Page 1

Istorijski časopis Osnovne škole ,,Braća Ribar“

ONOGOŠT ILIRI I KRALjICA TEUTA

Redakcija :

Maša Pejović

Dragana Karadžić

Borjana Karadžić

novembar, 2016.


Sadržaj: Iliri........................................3 Običaji..................................5 Izgled i odjeća......................6 Zanatstvo.............................6 Poljoprivreda.......................7 Stočarstvo i ribolov.............7 Gusarstvo i trgovina............7 Rat i oružje..........................8 Pogrebni običaji..................8 Novac..................................8 Ilirska područja...................11 Legenda o Ilirima...............13 Da li ste znali? (Istine i zablude o Ilirima)...... .14

Kraljica Teuta.....................18 Legende o kraljici Teuti......20 Teuta i Jelšonska voda......21 Teuta i grumen zlata..........22


2

ILIRI Iliri je ime namijenjeno zajednici plemena i plemenskih saveza ilirske grane indoevropske etno-jezičke porodice, nekad nastanjenih u područjima od Panonske nizije pa do obale Jadranskog mora i južne Italije. Porijeklom su iz Lužica u Njemačkoj, odakle su došli na Balkansko poluostrvo i izazvali seobu Grka 1300. g. p. n. e. Taj proces njihovog doseljenja značio je kraj za zajednice koje su prije njih živjele na tim prostorima. Ilirska plemena su počela uspostavljati kompleksnije proto-državne tvorevine pod mediteranskim uticajima tek u kasno metalno doba. Oni nijesu živjeli u organizovanoj državi, nego u plemenskim zajednicama, a jedini izuzetak je razdoblje od 250. g. p. n. e. do 167.g. p.n. e. kroz koji period je takva država postojala. Poznati kraljevi su im Agoron,Epulon i kraljica Teuta.


3

Ime Ilira dovodi se u vezi sa zmijom. Prema legendi, Feničanin Kadmo naselio se među Enhelejce i oženio se Hermionom koja mu je rodila sina Iliriosa, kojega je odmah po rođenju obavila zmija i prenijela mu svoju magičnu snagu. On će postati ilirski rodonačelnik. Zmija je igrala važnu ulogu u religioznom životu Ilira. Značajno je napomenuti da je ilirsko etničko ime “Iliri“ tvorevina grčkih trgovaca i njihovih pisaca u VI vijeku p. n. e. To ime obuhvata područje najdalje do rijeke Drim.Tokom III vijeka ime se proširuje do obale Neretve, a u I vijeku p. n. e. i do rijeke Cetine, da bi ga, nakon toga Rimljani proširili do Dunava, približno do Rimske provincije Ilirik. Oni su naporsto ime jednog manjeg plemena ili saveza plemena prenosili i na ostala njima slična plemena u unutrašnjosti Balkana. Iliri se dakle nijesu pojavili kao gotova narodnosna grupacija plemena, nego su se formirali u procesu


simbioze

i

asimilacije

raznorodnih

etničkih

i

kulturnih

komponenata.

4

Običaji

Iliri se danas smatraju prastanovnicima zapadnog i centralnog balkanskog područja. Kod njih susrećemo i stočarstvo i poljoprivredu, i lov i ribolov, a bavili su se i gusarstvom, kao i rudarstvom. Poznavali su i metalurgiju. Iliri su bili vješti travari. Znali su proizvoditi razne vrste piva, a posebno su obožavali medovinu. Na svojim terevenkama(zabavama) opijali bi se do besvjesti.Svoja tijela Iliri su tetovirali zašiljenim bronzanim iglama.


5

Izgled i odjeća Što se tiče izgleda i nošnje Iliri su pripadali Dolihokefalnom tipu, dok je Brahikafalnih bilo jedino na području savremene Albanije. Brade su rijetko kad brijali.Odjeća se sastojala od bijele košulje koja je visila sve do koljena i bila opasana oko pojasa, i ogrtača. Glave su pokrivali sa nekoliko vrsta kapa, a na nogama su nosili kožne opanke.


Zanatstvo Iliri su bili vješti u mnogim poslovima pa tako i u izradi zlatnog , srebrnog i bronzanog nakita: narukvice, fibul, privjesci, ogrlice, ukrasnih kopči. Posuđe Ilira bilo je od keramike, ali su proizvodili i metalno posuđe. Sjekire su od kamena,bronze i željeza. Dlijeta su bila od bronze i željeza (dva tipa).

6 Poljoprivreda Iliri su poznavali poljoprivredu i uzgoj

pšenice, ječma, prosa, te mahaunarki kao što su grašak, leće i bob. Plemena uz obalu uzgajala su i vinovu lozu. Ovo poslednje je vjerovatno naučeno od susjednih Grka. U


obradi zemlje Iliri su se služili koštanim motikama napravljenim od jelenskog roga. Tek su od Kelta dobili ralo, kao i makaze. U Albaniji Iliri su ralo dobili od susjednih Grka, a ostali dolaskom Rimljana. Već u mlađem metalnom dobu Iliri poznaju krampu ,lopatu, grabulje, srp, kosu i kosijer. Veći dio tog oruđa je od željeza. Svoje žitarice mljeli su ručnim žrvnjevima.

Stočarstvo i ribolov Stočarstvo je, takođe, važno ilirsko zanimanje i to u svim krajevima, a u nekim i glavni izvor bogaćenja. Iliri su uzgajali ovce, koze, svinje a nešto manje goveda. Imali su i konje i pse. Lov nije bio najrazvijeniji, hvatali su jelene, lisice, jazavce, medvjede, dabrove, kune(radi krzna). U lovu su koristili strijele sa metalnim vrhovima i koplja. Glavno oružje lovca ipak je luk i strijela. Plemena Dalamcije poznavala su i strijele sa otrovnim vrhom. Taj otrov nazivali su ninum, a dobijali su ga od otrova tamošnjih zmija.

Gusarstvo i trgovina Gusarstvo je za Ilire bio jedan od oblika privređivanja, kako i kod kasnijih hrvatskih Kačića. Iliri su imali malene brze brodove pogodne za brze napade na trgovačke italijanske brodove, pa i na same grčke gradove. Ovaj posao Ilirima je donosio lijepu korist. Premda su bili gusari,Iliri su se morali baviti i trgovinom. Grcima su Iliri izvozili srebro, pšenicu, kožu, peruniku i drugo, od njih su uvozili keramiku, oružje, nakit i novac. Novac je uvijek vezan za trgovinu, ali ga Iliri koriste tek od dolaska Rimljana. Prvi put počinju ga kovati početkom IV vijeka p. n. e. u južnoj Iliriji, i to u gradu Damastionu, gdje je novac bio od srebra. U Albaniji novac se kuje od III vijeka p. n. e. Daorsi i Labeati novac kuju od II vijeka p. n. e, a Peonci od IV vijeka p. n. e.

7 Rat i oružje


Iliri su bili ratoboran narod. Borbe su se vodile kako protiv susjeda,tako i međusobno. Od njihovog oružja treba spomenuti zakrivljeni bodež ili kratki mač. Tu su još sibina - dugo željezno koplje, duga bojna sjekira, luk i strijela. Kao zaštitu su koristili štitove, bronzani oklop i neke tipove kaciga.

Pogrebni običaji Većina plemena kod Ilira svoje pokojne ukopavaju pod humkom zajedno sa popudbinom , kao što su to radili Dezitijati.Mtvaci su se ponekad palili, pa je tek onda pepeo položen u grob. Humke su podizane od zemlje i kamena, a u toku njihovog podizanja razbijala se lončarija.Tokom obreda ukopa plesali su se i pogrebni plesovi. Neki Iliri mrve su sahranjivali ispod kuće. Kod Liburna mrtvaci su se ukopavali u savijenom položaju.

Novac Iliri koriste novac od početka njihove komuniukacije sa Grcima. Prvi put počinju ga kovati početkom IV vijeka prije nove ere u južnoj Iliriji, i to u gradu Damastionu . Neki Iliri su kovali svoj novac u Risnu. Na prostoru današnje Albanije ilirski novac se kuje od 3. vijeka p. n. e. Daorsi i Labeati novac kuju od 2. vijeka. p. n. e, a Peonci od IV vijeka p. n. e.

8


9

ILIRSKI VOJNICI I NJIHOVO ORUŽJE


10 ILIRSKA PODRUÄŒJA


11


12

Legenda o Ilirima


Legenda kaže da je praotac Ilira bio Istra, koji je imao je šest sinova i tri kćerke, te su po njima Ilirska plemena dobijala imena. Ime Ilira i njihove zemlje poznato je već od 2637.godine od mitskog stvaranja svijeta....Putopisac iz Hija opisuje stanovnike Ilirije: ,,Na velikom ilirskom poluostrvu žive mnogi narodi; između njih jedni stanuju daleko od mora; a drugi su na kraju-pri moru Jadranskom; neki žive pod vlašću kraljeva,drugi služe kneževinama; ostali žive na svoj osobeni način. Kaže da su jako bogobojažljivi , pravedni i prema putnicima predusretljivi; vole da se druže; okrenuti su svom poslu, ponositi. “ Jadranskim Vedenima i Ilirima nije bilo nepoznato ime Srb, Srbin što dokazuju imena nekih njihovih mjesta i gradova Sorba i Serbium,Serviodrum...Što se tiče jezika kojim su Iliri govorili Laonik piše: ,, Sermatski jezik je vrlo sličan Ilirskom, ili to je slovenski jezik kojim se još i danas govori u Iliriji, na istočnim obalama Jadrana. Današnji ilirski jezik bijaše kojim govore Tračani, danas sačuvan još samo u ostacima... “ Kluverijus još primjećuje : ,,Iliri ,Germani, Gali , Hispanci i Britanci svi pod jednim imenom Kelta su se zvali i svi jednog pokoljenja i jezika su bili, potičući od Askeneza “. O Ilirima su pisali i Grci Teopomp, Agatarhid iz Knida i putopisac Skilaks , ostavivši dobro dokumentovane zapise o sjedištima Ilira na istočnoj obali Jadrana. Iliri su,pretopstavlja se , svoje ime dobili po kućnim božanstvima larim,zaštitnicima doma. Ovaj kult će Rimljani u potpunosti preuzeti od Ilira,dok se u srpskom narodu i dalje njeguju u vidu krsnih slava,zaštitnika porodice i doma.Ilirik možda ima neku vezu sa Iliiosom trojanskom državicom i plemenom Dardana,što se pominje u Nestorovoj hronici, uz tvrdnju da su Sloveni porijeklom sa Podunavlja, Plinije, Dardane svrstava u neprijatelje Ilira, navodeći da su zauzimali prostor gornje Mezije, današnje Srbije.

13

???


Da li ste znali? (Istine i zablude o Ilirima) O ILIRSKO-SLOVENSKIM ZABLUDAMA Kada je 1999 . godine arheolog i antropolog dr Stašo Forebaher otkrio drevni ilirski hram u pećini Spila nadomak Orebića , njegovo otkriće je privuklo veliku pažnju domaćih i stranih medija, među ostalima National Geographica i Discoverya. Kad je kasnije među artefaktima iz Spila pronađen i puni krug zoodijaka sastavljen od krhotina slonovače, izazvalo je to nemalu enigmu, jer naučnici nikako da shvate i prihvate da drevni Iliri nijesu bili skup nekih divljih domorodaca,već uzvišena civilizacija kojoj vrhunac duhovnosti svakako nije bilo lupanje kašikama o lonce za vrijeme pomrčine . Razlog zbog kojeg nijesu preživjeli ilirski spisi, pa o Ilirima učimo od njihovih dušmana, je dvojak .

14


Prvi je svakako taj da je društvena superstruktura antike bila prvenstveno duhovna i kao takva bila protiv linearnog i fonetskog pisanja stoga što takav način prenošenja znanja sam po sebi ne može ni blizu interpretirati božansku mudrost koja se uopšte ne može linearno izraziti niti sabiti unutar ograničene, materijalističke logike ljudskog razuma. Dakle, čemu uopše pisati o božanskoj mudrosti van simboličkog jezika prostornih odnosa, Euklidske geometrije, matematičkih kodova i kosmičkih simbola, kad linearno, fonetsko, dijaboličko pisanje nije ništa drugo nego pisanje po pravom znanju? Drugi razlog je taj što su došli divlji materijalisti i pokorili pitome duhovnjake, a mi sada od te osvajačke horde, koja ne samo da nije htjela, već nije ni umjela spoznati uzvišenost kosmičke mudrosti i civilizacije, učimo o pitomima.To bi bilo slično tome kada bi od nekog vojnog zapovjednika Napoleonove vojske, nekog četnog oficira, tražili da nam objasni Goethea jezikom artiljerije . U onoj basni kada lisica ne uspije da dohvati grožđe, kaže:„Ionako je kiselo.“Tako je divljak , u nemogućnosti da dokuči mudraca, za njega kazao:„On je lijeni, primitivni, okrutni ludak. “ Dakle, uz vječito pitanje: „Ko su bili Iliri?“ trebalo bi isto tako postaviti pitanje:„A ko su bili Grci?“. Ni sam Homer nije bio Grk, na stranu to što smo Ilijadu dobili grčkim podsredstvom i u grčkom zapisu zabilježenom preko 500 godina nakon što je Ilijada nastala. Homer na grčkom jeziku znači ,,talac“, što znači da je on neki trojanski talac, a onda nikako nije Grk . Slijepi epski pjevači južnih Slovena nijesu zapisivali svoje stihove kao što to nijesu činili ni ilirski pjevači. Nije to učinio pisac Hasanaginice, nego neki Goethei, Fortisi, Puškini, Bajamontiji, Karadžići, ali to ne znači da su oni autori tih epova, nego da su ih zapisali ili preveli na svoj jezik .

15 I svi tzv. grčki filozofi predsokratovci, uključujući čak i Platona, bili su protiv zapisivanja znanja zato što su znali da papir trpi sve i da se zapisima lako manipuliše. Mi i sama


imena tih grčkih filozofa dobijamo posredstvom Helena, kao Grčka, ali to ne znači da su ti filozofi bili Grci . Stari antički filozofi tzv. Zapadne civilizacije, čin linearnog zapisivanja smatrali su nevjerovatno apsurdnim poduhvatom i uzrokom smrti istinske civilizacije temeljene na mudrosti koja se temelji na svijesti o božanskom ksmosu i besmrtnosti duše . Nakon uspješne invazije pljačkaša koje smo sami uveli unutar svojih zidina, osim pokolja i propasti, od njih smo dobili i stigmu primitivnih Ilira. Da apsurd bude veći, baš svi nas vide kao zajednicu ilirskih primitivaca osim, naravno, nas samih, koji smo toliko zabludjeli u vlastite svađe i komplekse da sebe vidimo isključivo unutar lažnog obrasca preuzetog od ovog ili onog. To što jesmo, i što smo tu gdje jesmo, posljedica je našeg upornog i apsurdnog traženja da nas naš neprijatelj uvaži i da nam kaže: „Ustani, umij se, nisi ti baš toliko loš. Vidiš, tvoj komšija je mnogo gori od tebe, pa zašto ti onda ne bi njega pljačkao za mene?“ Bitka je, dakle, duhovna i baš zato je toliko epskih razmjera, jer je njihov ishod nevidljiv i običnom , materijalističkom , fizičkom razumu nepojmljiv! To su znali i ilirski junaci. Sam Hektor je rekao da je ,,najveći znak braniti domovinu.” To su još i stari Dubrovčani znali i zbog toga je na zidinama Grada pisalo da se „ za sve blago ovog svijeta ne prodaje sloboda “.

16


KRALJICA TEUTA S druge strane, ni Teuta nije imala kontrolu nad svojim vazalima, a vodila je izolacionističku politiku. Brojne molbe za pomoć su upućivane prema Rimu od strane ilirskih žrtava, ali je Rimu trebalo dugo vremena da se odluči riješiti ovaj problem. Issa (Vis) je bio godinu dana pod opsadom, a rimski su trgovci gubili brodove. Kap koja je prelila čašu bili su neuspjeli pregovori. Rim je poslao ambasadore da pregovaraju sa Teutom, a jedan od njih je uvrijedio kraljicu, pa je bio ubijen prilikom povratka . Rimljani su 229. godine p. n. e. sakupili vojsku od 20000 vojnika, 2000 konjanika i 200 ratnih brodova i po prvi put došli na Balkan. To je bio početak prvog rimskoilirskoga rata. Prvo su napali Krf kojim je zapovijedao Dimitrije Hvaranin (Demetriusa). Nije jasno da li se jednostavno predao ili je bio potkupljen i izdao Teutu. U svakom slučaju bio je bogato nagrađen od strane Rimljana koji su mu dali veliki dio Teutinih posjeda. Nakon Teutinog povlačenja Rim mu je dao zapovijed nad Ilirijom, a zatim je oženio Teutu i oduzeo tron Pineusu. Nakon Krfa, rimska vojska se iskrcala kod Apolonije i počela napredovati prema sjeveru, osvajajući grad za gradom. Uskoro je bio opkoljen i Skadar, a Teuta se u međuvremenu sklonila u Rhizon (Risan). U proljeće je poslala pregovarače u Rim i prihvatila poraz 227. godine p. n. e. Morala je odstupiti s prijestola i prihvatiti uslove o miru koji su bili vrlo nepovoljni za ilirsku kraljevinu. Ipak, Rimljani su dopustili opstanak kraljevstva, ali ograničenog na malu teritoriju oko Skadra, uz zabranu plovidbe naoružanih brodova južnije od Lissusa, nedaleko od Skadra.

17


18

Legende o kraljici Teuti


19

TEUTA I JELŠONSKA VODA Kako je poznato, u Dolu je živjela krajica Ilira Teuta. Uvijek se govorilo da su njeni dvori bili u nekom brdu, pokraj kuće Filipovih. U vrijeme kad je krajica Teuta vladala ovim krajevima, kroz Dol je stalno tekao potok Kruševice. Baš u taj potok, kako se govorilo, utopio se Teutin sin. Ona naređuje svojim podanicima da zatvore taj izvor vode. Kako je izvor zatvoren, voda je našla nove puteve i govorilo se da je baš ova voda izbila u Jelšonsko polje, na ono mjesto gdje se i danas pije voda. Ne zna se da li je radi ovoga ili čega drugoga, ali ovoj vodi su često davali pridjev „ luda “ Jelšonska voda. Lucija Šurjak , 1935.

TEUTA I GRUMEN ZLATA ,,Stara komšinica do mene bila je mještanka, toga mjesta. Ona mi je pričala dosta priča vezanih za Dol. Ostala mi je u pamćenju priča o kraljici Teuti za koju je istorijski dokazano da je odmarala na području Hvara, a u prvom Dolu je napravila ljetnjikovac. U drugom Dolu, odakle sam ja, pedeset metara od moje kuće, teče ogroman potok i nalazi se jedan bor. Nije tačno jasno kako je taj bor došao na ostrvo. S dolaskom bora nestao je potok Krušvica, zato što se bor vrlo brzo proširio po ostrvu. Austro-Ugarska je, unazad sto godina, napravila tzv. pumpurele koje su suzbijale snagu potoka, iako su one danas bezvrijedne. Kroz to vrijeme postoji priča o kraljici Teuti koja kaže da je izgubila najmlađega sina u potoku Krušvica. Kad je došla na otok, bacila je grumen zlata i kletvu na taj potok što se na kraju i obistinilo. Potok više ne teče . Ta me priča kopkala jer sam kao dijete i sam dolazio da tražim Teutino zlato.” Ivica Pavičić , 1979.


20

TEUTINI DVORI

Kraljica Teuta napravila je dva građevinska zdanja u Dolu. Prvi je u prvom Dolu iznad Njokotovih dvora gdje je ljetnikovac. Mislim da je to bila samo građevina da prevare gusare koji su u to vrijeme postojali. U drugom Dolu napravila je Teutine dvore kao svoju pravu rezidenciju. Danas je sve ovo neprohodno , a još su jasno vidljiva četiri zida i temelji. Teutini pravi dvori su u drugom Dolu. To je bilo veliko zdanje, ali je sad prekriveno šumom i gotovo je nemoguće doći do toga i otkriti ga .

Ivica Pavičić, 1979.


21

Istorijski časopis Osnovne škole"Braća Ribar"  
Advertisement