o preostalim resursima žrtve, što predstavlja glavni terapijski potencijal. - Treba biti oprezan da se ne stekne pogrešan dojam o potpunoj bespomoćnosti žrtve da bilo šta promijeni nabolje. - Potrebno je biti svjestan toga da na percepciju pružatelja usluga uvijek mogu utjecati i pogrešni stavovi društva o rodno zasnovanom nasilju, jer ako ne osvijestimo isto, to nas može odvesti u pogrešnom pravcu u radu. Prečišćavanje kontratransfera je preduvjet za neutralan i profesionalan rad. Treba ustrajati u izgradnji optimalne emocionalne distance koja pružatelje čuva od profesionalnog sagorijevanja i utječe na to da isti djeluju empatijski. - Treba izbjegavati paternalistički pristup, žrtva se ne treba sažaljevati, jer joj time sam pružatelj pomoći oduzima moć. - Žrtvu je potrebno liječiti, pravno educirati, psihosocijalno osnaživati, pomoći joj da vrati samopouzdanje, samopoštovanje, povjerenje i smisao života, jer su sve ove kategorije kod žrtve ili poljuljane ili potpuno uništene. Uspostava sigurnosti i povratak povjerenja su bitniji od svih medicinskih, psiholoških i socijalnih tretmana. Ukoliko se povjerenje i sigurnost ne uspiju uspostaviti, upitan je rad u svim ostalim fazama, jer tek nakon uspostavljanja istog, žrtva je u stanju da verbalizira svoju traumu vezanu za nasilje u porodici. Isti se, uglavnom, traže u zdravstvenom i socijalnom sektoru, u ostatku familije, kod prijatelja, policije i tužiteljstva. Osnaživanje žrtve je bitno i zbog toga što se ovim vrši i jedan vid prevencije nasilja. - Žrtve često prikrivaju rodno zasnovano nasilje zbog toga što osjećaju strah za sebe i/ili ostale članove porodice, te se zbog toga često i javlja osjećaj bespomoćnosti. - Stid koji žrtva osjeća zbog samog čina nasilja se može pojačati samim priznanjem o postojanju tog nasilja, odnosno priznanjem u kakvom nasilnom okruženju žrtva živi. Stoga, oprez u radu i strpljenje su veoma bitni kod svih pružatelja usluga. Ukoliko i sami pružatelji usluga padaju u zamku zavjere šutnje, tada je vrlo vje-

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

rovatno da neće dobiti adekvatne informacije, jer ako ne pitamo žrtvu tada nećemo dobiti ni relevantnu informaciju. Prepoznavanje i najsuptilnih znakova nasilja jeste neophodno u radu. Vrlo rijetko se dešava da je osoba žrtva samo jednog oblika nasilja, najčešće se kod većine javlja i psihološko nasilje, koje je najteže i otkriti. Potrebno je imati na umu da su pružatelji psihosocijalnih usluga samo jedna karika u procesu liječenja i oporavka, žrtava RZN te stoga trebamo zajednički rušiti mit o vlastitoj omnipotentnosti da samo jedan pružatelj može zadovoljiti sve potrebe žrtve. Žrtve često imaju tendencu da konvertiraju teške forme nasilja u somatske tegobe, te se iste najčešće dugo vremena javljaju prvo u zdravstveni sektor, odnosno traže pomoć u somatskoj medicini (tjelesno sjećanje na traumu). Zbog toga, edukacija zdravstvenih radnika je bitna i s ciljem senzibilizacije da se dublje razmišlja o uzrocima nejasnih somatskih tegoba koje dugo traju i koje su rezistentne na farmakoterapiju koja im se propisuje. Naročito treba obratiti pažnju na hronične bolne sindrome. Pružatelji psihosocijalnih usluga trebaju biti upoznati sa vlastitim kompetencijama, a kroz razradu procedura i protokola o saradnji i sa osnovnim zadacima drugih u svim fazama pružanja psihosocijalnih usluga. Ovdje je posebno biti voditi računa o tome da se ne precijene vlastite kompetencije, te da se ne upada u tuđe kompetencije i polja profesionalnog djelovanja. Nekada, iz prevelike želje da se pomogne žrtvama, pružatelji mogu da odglume „omnipotentnost bespomoćnoj žrtvi“ („udvaranje žrtvama“). Ideja vodilja u radu sa ženama žrtvama nasilja treba biti da „žrtvi bude bolje, a ne nama“.

Proces pružanja psihosocijalnih usluga ženama žrtvama rodno zasnovanog nasilja se odvija u sljedećim fazama: 1. Identifikacija 2. Procjena 3. Intervencija 4. Dokumentiranje 5. Upućivanje 6. Koordiniranje vođenja slučaja

IDENTIFIKACIJA Prvi korak u odgovoru na rodno zasnovano nasilje predstavlja identifikacija žrtve i razloga za pokretanje intervencija. Osnovni identifikacioni podaci mogu se dobiti od same žrtve, kao i u sklopu procesa upućivanja odnosno prijavljivanja. Na samom početku je bitno napraviti kriterij zdravstvenih problema žrtve rodno zasnovanog nasilja, te imati na umu da su prioritet - život žrtve i njen integritet. Tokom inicijalnog kontakta sa žrtvom bitno je sljedeće: - Primiti osobu na profesionalan način uz dobrodošlicu. Od žrtvine percepcije prvog kontakta ovisi sve ostalo, jer ako žrtva razvije pozitivan transfer i povjerenje, tada će biti lakše i raditi. U kontaktu za žrtvom ne treba glumiti, jer žrtva je u stanju da prepozna pravu brigu i emocije. Bliskost sa žrtvom nije moguće glumiti. Od uspješnosti prvog kontakta ovisi da li smo našli „password“ (lozinku) za ulazak u žrtvinu traumu. Važno je kod žrtve stvoriti osjećaj da nam je istinski stalo do nje, primjenjivati tehnike aktivnog slušanja i afirmativnog odnosa u smislu slanja adekvatnih poruka. - Neophodno je osigurati prostor i komfor za razgovor u potpunoj privatnosti. - Pružatelj psihosocijalnih usluga se treba predstaviti imenom i prezimenom i objasniti koja je njegova uloga i ispred koje je institucije. Posebno je bitno da pružatelj psihosocijalnih usluga ne nastupa iz pozicije moći. Stručna i etička obaveza pružatelja jeste da detronizira sebe i da se stavi u istu ravan sa žrtvom. Jedino na taj način se može uspostaviti i zadržati povjerenje žrtve. U slučaju da pružatelj nastupa sa pozicije moći, žrtva može da pružatelja usluga „vidi“ i doživi kao počinitelja i da „pobjegne“ od njega. - Tokom razgovora za žrtvom pružatelji psihosocijalnih usluga ne trebaju ispunjavati paralelno i papirologiju, već pokušati zapamtiti što je moguće više informacija i nakon susreta zapisati .ono što je relevantno - Pružatelji psihosocijalnih usluga trebaju obratiti pažnju na usklađenost između verbalne i neverbalne komunikacije tokom intervjua, odnosno usklađenosti tona glasa, brzine govorenja, načina izražavanja, s jedne, kao i položaja tijela, s druge strane. Poželjno je uspostavljanje i održavanje kontakta očima.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

- - -

- - - -

Žrtva se treba predstaviti sa onom količinom informacija koliko u tom trenutku može dati, ne smije se forsirati i insistirati na davanju podataka o kojima ona nerado govori. Izbjegavati fizički kontakt sa žrtvom, jer to može biti asocijacija na fizičko povređivanje. Ukoliko se posumnja na silovanje, poželjno je pitati žrtvu da li želi pružatelja usluga istog spola. Voditi računa o simboličkom značaju nekih riječi koje često izgovaramo u vlastitom radu (npr. napad, silovanje i sl.); pokušati ne izgovarati te riječi dok ih žrtva sama prvo ne izgovori. Potrebno je koristiti izjave podrške kao što je: “Žao mi je što Vam se to desilo“ i naglašavati da žrtva nije kriva za sam čin nasilja. Treba izbjegavati korištenje pitanja poput „Šta ste obukli u vrijeme kada se sam čin nasilja desio?“. Ne prejudicirati stvari, ne „slagati kocku“ prije nego što dobijemo sve relevantne informacije. Omogućiti žrtvi da sama postavi pitanja. Voditi računa da na vrstu i tok komunikacije mogu utjecati i neke specifičnosti, npr. kultura ili vjera. Ukoliko se radi o žrtvi koja je sklona samopovređivanju i kod koje je visok suicidalni rizik, nikada je ne ostavljati samu u prostoriji.

Ukoliko pružatelj usluga psihosocijalnog tretmana od žrtve detaljno i na adekvatan način uzme podatke, tada je u stanju da intuitivno stvori sliku nasilnog odnosa, psihoportreta počinitelja rodno zasnovanog nasilja i pozadinu sadomazohističkih odnosa.

PROCJENA Procjena je neophodna radi izrade plana o budućim aktivnostima. Ista se kreira na osnovu promjenjivih potreba žrtve, dostupnih resursa, znanja i ovlaštenja nadležnih institucija. Za dobru procjenu potrebno je, u što je moguće većoj mjeri, proanalizirati informacije o psihofizičkom zdravlju žrtve, kao i njenom društvenom i ekonomskom statusu. Ovdje je posebno bitno istaći da se većina žrtava vraća počiniteljima upravo zbog ekonomske ovisnosti o njima. Na osnovu tih relevantnih informacija, određuje se najadekvatnija moguća intervencija koja je uvijek u skladu sa, s jedne strane, potrebama žrtva i, s druge strane, sa dostupnim resursima. Ukupna procjena predstavlja realan okvir i treba biti u skladu sa zakonskim obavezama. 70

Prilikom procjene, nephodno je sljedeće: - Sagledati karakteristike žrtvinog odnosa sa počiniteljem. - Identificirati forme nasilja kojima je žrtva bila izložena, kao i intenzitet, trajanje i učestalost istih. - Utvrditi period posljednje nasilne situacije. - Potaknuti žrtvu da bude jasna i konkretna u davanju informacije. - Tražiti iskrene informacije o osjećaju žrtve u vezi sa nasilnim činom. - Ukoliko žrtva ima djecu, pokušati dobiti informacije o djeci, njihovom odnosu sa roditeljima, privrženosti pojedinim roditeljima i njihovim iskustvima sa nasiljem. - Pokušati dobiti informacije o tome zbog čega se žrtva baš sada javlja za pomoć, te eventualno ko ju je uputio. - Dobiti informacije o tome gdje se nasilje najčešće događa, u kojim okolnostima; da li su djeca prisutna u momentu dešavanja nasilja. Ukoliko je odgovor potvrdan, onda je potrebno raditi i na osiguranju psihosocijalne podrške za djecu. - Dobiti informacije da li je žrtva ranije tražila pomoć, kome se obraćala, da li je napuštala počinitelja. - Dobiti informaciju od same žrtve o njenim očekivanjima od stručnog lica, ali i o tome šta ona očekuje od sebe. - Informirati žrtvu o njenim pravima i obavezama, kao i o mogućnostima institucija i organizacija da pruže zaštitu, pomoć i podršku. - Procijeniti nivo opasnosti za žrtvu rodno zasnovanog nasilja, ali istvoremeno definirati i pravila samozaštite.

INTERVENCIJA Nakon identifikacije i procjene, potrebno je napraviti plan intervencije koji podrazumijeva set usluga za žrtvu rodno zasnovanog nasilja, a kojim se reduciraju štetni efekti nasilja, te se preveniraju daljnja traumatizacija i reviktimizacija žrtve (žrtvovanje žrtve). Intervencija prati individualan plan koji je napravljen u skladu sa primarnim potrebama žrtve rodno zasnovanog nasilja i dostupnim resursima koji su na raspolaganju pružateljima psihosocijalnih usluga.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Bez obzira o kojoj se vrsti intervencije radi, uvijek je potrebno da se pružatelji usluga čuvaju rutine u radu, konfekcijskog pristupa svakoj žrtvi, budući da se niti jedna žrtva ne može svesti na općost, svaka ima svoj personalitet koji treba da se poštuje - jer, niti jedna žrtva ne želi da bude samo dio amorfne mase žrtava, već osoba koja ima svoju priču i prije nasilnog čina. Također, svaka žrtva ima i svoj psihopatološki kontekst, kao i specifičnosti koje je potrebno poštovati. Psihosocijalne intervencije koje se provode prema žrtvama rodno zasnovanog nasilja zapravo predstavljaju prvu pomoć u psihološkim, socijalnim i pravnim problemima koje žrtve imaju. Cilj pružanja psihosocijalnih usluga je zaustaviti nasilje, zaustaviti progresiju zdravstvenih, psiholoških i socijalnih posljedica koje nasilje nosi sa sobom, a koje mogu preći u teška psihička stanja i zdravstvena oboljenja sa lošim prognozama. Ovakva vrsta usluga ne predstavljaju psihoterapiju, jer ne idu u tu dubinu strukture ličnosti i poremećaja. Definicija krize, stresa i psihološke traume Kriza je termin koji označava nešto prijeteće. Predstavlja psihološko stanje u kojem uobičajeni mehanizmi suočavanja sa akutnim problemima nisu učinkoviti. Kriza uvijek uključuje prijetnje ili realni gubitak. Stres predstavlja stanje poremećene psihofizičke ravnoteže. Psihološka trauma je iskustvo koje prevazilazi uobičajena ljudska iskustva. Psihološko savjetovanje u kriznim intervencijama Bez obzira na formu nasilja kojoj je žrtva bila izložena, ona uvijek ima i znakove psihološke krize. Savjetovanje (prva pomoć) ima za cilj uspostavljanje sigurnosti žrtve bez odlaganja, informiranje žrtve o njenim pravima, kao i smanjenje intenziteta i eliminaciju osjećaja krivnje ili stida. Kada se obavlja razgovor sa žrtvom rodno zasnovanog nasilja potrebno je to uraditi bez prisustva druge osobe, bilo iz pratnje ili nekog drugog. Nakon što se obavi razgovor sa žrtvom, onda se pri-

stupa obavljanju razgovora sa osobom iz pratnje koja nerijetko može imati dodatne informacije koje pružatelju omogućavaju bolji uvid u cijeli slučaj, što onda može otvoriti i nove puteve za intervenciju. Postoji nekoliko pravila prilikom postupanja sa žrtvom rodno zasnovanog nasilja u kriznim situacijama: - Ne prisiljavati žrtvu da govori, s tim, da pružatelj usluga uvijek treba reći ono što vidi, osjeća i na što sumnja. - Potrebna je elokvencija, ali bez pretjeranih emocija (nastojati ostvariti optimalnu emocionalnu distancu). - Pružatelj psihosocijalnih usluga treba pomoći žrtvi da pokuša stvari vidjeti iz drugog ugla, s tim, da se osjećaji žrtve nikada ne smiju negirati. Rad sa žrtvama je uvijek u zoni visoko kondenzovanih emocija. - Jasno naglasiti žrtvi da je potrebno da se osloni na rodbinu i prijatelje kao najbliže terapijske sredine. - Pomoći žrtvi da procijeni moguće izvore podrške, kako bi sama mogla donijeti odluke o sljedećim postupcima. - Pružatelj usluga uvijek sa žrtvom treba biti realan i naglasiti moguće posljedice nasilnog odnosa. - Pružatelj usluga bi treba sa žrtvom pokušati zajedno pronaći neka moguća rješenja za identificirane probleme. - Pružatelj usluga bi zajedno sa žrtvom trebao napraviti plan sigurnosti i odrediti buduće korake. - Žrtvu je potrebno informirati o mogućnostima i zakonskim obavezama institucija u radu za žrtvama rodno zasnovanog nasilja. - Sve informacije dobivene od strane žrtve, potrebno je tretirati povjerljivim. Siguran smještaj Žrtve rodno zasnovanog nasilja u akutnoj krizi i situaciji kada su životno ugrožene trebaju sigurno mjesto, koje se definira kao „sigurna kuća“. Ona predstavlja program podrške, pomoći i zaštite žrtava rodno zasnovanog nasilja koje djeluju u okviru organizacija civilnog društva. Smještaj u „sigurnu kuću“ provodi se na zahtjev centra za socijalni rad, policije ili druge institucije, dok je u nekim sigurnim kućama smještaj moguć i na lični zahtjev žene žrtve rodno zasnovanog nasilja.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Smještaj u „sigurnu kuću“ podrazumijeva: - Hitan smještaj koji osigurava ličnu i opću sigurnost dok se ne otkloni neposredna prijetnja, - Osnovne potrebe smještaja, hrane i higijene, - Psihosocijalnu podršku i pomoć, - Medicinsku pomoć, - Pravnu pomoć, - Okupacionu terapiju, - Pedagošku i psihološku pomoć za djecu, - Ekonomsko osnaživanje, - Boravak i smještaj može trajati do šest mjeseci, nekada i duže. Tokom boravka žrtve u ustanovi ovog tipa, neophodna je saradnja svih relevantnih institucija.

- - -

štaju sve naše planove rada. Stoga, terapijski neuspjeh ne mora nužno nastati kao posljedica naših neznanja i nestručnosti. Raditi u skladu sa uputstvima, stručnim i pravnim procedurama i sve korake poduzimati u okviru zakonskih obaveza. Omogućiti da žrtva dobije sve informacije kako bi bila spremna da se ponovno javi institucijama koje joj mogu pomoći. Smanjiti mogućnost pojave empatijskog zamora kod pružatelja psihosocijalnih usluga. Naime, osobe koje reagiraju iz empatije se brzo emocionalno troše i potrebno je voditi računa i o mentalnom zdravlju svih stručnih osoba.

Dugoročna psihosocijalna podrška i savjetovanje

Druge usluge podrške

Psihosocijalna podrška i savjetovanje su neophodni i veoma su efikasni kod gotovo svih žrtava rodno zasnovanog nasilja koje prolaze kroz različita psihička stanja (anksioznost, depresiju, PTSP i sl.). Dugoročna psihosocijalna podrška i savjetovanje provodi se kroz psihoterapijski tretman u kombinaciji sa socijalnim savjetovanjem i podrškom. Bitno je naglasiti da psihoterapijski tretman mogu raditi samo educirani psihoterapeuti sa adekvatnim edukacijama, a koji su dobro upoznati sa psihogenezom i posljedicama nasilja koje se mogu javiti u svakom periodu. Terapijski proces i okvir rada treba da bude prilagođen individualnom kontekstu svake žrtve u okviru terapijskog pravca koji se pokazuje kao najuspješniji. Žrtva rodno zasnovanog nasilja pored dugoročne psihoterapijske podrške treba i dugoročnu podršku ostalih stručnih profila.

Postoje i druge usluge podrške, pa je uvijek potrebno misliti i na njihovo ostvarenje: - Materijalna pomoć, novčana, pomoć u hrani i higijeni. - Podrška kod pribavljanja ličnih stvari i dokumenata. - Besplatna pravna pomoć. - Pomoć djeci. - Pomoć putem telefonske linije, besplatni SOS poziv na broj 1265.

Osnovni ciljevi dugoročne psihosocijalne podrške su: - Osnažiti žrtvu rodno zasnovanog nasilja. - Vratiti žrtvi samopoštovanje i samopouzdanje. - Prepoznati i ojačati zanemarene aspekte žrtve, a koji predstavljaju najjači terapijski potencijal (sjeme za promjenu, klica). - Ojačati kod žrtve kapacitete za donošenje vlastitih odluka. - Omogućiti žrtvi pravo na vlastiti izbor, jer nema istinske slobode bez mogućnosti izbora. - Povećanje spremnosti pružatelja psihosocijalnih usluga i na „terapijske neuspjehe“, jer su žrtve rodno zasnovanog nasilja često nepredvidive u ponašanju i često puta zbog patoloških ili emocionalnih veza sa počiniteljem napu-

DOKUMENTIRANJE Svaka institucija ima specifičan način evidentiranja i dokumentiranja slučajeva nasilja. Još uvijek ne postoje jedinstveni obrasci i baza podataka za sve institucije i organizacije koje se bave problemima nasilja u porodici. Svaki slučaj nasilja je bitno adekvatno opisati, dokumentirati i evidentirati. Evidencija sadrži lične podatke žrtve, informacije o nasilju, formi nasilja, kao i o poduzetim mjerama i ciljevima određenih tretmana. Važno je napraviti procjenu stepena povjerljivosti sadržaja kao što je bitno i znanje o tome koji dokazi mogu biti proslijeđeni drugim institucijama. Pravilno dokumentiranje je bitno i zbog kasnijeg procesa dokazivanja žrtve rodno zasnovanog nasilja tokom sudskog procesa. Bitni podaci su: ime i prezime, spol, hronološka dob, bračni status, podaci o djeci, zdravstveno stanje sa posebnim naglaskom na procjenu historijata mentalnih poremećaja žrtve, podaci o sklonosti ka ovisnosti, procjena herediteta na

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

mentalne poremećaje (da li je neko u familiji imao dijagnozu nekog mentalnog poremećaja), podaci o socioekonomskom statusu žrtve i njene porodice, detaljne informacije i podaci o nasilju – istorija nasilnog odnosa, forme nasilja, frekvencija nasilja. Poželjno je imati i velike porodične fotografije. Također, potrebno je dobiti i podatke o svjedocima nasilja, ukoliko ih ima. U evidenciji je neophodno detaljno opisati posljedice nasilja, kao i faktore rizika. Evidencija treba da sadrži i plan aktivnosti, pri čemu se misli na sve preduzete i planirane mjere aktivnosti. Pružatelj usluga treba zabilježiti i neka vlastita zapažanja, dileme, sumnje i dokaze na kojima se iste zasnivaju. Dokumentacija se arhivira na sigurno mjesto; dostupna je samo ovlaštenim osobama koje su uključene u konkretan slučaj. Žrtvu je potrebno informirati o mogućoj upotrebi evidencije i tražiti saglasnost za njenu upotrebu.

- -

UPUĆIVANJE Sistem upućivanja se zasniva na slojevitim i višestrukim potrebama žrtve rodno zasnovanog nasilja na način koji će omogućiti najefikasnije načine brige i tretmana. Upućivanje je uvijek povezano sa koordiniranim planom pružanja usluga. Svi pružatelji usluga bi trebali znati ukupne kapacitete i potencijale svih komponenti u sistemu, neovisno o tome da li su oni prvi kontakt u lancu pružanja usluga ili nisu. S druge strane, sistem upućivanja može biti efikasan jedino ako su sve relevantne institucije koje se bave rodno zasnovanim nasiljem dobro informirane o konkretnim pružateljima usluga (stručnjacima) i o vrstama usluga koje oni mogu pružiti. Ovdje je posebno bitno naglasiti da se uvijek trebaju poznavati kapaciteti lokalne i šire zajednice, te sva prava žrtve rodno zasnovanog nasilja koja proizilaze iz zakona i konvencija: - Na samom početku je potrebno procijeniti koja vrsta upućivanja bi mogla biti korisna za žrtvu rodno zasnovanog nasilja u skladu sa utvrđenim potrebama. - Žrtvu je potrebno informirati i o mogućnostima upućivanja na druge pružatelje psihosocijalnih usluga, te je informirati o konkretnim

- -

očekivanjima u dotičnoj instituciji. Uvijek je potrebno pribaviti saglasnost žrtve za upućivanje prije poduzimanja daljnih postupaka. Žrtvi je potrebno objasniti koje će informacije biti proslijeđene drugim pružateljima usluga, a koje će se tretirati kao strogo povjerljive. Potrebno je navesti postoje li zakonski propisi ili ograničenja u tom smislu. Upućivanje se vrši u skladu sa izborom žrtve rodno zasnovanog nasilja. Žrtva se nikada ne smije prisiljavati niti na jednu aktivnost na koju ona sama nije spremna. Čin upućivanja bi trebao pratiti i kratki pisani izvještaj (dopis ili telefonski razgovor) kako bi se izbjegla situacija u kojoj bi žrtva trebala ponovno prepričavati svoju traumatsku priču, a što može dovesti do retraumatizacije. U akutnim stanjima osigurati za žrtvu pratnju do druge institucije. Svaki pružatelj psihosocijalnih usluga bi trebao imati spisak institucija koje pružaju usluge žrtvama rodno zasnovanog nasilja (naziv institucije, kontakt osoba, adresa, telefon, listu usluga koje ta institucija pruža) – tzv. referalni direktorij (podaci o službama, ustanovama, organizacijama i sl. u konkretnoj lokalnoj zajednici). Radi bolje i efikasnije saradnje, potrebno je definirati i potpisati i odgovarajuće sporazume i protokole u saradnji. Prilikom izrade procedura, neophodno je učestvovanje svih relevantnih institucija, te na osnovu periodičnih i stalnih provjera od strane šefova/načelnika službi, osigurati kontinuirano provođenje istih od strane svih uključenih strana. Objasniti žrtvi značaj brzog prikupljanja dokaza, kao i to šta treba uraditi a šta izbjegavati da bi se dokazi sačuvali.

Zaključak: Teško se oteti utisku da i pored sve većeg broja zakona, međunarodnih konvencija, sve većeg broja organizacija civilnog društva, koje se bave žrtvama RZN, u praksi zapravo imamo sve više nasilja općenito, posebno RZN, uključujući i nasilje u porodici. Često se prave određene mreže za pomoć žrtvama RZN koje, također, u praksi nemaju značajnog odjeka. Stiče se utisak da se problemu RZN i žrtvama RZN previše prilazi sa pravne i administrativne

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

strane. Mora se naglasiti da RZN nije samo pravna kategorija i ne treba živjeti u iluziji da će se ovaj vid nasilja moći rješavati samo pravnim procedurama. Žrtve RZN jesu u fokusu našeg profesionalnog djelovanja, ali to očito nije dovoljno. Trebalo bi puno više raditi na prevenciji nasilja kao opće kategorije jer nasilje proizvodi žrtve, a mi se, nažalost, još uvijek bavimo žrtvama kao posljedicama nasilja. Ne radi se adekvatno na osnaživanju i oporavku porodice, uže i šire zajednice, kao i na oporavku cijelog postkonfliktnog društva. U prilog tome ide i činjenica da još uvijek nije promijenjena pogrešna kulturno-etička matrica našeg društva kada je nasilje u pitanju. Nadalje, sve je manje osoba u našem društvu koje se žele baviti pomagačkim profesijama, a posebno je mali broj profesionalaca koji se bave žrtvama RZN. Došlo je do empatijskog zamora mnogih profesionalaca, a određeni broj njih je posve profesionalno „sagorio“. Profesionalno sagorijevanje stigmatizira i žrtve RZN i profesionalce koji se njima bave što predstavlja lošu motivaciju za sve one koji bi se eventualno bavili ovom problematikom u budućnosti. Tako dolazimo do začaranog kruga: živimo u doba masovne traume i nasilja koji proizvode masovne žrtve. Trauma i nasilje uništavaju empatiju i povjerenje, a to su upravo dvije najbitnije odlike u radu sa žrtvama. Treba istaći da na našim prostorima još uvijek nije zaživjela supervizija pružatelja psihosocijalnih usluga žrtvama RZN, kako metodska tako niti procesna. Mi bismo trebali imati i superviziju cijelih timova koji se bave ovom problematikom. To je, svakako, jedno od pitanja kojem treba posvetiti više pažnje u budućnosti. Na kraju, moramo biti svjesni da je potrebno biti pažljiviji i pri samom odabiru pojedinaca koji se žele baviti ovim poslom, te voditi više računa o njihovom empatijskom i etičkom kapacitetu. Navedeno je neophodno upravo iz razloga što rad sa žrtvama RZN jeste profesija, a ne samo „radno mjesto“.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

MODUL 7B. PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA DJECI SVJEDOCIMA/ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA Pregled modula Trajanje modula

90 minuta

Cilj modula

Omogućiti polaznicima da: • Prepoznaju rizike kojima su izložena djeca koja svjedoče rodno zasnovanom nasilju • Razumiju posljedice izloženosti rodno zasnovanom nasilju • Prepoznaju simptome na temelju kojih možemo prepoznati da je neko dijete izloženo rodno zasnovanom nasilju • Poznaju zaštitne faktore i medijatorne varijable • Usvoje praktične smjernice za procjenu djeteta koje je svjedočilo rodno zasnovanom nasilju • Usvoje vještine procjene rizika za dijete • Razviju vještine multidisciplinarnog pristupa u procjeni djece • Razviju vještine procjene roditelja • Razviju vještine procjene članova šire porodice • Usvoje znanja i vještine tehnika procjene - kliničkog intervjua, opažanja, tehnike crteža, testiranja • Razviju vještine kreiranja sigurnosnog plana za dijete koje svjedoči rodno zasnovanom nasilju • Raspolažu znanjem o mogućim intervencijama za pružanje pomoći/ podrške djetetu koje svjedoči rodno zasnovanom nasilju

Ključne poruke

Profesionalci trebaju pratiti sljedeće preporuke za rad sa djecom koja svjedoče rodno zasnovanom nasilju: - Pokazati neosuđujući i podržavajući stav. - Biti strpljivi, pažljivo slušati. - Pri ispitivanju o nasilju, početi sa uopćenijim uvodnim pitanjima, prije prelaska na specifičnija, direktna pitanja. - Ne vršiti pritisak na dijete da otkrije nasilje, i ako ga ne otkrije ponuditi da se vrati zbog dodatne podrške. - Naglasiti da postoji dostupna pomoć.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Literatura

Priručnik: Pružanje psihosocijalnih usluga žrtvama rodno zasnovanog nasilja u Federaciji Bosne i Hercegovine, FMZ, FMRSP i UNFPA, Sarajevo, 2016, Poglavlje 9.

Glavni elementi modula i metodologija

• Prezentacija predavača (PPP slajdovi) • Igranje uloga: Intervju sa djetetom koje je svjedočilo rodno zasnovanom nasilju • Izrada plana sigurnosti za dijete

Napomene za predavače Materijali za sesiju obuke

Power Point Prezentacija - Modul 7b Radni materijali: Radni materijal 7b.1.- Primjeri pitanja za provođenje intervjua sa djetetom Radni materijal 7b.2. - Plan sigurnosti za dijete Radni materijal 7b.3. - Skala za procjenu izloženosti djeteta rodno zasnovanom nasilju Radni materijal 7b.4. - Hodogrami o postupanju u slučaju nasilja nad djecom

Radni materijal 7B.1. Vodič za intervju sa djetetom o rodno zasnovanom nasilju, uključujući nasilje u porodici Procjena obrazaca nasilnog ponašanja Šta se događa kada se tvoji roditelji svađaju? Dogodi li se da neko nekoga udari ili gurne? Viče li neko? Baca li neko stvari na nekoga ili nešto razbija? Koristi li neko oružje ili neke oštre predmete kao šta je nož? Možeš li mi opisati šta se događalo posljednji put kada su se tvoji roditelji svađali/sukobili? Jesi li ikada bio u situaciji da trebaš odabrati maminu ili tatinu stranu u sukobu? Procjena posljedica nasilja na žrtvu, odraslu osobu Je li neko bio povrijeđen tokom sukoba? Je li tvoja mama bila uplašena? Kako se tvoji roditelji ponašaju nakon žestoke svađe? Je li dolazila policija u vašu kuću zbog svađa tvojih roditelja? Jesi li nekada vidio povrede/modrice na tvojoj mami ili uništeno pokućstvo? Procjena uticaja nasilja na dijete

Jesi li ikada bio povrijeđen tokom sukoba tvojih roditelja? Šta tvoja braća i sestre rade u situaciji kada se tvoji mama i tata svađaju? Jesi li ikada bio uplašen za vrijeme njihovog sukoba? Kako se ti osjećaš kada vidiš da se oni svađaju i udaraju? Kako se osjećaš nakon što sukob prestane? Jesi li zabrinut zbog nasilja koje se događa između tvojih roditelja? Razmišljaš li o tome dok si u školi, na igralištu ili kada si sam? Je li te strah otići negdje od kuće jer se brineš šta se se dogoditi dok nisi tamo? Šta te plaši? Jesi li ikada imao poteškoća sa spavanjem tokom noći? Kakvih? Zašto? Imaš li noćne more? Ako imaš, možeš li mi ih opisati? Razgovaraš li sa nekim o sukobima tvojih roditelja? Osjećaš li se sigurno kod kuće? Procjena zaštitnih faktora Gdje boraviš za vrijeme dok se tvoji roditelji svađaju? Odeš li negdje za vrijeme dok se oni svađaju? Jesi li ikada pokušao prekinuti svađu/sukob svojih roditelja? Šta se tada dogodilo? U slučaju da se jedan od tvojih roditelja ili ti nađete u životnoj opasnosti šta bi ti učinio? Koga bi nazvao? Jesi li nekada nekoga nazvao kako bi zatražio pomoć? Šta se tada dogodilo? Procjena svjesnosti djeteta opasnosti situacije Je li se dogodilo da je neko od tvojih roditelja trebao pomoć liječnika nakon sukoba? Jesu li tvoji roditelji

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

ikada tokom sukoba koristili oružje ili noževe? Znaš li gdje tvoji roditelji drže oružje? Je li neko od njih prijetio drugome da će ga povrijediti? Šta je rekla osoba koja je prijetila? Pružanje potpore djetetovim pozitivnim strategijama suočavanja i davanje odgovora na njegove brige i strahove Pitajte dijete šta je uradilo u situacijama nasilja i nagradite ga za svaku od protektivnih strategija koje je koristilo. Na primjer, možete reći: „Dobro je da si se u toj situaciji sakrio u kupaonicu. Dobro je da si otišao u dječju sobu i razgovarao sa sestrom, dok se situacija nije smirila.“ Pohvalite ga za razgovor o nasilju između roditelja s nekom odraslom osobom (roditeljem, učiteljem, susjedom…). Prilagođeno iz Ganley, Appendix B, Domestic Violence Manual for Judges, 2006, and from Ganley & Schechter, National Curriculum for Children’s Protective Services, 1996.

Radni materijal 7B.2. Primjer Plana sigurnosti za dijete

Radni materijal 7B.3. Procjena izloženosti djeteta rodno zasnovanom nasilju, uključujući nasilje u porodici CHILD EXPOSURE TO DOMESTIC VIOLENCE SCALE (CEDV) Uputu koja slijedi čita na glas osoba koja provodi procjenu ovom skalom. Ovo je lista pitanja koja se odnose na tvoj život i život tvoje porodice. Trebat će ti otprilike 30 minuta da odgovoriš na pitanja popunjavajući ovaj upitnik. Ukoliko budeš imao dodatnih pitanja tokom popunjavanja upitnika, postavi ih osobi koja ti je dala ovaj upitnik da ga popuniš. Tvoji odgovori NIKADA neće biti dati nekoj drugoj osobi da ih pročita. NEMOJ pisati svoje ime na ovom upitniku. Tokom popunjavanja upitnika razmišljaj o ljudima sa kojima si ikada živio. Na primjer, neka djeca žive sa očuhom, ili djedom, ili posvojiteljima. Druga djeca žive samo sa jednim roditeljem i možda s djevojkom oca ili njegovim dečkom. Pitanja u upitniku se odnose na odrasle osobe sa kojima si živio. Kako bi pitanja bila lakša za razumjeti koristili smo riječi „mama“ i „mamin partner“.

•

U situacijama kada je sigurnost mame i mene ugrožena, neću pokušavati zaustaviti sukob. Otići ću u svoju dobu, kod susjeda ili kod prijatelja.

•

Ukoliko je potrebno da zatražim pomoć policije

•

Pozvat ću broj 122 i reći ću im: Moje ime je Marko Marić. Trebam pomoć.

•

Molim Vas pošaljite policijsku patrolu. Neko pokušava ozlijediti moju mamu.

•

Moja adresa je ......................... broj 20.

Kada pročitaš riječ mama, razmišljaj o ženama s kojima si živio i koje su vodile brigu o tebi, čak i ukoliko te neka od tih žena nije rodila. Na primjer, ta osoba, koja vodi brigu o tebi, može biti tvoja mama, tvoja maćeha, tvoja baka, ili tvoja posvojiteljica. Kada pročitaš riječ „mamin partner“, razmisli ko je to u tvom životu. Na primjer, može biti tvoj otac, tvoj očuh, tvoj djed, ili mamim dečko ili cura.

•

Upamtit ću da ne smijem spustiti slušalicu dok policija ne dođe.

Molimo te da pročitaš sve upute i zaokružiš svoj odgovor na svako od postavljenih pitanja.

•

Kodna riječ za „pomoć“ ili „jako sam uplašen“ je: .......................

•

Ovaj postupak ću vježbati sa svojom mamom navečer prije spavanja kako bih ga upamtio.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Prvi dio Svako pitanje sastoji se iz dva dijela. § Prvo trebaš odgoriti koliko često se nešto dogodilo u tvojoj porodici zakoružujući odgovor: nikad ponekad često gotovo uvijek § Nakon toga provjeri sve načine na koje se to moglo dogoditi. § Ako je tvoj odgovr „Nikad“ u prvom dijelu pitanja, onda preskoči drugi dio pitanja i idi na sljedeće pitanje.

Primjer: Koliko često si se potukao u školi?

NIkada

Koliko često se odrasli u tvojoj porodici ne slažu oko nečega

NIkada

Je li partner tvoje mame ikada povrijedio osjećaje tvoje mame • Nazivajući je ružnim imenima • Proklinjanjem • Vikanjem • Prijetnjama • Vrištanjem na nju • Drugo_______

NIkada

Koliko često je partner tvoje mame zaustavio tvoju mamu u nečemu što je ona htjela uraditi ili joj otežao da uradi nešto što je ona htjela uraditi? Kao na primjer: • Napustiti kuću • Otići doktoru • Koristit telefon • Posjetiti prijatelje ili rodbinu • Drugo_________

NIkada

Idi na drugo pitanje

Ponekad

Često

Gotovo uvijek

Kako si ti saznao za to? □ Vidio sam posljedice (neko je bio povrijeđen, nešto je bilo slomljeno, došla je policija...) □ Saznao sam za to □ Čuo sam kada se to događalo □ Vidio sam iz daljine kada se to događalo □ Vidio sam i bilo sam blizu kada se događalo Ponekad

Često

Gotovo uvijek

Često

Gotovo uvijek

Često

Gotovo uvijek

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Koliko često je partner tvoje mame spriječio tvoju mamu da jede ili spava, ili joj je otežao hranjenje ili spavanje?

NIkada

Koliko često su se tvoja mama i njen partner posvađali vezano za tebe? (Nije tvoja krivnja ukoliko se oni svađaju zbog svari vezanih za tebe.)

NIkada Idi na drugo pitanje

Koliko često je partner tvoje mame povrijedio ili pokušao povrijediti vašeg kućnog ljubimca?

NIkada

Ponekad

Idi na drugo pitanje

Koliko često je partner tvoje mame razbio ili uništio nešto u vašoj kući, kao na primjer: • Udarao zid • Iščupao žicu od telefona iz zida • Razbio sliku • Drugo________

NIkada

Koliko često je partner tvoje mame uradio nešto kako bi tjelesno povrijedio tvoju mamu, kao na primjer: • Ošamario je • Udario šakom • Nokautirao je • Gušio je • Gurnuo je • Čupao za kosu • Drugo _____

NIkada

Idi na drugo pitanje

Ponekad

Često

Gotovo uvijek

Ponekad

Često

Gotovo uvijek

Kako si ti saznao za to? □ Vidio sam posljedice (neko je bio povrijeđen, nešto je bilo slomljeno, došla je policija..) □ Saznao sam za to □ Čuo sam kada se to događalo □ Vidio sam iz daljine kada se to događalo □ Vidio sam i bilo sam blizu kada se događalo Ponekad

Često

Gotovo uvijek

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Koliko često je partner tvoje mame prijetio tvojoj mami da će je ozlijediti nožom, pištoljem ili nekim drugim objektom?

NIkada

Koliko često je partner tvoje mame stvarno ozlijedio tvoju mamu sa nožem, pištoljem ili nekim drugim objektom?

NIkada

Idi na drugo pitanje

Ponekad

Često

Gotovo uvijek

Često

Gotovo uvijek

Drugi dio Teško je odlučiti šta uraditi kada vidimo da neko nekoga ozljeđuje. U pitanjima koja slijede riječ „ozlijediti“ znači namjerno povrijediti osjećaje tvoje mame, prijeteći joj, tjelesno je ozljeđujuči, ili braneći joj da radi ono šta želi. Odaberi odgovor koji najbolje opisuje situaciju i zaokruži ga. Nema točnih ili netočnih odgovora na ova pitanja. 11 12 13 14 15 16

17 18 19

Kada partner tvoje mame ozljeđuje tvoju mamu, koliko često si ti vikao na njega iz neke druge prostorije u kojoj se nije događao sukob? Kada partner tvoje mame ozljeđuje tvoju mamu, koliko često si ti vikao na njega u istoj prostoriji u kojoj se događao sukob? Kada partner tvoje mame ozljeđuje tvoju mamu, koliko često si ti nazvao nekoga drugog za pomoć, kao na primjer pozvao nekoga telefonom ili susjeda? Kada partner tvoje mame ozljeđuje tvoju mamu, koliko često si ti bio uključen u sukob na načim da si pokušao zaustaviti sukob? Kada partner tvoje mame ozljeđuje tvoju mamu, koliko često je partner tvoje mame učinio nešto tebi kako bi povrijedio ili uplašio tvoju mamu? Kada partner tvoje mame ozljeđuje tvoju mamu, koliko često si ti pokušao izbjeći sukob na načim da si: • Sakrio se • Napustio kuću • Zaključao sebe u drugu sobu • Drugo___________ Koliko često te je partner tvoje mame pitao da mu kažeš šta je tvoja mama radila ili rekla? Koliko često se brineš zbog toga što partner tvoje mame pije ili uzima droge? Koliko često se brineš zbog toga što tvoja majka pije ili uzima droge?

NIkada

Ponekad

Često

Gotovo uvijek

NIkada

Ponekad

Često

Gotovo uvijek

NIkada

Ponekad

Često

Gotovo uvijek

NIkada

Ponekad

Često

Gotovo uvijek

NIkada

Ponekad

Često

Gotovo uvijek

NIkada

Ponekad

Često

Gotovo uvijek

NIkada

Ponekad

Često

Gotovo uvijek

NIkada

Ponekad

Često

NIkada

Ponekad

Često

Gotovo uvijek Gotovo uvijek

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

20 21

22 23 24 25 26

28 29 30

Koliko često tvoja mama izgleda tužno, zabrinuto ili uznemireno? Koliko često si imao veliku promjenu u svem životu? Na primjer: • Preseljenje • Ostanak u bolnici • Razvod roditelja • Smrt nekog tebi bliskog • Jedan od roditelja otišao u zatvor • Drugo______________ Koliko često si čuo u svom susjedstvu ili školi da je neka osoba povrijeđena od strane druge osobe iz zabave nazivanjem ružnim imenima? Koliko često je neko iz tvog društva ili iz tvoje škole uradio ili rekao nešto da te povrijedi?

NIkada

Ponekad

Često

Gotovo uvijek Gotovo uvijek

NIkada

Ponekad

Često

NIkada

Ponekad

Često

Gotovo uvijek

NIkada

Ponekad

Često

Gotovo uvijek

Koliko često ti namjerno povrijediš osjećaje neke osobe, na primjer, ismijavajući tu osobu ili nazivajući je ružnim imenima? Koliko često ti namjerno tjelesno povrijediš neku osobu, tako da je ošamariš, udariš šakom ili na neki drugi način? Koliko često si vidio nekoga drugoga u tvom društvu ili školi kako povređuje nekoga tako da ga: • Gura • Ošamari • Udari šakom • Prebije • Ozljedi nožem ili pištoljem • Drugo_________ Koliko često te je neko iz tvoje škole ili iz tvog društva povrijedio tako da te: • Gurnuo • Ošamario • Udario šakom • Prebio • Ozljedio nožem ili pištoljem • Drugo ____________ Koliko često si vidio na televiziji ili u filmu da je neko povrijeđen ili ubijen? Koliko često si vidio da je neko povrijeđen ili ubijen u video igrici? Koliko često je neka odrasla osoba u tvojoj porodici povrijedila tvoje osjećaje na način da te: • Ismijavala • Nazivala ružnim imenima • Prijetila ti • Govorila loše stvari o tebi • Drugo _____________

NIkada

Ponekad

Često

Gotovo uvijek

NIkada

Ponekad

Često

Uvijek

NIkada

Ponekad

Često

Uvijek

NIkada

Ponekad

Često

Uvijek

NIkada

Ponekad

Često

Uvijek

NIkada

Ponekad

Često

Uvijek

NIkada

Ponekad

Često

Uvijek

Koliko često je neka odrasla osoba u tvojoj porodici učinila nešto kako bi povrijedila tvoje tijelo, kao na primjer: • Gurnula te • Ošamarila te • Udarila te šakom • Pretukla te • Drugo __________________

NIkada

Ponekad

Često

Uvijek

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Koliko često je neko ko nije član tvoje porodice • Dirao tvoje intimne dijelove tijela, iako ti to nisi želio • Natjerao te da ti diraš njegove intimne dijelove tijela • Prisilo te na spolni odnos Koliko često je neko u tvojoj porodici • Dirao tvoje intimne dijelove tijela kada ti to nisi želio • Natjerao te da ti diraš njegove intimne dijelove tijela • Prisilio te na spolni odnos

NIkada

Ponekad

Često

Uvijek

NIkada

Ponekad

Često

Uvijek

Treći dio 34

36 37 38

Ako se tvoja mama i njen partner sukobljavaju, kada su ti sukobi počeli? (zaokruži odgovor) 1. Ne sjećam se njihovih sukoba 2. Počeli su se sukobljavati ove godine. 3. Počeli su se sukobljavati prije 2-3 godine. 4. Počeli su se sukobljavati prije 4 i više godina. 5. Od kada znam za sebe znam i za njihove sukobe. Misliš li da tvoja porodica ima dovoljno novca za sve što joj je potrebno? 1. Ne, ima perioda kada moja porodica nema dovoljno novca za hranu, stanarinu ili druge stvari koje su nam potrebne. 2. Čini se da imamo dovoljno novca za ono što nam treba. 3. Imamo dovoljno novca za kupiti stvari koje nam i nisu nužno potrebne. 4. Ne znam. Koliko imaš godina?__________________________ Jesi li ti djevojčica ili dječak? (Zaokruži jedan odgovor). 1. Dječak 2. Djevojčica Gdje si proveo prošlu noć? 1. U kući 2. U stanu 3. U sigurnoj kući 4. Drugo (Gdje?)_________________ Ko su osobe sa kojima živiš? Možeš zaokružiti više osoba. 1. Mama 2. Tata 3. Maćeha 4. Očuh 5. Baka 6. Majčin partner ili dečko 7. Majčina prijateljica ili partner 8. Očev partner ili prijatelj 9. Očeva prijateljica ili partner 10. Djed 11. Mlađi brat 12. Stariji brat 13. Mlađa sestra 14. Starija sestra 15. Drugo (Ko?)_____________________ Koja je tvoja omiljena porodična aktivnost?_________________________________________________

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Radni materijal 7B.4. Hodogrami o postupanju u slučaju nasilja nad djecom

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

MODUL 8. KONTAKT DJETETA SA POČINITELJEM NASILJA Pregled modula Trajanje modula

45 minuta

Cilj modula

Omogućiti polaznicima • Razumijevanje potreba djeteta, žrtava i počinitelja nasilja u programu nadzora pri ostvarivanju kontakta između djeteta, žrtve i počinitelja nasilja. • Usvajanje vještina pružanja podrške djetetu u okviru programu nadzora pri ostvarivanju kontakta sa počiniteljem • Razumijevanje potreba majke koja je bila žrtva rodno zasnovanog nasilja, a koja sudjeluje u programu nadzora pri ostvarivanju kontakta sa počiniteljem nasilja • Razumijevanje potreba očeva počinitelja obiteljskog nasilja (ili RZN), koji sudjeluju u programu nadzora pri ostvarivanju kontakta sa djetetom • Upoznavanje sa smjernicama za donošenje odluke o obliku/vrsti susreta koji će se organizirati • Usvajanje znanja o oblicima/vrstama susreta između počinitelja, žrtve i djeteta

Glavne poruke

− Izloženost djeteta rodno zasnovanom nasilju, posebno nasilju u porodici za posljedicu može imati socijalne, psihološke i/ili emocionalne poteškoće − Profesionalci koji organiziraju susret djeteta i roditelja trebaju razumjeti dinamiku nasilja, poznavati posljedice nasilja na žrtvu i djecu, znati prepoznati simptome i poteškoće kod djece, te razumjeti na koji način zlostavljanje počinitelja i potreba za kontrolom i moći može uticati na odnos sa djetetom − Oba roditelja trebaju prihvatiti jedan od oblika susreta koji se želi organizirati − Zlostavljajući roditelj treba biti adekvatno procijenjen od strane stručnjaka kako bi se utvrdilo je li spreman za složenije forme susreta ili samo za nadzor − Od profesionalaca se očekuje puno veća uloga i angažman tokom susreta od samog promatranja − Potrebna je jaka povezanost profesionalaca koji organiziraju kontakt djeteta sa počiniteljem i drugih organizacija koje pružaju različite oblike usluga djeci i odraslima vezano za nasilje u porodici (ili RZN) − Počinitelji nasilja trebaju biti uključeni u psihosocijalne tretmane − Emocionalna i tjelesna sigurnost djeteta i žrtve treba biti prioritet − Uspješnost susreta ovisit će o uloženom naporu profesionalaca

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Literatura

• • • • •

Anderson, L. (1997), Contact between Children and Violent Fathers: In Whose Best Interests?, London: Rights of Women Aris, R., Harrison, C. & Humphreys, C. (2002), Safety and child contact: An analysis of the role of child contact centres in the context of domestic violence and child welfare concerns, London: Stationery Office Hester, M. & Radford, L. (1996), Domestic Violence and Child Contact Arrangements in England and Denmark Bristol: The Policy Press Holt, S. (2011), ‘Domestic Abuse & Child Contact: Positioning Children in the Decision-Making Process’, Child Care in Practice 17 (4) 327-346

Glavni elementi modula i metodologija

• Prezentacija predavača (PPP slajdovi) i • Radni materijal

Materijali za sesiju obuke

Power Point Prezentacija - Modul 8 Radni materijali: Radni materijal 8.1. – Primjeri slučajeva

Radni materijal 8.1. PRIMJERI SLUČAJEVA Situacija 1. Za vrijeme susreta sa ocem koji je bio nasilan prema majci dječaka, osmogodišnji dječak je rekao svom ocu: „Mama želi da imam asistenta u nastavi. Ja ne trebam pomoć. Meni dobro ide i ovako.“ Otac dječaka se nasmijao i rekao: „Ne treba tebi asistent u nastavi. Ne znam zašto tvoja majka i dalje insistira na tome.“ Zamke: Otac je poslao dječaku snažnu poruku da majka griješi i da joj plan nije dobar. Osoba koja je promatrač tokom organizacije susreta roditelja i djeteta, ukoliko ne primijeti ovaj suptilan oblik psihološkog zlostavljanja izgubit će priliku da identificira i modificira nepoželjno ponašanje oca, a koje narušava odnos roditelj – dijete. Poželjni pozitivni ishodi: Supervizor će nakon susreta oca i dječaka sresti se ponovno sa ocem. Razgovarat će o očevom mišljenju o asistentu u nastavi. Supervizor će objasniti ocu na koji način njegova poruka može imati negativan uticaj na odnos dječaka sa majkom. Supervizor može razgovarati s ocem o njegovom neslaganju sa majkom

u vezi asistenta u nastavi, te o stepenu njegove uključenosti u školsko postignuće dječaka. Oca se može zamoliti da poštuje majčino mišljenje. Supervizor i otac se mogu dogovoriti na koji način otac može ublažiti štetu koja je nastala ovom njegovom izjavom. Situacija 2. Supervizor je rekao petogodišnjoj djevojčici i njenoj majci da je vrijeme da sa majkom uđe u prostoriju za supervizirane susrete. Djevojčica je počela vrištati, i iznova i iznova ponavljati, „Ne želim ići.“ i „Ne tjerajte me na to.“ Nakon toga se bacila na pod i otpuzala ispod stolica koje se nalaze u čekaonici. Majka djevojčice je postala jako uznemirena, te je rekla svojoj kćeri: „Vrijeme je da vidiš oca.“ Nakon deset minuta, djevojčica se malo smirila i otišla sa supervizorom. Djevojčica se na isti način ponašala tokom tri organizirana susreta. Zamke: Profesionalci koji organiziraju kontat djeteta s ocem mogu na bijes djevojčice gledati na pojednostavljen način. Mogu odlučiti, na primjer, da se djevojčica plaši oca ili da ga mrzi. Ili mogu zaključiti da majka djevojčice govori djevojčici loše stvari o ocu i povećava anksioznost djevojčice vezano za susret s ocem. Ustvari, svako od navedenih objašnjenja može doprinositi poteškoćama djeteta. Ipak, odbijanje djeteta da susretne oca može biti puno kompleksnije.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Poželjni pozitivni ishodi: U situacijama kao što je ova preporučuje se terapeutska supervizija. Dijete se može uputiti i na psihoterapijski tretman u neku od ustanova koje pružaju takav oblik tretmana. Uz pomoć oba roditelja, terapeut treba ispitati osjećaje djeteta vezano za susret s ocem. U razgovoru s majkom djevojčice potrebno je razgovarati o njenom viđenju djetetovih strahova u prošlosti i sadašnjosti, a koji su povezani s ocem. Također, potrebno je ispitati iskustvo djevojčice sa zlostavljanjem od strane oca, odnosno svjedočenjem zlostavljanju između roditelja. S ocem treba razgovarati o njegovoj spremnosti da se uključi u tretman. U ovoj situaciji može se preporučiti individualna terapija djeteta ili porodična terapija, ukoliko je to moguće. Terapeut bi trebao pomoći roditeljima da bolje razumiju šta pridonosi strahu djeteta i pomoći roditeljima da razviju vještine pomoći djetetu. Sigurnost djeteta u odnosu sa zlostavljajućim roditeljem je važan dio za reduciranje straha kod djeteta, ili se može donijeti odluka da se zlostavljajući roditelj i dijete ne susretnu u tom trenutku. Situacija 3. Tokom superviziranog posjeta, devetogodišnja djevojčica je rekla ocu: „Zašto si udario moju mamu?“ Bilo je jako ružno to što si joj uradio.“ Zamke: Tokom opažanja situacije, supervizor može preusmjeriti konverzaciju. Takav oblik reakcije može uskratiti djevojčici mogućnost za oporavak i može kod djevojčice potaknuti osjećaj da njen komentar nije važan. Istovremeno, otac i/ili dijete mogu postati uznemireni bez mogućnosti da procesiraju svoje osjećaje. Ukoliko supervizor dopusti ocu veliku slobodu u odgovoru na izjavu djevojčice, otac može negirati nasilje ili optužiti djete ili majku. Ili konfrontacija može dovesti do intenzivnih osjećaja kod djeteta, oca ili kod oboje, koji se bez pomoći od strane terapeuta neće moći razriješiti.

Poželjni pozitivni ishodi: Preporučuje se potpora ili supervizija od strane terapeuta u ovoj situaciji. U navedeoj situaciji preporučuje se rad sa ocem nakon susreta sa djetetom, kako bi mu se pomoglo da razumije reakciju djeteta, prestane negirati nasilje, te ga podučiti vještinama komunikacije. Može se raditi s ocem na preuzimanju odgovornosti za vlastito ponašanje. Ocu se može pomoći da pronađe prikladan jezik i motivaciju za promjene. Preporučuje se saradnja sa ustanovama koje provode psihosocijalni tretman s ocem.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

MODUL 9. PSIHOSOCIJALNE USLUGE ZA ŽRTVE SEKSUALNOG NASILJA I TORTURE U ORUŽANIM SUKOBIMA Pregled modula Trajanje modula

150 minuta

Cilj modula

Omogućiti polaznicima • Prikazati potencijalnim pružateljima psihosocijalnih usluga ženama žrtvama seksualnog nasilja i torture u ratu značaj otvaranja ove teme na svim nivoima: psihološkom, sociološkom, pravnom, istorijskom, kulturološkom, političkom, ekonomskom, duhovnom, religijskom i moralno - etičkom. • Prikazati kratkoročne i dugoročne posljedice traume seksualnog nasilja i torture u ratu na žrtvu, porodicu, užu i širu zajednicu, kao i na društvo u cjelini. • Ponuditi polaznicima obuke spektar svih mogućih simptoma i znakova koji se mogu naći kod žrtava seksualnog nasilja i torture u ratu. • Pokušati izgraditi kod pružatelja psihosocijalnih usluga novi senzitivni pristup u kojem će dominirati empatija i moralni elementi, jer se radi sa osobama kojima ne pomaže kruti profesionalni pristup. • Naučiti polaznike da se terapijski uspjeh u radu sa žrtvama seksualnog nasilja i torture u ratu ne mjeri samo uobičajenim indikatorima (ovdje nema malih, sitnih brojeva) • Senzibilizirati polaznike na značaj privikavanja na rad u tišini bez medijskog glamura, kao i na značaj timskog rada. • Ukazati na specifičnosti rada sa ovom populacijom, kao i na činjenicu da uobičajene procedure o radu sa žrtvama nasilja u ovom slučaju ne daju uvijek dobre rezultate.

Ključne poruke

Federacija BiH je obavezna prema međunarodnim propisima o ljudskim pravima da poboljša odgovor na rodno zasnovano nasilje, uključujući i odgovor na seksualno nasilje i torturu u ratu/ oružanim sukobima. Radi se o teškim oblicima nasilja, koja imaju karakter krivičnih djela: − Seksualnim nasiljem u ratu – smatraju se silovanje, seksualno ropstvo, prisilna prostitucija, prisilna trudnoća, prisilna sterilizacija i svaki drugi oblik seksualnog nasilja uporedive težine, što može uključivati i trgovinu ljudima, neprimjerene medicinske istrage i pretrage koje uključuju skidanje cijelog ili dijela donjeg rublja. − Seksualno nasilje kao oblik torture – Tortura je definisana kao namjerno nanošenje boli ili patnje, fizičke ili psihičke, osobi koja se nalazi u pritvoru ili pod kontrolom optuženog. Seksualno nasilje koje je nagovorom prouzrokovao državni službenik ili koje se na drugi način može pripisati državi, može predstavljati torturu. Za žene i djevojke nasilje ne prestaje sa službenim završetkom rata/sukoba. U toku postkonfliktne faze, žene mogu doživjeti još više nasilja zbog nepostojanja vladavine prava, neuspjeha države da spriječi, istraži i kazni sve oblike rodno zasnovanog nasilja, zbog neučinkovitih procesa razoružanja i demobilizacije, kao i reintegracije. Kao posljedica toga, žene i djevojke u konfliktnim i postkonfliktnim oblastima izložene su većem riziku od neželjene trudnoće i spolno prenosivih infekcija, uključujući HIV, kao i teških spolnih i reproduktivnih ozljeda.

- -

Žrtva seksualnog nasilja i torture u ratu ima pravo na psihosocijalne usluge, a prema stanju potreba u datom trenutku, prema svom mjestu prebavilšta, odnosno boravišta. Zdravstvene ustanove /službe porodične medicine, centri za mentalno zdravlje u zajednici i dr./, centri za socijalni rad/službe socijalne zaštite, kao i nevladine organizacije imaju obavezu i dužnost pružiti psihosocijalne usluge žrtvama seksualnog nasilja i torture u

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Ključne poruke

Za žene i djevojke nasilje ne prestaje sa službenim završetkom rata/sukoba. U toku postkonfliktne faze, žene mogu doživjeti još više nasilja zbog nepostojanja vladavine prava, neuspjeha države da spriječi, istraži i kazni sve oblike rodno zasnovanog nasilja, zbog neučinkovitih procesa razoružanja i demobilizacije, kao i reintegracije. Kao posljedica toga,

Literatura

- - - - - - - - - - - - - - - - -

Glavni elementi modula i metodologija Napomene za predavače

Arcel, L.T., Folnegović-Šmale, V., Kozarić – Kovačić, D. & Marušić, A.(1995) Psihosocijalna pomoć žrtvama rata: žene izbjeglice i njihove obitelji iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske. International Rehabilitation Council for Torture Victims (IRCT). Copenhagen. Babić, M. & Mahmutćehajić, R. (2001). Tolerancija, ideologija i tradicija. Forum Bosnae. Butollo, W., Krüsmann, M. & Hagl, M. (2000). Život nakon traume. Dom štampe. Zenica. Hašimbegović, A. (1990). Procjena djelotvornosti psihoterapije. (I izdanje). Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Sarajevo. Hagen, T. K. & Yohani, S. C. (2010). The Nature and Psychosocial Consequences of War Rape for Individuals and Communities. International Journal of Psychological Studies. Harvard Program in Refugee Trauma. (1997). Trauma i ljudski razvoj. Kaplan, B., Sadock, V.A. & Ruiz, P. (2009). Kaplan & Sadock's Comprehensive textbook of psychiatry. Ninth edition. Wolters Kluwer ǀ Lippincott Williams & Wilkins. Lamovec, T. (2005). Psihosocijalna pomoć u duševnoj krizi. Udruženje za uzajamnu pomoć u duševnoj nevolji. Tuzla. Lončar, M., Medved, V., Jovanović, N. & Hotujac, Lj. (2006). Psychological Consequences of Rape on Women in 1991 – 1995 War in Croatia and Bosnia and Herzegovina. Croatian Medical Journal. Zagreb. Jakovljević, M., Sartorius No., Cifrić, I., Letica, S., Nikić, M., Gabrić, N. & Lang, S. (2014). Duševno zdravlje, kultura i društvo: psihijatrija pred izazovima. Pro Mente, Zagreb. Jaspers, K. (1990). Opšta psihopatologija. (II izdanje). Prosveta – Beograd, prosveta - Niš Popović, S. (1999). Tortura, posljedice i rehabilitacija. Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine. Sarajevo. Vive žene. Kontekstualni pristup strahu, traumi i gubitku. Program Evropske unije za prevenciju torture u Bosni i Hercegovini. Radio Kameleon. Tuzla. Priručnik: Pružanje psihosocijalnih usluga žrtvama rodno zasnovanog nasilja u Federaciji Bosne i Hercegovine, FMZ, FMRSP i UNFPA, Sarajevo, 2016. Pilav, A. i Mehić, A. Jačanje odgovora zdravstvenog sistema na rodno zasnovano nasilje u Federaciji BiH: Resursni paket, UNFPA, Sarajevo, 2015. Pružanje psihosocijalnih usluga, dio multisektorskog odgovora na rodno zasnovano nasilje, Standardne operativne procedure, Regionalni ured UNFPA za Istočnu Evropu i Centralnu Aziju (UNFPA EECARO), 2015; Pružanje zdravstvenih usluga, dio multisektorskog odgovora na rodno zasnovano nasilje, Standardne operativne procedure, Regionalni ured UNFPA za Istočnu Evropu i Centralnu Aziju (UNFPA EECARO), 2015 − Prezentacija predavača − Podjela radnih materijala − Vježbe za polaznike

Na samom početku edukacije, predavač treba da osigura da polaznici imaju na raspolaganju 20 minuta (10 minuta za čitanje i 10 minuta za pisanje), a vezano za zadatak postavljen u vježbi – Traumatska priča žene koja je pretrpjela silovanje, kao oblik seksualnog nasilja i torture u ratu. Analiza odgovora može da traje od 45-60 minuta, ali se ne obavlja odmah, već u okviru Prezentacije 3.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Materijali za sesiju obuke

Prezentacije u Power Pointu za Modul: PPP 1. - Uvod i definicije osnovnih pojmova vezanih za traumu ratnog silovanja. Posebne karakteristike traume ratnog silovanja koje je izdvajaju kao poseban entitet u psihotraumatologiji. PPP 2. - Simptomi i znaci traume seksualnog nasilja i torture u ratu PPP 3. - Psihosocijalni tretman žrtava seksualnog nasilja i torture u ratu (uz analizu odgovora polaznika vezanih za traumatsku priču CRSV) PPP 4. - Zaključci i preporuke: Naučne, kulturne i etičke dileme u radu sa žrtvama seksualnog nasilja i torture u ratu. Radni materijali: Radni materijal 1. 1.1. Traumatska priča žene koja je pretrpjela silovanje 1.2. Uvod i tumačenje osnovnih pojmova 1.3. Neke posebne karakteristike trauma seksualnog nasilja i torture u ratu Radni materijal 2. Simptomi i prepoznavanje žrtava seksualnog nasilja i torture u ratu Radni materijal 3. Psihosocijalni tretman žrtava seksualnog nasilja i torture u ratu 3.1. Mogući modeli psihosocijalnih tretmana na žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu 3.2. Ishodi tretirane i netretirane traume žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu 3.3. O čemu treba voditi računa kod odabira pružatelja usluga žrtvama seksualnog nasilja i torture u ratu Radni materijal 4. Dileme, zaključci i preporuke

Radni materijal 9.1. UVOD 1.1. VJEŽBA Opis vježbe - Na samom početku modula svakom polazniku dati tekst sa traumatskom pričom silovane žene. Zadatak svakog polaznika jeste da, nakon čitanja od nekih 10-tak minuta, na list papira napišu koje je sve emocije i moralne dileme izazvala priča žrtve i kakve bi oni savjete dali žrtvi ratnog silovanja. Odgovori polaznika se ne analiziraju odmah. - Nakon što polaznici napišu svoje osjećaje i dileme, održi se predavanje. Nakon završetka usmenih izlaganja,polaznici se podijele u grupe od po pet članova, izabere

se jedan član čiji je zadataka za ostalima ponovno pročita istu priču. Članovi manjih grupa treba opet da iznesu svoje emocije i dileme vezane za istu, o njima se prvo prodiskutuje u manjim grupama, a zatim sve grupe zajedno. Ova vježba bi mogla poslužiti i kao evaluacija i procjena koliko su polaznici shvatili moralne probleme i moralne dileme kroz koje prolazi žrtva silovanja u ratu, ali i pružaoci psihosocijalnih tretmana. Na osnovu emocionalnih reakcija polaznika, kao i na osnovu ponuđenih odgovora u moralnim dilemama žrtve u priči, mogao bi se, barem i u manjoj mjeri, odrediti stepen pročišćenosti kontratransfera budućih pružaoca psihosocijalnih tretmana. Ovakva vrsta vježbe predstavlja dobar edukativni model, jer za pretpostaviti je da mnogi polaznici obuke nikada nisu bili u detaljnijem kontaktu sa ŽRS.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

TRAUMATSKA PRIČA ŽRTVE RATNOG SILOVANJA „Ja zapravo i ne znam kako da počnem svoju priču. Ima li uopće svrhe da išta pričam? Znam samo da više ne mogu ovako živjeti... (period duge šutnje). Živim u Skandinaviji, imam troje, zapravo četvero djece. Imam i muža. Ovo je naš drugi dolazak u Bosnu i Hercegovinu za 17 godina kako smo otišli... (preznojavanje, crvenilo u licu i u predjlu vrata). Gledala sam Vas neki dan na TV-u. Pričali ste nešto na nekoj Međunarodnoj konferenciji o ratu i o ratnim traumama. Ja inače slabo spavam, ali od tada nisam oka sklopila. Našla sam broj telefona i adresu i napokon odlučila, pa kako bude. Moram biti iskrena, tražila sam Vas na facebooku i rekla sam sebi Ako nema profila, otići ću. Znate doktore, bojim se svega. Osjećam da se više sama ne mogu nositi sa ovim problemom i da bih ga trebala sa nekim podijeliti, ali se bojim. Bojim se svega. Nikome ne vjerujem, ništa ne radim. Ne znam uopće kako mi to moji tolerišu. Tog prokletog 10. jula odveli su mi muža i dva djevera u logor. Nas su pretresali i stalno nešto ispitivali. Ja sam bila najmlađa i nisam imala djecu. Njih su dvije imale po dvoje djece. Onda, jedno večer su došli i sve nas strpali u jednu kuću. Bože, kako sam tada željela da umrem... Plač... Silovali su nas i jednu komšinicu. Postavili su stražara u našu kuću da ne možemo nikuda izlaziti niti pobjeći. Mislila sam na muža i stalno sam plakala. Ne znam uopće kako smo preživjele. Nismo ništa jele danima. A onda smo konvojem otišle do Travnika, a potom u Hrvatsku. Svako je otišao na svoju stranu i svako se pravio da se ništa nije desilo. Ja sam ostala trudna. Pokušala sam prekinuti trudnoću, ali ljekari to nisu htjeli. Po izlasku muža iz logora, zajedno smo otišli u Skandinaviju. Muž je bio jako pažljiv prema meni. Ništa nije sumnjao, niti sam ja išta govorila. Ponekad me samo pitao da li se čujem sa jetrvama i to je bilo sve. Slabo sam učila jezik.

Nisam imala volje niti za kakvu aktivnost. A onda je došao i taj prokleti dan. Rodila sam muško. Muž je bio presretan. Najteže mi je bilo kada kažu Vidi ga, isti otac. Ja hoću u zemlju da propadnem. Nisam ništa osjećala prema tom djetetu, zapravo sam ga na momente i mrzila. A onda sam za nekoliko godina rodila još i tri kćerke. One ga puno vole, a i on njih. Muž sav sretan. Puno radi, zarađuje, a ja ništa... Moram Vam priznati da sam na sina puno galamila, znala sam ga i udariti. Nerviralo me je to kada me on zagrli, kada me pogleda. Jednom me je čak i upitao A zašto ti mene ne voliš onako kako voliš sestre?... Ja sam išla kod svih doktora... Svi kažu da je sve u redu, a samo ja nisam u redu... U posljednje vrijeme me i muž nervira, ne volim ni njegovu blizinu. Počeo se raspitivati i o razlozima zbog kojih ne govorim sa jetrvama. Jedan djever je ubijen u logoru, a drugi je umro od raka u Americi. Muž mu je išao na sahranu, a ja nisam mogla zbog djece... U posljednje vrijeme često dolazim u iskušenje da priznam mužu i da mu ispričam sve što mi se dogodilo, ali onda pomislim kako bi on to sve prihvatio, da li bi moje kćerke prestale voljeti brata? Pomislim da li imam pravo na takav čin? Kažem sama sebi pa bolje je da se ti raspadneš, nego da ti se porodica raspadne.“

9.1.1. UVOD I TUMAČENJE OSNOVNIH POJMOVA Trauma predstavlja događaj u kojem je osoba svjedok ili sama proživljava strah za vlastiti život i/ili fizičku sigurnost, odnosno za život ili fizičku sigurnost drugih osoba, te doživljava strah, teror ili osjećaj bespomoćnosti. Traumatski doživljaji utiču na promijenjenu percepciju svijeta, on se više ne doživljava kao sigurno mjesto. Smatra se da traumatska iskustva koja uzrokuje čovjek (npr. silovanje, napad i sl.) dovode do većeg psihološkog uticaja, za razliku od traumatskih događaja koji su posljedica prirodnih katastrofa (npr. zemljotres) (APA Dictionary of psychology, 2006). Traumatska iskustva izazvana nasiljem od strane drugog čovjeka indukuju kod žrtve osjećaj poniženja koji dodatno komplikuje traumu.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Tortura predstavlja izloženost ozbiljnom, bolnom fizičkom zlostavljanju i nasilju, kao i mentalnom ili psihološkom nasilju (APA Dictionary of psychology, 2006). Silovanje predstavlja forsiranu seksualnu penetraciju protiv volje i bez pristanka osobe. Uključuje i seksualnu penetraciju na osobu koja nije u mogućnosti da da svoj pristanak, zbog mentalnog oštećenja ili intoksikacije. Sindrom ratnog silovanja uključuje simptome PTSP-a koji se javljaju kod osobe koja je bila seksualno napadnuta. Simptomi mogu trajati i godinama nakon silovanja, te mogu uključivati strah od samoće, fobični stav prema seksualnom odnosu, frigidnost, impotenciju, perzistirajuće ekscesivno pranje tijela (APA Dictionary of psychology, 2006). ŽRS – žrtva ratnog silovanja RS – ratno silovanje U smislu međunarodnog krivičnog prava, mora se naglasiti sljedeće: Polazeći od statuta i sudske prakse međunarodnih krivičnih sudova za bivšu Jugoslaviju i Ruandu, zatim posebnog suda za Sierra Leone, posebnog odjela sudova u Kambodži, Rimskog statuta, Međunarodnog krivičnog suda, specijalna predstavnica generalnog sekretara za pitanja seksualnog nasilja u ratu dala je sljedeće definicije:27 − Seksualnim nasiljem u ratu – smatraju se silovanje, seksualno ropstvo, prisilna prostitucija, prisilna trudnoća, prisilna sterilizacija i svaki drugi oblik seksualnog nasilja uporedive težine, što može uključivati i trgovinu ljudima, neprimjerene medicinske istrage i pretrage koje uključuju skidanje cijelog ili dijela donjeg rublja. − Seksualno nasilje kao oblik torture – tortura je definirana kao namjerno nanošenje boli ili patnje, fizičke ili psihičke, osobi koja se nalazi u pritvoru ili pod kontrolom optuženog. Seksualno nasilje koje je nagovorom prouzrokovao državni službenik ili koje se na drugi način može pripisati državi, može predstavljati torturu. Fizičko i seksualno zlostavljanje, naročito žena, česta je pojava u ratu. Žene bivaju izložene razli-

čitim oblicima seksualnog nasilja i torture. Iako su muškarci primarni počinitelji, važno je napomenuti da i oni mogu biti predmet viktimizacije i zlostavljanja, uključujući i seksualno zlostavljanje tokom njihovog prisilnog zatvaranja u mjestima zatočenja (logorima).

9.1.2. POSEBNE KARAKTERISTIKE TRAUME SEKSUALNOG NASILJA I TORTURE U RATU Pretpostaviti je, dinamski gledano, dokle god bude rata i drugih oružanih konflikata, da će biti i traume seksualnog nasilja i torture u ratu i žrtava tog nasilja i torture. Odvojiti pojam, primjera radi silovanja u konfliktu, i raditi na njegovoj eliminaciji je suštinski pogrešno, jer je potrebno raditi na prevenciji konflikta i rata, kao i svih formi nasilja, generalno. Iluzorno je pokušavati eliminisati seksualno nasilje i torturu samo pravnim putem, putem raznih međunarodnih konvencija i akata, putem „dana borbe protiv nasilja u konfliktima“, jer rat i nasilje nisu samo pravne kategorije. Seksualno nasilje i tortura u ratu je, sigurno, jedna od najtoksičnijih trauma iz povijesti ljudskog traumatskog iskustva. Kod seksualnog nasilja i torture u ratu gotovo uvijek dolazi do „loma“ mentalnih funkcija ličnosti i za to iskustvo se veže fenomen “psihološke smrti“, a za koju žene žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu imaju osjećaj da im je „duša umrla prije tijela“. Svi pojedinci koji se bave traumom seksualnog nasilja i torture u ratu moraju malo više govoriti o psihološkoj dimenziji smrti i javnosti predočiti sve moguće posljedice koje će doći u budućnosti zbog masovnih djela seksualnog nasilja i torture u ratu. Seksualno nasilje i tortura u ratu se razlikuje od svih drugih formi ove vrste zločina po svome opsegu, javnom dešavanju (dešava se u prisustvu drugih žena, vojnika, kao i ostalih članova porodice i zajednice), brutalnosti (koja poprima oblike sadizma i ksenofobije), ropstvu žrtava, kao i naglašenoj socijalnoj dimenziji pri čemu je to čin zagađivanja krvi ili gena zajednice iz koje potiče žrtva (Kerstiens, 2004; Hagen & Yohani, 2010).

27 Nacrt programa za žrtve ratnog silovanja, seksualnog zlostavljanja i torture u Bosni i Hercegovini (2013-2016), Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, Sarajevo, 2012. god, str. 3

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Specifičnosti traume seksualnog nasilja i torture u ratu uključuju: - Proširenje ispoljavanja agresivnosti prema ženama zbog njihove etničke ili socijalne pripadnosti, - Promoviranje seksualne dominantnosti, mržnje i destruktivnosti, - Iskorištavanje žena u situaciji izrazite ranjivosti, s jedne, kao i demoraliziranja muškaraca zbog nemogućnosti pomaganja ženama, s druge strane, - Mijenjanje demografskih karakteristika nekog područja forsirajući neželjene trudnoće (kada je silovanje u pitanju), - Forsiranje napuštanja domova uz „sijanje“ terora, - Zadovoljavanje potrebe za pripadanjem grupi, pri čemu se kroz sam čin silovanja nastoji omogućiti postizanje seksualnog zadovoljstva većeg broja vojnika, - Slabljenje veza među ženama, kao i prema drugim članovima zajednice, - Poražavanje neprijatelja taktikom koja će ostaviti dalekosežne posljedice (Hagen & Yohani, 2010). Seksualno nasilje i tortura u ratu nema libidonoznih komponenti i u njemu su uglavnom prisutne agresivne tendence koje mnoge obuzmu u ratu, jer treba drugog i drugačijeg poraziti na bilo koji način. Vojno i politički gledano, seksualno nasilje i tortura u ratu je rat u pozadini i ono je produkt opasnih i prljavih strategija kojima se nastoji uništiti i poraziti „druga strana“, i često je nažalost na najveću ljudsku sramotu dio „kalkuliranog genocida“. Pored nedostatka libidonoznih tendenci, ono što još karakteriše ratno silovanje je i način i mjesto gdje se ono vrši. Ova se djela često čine u prisustvu članova porodice u vlastitim kućama i stanovima i na taj način kod žrtava se javlja osjećaj dugoročnog stida, poniženja, bespomoćnosti iz kojega žrtve najčešće nikada ne uspiju izaći. Gotovo isti osjećaji se javljaju i kod članova porodice i drugih osoba koje su bile prisutne činu seksualnog nasilja, s tim da se u njih javlja još jedan dubok osjećaj krivnje jer nisu ništa mogli poduzeti da zaštite svoje najmilije. Ovdje se može i tražiti razlog zbog kojeg se žrtve i članovi porodice, kao i svjedoci seksualnog nasilja i torture u ratu raziđu, udalje jedni od drugih, izbjegavaju jedni druge. Trauma koju je grupa ljudi doživjela u istom trenutku u istom prostoru najčešće od istog počinitelja razdvaja žrtve, unosi

nemir i nepovjerenje među njih. Žrtve jedne drugima postanu traumatski podsjetnici i zbog toga se počnu haotično ponašati i tražiti način nošenja sa vlastitom traumom. Općenito je poznata činjenica da niti jedna trauma toliko ne razdvaja žrtve kao trauma seksualnog nasilja i torture u ratu. Trauma seksualnog nasilja i torture u ratu dovodi do dubokog stida, poniženja, trajnog osjećaja bespomoćnosti, gubitka vjere u ljude i u sebe i svoje sposobnosti, kao i do gubitka smisla života, općenito. Možda bi ovdje trebalo istaći i činjenicu o kojoj se malo priča, a to je pitanje održivog povratka sa psihološke strane. Previše se u procesu povratka izbjeglica institiralo na pravljenju kuća, stanova, obnovi infrastrukture, a veoma malo se govorilo o strahovima povratnika i o tome koliko su često sami domovi žrtava traumatski podsjetnici za mnoge žrtve među povratnicima, jer se o traumi ratnog silovanja uglavnom ne priča. Iz ovoga proizlazi da sam povratak ne znači nužno i oporavak žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu. Ova vrsta traume je veoma kompleksna, kao što je kompleksan i put oporavka. Trauma seksualnog nasilja i torture u ratu nastaje u jednom specifičnom političkom kontekstu, u kojem je došlo do loma kulturne i etičke matrice čovječanstva. U ratnim uvjetima nasilje ne samo da se ne sprječava, ono se čak i favorizuje. Oni koji na bilo koji način „prave“ žrtve, postaju nacionalni heroji. Rat ne donosi samo individualne patnje ratnim žrtvama, on dovodi do destrukcije svih ustanova i sistema u kojima su se ljudi nekada osjećali sigurno. Rat predstavlja jednu opću destrukciju svih kanona, svih pravila ustaljenih ponašanja što žrtve još više obeshrabruje i dovodi do stanja beznađa. Obzirom da rat uvijek podrazumijeva oružani konflikt grupa, traume koje u njemu nastaju imaju individualne i socijalne (kolektivne) dimenzije. Socijalni aspekt ratne traume proizlazi iz kolektivnog iskustva doživljaja nepravde i nesreće. Individualne dimenzije ratne traume su dubok strah koji nikad ne jenjava i koji niti u jednom trenutku nema zaštitničku funkciju, nasilje i teror koji se nikad ne zaboravljaju i koji vječito traju, stalni osjećaj nesigurnosti i bespomoćnosti koji žrtvu potpuno parališu i uskraćuju joj mogućnost bilo kakvog planiranja. U individualne dimenzije traume ratnog silovanja spada rascijepljenost (destrukcija) mentalnih funkcija: procesi kognicije,

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

voljni procesi i emocije su odvojeni jedni od drugih, gubitak sposobnosti uobličavanja bilo kakvog kontakta. Žrtva duboko krije svoju traumu, svoju tajnu i sve moguće puteve koji bi mogli dovesti do nje. Sve žrtve lakše prijavljuju svoje traume nego žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu. Iako ova vrsta traume ulazi duboko u mentalnu strukturu žrtve, ona niti u jednom trenutku ne smije biti samo problem mentalnog zdravlja. Psiholozi, psihijatri i socijalni radnici ne mogu popuniti i zadovoljiti sve potrebe ovih žrtava. U Bosni i Hercegovini (u daljem tekstu: BiH) je već dugo godina prenaglašen javni aspekt silovanih žena u ratnom konfliktu. Političari i žrtve imaju različite polazne osnove u priči o traumi ratnog silovanja. Žrtva hoće da joj se prizna njena individualna patnja, dok političari i pojedini aktivisti žele tu cijelu priču prebaciti na patnju kolektiva (etnosa), jer patnja kolektiva nosi veći konfliktni potencijal od individualne patnje žrtve, što se u konačnici može iskoristiti kao opravdanje za eventualne nove ratne konflikte.

Radni materijal 9.2. SIMPTOMI I PREPOZNAVANJE ŽRTAVA SEKSUALNOG NASILJA I TORTURE U RATU Trauma seksualnog nasilja i torture u ratu kod žena i muškaraca zahtijeva jedan širok, sveobuhvatan pristup. Tu se uvijek mora misliti o svakom detalju. U traumi seksualnog nasilja i torture u ratu nema ništa nebitno. Trauma seksualnog nasilja i torture u ratu spada u grupu teških, kompleksnih trauma. Vrlo često se karakteriše kao najtoksičnija trauma koju poznaje ljudsko društvo zbog nekoliko faktora rizika koje nosi sa sobom: − jačina traume − blizina traume − percepcija traume − osjećaji užasa. Kompleksnost traume se ogleda u poremećenom afektu, potisnutoj ljutnji i bijesu, pri čemu žrtva ne reagira na obične podražaje i emocije zbog straha

„da će eksplodirati“. Dalje, žrtve imaju i poremećaj u voljnoj sferi, snižene vitalne dinamizme u nagonskoj sferi, apatiju, gubitak nade. Njih, također, karakteriše i stalno preispitivanje smisla života, kao i otpor prema bilo kakvim promjenama. Kod traume ratnog silovanja se dešava disocijacija traumatskih doživljaja koji se, najčešće, nikada ne integrišu u životno iskustvo. Seksualno nasilje i tortura u ratu ostavlja dalekosežne posljedice na samu žrtvu, članove njene porodice i pripadnike njene zajednice. Kada govorimo o posljedicama za žrtve, tada se misli na: a) Posljedice na tjelesno zdravlje, b) Posljedice na socijalni status, c) Posljedice na mentalno zdravlje. Budući da se ono vrši u ratnim zonama, smanjena je mogućnost upotrebe antibiotika, kontracepcije, kao i mogućnost izvođenja abortusa (Brien & sar., 2010). Pojava spono prenosivih bolesti, neželjenih trudnoća, ozljeda maternice, perzistirajućih ginekoloških problema predstavljaju neke od tjelesnih posljedica (Wietse & sar., 2013). Pregledom literature, mogu se naći podaci da se žrtve izlažu i tjelesnim torturama (lomljenje kostiju ekstremiteta, udaranje po glavi), te da se od strane zlostavljača često koriste i dodatni predmeti (oružje i sl.), a što kao dugoročnu posljedicu može imati trajna oštećenja vida, sluha, smanjenje mentalnih kapaciteta, pojavu tjelesnog invaliditeta, kao i smrt žrtve (Martens & sar., Hagen & Yohani, 2010). Kako Judith Hermann (1992) navodi, trauma osamljuje, posramljuje i onečovječuje čovjeka. Smatra se da niti jedna trauma kao trauma seksualnog nasilja i torture u ratu ne razara odnose među ljudima u tolikoj mjeri. Ona ustvari uništava sposobnost uobličavanja svake forme kontakta među ljudima. Veoma često se dešava da se seksualno nasilje i tortura u ratu dešava u prisustvu drugih žena s ciljem indukcije straha, kao i pred članovima porodice i zajednice, a s ciljem pokazivanja potpune potlačenosti (Vlachova & Biason, 2005; Hagen & Yohani, 2010). Dešava se su svi članovi neke porodice ubijeni, u pokušaju da pomognu žrtvi. Dalje, nekada se članovi porodice žrtve primoravaju da istu i sami povređuju. Stoga, žrtva se, zbog osjećaja stida i straha od reakcije onih koji su bili svjedoci njenog mučenja, povlači od gotovo svih i pati u tišini. Trauma seksualnog nasilja i torture u ratu dovodi do remećenja odnosa kroz:

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

− Odbačenost od strane članova porodice − Rađanje djeteta koje je etiketirano kao dijete loših sjećanja ili produkt silovanja − Smanjenje roditeljskih vještina − Izbacivanje sa posla, zbog kognitivnih smetnji, kao i smanjenja sposobnosti nošenja sa pritisicima − Percepciju da je žrtva seksualnog nasilja i torture u ratu nesposobna za brak − Napor od strane žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu da ostane u braku i/ili intimnim vezama − Stigmu, samostigmu i diskriminaciju − Tendencu ka socijalnoj alijenaciji žrtve (Josse, 2011; Kelly & sar., 2011). Brojni hronični bolni sindromi i simptomi, posebno kod žena, su najčešće samo korelati duboke i teške patnje žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu. Profesionalci bi, također, morali obraćati pažnju na hronicitet (stalnost) somatskih tegoba koje su jako rezistentne na propisanu terapiju. Simptomi koji se u najčešće susreću u radu sa ženama žrtvama seksualnog nasilja i torture u ratu, a koje je moguće detektovati bez dubljeg odnosa sa žrtvom su: − polimorfne somatske tegobe među kojima dominiraju hronična bol u maloj zdjelici, često stezanje u grudima, prekordijalne palpitacije, glavobolja, vrtoglavica, česte oscilacije u tjelesnoj težini − nesanica − noćne more − pasivnost na svim poljima (nambing) − poremećaj tjelesne sheme − anhedonija − paroksizmalni napadi plača − strah od nepoznatih osoba − strah od mnogih predmeta i stvari koji imaju simboličku vezu sa traumom − strah od nekih zvukova − fizička i psihička izolacija − česta agresivnost i netrpeljivost prema partneru i djeci − nedostatak vizije budućnosti i gubitak volje za životom. Nakon uspostavljanja adekvatnog odnosa, žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu mogu iznijeti i podatke o nekim unutrašnjim osjećanjima: − gubitak samopouzdanja − gubitak samopoštovanja − gubitak volje za bilo kojom formom seksualnosti 96

− mržnja prema vlastitom tijelu jer se u njega projicira krivnja za traumu seksualnog nasilja i torture u ratu − stalni osjećaj stida i krivnje za sve ono što joj se desilo − strah od bilo koje forme bliskosti − česti repetitivni snovi sa osjećanjem posramljenosti − strah od napuštanja − stalni osjećaj poniženja i bespomoćnosti iz koje joj se nikako ne da izaći. Dugoročne posljedice seksualnog nasilja i torture u ratu na mentalno zdravlje žrtve uključuju razvoj mentalnih poremećaja, poput Poremećaja vezanih za traumu i stresor, Tešku depresivnu epizodu sa ili bez psihotičnih simptoma, medicinski neobjašnjive pritužbe koje su često rezistentne na farmakoterapiju, zloupotrebu psihoaktivnih supstanci i povišen suicidalni rizik (Johnson &ar., 2008). Žrtva seksualnog nasilja i torture u ratu nam dolazi ili je mi upoznajemo kroz njene simptome, što znači da nam ona dolazi sa tegobama i simptomima, a ne sa nekom ulaznicom ili napisanom traumatskom pričom. Tek analizirajući njene simptome, pružalac usluge može ući i u njenu traumatsku priču. Ovdje je bitno napomenuti da se žrtve putem simptoma „brane od ludila“. Pojedini simptomi pružaoce usluga lako mogu odvesti u pogrešnom smjeru, odnosno, u radu sa ovom ciljnom skupinom, neophodno je pažnju obratiti na ispoljavanje odbrambenih mehanizama, koji se javljaju u različitim stadijima razvoja svakog čovjeka, a kao rezultat poteškoća koje ima Ego (Svjesno) da upravlja pritiscima Ida (Nesvjesnog), kao i zahtjevima i zabranama okoline. Najčešći mehanizmi odbrane (prema psihoanalitičkoj praksi) su: 1. Narcističko – psihotične odbrane (projekcija, negiranje, iskrivljavanje), 2. Nezreli mehanizmi odbrane (action – out, blokiranje, hipohondrijaza, pasivno – agresivno ponašanje, regresija, introjekcija, shizoidno fantaziranje, somatizacija), 3. Neurotske odbrane (kontroliranje, premještanje, disocijacija, eksternalizacija, inhibicija, intelektualizacija, izolacija, racionalizacija, reaktivna formacija, potiskivanje, seksualizacija), i 4. Zreli mehanizmi odbrane (altruizam, anticipacija, asketicizam, humor, sublimacija, supresija) (Kaplan & Sadock, 2009).

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Najčešće korišteni mehanizmi odbrane kod žrtava seksualnog nasilja i torture u ratu su potiskivanje, spliting, negacija, somatizacija i acting out. Potiskivanje je glavni mehanizam odbrane žrtava i ono zahtijeva ulaganje velike količine mentalne energije kako se potisnuti traumatski sadržaj ne bi vratio u svijest. U radu sa žrtvama veoma često se dešava da neka sjećanja mogu biti potisnuta iz straha, krivnje, srama i poniženja. Dalje, postoje i druga sjećanja koja su disocirana, odnosno, kako Kolk & Kadish (1987) navode da, osim kada se odnosi na povredu mozga, izgleda da je disocijacija uvijek odgovor na traumatska životna događanja.

Radni materijal 9.3. Psihosocijalni tretman žrtava seksualnog nasilja i torture u ratu 9.3.1. MOGUĆI MODELI PSIHOSOCIJALNIH TRETMANA ZA ŽRTVE SEKSUALNOG NASILJA I TORTURE U RATU Osnovno načelo u procesu pružanja psihosocijalne pomoći žrtvama seksualnog nasilja i torture u ratu glasi: „SVE ŠTO ČINIMO TREBA IMATI SMISLA“. Dinamika nejednakosti u ovom radu je uvijek prisutna, jer onaj ko pruža usluge ili ko „liječi“ ima moć, dok onaj ko traži pomoć tu moć nema. U okviru psihosocijalnog tretmana žrtava potrebno je izaći iz mnogih šablona pružanja psihosocijalnih usluga na koje smo navikli ili koje nam nude različiti mediji i „aktivisti“ u ovoj oblasti. Osnovno pitanje koje sebi često postavljamo je kako napraviti program i biti spreman pomoći nekome ko javno ne traži pomoć, nekome ko svoju bol i patnju duboko skriva? Za ovakav rad je potrebna posebna senzitivnost.

Prvo, treba razumjeti potrebu žrtve da svoju traumu drži u tajnosti. Žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu znaju moguće reakcije svojih partnera i svojih najmilijih. One negdje u dubini svoje duše nose svijest o mogućim ishodima do kojih bi dovelo priznanje o traumi seksualnog nasilja i torture u ratu. Koliko bi bile odbačene od strane partnera i bračnih drugova i koliko bi to priznanje promjenilo emocionalne odnose unutar porodice, kao i odnose unutar njihove uže i šire zajednice, koliko bi to priznanje moglo dovesti do raznih konstrukata, a koji bi onda mogli štetno uticati na život žrtve? Prije preuzimanja bilo kakve aktivnosti treba uvijek imati na umu psihosocijalni i ekonomski kontekst u kojem se žrtva nalazi - da li je udata, ima li partnera, da li ima djece, kakvi su njihovi mentalni profili. Ima nekoliko bitnih stvari na koje moraju misliti profesionalci - pružaoci psihosocijalnih usluga. - Kao prvo, trebali bismo biti svjesni da itekako možemo pomoći žrtvi seksualnog nasilja i torture u ratu, a da pri tome ne utičemo na pravo žrtve na izbor: da li će se žrtva javno oglasiti o svojoj traumi, da li će pristati na svjedočenje u predmetima ratnog zločina i slično. - Mi, profesionalci, trebamo raditi na stvaranju klime povjerenja koja će se njegovati u institucijama koje se bave ovom problematikom, pomoći žrtvi da se otvori bez ikakvog uticaja na njene daljne odluke. Nažalost, pojedini terapeuti su smatrali svojim uspjehom javni nastup žrtve iz tzv. terapijskog settinga. Ali, šta ćemo raditi i kako ćemo raditi sa puno, puno većim brojem žena koje su pretrpjele seksualno nasilje i torturu u ratu, koje ne žele javno da pričaju o svojoj traumi, ne žele da budu svjedoci ratnog zločina, niti žele bilo kakvu formu materijalne kompenzacije? Treba praviti takav oblik pružanja psihosocijalne pomoći u kojem će ova žrtva biti sigurna da će joj se iskreno i efikasno pomoći, bez obzira na to da li će ona javno govoriti o svojoj traumi, ili neće ili će pristati ili neće da bude svjedok. U našem javnom prostoru prenaglašena je potreba javnog pričanja vlastitih traumatskih iskustava, pa se često treba zapitati „Kome to trebaju detalji iz traume žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu?“. Činjenica je da najveći broj žrtava seksualnog nasilja i torture u ratu žele da ostanu anonimne, ali to nikako ne smijemo shvatati

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

na način da one ne žele da im se pomogne. Koliko ih je strah da su mnoge traumatske priče zloupotrijebljene? Kakav je odnos društva prema posljedicama koje ponekad nosi javno priznanje seksualnog nasilja i torture u ratu? Šta nam je osnovni cilj u procesu pružanja psihosocijalnih usluga ženama žrtvama seksualnog nasilja i torture u ratu: da one budu svjedoci ratnog zločina, da se njihova traumatska priča vrti negdje u eteru ili da njima stvarno bude bolje? Koliko mi u ovome trenutku imamo profesionalaca spremnih na ovakav način rada? Koliko u našem radu zaista ima empatije i moralnosti i koliko mi kao profesionalci vodimo računa o moralnom i empatijskom potencijalu kod odabira budućih pružatelja psihosocijalnih usluga žrtvama? Ovo su određena etička pitanja o kojima moramo misliti u našem radu. Kako evaluira trauma seksualnog nasilja i torture u ratu koja se ne liječi? Šta to zaista povređuje ove žrtve u toku našeg rada sa njima, koji im postupci smetaju od strane društva i medija i šta ih zaista sprječava da mogu slobodnije pričati o svojoj traumi? Koliko smo mi pružatelji usluga stereotipni i neinovativni u radu sa njima? Sigurno je da sve žrtve, a pogotovo žrtve seksualnog nasilja i torture u rat, hoće da se poštuje njihova osobnost, ne žele da budu tretirane samo kao brojevi, niti kao dio neke mase. Jedno od etičkih pitanja u radu sa žrtvama je i promjena načina rada sa žrtvama. Potrebno je promjeniti paradigmu kabinetskog čekanja i „profesionalnog ponosa“ - da mi čekamo da nam se žrtva javi u kabinet, pa da mi onda pokazujemo „svoje umijeće“. Mi, profesionalci, trebamo upravo drugačije raditi. Naoružani svojim znanjem i empatijom trebamo ići ka žrtvama, a ne čekati da nam se one same javljaju. Kada se govori o potrebi izlaska iz kabineta prvo bi se trebalo prikazati u eteru da mi pružatelji psihosocijalnih usluga postojimo i da smo tu da pomognemo svim ljudima u patnji. Naša osnovna poruka bi trebala biti: „Ovdje smo, slušamo vas i razumijemo vas.“. Svaki model oporavka žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu, a koji ignorira značaj i važnost psihosocijalne pomoći žrtvi, je neozbiljan i insuficijentan, premda se često i sami pružaoci psihosocijalnih usluga osjećaju bespomoćno zbog slabih i sporih terapijskih efekata

u radu sa žrtvama i zbog toga što njihov rad nema adekvatnog odjeka u zajednici. Uvijek se postavlja pitanje: „Kako uklopiti personalni oporavak žrtve u teško socijalno okruženje?“. Trebamo biti spremni i na pružanje usluga u kojima ne bi bila provedena klasična identifikacija žrtve odmah na početku terapijskog settinga. Samo saznanje da postoji mogućnost da vas neko sasluša, a da se pri tome ne mora znati ime žrtve je veliki napredak. Saznanje o mogućem seksualnom nasilju i torturi u ratu ne bi trebalo odmah prijavljivati policiji, i ne bi se nikako od toga smio praviti spektakl, jer sve takve pogreške često dekompenziraju žrtvu. Mi, profesionalci, bi trebali biti pružaoci psihosocijalnih usluga u pravom smislu te riječi, a nikako da se pretvorimo u nekakve istražitelje. Na taj način nikada nećemo steći povjerenje žrtava, a koje je osnovni uvjet za sve daljnje postupke. Dosadašnja praksa da se dijele neka uputstva građanima o postupcima koje treba poduzimati u slučajevima sumnje na moguće seksualno nasilje i torturu u ratu uglavnom nije bila djelotvorna. Naime žrtve ovih djela najčešće ne žele nikakve posrednika, jer ih to još dodatno traumatizira. Mi, profesionalci, često griješimo kada mislimo da svoje aktivnosti trebamo usmjeriti samo ka žrtvama seksualnog nasilja i torture u ratu. Jednako je bitno u našem angažmanu raditi sa cijelom populacijom s ciljem povećanja senzitivnosti građana prema žrtvama, jer se upravo u zajednici formiraju negativni stavovi naspram mnogih društvenih pojava, pa tako i prema žrtvama.

Rad sa žrtvama seksualnog nasilja i torture u ratu je veoma težak i komplikovan. Teško je otkriti simptome i znake koji bi mogli upućivati na traumu seksualnog nasilja i torture u ratu. Treba voditi računa da simptomi ove traume imaju svoju vremensku i prostornu dimenziju i da mogu mijenjati formu ekspresije u ovisnosti od žrtvine percepcije osjećaja sigurnosti i povjerenja koju ona ima u porodici i u bližoj i daljoj okolini. Bitno je naglasiti da nema nekog općeg algoritma u radu sa žrtvama seksualnog nasilja i torture u ratu. Svaka je žrtva unikat i ima vlastitu osobnost koju mi pružaoci usluga u svom radu moramo poštivati. Jedino ono što bi moglo biti zajedničko za rad sa svim žrtvama je empatijsko djelovanje i indukcija osjećaja povjerenja i sigurnosti koji mogu proisteći iz takvog empatijskoga djelovanja.

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Judith Herman (1992) navodi da žrtva u svom oporavku prolazi kroz tri faze rješavanja traume: − Faza uspostave sigurnosti − Faza prorade traume − Integracija traume u vlastito životno iskustvo. Sve su faze bitne i teške, ali je prva faza nama najbitnija, jer se bez nje ne može raditi nikakav tretman. Ako žrtva seksualnog nasilja i torture u ratu nije razvila osjećaje povjerenja i sigurnosti sva naša profesionalna znanja padaju u vodu. Nakon toga žrtvi treba pomoći da izađe iz stanja hronične bespomoćnosti i osjećaja dubokog stida. Negativne emocije u njihovoj percepciji su trajne i nepromjenjive i zato bi prvi korak u pružanju psihosocijalnih usluga bio pronaći način da se zaustavi destruktivno djelovanje traume silovanja na život i zdravlje žrtve, kako u somatskom tako i u psihološkom smislu. U radu sa žrtvama seksualnog nasilja i torture u ratu pružaoci psihosocijalnih usluga trebaju pokušati pronaći odgovore na dva osnovna pitanja: 1. Kako pokrenuti žrtvu iz pasivne pozicije i iz stanja hronične bespomoćnosti? 2. Kako pokrenuti porodicu, društvenu zajednicu, kako ih napraviti senzitivnim za traume žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu, kako iskoristiti njihov prirodni terapijski potencijal? Odnosno, kako doći do toga da okolina prihvati žrtvu, jer u konačnici žrtva tu i živi. Ona ne živi u centru za mentalno zdravlje, centru za socijalni rad ili u drugim institucijama koje se bave žrtvama. Lokalna zajednica može puno pomoći u smanjenju stigme prema žrtvama, jer je istima, pored stava članova porodice o traumi seksualnog nasilja i torture u ratu, veoma bitan i stav ljudi iz njihove lokalne zajednice. Na samom početku procesa rada sa žrtvama seksualnog nasilja i torture u ratu pružaoci bi trebali raditi na tome da se žrtvi pomogne da izađe iz mrtvila u sebi i da odbaci osjećaj krivnje koji joj ne da da se pomakne s mrtve tačke. Svi pružatelji usluga bi trebali prvo tražiti one zdrave dijelove žrtve, a ne kopati odmah po psihopatologiji i tražiti dubinu regresije, nivo psihičkog konflikta ili mehanizme odbrane, jer ćemo mi, pružaoci, upravo „raditi“ sa tim zdravim dijelovima selfa žrtve.

U fazi prorade traume žrtvi seksualnog nasilja i torture u ratu treba pomoći da se oslobodi svih mogućih ograda, oklopa i raznih predrasuda koje joj onemogućavaju da se vrati u normalan život, da živi „puni život“ sa svim njegovim blagodatima, da se oslobodi počinitelja koji je stalno u njenoj psihi i stalno je nagriza iznutra po tipu nekog unutrašnjeg kanibalizma. Teško se osloboditi jakih neprijatelja kao što su počinitelji ratnih silovanja. Žrtvi seksualnog nasilja i torture u ratu treba pomoći da one same počnu detronizirati vlastite počinitelje svojih trauma, kao što to radimo sa značajnim figurama u toku svoga psihoseksualnog sazrijevanja ili kao što detroniziramo terapeute u toku psihoterapijskog setinga. U ovom procesu pružanja psihosocijalnih usluga i osnaživanja žrtava seksualnog nasilja i torture u ratu, mi pružatelji ne trebamo biti isključivi u pristupu žrtvama, ne trebamo biti zaneseni samo jednom metodom, jednom tehnologijom u svom radu. Ovaj rad zahtijeva istovremeno i kreativnost, ali i iskrenost i moralnost. U svome radu mi često nailazimo na moralne dileme koje nam nameću problemi i potrebe žrtava i za koje nemamo uvijek spremne odgovore. Stoga, vrlo lako se može upasti u zamku partikularizacije u samom pristupu rješavanja problema, kao i zadovoljenja potreba žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu. U ovom slučaju se predlaže postizanje konsenzusa članova tima koji rade sa žrtvom oko toga da je najbolja pomoć žrtvi ona koja će omogućiti da se ona što prije izvuče iz statusa žrtve, iz jednog stanja ekstremne bespomoćnosti i pasivnosti. Upravo te dvije osobine žrtava seksualnog nasilja i torture u ratu - ekstremna pasivnost i osjećaj hronične bespomoćnosti, predstavljaju glavni razlog zbog kojih žrtve nemaju sposobnost kontrole nad vlastitim životom. Za bilo koju aktivnost hoće impuls sa strane. Najveći broj žrtava su izgubili vjeru da je njihova sudbina u njihovim rukama. Iskustvo seksualnog nasilja i torture u ratu je najteže integrisati u vlastito životno iskustvo. Neprorađena trauma seksualnog nasilja i torture u ratu se ponaša kao inkapsulirani psihološki apsces koji u situacijama pojačanog stresa može da pukne i da pri tome nastane „psihološka sepsa“, koja onda mentalno uništi žrtvu. Veoma bitno je uvijek naglašavati da proces oporavka žrtve može nastati samo u takvom okruženju koje prepoznaje patnju žrtve i koje podržava oporavak žrtve, kao i pravo na njen izbor kada su

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

u pitanju svjedočenje i javni nastup. Čak i sama spoznaja da u njihovoj okolini postoje ljudi koji još uvijek imaju empatiju i koji su im voljni pomoći predstavlja izvor nadanja za njihovu budućnost i preživljavanje. Također, bitno je naglasiti da žrtve, a posebno žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu, nikada ne treba držati u kolektivitetu, jer je time smanjena mogućnost mentalnog sazrijevanja. Ove žrtve se stalno boje zbog (osjećaja) nemogućnosti sopstvene samozaštite, kao i zbog straha od eventualnog ponovnog zlostavljanja od strane drugih osoba iz svoje okoline. U siromašnim društvima kao što je i bh. društvo, vlada jedna opasna zabluda da je svim žrtvama najbitnija materijana forma pomoći, tako da psihosocijalni, kulturni, edukativni i moralni podsticaji često nisu uopće prepoznati. Pružatelji psihosocijalnih usluga žrtvama seksualnog nasilja i torture u ratu trebaju izaći iz toga stereotipa, jer je žrtvu puno lakše materijalno pomagati, nego se iskreno brinuti o njoj. Na svakom početku našeg rada sa žrtvama treba se čuvati tog generalnog hiperprotektivnog ponašanja prema žrtvama seksualnog nasilja i torture u ratu, koje vlada u našem društvu, a koji još više pasivizira žrtve i zbog kojega su žrtve lišene mogućnosti doživljaja vlastite vrijednosti. Pružatelji psihosocijalni usluga žrtvama seksualnog nasilja i torture u ratu nikako ne bi smjeli liječiti žrtve sažaljenjem (utjehom), jer je svako sažaljenje uvijek patološko i ono samo još više pasivizira i stigmatizira žrtve. Ne treba im stavljati nikakve oklope, jer ih oklop dodatno izolira. Svima onima koji pretežiraju hiperprotektivni odnos sa žrtvama seksualnog nasilja i torture u ratu treba poručiti: „Ljude treba štititi prije bilo koje forme nasilja da ne postanu žrtve!“ Mi žrtvi pomažemo tako da ona počne sama upravljati svojim životom uz pomoć vlastite volje i namjere. Srž razvoja svakog pojedinca i/ili razvoja njegovog oporavka leži u sposobnosti promjene. Bitno je uvijek imati na umu u svakom radu sa žrtvama seksualnog nasilja i torture u ratu simbolički značaj riječi koje upotrebljavamo u našoj komunikaciji sa njima, kao i o simboličkom značenju naših pokreta i gestikulacija, jer žrtva pamti svaku riječ, svaki pokret, svaku gestikulaciju iz svoje traume.

100

Naše riječi, naši pokreti, naš izraz lica može biti ljekovit, ali isto tako i toksičan i traumatizirajući za žrtvu. Sa žrtvama seksualnog nasilja i torture u ratu je teško postići bilo kakvu bliskost, jer su one kroz svoje traumatsko iskustvo izgubile povjerenje u sve društvene norme koje su im ranije pomagale u shvatanju ličnog i nacionalnog identiteta. Ono što je karakteristično za sve ljude, a što se može primjeniti i u radu sa ovom ciljnom skupinom jeste to da ljudi uvijek osjete iskrenu emociju i na nju prvo reaguju. Emocionalno nam je bliže od spoznajnog i zbog toga su u ovom poslu emocionalni i moralni angažman bitniji od intelektualnog. Faze pružanja psihosocijalnog tretmana: − Identifikacija − Procjena − Intervencija − Dokumentiranje − Upućivanje − Koordiniranje vođenja slučaja Pružaoci trebaju uvijek biti oprezni u fazi identifikacije da se kod žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu ne stvori percepcija o nekoj formi istrage, jer se žrtve toga najviše boje. Može se uvijek početi razgovor bez svih parametara, koji su potrebni u klasičnoj identifikaciji. Moguće je neke parametre i detalje o mogućoj traumi seksualnog nasilja i torture u ratu dobiti od saradnika iz porodične medicine, od doktora drugih specijalnosti ili od drugih ustanova koje se bave ovom problematikom. Bitno je uvijek imati na umu da treba biti oprezan da u ovoj fazi ne dođe do retraumatizacije, jer u tom slučaju „nema sljedećih faza“. Faza procjene je jako bitna, jer u njoj trebamo napraviti „psihoportrete“ i žrtve i članova njene porodice. U fazi procjene ispituju se odnosi među članovima porodice, kao i njihov odnos sa žrtvom (odnos sa bračnim drugom - partnerom, odnos sa djecom i drugim članovima). Pružaoci bi trebali procjeniti moguće reakcije članova porodice na spoznaju o traumi seksualnog nasilja i torture u ratu u porodici. Ovu procjenu bi najbolje bilo raditi u saradnji sa žrtvom. Nikada ne raditi sve ove procjene samo na osnovu jednog intervjua, jednog kontakta sa žrtvom. Bitno je, također, procijeniti i moguće posljedice u mentalnoj i funkcionalnoj sferi žrtve nakon samootkrivanja o vlastitoj traumi seksualnog nasilja i torture u ratu. Od ispravne procjene ovisi ishod cijelog psihoterapijskog tretma-

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

na. Loša procjena dovodi do pogrešnih intervencija, a shodno tome i do loših terapijskih efekata.

9.3.2. ISHODI TRETIRANE I NETRETIRANE TRAUME

Kada govorimo o intervenciji, bitno je navesti da se u radu sa žrtvom seksualnog nasilja i torture u ratu preferira uglavnom individualan tretman, pogotovo u prvoj fazi. Nikada ne treba žuriti sa otvaranjem traume i ne insistirati na brzim promjenama u ponašanju žrtve. Razgovor je bitno započinjati blago, u komfornom ambijentu, bez nekih senzomotoričkih impulsa koji bi mogli retraumatizirati žrtvu i prije verbalizacije njene traume. Žrtva uvijek osjeti empatijsko djelovanje na koje ona postupno razvija povjerenje i sigurnost, a to su najbitniji faktori za nastavak i ishod cijelog procesa psihosocijalnog tretmana. Pružaoci trebaju biti spremni u svakom trenutku da ukažu žrtvi priznanje za njenu patnju. U svim svojim intervencijama pružaoci bi trebali razvijati terapijski i životni optimizam. Ne bi se nikada smjelo nagovarati žrtvu na javni nastup u kojem bi iznosila detalje iz svoje traume. Žrtvi seksualnog nasilja i torture u ratu se mora uvijek omogućiti nastavak psihosocijalnog tretmana i nakon prekinutih tretmana iz bilo kojega razloga. Nikada se ne smije žrtva odbaciti kao „izgubljen slučaj“, jer će ista možda tek kasnije razviti povjerenje i sigurnost u naš rad. Krajnji cilj svih naših intervencija je da se žrtvi pomogne da svoje traumatsko iskustvo integrira u vlastiti život i da joj podignemo nivo funkcionalnosti na najveći mogući nivo.

Svaki psihosocijalni tretman bi trebao biti individualan, na bazi duboke procjene svih bitnih parametara i osobina ličnosti same žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu, njenih specifičnih odnosa sa članovima porodice ponaosob, njenih odnosa i pozicije u zajednici gdje živi. Veoma je važno uvijek voditi računa o mentalnim profilima članova porodice, a posebno o zajedničkoj procjeni (žrtva i pružatelj psihosocijalnog tretmana) reakcija članova porodice na žrtvino samootkrivanje o dešavanju seksualnog nasilja i torture u ratu.

Postoji velika razlika između dokumentiranja nasilja u porodici i dokumentiranja u slučajevima traume seksualnog nasilja i torture u ratu. Ono je uvijek predmet moralnih, pravnih, stručnih i naučnih dilema. Ovdje nam klasične procedure malo pomažu, jer sve ovisi od žrtve. Ona ima pravo na izbor i njena želja i htijenje su glavne procedure u našem terapijskom tretmanu. Svaki pokušaj dokumentiranja bilo kojih detalja mimo volje i odobrenja žrtve može značiti i kraj svakog kontakta sa žrtvom. I poslednje dvije faze upućivanje, kao i koordiniranje vođenja slučaja ovise isključivo od spremnosti i odobrenja žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu.

Žrtva seksualnog nasilja i torture u ratu vrlo često, usljed življenja u sredini koja stigmatizira ovu populaciju, može razviti o obrasce samostigmatizacije, te je u ovom procesu veoma bitno pokušati procijeniti stepen samostigmatizacije same žrtve, kao i stepen stigmatizacije od strane članova porodice. Mentalno zdravlje žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu još više pogoršava disfunkcionalnost porodice u kojoj su i drugi članovi vrlo često i sami traumatizirani i oslabljenog empatijskog potencijala. U radu sa svakom žrtvom seksualnog nasilja i torture u ratu trebalo bi insistirati na pronalasku zdravih osobina ličnosti žrtve koji bi je mogli „obnoviti“ u mentalnom i emocionalnom smislu. Sam plan rada treba biti fleksibilan, zbog mogućnosti pojave nepredvidivih elemenata koji mogu iskrsnuti u samom procesu pružanja psihosocijalne pomoći. Tako, vrlo često se javljanju dodatna (komorbidna) stanja (bolesti), zbog siline mentalnih tegoba koje žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu imaju (simptomi depresije, anksioznosti, paničnih poremećaja, nekada i simptomi ovisnosti). Ispod svih ovih simptoma potrebno je polako, analitički pronaći tešku traumu ratnog silovanja. Potrebno je stalno ponavljati da su daleko bolji ishodi trauma seksualnog nasilja i torture u ratu onda kada su one psihosocijalno tretirane. U radu sa porodicom žrtava neophodno je obratiti pažnju na indukciju verbalne komunikacije, jer je ona neophodna radi pravilnog razumijevanja svih odnosa unutar porodice. Također, bitno je razumijeti i zavjeru šutnje koja se često javlja u ovakvim porodicama, a šutnja, zapravo, ne zaustavlja komunikaciju. Ona sa sobom nosi jake emocionalne naboje

101

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

kod članova porodice, što sve skupa može odvesti poduzete aktivnosti u pogrešnom, neželjenom pravcu. Pružaoci psihosocijalnih usluga ne trebaju patologizirati sve ono što žrtva radi, niti smiju patologizirati sve relacije koje je žrtva stvorila putem svojih unutarnjih mehanizama odbrane. U obzir se trebaju uzeti i neke specifičnosti seksualnog nasilja i torture u ratu: - Što je to vanjski doživljaj seksualnog nasilja i torture u ratu, a što unutrašnji produkt mašte - Što je sjećanje, a što fantazija u traumi - Kako pružaoci psihosocijalnih usluga mogu reaktivirati traumu ukoliko nisu oprezni u svom radu, jer žrtve mogu razviti razne simptome i psihičke sindrome i na osnovu sjećanja na traumu koje im stručna lica mogu „probuditi“. Traumatsko sjećanje se pohranjuje u mozgu po tipu slikovitog i senzomotornog, dok se obično sjećanje pohranjuje po tipu verbalnog. Stoga, žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu mogu retraumatizirati mnoge slike, prizori, mirisi, boje, zvukovi, a da pružaoci usluga to, u prvom momentu, i ne shvate. Zbog toga, prilikom tretiranja traume seksualnog nasilja i torture u ratu, uvijek je bitno pronaći ambijent sa što manje senzornih podražaja. Bitno je još jednom naglasiti važnost personalnog oporavka žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu, kao i važnost mijenjanja paradigme u pristupu žrtvi u kojoj bi istu, što je prije moguće, trebalo izvući iz pozicije bespomoćnosti i ekstremne pasivnosti. Isto je moguće ukoliko se izađe iz medicinskog modela traume i oporavka, budući da je isti skučen i ne nudi mnoge druge dimenzije koje su bitne u procesu pružanja psihosocijalnih usluga žrtvama seksualnog nasilja i torture u ratu.

9.3.4. O ČEMU TREBA VODITI RAČUNA KOD ODABIRA PRUŽAOCA USLUGA SA ŽRTVE SEKSUALNOG NASILJA I TORTURE U RATU? Malo je pružaoca psihosocijalnih tretmana koji imaju neka rutinska iskustva u radu sa žrtvama seksualnog nasilja i torture u ratu, tako da većina njih ima snižen nivo profesionalnog samopouzdanja. Oporavak od traume seksualnog nasilja i

102

torture u ratu teče sporo, usljed čega kod mnogih pružaoca usluga nedostaje terapijskog optimizma i zato je često pitanje koje se uvijek nameće u radu sa ovom skupinom: “Kako povisiti terapijsko samopouzdanje?“. Kod potencijalnih pružaoca bi trebalo raditi procjenu analiziranja i rješavanja etičkih problema i dilema koje se mogu pojaviti u radu. Iste bi trebalo upoznati sa osnovnim modelima etičkog zaključivanja poštujući pri tome koncept jednakosti, ravnopravnosti i obavezu čuvanja dostojanstva žrtava. Poželjno je da pružaoci psihosocijalnih tretmana imaju takav mentalni sklop da mogu otvoreno raspravljati o svojim moralnim dilemama unutar tima, bez imalo stida i ustručavanja. Smatra se da su etičke pogreške u ovoj oblasti najopasnije. Pružaoci bi svakako trebali biti strpljivi i izaći iz jedne opće društvene zamke (greške) da rade samo ono što vodi ka vidljivom uspjehu. U ovom radu nema brzog odgovora, niti za onoga ko daje pomoć, niti za onoga ko istu prima. Ovdje bi se više moglo govoriti o transgeneracijskom uspjehu u promjeni pogrešnog transgeneracijskog čipa kada je nasilje u pitanju. Kod pružaoca usluga je bitno razvijati svijest o potrebi rada na terenu, umjesto rada po kabinetskom šablonu. Kod svih pružaoca psihosocijalnih usluga neophodno je doći do stanja pročišćenog kontratransfera. Svi ozbiljni ljudi koji se bave psihotraumatologijom bi trebali posjedovati sljedeće osobine, bez kojih je veoma teško raditi sa ovom vrstom traume: − Solidan empatijski kapacitet − Iskrenost koja vraća žrtvi sposobnost uspostavljanja osjećaja povjerenja i bliskosti − Kreativnost − Fleksibilnost − Otpornost na eventualni terapijski neuspjeh − Sposobnost dobrog nošenja sa moralnim dilemama koje često iskrsnu u ovom radu − Sposobnost donošenja najboljih mogućih rješenja za sve probleme koji se pojave u toku tretmana. Rat/oružani sukob donosi masovnu traumu. Veliki dio građanstva je traumatiziran, tako da je realno očekivati da i među pružaocima psihosocijalnih usluga ima osoba sa traumatskim iskustvima. Tra-

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

ume pružaoca su često maskirane kroz priče žrtava. Ako traume drugih osoba gledamo kroz svoju traumu, to uvijek predstavlja opasnost da u suštini ne shvatimo žrtvu, njenu patnju, njene potrebe. Ne možemo dokučiti i shvatiti traumu žrtve ako nismo sami sebe mentalno portretirali, pročistili svoje kontratransfere. Teško je da pružalac koji nije izašao iz svoje traume, iz svog etnosa, bude objektivan i tolerantan i terapijski efikasan.

Profesionalno sagorijevanje je različito od depresije, jer kod depresivnih osoba centralna je ideja krivnje, uz prisutnu letargičnost. Žrtve profesionalnog sagorijevanja ispoljavaju svoje tegobe dosta energičnije, one su razočarane i „oštećene“. Profesionalno sagorijevanje je povezano uz posao i situacijski specifičan, manje pervazivan i u manjoj mjeri pogađa sve druge sfere života (Firth – Cozens & Payne, 1999).

Pružaoci bi trebali pristati na sve forme supervizija, procesnu i metodsku, kao i na peer supervision.

Profesionalno sagorijevanje je različito od emocionalne iscrpljenosti, jer profesionalno sagorijevanje uključuje i depersonalizaciju i smanjeno lično postignuće (Firth – Cozens & Payne, 1999).

Kroz superviziju, pružaoci bi se trebali osposobiti da mogu osvijestiti i prepoznati sve elemente vlastitih traumatskih iskustava, kao i da budu u stanju razviti pogled na traumu žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu sa vremenske i prostorne distance, te da bez većih poteškoća mogu shvatiti individualnu i socijalnu dimenziju seksualnog nasilja i torture u ratu. Redovnom supervizijom se može dosta postići i na preveniranju profesionalnog sagorijevanja ili tzv. burn outa. Obzirom da se najviše emocionalno troše, pružaoci usluga koji rade sa žrtvama su u najvećoj mjeri skloni razvoju simptoma profesionalnog sagorijevanja. S druge strane, omogućavanjem supervizije smanjuje se i odliv i tog malog broja ljudi koji se bave ovom tematikom. Moralna obaveza cijelog društva jeste da, u svakom pogledu, zaštiti ovu malu grupu ljudi koji rade jedan od najhumanijih poslova na planeti. Profesionalno sagorijevanje predstavlja treću fazu Općeg adaptacijskog sindroma (Hans Selye, 1936; Davison & Neale, 1999) koji je prvi put opisan od strane američkog psihologa H. J. Freudenbergera 1975. godine. Predstavlja fizičku, emocionalnu ili mentalnu iscrpljenost, pogotovo specifičnim poslom ili karijerom, koja je praćena smanjenjem motivacije, nižim učinkom i negativnim stavovima prema sebi i drugima (APA Dictionary of psychology, 2006).

Empatija predstavlja razumijevanje osobe sa njene tačke gledišta, tako da zaista razumijemo njene osjećaje, misli i percepcije. Empatija, sama po sebi, ne mora za posljedicu imati motivaciju da se pomogne, iako se može pretvoriti u simpatiju koja na kraju rezultira aktivnošću (APA Dictionay of psychology, 2006). Usljed dugotrajnog empatijskog „trošenje“, može se javiti empatijski zamor koji predstavlja svojevrsnu empatijsku izdvojenost/odvajanja od emocija, misli i percepcija drugih ljudi. Žrtvu seksualnog nasilja i torture u ratu treba osnažiti, dati joj maksimalnu autonomiju u definisanju njenih potreba i ciljeva, pomoći joj da stvori novu mapu svijeta u koju ona može uklopiti svoje traumatsko iskustvo, povratiti joj ponovo smisao života i vjeru u budućnost. Pružatelji psihosocijalnih usluga bi trebali biti neka forma defibrilatora kojima žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu uvode u ritam života i kojima ponovo aktiviraju njene emocije i druge mentalne funkcije. Svi profesionalci, kojih se tiče ova problematika, trebali bi progovoriti o dugoročnim štetnim posljedicama seksualnog nasilja i torture u ratu na ženu ili muškarca, porodicu, na cijelo društvo, progovoriti o transgeneracijskom prenosu traume i o njenoj ulozi u stvaranju novih ratnih konflikata.

Profesionalno sagorijevanje je različito od stresa na poslu, jer uključuje razvoj disfunkcionalnih stavova i ponašanja prema vlastitoj ličnosti (depersonalizacija), poslu, organizaciji i drugima (Firth – Cozens & Payne, 1999).

103

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

Radni materijal 9.4.

•

Opće strategije poraza i poniženja drugoga, neprijatelja, su često u osnovi ovog čina, što ga čini još težim zločinom od klasičnog biološkog nagonskog dijela u čovjeku. Ne predstavlja ljubavni akt ili akt produženja vrste, već je dijelom agresivnih, ubilačkih tendenci u nama.

•

Seksualno nasilje i tortura u ratu sve više se koristi kao dio kalkuliranog genocida i kao dio općih vojnih strategija. U etičkom i filozofskom smislu predstavlja najsramniji dio koncepta pobjede, jer pobjeda koja dozvoljava seksualno nasilje i torturu u ratu u procesu poraza drugog, zapravo je najveća pogreška ljudskog roda. Seksualno nasilje i tortura u ratu nije način na koji se trebaju rješavati etnička pitanja, niti je put kojim se ostvaruje nacionalni identitet. U tzv. muškoj percepciji rata, žena je „samo plijen“ i može se uzeti kao i sve drugo. Seksualno nasilje i tortura u ratu je zapravo rat u pozadini, način da se druga strana porazi na najbrutalniji način i da se za svagda potčini počinitelju nasilja. Ono je često „izraz moći nemoćnih“, jer moćni bi trebali biti na borbenoj liniji, a ne u kućama izbjeglica.

•

Seksualno nasilje i tortura u ratu ostavlja duboke posljedice na žrtvu, njenu porodicu, njen etnos (zajednicu). To je, zapravo, poraz cijele grupe. Na bazi masovnih kolektivnih trauma stvara se patnja grupe koja nikada ne jenjava, a na osnovu koje se kasnije stvaraju fantazmi za osvetu i potreba za historijskim poravnanjem računa među različitim grupama ljudi.

•

U našoj kulturi je prenaglašen javni aspekt seksualnog nasilja i torture u ratu, pri čemu je patnja žrtve često zanemarena. Njoj se pokušava platiti njena patnja kroz različite materijalne kompenzacije, što kod žrtve može izazvati gnušanje, jer je istinski njena patnja ostala negdje ispod radara politike i medija. O pojedinačnoj patnji se malo govori. Političari je prenose na etnos tako da je patnja žrtava seksualnog nasilja i torture u ratu tretirana kao patnja etnosa. U osnovi pretjerane viktimizacije etnosa nalaze se motivi koji, vrlo često, ne uključuju iskrenu brigu za ove žrtve, kao i želju za pronalaženjem što efikasnijih rješenja za njihovu poziciju. Sve dok u fokusu interesa, kao i psihosocijalnih tretmana ne

DILEME, ZAKLJUČCI I PREPORUKE •

•

Prilikom pružanja psihosocijalnog tretmana, svaki pružalac često dolazi u razne dileme. Iste se javljaju zbog prirode posla i zbog dodatnog moralnog i emocionalnog angažmana samog pružaoca. Sve dileme bi se mogle podijeliti na naučne, stručne i moralne. Naučne dileme proizilaze iz činjenice da mi još uvijek malo znamo o dugoročnim posljedicama ratnih trauma, a pogotovo trauma seksualnog nasilja i torture u ratu, koje one ostavljaju na mentalno zdravlje samih žrtava, njihovih porodica, kao i budućih potomaka. Još uvijek na ovim prostorima nemamo transdisciplinarnih i transgeneracijskih naučnih studija o praćenju posljedica koje napravi ratna trauma. Stručne dileme se javljaju u svakodnevnom radu sa žrtvama, jer najveći broj pružalaca psihosocijalnih usluga uglavnom nema skoro nikakvog iskustva u radu sa žrtvama, tako da često nema jasnog terapijskog odgovora na ponuđeni problem. Ove dileme bi se trebale rješavati u sklopu redovne metodske i procesne supervizije. Moralne dileme su veoma česte, a tiču se odabira trenutka otvaranja traume seksualnog nasilja i torture u ratu kada žrtva izlazi iz svoje prividne homeostaze, javnih nastupa žrtve, prilikom traženja konsultacija i dodatne stručne pomoći u radu. Seksualno nasilje i tortura u ratu predstavlja najsramniji čin ljudske povijesti.

•

Pretpostaviti je da, dinamski gledano, dokle god bude rata i drugih oružanih konflikata, bit će i traume seksualnog nasilja i torture u ratu i žrtava tog nasilja/torture. Odvojiti pojam silovanja, na primjer, u konfliktu i raditi na njegovoj eliminaciji je suštinski pogrešno, jer je potrebno raditi na prevenciji konflikta i rata, kao i svih formi nasilja, generalno.

•

Iluzorno je pokušavati eliminisati seksualno nasilje i torturu samo pravnim putem, putem raznih međunarodnih konvencija i akata, putem „Dana borbe protiv nasilja u konfliktima“, jer rat i nasilje nisu samo pravne kategorije.

104

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

bude žrtva, nasilje se neće moći prevenirati. Upravo pružaoci psihosocijalnih usluga trebaju razviti empatiju prema žrtvi, a ne prema etnosu ili politici.

•

Ukoliko se u okviru psihosocijalnih programa ne radi na smanjenju osjećaja bespomoćnosti i pasivnosti, tada pružaoci psihosocijalnih usluga žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu rade isto što je radio i počinitelj, ostavljaju je u stanju bespomoćnosti i pasivnosti, a što predstavlja pogrešan smjer tretmana. Zbog toga je neophodno mijenjati paradigmu rada prema kojoj je žrtva pasivni primalac pomoći, te često izaziva sažaljenje od strane osoba koje sa njom rade. Žrtvi se treba dati potpuna autonomija u definisanju svojih potreba i ciljeva, potrebno joj je pomoći da stvori „novu mapu svijeta“, u koju može uklopiti svoje traumatsko iskustvo, raditi na tome da ona povrati vjeru u budućnost, kao i da ponovno nađe smisao u životu. Potrebna joj je pomoć da se resetuje u mnogim životnim poljima, jer ona to najčešće ne može sama. Pružaoci psihosocijalnih usluga bi trebali biti jedna forma defibrilatora, tako što će omogućiti da se žrtva ponovno uvede u ritam, pri čemu se njene mentalne i emocionalne funkcije ponovno mogu aktivirati.

•

Žrtvi seksualnog nasilja i torture u ratu treba, također, pomoći da izađe iz pozicije grijeha i krivnje koje ona sebi često prepiše ili „natovari“, jer seksualno nasilje i tortura u ratu je civilizacijski poraz i grijeh cijelog društva, a ne žrtve.

•

Na naučnom nivou je potrebno javno progovoriti o dugoročnim posljedicama seksualnog nasilja i torture u ratu na čovjeka, o načinima transgeneracijskog prenosa traume nastale ovim djelima, kao i o njenom uticaju na stvaranje novih konflikata.

•

Kada se govori o sveobuhvatnoj prevenciji nasilja, te seksualnog nasilja i torture u ratu, tu je potrebno uključenje stručnjaka različitih profila, te pokušati u jednoj interdisciplinarnoj studiji dati pravu sliku (činjenice) o štetnosti traume za žrtve, njihove porodice, pripadnike uže i šire zajednice, pa čak i na štetne učinke na budućnost civilizacije. Treba imati dobru saradnju sa svim profilima stručnjaka kojih

se dotiče problem seksualnog nasilja i torture u ratu: specijalistima porodične medicine, ginekolozima, internistima, psihijatrima, psiholozima, zbog širokog spektra simptoma i potreba koje nosi trauma. Nedovoljno pažnje se posvećuje odgovoru na pitanje koliko trauma seksualnog nasilja i torture u ratu uništi seksualnost kod žena, želju za potomstvom, vjeru u dobronamjernost bilo kojeg ljudskog odnosa? Priča o seksualnom nasilju i torturi u ratu bi trebala proizvesti globalni plan kako na polju prevencije, tako i na polju liječenja i oporavka ovih žrtava. Vrlo često pružaoci psihosocijalnih usluga upadaju u zamku medicinskog modela oporavka žrtve, obično čekajući da se pojave teške somatske i mentalne posljedice, nakon čega se kreira plan liječenja. Medicinski model oporavka tretira samo one sa najtežim posljedicama traume seksualnog nasilja i torture u ratu, i to u najranijoj fazi oporavka. Potrebno je izaći iz modela algoritama i kriterijuma koji nam postavljaju svjetske nozologije o simptomima i klasterima simptoma. S druge strane, nema traume seksualnog nasilja i torture u ratu bez simptoma i znakova, samo ih treba tražiti. Možda naši klasični instrumenti nisu dovoljno senzitivni da prepoznaju i otkriju sve simptome koje imaju žrtve. Simptomi su uvijek prisutni, samo ih je potrebno naći. Simptomi su kompromisne tvorevine koje proizilaze iz intrapsihičkog konflikta, mehanizama odbrane i snahe ega. S druge strane, isti traumatski događaj ne pravi iste simptome kod svakoga. Treba cijeniti i jedan model pomoći žrtvi seksualnog nasilja i torture u ratu, a koji provode vjerski službenici putem svojih kontakata i obreda za građanima. Vjerski službenici su upravo prototip pomagača osoba koji rade u tišini, bez glamura, a puno pomažu da se žrtve još ne osjećaju i krivim za vlastitu traumu.

•

Treba cijeniti jedan model pomoći žrtvama seksualnog nasilja i torture u ratu, a koji provode vjerski službenici, putem svojih kontakata i obreda sa građanima. Vjerski službenici su upravo prototip pomagača, osobe koje rade u tišini, bez glamura, a puno pomažu da se žrtve još ne osjećaju krivim i za vlastitu traumu.

•

Potreban je jedan novi koncept pristupa mentalnoj higijeni cijele planete. Očigledno je da

105

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

silne međunarodne deklaracije o prevenciji nasilja, seksualnog nasilja i torture u ratu nisu postigli očekivane rezultate, jer iste nisu inkorporirane u super ego svakog pojedinca. Sve akcije ovog tipa su međunarodne, jer se ovo pitanje tiče svakog pojedinca na planeti, tiče se svih kultura.

•

106

Ono što nam sigurno nedostaje na ovim prostorima jeste to da o mnogim stvarima treba učiti i dok učimo druge. Svaka edukacija treba otvarati nove modele pristupa žrtvi i uzeti sve društvene inovacije od ljudi koji su u procesu edukacije. Niti jedan model rada sa žrtvama nije konačan i uvijek se može korigovati na osnovu rezultata koje dobijemo istraživanjima o zadovoljstvu žrtve, članova njihovih porodica, uže i šire zajednice poduzetim aktivnostima i tretmanima. Svaka aktivnost koja se odnosi na oporavak žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu treba biti usmjerena prvo prema žrtvi, zatim prema članovima njene porodice, kao i prema članovima uže i šire zajednice. Trauma seksualnog nasilja i torture u ratu je kontagiozna, drugi se mogu traumatizirati kroz poremećene odnose – trauma jedne osobe poremeti sve emocionalne i socijalne odnose unutar porodice. Žrtvi treba pomoći da povrati empatijski kapacitet, jer je žrtva zbog emocionalne istrošenosti često „slijepa i neosjetljiva“ na druge, pa čak i na članove svoje porodice. Pomaganjem žrtvi da postane empatijsko biće, motivirat će se i drugi iz njene okoline da i dalje pružaju svoju pomoć i podršku. Veliku pomoć u ovom procesu mogu pružiti osobe koje dugo rade sa žrtvama. Potrebno je napustiti pogrešan pristup da je žrtvi sve dozvoljeno, jer nema niti jednog psihosocijalnog tretmana koji se ne poziva na preuzimanje odgovornosti i od strane same žrtve. Svako je odgovoran onoliko koliko je svjestan. Žrtvi se može tolerirati fantazam za osvetom, ali nikako osveta, jer osveta, primarno, nije usmjerena na počinitelja i ona stvara nove žrtve od nevinih ljudi. Potrebno je raditi i na suzbijanju pogrešnog medijskog pristupa žrtvama seksualnog nasilja i torture u ratu, budući da su isti više usmjereni na socijalni aspekt traume, a ne na individualnu patnju. Zbog toga se postavlja pitanje u kojoj mjeri su mediji uistinu u službi žrtava, a u kolikoj mjeri su u službi politike?

•

Sve aktivnosti koje se provode u okviru psihosocijalnih programa trebaju imati za krajnji cilj to da žrtve ponovo postanu mentalno zdrave – da mogu da rade, da vole i da se igraju (tumačenje mentalnog zdravlja po Freudu). Žrtvi se trebaju vratiti sposobnosti da živi sa drugima, da ima aktivan odnos i da sarađuje sa drugima, da izađe iz izolacije. Žrtva se često povlači u svoj svijet, jer ne želi nove kontakte niti nove konflikte. U svakom našem odnosu sa žrtvom je bitna spoznaja da svako želi da ga drugi doživi prvo kao čovjeka, pa tek onda kao žrtvu. U stanju žrtve su reducirana mnoga ljudska obilježja, smanjeno je polje emocija.

•

Pričanje traumatske priče je ukopčavanje žrtve u realan svijet, u aktualno vrijeme, u terapijski proces i sve drugo što dolazi poslije. Ali to nije niti smije biti medijski prikaz traume. Ne smije se raditi „estradizacija“ žrtava seksualnog nasilja i torture u ratu. Sigurno je da treba izaći iz jednog uvriježenog šablona da samootkrivanje žrtve treba biti javno. Na tom posebno ne smiju insistirati pružaoci usluga.

•

Samo oni koji napuste ulogu žrtve, koji su aktivni i koji se angažuju protiv onoga što ih ugrožava i onoga što ih čini žrtvom imaju šansu da riješe traumu i da izbjegnu depresiju koja ih stalno vreba (Marko Munjina).

•

Niko nakon teške trauma nije isti kao prije nje, niti će istim biti. Smisao pružanja psihosocijalnih tretmana leži u razvijanju sposobnosti za kontakte bez obzira na rezignaciju žrtve, koju je uzrokovala trauma. U kontaktu sve nastaje, ali i sve nestaje.

•

Na ishod traume utiču mnogi faktori, a prije svih procesi razrade koji kreću odmah nakon traume, predtraumatska struktura ličnosti žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu, posttraumatska životna situacija, okolina sa svojim ambijentom za oporavak, kao i pristupačnost ranog psihosocijalnog tretmana. Skoro svi procesi prorade traumatskih iskustava su usporeni ili ih uopće nema kod teških, toksičnih, ratnih trauma. Na proradu traume kod žrtava malo utiče vlastita snaga Ega, jer je kod njih izražen prejak osjećaj bespomoćnosti i jako nizak nivo samopoštovanja. Upravo oni (hronični osjećaj bespomoćnosti i nizak nivo samopoštovanja) sputavaju i inhibiraju svaku

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

moguću promjenu u mentalnom životu žrtve, koji je sveden na nivo običnog preživljavanja.

•

Kod teških trauma u neriješenim ili djelimično potisnutim iskustvima emocije, mišljenje i ponašanje su odvojeni jedni od drugih, tako da su mentalne predodžbe o mnogim stvarima razbijene i zbog toga žrtva veoma teško kreće u promjene. Naprotiv, one se vrlo često izoliraju, a izoliranoj osobi je teško prići i dati bilo kakvu podršku. Pružatelji psihosocijalnih usluga trebaju pomoći žrtvama da se oslobode osjećaja krivnje i stida. Žrtva svoju traumu često izražava putem somatskih tegoba. Žrtva ne može da priča riječima, ali može tjelesnim simptomima. To se zove tjelesno sjećanje i trebamo razumijeti da naše ćelije, naša tkiva pamte traumu i upravo je prenose i o njoj pričaju svojim tjelesnim tegobama.

•

Ljudsko biće je najveći iscjeljitelj svakom čovjeku, svakoj žrtvi bez obzira koliko ta žrtva nosi teško traumatsko iskustvo u sebi.

•

U ratu i u svakoj formi nasilja, ljudska bića su reducirana na objekte, na brojeve, na dijelove neke mase. Uništeni su im identitet, kao i veliki dio svih ljudskih potencijala.

•

Obzirom na složenu geopolitičku situaciju, kako u regionu tako i u cijelom svijetu, i na potencijalnu mogućnost konflikata, trebalo bi stalno govoriti o dugoročnim štetnim efektima seksualnog nasilja i torture u ratu na žrtve koje su to pretrpjele, njihove porodice, zajednicu i društvo u cjelini. Potrebno je stalno raditi na prevenciji seksualnog nasilja i torture u ratu, kao i značaju ranog tretmana žrtava ovih djela. Sve institucije koje se bave mentalnim zdravljem i psihosocijalnim tretmanom žrtava morale bi imati vodiče za ranu detekciju i rani tretman žrtava seksualnog nasilja i torture u ratu.

•

Žrtvu seksualnog nasilja i torture u ratu ne treba unificirati, kao što ne treba unificirati ni sve psihosocijalne pristupe. Niko ne može sazrijeti bez individualizacije i povratka svih izgubljenih identiteta. Traumatiziranoj osobi ne treba samo identitet žrtve.

•

Uporedo sa pružanjem psihosocijalnih tretmana, potrebno je raditi i sa zajednicom. Kada se žrtva individualno oporavi, potrebno ju je nekako „uklopiti“ u teško porodično i socijalno okruženje.

•

Personalne karakteristike ljudi koji pomažu osobama sa teškim traumama uključuju: postojanje moralne dileme, postojanje nivoa lične odvažnosti i svojevrsna marginaliziranost u smislu da te osobe nisu imale pretjeranog medijskog angažmana (Aida Hašimbegović, 1997).

•

Za žene žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu nije dovoljno samo tjelesno preživjeti, jer treba preživjeti i psihološki. Iskustvo seksualnog nasilja i torture u ratu, zbog kompleksnosti traume i loma gotovo svih mentalnih funkcija, često graniči sa iskustvom smrti. Pitanje svih pitanja je onda kako mnoge žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu izvući iz „psihološke smrti“?

•

Bez obzira na samoizolaciju, bijeg od svakog kontakta, svakog impulsa koji bi je mogao probuditi iz tog mrtvila i uvesti ponovo u patnju, umrtvljenje, oslabljenu volju za životom, mi pružatelji psihosocijalnih usluga moramo pronalaziti načine kako da priđemo žrtvi seksualnog nasilja i torture u ratu, da joj pomognemo da tu tešku traumu barem malo izventiliramo. Pružatelji bi trebali shvatiti da je ta njena izolacija na neki način njena uspostavljena homeostaza, koja joj pruža lažni osjećaj sigurnosti i ona je na neki način navikla na tu svoju patnju. Logika žrtve seksualnog nasilja i torture u ratu je otprilike ovakva: bolje je da budem ovisna o svojoj patnji, nego da neko sazna da sam zlostavljana u ratu. Ta samoća, taj prividan sklad u kojem živi žena žrtva, površno gledajući, predstavlja neku uređenost, ali kada se malo ozbiljnije sagleda kompletna situacija, tu se radi o jednom haosu kojeg treba urediti, uobličiti i dati mu potpuno novi smisao.

•

Bitno je uvijek imati na umu u našem radu sa žrtvama seksualnog nasilja i torture u ratu da su one psihološki traumatizirane osobe, ali ne i nužno mentalno poremećene osobe. Iz navedenog proizlazi i dilema kako pomagati zlostavljanoj ženi, a da se prema njoj ne odnosimo kao prema bolesniku, jer je poznato da je pozicija svakog bolesnika sa stanovišta moći slaba, a mi u svom radu ne trebamo nikada nastupati iz pozicije moći.

107

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

PREZENTACIJE

M1-Uvod

108

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

109

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

M2-Timski rad

110

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

M3-Pravni i strateski okvir FBIH

111

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

112

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

113

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

114

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

115

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

M4-Primjenjivost SOP-a

116

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

117

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

M5-Stanja i ponasanja RZN

118

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

M6-Procjena i upravljanje rizikom

119

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

120

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

121

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

M7A-Pruzanje PSU zenama zrtvama

122

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

123

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

124

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

M7B-Pruzanje PSU djeci zrtvama

125

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

126

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

127

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

128

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

129

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

130

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

M8-Kontakt djeteta sa pociniteljem nasilja

131

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

132

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

133

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

M 9.1. - Uvod i specificnosti traume CRSV

134

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

135

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

M 9.2. - Simptom i znaci traume CRSV

136

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

137

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

M 9.3. - Psihosocijalni tretman zrtava CRSV

138

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

139

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

M 9.4. - Dileme, zakljucci i preporuke

140

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

141

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

142

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

143

PRUŽANJE PSIHOSOCIJALNIH USLUGA ŽRTVAMA RODNO ZASNOVANOG NASILJA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINI / PAKET ZA OBUKU

144

Ensuring reproductive rights for all Adresa: Zmaja od Bosne b.b. 71 000 Sarajevo Bosna i Hercegovina Telefon: +387 33 293 570 Faks: +387 33 552 330 E-mail: bosnia-herzegovina.ofﬁce@unfpa.org Web: ba.unfpa.org twitter.com/unfpabih facebook.com/UNFPABiH