Suvremena trgovina 4 2020

Suvremena trgovina S T R U Č N I

Č A S O P I S

Z A

T R G O V I N U

UDK 339, ISSN 1330-0180, CODEN SUTREE, VOL. 45, BROJ 4

www.suvremena.hr

Uloga prava u stvaranju boljeg poslovnog okruženja

Tema broja:

Sudski postupak nakon Korone Post covid turizam i nove prilike Sedam strateških pitanja za budućnost turizma EuroCommerce: Neujednačenost u e-trgovini Poslovna komunikacija i umjetna inteligencija Ekološka osviještenost mladih potrošača u RH

Pravni aspekti u trgovini

Značaj i budućnost sajmova Gerilsko komuniciranje Budućnost tekstilne industrije Ekološka funkcija ambalaže Ozljede i izostanci s rada

Covid 19 i promjene u ponašanju potrošača

21. Obrtnički sajam 27.

27. OSJEČKI OSJEČKI PROLJETNI PROLJETNI SAJAM SAJAM Sajam poljoprivrede i prehrane Sajam poljoprivrede i prehrane 21.

21. Obrtnički Obrtnički sajam sajam

06.-08.03.2020.

06.-08.03.2020.

27. OSJEČKI PROLJETNI SAJAM Sajam poljoprivrede i prehrane 17.

SALORI 17.

21. SALORI Obrtnički sajam Sajam Sajam lova, lova, ribolova ribolova ii turizma turizma

06.-08.03.2020.

Kalendar sajmova 2020.

24.

24. –– 26.

26. 04.

04. 2020.

2020.

24.

24. –– 26.

26. 04.

04. 2020.

2020.

17.

17. SALORI SALORI Sajam ii turizma Sajam lova, lova, ribolova ribolova turizma GLOBAL EXHIBITION DAY

7. KONFERENCIJA O SAJMOVIMA

17. SALORI Sajam lova, ribolova i turizma 24.

24. MOTOMOBIL MOTOMOBIL Konferencija marketinških stručnjaka i organiSajam ii prateće zatora sajamskih manifestacija održivosti, znaSajamo automobila automobila prateće industrije industrije čaju, prednostima, izazovima i utjecaju sajmova 24. na gospodarstvo regije kojoj se organiziraju, 24.uMOTOMOBIL MOTOMOBIL kao i transformaciji i novim oblicima sajamske Sajam Sajam automobila automobila ii prateće prateće industrije industrije industrije i alatima u poslovnom komuniciranju

24. – 26. 04. 2020.

.

21 24.

26.

202020.

24. –– 6 26.. 04.

04.

2020. .

A2 Z O N

E

OĐ G D O

24. MOTOMOBIL Sajam automobila i prateće industrije 23.

23. OSJEČKI OSJEČKI JESENSKI JESENSKI SAJAM SAJAM 7. Izložba ženskog poduzetništva 4.

Izložba JESENSKI braniteljskogSAJAM poduzetništva 23.

OSJEČKI 23. 25.

OSJEČKI JESENSKI SAJAM Nacionalno ocjenjivanje kvalitetnih sorta meda 5. Grupni nastup mađarskih izlagača i bilateralni susreti s hrvatskim gospodarstvenicima 3.

TEHNICOOLUM 3. TEHNICOOLUM 23.Sajam OSJEČKI JESENSKI SAJAM Sajam tehničke tehničke kulture kulture 3.

3. TEHNICOOLUM TEHNICOOLUM Sajam Sajam tehničke tehničke kulture kulture Radionice s tematikom tehničke kulture, ovladavanje vještina za bavljenje tehničkom kulturom i STEM poODE 333... TEHNICOOLUM dručjima, ponuda strukovnih srednjoškolskih prograODE Osijek Drone ma, visokoškolskih ustanova i ustanova za obrazovanje Sajam tehničke kulture Osijek Drone Expo Expo odraslih osoba u tehničkim znanostima i zanimanjima, prezentacija dostignuća učeničkog zadrugarstva, te pre3 .

ODE 3. ODE zentacija obrtničkih zanimanja Osijek Osijek Drone Drone Expo Expo 3. ODE Osijek Drone Expo Predstavljanje i prezentacija izvedbe bespilotnih sustava, te primjena bespilotnih letjelica u gospodarstvu i svakodnevnom životu OSJEČKI SAJAM ANTIKVITETA Izložba i prodaja antikviteta te ponuda autohtonih proizvoda naše regije

www.os-sajam.hr/

09. 09. 2020.

24.

24. –– 26.

26. 04.

04. 2020.

2020.

24. – 26. 04. 2020.

02.

02. –– 04.

04. 10.

10. 2020.

2020.

02.

02. –– 04.

04. 10.

10. 2020.

2020.

27.

27. –– 28.

28. 11.

11. 2020.

2020.

02. – 04. 10. 2020.

27.

27. –– 28.

28. 11.

11. 2020.

2020.

27.

27. –– 28.

28. 11.

11. 2020.

2020.

27.

27. –– 28.

28. 11.

11. 2020.

2020.

27. – 28. 11. 2020.

svake prve subote u mjesecu kad se steknu uvjeti

UDK 339 CODEN SUTREE ISSN 1330-0180 Glavni i odgovorni urednik: Srećko SERTIĆ

Suvremena t r gov ina S T R U Č N I

Č A S O P I S

Z A

T R G O V I N U

Uredništvo: izv.prof.dr.sc. Dario DUNKOVIĆ, izv.prof.dr.sc. Aleksandar ERCEG, Ante GAVRANOVIĆ, Željko JELIĆ, prof. dr.sc. Ljubo JURČIĆ, Ivana KOLAR, prof.

Dubravka LIEBL, Ana MARUŠIĆ LISAC, Zvonko PAVLEK, mr. Branko PAVLOVIĆ, prof.dr.sc. Zdenko SEGETLIJA, Tihomir SERTIĆ, prof. Josip ŠINTIĆ Savjet časopisa: Doc.dr.sc. Rajko BUJKOVIĆ, direktor, Jadranski sajam, Budva, Crna gora • Ivica CEROVEČKI, predsjednik Nadzornog odbora, KOTKA, Krapina • Prof. Darko GRGURIĆ, ravnatelj, TRGOVAČKA ŠKOLA ZAGREB • Prof.dr.sc. Jugoslav JOVIČIĆ, Univerzitet u Travniku, BiH • Ivan KATAVIĆ, vlasnik, KTC, Križevci • Prof. dr.sc. Ivica KATAVIĆ, dekan, Europske poslovne škole, Zagreb • Dipl.inž. Darko KNEZ, predsjednik Uprave BADEL 1862, Zagreb • Dipl.inž. Zlatan LISICA, član Nadzornog odbora, KRAŠ, Zagreb • Mag. Franc PANGERL, predsjednik Upravnog odbora, CELJSKI SEJEM, Celje, Slovenija • Dipl.oec. Mijo ŠIMIĆ, predsjednik Nadzornog odbora, TEKSTILPROMET, Zagreb • Zlatica ŠTULIĆ, predsjednica, SINDIKAT TRGOVINE HRVATSKE • Dipl. oec. Josip ZAHER, potpredsjednik za trgovinu i financijske institucije HGK, Zagreb • Prof.dr.sc. Siniša ZARIĆ, Ekonomski fakultet Beograd, Srbija Časopis izlazi dvomjesečno

Vol. 45 br. 4 str. 1-108 Zagreb, rujan 2020.

Sadržaj Projekti stvaraju uvjete za aktiviranje proizvodnih resursa

Ante Gavranović

6

Uloga prava u stvaranju boljeg poslovnog okruženja gost urednik, Petar Petrić

10

Sudski postupak nakon Korone: Transformacija ili kapitulacija?

prof.dr.sc. Alan Uzelac

14

dr.sc. Srđan Šimac

20

Tihomir Zebec

24

Tiziana Paris

29

Medijacija i biznis kao partneri u upravljanju rizicima sporenja Nepoštene odredbe u ugovoru(ima) između trgovca i potrošača Pravni okvir ugovora o gradnji, preinaci ili popravku broda ili brodice i mogućnosti njegovog raskida Odgovornost uprave u društvu s ograničenom odgovornošću

Ana-Marija Kajić

32

A.G.

36

Ivana Kolar

40

A.G.

42

Potencijal ronjenja kao selektivne vrste turizma dr.sc. Maja Vizjak, Anton Žužić

44

Značaj i budućnost sajmova

48

Upoznajte novoga potrošača Post covid turizam i nove prilike Sedam strateških pitanja za budućnost turizma

Vinko M. Ćuro

U vrijeme globalne stagnacije, nove inicijative su uvijek dobro došle

52

EuroCommerce: Neujednačenost u e-trgovini

54

Networking: Poslovna komunikacija i umjetna inteligencija Lejla Softić, dipl.oec.

56

Godišnja pretplata: 150,00 Kn, 70 €; 100 USD

Kako postati i opstati kao sustavni lider

60

Prvi doktorski studij iz područja digitalne ekonomije u Hrvatskoj

64

Uprava i Uredništvo: 10090 Zagreb, Nove Rašljice 2 tel./faks: 01 3499 034 mob.: 099 2136 540

U suradnji s tvrtkom Factory.hr, donosimo prve korake digitalne transformacije za vaše poduzeće

68

Franšiza u modnoj industriji

Josip Aračić, izv.prof.dr.sc. Aleksandar Erceg

72

Damjan Dumbović, mag.oec. doc.dr.sc. Ivana Štulec

76

izv.prof.dr.sc. Julia Perić Iva Gelenčir

80

Izdavač: SENIKO studio d.o.o. za trgovinu i usluge

Ekološka osviještenost mladih potrošača u Republici Hrvatskoj Društveno odgovorno poslovanje u doba korone Napravite vlastitit parfem za osobne potrebe

Za izdavača: Srećko SERTIĆ, direktor

Ekološka funkcija ambalaže

e-mail: direktor@suvremena.hr Web portal: www.suvremena.hr

Gerilsko komuniciranje

Ozljede i izostanci s rada Jelo i mi (6) - „Čaj iz prazne šalice“

Tisak: Tiskara Zelina d.d., Katarine Krizmanić 1, Sveti Ivan Zelina

Važnost upravljanja reklamacijama u kvalitetnom upravljanju organizacijom

Uredništvo se ograđuje od osobnih stavova autora. Rukopisi, slike i crteži vraćaju se, samo na posebni zahtjev autora.

Nove knjige:

Na naslovnoj stranici: Pravni aspekti u trgovini

mr.sc. Branko Pavlović

83 Ivana Prezzi, dipl.oec.

84

Vitomir Begović

86

Željko Jelić

90

Zvonko Pavlek

95

Matija Kovačić, mag. ing. traff.

98

Velimir Šonje, Kristijan Kotarski: Korona ekonomika

100

akademik, prof.dr.sc. Igor Rudan: Očekajući vatre

102

dr.sc. Ivica Voloder, mr.sc. Danko Sučević: Korporativno upravljanje i menadžment Budućnost tekstilne industrije

103 A.G. 104 www.suvremena.hr

5

Projekti stvaraju uvjete za aktiviranje proizvodnih resursa piše: Ante Gavranović

Drugi ovogodišnji kvartal donio je hrvatskom gospodarstvu pad BDP-a od visokih 15,1 posto. Najviše je pao turizam, odnosno sektor usluga koji su ukupno izgubili 67 posto, izvoz roba smanjen je za 11 posto, dok su investicije smanjene 14,7 posto. Pala je i potrošnja kućanstava za 14 posto. Jedino je država zadržala blagi rast potrošnje od 0,7 posto, objavio je Državni zavod za statistika. Ovo je najveći zabilježeni tromjesečni pad BDP-a od kad se bilježi statistika.

P

romatramo li gospodarstvo prema djelatnostima, proizlazi da je najveći pad zabilježen u trgovini, prijevozu, smještaju i turizmu (33,7 posto), u ostalim uslužnim djelatnostima (32,9 posto) u prerađivačkoj industriji (9,3 posto), financijskim djelatnostima (6,3 posto). Pozitivni rezultati postignuti su samo u građevinarstvu (+0,3 posto) i javnom sektoru (+2,2 posto).

6

Suvremena trgovina 4(45)

Ovi rezultati uglavnom nisu neočekivani. Znalo se da će doći do osjetnoga pada osobne potrošnje, što je uvjetoavno rastom nezaposlenosti, padom zaposlenosti i poslovnih aktivnosti te smanjivanjem raspoloživoga dohotka. Veliki doprinos takvim kretanjima nosi sa sobom i izrazito visoka neizvjesnost.

Nitko u ovom trenutku ne može realno prognozirati buduća kretanja. To dovodi u pitanje i rezul-

tate trećega tromjesečja, a i ukupne rezultate za cijelu godinu, iako predviđanja Ministarstva financija i HNB-e upućuju na (nešto) povoljnije rezultate, zahvaljujući prije svega (ipak) boljim rezultatima truističke sezone.

Ekonomisti, međutim, ozbiljno sumnjaju u relativno brzi oporavak u 2021. i najavljuju da će do njega doći tek 2022., pa možda tek i kasnije.

Promjene u ekonomskoj filozofiji U našoj javnosti prošla je gotovo nezapaženo vijest da je robni izvoz prerađivačke industrije u 2019. bio veći od deviznog efekta turizma.

Konkretno, vrijednost izvoza iznosila je 13,9 milijardi eura, dok je vrijednost prihoda ostvarenih kroz turizam bila na razini od oko 11 milijardi eura. Očigledno je stoga da bismo ciljeve ekonomske politike stoga trebali tražiti u novom proizvodnom zapošljavanju i aktiviranju postojećih proizvodnih resursa. To, u svakom slučaju podarzumijeva jačanje realnog sektora i ozbiljnije okretanje proizvodnji.

Osnovni cilj je povećanje proizvodnosti rada i učinkovitosti te njezine međunarodne konkurentnosti. Mali uvid u strukturu hrvatske privrede, napose kad je riječ o industriji, pokazuje da smo izgubili snažne poluge industrijskog razvoja, pa time i smanjili ulogu industrije u stvaranju BDP-a.

Pogrešna pretpostavka ekonomske politike Sve je, zapravo, započelo 1993. – 1994. kad su tadašnji kreatori ekonomske politike izašli u javnost sa sintagmom: U nas se ne isplati ništa proizvoditi. Naše opredjeljenje usmjeravamo na usluge i na njima ćemo graditi svoju ekonomsku budućnost.

Vrijeme je pokazalo da je takav pristup, koji se nažalost u praksi i ostvario, ostavio duboki trag u ekonomiji zemlje i da nepovoljne posljedice takvoga odnosa prema proizvodnji vrlo snažno osjećamo sve više.

Foto: VL

radilo je 560.000 zaposlenih, dok se ta brojka sada vrti oko 200 do 210.000. Udio prerađivačke industrije sveli smo na skromnih 12-13 posto bez jasnih naznaka da će se u tom pogledu ubrzo nešto značajnije promijeniti. Razvili smo gotovo do besmislenosti ideju kako se u Hrvatskoj gotovo ništa više ne isplati proizvoditi, zapostavljajući pri tome vlastitu pamet, vlastiti razvoj, a onda – kao logičnu posljedicu takvih razmišljanja – i vlastiti proizvod. Perjanice hrvatske industrije u izvozu ostale su bez perja.

Nove nismo u dovoljnoj mjeri stvarali niti imamo ideju kako i na kojim područjima stvarati proizvode s višom dodanom vrijednošću.

Razbili smo i određenu ravnotežu.

Nema dovoljno veza između velikih i srednjih, odnosno malih tvrtki. Činjenica je, međutim, da veliki proizvođači trebaju mala i srednja poduzeća jer koriste njihovu inova-

tivnost u stvaranju novih proizvoda. Mala i srednja poduzeća trebaju velika jer preko njih jednostavnije ulaze u kooperaciju i na svjetska tržišta. U Hrvatskoj je ta „spona“ prekinuta. U proteklom desetljeću u Hrvatskoj je produbljen proces deindustrijalizacije, kao i gubitak cjenovne konkurentnosti, pa je Hrvatska od treće najbogatije postala najsiromašnija nova članica Europske unije.

Posljednja financijska kriza poučila je, međutim, da se ekonomija ne može dugoročno i stabilno graditi na turizmu, već treba realnu industriju kao razvojnu kralješnicu. Hrvatsku očigledno ti trendovi još uvijek zaobilaze. Naime, dok su uspješne bivše tranzicijske zemlje svojim politikama reindustrijalizirale gospodarstvo, u Hrvatskoj se proces deindustrijalizacije nastavio i produbio. U Hrvatskoj je deindustrijalizacija u ovom trenutku

Pritom moramo poći od činjenice da je, konkretno, u prerađivačkoj industriji Hrvatska izgubila od 1990. godine na ovamo više radnih mjesta no što ih danas uopće ima u tom dijelu proizvodnje. Da budemo precizni: u 1989. godini u hrvatskoj prerađivačkoj industriji www.suvremena.hr

7

uvodnik ITC, Infobip i Infinum. Zatim vrlo uspješne izvoznike u farmaceutskoj, prehrambenoj i drvnoj industriji. Spomenimo samo Plivu, Končar i Podravku. Pokazalo se da imamo i druge vrsne inovatore i poduzetnike koji se okreću suvremenoj proizvodnji i izvozu. No, njihov je broj (još uvijek) suviše malen i na kreatorima ekonomske politike je da stvore relane preduvjete da to uhvati šireg maha i preraste u svojevrsni pokret za novim stvorenim vrijednostima.

uvod u sekularnu (društvenu) stagnaciju. Dugoročno, to je bolest od koje se teško oporavlja.

Preduvjet rasta – jačanje industrije Iz Hrvatske udruge poslodavaca i Hrvatske gospodarske komore upozoravaju da je u tijeku nastavak procesa deindustrijalizacije hrvatskog gospodarstva. Istodobno sve analize pokazuju da bez snažne industrije nema napretka ni na drugim područjima i da je nova društvena preraspodjela moguća samo kroz novostvorenu vrijednost. Konačno, najnovija nastojanja najrazvijenijih zemalja pokazuju da one teže kako bi industrija zauzimala 25-30 posto u strukturi BDP-a. Uzmimo za primjer samo novu Nacionalnu industrijsku strategiju Njemačke do 2030. godine.

Jedan od razloga ukupno lošem stanju gospodarstva leži u pomanjkanju stalnog, konstruktivnog i argumentiranoga dijaloga između predstavnika izvršne i zakonodavne sfere, gospodarstva i kvalificiranih organizacija civilnoga društva. Mišljenja, prijedlozi i poticaji za premošćivanje problema i poboljšanje prijedloga dokumenata, posebice kad je riječ o razvojnim strategijama i propisima od širega značenja, jednostavno se 8

Suvremena trgovina 4(45)

ne prihvaćaju ili se istinski kreatori gospodarske politike o njih potpuno oglušuju. Ukratko, kroz zakonodavna rješenja ne pronalazimo ravnotežu između budućeg gospodarskog rasta, društvene odgovornosti za razvoj i trenutku primjerene socijalne politike.

Zapravo, priča o hrvatskom rastu i razvoju je, uvijek iznova, i priča o promjenama koje su potrebne u cijelom društvu da bismo uopće spoznali potrebu korjenitih promjena. Poruka je jasna: u bitnim strateškim pitanjima razvoja cijeloga društva, a posebno njegova gospodarskog dijela, potreban je snažan društveni konsenzus, jer je riječ o dugoročnim opredjeljenjima, koja su trajnija i jača od dnevnih političkih interesa stranaka i pojedinaca.

Nova Vlada, oslobođena pritisaka svoje stabilnosti, mora stoga otvoriti novu stranicu: osigurati da se proizvodni potencijali otvore i daju plodove kao rezultat domaće pameti, znanja i iskustva. To je, uostalom, mjera po kojoj će se ocjenjivati njen sadašnji mandat.

Neosporna je činjenica da je u nas ozbiljno zapostavljena komponenta razvoja. Sporadični uspjesi ili iskoraci nas nikako ne mogu zadovoljiti, ali ni povući naprijed. Imamo izvrsne primjere poput tvrtki Rimac, Dok-Ing, Tehnix, Bernarda, Altrop, AD Plastik, Tremak, KING

Čak 266 tvrtki iz TOP 1000 (2018.) nije izvezlo robe i usluga ni za jednu jedinu kunu. Tim tvrtkama treba dodati još 88 s izvozom manjim od milijun kuna i 133 s izvozom između milijun i deset milijuna kuna, što je znatno manje od deset posto prihoda. Tako dolazimo do brojke od 487 tvrtki, što znači da je praktički pola tvrtki s liste 1000 najvećih orijentirano (gotovo) isključivo na domaće tržište. Među njima su monopolisti, ali i oni koji će biti posebno osjetljivi na nove globalne disruptorske trendove.

Svjetska iskustva jasno ukazuju da su upravo znanje, tehnika i tehnologija oni čimbenici koji odlučuju o sudbini svake zemlje. Zanemariti ljudski potencijal označava svjesni ulazak u tromi, slabo pokretni sustav koji karakterizira izrazito slabašan proces stalnih inovacija i znanstveno-tehnološkog napretka. Hrvatska je upravo u tom položaju. U uvjetima realne ekonomije, a svijet se vraća upravo njoj, to je gotovo nenadoknadiv propust.

U svom viđenju dugoročne strategije ozbiljni ekonomski stručnjaci veliku važnost pridaju novoj industrijskoj i regionalnoj politici. Upravo je u tijeku razrada strateških dokumenata za razdoblje 2020. – 2030. godine, koji bi trebali dati konkretne odgovore ŠTO MI TO ZAISTA ŽELIMO, ČEMU TEŽIMO I KAKO TO NASTOJIMO POSTIĆI. Hoće li taj dokument pomoći da se razvijaju i koriste resursi ST koje imamo?

ST

32. tradicionalna

najveća

konferencija za trgovce i proizvođače

2020

Povratak u budućnost

Organizatori:

Zlatni sponzori:

- nova maloprodajna revolucija Zagreb, srijeda 7.10.2020.

Kraš, Ravnice 48 u 9 sati

Više o tome na: http://suvremena.hr/

tema broja: pravni aspekti u trgovini

Uloga prava u stvaranju boljeg poslovnog okruženja gost urednik: Petar Petrić, Petrić & Kajić odvjetničko društvo d.o.o., www.petric-kajic.hr

P

rema istraživanju The Economist Intelligence Unit: „Risk and and Return – Foreign Direct Investment and the Rule of Law“, 2015. čak 93% korporacija sustavno analizira uvjete vladavine prava uključujući i efikasnost pravosuđa u državama u koje ulažu ili namjeravaju ulagati.

Vladavina prava je među prva tri elementa koji kompanije razmatraju prije izravnih ulaganja.

Dakle, tri najvažnija elementa vladavine prava koja su bitna poslovnim subjektima su: – integritet u zemlji u koju se ulaže (nedostatak korupcije) – stabilnost - politička i društvena stabilnost – transparentnost u donošenju propisa.

Ali to je samo dio priče o utjecaju prava na gospodarstvo. Osim što 10

Suvremena trgovina 4(45)

je poboljšanje učinkovitosti pravosudnog sustava bitna za ulagače, potrošače i cjelokupno gospodarstvo, puno je faktora koji su još značajniji za stvaranje boljeg poslovnog raspoloženja i okruženja. Što će se dogoditi s pravnim uslugama, s uslugama koje pružaju odvjetnici, koji su novi financijski modeli poslovanja na tržištu pravnih usluga, prijeti li virtualni svijet opstanku tradicionalnih pravnika, pitanja su na koja odgovore pokušavaju dati pravni teoretičari ali i praktičari kojima su odgovori na navedena pitanja ključni za budućnost njihovih karijera i poslovnih modela.

Pravni poslovni model ostao je uglavnom nepromijenjen više od 100 godina.

Budućnost pravne industrije koja je u osnovi industrija pravnih usluga s korisnicima koji su u velikom dijelu upravo poduzetnici i gospo-

darstvenici, sastoji se u fleksibilnosti odvjetničke i sveukupne pravne profesije.

Jedno je sigurno, strojno učenje, robotika, umjetna inteligencija, promijenit će gotovo svaki segment rada od proizvodnih do uslužnih djelatnosti, pa tako i pravne profesije.

Tehnološki napredak, AI, blockchain, kod nekih pripadnika pravne profesije izaziva strah a kod drugih budi optimizam. Jedni tvrde da će mnogi postati ekonomski višak, a drugi da će stvoriti nove poslove i pogodnosti kao što je oslobođenje od mnogih tehničkih poslova, te time više vremena za druge, složenije i smislenije pravne poslove.

Uključivanjem odgovarajućih naprednih tehnoloških inovacija, odvjetnička društva i pravni odjeli postat će učinkovitiji, omogućiti kreativniji rad i bolje rezultate pravnih timova. U konačnici, bolje pruža-

nje pravnih usluga korisnicima njihovih usluga.

Za opstanak pravne profesije veliki značaj ima i humanizacija pravne profesije.

U čemu se sastoji humanizacija pravne profesije? Dio odgovora na to pitanje daju neka velika britanska odvjetnička društva, koja svoje mlade odvjetnike upućuju na edukacije na kojima razvijaju meke vještine, posebno komunikaciju, osnažuju njihovu emocionalnu inteligenciju.

Veliki izgledi za opstanak i humanizaciju pravne profesije daju se medijaciji kao efikasnom načinu prevencije i rješavanja sporova.

Unatoč nespornoj činjenici da su državni sudovi važan dio sustava, medijacija, kao način prevencije i rješavanja sporova, nudi strankama učinkovit proces rješavanja problema tamo gdje stranke u sporu žele spor riješiti mirno uz pomoć treće strane (medijatora) koja nema ovlasti nametnuti nagodbu strankama u sporu.

Glavna razlika između medijacije i suđenja jest da se kroz postupak medijacije uz pomoć medijatora postiže sporazum koji je rezultat slobodne volje stranaka, za razliku od sudskog spora koji rezultira obvezujućom odlukom koja je izvan volje i kontrole stranaka u postupku.

U mnogim najrazvijenijim pravnim i ekonomskim sustavima medijacija je postala primarni način rješavanja sporova.

U čemu je prisutna humanizacija prava i pravne profesije, kada se radi o medijaciji? Pa upravo u povećanju pristupa pravdi stranaka bez obzira na socioekonomski status.

I dalje će se nastaviti medijacije na sudovima ali će stranke sve češće birati privatnu medijaciju izvan sudova ili internetsko, online rješavanje sporova. Također, ne treba zanemariti niti činjenicu da danas

stranke i u svom osobnom ali i u poslovnom životu traže brža rješenja spora te da nisu voljna čekati i po nekoliko godina za rješenje spora, koje rješenje je, pored toga, za njih do kraja neizvjesno.

Moderno vrijeme nosi sa sobom bržu komunikaciju, brže poslovne procese, potrebu brzih odluka i reakcija pa samim time i bržih rješenja potencijalnih konflikata ili sporova među strankama, a to im omogućuje upravo medijacija.

Dok suci i odvjetnici parničari obično cijene medijaciju zbog svoje brzine, povjerljivosti i učinkovitosti u postizanju nagodbe, stranke, za koje su sudski sporovi učestala posljedica života i poslovanja, sve više prepoznaju vrijednost medijacije kao načina da istraže i nađu kreativna rješenja koja vode do sporazuma. Uz savjete svojih odvjetnika i zastupnika informiranih o medijaciji, stranke koje čak i nisu navikle na efikasno rješavanje svojih sporova, otkrivaju ovu privlačnost medijacije.

Pravni profesionalci osobito odvjetnici već se danas moraju bolje upoznati s tim novim uslugama koje traže korisnici tih usluga osobito iz gospodarstva. Svijet se mijenja i rad sa strankama je sve suptilniji i kompleksniji. To zahtjeva od odvjetnika kao pravnih profesionalaca kontinuirano i sustavno stjecanje novih znanja, vještina i ponašanja.

Uloga prava i pravne profesije u pomoći gospodarstvu u vrijeme krize Kriza s kojom se trenutno suočavamo nije klasična ekonomska kriza. Razlozi krize što je pogodila gospodarstva diljem svijeta pa tako i naše je potpuno egzogenog karaktera u odnosu na gospodarske procese. Radi se o epidemiološkom razlogu, koji je u gospodarstvu doveo do vrlo specifičnog utjecaja na ponudu – do gotovo potpune za-

brane proizvodnje i pružanja usluga. Pad prihoda gospodarskih subjekata, gubitak posla, otpuštanja, poteškoće s otplatom kredita, leasinga u takvim uvjetima uopće nisu posljedica pogrešnih odluka poduzeća ili njihovog lošeg poslovanja, ili pogrešne reakcije potrošača ili države, već posljedica egzogeno nametnutih ograničenja.

Naši kao i svi svjetski gospodarstvenici su se preko noći našli u vrlo teškom položaju jer su bez svoje krivnje i bez gospodarskih razloga došli u situaciju da ne mogu funkcionirati i to većina uopće a jedan dio djelomično, i to je trajalo jako dugo a nekima i danas. Takav rizik nastalih posljedica prouzročenih uzrokom izvan gospodarskih nije se mogao predvidjeti ni u jednom poslovnom planu. Uostalom nije ga mogla niti ga je predvidjela niti država u planiranju i donošenju proračuna.

Gospodarstvenici se tijekom cijelog ovog razdoblja koje će još trajati, susreću s velikim problemima zbog nemogućnosti poslovanja, smanjene naplate dospjelih potraživanja, nedostatka obrtnog kapitala, nemogućnosti isplate svojih radnika i kooperanata, a najviše potpunom neizvjesnošću i nemogućnosti planiranja vremena i intenziteta trajanja tog zastoja u poslovanju i cijelom gospodarstvu.

Međutim poduzetnici su ljudi naučeni biti posebno izdržljivi na mnogobrojne promjene uvjeta poslovanja.

Pandemija možda jednog dana i stagnira ali ekonomske posljedice će se i dalje razvijati kroz duže razdoblje. Sigurno će nastati određena šteta na ljudskom i financijskog kapitalu, ali ako se gospodarstvo oporavi pa makar i na štetu sadašnjih i budućih poreznih obveznika, to ne mora biti nužno loše.

Već smo svjedoci kratkoročnih prilagodbi. Restorani su razvili sustave dostave hrane, poduzetnici se masovno koriste videokonferenwww.suvremena.hr

11

pravni aspekti u trgovini cijama, sportski terapeuti nude mrežne treninge.

Svjedoci smo prekonoćnih prilagodbi i promjena u našim životima i u poslovanju. U svim područjima društvenog života dolazi do promjena koje su se dugo i uporno odgađale. Premda su nam online platforme već duže vrijeme na dohvat ruke, online je željeli to ili ne, postalo „new normal“. Brojne usluge koje se ranije nisu nudile online, sada se nude, pa tako to čine škole, upravna tijela, čak se i vjenčanja mogu obaviti online. Svi sastanci se vode online, sklapaju se pravni poslovi i daju pravni savjeti, čak se i sporovi rješavaju online.

Dugoročno ćemo imati sporije, ali važne promjene. Ekonomija će se prilagoditi.

Letit ćemo manje, putovat ćemo manje. Rad na daljinu znači manje putovanja, manje vožnje, više vremena provedenog kod kuće i uredu.

Kada kupuju sljedeći dom, ljudi će više razmišljati o ovakvim stvarima.

Alternativni načini prijevoza – bicikli, e-bicikli, skuteri potencijalni su pobjednici.

U ovom razdoblju posebno je važna uloga odvjetničke i cijele pravne profesije u pružanju savjeta i pomoći poduzetnicima, o tome što im je nužno i žurno činiti u ovim kriznim vremenima i na što trebaju biti spremni. Poslovanje je u manjoj ili veći mjeri usporeno, no odgovori na brojna pravna pitanja traže brzinu. Unatoč pravovremenim mjerama Vlade i nadamo se sveopćoj međusobnoj toleranciji, razumijevanju i solidarnosti, poduzetnicima upravo sada treba donošenje poslovnih odluka i njihova realizacija.

Velik je broj poduzetnika koji su nakon početnog šoka, vrlo aktivni i koji nastoje pronaći nove načine poslovanja koji bi im pomogli da prebrode ovu krizu.

12

Suvremena trgovina 4(45)

Tako sve veći broj trgovaca u ovoj krizi prodaje svoju robu ili pruža svoje usluge online, putem webshopa. Pokretanje webshopa je posebno zanimljivo u ovo teško i neizvjesno doba za male i srednje poduzetnike s obzirom na okolnosti uzrokovanih pandemijom.

Osim u ovim izvanrednim okolnostima, prednost web prodaje je i inače u tome što webshop podrazumijeva znatno manje troškove održavanja od fizičke trgovine, dostupnost robe/usluga kupcima svakodnevno (0-24) te jednostavan doseg većeg broja kupaca, uključujući i kupce u inozemstvu.

Prije svega potrebno je zadovoljiti određene tehničke uvjete da bi webshop uopće krenuo funkcionirati, a koji uključuju pribavu domene, hosting rješenje (server) te izradu dizajna i funkcionalnosti webshopa.

Nakon toga je posebnu pozornost potrebno obratiti na niz propisa koje je potrebno poštovati prilikom poslovanja putem webshopa pa tako treba poštovati odredbe Zakona o zaštiti potrošača, Direktive o zaštiti potrošača, Zakona o elektroničkoj trgovini, Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, kao i odredbi općih zakona, kao što su Zakon o obveznim odnosima i Zakon o trgovini. Također, posebno treba obratiti pozornost na Uredbu o zaštiti osobnih podataka (GDPR).

Dakle, velik broj pitanja poduzetnika upućenih pravnim profesionalcima od početeka krize pa sve do danas, odnose se na dilemu da li je moguće poslovanje brzo prebaciti online u formu web trgovine? Najkraći odgovor bio bi: Moguće je, uz odgovarajući pravni i tehnički support.

Drugo pitanje koje je jednako aktualno je pravna reguliranost rada od kuće sada popularnog home-office gdje se otvara niz pravnih ali i praktičnih pitanja.

Rad od kuće je u cijelom proteklom razdoblju silom prilika po-

stao uobičajeni način obavljanja rada za veliki broj ljudi te je dana preporuka da svi poslodavci koji su to u mogućnosti učiniti organiziraju rad od kuće. Što to u praksi znači? Dakle, iako je Zakonom o radu propisano da je potrebno u slučaju rada na izdvojenom mjestu rada sklapati ugovor odnosno aneks ugovora o radu s radnikom, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava je dalo uputu da to u ovim okolnostima neće biti potrebno.

Pri tome postoji obveza poslodavca da takvom radniku osigura uvjete za rad, da vodi brigu o organizaciji posla i sigurnosti radnika, opremi potrebnoj za obavljanje rada te radnom vremenu i odmorima koje je dužan osigurati u skladu sa odredbama Zakona o radu.

Jednako tako, postoji obveza radnika da poštuje i izvršava obveze iz radnog odnosa s dužnom pažnjom te da vodi pri tome računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika.

Očekivana dugotrajnost takve potrebe rada od kuće upravo je dovela do pokretanja promjena odredbi Zakona o radu koje se odnose na rad od kuće.

Cijeli je niz drugih pitanja na koje poduzetnici od pravnih profesio-

nalaca traže odgovore i to brzo i efikasno.

Tako su pitanja iz područja ugostiteljskih i turističkih, transportnih i prijevozničkih djelatnosti vrlo česta i zahtjevaju složena tumačenja a istodobno trenutna rješenja.

I ovaj put se poduzetnici pokazuju kao najžilaviji i najpoduzetniji dio društva koji nemaju drugu mogućnost nego ići naprijed.

Kako pravna profesija može odgovoriti ovim novim izazovima i uslugama koje se od nje traže?

Brza modernizacija u strukturi i opremi, cjelodnevna i kontinuirana dostupnost putem e-pošte, telefona i video linkova, još bolja komunikacija zahvaljujući novim tehnologijama.

Pravna profesija mora biti potpuno spremna za modernu online komunikaciju, a sudovi bi se trebali pripremiti i biti spremni organizirati online suđenja putem neke od online platformi. Medijacija je već moguća na online način kao učinkovit i brz način rješavanja svih vrsta sporova.

Postojeća situacija nas je sve zapravo snažno pomaknula i pretvorila u trenutno potpuno funkcionalna internetska, digitalna odvjetnička društva i odvjetnike uz istodobno poslovanje i na dosadašnje konvencionalne načine.

Pravni profesionalci koji su ovakav način rada i funkcioniranja gradili i prije nastanka ove korona krize, u krizi su se dosta lako prilagodili i preusmjerili na online rad i rad od kuće, a manje na rad iz ureda.

Svijet prava više nikad neće biti isti Tvrdi se da iza ove krize više ništa neće biti kao što je bilo. Potakla nas je i potaknut će nas na ubrzane pozitivne promjene. Ovih dana i unatoč svim pa i dvostrukim poteškoćama, svjedoci smo sjajnih ljudskih

pojedinačnih i kolektivnih napora, požrtvovnosti, zajedništva, solidarnosti i humanosti. Ako posljedice ovih događanja primijenimo na pravnu profesiju i pridodamo im još i snažne moderne tehnologije koje su ubrzano implementiraju u pravu, pravnicima se pruža velika šansa da ovo vrijeme iskoristite da postanu moderni pravnici 21. stoljeća, oni koji će umjesto za nezadovoljne, raditi isključivo za zadovoljne stranke.

Svijet prava više nikada neće biti isti.

Iako se prije činilo nezamislivim zamisliti svijet u kojem su sudovi zatvoreni, a pristup pravdi strogo ograničen, koronavirus je donio taj svijet.

Nadamo se da će 2020. godina biti godina kojom će se sudovi inovirati kako bi služili ljudima na daljinu, a odvjetnici će naučiti nove vještine za daljinsko služenje klijentima.

Sudovi bi konačno trebali postati usluga, a ne mjesta i građevine.

Pravni stručnjaci trebali bi iskoristiti priliku za trajno uključivanje tehnologije u svoju praksu. Koncepti koji mogu ubrzati pravdu, poput online saslušanja i komunikacije, trebali bi postati uobičajeni ali ne samo za vrijeme primjene mjera u vrijeme pandemije nego posebno nakon završetka pandemije.

Pravda će se odvijati u virtualnoj sudnici prije nego što se očekuje.

Ali ovo je tek početak. Nema razloga da na sudskim raspravama i suđenjima moraju svi biti fizički prisutni. Rezultat bi trebao biti da se virtualno saslušavaju svjedoci, očituju odvjetnici, raspravu vodi sudac, u sustavima gdje postoji porota na isti način sudjeluje i porota.

Sve to zahtjeva i tehničke i pravne izazove.

Rekao bi da je pravda već krenula putem virtualne pravde prije naše nedavne krize. Međutim, pandemija će nas sigurno natjerati da ubr-

zamo tempo. Ukratko, očekujem porast odvjetnika koji radi na daljinu, što bi trebalo smanjiti troškove i povećati učinkovitost.

Pravne usluge koje omogućuju tehnologiju postat će važne za odvjetničke tvrtke i klijente.

Kao što koronavirus zahtjeva od gospodarskih subjekata diljem svijeta da razmisle o tome kako će nastaviti poslovati na održiv, ekonomičan način. Odvjetničke tvrtke rade isto. Klijenti sve više traže praktične, pristupačne pravne usluge kojima mogu pristupiti s bilo kojeg mjesta, a tehnologija će igrati rekao bih ključnu ulogu u ispunjavanju tih zahtjeva.

Baš kao što odvjetnik sredinom 20. stoljeća nije mogao niti zamisliti mogućnost trenutačnog prosljeđivanja pisma drugom odvjetniku putem e-pošte, niti mi ne znamo što će točno biti u budućnosti pravne profesije. Ali ono što s velikom sigurnošću možemo predvidjeti, jest da će pravna profesija izgledati dramatično drugačije u skoroj budućnosti.

Ono što također možemo sigurno reći je da o brzini kojom će odvjetnička društva usvajati primjenu Artificial Intelligence (AI) platformi, neće određivati odvjetnička društva već kupci njihovih usluga, njihove stranke, gospodarstvo, poslovni klijenti. Upravo će korporacije, poslovni subjekti koji su stranke odvjetničkih društava, sami zahtijevati da njihova odvjetnička društva koriste te tehnologije jer neće htjeti platiti veće troškove koji nastaju kada to obavljaju fizičke osobe.

Pri tome se smatra da će IT stručnjaci biti nužni za daljnji moderan razvoj pravne profesije i čini se da će odvjetnicima i odvjetničkim društvima i drugim pravnim profesionalcima biti potrebna uska suradnja s IT sektorom kako bi opstali u modernom svijetu pružanja pravnih usluga osobito gospoST darskim subjektima. www.suvremena.hr

13

Sudski postupak nakon Korone: Transformacija ili kapitulacija? piše: prof. dr. sc. Alan Uzelac1

1. Uvod Pitanje od milijun (trilijun) dolara koje se postavlja svugdje u svijetu je pitanje kako će izgledati svijet nakon Korone.

Prominentan esej nedavno objavljen u Financial Timesu predviđa da će aktualne turbulencije s vremenom proći – no ističe da će odluke koje sada donosimo trajno promijeniti naš život. Kako će izgledati pravo nakon Korone? Ja ću se u ovome radu pozabaviti mogućim opcijama koje stoje pred onime što nam tradicionalno iskače

pred oči svaki puta kada pomislimo na pravo – a to su sudovi i sudski postupak. Kako izgleda budućnost za njih?

No, da bismo odgovorili na pitanje o tome kakva je budućnost prije Korone, pozabavit ćemo se time kako je građansko pravosuđe izgledalo prije i za vrijeme Korone…

Najprije, što je bilo prije Korone?

Vjerovali ili ne, i tada je već bilo jasno da su pred pravosuđem veliki izazovi. Svi pravnici znaju koliko je građansko pravosuđe važno, a to se danas sve više uviđa i među gos-

podarstvenicima. Građansko pravosuđe služi tome da građani i poduzeća budu u stanju rješavati svoje sporove iz područja unutarnje i vanjske trgovine i općenito stvari od kojih ovisi sudbina gospodarstva. Ono rješava i sporove iz obiteljskih odnosa, radnih odnosa, a bavi se i mnogim drugim svakodnevnim ili manje svakodnevnim, ali za život bitnim stvarima.

Pred dvije i pol godine bio sam pozvan da u Brazilu održim niz predavanja na temu budućnosti građanskog pravosuđa. I u to, pred-koro-

Prof. dr. sc. Alan Uzelac, redoviti professor u trajnom zvanju, predstojnik Katedre za Građansko procesno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Ovaj rad izvorno je izložen kao keynote speech na II. konferenciji LegalTech – Tehnologija i pravo, održanoj 18. lipnja 2020. u organizaciji medijske kuće Bug (v. http://legaltech.bug.hr).

1

14

Suvremena trgovina 4(45)

narno doba, nametala mi se tema adaptacije – potrebe da se pravosuđe i pravosudne prakse (kako na globalnoj, tako i lokalnoj razini) prilagode zahtjevima vremena.

Glavna mi je teza bila da pravosuđe treba biti sagledano kao specifični pružatelj usluga pravne zaštite, i da se mora mijenjati ukorak s potrebama korisnika. Jer, ako to ne čini, prijeti mu ista sudbina kao i svakom drugom dinosaurusu: ako se ne prilagodi, i pravosuđe može nestati, barem u onom obliku u kojem smo ga poznavali do sada.

Ta je teza bila ponešto kontroverzna, ali je ipak bila relativno dobro shvaćena, a dijelom i prihvaćena u Latinskoj Americi. U Hrvatskoj, s druge strane još uvijek prevladava stajalište da je pravosuđe bogomdana konstanta, emanacija aparata državne prisile, a ne još jedan od javnih servisa koji moraju zadovoljavati važne društvene potrebe.

U seriji predavanja o transformaciji pravosuđa govorio sam o nekoliko bitnih izazova koji upućuju na to da se pravosudne strukture trebaju bitno promijeniti. Između ostaloga, upozorio sam na izazove brzine, tehnologije i kolektivizacije. Kako su se ova tri izazova posebno pokazala bitnima u kontekstu krize uzrokovane pandemijom, od njih bih i ovdje počeo.

2. Sudski postupak i izazovi brzine Vjerojatno mnogi od vas znaju da je aktualni model građanskog sudskog postupka kakvoga imamo u Hrvatskoj, ali i u velikom dijelu Europe, u bitnome nastao na kraju XIX. stoljeća. Mnoge kolege i dalje smatraju da je najbolji procesni zakon na ovim područjima bio onaj kojeg smo uveli 1928. godine, a koji je bio doslovni prijevod austrijskog procesnog zakona iz 1895. godine. Autor toga zakona bio je Franz Klein, a širom Europe taj se zakon bio isticao kao primjer

dobrog zakona koji jamči brz, moderan i efikasan sudski postupak.

No, vremena se mijenjaju, a tako i predodžba što je brzo i moderno. Što se smatralo brzim u drugoj polovici XIX. stoljeća? Iz književnosti se sjećate da su 1872. godine Philleas Fogg i Passepartout prema romanu Julesa Vernea trebali 80 dana za put oko svijeta. Što je bio standard brzine u komuniciranju? Tadašnje najbrže poštanske pošiljke putovale su danima i tjednima, a rekordnom se brzinom smatrao prijenos pisama od Londona do Manchestera za koji su brze kočije trebale 19 sati. Pismo je iz Europe do Amerike putovalo najmanje tri do četiri tjedna.

Koliko su tada trajale parnice?

Zanimljivo je istaknuti da je prema vrlo iscrpnim statistikama ministarstva pravosuđa s početka XX. stoljeća 95% parnica pred nižim sudovima opće nadležnosti u Austriji trajalo manje od tri mjeseca. To je bio jedan od glavnih razloga zašto je austrijski model bio prihvaćen u Kraljevini Jugoslaviji, gdje se u komentaru iz 1930. godine prenosilo iste te statistike te isticalo da se po austrijskom procesnom pravu postupak može voditi brzo, a da od toga kvaliteta ne pati… Što bi bili standardi brzine danas? Svjetski rekord u non-stop letu oko svijeta drži Steve Fossett kojem je 2005. godine trebalo 67 sati da obleti svijet u Virgin Atlantic Global Flyeru. Kakva je brzina komuniciranja nakon izuma interneta? Ne treba ni isticati da danas gotovo nitko ne piše obična pisma, a da od e-maila očekujemo da bude isporučen na drugi kraj svijeta u nekoliko sekundi (premda e-mail za razliku od nekih drugih servisa nikad nije bio zamišljen da služi instantnom komuniciranju).

Je li se razmjerno tome ubrzalo i odlučivanje u građanskim parnicama? Izgleda da je razvoj u tom području išao upravo u suprotnom smjeru. Prema praksi Europskog

suda za ljudska prava, smatra se da je složeniji predmet trajao nerazumno dugo ako je njegovo rješavanje trajalo više od tri godine po stupnju suđenja, a povreda prava na suđenje u razumnom roku utvrđuje se gotovo uvijek ako je, čak i u najkompleksnijim stvarima, postupak od prvih procesnih koraka do provedbe i izvršenja odluke trajao duže od osam godina. Međutim, u Hrvatskoj i dalje postoji više tisuća predmeta koji traju preko 10 godina, a za koje je kao tzv. stare predmete Vrhovni sud morao izmisliti posebnu oznaku. Mogli bismo ih zvati „X-files“, jer im je oznaka Rev-X (revizijski predmeti koji su do dolaska u Vrhovni sud trajali preko 10 godina).

3. Sudski postupak i izazovi tehnologije Što se tiče tehnologije, i tu se na sličan način pojavljuje raskorak između trendova izvan i unutar sudnica. Što je bio vrhunac tehnologije u doba kada je Franz Klein sastavio austrijski procesni zakonik?

Najnaprednija informatička služba u to je vrijeme bila poslovično dobro organizirana austrijska pošta. Istovremeno, iako su zakonici i pravne knjige već bili tiskani, većina sudskih spisa bila je pisana rukom, pa je stoga i bilo zaista potrebno da svaki sudac ima svoga sudskog pisara kao zapisničara. Što bi se trebalo očekivati danas u sudskom postupku, kada već svaki tinejdžer raspolaže u džepu sofisticiranom tehnologijom sposobnom da obavlja milijune operacija u jednoj sekundi, o sposobnostima superračunala da i ne govorimo?

Ograničio bih se na jednu opservaciju o stanju u hrvatskim sudovima, za koje mi se čini da su gotovo savršen kontrast onome što bismo mogli i trebali očekivati. Bez obzira na razne napore koji se čine u posljednje vrijeme, uvijek kada pomislim na tehnologiju i hrvatske sudove pred oči mi dolazi kratki sawww.suvremena.hr

15

pravni aspekti u trgovini slikavati, za mnoge sudove u Europi (hrvatske posebno) to je noćna mora, zbog nedostajućih mehanizama za fleksibilnu reakciju na nagli porast broja predmeta i nepostojanja adekvatnih mehanizama koordinacije rada više sudova i više sudskih jurisdikcija.

5. Kako je COVID-19 promijenio stvari u pravosuđu?

tirični roman Marka Twaina „Yankee na dvoru Kralja Artura”. Zašto?

Jer se gotovo svaka tehnološka inovacija u tom okruženju čini gotovo neumjesnim, futurističkim ukrasom, koji kao da upao u antikvirano okruženje iz nekog drugog, stoljećima udaljenog vremena.

4. Sudski postupak i izazovi kolektivizacije Spomenut ću samo još jedan izazov koji ukazuje na fundamentalnu tehnološku zastarjelost današnjeg sudskog postupka, a to je izazov kolektivizacije. Naime, u doba nastanka današnjeg modela građanskog sudskog postupka industrijska je revolucija tek bila počinjala. James Watt je već bio izumio parni stroj, ali je s druge strane trebalo još pričekati da se krene s masovnom proizvodnjom, koju je simbolički označio Fordov model ‘T’ iz 1905. godine kao prvo vozilo koje je bilo sastavljano na proizvodnoj traci. Naravno, sudski postupak je tada također bio svojevrsna paralela manufakturi – obrada pojedinačnog predmeta uz izradu individualizirane sudske odluke. Što bi se moglo očekivati u sudskom postupku danas, u doba kada su već i automatizacija i robotizacija stare vijesti? Paralela proizvodnoj traci su razne vrste ko16

Suvremena trgovina 4(45)

lektivnih procedura. Njih, međutim, s iznimkom common law svijeta, još uvijek ima razmjerno malo.

U velikom dijelu civil law sustava i dalje dominira percepcija suđenja kao svojevrsne manufakture, iako pojedini propisi otvaraju prostor za razne vrste kolektivnih procedura, kao što su ogledni postupci i reprezentativne tužbe.

No, u stvarnosti, ovi sustavi baš i ne funkcioniraju. Prva značajnija hrvatska kolektivna tužba, tužba u predmetu švicarskog franka, trebala je više od osam godina za konačnu odluku, a ni ona nije u cijelosti riješila problem. To nije samo hrvatski problem – uopće u Europi je donedavno bilo vrlo popularno pričati o kolektivnoj pravnoj zaštiti, uz rezultate koji nisu bili spektakularni i koji se najbolje mogu sažeti u rečenicu: tresla se brda, rodio se miš (da citiramo naslov jedne od relativno nedavno izdatih knjiga o kolektivnim tužbama u Europi: Collective Redress: The Squeeking Mice).

Ukratko, neke temeljne pretpostavke da bi se uspješno riješilo nešto što bi za svakog tehničara bilo trivijalno pitanje izgleda nisu postojale, i još uvijek ne postoje. Naime, dok je za neka područja upravo idealno imati masovne, klonirane, ponavljajuće situacije u kojima se rješenja mogu jednostavno pre-

Može li bez bitnih transformacija pravosuđe preživjeti? Prije Korone, izgleda da ovo pitanje nije previše uzbuđivalo pravnike. Upravo suprotno, među pravnicima (i ne samo hrvatskima) prevladava ideja o tome da se pravosuđe nikad neće bitnije promijeniti. Odnosno, još preciznije, plus ça change, plus c’est la même chose, što se više mijenja ono je tim više jedno te isto.

Moda u sudnicama može biti različita, nisu više aktualne perike i mramor, već naočale, staklo i čelik, ali slika je manje-više ista: slika monumentalnih građevina u kojima sjede, nekad s olovkom i papirom, a nekad čak i bez njih, osobe kojima je dana ovlast da saslušavaju stranke, prouče predmet te onda odluče o tome tko je u pravu, a tko u krivu.

Ova je percepcija samo još pojačana korištenjem latinskih sentenci kao univerzalnog i međunarodno prihvaćenog profesionalnog žargona te propagiranjem već stoljećima istih načela, kao što su načelo usmenosti i pismenosti u sudskom postupku, što zaista već u studentima prava pobuđuje ideju da od Ulpijana pa do današnjih dana u zapadnom pravnom svijetu nema ništa nova.

A onda nam je u posjetu došao virus SARS-COV-2. I stvari su se, čini se, promijenile.

Prvo, odjednom je postalo jasno da sudovi više ne mogu obavljati svoju temeljnu funkciju na način kako su je do sada obavljali.

Ne mogu suditi.

Pri tome treba podsjetiti što „suđenje” zapravo znači. Naravno, u pravnom smislu, suđenje je primjena apstraktnih pravnih normi na utvrđeno činjenično stanje pojedinačnog slučaja. No, u procesnom smislu, suđenje je proces koji se u bitnome odlikuje izravnom interakcijom, kontradiktornim raspravljanjem na jednom mjestu, i u kontinuiranom vremenskom razdoblju.

To najbolje ocrtava već i etimologija riječi sud (na latinskom: forum, a na engleskom, francuskom i talijanskom Court).

Sud je tako povijesno označavao mjesto gdje se sastaje, raspravlja i rješava goruće društvene probleme: trg, tržnicu, dvorište ili dvor.

Dakle, mjesto društvene bliskosti, a ne društvene distance. Mjesto gdje možete imati pred sobom svoga najboljeg neprijatelja, kojeg ćete moći „pozvati na sud“ da ga „vidite na sudu“, da „imate svoj dan u sudu“.

Dolaskom Covida-19, izravna interakcija postala je nemoguća. Klasična usmenost, klasična postupovna neposrednost, klasična kontradiktorna rasprava, dolazak na sud i razmjena argumenata pred onim tko će o njima odlučiti odjednom više nisu dolazili u obzir. Ljudi više nisu moglo dolaziti na sud, a ni sud više nije mogao normalno raditi. To je postala konstanta ne samo u sudovima u Italiji, Kini ili Hrvatskoj, nego – uz manja odstupanja u tajmingu – praktički svugdje na svijetu.

kako se utvrdilo, bile su dosta slične, a sve bismo ih mogli svrstati u tri grupe: najprije one koje se odnose na prekid postupaka i prekid rada u sudu; potom na mjere da se određene vrste hitnih postupaka nastave (pri čemu su u prvom planu bili upravo postupci koji su se odnosili na pitanja važna za suzbijanje pandemije); treća grupa mjera – i to su mjere koje nas sada posebno zanimaju – jesu mjere koje su pokušale iskoristiti pandemiju kao odskočnu dasku ili katalizator za prijelaz na nove tehnologije u radu sudova.

Kako je za vrijeme vrhunca epidemije u pojedinim zemljama bilo fizički nemoguće održavati ročišta, pa čak i uopće boraviti u sudovima, neke su države učinile značajne korake prema tome da se elektronička komunikacija pospješi, odnosno čak i mimo često zastarjelih procesnih pravila omogući te eventualno učini i dominantnom metodom pisane komunikacije. Druga tema, koja je tražila nešto više aktivnosti i truda, bilo je prenošenje usmenih stadija postupaka u virtualnu domenu, o čemu je također bilo ponešto interesantnih primjera. Primjerice, u Kini, u kojoj je pandemija počela, prema izjavama ko-

legice iz Pekinga, tijekom pandemije čak je oko 30% predmeta prebačeno u virtualni postupak, koji se u Kini doslovno naziva „pametnim sudom“ (možemo pretpostaviti kako se onda gleda na tradicionalni sud).

Sve u svemu, tipične reakcije pravosudnih sustava na Kovid-krizu kretale su se između dvije krajnosti. S jedne strane, radnje su bile usmjerene ili na privremeno zatvaranje pravosudnog pogona do prolaska epidemije, a s druge strane, pokušavalo se u granicama epidemioloških mjera omogućiti neku razinu pravosudne aktivnosti, primjerice kroz uvođenje obveze nošenja maski u sudovima.

To, kao što možete misliti, nije bila lagana odluka, jer se neka od opravdanja za važnost rasprave uživo upravo opravdavaju kroz omogućavanje da se cijene sve okolnosti, kao što su izraz lica ili mimika svjedoka ili stranaka, a sve to je pod maskama tek u ograničenoj mjeri moguće. Zato su neke zemlje i smatrale da je bolje uopće prekinuti rad u sudovima negoli držati rasprave u kojima se ne može vidjeti lice sudaca, odvjetnika, i drugih sudionika u postupku.

Kako su sustavi građanskih pravosuđa reagirali na novu normalnost?

Imao sam priliku o tome razgovarati usred pandemije na online konferenciji koju je organizirala uvažena kolegica, profesorica Catherine Piché sa Sveučilišta u Montrealu, gdje sam zajedno s kolegama iz Europe, Azije, Sjeverne i Južne Amerike i Australije sudjelovao u diskusiji o utjecaju pandemije na sudske postupke. Tipične reakcije u pojedinim jurisdikcijama, www.suvremena.hr

17

pravni aspekti u trgovini 6. Tipovi pravosudnih reakcija na pandemijom uzrokovanu krizu No glavna se opreka može zapravo sagledati između dvije u temelju suprotne pravosudne reakcije – jedne koja se svodi na pasivnosti i prenošenje aktualnog posla na neizvjesnu budućnost nakon što prođe epidemija, i druge, aktivne politike koja pokušava već sada naći načina da se rad nastavi, uz prenošenje pravosudnog posla u elektroničku formu.

Za takve poteze može se pronaći primjera čak i kod nas, iako su pomalo groteskni. Tako je npr. već u izmjenama Zakona o parničnom postupku koje su stupile na snagu u rujnu prošle godine bilo određeno da će neki profesionalni sudionici u postupku, u prvom redu odvjetnici i bilježnici, ali i pravne osobe uopće, morati sa sudom komunicirati elektronički. No, ta je odredba bila suspendirana u jedinstvenom nomotehničkom formulacijom po kojoj se obvezatna e-komunikacija primjenjuje od trenutka kada Ministar pravosuđa donese odluku o tome da su u sudovima sazrjeli za to uvjeti. Što mislite kada su za to sazrjeli uvjeti? Naravno, iako se ništa posebno nije do-

godilo, Ministar je tu odluku donio usred epidemije, 20. travnja ove godine te ju je objavio na internetskim stranicama Ministarstva pravosuđa, što je izazvalo proteste mnogih odvjetnika, koji ju nisu ni očekivali ni primijetili.

Paralelno, Hrvatska odvjetnička komora je početkom travnja 2020. bila predložila Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske poduzimanje mjera potrebnih za osiguranje tehničkih uvjeta za održavanje ročišta i izvođenje dokaza na daljinu korištenjem audiovizualnih uređaja, kao i donošenje odluke kojom bi se osiguralo održavanje ročišta i izvođenje dokaza na daljinu na svim sudovima u Republici Hrvatskoj za vrijeme trajanja izvanrednih okolnosti uzrokovanih pandemijom koronavirusa (Covid-19), no takav prijedlog nije izazvao nikakvih reakcija. Ipak, čini se da je za vrijeme karantene barem u nekim sudovima u Hrvatskoj, iako je prevladavala pasivna strategija, ipak pokazana kakva-takva inicijativa.

Tako sam između ostaloga dobio i informacije o pojedinim sucima i sudovima koji su rasprave zakazivali preko Webexa ili Skypea, iako se čini da takve inicijative baš u njihovoj široj sredini i nisu bile dobrodošle.

7. Što očekivati od pravosuđa nakon Korone?

Prvo, čini se da je izvjesno da će i sama Korona dati priliku za pokretanje velikog broja sudskih postupaka. Ako krenemo od našeg susjedstva, austrijska Udruga za zaštitu potrošača najavila je pokretanje reprezentativne tužbe u ime onih skijaša koji su se zbog prešućivanja infekcije zarazili na skijanju u Ischglu, Sankt Antonu, Söldenu ili Zillertalu tijekom ožujka ove godine. Već su do sada prikupljeni podaci o pet tisuća takvih slučajeva (od kojih je bilo i desetak smrtnih ishoda). No, još više se postupaka očekuje u common law jurisdikcijama, gdje se sada već pomalo osnivaju i posebni odjeli za Kovid-parnice u većim odvjetničkim društvima.

Kako zbog moguće eksplozije novih sporova, tako i zbog okolnosti da su mnogi postupci za vrijeme Korone čekali (ili još uvijek čekaju) čini se da će već ionako akumulirani sistemski problemi sudskih postupaka – o kojima sam bio govorio na početku – nakon prolaska epidemije biti još izraženiji. Zato bih se usudio parafrazirati slavnu kubansku parolu „Revolucion o muerte“ te bih se u odnosu na post-koronarni sudski postupak poslužio krilaticom: digitalizacija ili smrt!

Ali, istodobno, kolikogod se mnogima od vas ova krilatica mogla činiti trivijalnom ili samorazumljivom, želio bih upozoriti da nije svaka digitalizacija dobra digitalizacija.

U građanskom sudskom postupku postoje mnogi aspekti korištenja digitalne tehnologije, a sve one zajedno još uvijek čine tek imperfektnu, nesavršenu digitalizaciju.

Postoje razni aspekti elektroničke komunikacije između stranaka i suda. Svima njima treba pridodati još i elektroničko izvođenje dokaza, kao i digitalno zapisivanje tijeka postupka te elektroničke spise.

Na listu bi se moglo dodati i javno publiciranje svih relevantnih sa-

18

Suvremena trgovina 4(45)

držaja, što bi trebalo uključiti sve sadržaje koje nisu izričito obuhvaćeni isključenjem javnosti, od sudskih odluka do cjelovitog uvida u sudske spise.

Naglašavam, sve su ovo dosta rudimentarne forme digitalizacije. One često predstavljaju tek prenošenje zastarjelog oblika u digitalni oblik, bez korištenja inherentnih prednosti i potencijala automatizirane obrade podataka.

8. (Nepotpuna) digitalizacija hrvatskog pravosuđa U zadnjih par godina u Hrvatskoj se vlasti hvale napretkom u digitalizaciji postupaka, pojavili su se novi e-izrazi: e-spis, e-predmet, eoglasna ploča, e-stečaj, e-ovrha i razne druge forme e-svaštaneštoupravosuđu.

Sa svoje strane mogu samo skeptično reći da mi se čini da su u osnovi sustava koji se uvode u Hrvatskoj i dalje procesne forme XIX. stoljeća. Spomenut ću samo formu elektroničkih podnesaka koja nije nimalo promijenjena, kao i formu sudskih presuda, koja je, ako se promijenila, samo promijenila na gore. Nema mogućnosti koje bi elektronička komunikacija trebala osigurati, kao što su automatizirano oblikovanje baza podataka (npr. o strankama i postupcima) te automatsko popunjavanje pojedinih standardnih polja (npr. adrese i OIB-a). Automatizirano i instantno anonimiziranje, objavljivanje i indeksiranje presuda, automatizirana izrada formularnih dijelova sudskih odluka (npr. odluka o kamatama i troškovima) – sve je to izostalo, a i tužbe i presude izgledaju jednako kao što su izgledale u doba kada su se sudski spisi pisali rukom. Zbog svega toga, izostaju i očekivane koristi, upravo suprotno: jedno preliminarno istraživanje podataka sa najvećeg trgovačkog suda u državi pokazalo je da je nakon uvođenja e-spisa trajanje postupaka poraslo za 30 posto…

9. Onkraj digitalizacije: ima li budućnosti za pravosuđe bez njegove bitne transformacije?

I onda kada se ozbiljno krene u digitalizaciju pravosuđa, ne treba potcjenjivati probleme. Na to nam ukazuju i recentni primjeri iz Engleske i Nizozemske, kao i kritički glasovi vodećih istraživača tehnološke revolucije u polju prava.

Tako je za englesko pravosuđe, jedno od najboljih pravosuđa u Europi, Richard Susskind pred par godina kazao da je i dalje preskupo, presloženo i presporo za običnog građanina. Oksfordski profesor Christopher Hodges je u studiji sastavljenoj za EU napisao da se uloga sudova sve više sužava, i da se sudovi u procesima rješavanja sporova – pa i u drugim domenama u kojima su do sada dominirali – sve više zamjenjuju drugim mehanizmima.

Da bi se englesko pravosuđe moderniziralo, još 2015. predviđeno je ulaganje 738 milijuna funti u informatičku tehnologiju u sudovima, ujedno uz zatvaranje 86 sudova i prodaju njihovih zgrada, kako bi se u konačnici uštedio novac poreznih obveznika. Uz to, predviđalo se i osnivanje online suda koji bi postupao u svim predmetima vrijednosti do 25 tisuća funti. No, čak i to možda neće biti dosta, jer je prema nekima taj projekt već sada zastario, jer su mnogi od tih manjih sporova već na bolji način

obuhvaćeni raznim privatnim sustavima rješavanja sporova.

Ukratko, nakon Kovida pred pravosudnim su sustavima svi stari, uz neke nove izazove. Možda je to prilika da se prevlada stari pogled na pravosudne transformacije. Jer, misleći da se sve mijenja samo zato da bi ostalo isto, možemo se uskoro naći u svijetu u kojem ništa više neće biti isto. A, kako u tome svijetu možda otkrijemo da su vrli novi sustavi koji će stupiti na mjesto sudova možda djelotvorniji i moderniji, ali da nas lišavaju nekih drugih fundamentalnih kvaliteta koje samo sudovi mogu osigurati, bilo bi bolje da se iskoristi prilika koju nam je epidemija dala i da se stvarno ozbiljno poradi na transformaciji pravosuđa i sudskih postupaka, jer kapitulacija uopće nije sasvim neizgledna opcija.

Istina, pravosudne reforme često su iracionalne, pa će mnogi povijesno prevladani pravosudni antikviteti još dugo živjeti. Kako je kazao poznati austrijski profesor, Paul Oberhammer, razvoj pravosudnih sustava je u biti vrlo iracionalni proces u kojem često i najočitije greške imaju dobre šanse da prežive i budu prihvaćene, barem za neko vrijeme….

No, ako poneki dinosaurus i preživi ledeno doba, to ne znači da će ta vrsta na duge staze preživjeti. Za nadati se da će pravosudni sustavi iskoristiti Koronu kako bi shvaST tili tu jednostavnu istinu. www.suvremena.hr

19

Medijacija i biznis kao partneri u upravljanju rizicima sporenja piše: dr. sc. Srđan Šimac sudac Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Predsjednik Hrvatske udruge za mirenje

Parnica stara šest godina Usred ste dugotrajne parnice?

Osjećate se bespomoćno i frustrirano. Pitate se: „Kako smo uopće dopustili da se nađemo u ovoj situaciji?“ Pokazalo se da se poslovni ljudi u sporovima umjesto logikom ekonomskih interesa prečesto vode pravnom logikom i na taj način postupaju suprotno njihovim interesima. Postoji li drugi način?

Parnica u trgovačkom sudu između domaće i inozemne IT tvrtke trajala je šest godina. Njihov agresivni sudski pravni rat rezultirao je međusobnim bespoštednim ranjava20

Suvremena trgovina 4(45)

njem. Obje su željele pobijediti po svaku cijenu. Svakovrsni troškovi te trajanje parnice, višestruko su premašili očekivanja. Neizvjesnost i rizik gubitka parnice uvelike su opterećivali njihovo redovno poslovanje. Parnici se nije nazirao kraj.

Tako je bilo sve dok odvjetnik jedne strane nije predložio medijaciju. Uslijedio je odgovor: „Kakva medijacija? Da smo mogli riješiti spor razgovorima i pregovorima učinili bi to već sami.“ Direktori i direktorica obiju tvrtki došli su u medijaciju u pratnji odvjetnika. Njihove prve riječi bile

su: „Gospodine Šimac, znate, mi smo u medijaciji samo zato što smo umorni od parnice i zato što su nas naši odvjetnici uspjeli nagovoriti da je to dobro za nas. Toliko smo udaljeni u našim stavovima i u takvom smo ratu, da smatramo nemogućom misijom čak i pokušati tražiti rješenje.“ Međutim, točno pet sati i trideset minuta nakon tih njihovih početnih riječi punih sumnje, ne samo da su sklopili nagodbu, nego su sklopili i ugovor o nastavku poslovne suradnje. Svi sudionici medijacije bili su pozitivno iznenađeni rezultatom i brzinom postizanja nagodbe. Pitali su se:

„Što se to dogodilo u medijaciji da mi kao ljuti protivnici iz dugogodišnje parnice riješimo spor samo u jednom danu i uz to, još i nastavimo poslovnu suradnju?“ Nezadovoljstvo postupkom, agresivnim ponašanjem sudionika, dugotrajnošću, troškovima, neizvjesnošću i rizičnošću sporenja te isključenošću iz odlučivanja o rezultatu, sa svakim novim danom u parnici raste. U parnici rizik i šteta za ranije poslovne partnere doseže razmjere koje moderno gospodarstvo ne može podnijeti. Takvo stanje boli. Zato ljudi u sporovima, kao i ljudi s boli, žele što brže olakšanje.

Preduvjet za nuđenje rješenja je poznavanje biznisa Da bi sustav rješavanja sporova, pravna profesija i medijatori, poslovnim ljudima mogli ponuditi prikladne alate za rješavanje konflikata i sporova koji proizlaze iz poslovnih aktivnosti, trebaju mnogo bolje razumjeti biznis i njegove interese.

Gospodarstvo, poduzetništvo, biznis, najvitalniji su dijelovi svakog društva. Oni su pokretači svekolikog života, napretka svakog pojedinca i društvene zajednice, kako lokalno tako i globalno. Odlikuje ih hrabrost, odlučnost, inventivnost, kreativnost, sposobnost i odlučnost za preuzimanje rizika, za donošenje odluka, rješavanje problema i preuzimanje odgovornosti za svoje odluke i pogreške.

Vođenje poslovanja je složeno. Sastoji se od bezbroj pravnih, ekonomskih, organizacijskih, ljudskih i društvenih elemenata koji u međusobnoj interakciji čine samostalni aparat ili organizam.

jete, zaposliti više radnika, stvoriti nove usluge i proizvode, doprinijeti sebi, svojim radnicima, kupcima i zajednici, te mijenjati svijet na bolje. Na tom putu biznis je izložen rizicima (ekonomskim, pravnim, tržišnim, ekološkim, ljudskim, i dr.).

Oni ga s jedne strane koče, a s druge, osnažuju i potiču na iznalaženje novih rješenja usmjerenih na unapređenje poslovanja i poslovni uspjeh.

Poslovni rizik kao „prijatelj“ biznisa Biznis na rizik poslovanja promatra kao na vjernog pratitelja, prijatelja i partnera u poslovanju. Bez rizika nema poslovnog uspjeha. Bez poslovne vizije i rizika kod njenog ostvarenja, nemoguće je ostvariti napredak i novu vrijednost u poslovanju. U poslovnom pothvatu poslovni ljudi nastoje predvidjeti rizike i upravljati njima i donositi što bolje poslovne odluke. Svaka poslovna odluka usmjerena je na stvaranje nove vrijednosti. Osnovni uvjet za njeno stvaranje je suradnja među sudionicima poslovnog pothvata, povjerenje i otvorena razmjena informacija.

Biznis na putu prilagođavanja novim okolnostima ne želi konflikte i sporove. Još manje želi da se oni pretvore u pravne postupke. I pored toga, konflikti se u poslovanju neizbježno događaju. Svaki konflikt kojim se ne upravlja također predstavlja rizik za poslovanje. Poslovni ljudi pored njihovog redovnog poslovnog rizika na tržištu na koji računaju, ne žele dugotrajne i neizvjesne pravne sporove kao dodatni novi rizik izvan njihove kontrole.

Rizik parničenja je višestruko veći od rizika na tržištu Tvrdi se da je rizik parničenja i do šest puta veći od poslovnog rizika na tržištu. Taj rizik se sastoji u enormnoj potrošnji vremena i rada koje bi se inače mogli iskoristiti za vođenje poslova, u trošenju materijalnih sredstava koja bi se mogla uložiti u unapređenje poslovanja, u trošenju ljudskih resursa, slabljenju produktivnosti, gubitku poslovne reputacije, gubitku poslovnog partnera, poslovne prilike i zarade, pa čak i propasti partnera ili vlastitoj.

Biznis treba i poštuje svoje pravnike. Rado se oslanja na njih i snosi troškove pravnih savjeta i zastupanja ako su oni u korist njihovog poslovanja. Biznis rado surađuje s korporativnim pravnicima i odvjetnicima, međutim, ne i s parničarima među njima, onima kojima je parnica jedini alat. Parnica biznisu ne donosi novu vrijednost.

Biznis žudi za alatima za upravljanje rizicima sporenja Biznis žudi za izvjesnošću i efikasnošću. Biznis riskira. Međutim, biznis ne želi rizik pretvoriti u neprijatelja koji potencijalno može ugroziti cjelokupno poslovanje. Zato je zadaća profesionalaca koji pomažu biznisu u njegovim problemima, pomoći mu da upravlja rizicima sporenja, te ponuditi mu mnogo prikladnije i efikasnije alate uz pomoć kojih će svaki takav rizik (problem ili konflikt) uočiti, prevenirati i riješiti što prije, po mogućnosti prije nego što nastane te eskalira i pretvori se u neproduktivan pravni spor.

Što su ciljevi i interesi biznisa?

Cilj, interes biznisa je stvoriti novu vrijednost, zaradu, bolje radne uvwww.suvremena.hr

21

pravni aspekti u trgovini dijator ne odlučuje umjesto stranaka, već im pomaže pronaći rješenje u kojem svaka od njih zadovoljava neki svoj interes.

Svaka poslovna suradnja započinje s optimizmom, entuzijazmom, povjerenjem i velikim očekivanjima.

Zato nema bolje trenutka od početka suradnje (sklapanja ugovora) kada se poslovni partneri najbolje slažu, da se dogovore kako postupiti za slučaj različitih tumačenja ili neslaganja povodom izvršavanja ugovora. Već tada mogu biti sigurni da će do toga prije ili kasnije doći. Zato ne prelazite olako preko ugovornih klauzula koje detaljno uređuju ta pitanja i u kojima sudovi nisu jedina opcija.

Dajte ljudima alat za borbu, oni će se boriti. Pokažite im kako se pokrenuti prema dogovoru i doći će do dogovora.

Osnovni preduvjeti za uspješno upravljanje rizicima sporenja •

Prihvatiti da su sudionici spora jedini vlasnici spora.

•

Oni su najveći eksperti za svoje poslovanje i najvažnije osobe u vlastitom sporu.

•

Samo oni posjeduju informacije o tome što se doista među njima dogodilo.

•

•

• Poslovni sustavi efikasni su koliko i njihovi sastavni dijelovi Poslovni sustav često zanemaruje njihov prevažni dio, otkrivanje, preveniranje, rano i brzo rješavanje konflikata i sporova. Odluke o njihovoj prevenciji i načinu rješavanja treba svrstati uz bok s drugim poslovnim odlukama i učiniti ih sastavnim dijelom poslovnih politika. Dobar poslovni odnos ne traje vječno. Zato poslovni ljudi moraju biti spremni reagirati pravovremeno kako bi u začetku spriječili eskalaciju konflikta bilo koje vrste i posebno, njegovu transformaciju u destruktivni pravni spor.

Onog trenutka kada se poslovni problem pretvori u pravni, poslovni ljudi nad njim sasvim gube kontrolu, a upravo za njom žude u svakodnevnom poslovanju.

22

Suvremena trgovina 4(45)

•

Tretirati konflikte i sporove kao poslovne, a ne kao pravne probleme.

Ne pokušavati pobijediti ili nauditi drugoj strani u konfliktu/ sporu.

Priznati postojanje problema i preuzimanje odgovornost za njegovo rješavanje.

Otvorenost i spremnost na traženje pomoći (neuspješne pregovore zamijenite medijacijom).

Medijacija – efikasni alat za upravljanje rizicima sporenja Poslovni ljudi pregovaraju zato što pregovorima postižu bolje rezultate, nego bez njih. Oni koriste medijaciju zato jer u medijaciji postižu bolje rezultate nego u izravnim pregovorima.

Medijacija predstavlja pregovaranje uz pomoć treće osobe od povjerenja stranaka. Čak 50% pregovora ne uspijeva. Medijacija je alternativa neuspjelim pregovorima. Riječ je o naprednoj verziji potpomognutih pregovora. Me-

Medijacija je stvorena kao odgovor na neefikasni tradicionalni sudski sustav rješavanja sporova, neprilagođen potrebama novog vremena i kao odgovor na neproduktivni koncept mnogih poslovnih ljudi i njihovih pravnika usmjeren na suprotstavljanje, natjecanje i pobjeđivanje. U visoko natjecateljskoj tržišnoj atmosferi još uvijek većina poslovnih ljudi pogrešno misli da mekši pristup od ovoga predstavlja znak slabosti.

Prednosti medijacije i medijatora za biznis •

Prisutnost medijatora između strana u konfliktu.

•

Iznimna brzina postizanja rješenja.

•

Značajno manji izravni i neizravni troškovi.

•

Sigurno i ugodno ozračje za konstruktivni dijalog.

•

Otkrivanje interesa skrivenih iza pravnih pozicija.

•

Sudionici medijacije nisu neprijatelji, već partneri u rješavanju zajedničkog problema.

•

Obnavljanje prekinute komunikacije i izgubljenog povjerenja.

•

Osvješćenje sudionika konflikta o vlastitim sposobnostima za njegovo rješavanje.

•

Puna kontrola nad postupkom i rezultatom.

•

Jednostavnost i razumljivi (poslovni) jezik.

•

Osobno izravno i aktivno uključenje u rješavanje konflikta.

•

Isključenje rizika gubitka spora.

•

Očuvanje poslovnog odnosa i poslovne reputacije.

•

Pretvaranje konflikata i sporova u poslovne prilike.

•

Nova vrijednost i predvidljivo poslovanje.

Partnerstvo biznisa i medijacije u rješavanju poslovnih problema U poslovanju nije moguće uspjeti ako poslovni partneri pokušavaju zadovoljiti samo jednostrane interese. Zašto onda oni koji stupaju u suradničke odnose u konfliktu brzo zanemare interese druge strane i pokušavaju je pobijediti svim sredstvima, bilo u pregovorima bilo u parnici?

Tome je tako jer je bez pomoći treće neutralne osobe (medijatora; u sredini) teško mijenjati ulogu jednostranog zagovarača vlastitih interesa, posebno kada se na obje strane u konfliktu uključe cijeli timovi profesionalaca kojima je jedina zadaća po svaku cijenu dokazati onoj drugoj da nije u pravu. Pri tome gube iz vida da nitko od članova tih timova na obje strane, ne posjeduje unutarnji mehanizam koji bi ih upozorio da možda nisu u pravu.

Zadaća je medijatora na suptilan način dovesti stranke u dvojbu oko njihovog osjećaja da su apsolutno u pravu i potaknuti svaku od njih da se izloži perspektivi one druge.

Na taj način otvaraju se kanali za uvažavajuću komunikaciju, razmjenu informacija, slušanje i razumijevanje. Uz takav pristup one brzo dođu do zaključka kako je biti u pravu najčešće beskorisno za njihov odnos. Zato u buduće, prije nego što se ponovno oslonite na zavodljivi osjećaj „ja sam u pravu“, upitajte se: „Želim li radije biti u pravu ili u poslovnom odnosu?“ U medijaciji se naglašava da je u redu imati različito mišljenje. Sasvim je moguće da dvije osobe ra-

zličito misle o istoj stvari i da obje budu u pravu. Samo je pitanje što učiniti s tim različitostima? Zato su u velikoj prednosti oni koji znaju da biti u pravu nije uvijek najbolje rješenje za uspješno poslovanje.

Dopustite iskustvo zadovoljne stranke u sporu Dopustite sebi sasvim novo iskustvo rješavanja konflikta ili spora u medijaciji. U njoj ćete prekinutu komunikaciju zamijeniti dijalogom; optuživanje podrškom; suprotstavljanje suradnjom; monolog slušanjem; nerazumijevanje razumijevanjem; isključenost aktivnim sudjelovanjem, a nezadovoljstvo sporenjem zadovoljstvom rješenjem u čijem stvaranju ste osobno sudjelovali.

Medijacija nije samo način rješavanja konflikata i sporova, ona je način života i poslovanja, u svakom njegovom segmentu. Zato ne čekajte druge da se promijene, kako bi se osobno priključili nužnim promjenama. Promjene, posebno u poslovanju, sve su brže i ne čekaju nikoga. Zato u poslu više nisu uspješniji snažniji, već brži, pa i oni koji brže rješavaju konflikte.

Aktivirajte ljudskost, eliminirajte konflikt Medijaciju zovu umjetnošću komuniciranja, upravljanja konfliktima i pregovaranja. Često je zovu i „umjetnošću biti čovjekom“. Ljudi su mnogo više od njihovih ograničenja, posebno onih s kojima se suočavaju u konfliktu. Kada sudionici konflikta surađuju u njegovom rješavanju, imaju priliku podsjetiti

se da su prije svega ljudi te da ih mnogo više povezuje nego razdvaja. Kada unesete ljudskost u konflikt, konflikt nestaje. To omogućuju medijacija i medijator.

Umjetnost je posložiti odnose u vlastitom timu i u suradničkim timovima. Ljudska interakcija neizostavno proizvodi konflikte. Oni sami po sebi nisu negativni, već negativne mogu biti samo reakcije na konflikt. Negativna može biti samo reakcija na konflikt. Ljudska reakcija u konfliktu je izbor. Konflikt je izbor. Nema konflikta bez osobnog sudjelovanja u njemu.

Jednako tako, i traženje rješenja i sudjelovanje u rješavanju konflikta, je izbor.

I pored toga što je poznato koliko konflikti mogu biti destruktivni još uvijek premalo poslovnih ljudi obraća ozbiljnu pažnju na njih, pogrešno smatrajući da oni nisu njihov posao. Na konflikte treba naučiti gledati ne kao na probleme, već kao na signale da nešto ne funkcionira i prihvatiti ih kao motivacijske faktore za pozitivne promjene u poslovanju.

Zadaća je poslovnih ljudi uz pomoć medijacijskih pristupa i vještina naučiti kako obične konflikte pretvoriti u izvanredne poslovne rezultate. Zato više nitko iz poslovnog svijeta ne može sebi priuštiti ignoriranje postojanja medijacije u trenutku kada razgovori između poslovnih partnera o rješenju konflikta zapnu između pregovora i ratnih parničnih bubnjeva. U tom trenutku, medijacija je najbolji izbor.

U Centru za pregovaranje i medijaciju Hrvatske udruge za mirenje (HUM) u 2019. čak je 80% medijacija završeno pisanom nagodbom, a od toga njih 50% već na prvom i jedinom zajedničkom sastanku. Prosječno vrijeme od dana podnošenja prijedloga za medijaciju do dana nagodbe iznosilo je 29 dana. Otkrijte i vi medijaciju, sasvim novi pouzdani i efikasni svijet rješavanja konflikata i ST sporova: www.mirenje.hr www.suvremena.hr

23

Nepoštene odredbe u ugovoru(ima) između trgovca i potrošača piše: Tihomir Zebec, odvjetnik, Odvjetničko društvo Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d., www.od-hzb.hr

S

uvremena trgovina, dinamika suvremene masovne potrošnje, ubrzan način života, dostupnost proizvoda i usluga dovodi do svakodnevnog sklapanja ugovora između trgovca i fizičke osobe, kao potrošača, bilo da se radi o kupoprodaji plovila, pružanju telekomunikacijskih usluga ili pak sklapanju ugovora o putovanju, što bi sve bilo znatno otežano da ne postoji mogućnost ugovaranja standardiziranih, tipskih ugovora.

Formularni, tipski ugovori sadrže opće uvjete ugovora ili se na njih pozivaju, što znači da se o istima ne pregovara individualno sa svakim

1

pojedinim potrošačem, već predstavljaju obrasce s tipičnim klauzulama za pojedinu vrstu poslovnog odnosa s time da se o bitnim elementima pregovara1, međutim unatoč tome, često dolazi do neravnopravnosti ugovornih strana.

S obzirom da je radi dobrog funkcioniranja unutarnjeg tržišta nužno postići odgovarajuću zaštitu potrošača, takvi ugovori su podložni provjeri, budući da pravo EU pa i nacionalno hrvatsko zakonodavstvo nalaže da sve ugovorne odredbe, a posebice standardne odredbe koje upotrebljavaju trgovci moraju biti poštene.

Najčešće se sklapaju tipski standardizirani ugovori, u svezi brze izmjene ponude i prihvata iste, odnosno brzu izmjenu robe i usluga te trgovac, da bi konkurirao na tržištu, mora biti u mogućnosti traženu uslugu ili robu pružiti na zahtjev i odmah jer potrošači ne žele trošiti previše vremena na „papirologiju“.

Međutim, bez obzira na brzo traženje kupca i na potrebu za još bržim odgovorom trgovca, potrošač ima posebna prava u svim fazama međusobnog odnosa, odnosno i u predugovornom stadiju, stadiju sklapanja ugovora, kao i stadiju nakon ispunjenja ugovora.

Formularni ugovori se razlikuju od adhezijskih ugovora, kojima je u potpunosti isključena mogućnost pregovaranja ugovornih strana i sklapaju se po principu „take it or leave it“.

24

Suvremena trgovina 4(45)

Prema tome, bez obzira na odredbe, odnosno bez obzira čine li iste sadržajno dio ugovora ili pak se ugovor poziva na njih, iste moraju biti poštene, jasne i razumljive te se ne smije stvoriti neravnoteža između prava i obveza potrošača i trgovca.

Potrošačko pravo je dobilo novu etapu u razvoju prilikom usklađenja hrvatskog zakonodavstva s pravom EU i implementacijom Direktive Vijeća Europske zajednice 93/13/ EEZ od 05. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva 93/13/EEZ), koja je postavila temeljne standarde pravičnosti.

Direktiva 93/13/EEZ preuzeta je odredbama ZZP-a o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima te su u skladu s njome usklađene i odredbe čl. 295./296. ZOO-a o općim uvjetima ugovora. Prije preuzimanja Direktive 93/13/EEZ odredbe o nepoštenim ugovornim odredbama bile su sadržane u ZOO-u te su se odnosile samo na provjeru općih uvjeta ugovora u standardnim unaprijed formuliranim ugovorima, dok se sada, uz implementaciju Direktive 93/13/EEZ ZZP-om, temeljem promjena izvršenih u odredbama čl. 295./296.

ZOO-a zaštita osigurava i ostalim sudionicima obveznopravnih ugo-

vora, a ne samo potrošačima jer su te odredbe primjenjive i na unaprijed sastavljene pojedinačne ugovore za individualnu upotrebu.

uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.“

Prema tome, navedeni pravni izvori sadrže ista ili pak vrlo slična rješenja u pogledu pitanja zaštite potrošača u svezi poštenih/nepoštenih ugovornih odredaba.2

Odredbom čl. 49. ZZP-a propisano je:

S obzirom na navedeno, dva su temeljna izvora prava koja se odnose na zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba (ZOO i ZZP) te su pravna pravila, kojima je propisana zaštita ugovaratelja i potrošača, sadržana i u slijedećim propisima: Zakon o potrošačkom kreditiranju, Zakon o leasingu, Zakon o kreditnim institucijama, Zakon o osiguranju, Zakon o elektroničkim komunikacijama, Zakon o obveznim i stvarnopravnim odnosima u zračnom prometu, Zakon o arbitraži.

Iz navedenih propisa, kao i Direktive 93/13/EEZ, proizlazi da bi se odredbe ugovora između trgovaca i potrošača smatrale poštenima iste moraju udovoljavati određenim zahtjevima, kako općim tako i posebnim.

Naime, čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/ EEZ propisano je: „Ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s

„Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.“ Prema odredbi čl. 296. st. 1. ZOO-a, ništetne su „odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.“ Navedeni pravni izvori sadrže opću odredbu iz koje proizlaze tri glavna kriterija koja moraju biti ispunjena kada se govori o nepoštenim odredbama, odnosno, da bi se određene odredbe pravnog posla smatrale nepoštenima, potrebno je da su kumulativno ispunjeni slijedeći uvjeti: a) ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, b) da je ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, c) da je prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja strane koja je sastavila ugovor.

Međutim, takva klauzula je apstraktna te postoji opravdana poteškoća prilikom definiranja iste, a u svezi čega Direktiva 93/13/EEZ i ZZP sadrže popis eventualnih povreda, koji popis nije taksativan,

Direktivom je utvrđen cilj koji sve države članice EU-a moraju ostvariti. Međutim, svaka država samostalno odlučuje o načinu na koji će ostvariti taj cilj što pak neminovno dovodi do različite prakse.

2

www.suvremena.hr

25

pravni aspekti u trgovini i koji predstavlja poseban kriterij (uz opće navedene pod a-c) koji bi imao poslužiti kao orijentir prilikom određivanja poštenosti/nepoštenosti određene ugovorne klauzule u svakom pojedinom slučaju.

Tako Prilog čl. 3. st. 3. Direktive 93/13/EEZ3 sadrži popis odredaba koje se mogu smatrati nepoštenima, dok je u našem zakonodavstvu takav indikativan i netaksativan popis sadržan u odredbi čl. 50. ZZP-a.

U svezi kriterija koji se odnose na nepoštene odredbe može se, općenito, ukazati na sljedeće.

na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.4

A) UGOVORNA ODREDBA O KOJOJ SE POJEDINAČNO NIJE PREGOVARALO

Na okolnost pregovaranja o pojedinačnoj odredbi utječe uvelike pregovaračka pozicija ugovornih strana, sposobnosti, znanje, informacije, vještine i dominantnost položaja na tržištu.

Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja

Ono na što je potrebno ukazati jest činjenica da, unatoč tome što je sadržaj ugovornih odredaba u velikom postotku unaprijed već for-

1. Odredbe čiji su predmet ili svrha: (a) isključenje ili ograničenje pravne odgovornosti prodavatelja robe ili pružatelja usluga u slučaju smrti ili povrede potrošača koji su posljedica nekog postupka prodavatelja robe ili pružatelja usluga ili izostanka spomenutog postupka; (b) neprimjereno isključivanje ili ograničavanje zakonskih prava potrošača u odnosu na prodavatelja robe ili pružatelja usluga ili druge stranke, u slučaju potpunog ili djelomičnog neizvršenja ili neprimjerenog izvršenja od strane prodavatelja robe ili pružatelja usluga bilo koje ugovorne obveze, uključujući mogućnost prijeboja duga prema prodavatelju robe ili pružatelju usluga s bilo kojom tražbinom koju bi potrošač mogao imati prema njemu; (c) sastavljanje sporazuma koji je obvezujući za potrošača, dok realizacija poslova od strane prodavatelja robe ili pružatelja usluga ovisi isključivo o njegovoj volji; (d) davanje dozvole prodavatelju robe ili pružatelju usluga da zadrži iznose koje je potrošač platio u slučaju kada potonji odluči da neće zaključiti ili izvršiti ugovor, a da se ne predvidi mogućnost da prodavatelj robe ili pružatelj usluga osigura potrošaču naknadu štete u jednakom iznosu, u slučaju kada je on stranka koja raskida ugovor; (e) zahtjev da svaki potrošač koji propusti ispuniti svoju obvezu plati nerazmjerno visok iznos naknade; (f) davanje ovlaštenja prodavatelju robe ili pružatelju usluga da na temelju svoje diskrecijske ocjene raskine ugovor, dok se ista mogućnost ne daje potrošaču, ili se prodavatelju robe ili pružatelju usluga dozvoljava mogućnost zadržavanja plaćenih iznosa za još neizvršene usluge u slučaju kada je prodavatelj robe ili pružatelj usluga taj koji raskida ugovor; (g) mogućnost da prodavatelj robe ili pružatelj usluga prekine ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme bez primjerenog otkaznog roka, osim u slučaju kada za to postoje ozbiljni razlozi; (h) automatsko produljenje ugovora sklopljenog na neodređeno vrijeme kada potrošač ne naznači drukčije, ako je rok u kojem se potrošač treba očitovati da ne želi produljenje ugovora nerazumno kratak; (i) neopozivo obvezivanje potrošača na odredbe s kojima se nije imao stvarne mogućnosti upoznati prije sklapanja ugovora; (j) davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom; (k) davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano, bez valjanog razloga, izmijeni bilo koje svojstvo proizvoda ili usluge koje treba isporučiti; (l) mogućnost određivanja cijene robe u vrijeme isporuke ili omogućavanje prodavatelju robe ili pružatelju usluga da je poveća, bez odgovarajućeg prava za potrošača da u oba ta slučaja može raskinuti ugovor ako je konačna cijena previsoka u odnosu na cijenu dogovorenu u vrijeme sklapanja ugovora; (m) davanje prodavatelju robe i pružatelju usluga prava da sam utvrdi jesu li dostavljene robe i usluge u skladu s ugovorom ili isključivog prava na tumačenje svih odredaba ugovora; (n) ograničavanje obveze prodavatelja robe i pružatelja usluga u pogledu poštovanja obveza koje su preuzeli njegovi zastupnici ili uvjetovanje da njegovo preuzimanje obveza ovisi o ispunjavanju određene formalnosti; (o) obvezivanje potrošača na ispunjenje svih njegovih obveza u slučaju kada prodavatelj robe ili pružatelj usluga ne provodi svoje; (p) davanje prodavatelju robe ili pružatelju usluga mogućnosti prijenosa njegovih prava i obveza iz ugovora u slučaju kada ista mogu dovesti do smanjenih jamstava za potrošača, bez dogovora s potrošačem; (r) isključenje ili ometanje prava potrošača na podnošenje tužbe ili provođenja svakog drugog pravnog lijeka, posebno tako da se od potrošača zahtijeva da sporove rješava isključivo arbitražom koja nije obuhvaćena pravnim odredbama, nezakonitim ograničavanjem dokaza koji mu stoje na raspolaganju, ili nametanjem tereta dokazivanja koji bi prema primjenjivom pravu trebala snositi druga ugovorna stranka.

4 Čl. 3. st. 2. Direktive 93/13/EEZ: „Uvijek se smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora. Činjenica da se o određenim aspektima neke odredbe ili o nekoj određenoj odredbi pregovaralo ne isključuje primjenu ovog članka na ostatak ugovora ako opća ocjena ugovora ukazuje na to da se ipak radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru. Kad god prodavatelj robe ili pružatelj usluga izjavi da se o nekoj standardnoj odredbi pojedinačno pregovaralo, teret dokaza je na njemu.“ 3

26

Suvremena trgovina 4(45)

– jesu li specifična odstupanja od dispozitivnih propisa rezultat zahtjeva ili specifičnosti, – je li nastala šteta ugovornoj strani (navedeni kriterij nije nužno ostvariti, radi se samo o „putokazu“ nacionalnom sudu prilikom donošenja odluke kod provođenja testa poštenosti.) 6 Prema tome, neravnoteža u pravima i obvezama postoji kada se npr. jednoj strani priznaju određena prava, a drugoj ne. muliran, uslijed drugih razloga i zbog što bržeg pružanja usluga i robe potrošačima (što sami potrošači zahtijevaju – brzu i efikasnu isporuku bez puno papirologije), isti u većini slučajeva niti ne traže pregovaranje o pojedinoj odredbi te su i često svjesni eventualne „nepoštenosti“, ali na nju pristaju.

Isto tako, valja imati na umu i je li pravnim poslom ugovorena mogućnost odustanka od istog. Ukoliko jest, tada je dispozicija pojedine ugovorne strane u tome ustrajati kod sklopljenog pravnog posla i preuzetih obveza ili pak odustati od istog, što je vrlo važan čimbenik te se isti ima sagledavati i prilikom provođenja testa poštenosti.

Konačno teret dokazivanja da se raspravljalo, odnosno pregovaralo o pojedinoj odredbi, jest na trgovcu koji to tvrdi (odredba čl. 49. st. 4. ZZP-a).

B) SAVJESNOST I POŠTENJE Da bi se govorilo o dobroj vjeri, odnosno savjesnosti5 i poštenju ugo-

vornih strana, iste bi se morale prilikom svih faza ugovornih odnosa međusobno informirati, pomagati, kao i voditi brigu o opravdanim interesima druge strane. Navedeno znači da su iste dužne uzeti u obzir međusobne prilike u fazi sastavljanja i sklapanja ugovora, kao i prilikom ispunjavanja prava i obveza iz ugovora.

C) NERAVNOTEŽA (NERAVNOPRAVNOST) Prilikom provođenja testa poštenosti, glede kriterija „ravnoteže ugovornih strana“, nije relevantna ekvivalentnost činidbe i protučinidbe, već – jesu li osigurana ista prava za obje ugovorne strane (što se tumači na temelju svih okolnosti slučaja), – jesu li interesi obiju ugovornih strana podjednako uzeti u obzir, – je li potrošač imao razloga odstupiti od dispozitivne odredbe,

Međutim, valja se sagledati i činjenica kako je danas, u visokom stupnju razvijenosti i informatičke povezanosti, moguć konstantni pristup velikom, slobodnom i raznolikom tržištu za pružanje usluga, zbog čega se i navedena činjenica ima cijeniti te su potrošači ipak dužni uložiti napore i sami utvrditi što odgovara njihovim potrebama.

D) DODATNI KRITERIJI Kao dodatni kriteriji koji nisu propisani nacionalnim propisima niti predviđeni Direktivom 93/13/EEZ, a iskristalizirali su se kroz sudsku praksu su – priroda dobra i usluge na koji se ugovor odnosi, – bitne okolnosti u vrijeme sklapanja ugovora, – trenutak sklapanja ugovora, – neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor, kao i – objektivna pravna svrha ugovora i ciljevi koji se žele postići.

Vizner Boris, u Komentaru Zakona o obveznim odnosima, Zagreb, 1978. godine, savjesnost definira kao „pouzdanost, otvorenost i iskrenost jedne ugovorne strane da prilikom pristupanja sklapanju određenog obveznopravnog ugovora i njenu spremnost da ugovorom preuzete obveze ispuni u potpunosti i na valjan način, uz istovremeno očekivanje takvog ponašanja i od strane sukontrahenta.“ 6 Rješenje Suda EU (šesto vijeće) od 11. lipnja 2015. – Banco Bilbao Vizcaya Argentaria (predmet C‑602/13): „Direktivu 93/13 treba tumačiti na način da, kad nacionalni sud utvrdi da je ugovorna odredba ugovora sklopljenog između prodavatelja robe ili pružatelja usluge i potrošača „nepoštena“ u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 93/13, okolnost da ta ugovorna odredba nije ispunjena ne može, sama za sebe, sprječavati nacionalni sud da uzme u obzir sve posljedice „nepoštenosti“ spomenute ugovorne odredbe.“ 5

www.suvremena.hr

27

pravni aspekti u trgovini ISKLJUČENJE TESTA POŠTENOSTI Propisi o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima ne primjenjuju se – ako se o njima, prije sklapanja ugovora, pojedinačno pregovaralo, a druga ugovorna strana je mogla utjecati na njihov sadržaj, – ako se radi o okolnostima u kojima se u ugovor unose ugovorne odredbe koje predstavljaju zakonske odredbe prisilne naravi, – ako se radi o okolnostima u kojima se u ugovor unose ugovorne odredbe koje predstavljaju načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, – ako su odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

Prema tome, čak i ako određeni element ugovora jest naočigled nepošten, ukoliko je odredba pisana jasno i razumljivo ne podliježe testu poštenosti, budući da navedeno nije predviđeno niti jednim nacionalnim propisom. Stoga, prilikom provođenja testa poštenosti, nije relevantan ekonomski kriterij, već normativni, kako je to i navedeno pod toč. C) ovog teksta.7 Prema tome, jedan od kriterija da bi se neka odredba smatrala „poštenom“ jest utvrđivanje jesu li odredbe jasne, razumljive i lako uočljive.8 Ukoliko su bitni elementi ugovora istaknuti na način da su naslovi pojedinog odjeljka, odnosno točke posebno podebljane, da je svaki element/uvjet pravnog posla naveden pod zasebnim naslovom, zasebnom točkom te u zasebnom retku, čime se izbjeglo nabijanje teksta u jednom odlomku što čini teško snalažljivim pronalaženje bitnih i odlučnih svojstava

pravnog posla, smatra se da je zadovoljen i element poštenosti (tako i Europski sud za ljudska prava, u predmetu Cofidis SA v Jean-Louis Fredout C-473/00).

Kada potrošači imaju slobodu izbora s kojim ponuditeljem i pod kojim uvjetima žele sklopiti određeni pravni posao, ako se slobodnom voljom obraćaju istome i odabiru ga kao najprihvatljiviju opciju za ugovorno obvezivanje, navedeno ima utjecaj prilikom provođenja testa poštenosti te se potrošači neće moći uspješno pozivati na nepoštenost pojedinog uglavka ugovora (stoga npr. ukoliko se sagleda i pregovaračka pozicija neće se raditi o neuobičajenoj neravnoteži, posebice iz razloga što su potrošačima, na velikom, slobodnom i raznolikom tržištu za pružanje financijskih usluga, bile na raspolaganju i druge financijske institucije koje u okviru svoga poslovanja odobravaju kredite).

Posljedice nepoštenosti ugovorne odredbe i (pravna) zaštita Odredbe u pravnom poslu koje su nepoštene u skladu s pravom EU-a za potrošače nisu pravno obvezujuće. ZZP-a sadrži pravilo o ništetnosti, kao posljedicu nepoštenosti ugovorne odredbe, međutim ne sadrži posebne, detaljne, odredbe glede ništetnosti kao što su to odredbe o posljedicama ništetnosti, o naknadnom nestanku uzroka ništetnosti, o isticanju ništetnosti, o roku za isticanje ništetnosti itd.

One su uređene u općim odredbama ZOO-a o ništetnosti ugovora i stoga primjenjive na sve ugovore. Glede ovih pitanja, ako ZZP-om nije drukčije određeno, primjenjuju

se odredbe ZOO-a kao općeg propisa. Prema odredbi čl. 327. st. 1.

ZOO-a o na ništetnost sud pazi ex officio i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

Pravo na isticanje ništetnosti ugovora ne utrnjuje, sukladno odredbi čl. 328. ZOO-a, a ništetnost se može isticati u postupcima pokrenutim individualnom tužbom i u postupcima pokrenutim tužbom za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

Sud će utvrditi nepoštenu ugovornu odredbu ništetnom ex tunc. Ako nepoštena odredba nije temeljni element ugovora, preostali dio ugovora neće biti ništetan, ako isti može opstati bez nepoštene odredbe.

Zaključno je za istaknuti kako su, prema pravnoj stečevini EU, nacionalna tijela nadležna za provođenje pravila EU o zaštiti potrošača. Ukoliko potrošač smatra da određeni trgovac učestalo krši pravila o zaštiti potrošača, i to čini ne samo u domicilnoj, već i u drugim državama EU-a, to isto ima pravo prijaviti te savjet potrošačima mogu pružiti: •

nacionalne udruge za zaštitu potrošača – za pomoć u problemima u zemlji u kojoj potrošač ima svoj nastan,

•

Europäisches Verbraucherzentrum – za pomoć u prekograST ničnim sporovima.

Čl. 84. ZZP-a: „Nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.“ 8 Važno je ukazati da se razlikuje pitanje sumnje u značenje pojedine odredbe i sumnje u njezinu poštenost te se na takve situacije primjenjuju i različita pravna pravila.

7

28

Suvremena trgovina 4(45)

Pravni okvir ugovora o gradnji, preinaci ili popravku broda ili brodice i mogućnosti njegovog raskida: saznajte na koji način vas zakon štiti piše: Tiziana Paris, odvjetnica, Odvjetnički ured Tiziana Paris, www.lawparis.com

O

vim člankom pokušat ćemo dati uvid u prava i obveze ugovornih strana kod sklapanja ugovora o gradnji, preinaci ili popravku broda/jahta/brodica te objasniti zašto smatramo da je u konkretnom slučaju neophodno sastaviti detaljan i kvalitetan ugovor kojim će se nadopuniti svi zakonski nedostaci koji reguliraju predmetni odnos.

Prvenstveno se ističe kako je ugovor o gradnji, preinaci ili popravku broda ili brodice reguliran odredbama Pomorskog Zakonika. U tom pogledu, podsjećamo kako je od 1.1.2020. godine na snazi Zakon o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika (NN. 17/19) temeljem kojeg su izmjenjene određene odredbe istoga, a koje izmjene se tiču i sastava i sadržaja Ugovora o gradnji, preinaci ili popravku broda ili brodice.

U konkretnom slučaju podsjećamo na odredbu iz čl. 430 Pomorskog zakonika kojom se utvrđuje da je Ugovor o gradnji broda ugovor kojim se brodograditelj obvezuje prema projektu i tehničkoj dokumentaciji sagraditi novi brod u određenom roku, a naručitelj se obvezuje za izgrađeni brod platiti ugovorenu cijenu. Sve odredbe koje reguliraju navedeni ugovor au-

tomatski se primjenjuju i na ugovor o gradnji brodice ili ugovor o gradnji jahte.

Prava i obveze u ugovoru samostalno se dogovaraju s drugom stranom te one ovise o potrebama i mogućnostima ugovornih strana i različite su od slučaja do slučaja. Međutim, ono što je potrebno naglasiti jest da predmetni ugovor OBAVEZNO MORA BITI U PISANOJ FORMI. Dakle, zakonom nisu točno određene klauzule koje moraju biti sastavni dio ugovora, stoga i ne postoji tzv. „špranca“ ugovora, već je navedeno prepušteno odvjetnicima stranaka koji će, uzimajući u obzir prava, obveze i interese jedne i druge ugovorne strane sastaviti ugovor u pisanoj formi.

Nadalje, posebno se ističe da ako ugovorom o gradnji broda nije drugačije predviđeno, smatra se da brod u gradnji pripada brodograditelju. Stoga je naš savjet da obavezno u ugovoru bude unesena i klauzula o tome kome pripada vlasništvo broda tokom postupka gradnje (da li brodograditelju ili naručtelju) jer u pomanjkanju iste smatra se „ex lege“ vlasništvo brodograditelja. Osim pisane forme, svakako se savjetuje da se, ukoliko je naravno moguće, potpisi ovjere kod javnog bilježnika. Navedena ovjera, sukladno odredbama Pomor-

skog zakonika nije obavezna, ali u slučaju spora će svakako pomoći ugovornim stranama jer se neće moći pozivati na činjenicu da iste nisu potpisale predmetni ugovor.

Jednom kada se sklopi ugovor u pisanoj formi, u kojem će se točno odrediti rokovi izgradnje, eventualne novčane kazne u slučaju zakašnjenja, način izgradnje i sva ostala prava i obveze ugovornih strana, brodograditelj je ovlašten započeti sa gradnjom broda/jahte/brodice.

Sukladno čl. 433 Pomorskog zakonika, brodograditelj je dužan obaviti gradnju prema ugovoru o gradnji broda i pravilima struke, te na način da se brodu mogu izdati isprave o sposobnosti za plovidbu predviđene Pomorskim Zakonikom, a i druge isprave predviđene ugovorom o gradnji broda. Tokom gradnje, naručitelj ima pravo nadzora nad izvršenjem gradnje broda, i u tu svrhu može odrediti jednog ili više nadzornika gradnje. Imenovanje i smjenjivanje nadzornika gradnje naručitelj mora pisanim putem priopćiti brodograditelju. Naglašavam još jednom da obavijest mora biti izvršena pisanim putem jer u suprotnom, a ukoliko dođe do spora, brodograditelj se lako može lišiti odgovornosti radi potrebe popravka eventualnih nedostataka i to s obzirom što nije bio obavješten PIwww.suvremena.hr

29

pravni aspekti u trgovini SANIM PUTEM o imenovanju nadzornika od strane naručitelja.

Posebno se naglašava kako troškove u vezi s radom nadzornika gradnje snosi naručitelj dok je brodograditelj dužan omogućiti nadzornicima gradnje obavljanje nadzora u tijeku gradnje. Ako nadzornik gradnje ustanovi da izvođenje nekih radova nije u skladu s odredbama članka 434. ovoga Zakonika, dužan je brodograditelju odmah staviti pisane primjedbe. Odnosno, ukoliko primjedbe budu bile samo izrečene, a ne dane u pisanom obliku, navedeno predstavlja opet dobar temelj za lišavanje odgovornosti brodograditelja. Dakle, svakako se savjetuje ugovoriti sve detaljno u pisanoj formi.

Ukoliko brodograditelj ne prihvati primjedbe nadzornika gradnje, mora o tome, bez odgode, pisano obavijestiti naručitelja i zahtijevati postupak koji je za takav slučaj predviđen u ugovoru. Svakako se naglašava potreba da se u ugovoru detaljno predvidi i uredi predmetni postupak jer ukoliko isti u ugovoru nije predviđen ili ako stranke ne prihvate rezultate postupka iz tog stavka, spor rješava sud. A to znači da trebate tužiti suprotnu stranu, voditi sudski postupak barem 2 godine do prvog stupnja odluke, a onda sigurno slijedi i žalba, i tek nakon cca. 4-5 godina vi biste mogli primiti pravomoćnu sudsku odluku o tome koji se postupak trebao voditi ukoliko brodograditelj ne prihvati primjedbe nadzornika.

Dakle, sve navedeno zvuči vrlo neugodno i nelogično jer to znači da je i gradnja broda/jahte/brodice/ stopirana na navedeno razdoblje od cca. 5 godina, a do tada je već mogla biti i okončana i isporučena. Što je potrebno znati da bi ugovor o popravku ili preinaci broda/jahte/brodice bio pravovaljan?

Prvenstveno ističemo kako za pravovaljanost gore navedenog ugo30

Suvremena trgovina 4(45)

vora za razliku od Ugovora o gradnji broda/jahte/brodice nije obavezna pisana forma. Dakle, u trenutku kad vas npr. netko pozove za popravak broda telefonom, vi mu kažete koliko navedena usluga iznosi i ta druga osoba prihvati, to znači da je ugovor sklopljen.

Naravno, sve je u redu ukoliko ne dođe do spora, a u slučaju spora Pomorski zakonik određuje da je nadležan Trgovački sud. Međutim kao što smo prije naglasili, sudski su sporovi iznimno dugi, i nažalost radi te dugotrajnosti više puta i neučinkoviti stoga svima savjetujemo čak i kod popravka/preinake broda sklopiti Ugovor u pisanoj formi. U tom pogledu, čak i ugovor poslan i e-mailom, potpisan i skeniran je pravovaljan i odličan instrument kojim će se detaljno urediti prava i obveze svih ugovornih strana tako da ne dođe do daljnjih sudkih sporova.

Kad i kako smijemo raskinuti sklopljen Ugovor o gradnji, popravku ili preinaci broda?

Ugovor o gradnji broda kao i Ugovor o popravku ili preinaci je dvostrani pravni posao, s obzirom da s jedne strane imamo jednu ugovornu stranu koja se obvezuje u određenom roku izgraditi ili popraviti ili izvršiti preinaku broda, koji je ujedno objekt ugovora, a s druge strane imamo naručitelja koji se obvezuje za izgrađeni ili popravljeni brod platiti ugovorenu cijenu.

Međutim, ovdje je bitno istaknuti kako Pomorski zakonik ne uređuje sve odnose između navedenih ugovornih strana već se odredbe istoga nadopunjuju sa odredbama Zakona o obveznim odnosima, koje detaljno uređuju institut raskida Ugovora.

Sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, jedno od temeljnih načela ugovornog prava jest načelo obvezatne snage ugovora, odnosno načelo „pacta sunt servanda“, koje zahtijeva da se, bez

obzira na promjene koje od trenutka zaključenja ugovora do trenutka dospjelosti mogu nastati, striktno poštuju ugovorom preuzete obveze. Međutim, ako su se okolnosti promijenile na takav način da je ispunjenje obveze postalo apsolutno nemoguće, u svim pravnim sustavima, pa tako i u Republici Hrvatskoj, ugovorna strana koja je obavezna izvršiti neku obavezu se oslobađa iste, pod uvjetom da za nemogućnost ispunjenja nije kriva, odnosno da se radi o okolnostima koje nije morala predvidjeti, spriječiti, otkloniti ili izbjeći.

Navedena je mogućnost, sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, predviđena kao „clausula rebus sic stantibus“ odnosno izmjena ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti.

U osnovi, ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora (kao npr. nastup pandemije izazvane virusom COVID-19 ), ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine.

Na primjer: imamo slučaj da je naručena izgradnja velikog broda, brodograditelj je izdao ponudu naručitelju, naručitelj ju je prihvatio i platio odmah zahtijevanu kaparu od 30%. U međuvremenu, nastupile su posebne mjere radi COVID-19, brodograditelj nemože pribaviti određene dijelove za izgradnju broda po cijenama na-

vedenim u ponudi ili ih uopće ne može nabaviti, a naručitelj ne želi platiti veću cijenu od one ugovorene, što sad?

Dakle, u konkretnom slučaju postoji mogućnost RASKIDA ali su ODREDBAMA Zakona o obveznim odnosima taksativno određene pretpostavke kad se navedena mogućnost primjenjuje, a to je: – da se radi o izvanrednim okolnostima koje su nastale nakon sklapanja ugovora i nisu se mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, – ugovorna strana ih u vrijeme sklapanja ugovora nije bila dužna uzeti u obzir ili ih nije mogla izbjeći ili savladati i – okolnosti moraju nastupiti prije isteka roka određenog za ispunjenje obveze od te ugovorne strane.

Epidemija COVID-a 19 sigurno ima obilježja više sile jer je riječ o izvanrednom vanjskim događaju koje stranke u ugovornim odnosima nisu mogle predvidjeti, spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Međutim, u konkretnom slučaju svakako se mora ocjeniti utjecaj izvanrednih vanjskih okolnosti na mogućnost ispunjavanja ugovorne obaveze te se s toga postavlja pitanje: kada je utjecaj vanjskih okolnosti toliki da je ugovornu stranu onemogućio u ispunjenju? Te kada ju je doveo do toga da je ugovorna strana u mogućnosti samo djelomično ispuniti preuzetu ugovornu obavezu?

Definitivno smatramo kako bi u navedenom slučaju najbolji način bio da se pregovorima postigne kompromisno rješenje, bilo da je riječ o raskidu ugovra ili djelomičnom izmjenom istoga s uređenom mogućnošću odgode plaćanja za vrijeme trajanja posebnih okolnosti.

Međutim, u slučaju nepopustljivosti jedne ugovorne strane, povrijeđena se ugovorna strana može pozvati i na zakonske odredbe i sudsku praksu. Prema višegodišnjoj

sudskoj praksi u takve „izvanredne“ okolnosti ubrajaju se: – neotklonjivi prirodni događaji (npr. potres, poplava, suša) ili – nove ekonomske pojave (npr. nagli, izuzetni i velik pad ili skok cijena) ili – od strane državnog aparata poduzete mjere (npr. zabrana ili ograničenje uvoza ili izvoza, promjena sistema cijena, tarifa i određenih standarda).

U procjeni je bitan i subjektivan moment, a taj je da nastupom tih okolnosti kod ugrožene ugovorne strane nastaje nova situacija u kojoj je motiv koji je postojao u momentu sklapanja konkretnog ugovora otpao i izgubio svoj raniji ekonomski cilj, zbog čega ugovor više ne odgovara očekivanju ugovorne strane. Odnosno, ako se vratimo našem početnom primjeru: može doći do povećanja cijene izgradnje broda i ista više nije prihvatljiva naručitelju, a brodograditelj nemože izgraditi više brod po prethodnoj ponudi jer bi bio u osobnom gubitku.

S toga, sad slijedi pitanje: da li onda ugovoriti izmjenu ugovora kroz Aneks istoga ili definitivno raskinuti isti?

Navedeno će svakako ovisiti o volji (pravima, obavezama i interesima ugovornih stranaka) te ukoliko se ugovori izmjena ugovora, sklapa se Aneks istoga. No, ako druga ugovorna strana ne pristane na izmjenu, ugovorna strana koju je zadesio izvanredni događaj ima pravo raskinuti ugovor.

Da li je za navedeni raskid dovoljna izjava? Nažalost, ne.

Naime, sukladno odredbi iz čl. 369. st. 2. ZOO-a sudska praksa zaključuje da se raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti ne može dati prostom izjavom, već ugrožena stranka, ukoliko se suprotna strana protivi raskidu i ne potpišu Sporazumni raskid ugovora, može

samo od suda tražiti da se ugovor raskine. U tom slučaju ugovor se smatra raskinutim tek pravomoćnošću presude. A što znači da trebate tužiti suprotnu stranu na raskid ugovora, voditi sudski postupak barem 2 godine do prvog stupnja odluke, a onda sigurno slijedi i žalba, i tek nakon cca. 4-5 godina vi biste mogli primiti pravomoćnu sudsku odluku kojom se određuje da li je ugovor raskinut ili nije.

Dakle, sve navedeno zvuči vrlo neugodno i nelogično te se stoga uvijek ugovornim stranama predlaže „alternativno“ rješavanje predmetne problematike. Ovo je moguće kroz pregovore ili postupak medijacije, te u ovoj fazi preporučamo ugovoriti usluge odvjetnika koji je ujedno i ovlašteni medijator te posjeduje vještine i znanja kako bi na obostrano zadovoljstvo dogovorio sa suprotnom stranom sadržaj Aneksa ugovora.

Stoga možemo zaključiti da je raskid sklopljenog ugovora svakako moguć radi nastupa izvanrednih okolnosti kao što je nastup pandemije izazvane virusom COVID-19 ali se u tom pogledu savjetuje SPORAZUMNI RASKID ugovora, dakle, ugovor kojim će se ugovoriti raskid i točno definirati eventualna naknada štete i urediti svi međusobni odnosi ugovornih strana ili, u suprotnom, se savjetuje ANEKS UGOVORA, kojim će se točno odrediti novi termini i uvjeti ugovorene izgradnje/popravka ili preinake broda. U prilogu ovog članka dostavljamo svim čitateljima na uvid jako pojednostavljenu verziju nacrta Sporazumnog raskida ugovora ali naglašavamo da je riječ Ugovoru i kao takav uvijek savjetujem strankama da ga sastavi stručna osoba, odnosno odvjetnik specijaliziran u materiji, a sve kako bi se izbjegla kriva tumačenja ugovora i eventualni sudski sporovi.

Za sve daljnje informacije, prijedloge tema i pravno savjetovanje slobodno nas kontaktirajte na: www.

ST lawparis.com www.suvremena.hr

31

pravni aspekti u trgovini

Odgovornost uprave u društvu s ograničenom odgovornošću piše: Ana-Marija Kajić, odvjetnica, Petrić & Kajić odvjetničko društvo d.o.o., www.petric-kajic.hr

Odgovornost uprave d.o.o. za štetu Odgovornost za štetu prema Zakonu u o trgovačkim društvima sastoji se od: – odgovornosti za štetu prema društvu; – odgovornost za štetu prema vjerovnicima društva.

Odgovornost za štetu prema društvu Odgovornost za štetu počinjenu društvu propisana je naročito ako članovi uprave suprotno Zakonu poduzmu neku od slijedećih radnji: a) vrate članovima društva ono što su uložili u društvo, b) isplate članovima društva kamate ili dividendu, c) preuzmu za društvo poslovne udjele u društvu, steknu, uzmu u zalog ili povuku vlastite poslovne udjele društva ili nekog drugog društva, d) razdijele imovinu društva, e) obave plaćanja nakon što nastupi nesposobnost društva za plaćanje odnosno nakon što dođe do prezaduženosti društva, f) daju naknadu članovima nadzornog odbora, g) daju kredit.

U tim slučajevima postoji odgovornost članova uprave ako su ispu32

Suvremena trgovina 4(45)

njene spomenute pretpostavke, jer su one takve da je njima obuhvaćena njihova krivnja. Riječ je o očitom postupanju protivno Zakonu i društvenom ugovoru. Članovi uprave odnosno direktori moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnoga gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva.

Mjerilo za pozornost koju mora pokazati član uprave jest način kako bi postupao samostalni voditelj poduzeća koji je svjestan svojih dužnosti, koji ne upravlja poslovanjem svojim sredstvima, nego to čini tuđim onako kako to čini osoba kojoj je povjerena briga o tuđim imovinskim interesima.

Traži se najmanje prosječna mjera ponašanja u struci za takvu osobu određena prema objektivnim mjerilima.

Vođenjem poslova društva smatra se svako djelovanje člana uprave kada postupa u tome svojstvu ili kada bi morao tako postupati. Član uprave pritom se ne može pozivati da nema potrebna znanja ili druga svojstva za obavljanje tog posla.

Obzirom na to da je preuzeo obavljanje posla u kojem se traži određena razina znanja i iskustva, njihov nedostatak valja smatrati njegovim propustom. Ako, međutim, ima neka posebna znanja, morao bi ih upotrijebiti, pa ne bi mogao otkloniti svoju odgovornost zbog toga što ih nije upotrijebio pozivajući se na to da ta znanja prela-

ze prosječnu mjeru znanja koje se traže u struci.

Kad govorimo o dužnoj pozornosti koja se očekuje od uprave, naglasak je na poduzetničkoj odluci. Naime, Zakon propisuje da član uprave ne postupa protivno svojoj dužnosti ako na temelju primjerenih informacija može razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva.

U slučaju da je šteta nastala, članovi uprave neće odgovarati ako nisu povrijedili svoje dužnosti. To je važno kako se ne bi ograničilo donošenje poslovnih odluka, koje često predstavljaju rizik. Teret dokazivanja postupanja sukladan dužnoj pažnji je na članovima uprave kao eventualnim tuženicima.

Upravi treba dopustiti da ulazi i u rizične poslove, jer se to ne može izbjeći u vođenju poduzeća kojega je društvo nositelj. Pri tome je važno pokazati pozornost koja se zahtijeva u struci. Za to nema propisanog mjerila, ali bi se moglo smatrati razumnim kad bi uprava ušla u posao uz prethodno razmatranje mogućih rizika, posebice ako je pritom uzeto u obzir kakve bi štete društvo moglo pretrpjeti u slučaju nastupanja rizika i kako bi se to odrazilo na stanje društva, pa je pritom primijenile sve mjere opreza kojima bi se razumno neutraliziralo ono što bi moglo proizaći iz ostvarenja rizika koji se mogao očekivati, gledajući po mjerilima koja nameću pravila struke.

slova unutarnjeg nadzora te da je ta dužnost bila povrijeđena u konkretnom slučaju (Visoki trgovački sud (VTS), Pž-6024/13-3).

Članovima uprave ne može se pripisati krivnja osoblja koje radi u društvu, jer član uprave nije poslodavac osobama koje su u društvu zaposlene. Te su osobe zaposlene u društvu, pa se ono smatra njihovim poslodavcem. No, krivnja člana uprave tada bi se mogla izvesti iz propusta u izboru takvih osoba, nadziranju njihova rada, davanju uputa, ili u (ne)smjenjivanju zaposlenih osoba ako time povrijedi svoju obvezu vođenja poslova društva onako kako je to dužan činiti.

Ako uprava ima više članova, njihova je odgovornost solidarna. Pri tome nije odlučujuća razlika glede toga koliko je koji od njih odgovoran za štetu, pa društvo može tražiti naknadu štete od bilo kojeg od direktora. Razlika u odgovornosti će biti važna za eventualni regres među njima.

Ako su poslovi u društvu podijeljeni između pojedinih direktora u društvu, time nije isključena odgovornost onih direktora koji nisu nadležni za taj posao. Naime, i takav direktor može povrijediti dužnost svojom pasivnošću, na primjer, ako ne provede nadzor ili se ne protivi štetnoj radnji, a znao je za nju.

Poznat je slučaj kada je direktor tvrdio da ne može odgovarati za štetu prouzročenu zloporabama, jer nije vodio poslovne knjige, već je treća osoba obavljala veći dio tog posla. Sud je, međutim, utvrdio da direktor odgovara za uredno vođenje poslovnih knjiga i po-

U praksi se također često događa da skupština društva da upravi obveznu uputu kako djelovati.

U pravilu, takve obvezujuće upute služe kao temelj isključenja odgovornosti uprave, ali članovi uprave mogu odgovarati i u tim okolnostima jer su bitne konkretne okolnosti slučaja. Tako u slučaju da je direktor morao znati da je uputa koju je dobio protuzakonita, direktori mogu odgovarati bez obzira na obvezatnu uputu skupštine. Dakle, nastane li društvu šteta zbog toga što su članovi uprave postupili po uputama članova društva (skupštine) koje moraju slijediti, to je osnova za isključenje njihove odgovornosti. Isti učinak ima i odobrenje radnje uprave od strane skupštine (članova društva). Mora biti riječ o uputi koju daje skupština, a ne pojedini član društva, pa ni većinski.

Naime, uprava nije dužna postupati po protuzakonitim uputama skupštine društva odnosno svih članova i mora uvijek postupati u interesu društva, primjerice ne sklopiti za društvo štetni pravni posao iako to od nje traži skupština u što svakako ulazi posao kojim se isisava imovina društva u korist jednog njezinog člana. Stoga je pri ocjeni, je li riječ o oslobođenju od odgovornosti potrebno ocijeniti i je li uprava pri dobivanju uputa i postupanju po njima postupila s pozornošću koju je dužna pokazati i u tom pogledu u potpunosti ispunila svoju obvezu prema društvu štiteći njegove interese. Pri tome valja imati na umu da je riječ o odnosu profesionalca i osoba koje u pravilu ne poznaju ili mnogo slabije od članova uprave poznaju materiju o kojoj skupština društva daje upute, pa ne mogu uvijek bez stručne pomoći uprave u potpunosti ni sagledati učinke tih uputa. Član uprave čini povredu dužnosti i ako dovoljno aktivno ne su-

djeluje u radu uprave, ne postupi tako da spriječi pogrešnu ili štetnu odluku ili njezino provođenje, ne obavi potrebne radnje nadzora, zna za štetnu radnju, ali joj se ne usprotivi i sl. Pri podjeli poslova u upravi za istu stvar jedan član uprave može odgovarati zbog toga što je poduzeo neku radnju ili ju je propustio poduzeti, drugi jer je to znao, ali nije reagirao, treći jer je propustio obaviti nadzor, četvrti jer je bio pasivan pri odlučivanju.

Odgovornost za štetu prema vjerovnicima Vjerovnici društva mogu postaviti direktan zahtjev za naknadu štete prema članovima uprave društva.

Vjerovnici društva mogu ostvarivati zahtjev za naknadu štete direktno protiv uprave: 1.) ako ne mogu svoje tražbine podmiriti od društva - nije nužno da je vjerovnik prethodno pokušao naplatiti svoju tražbinu u ovršnom ili sličnom postupku, već je dovoljno da je, postavljajući zahtjev za naknadu štete, upozorio na činjenicu da društvo ne može podmiriti njegovo potraživanje i da je tu činjenicu tijekom postupka dokazao.

2.) ako je direktor grubo povrijedio dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnoga gospodarstvenika - budući da se u ovom slučaju traži veći stupanj nepažnje (gruba povreda dužnosti), teret dokaza da postoji taj stupanj krivnje snosi tužitelj (vjerovnik), a ne direktor.

Iz sudske prakse proizlazi, na primjer; da činjenica da je u vrijeme sklapanja pravnog posla društvo imalo blokiran račun ne znači sama po sebi da je grubo povrijeđena dužnost direktora, jer je direktor možda mogao predvidjeti da će u vrijeme dospijeća obveze društvo moći podmiriti svoje obveze prema www.suvremena.hr

33

pravni aspekti u trgovini tužitelju (npr. odluke VTS-a Pž4016/04-3 i Pž-1268/05-3).

Također, sudovi smatraju da se po naravi stvari ne očekuje od direktora da vodi brigu o naplati svake pojedinačne tražbine prema svakom od dužnika društva. Međutim, direktor bi mogao odgovarati za štetu ako je, primjerice, s obzirom na svoje ovlasti, rad u društvu organizirao na način koji bi omogućio propuste u naplati tražbina ili ako je izričito spriječio utuženja određenih tražbina ili njihovo ostvarenje na bilo koji način (VTS Pž-5276/2015-2).

Dakle, da bi uspio u sudskom postupku, vjerovnik mora osim općih pretpostavki odgovornosti za štetu (štetnik, štetna radnja, uzročnoposljedična veza, šteta, protupravnost) dokazati i navedene posebne pretpostavke koje su iznimno kompleksne s obzirom na složenost današnjih financijskih odnosa.

Iz navedenih pretpostavki proizlazi kako se odgovornost uprave za štetu vjerovnicima društva ne odnosi na situaciju kada društvo nije moglo ispuniti obvezu već u trenutku nastanka obvezno-pravnog odnosa, primjerice, jer je bilo nesposobno za plaćanje ili prezaduženo. U ovom slučaju vjerovniku stoji na raspolaganju mogućnost podnijeti kaznenu prijavu protiv uprave društva zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju i da kroz kazneni postupak i imovinsko-pravni zahtjev za naknadu štete ostvaruje svoje pravo protiv članova uprave, koji su postupali prijevarno s ciljem da za sebe ili društvo koje zastupaju steknu protupravnu imovinsku korist i tako oštetili vjerovnika.

Međutim, pravna teorija nije zauzela jedinstven stav oko navedenog pitanja. Sud je zauzeo stajalište da se nemogućnost podmirenja tražbine od strane društva ne mora dokazivati neuspješno provedenim ovršnim postupkom ili ne34

Suvremena trgovina 4(45)

kim drugim postupkom, ali je isticanjem zahtjeva za naknadu štete od člana uprave vjerovnik dužan upozoriti na činjenicu da mu društvo ne može ispuniti obvezu i to dokazati.

Tužbu za naknadu štete protiv člana uprave društva može podignuti svaki vjerovnik koji ne može svoju tražbinu podmiriti od društva.

Nije bitna pravna osnova, bitno je da društvo nije podmirilo obvezu kada je to moglo i moralo učiniti, a sada uslijed radnji uprave to više ne može.

Unatoč sudskoj praksi neki autori smatraju da treba dati mogućnost vjerovnicima društva da u sudskom postupku dokazuju uzročno-posljedičnu vezu između radnji uprave koja je društvo dovela do blokade i ne namirenja naknadno dospjele tražbine.

Ukoliko je do štetne radnje došlo prije dospijeća tražbine, vjerovnik će morati dokazati da bi redovnim tokom stvari društvo bilo u stanju podmiriti svoju obvezu prema vjerovniku te da je upravo štetna radnja članova uprave uzrokovala takvu financijsku situaciju za društvo da je podmirenje obveze o dospijeću postalo nemoguće.

U nekim sudskim odlukama izraženo je stajalište da se grubom povredom dužnosti smatra zaključivanje ugovora u vrijeme blokiranog računa, propuštanje pokretanja stečajnog postupka kada za to postoje stečajni razlozi.

Da bi došlo do odgovornosti članova uprave za štetu, između štetne radnje i štete mora postojati uzročna veza tj. vjerovnik mora dokazati da je prije poduzimanja štetne radnje člana uprave društvo moglo podmiriti dospjelu tražbinu vjerovnika, a da nakon štetne radnje društvo više ne može podmiriti tražbinu vjerovnika. Štetna radnja uprave bila bi npr. namirenje tražbine drugog vjerovnika a ne vjerovnika čija je tražbina dospjela na naplatu, prodaja vrijed-

ne imovine za cijenu koja je znatno manja od tržišne, padanje u zastaru potraživanja itd. U odgovornost po ovoj osnovi ne spadaju slučajevi u kojima društvo uopće nije moglo podmirit obavezu po njezinom dospijeću, pa član uprave nije bio taj koji je spriječio nepodmirenje.

Odgovornost za štetu zbog iskorištavanja utjecaja u društvu Posebna vrsta odgovornosti članova uprave prema društvu, vjerovnicima društva pa i članovima društva predviđena je kao odgovornost za štetu zbog iskorištavanja utjecaja u društvu.

Aktivno legitimirani koji će zahtijevati naknadu štete su društvo koje je štetu pretrpjelo, vjerovnici društva, ali i članovi društva, ali oni samo ako im je šteta nastala neovisno od štete koja je prouzročena društvu. Tako članovi društva nemaju pravo na naknadu štete prema članovima uprave zbog pada vrijednosti njihovih udjela, jer je to šteta koja je nastala kao posljedica štete koja je prouzročena društvu.

U slučaju spora članovi uprave odnosno izvršni direktori i članovi nadzornog, odnosno upravnog odbora moraju dokazati da su u obavljanju svojih dužnosti postupali uredno i savjesno.

Eklatantan primjer odgovornosti za štetu sve tri pasivno legitimirane osobe, bio bi slučaj kada bi utjecajan član društva ili nadzornog odbora naveo člana uprave da bez odgovarajuće protučinidbe prenese imovinu na treću osobu i na taj način onemogući namirenje vjerovnika čija je tražbina dospjela na naplatu.

Kao što je iz svega vidljivo, odgovornost uprave za štetu vrlo je složena tema u kojoj je članovima uprave, trgovačkim društvima, vjerovnicima i članovima društva potreban savjet pravnih profesionaST laca.

İ

NAGRAĐUJU 1. NAGRADA

20.000kn 2. NAGRADA

3. NAGRADA

10.000kn 5.000kn U TJ E Š N E N AG R A D E

1.000kn

x25

500kn

x25

300kn

x25

Nagradni fond 80.000kn

IZVL AČ EN DOBITN JE IK A

10.10.2

020.

VIŠE NA:

www.ktc.hr

1.-30.9.2020.

Kupi bilo koji Zvijezda proizvod ili ABC svježi krem sir Belje i osvoji vrijedne nagrade na Diners kartici Za sudjelovanje u nagradnoj igri na poleđini kopije računa ispišite svoje ime, prezime, adresu i broj telefona te ispunjenu kopiju računa ubacite u za to predviđenu kutiju. U nagradnoj igri nemaju pravo sudjelovanja zaposlenici KTC-a tewww.suvremena.hr članovi njihovih obitelji.35

u žarištu

COVID 19 i promjene u ponašanju potrošača

Upoznajte novoga potrošača piše: Ante Gavranović

Ponašanje potrošača radikalno se promijenilo pod utjecajem COVID-19.

Razumijevanje tih promjena koje će se vjerojatno dogoditi, pomoći će tvrtkama da planiraju brži oporavak i prilagođavanje. Jasno je da je obustava rada u mnogim djelatnostima i poslovnim aktivnostima duboko utjecala na život ljudi.

Razdoblje zaraze, samoizolacije i ekonomske nesigurnosti, promijenit će način ponašanja potrošača u nekim slučajevima i godinama.

I

z istraživanja konzultantske kuće McKinsley proizlaze tri bitna pogleda u stvaranju cjelovitog sagledavanja novog potrošača, koji se očekuje nakon COVID-19: •

COVID-19 mijenja način ponašanja potrošača u svim aspektima njihovog života.

•

Veliki pomaci u „novom ponašanju“ skrivaju značajne razlike. Ponašanje potrošača vjerojatno će varirati dok ne postignemo sljedeću normalu. Koliko će trajati to očekivano stanje ovisit će, tvrde stručnjaci McKinsleya, o nizu čimbenika, uključujući zadovoljstvo novim iskustvima, demografiju, infrastrukturu i ozbiljnost recesije.

•

36

Tvrtke moraju preispitati kako se i gdje povezati s potrošačima. Oni bi trebali očekivati da će naići na strukturne izazove i preokrete u više dimenzija.

Ukupna potrošnja se smanjuje, potrošačka košarica prolazi kroz značajne promjene u miksu, a potrošači mijenjaju načine na koji dobivaju svoje informacije.

Suvremena trgovina 4(45)

1. COVID-19 mijenja način ponašanja potrošača u svim aspektima njihovog života COVID-19 imao je razorni učinak na zdravlje i dobrobit ljudi na globalnoj razini. Jedna od najupečatljivijih karakteristika pandemije jest koliko je širok njezin utjecaj na život potrošača. U izvješću koje smo spomenuli proučava se pobliže što te promjene znače u osam područja, kako bismo bolje razumjeli kako se mijenjaju navike i sklonosti potrošača.

Dom: Tijekom prinudne izolacije, dom je dobio potpuno nove dimenzije. Tu radimo, jedemo, igramo se i povezujemo se s našim obiteljima i prijateljima. Iako je opća potrošnja opala, udio dodijeljen kategorijama kod se odnose na dom osjetno je porastao. Tijekom mjeseci društvene izolacije, namjera potrošača da sudjeluju u raznim aktivnostima u domu promijenila se, povećavajući se za 54 postotna boda za kuhanje, 30 do 40 postotnih bodova za zabavu kod kuće i 22 postotna boda za poboljšanje kuće. Slični pomaci primijećeni su širom svijeta.

Kupovina: Sveukupno, potrošnja će i dalje opadati, a očekuje se pad privatne potrošnje od 12 posto u Sjedinjenim američkim državama tijekom sljedeće dvije godine. Oporavak na očekivanu razinu prije krize, očekuje se tijekom 2023. – 2024.

Ono što kupujemo promijenilo se u različitim kategorijama. Razmislite o manje kozmetike i više brašna.

Eksplozija malih brandova, koja je bila u tijeku prije pandemije, ustupila je snažnu prednost globalnim A-markama. Nakon godina rasta, potrošnja izvan kuće gotovo je nestala; mnogi od nas su u potpunosti prestali ići u trgovine. Na mnogim tržištima porast e-trgovine sažeo je ekvivalent nekoliko godina rasta u samo nekoliko mjeseci.

Posao: Za mnoge radnike ured je sada u dnevnoj sobi. Za skupinu koja još uvijek može raditi tijekom pandemije, posao je većinom daljinski i digitalni s oštrim pomakom u korištenju alata za digitalnu suradnju. Dnevna korisnička baza Zooma porasla je s deset milijuna na 200 milijuna u tri mjeseca, a Slackovi korisnici koji plaćaju udvostručili su se. Istodobno, došlo je do ogro-

neje i prikazuje predstave Metropolitanske opere.

Putovanja i mobilnost: Potrošači ostaju uglavnom kod kuće. Turizam je gotovo u potpunosti zamro, a letovi aviona opadaju 90 posto. Istodobno, sve je veća sklonost izbjegavanju javnog gradskog prijevoza i tranzitnih čvorišta velike gustoće, što je smanjilo potražnju za potrošnjom u pokretu. Moglo bi godinama potrajati da se međunarodna putovanja ne vrate do razine potražnje i ponude prije krize.

S druge strane, otvara se povećana šansa za porast domaćih putovanja, čiji se oporavak očekuje nešto brže.

Komunikacija i informacije: Sveukupno, potrošnja medija povećala se na gotovo svim kanalima. Četrdeset tri posto potrošača gleda više televizije, 40 posto više koristi društvene medije, a 28 posto sluša više radijo. Broj čitatelja mrežnih vijesti porastao je za 39 posto. Što ne dobijate? Tisak mediji, gdje je neprestani pad, pogoršan je s padom broja čitatelja od 33 posto. mnog porasta nezaposlenosti, za koji se očekuje da dosegne približno 15 posto kada budu objavljeni potpuni rezultati trećeg tromjesečja 2020. za SAD.

ka usluga daljinskog učenja porastao je za 120 posto. Smjena učenja izvan kuće prema unutrašnjosti zamaglila je crte između učenja i slobodnog vremena.

Zdravlje i dobrobit: Javno zdravlje i nesigurnost u vezi s duljinom pandemije, postali su glavni problemi potrošača tijekom zaključavanja, a 68 posto njih smatra da su vrlo ili izuzetno zabrinuti. Briga o sebi popela se na listu prioriteta većine potrošača. I ovdje digitalno igra veću ulogu, jer se upotreba e-ljekarne i e-lijekova ubrzava.

Od potrošača koji su morali otkazati liječničke sastanke tijekom zaključavanja, 44 posto je pristupilo mogućnostima telekomunikacije, a internetske pretrage telemedicine povećale su se više od devet puta.

Zabava: Potrošači koji ostaju kod kuće troše više vremena, ali vjerojatno i manje novca za svoju zabavu, jer se trend ka digitalnim opcijama ubrzava. Broj igara povećao se više od 30 posto iz godine u godinu, dok 45 posto potrošača izvještava da više streaming usluga koriste kod kuće. Netflix je dodao 16 milijuna pretplatnika u pet mjeseci, dok je Disney+ gotovo udvostručio bazu pretplatnika na oko 50 milijuna – podvig za koji je Netflixu trebalo sedam godina. Popularne aktivnosti izvan kuće pokušavaju se prilagoditi novoj stvarnosti, a Nascar i NBA lansiraju internetske ponude proizvoda, muzej J. Paul Getty stvara virtualne tur-

Učenje: Prema potrebi, učenje je postalo virtualno, što je dovelo do usvajanja novih alata. Broj korisni-

2. Široki prelasci na novo ponašanje skrivaju značajne razlike.

Hoće li nova ponašanja izblijediti ili će preći na sljedeću normalu, ovisi o brojnim čimbenicima. Otkrili smo znatnu razliku u prihvaćanju novih ponašanja kroz četiri glavne dimenzije. Iako su trendovi slični u svim zemljama, njihova snaga varira Privremeni zastoj. U Kini će gospodarski učinak COVID-19 vjerojatno biti samo još jedan nalet na putu, pa će trendovi poput trgovanja ili smanjenja diskrecijske potrošnje biti manje intenzivni nego drugdje. Kineski relativno brzi oporavak od pandemije omogućio joj je da napreduje brže od ostalih zemalja. Već su postojali trendovi, poput sklonosti relativno niskom fizičkom kontaktu i visokoj usredowww.suvremena.hr

37

u žarištu točenosti na higijenu pri kupovini ili velikom prodiranju digitalnog u sva područja života. Ali s obzirom da je Kina imala velik broj potrošača koji su već koristili digitalne i udaljene kanale prije nego što ih je pandemija pogodila, promjena u broju digitalnih usvajanja neće biti tako velika kao drugdje.

Veliki šok. U razvijenim zemljama poput Velike Britanije i Sjedinjenih američkih država ekonomski šok je velik. Kao i za vrijeme velike recesije 2008.–2009., očekuju se velika dugoročna smanjenja diskrecijske potrošnje i značajan pad trgovanja. Očekuje se da će ubrzanje e-trgovine uglavnom utjecati na dobro razvijenu infrastrukturu isporuke. Pitanja zdravlja i sigurnosti izraženija su u SAD-u i Velikoj Britaniji. Čini se da podaci ukazuju na to da će dugoročno podizanje svijesti o zdravlju i sigurnosti vjerojatno biti značajno.

Veliki šok, slabije digitalno usvajanje. U razvijenim zemljama kontinentalne Europe, poput Francuske, Njemačke, Italije i Španjolske, ekonomski šok bit će jednako velik kao u Velikoj Britaniji i SAD-u, što će dovesti do smanjenja diskrecijske potrošnje. Štoviše, zemlje s tvrtkama ovisnim o prihodima od stranih turista, poput trgovina visoke mode u Parizu ili Rimu, trpjet će nerazmjerno. Ubrzanje etrgovine u kontinentalnoj Europi manje je vjerojatno nego u Velikoj Britaniji, SAD-u ili Kini, jer mnogi novi usvojitelji nisu imali zadovoljavajuća iskustva zbog relativno lošije infrastrukture za isporuku i mrežne angažmane.

Digitalno ubrzanje. Utjecaj na tržišta u razvoju, poput Indije i Brazila, manje je jasan i uvelike će ovisiti o tome koliko dobro ove države upravljaju krizom u narednim mjesecima. Međutim, vrlo je vjerovatno da će COVID-19 ubrzati trend ka digitalnom, iako iz niske baze.

Potrošačko iskustvo: Jesu li nova ponašanja privlačna i dobro isku38

Suvremena trgovina 4(45)

stvo za potrošače? Jesu li zadovoljniji u odnosu na ponašanja koja zamjenjuju? Odgovor na ova pitanja značajno će utjecati na to hoće li se zadržati novo ponašanje. Na primjer, u Italiji je 60 posto potrošača kupovalo na mreži tijekom krize, ali manje od deset posto smatra da je to iskustvo zadovoljavajuće. To sugerira da će talijanski potrošači imati ograničen napredak u dugoročnoj upotrebi e-trgovine. Kina je, s druge strane, primijetila visoku razinu novog usvajanja s visokim postotkom potrošača, što ukazuje da će nastaviti kupovati putem interneta i nakon pandemije.

Ta se stvarnost također odražava i u zdravstvenom sektoru. Iako se upotreba e-ljekarni i e-liječnika udvostručila ili utrostručila u SAD-u tijekom krize, samo 40 do 60 posto potrošača izražava namjeru nastaviti koristiti te usluge. Pružatelji usluga koji žele zadržati te potrošače moraju ozbiljno proučiti gdje usluge nisu dobro prihvaćene i što treba mijenjati.

Potrošački segment: Iako su mnogi potrošači u cjelini usvojili nova ponašanja, postoje značajne razlike u generacijama i društvenim skupinama. Primjerice, generacija

Z, koja je imala visoki stupanj digitalnog usvajanja i prije COVID-19, vjerojatno neće pokazati značajan porast, ali istraživanje pokazuje da je vjerojatnije da će kriza ekonomski nepovoljno utjecati zbog neproporcionalne izloženosti samozapošljavanju i, posebno, ekonomiji dijeljenja. Čini se da razlike u dohotku potiču vrlo izražene razlike u ponašanju među potrošačkim segmentima. Bogatiji ljudi nisu osjetili ekonomski utjecaj koliko druge društvene skupine i imat će više sredstava za digitalno ubrzanje u usporedbi s ljudima koji žive od primanja manje plaće. Segmenti utjecaja neće biti isti u svakoj zemlji. Podaci o osjećajima potrošača pokazuju, na primjer, da se ne očekuje da umirovljenici u SAD-u osjećaju ekonomski učinak jednako kao umirovljenici u Kini.

Vrijednosti: Ponašanja potaknuta osobnim vrijednostima, kao što su održivost ili želja za osobnom interakcijom, imaju tendenciju da se razlikuju u svojim dugoročnim stopama usvajanja u zemljama i regijama, ovisno o lokalnoj infrastrukturi i drugim uvjetima. Neka ponašanja koja izgledaju duboko usađena, sada bi se mogla promije-

niti. Naglasak na zdravlju i higijeni koji je doveo do smanjenja plastike za jednokratnu upotrebu, preokrenuo je neke od prethodno postojećih usredotočenosti na održivost. Hoće li potrošači COVID-19 to vidjeti kao signal za buđenje svijesti o potrebi održivoga razvoja odnosno uvid u potencijalno katastrofalne posljedice klimatskih promjena?

3. Tvrtke moraju preispitati kako i gdje surađuju s potrošačima.

Uz Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) koja navodi da će COVID-19 biti s nama neko vrijeme, tvrtke se moraju pripremiti za okruženje koje se brzo mijenja između razdoblja zastoja i tranzicije. Kako potrošači ulaze i izlaze iz tih ciklusa, novi trendovi mogu se smanjivati i opadati, ali oni će uglavnom postojati dok zauvijek ne prođemo kroz tranzicijsku fazu.

Kako se ta nova ponašanja učvršćuju, tvrtke će se morati prilagoditi fundamentalno različitim preferencijama i ponašanju potrošača u vezi s načinom na koji potrošači dobivaju svoje informacije, što i gdje kupuju, te kako doživljavaju proizvod ili uslugu. Mnoge će tvrtke morati povećati svoje ulaganje u takve analize, planirati i dalje biti u tijeku s promjenama. Dok se suočavaju i prilagođavaju na krajolik promijenjenog potrošačkog puto-

vanja, trebaju se usredotočiti na ključne točke suradnje sa svojim kupcima.

Kako potrošači dobivaju informacije: Uz mnoge potrošače koji mijenjaju marke, podizanje svijesti o vlastitoj robnoj marki, radi poboljšanja njezinog razmatranja, presudno je za trgovce. Istovremeno se povećala važnost internetskih izvora odnosno digitalnih kanala za informacije i zabavu.

Trgovci u nadi i nastojanjima da će doći do potrošača, trebaju ih upoznati tamo gdje oni jesu. Sve više, to je na mreži. Što potrošači kupuju: Kad su zdravstveni problemi najvažniji i kretanje u prolazima između izložbenih vitrina i odlazak na blagajnu, trebaju osigurati što je moguće manje dodira. Potrošači zabrinuti zbog zaraze odlučno su se udaljili od plaćanja gotovinom, a približili bezgotovinskim sustavima i kreditnim karticama. Kako bi kupci kupili trebat će vam višenamjenski doživljaj koji uključuje vožnju kroz prolaz, podizanje ivičnjaka i druge mogućnosti isporuke kojima se nudi novi naglasak na zdravlju, sigurnosti i praktičnosti.

Također smo vidjeli kako kupci prelaze na etablirane velike marke u želji da traže pouzdane izvore.

Obzirom na vjerojatnost nastavka nesigurnosti, tvrtke bi se trebale usredotočiti na napore u obnovi i izgradnji povjerenja s potrošačima kroz izvrsna iskustva u kupovini i

na način na koji surađuju sa zajednicom u ovom teškom vremenu.

Gdje kupci kupuju: Online kupovina porasla je, ali značajan iznos kupovine i dalje će se događati fizički u trgovinama. Nova hijerarhija potreba, stavit će zdravlje i higijenu na vrh liste prioriteta. Trgovci na malo trebali bi razmisliti o izgledima trgovina i radnim vremenima kako bi osigurali sigurnu i brzu kupnju. Također se moraju optimizirati za drugu vrstu kupca, ponajviše onoga koji kupuje rjeđe i konzumira manje, ali kupuje više u jednom posjetu trgovini.

Također će se morati razvijati asortiman prodavaonica koji će odražavati nove ekonomske stvarnosti. Vrijednost će postati sve važnija, zajedno sa zadovoljstvom potražnje za više cjenovnih bodova.

Kategorije visokog rasta vjerojatno će obuhvaćati osnovne potrepštine za kućanstvo i zdravlje, dok će izrazito diskrecijske kategorije najvjerojatnije zabilježiti pad potražnje. Povećat će se mogućnosti kako za velike nacionalne marke, tako i za robne marke.

Kako potrošači doživljavaju promjene. Obzirom da se preferencije potrošača brzo mijenjaju, trgovci i ostale tvrtke koje se suočavaju s potrošačima, moraju osigurati snažnu mogućnost povratnih informacija. To znači poboljšati njihovu sposobnost prikupljanja podataka i kvalitativnih povratnih informacija kako bi išli ukorak s trendovima. Obzirom na dugačak popis stvari s kojima se potrošači suočavaju, u kratkom i srednjem roku, ključno je planirati unaprijed.

Kratka dijagnostička vježba pomoći će tvrtkama da identificiraju svoje najveće mogućnosti i rizike i odrede prioritete prema odgovorima.

Premda su detalji sljedeće „normale“ još uvijek nejasni, njeni cjelokupni obrisi još više dolaze u fokus. Budući da se mnoge dugoročne promjene još uvijek formiraju, tvrtke imaju priliku, ako djeluju sada, obliST kovati pozitivnu budućnost. www.suvremena.hr

39

turizam

Post covid turizam i nove prilike Razumijemo li da to više nije samo privremeno? piše: Ivana Kolar direktorica Julius Rose d.o.o.

T

urizam i putovanja ove godine odvijaju se značajno drukčije, a poznati trendovi postaju nepredvidivi. Za sada još ne znamo je li to privremeno ili dugoročno, hoće li „novo normalno“ zaista postati samo normalno ili će se sve ubrzo vratiti „na staro“.

Pojedini subjekti i destinacije već su se prilagodili i kreirali novu drugačiju ponudu i pristup tržištu, a neki još ustraju na starim provjerenim receptima za odličnu zaradu jednostavnom ponudom smještaja tijekom nekoliko mjeseci (najčešće dva) u sunčanom dijelu godine i strpljivo čekaju sljedeću „sretniju“ sezonu.

40

Suvremena trgovina 4(45)

Vjerujem kako uvijek poslije kiše dolazi sunce i kako su krize najbolji okidač za promjene. To je period u kojem najčešće ne možemo značajno ili uopće utjecati na uzroke nove situacije, ali možemo utjecati na svoj način razmišljanja i na svoje poslovanje, i to planiranjem i uvođenjem promjena.

Sezona iza nas je pokazala puno.

Hrvatska je jaka turistička zemlja s odličnim geografskim položajem, privlačnom ponudom za ljetni odmor i odgovornim ljudima. Možemo slobodno reći da smo sa 60% ostvarenog prošlogodišnjeg turističkog rezultata sezone - pobjednici. Pobjednici, točka.

Promjene su zahtjevne i neizvjesne, ponekad i bolne, no gotovo uvijek u konačnici znače pomak na bolje, čak i ako to isprva nije vidljivo. Tako je i u ovom COVID19 razdoblju. Ne možemo (značajno) utjecati na nastalu situaciju, ali možemo ne stajati na mjestu, već tražiti nove staze i nova rješenja.

Nije najvažnije ostvariti bolji rezultat od destinacija u konkurentskoj okolici, već je cilj ostvariti najbolji mogući rezultat koji možemo – kvalitativni i kvantitativni. Mjereno u zadovoljstvu gostiju i ostvarenom ukupnom prihodu. No, iako je ukupni rezultat bolji od očekivanog, ne mogu svi biti jednako zadovoljni.

U svakom slučaju, ova kriza ukazala je na sve naše nedostatke, ili bolje reći, na sve naše neiskorištene potencijale. Na površinu je (još jednom) isplivala činjenica da ovisnost o ljetnoj sezoni i masovni turizam nisu najbolje rješenje. Takav turizam nije dostatan, niti dugoročno održiv. Prije samo dvije godine borili smo se s overturizmom (koji dugoročno uzrokuje gubitak „dobrih“ gostiju), a sada smo vidjeli iz potpuno drugog kuta koliko imamo neiskorištenih potencijala. Nasuprot kratkoj sezoni s ogromnim brojkama, trijezna današnjica uzrokovana prijetećom epidemijom traži turizam na distanci, individualni odmor, higijensku sigurnost i visoku razinu kvalitete usluge; sve ono što dobro osmišljeno i upakirano može privući „najbolje“ goste. Sve za što hrvatski turizam ima prostora i potencijala.

Ovogodišnja visoka popunjenost najskupljih hotela i jadranskih vila gostima koji nisu (u tako velikom broju) standardni gosti naše obale, pokazala je potencijal značajnog podizanja kvalitete usluge i tržište koje bismo realno mogli dohvatiti. U konačnici, to znači manje gostiju s većom potrošnjom, a dugoročno veći prihod.

Upravo sada je prilika za planiranje razvoja naše ponude u smjeru podizanja kvalitete smještaja i usluge i oblikovanja novih sadržaja koji se mogu koristiti individualno, odnosno u manjim grupama, koji ne ovise o ljetnim mjesecima i koji sadrže nove doživljaje. Standardne manjkavosti naše ponude mogli bismo pretvoriti u predno-

sti - npr. mogli bismo povezati silan broj apartmana i soba u difuzne hotele i nadograditi osnovnu bed&breakfast uslugu ponudom čitavog niza dodatnih usluga (što može biti odlična prilika za lokalne kreativne agencije). Mogli bismo odlučiti preurediti i podići kvalitetu usluge i boravka čitavog niza hotela, od kojih značajan niz izgleda kao i prije 20 i više godina. (Iz osobnog iskustva znam da to nije toliko nedostižan cilj i da je dugoročno i te kako isplativo.) Vrijeme je i za ozbiljno poticanje izgradnje novih visokokvalitetnih hotelskih kapaciteta, koji su u cijeloj našoj ponudi najoskudniji u svojem broju.

Pokretanje razvoja turizma u danas manje izgrađenim i još uvijek neotkrivenim destinacijama naše obale, zaleđa, a posebno kontinentalnog dijela Hrvatske te oblikovanje novih ponuda i motiva dolaska izvan ljetnih mjeseci, značajno bi utjecalo na ravnomjerniju posjećenost tijekom godine i sigurnije, zdravije i održivije poslovanje. Planirano upravljanje destinacijama i centrima turističke posjećenosti,

odnosno turističkom ponudom u destinaciji, a time i turističkih kretanja i korištenja usluga, još je jedno područje mogućeg značajnog unaprjeđenja. Hrvatska obala je dovoljno duga za pružanje individualizirane usluge bez gužvi na plaži, hrvatski kontinent ima dovoljno zanimljivih neistraženih destinacija u kojima se može organizirati kvalitetna turistička ponuda, a naša kultura, baština, prirodni resursi, sportski pedigre, zdravstvena ponuda i drugi neiskorišteni resursi, dovoljno su bogati i rasprostranjeni za organizaciju potpuno drukčije slike hrvatskog turizma.

Autentičnost i individualni turizam u malim neistraženim sredinama, bogatima kulturnom i društvenom baštinom te potencijalom za nuđenje novih iskustava i doživljaja, odlike su danas najtraženijih destinacija. Ali, uz neizbježan uvjet kvalitetne infrastrukture i usluge. To nije ostvarivo preko noći, niti do sljedeće sezone. No, ovo je dobro vrijeme i dobar poticaj da krenemo upravu u tom smjeru - da prihvatimo promjenu, izazov koji nam je bačen i kreiramo potpuno drugačiji turizam, koji će biti značajno održiviji, koji će ostvarivati prihode tijekom cijele godine i u svim dijelovima Hrvatske.

Hoćemo li to iskoristiti i započeti promjene o kojima već niz godina govorimo ili ćemo i dalje ostati začahureni u udobnost dobre ljetne zarade po „starom“ receptu, pokazat će ST vrijeme i naša poduzetnost. www.suvremena.hr

41

turizam

Sedam strateških pitanja za budućnost turizma

piše: Ante Gavranović

Velike promjene, upravo sada pokrenute pandemijom, traže da se sve dosadašnje strategije i dugoročniji gospodarski planovi iznova preispitaju. To se, s punim pravom, odnosi i na turizam, gdje je nova verifikacija, kvantifikacija i evaluacija upravo nužna.

Zapravo, ljudima koji se ozbiljno bave turizmom i njegovom budućnošću nameću se sedam strateških pitanja na koja se posljednjih godina upravo i pokušava uspostaviti širi društveni dijalog. Pritom treba jasno odgovoriti na ovih nekoliko pitanja: • Što zapravo znači budućnost?

• Što se događa s prirodom?

• Što treba čovjeku?

• Što donosi tehnika?

Kod prvoga pitanja postavljene su različite teze. Mislimo li pritom samo na buduću sezonu ili na razvoj na dulju stazu? Samo površan uvid u internet i analizu onoga što tamo možemo pročitati, pokazuje da više od 90 posto ljudi širom svijeta doživljava budućnost sa skepsom i strahom. Da li je kod nas drukčije? Ozbiljan udar na ovogodišnju turističku sezonu (koji se može učestalo javljati) uzdrmao je cijelu (dosadašnju) filozofiju daljnjega razvoja.

• Što su zahtjevi branše?

• Kojim pravcem idu turistička putovanja?

• Kakav je odnos prema vremenskim odrednicama?

42

Suvremena trgovina 4(45)

Prvi prioritet: zaštita okoliša Pitanje globalnog zatopljenja nameće se kao bitan element svih budućih ukupnih kretanja. Otkako je

svijet shvatio posljedice meteoroloških pojava EL NINO i LA NINA, pa tsunamija i uragana, više nitko ne može biti ravnodušan prema tim sve češćim prirodnim pojavama.

Zanimljivo je da je Međunarodni monetarni fond iz Londona još pred nekoliko godina naručio posebnu studiju koja konkretizira posljedice tih pojava s ogromnim nepovoljnim utjecajem upravo na turizam. S pravom se postavlja pitanje zašto takvu studiju nije naručila turistička industrija?

Zanimljivo je da se studija odnosi na 10 značajnih turističkih destinacija: Maldivi, Alpsko područje, Istočno Sredozemlje, Južna Španjolska, Škotska, Europska jezera,

Južna i istočna Afrika, Australija, Florida i Brazil.

Drugi prioritet: biodiverzifikacija Nasilni udar na prirodu i okoliš izazvani neodmjerenom izgradnjom, iskorištavanjem resursa i prekomjernim njihovim trošenjem, slabi ili čak potpuno uništava prirodne eko-sustave. Najočitiji primjeri uništavanja i devastacije prirode su tzv. kišne šume ili uništavanje koraljnih grebena Treći prioritet: čistoća vode Izvor života, kako mnogi nazivlju vodu, sve je tanji. Sve češće se čuje sintagma da će u 21. stoljeću voda biti ono što je u 20. stoljeću bila nafta. Mnogi geopolitički analitičari ne isključuju opasnost da će upravo izvori vode biti realno poprište novih međunarodnih sukoba.

Kako uskladiti želje i potrebe?

Središnja tema u suvremeno organiziranim turističkim destinacijama je ostvarivanje ZADOVOLJSTVA GOSTIJU odnosno UKUPNE TURISTIČKE KLIJENTELE. Logično, najvažnije pitanje je kako uskladiti želje turista i realne mogućnosti obzirom na osjetno povećanu ukupnu društvenu svijest o zaštiti okoliša.

Nekad je krilatica i FORMULA 3S bila okosnica na kojoj se većim dijelom zasnivala turistička ponuda.

Bez obzira na štetnost njene sirove primjene, veliki broj turista i dalje želi da se ona primjenjuje, a na kojoj se godinama zasnivao i razvijao turizam: 3S = Sun + Sand + Sea. Međutim, razvojem i segmentacijom ponude narasla je potreba za dodatnih 3S: Safety + Sanitation + Satisfaction koja je danas dominantna formula na kojoj se zasniva obogaćena turistička ponuda.

skim tehnologijama, telekomunikacijama ili biotehnologijom – perjanicama novih tehnologija. Imaju li turistički radnici čvrstu viziju kuda ide turizam 21. stoljeća?

Odavno je i ta formula ozbiljno prevladana i danas dominira nova formula. Dug je bio put od 3S do 3E. Što obuhvaća ta nova krilatica u turizmu?

3E označava pojmove Education, Excitement & Entertainment (obrazovanje, uzbuđenost i zabavu).

To je, zapravo, pokušaj da se s tradicionalnih oblika turističke ponude prijeđe u višu klasu/razinu ponude: u razvijeniji, privlačniji i svakako primjereniji oblik turizma. Riječ je o poticanju razvoja inovativnog turističkog proizvoda koji bi trebao objediniti kulturnu, prirodnu i povijesnu baštinu, a ima veliki utjecaj na proširenje turističke sezone, i svakako proširiti vidike turistima koji dolaze u pojedine turističke destinacije.

Praksa u mnogim destinacijama pokazuje da se u ispunjavanju tih najčešćih želja turista javljaju suprotni interesi lokalnog stanovništva, koje ima potpuno drukčije postavljene prioritete. Njihovi interesi odnose se na zaposlenost, prehranu, izobrazbu, vodu i energiju, probleme stanovanja i zdravstva.

Pokazalo se da socijalne pravednosti u toj podjeli interesa nema. Svako zapostavljanje socijalnog razvitka u turističkim destinacijama koči daljnji razvoj turizma i smanjuje realne mogućnosti daljnjega rasta.

To znači da pojam zadovoljstva gosta mora ustuknuti pred pojmom društvene odgovornosti za socijalno i ukupno zadovoljstvo svih sudionika u procesu turističkog poslovanja.

Inovativna snaga svake djelatnosti, dokaz je njene sposobnosti za budućnost. Valja se stoga upitati kolika je stvarna inovativna snaga turizma u usporedbi s informacij-

Sadašnja vizija – koju potiče UNWTO – jest da turizam kao sveobuhvatna djelatnost postane najveća svjetska snaga u borbi za zaštitu prirode i okoliša, i to u dva pravca: • Očuvanja bio diverzifikacije u korist interesa čovjeka koji opet dolazi u prvi plan. To se, prije svega, odnosi na očuvanje okoliša kroz odnos prema otpadu i ambalaži, očuvanju prirodnog okoliša, razumnoj ravnoteži prema korištenju prostora, čistoći turističkih odredišta i očuvanju ekološke ravnoteže u zaštiti mora i ostalih voda.

• Iako su mnogi navedeni čimbenici izvan dometa turističkih organizacija, one mogu prije svega kroz snažan glas javnosti imati snažan utjecaj na promjenu ukupnoga ponašanja. Turizam može kroz ponudu bitno izmijeniti kulturu gastronomije na određenim turističkim destinacijama.

Sve su to TRAJNI IZAZOVI koji stoje pred ukupnim čovječanstvom.

TURIZAM zbog svoje osjetljivosti, upravo na ova pitanja ima obvezu i dužnost da se svim snagama odupire drukčijim kretanjima i bori za načela koja su postavljena u pogledu naše budućnosti. „Ne očekujte ništa od 21. stoljeća. Činjenica je da 21. stoljeće svu nadu polaže u vas“. Ovo je snažna misao čuvenog romanopisca i filozofa Gabriela Garcie Marqueza koji na jednostavan način govori o tome da se ne smijemo prepustiti samo tehničkom i tehnološkom razvoju društva, već zajedničkim razmišljanjem, raspravama i prijedlozima, moramo pronalaziti jasne odgovore što želimo i kako zamišljamo zajedničku budućnost na Planeti Zemlja. Turizam u tome sveST mu ima važno mjesto. www.suvremena.hr

43

turizam

Potencijal ronjenja kao selektivne vrste turizma pišu: dr. sc. Maja Vizjak1, Anton Žužić 2

T

uristi današnjice tragaju za što kvalitetnijim odmorom, rekreacijom, zabavom i zdravljem motivirani različitim motivima. Žele biti dobro informirani te sami istražuju i osmišljavaju putovanja ili uz pomoć specijaliziranih posredništava u formi agencija i turoperatora.

Uočavajući prve znakove negativnosti masovnog turizma date su nove kvalitete za suvremeni i budući turizam, utemeljen na selekciji programa. Selektivni oblici turizma su skupina turističkih kretanja koja su uvjetovana određenim dominantnim turističkim motivom koji turiste pokreće na putovanje u određenu destinaciju. Turistički proizvod su iskustva turista koja 1 2

zadovoljavaju njihova očekivanja, uključujući iskustva sa smještajem, prirodnim i kulturnim atrakcijama, zabavom, prijevozom, ugostiteljstvom, domaćinima. Industrija odmora godišnje privlači milijune novih korisnika diljem svijeta. Moderan način života pretvorio je odmor u opuštanje uz sport i rekreaciju, što je neminovno utjecalo na pojavu mnogih novih oblika selektivnog turizma (Bartoluci, 2004). Pod pojmom sportskog turizma spadaju svi oblici aktivnog ili pasivnog uključivanja u sportsku aktivnost, na individualnoj ili organiziranoj osnovi u komercijalne ili nekomercijalne svrhe koje uvjetuju putovanje izvan uobičajenog mjesta boravaka (Kesar, 2015). Unutar

Rektorat Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, mvizjak@unizg.hr Diving Žužić, Krk, anton.zuzic1@gmail.com

44

Suvremena trgovina 4(45)

pojma sportski turizam svoju poziciju zauzima i ronilački turizam.

Roni se u znanstvene, športskonatjecateljske i u turističko-rekreacijske svrhe.

Budućnost Hrvatskog turizma je specijalizacija ugostiteljskih objekata namijenjena ciljnoj skupini gostiju ovisno o kojem se posebnom standardu radi. Vrste posebnih hotelskih standarda u Republici Hrvatskoj su: business (poslovni) meetings (za sastanke), congress (kongresni), club (klub), casino (kasino), holiday restort (odmaralište), cosatline holiday resort (priobalno odmorišni), family (obiteljski), small & friendly (mali i prijateljski), senior citizens (za starije

osobe), health & fitness (zdravlje i fitness), wellness (toplice), diving club (ronilački klub), motel (motel), ski (skijanje), za osobe s invaliditetom te hotel bike (Pravilnik o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz skupine hoteli). Posebni hotelski standard „Diving club“ (Ronilački klub) namijenjen je specifičnoj skupini turista i osnovni mu je cilj zadovoljiti turističke potrebe turista koje su orijentirane na ronjenje.

Kako bi se zadovoljile turističke potrebe potencijalnih turista objekt koji se specijalizira za posebni hotelski standard „Diving club“ (Ronilački klub) mora ispunjavati sljedeće uvjete sadržaja i usluga ronilačnog centra. Sadržaji ronilačkog centra: 1. Bazen ili plaža u koncesiji sa sanitarijama, 2. Prostorija za držanje ronilačke opreme, 3. Trgovina i/ili mogućnost najma ronilačke opreme, 4. Dva plovila, 5. Kutija prve pomoći i mogućnost poziva prve pomoći (i s plovila). Usluge ronilačkog centra: 6. Ovlašteni instruktor ronjenja, 7. Obuka za ronjenje, 8. Dnevni programi ronilačkih izleta, 9. Polica osiguranja za vrijeme ronjenja, 10. U svim promidžbenim materijalima navesti lokacije i udaljenosti za korištenje rekompresijske komore (Pravilnik o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz skupine „Hoteli“, NN, br

56/2016). Hotel Premantura Resort prvi je i jedini posebno standardizirani hotel „Diving Club“ namijenjen roniocima, a smješten je u Istri u mjestu Premantura u blizini Pule.

Ronilački turizam ili putovanja odnose se na ona putovanja gdje je cilj sudjelovanje u ronilačkim aktivnostima. Procjenjuje se da u svijetu ima oko 28 milijuna aktivnih ronioca. Prema podacima Hrvatske gospodarske komore trenutno je registrirano više od 150 ronilačkih centara, a neslužbeno se procjenjuje, jer nema službenog statističkog praćenja mjerodavnih službi, da u hrvatskom dijelu Jadrana godišnje roni između 75.000 i 100.000 turista, a taj je broj u stalnom porastu.

Od toga strani državljani čine negdje oko 85% ukupnog broja ronioca (Delibašić, 2007.) Prema podacima Professional association of diving instructors (PADI) dvije trećine od svih europskih ronilaca su muškarci, po svojim primanjima spadaju u srednji ili višu klasu, visoko su obrazovani te vode zdrav i aktivan život. Prosječno trajanje godišnjeg odmora koji je vezan uz rekreacijsko ronjenje u trajanju je od deset dana (CBI Product Factsheet).

Ronilačkim turizmom u Hrvatskoj mogu se baviti registrirane tvrtke koje imaju odgovarajuće koncesije i dozvole dok je registrirano oko 150 ronilačkih centara (Delibašić,

2007). Unatoč liberalizaciji i popularizaciji tržišta ronilačkih aktivnosti, desetljećima duge ronilačke tradicije u nas, stalno je prisutan deficit ovih kadrova. Prava i ovlasti u nadzoru kontrole stručne osposobljenosti za zaposlene voditelje i instruktore ronjenja ima Državni inspektorat, Služba nadzora u području rada i zaštite na radu, te Turistička inspekcija. Športskorekreativno ronjenje te turističko ronjenje regulirano je Pravilnikom o obavljanju podvodnih aktivnosti, Zakonom o radu i Zakonom o zaštiti na radu. Ronjenje je sport stoga podliježe Zakonu o Sportu.

Ronjenje se komercijaliziralo osnivanjem ronilačkih centara koji nude široku paletu usluga: tečajeve ronjenja, najam i servis opreme, organizaciju ronjenja i ronilačke izlete. Procvat ronjenja bilježi se nakon 1996. godine kad se pojavljuje niz ronilačkih centara i započinje masovniji dolazak turista na našu obalu. Tu prednjači Istra, a kasnije i drugi dijelovi Hrvatske (Hrvatsko podmorje). Ronjenje kao motiv gosta na turističkom putovanju u RH prema dobnoj skupiti do 29 g. je na 8. mjestu, od 30 do 49 g. na 10. mjestu te od 50 i više g. na 11. mjestu od ukupno 15. ponuđenih motiva prema ispitivanju Tomas ljetopisa za 2017. (Tomas, 2017). Prema istome sitraživanju

Aktivnosti za vrijeme boravka u destinacijama po županijama (%) Istarska

Primorskogoranska

Ličkosenjska

Zadarska

Šibenskokninaska

Splitskodalmatinska

Dubrovačko neretvanska

Plivanje

76,8

82,8

81,8

76,3

86,9

78,6

67,2

Odlazak u restorane

39,0

47,9

47,9

53,3

64,9

48,1

50,5

Odlazak u slastičarnice

41,5

27,7

27,7

51,6

74,3

37,3

45,0

Posjet lokanim zabavama

32,9

18,8

18,8

26,1

57,4

19,8

18,4

Razgledavanje znamenitosti

22,0

14,5

14,5

36,8

36,1

27,8

35,1

Izleti u nacionalne parkove

21,9

7,0

7,0

32,8

51,3

17,6

13,4

Organizirani izleti brodom

18,3

8,5

8,5

17,4

41,5

22,9

14,0

Ronjenje

17,6

13,6

22,6

21,3

8,2

18,5

9,6

Izvor: (Tomas, 2017) www.suvremena.hr

45

turizam Ronjenje promatrano prema emitivnim tržištima Ronjenje (%)

Češka

25,5

Slovenija

23,1

Slovačka

20,0

SAD

18,5

Nizozemska

17,9

Velika Britanija

17,2

Poljska

15,9

Rusija

15,9

Francuska

15,3

Švedska, Norveška, Danska i Finska

15,2

Srbija

14,3

Austrija

13,7

Italija

13,7

Njemačka

13,6

Hrvatska

13,0

Bosna i Hercegovina

11,8

Mađarska

11,7

Španjolska

7,1

Izvor: (Tomas, 2017)

ronjenje je na 8. mjestu aktivnosti za vrijeme boravka na destinaciji odmah iza kupanja, odlaska u ugostiteljske objekte, razgledavanje znamenitosti te odlazaka na izlete. Ronilački turizam dovodi do produljenja sezone zbog pogodnih klimatskih uvjeta te povećava vanpansionsku potrošnju, u prosjeku 25 do 35 eura na uron (PSD, 2010). Ako se uzme u obzir da polaganje jednog tečaja stoji između 300/350 eura na više, postaju dostupni mnogima. Da bi ronioci početnici postali certificirani, kandidat mora upisati certifikacijski program u ronilačkom centru. U konzultacijama s instruktorom polaže se teorijski te potom i praktični dio obuke s provjerom znanja i vještina u vodi. U otvorenoj vodi obuka traje najmanje 12-16 sati teorijske nastave i zarona. Nakon završenog tečaja ronjenja i položenog ispita polaznik škole ronjenja dobiva diplomu koja je važeća svugdje u svijetu i dokaz je o završenom tečaju kategorije koju je polazio.

46

Suvremena trgovina 4(45)

Pri formiranju ove usluge treba istaknuti obilježja kao što su udaljenost pozicije za ronjenje od mjesta boravka, konfiguracija dna, dubina, uvjeti ronjenja, vidljivost, morska flora i fauna, zidovi i sl. Primjer kvalitetne aplikacije za ronjenje je aplikacija „Pearls of the Caribbean“. Ona omogućuje da se na jednom mjestu saznaju sve relevantne informacije, kao što su broj ronilačkih centara i njihova lokacija, njihove web stranice, informacije o vremenu te informacije o lokalitetu. Takva aplikacija zaživjela bi i u našoj turističkoj ponudi. Pružatelji usluga ronjenja, ronilački centri i klubovi moraju zadovoljiti visoke standarde zdravstvenih i sigurnosnih mjera kako bi uopće privukli turiste ronioce.

Većina turoperatora informiraju o kvaliteti i sigurnosti kod pružatelja usluga ronjenja. Ronilački centar treba jasno naglasiti koje segmente tehničke podrške nudi i na kojoj razini. Jednako tako važana činjenica pri odabiru destinacije za ronjenje jesti i blizina barokomore. Barokomore u Hrvatskoj: Ba-

rokomora oxy Pula, Barokomora Split IPM HRM te u privatnoj ordinaciji Dr. Gošević, Poliklinika za baromedicinu Oxy Podružnica DUBROVNIK, Mobilna barokomora u Zadru (u sklopu Kluba podvodnih aktivnosti „Zadar“), Barokomora oxy Zagreb u bolinici Dubrava, Barokomora Osijek u KBC-u Osijek, Barokomora DC Manta na Komižu na Visu (na brodu) te barokomora u KBC-u Rijeka. To su sve iznimno bitne informacije roniocima presudne u odamiru destinacije.

Možemo razlikovati tri glavne podjele ronioca rekreativaca u turizmu (CBI Product Factsheet): 1. „Leisure divers“ (ronioci u dokolici) odnosi se na najširi segment turista ronilaca koji čini oko 70% ukupnog broja rekreativnih ronilaca u turizmu. Ovaj tip turista ronilaca voli kombinirati ronilačke sadržaje s ne ronilačkim sadržajima u destinaciji u kojoj odsjedaju. Ova grupa ronilaca rekreativaca provodi oko 50% svog godišnjeg odmora u aktivnostima vezanima za ronjenje,

stički proizvod. Hrvatska ne iskorištava taj veliki potencijal, no uz sustavna ulaganje i potporu vlade, Ministarstva turizma i lokalne uprave mogla bi postati jedna od najpoželjninih destinacije za ronjenje u Europi.

Stoga je bitan proces brendiranja na lokalnoj razini koji će animirati turista ronioca pri odabiru destinacije za odmor i razonodu.

Literatura 1. Bartoluci, M. (ur.) (2004). Menedžment u sportu i turizmu. Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

2. CBI Product Factsheet: Dive tourism from Europe; preuzeto s www. cbi.eu/market-information/tourism/dive-tourism/europe/ 3. Delibašić, Z. (2007). Stanje i perspektive ronilačkog turizma u Hrvatskoj. Međunarodna znanstveno-stručna konferencija Sport za sve u funkciji unapređenja kvalitete života, Zagreb: kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

a ostalih 50% provodi u drugim aktivnostima. Njima je vrlo bitno kakve sve kulturne, gastronomske, izletničke i ostale sadržaje osim samog ronjenja može ponuditi određena destinacija.

2. „Passionate divers“ su strastveni zaljubljenici u ronjenje i oni čine oko 20% od ukupnog broja europskih turista ronilaca. Većinom su to napredni ronioci rekreativci ili ronioci koji su specijalizirali neku vrstu ronjenja kao što su podvodna fotografija ili ronjenje na olupinama. Dvije trećine „strastvenih ronilaca“ su muškarci od čega 75% njih ima između 46–55 godina.

3. „Families and couples divers“ su ronioci obitelji i čine 10% od ukupnog broja europskih turista ronilaca. Obično se sastoje od jednog ili više strastvenih ronilaca i jednog ili više ronilaca koji rone malo ili uopće ne rone. Kvalite-

ta ponude je izrazito važna ovim turistima roniocima i mora zadovoljiti sve članove obitelji. U Hrvatskoj tek 20% ronilačkih centara pruža kvalitetnu uslugu kakvu zahtijeva današnja ronilačka industrija. Manjak kvalitete nije samo zbog loše zakonske regulative, već i u menadžmentu samoga centra pojedinačno (morski.hr).

Većinu turista ronilaca čine ronioci u slobodno vrijeme kojima je ronjenje hobby te vole uživati i u drugim mogućnostima određene destinacije. Stoga je bitno da se turistima roniocima, u danima kada ne rone, omoguće sadržaji iz domene kulture, povijesnog nasljeđa, gastronomije i sportsko rekreacijske zabave.

Određene destinacije trebale bi se usmjeriti u tome pogledu i s posebnom pažnjom razvijati ovaj specijalizirani i vrlo perspektivni turi-

4. Članak (Ne)kvaliteta ronilačke ponude u Hrvatskoj; preuzeto s https://morski.hr/2019/09/24/ nekvaliteta-ronilacke-ponude-uhrvatskoj/ 5. Hrvatsko podmorje; preuzeto s http://www.ronjenjehrvatska. com/hr/o_hrvatskoj/37-ch-0 6. PSD (2010). Ronjenje u Hrvatskoj: biznis od 30 milijuna eura; preuzeto s https://slobodnadalmacija.hr/mozaik/zivot/ronjenje-uhrvatskoj-biznis-od-30-milijunaeura-109585 7. Kesar, O. (2015). Sportski turizam.

Zagreb : Ekonomski fakultet. Sveučilište u Zagrebu.

8. Pravilnik o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih objekata iz skupine hoteli, Narodne novine preuzeto s https://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2016_06_56_1451.html 9. Tomas, Ljeto 2017 (2017). stavovi i potrošnja tursita u Hrvatskoj, Institut za turizam preuzeto s http://iztzg.hr/UserFiles/File/ Narudzbe/Tomas-Ljeto-2017-Stavovi-i-potrosnja-turista-u-HrvatST skoj.pdf www.suvremena.hr

47

sajmovi

Značaj i budućnost sajmova Uloga sajmova u razvoju trgovine i poduzetništva piše: Vinko M. Ćuro1, ekonomist i poduzetnik

Evaluacija sajmova Sajmovi su nerazdvojivi dio trgovine i marketinga. U obje ove poslovne funkcije, znanstvene discipline ili djelatnosti – kako god želite – cilj sajmova bio je – a i danas je: Prezentirati robu i usluge i prodati ih!

S

ajmovi. Postoje već stotinama godina. Nastanak sajmova i početak sajmovanja (izlaganja i trgovanja), po mnogim zapisima, veže se uz obilježavanje nekih crkvenih blagdana kada su zanatlije-proizvođači i trgovci iz raznih

krajeva nudili i prodavali građanima svoje proizvode. Već u ranom srednjem vijeku, neki sajmovi imali su međunarodni karakter, a temeljili su se na prodaji roba i proizvoda.

Postoje dokazi koji govore da prvi pisani dokument na tlu Europe, iz 629. godine (napisan od strane kralja Dagoberta I), govori o privilegiji datoj da se jednom godišnje organizira izložba ispred njegovog dvorca. Tip izložbi kakav danas srećemo, po prvi put se pojavljuje u XI. i XII. stoljeću u Holandiji, Francuskoj, Srednjoj Europi i Italiji. Gra-

dovi kao nacionalni izložbeni centri ustanovljeni su ne tako davno: Zagreb (1909.), Pariz (1914.), London (1915.), Bazel (1916.), Lozana i Utreht (1917.), Geteborg (1918.), Birmingem (1919.), Barselona, Brisel i Milano (1920.). Međutim, povijest sajmova i sajmovanja doseže mnogo dalje u prošlost. Tako npr.

Frankfurtski sajam datira već 800 godina... Danas, na godišnjoj razini, ima 2.5 milijuna posjetitelja.

Trendovi, način života, ekonomija, okruženje... sve se mijenjalo.

Sajmovi i trgovanje na sajmovima su ostali i opstali. Mijenjali su

Vinko M. Ćuro je aktivan u marketing i MICE industriji više od 30 godina. Pored ostalih, autor je i knjige „Marketing u kongresno-sajamskoj industriji“ koja će uskoro doživjeti i svoje drugo izdanje na hrvatskom i engleskom jeziku

1

48

Suvremena trgovina 4(45)

se dakako i sajmovi. Njihove koncepcije, sadržaji, ciljevi... Ali je od nastanka do danas misija sajmova bila i ostala: prezentirati, promovirati i prodati! Sajmovi su nerazdvojivi dio trgovine i marketinga. U obje ove poslovne funkcije, znanstvene discipline ili djelatnosti – kako god želite – cilj sajmova bio je – a i danas je: Prezentirati robu i usluge i prodati ih!

Stoga, dok je ekonomije, stvaranja nove vrijednosti i njenog novčanog valoriziranja (prodaje) bit će i sajmova. Sajmovi su i svojevrsna trgovina (prodajni objekt), i vašar, i panađur, i sabor, i zbor te pijaca ili pjaca, izložba... – da, sve ono kako su ga kroz vrijeme i podneblja nazivali. Pod svim nazivima i u svim podnebljima sajmovi su općenito opravdavali svoju svrhu, a njegovim akterima uvijek vraćali uloženo. I dodatno donosili. To i jeste svrha sajmova, da pomognu u prodaji roba i usluga. Da budu platforma za predstavljanje i prodaju.

Značajnu korist od sajmova danas imaju: • vlasnici sajmova (sajamskih centara) i organizatori sajamskih priredbi, • kompanije i sve druge organizacije koje sudjeluju na sajmovima, • posjetitelji sajmova – poslovni ljudi i građani (tzv. široka publika) te • lokalne zajednice i države gdje su sajmovi locirani i gdje se održavaju.

Povijesno gledajući, u novije vrijeme sajmovi sve više gube isključivo prodajni karakter, te proizvodi koji se na sajmu izlažu ne služe neposrednoj prodaji, nego su uzorci na temelju kojih se zaključuju trgovački ugovori. Sajmovi uzoraka služe industrijalcima i poduzetnicima kao sredstvo vremen-

skog i prostornog centraliziranja poslovanja, za propagandu, proširenje kruga klijenata i stjecanje novih poslovnih veza, te predstavlja znatnu uštedu vremena i troškova trgovačkog poslovanja. Sajmovi uzoraka suvremenog tipa pojavljuju se krajem XIX. i početkom XX. stoljeća. Prvi takav sajam održan je 1898. godine u Veroni, drugi 1904. godine u Parizu, a treći 1909. u Zagrebu pod imenom Zagrebački zbor. Zagrebački zbor, današnji Zagrebački velesajam, 1922. godine proširen je u međunarodni opći sajam uzoraka te je jedan od najstarijih međunarodnih sajmova na jugu Europe2 .

Kroz vrijeme sajmovi su evaluirali. Posta(ja)li su moderniji, veći, tehnološki napredniji, organizacijski savršeniji, sadržajno izazovniji, estetski privlačniji... Kroz vrijeme sajmovi su postali intrigantniji, kako za sudionike i izlagače, tako i za građanstvo, publiku, potrošače. Ostali su mjesta gdje se susreću ponuda i potražnja, robe/usluge i kupci. Davno skovana sintagma da „nigdje kao na sajmu, u tako kratkom vremenu i na tako malom prostoru, nećete vidjeti tako raznoliku ponudu i susresti toliko ljudi – budućih poslovnih partnera“, postala je svojevrsna zaštita od propitivanja o sudbini sajmova u budućnosti. I da, u toj jednoj rečenici sažet je smisao sajmovanja!

Sajmovi služe, kako za predstavljanje i prodaju roba i usluga, tako i za susrete ljudi. Za susrete, za nova upoznavanja, za uspostavljanje poslovne suradnje, za zaključivanje ugovora, za dogovore, za širenje prijateljstava. I za sajmove kao i za društvene skupove važi ona da je važno „vidjeti i biti viđen“. Ne zaboravimo i činjenicu da su sajmovi u mnogim zemljama važan segment ukupnog gospodarstva.

Značajno doprinose BDP-u. Ne

samo kao stvaratelji nove vrijednosti, nego i kao djelatnost, platforma, alat... koja pomaže drugim djelatnostima (B2B) da njihovi proizvodi i usluge lakše i brže pronađu put do krajnjeg potrošača. Stoga je uloga sajmova višeznačna i višedimenzionalna.

Sajmovi zadovoljavaju socijalne i društvene potrebe građana Nedvojbeno, danas je sajam mjesto predstavljanja proizvoda, usluga, ideja i tehnoloških dostignuća; mjesto susretanja i upoznavanja (poslovnih) ljudi i razmjene informacija, te mjesto uspostavljanja poslovnih i ekonomskih odnosa.

Uloga sajmova u (ekonomskom, gospodarskom, tehnološkom i društvenom) razvoju veoma je dragocjena i nemjerljiva. Sajmovi, istovremeno, značajno zadovoljavaju i socijalne te društvene potrebe građana.

Sajmovi doprinose zapošljavanju te ekonomskom razvoju, utječu na ukupan društveni ambijent, doprinose promociji zemlje, utječu na izgradnju njenog imidža i na percepciju ljudi o njoj... doprinose razvoju turizma, unaprjeđuju investicije...

Sajmovi utječu na kvalitet stvaranja, na inovacije, na razmjenu informacija i edukaciju. Sve ovo zajedno daje snažan doprinos ekonomskom razvoju – posebno ako znamo da je u posljednjim desetljećima u svijetu došlo do hiperprodukcije svih proizvoda te da je prodaja, u odnosu na proizvodnju, imperativ suvremene ekonomije.

Sajmovi, danas, imaju veći utjecaj na prodaju proizvoda nego i jedan drugi marketinški proces ili trgovinski instrument.

Sajmovi su idealni za identificiranje lanca vrijednosti u marketingu, od-

Hrvatska opća enciklopedija, Hrvatski leksikografski zavod

2

www.suvremena.hr

49

sajmovi nosno načina kreiranja više vrijednosti za kupca, te za primjenu tzv. merčendajzinga (Merchandising) – stvaranja (dugo)trajnog odnosa s kupcima. Posebno su pogodni za praćenje i analizu modela ponašanja potrošača, te procesa donošenja odluke o kupovini kao i samog čina kupovine. Poznati su modeli ponašanja potrošača – nazvani po njihovim tvorcima odnosno teoretičarima: Hauardov, Kotlerov, Nicosijev, Šetov itd. Sajmovi su idealno mjesto i ambijent za analizu, dakle, koliko koja od četiri poznate grupe činitelja utječu na ponašanje potrošača. Koliko kulturna, koliko društvena, koliko osobna, a koliko psihološka. „Sajmovi znače posao“, napisali su Amerikanci već u naslovu jedne publikacije u kojoj objašnjavaju prednosti prodaje putem sajmova u odnosu na klasične putove pronalaženja kupaca. Osnovni smisao sajmova i jeste – poticanje prodaje robe i usluga u svim oblicima. Sajmovi su i jedan od najtradicionalnijih oblika prodaje na domaćem i međunarodnom tržištu, a unatoč bogatstvu mnogih suvremenih oblika promocije gospodarske ponude, oni ni danas nisu ugroženi u toj svojoj funkciji. To, međutim, ne znači da sajmovi ne slijede nove odnose u svijetu i nove potrebe svjetske ekonomije.

Sajmovi četvrte generacije Početkom ovoga stoljeća počeli su se razvijati sajmovi „četvrte generacije“. To podrazumijeva kreiranje kreativnijeg programa i obogaćivanje sajamske ponude specijaliziranim aktivnostima, uz neizostavne edukacije, konferencije, stručne skupove i različite druge događaje.

Za uspješno uspostavljanje i razvoj kongresne i sajamske industrije, kao i industrije događaja i usluga „četvrte generacije“, neophodna je primjena suvremenih tehnologija, krajnje kreativan marketing – prilagođen stremljenjima XXI. stoljeća – uz izraženu maštovitost pri konceptualiziranju događaja... Potrebni su novi talenti sa usvojenim novim znanjima i vještinama te empirijskim vrijednostima.

Na početku XXI. stoljeća, sajmovi i kongresi su postali značajna industrija. Ponos gradova i zemalja u kojima egzistiraju. Vrijednost desetina današnjih sajmova i kongresa prelazi i po nekoliko stotina milijuna eura; mnogi kongresno-sajamski centri svojom se površinom prostiru na stotine tisuća četvornih metara dok kongresne dvorane imaju više tisuća mjesta... Primjerice, kroz najveći kongresni centar u Sjedinjenim Američkim Državama – „Mc Cormick Place“ u Chicagu, godišnje prođe više od 4 mili-

juna sudionika, prostire se na preko 200.000 četvornih metara. A u SAD ih ima više od šest stotina... pomnožite.

Mnoge sajamske kompanije redovito organiziraju sajamske izložbe gospodarstva svoje zemlje na drugim kontinentima; posjeduju vlastite kompanije slične djelatnosti i profila, velike vrijednosti, u više desetina zemalja širom svijeta. U vlasničkom i investicijskom smislu, pored privatnog, vrlo često je prisutan državni kapital. Poznato je da su u najvećem broju slučajeva su/vlasnici sajamskih kompanija i kongresno-sajamskih centara upravo gradovi i države gdje je sjedište tih kompanija i gdje su sajamski centri locirani.

Jedan od takvih, među najznačajnijim i najvećim u regiji jugoistočne Europe je primjerice i „Zagrebački velesajam“ čiji je osnivač i većinski vlasnik grad Zagreb. Bez obzira na određene poteškoće u poslovanju u aktuelnom trenutku, Zagrebački velesajam je i danas prava tržišna institucija – ili bi vrlo lako to mogao postati. Zagrebački velesajam veličine je 560.000 četvornih metara, od čega je 180.000 četvornih metara zatvorenog izložbenog prostora. U Upravi Zagrebačkog velesajma, ne tako davno, izjavili su: „...da jedna kuna ukupnog prihoda ZV-a neposredno inducira 11,7 kuna aktivnosti u gospodarstvu Zagreba“.

Dakle, samo uz ovakve primjere ostvarenih rezultata ove izazovne, inovativne, kreativne i pomalo imaginacijske industrije, možemo zaključiti koliki je njen značaj za ekonomsku, društvenu i razvojnu konkurentnost... koliko ovakvi skupovi doprinose popularizaciji i promociji destinacija gdje se održavaju... koliko doprinose zbližavanju ljudi, uspostavi i razvoju dijaloga... koliko, na kraju, utječu na suradnju i mir u svijetu!

Stoga je suvišno, već desetljećima, otkako se suvremena tehnologija značajno razvila – posebice inter-

50

Suvremena trgovina 4(45)

net, propitivati svrsishodnost i sudbinu sajmova u budućnosti. Ljudski kontakt, direktan razgovor te neposredan uvid u proizvod (svim čulima), ne može i neće zamijeniti nikakva tehnologija.

Ispravnije je propitivati koncept, sadržaj i kvalitetu sajmova te time doprinositi njihovom unaprjeđenju i razvoju. Sajmovi su vremenom značajno uznapredovali. U svakom pogledu. A prostora za dodatni napredak uvijek ima (kao i u svim drugim oblastima) a, na sreću, kako se može vidjeti na tržištu – ideja ne manjka. Napredak se postiže i postizat će se i u budućnosti – i to u kontinuitetu – kako na koncepcijsko-sadržajnom planu, tako i na komunikacijskom, marketinškom, organizacijskom, tehnološkom, vizualnom, ugođajnom...

Sudjelovanje na sajmovima – sastavni dio vašega marketinškog plana Stoga, ako vaša tvrtka, vaša organizacija, nema praksu predstavljati vlastite proizvode i usluge na sajmovima, odmah preispitajte svoju marketinšku strategiju. Analizirajte i (pr)ocijenite koliko bi vaše povremeno, ali u kontinuitetu (!), sudje-

lovanje na sajmovima, na ciljanim tržištima, unaprijedilo vašu prodaju ali i ukupno poslovanje!? Jer, osim što na sajmovima susrećete (potencijalne) kupce, na sajmovima ćete susresti i dobavljače, i kooperante, i investitore, i marketare... u konačnici i medije koji su produžena ruka vašega marketinga i PR-a.

Također, ako vaša tvrtka, vaša organizacija, već ima praksu sudjelovati na sajmovima, a rezultatima eventualno niste zadovoljni, tada trebate analizirati i (pr)ocijeniti da li ste sudjelovali na ispravan način!? Da li je vaše planiranje, marketinški koncept i drugi segmenti za uspješno sudjelovanje na sajmu, ispravno postavljeno!?

U sajamski nastup, kao i u sve druge marketinške segmente treba uložiti mnogo, prije svega: truda, znanja i kreativnosti, ali i novca. Tek tada će se vaše šanse za uspjeh i isplativost mnogostruko povećati! I u sajamskim nastupima, kao dijelu marketinškog koncepta i programa te ukupnog poslovnog plana, trebate biti ustrajni i profesionalni. Uspjeh niti u ovom poslovnom segmentu ne dolazi preko noći. Za uspjeh treba uporno ulagati i trenirati, kao i u sportu. Trebate se usavršavati. Do u detalje!

Tek tada će rezultat kakav priželjkujemo doći. Sudjelovanje na sajmovima predstavlja ulaganje koje je unaprijed (prije realizacije) svrsishodno i isplativo uvijek onoliko koliko smo sposobni da kvaliteto nastupimo te analiziramo i (pr)ocijenimo odnos visine uloženog i potencijalnog povrata uloženog kroz različite poslovne benefite.

Naravno, ne zaboravimo da, koliko god da ima sajmova u marketingu (u marketinškom planu primjerice vaše kompanije), toliko ima i marketinga u sajmovima (prilikom njihovog organiziranja ili prilikom priprema vaše kompanije za nastup na sajmu). Sajmovi, dakle, nisu marketing! Sajamske priredbe su naglašeno interaktivan i neposredan segment marketinga. Sajmovi oživljavaju marketing, daju mu dušu. Stoga nije pretenciozno reći: da su sajmovi duša biznisa. Sajmovi nisu ni (samo) trgovina, nisu niti izvoz, ni investicije... Oni su sve to zajedno, i više od toga.

Zato, ne razmišljajte mnogo! Neka vam prva sljedeća poslovna odluka bude da u okviru postojećeg marketinškog tima formirate i profesionalan tim za sajmove (ili dugoročno unajmite specijaliziranu agenciST ju). Vjerujte, isplatit će se! www.suvremena.hr

51

Najavljujemo Međunarodni program ocjenjivanja kvalitete i promocije

U vrijeme globalne stagnacije, nove inicijative su uvijek dobro došle

U

vremenu globalne invencijske stagnacije, kada se nove inicijative, ideje i projekti teško pokreću, iz Hrvatske je na tržište regije srednje i jugoistočne Europe plasiran još jedan zanimljiv i koristan projekt.

Riječ je o Međunarodnom programu ocjenjivanja kvalitete i promocije najkvalitetnijih prehrambenih proizvoda, pod nazivom „SIMBOL KVALITETE“. Program „SIMBOL KVALITETE“ jedan je od četiri konkretne komplementarne aktivnosti „Projekta promocije zdravlja, značaja zdrave prehrane te kvalitete i sigurnosti prehrambenih proizvoda“.

Uz Program „SIMBOL KVALITETE“, jedanput godišnje bit će organizirani, kao njegova važna popratna događanja, Međunarodna znanstveno-stručna i poslovna konferencija “POLJOPRIVREDA U 21. STOLJEĆU, KVALITETA I SIGURNOST PREHRAMBENIH PROIZVODA I ZDRAVLJE POTROŠAČA” te Međunarodna sajamska izložba „HRANA I ZDRAVLJE“, koji će biti upotpunjeni već etabliranim Programom „ZDRAV ŽIVOT ZA KREATIVNIJE PODUZETNIŠTVO“.

Sve aktivnosti i programi imaju za cilj: •

promociju zdravlja,

•

promociju značaja zdrave prehrane za zdravlje,

•

promociju kvalitetnih prehrambenih proizvoda i njihovu poslovnu afirmaciju na domaćem i inozemnom tržištu

•

promociju značaja kvalitete i sigurnosti prehrambenih proizvoda,

•

promociju i zagovaranje značaja pravilne prehrane za zdravlje.

Program „SIMBOL KVALITETE“ predstavlja jedinstvenu priliku vlasnicima i proizvođačima prehrambenih brendova i proizvoda te trgovcima, da korisno ulože u dugotrajni i statusni marketing, a da, zauzvrat, dugoročno dobiju mnogostruko više!

Međunarodni program ocjenjivanja kvalitete i promocije najkvalitetnijih prehrambenih proizvoda „SIMBOL KVALITETE“ ima poslovno-marketinški, zdravstveni i sociološki karakter. Zbog ocjenjivanja te rangiranja proizvoda po kvaliteti, Program ima i natjecateljski karakter. Natjecanje nije komparativnog karaktera te se proizvodi neće međusobno komparirati.

Prilika je ovo za gospodarska/trgovačka društva – i proizvođače i trgovce, za obiteljska poljoprivredna gospodarstva, obrtnike, zadruge, udruge i saveze da, dokazivanjem kvalitete svojih proizvoda, te iste proizvode obogate većom vrijednošću – znakom SIMBOL KVALITETE te da upravo ti proizvodi u percep-

ciji potrošača vremenom postanu simbolom kvalitete. Prilika je ovo za unaprjeđenje lojalnosti potrošača i svjesnosti o imenu proizvoda/ marke; da znak SIMBOL KVALITETE, otisnut na ambalaži samo najboljih proizvoda, potvrdi provjerenu kvalitetu i vrijednost proizvoda; da se najbolji proizvodi kvalitetom marke diferenciraju od mnoštva generičkih proizvoda; da se najkvalitetniji proizvodi – sa znakom SIMBOL KVALITETE učine prepoznatljivijim i konkurentnijim na tržištu; da se poveća njihova tržišna vrijednost...

Zbog svega toga, Program „SIMBOL KVALITETE“ predstavlja jedinstvenu priliku vlasnicima i proizvođačima prehrambenih brendova i proizvoda te trgovcima, da korisno ulože u dugotrajni i statusni marketing, a da, zauzvrat, dugoročno dobiju mnogostruko više!

Upravo iz ugla proizvođača prehrambenih proizvoda, u današnjem globaliziranom i tehnološki razvijenom svijetu, kada proizvodnja i ponuda višestruko nadmašuju potrebu i potražnju za prehrambenim proizvodima, glavno pitanje koje se nameće je: Kako, u mnoštvu istih i/ili sličnih proizvoda, prodati vlastiti proizvod ? Kako biti prepoznat, cijenjen i preferiran (k)od kupaca?

najkvalitetnijih prehrambenih proizvoda

Jedini ispravan, a dugoročno održiv odgovor je: KVALITETOM PROIZVODA! Svi drugi marketing i brending elementi, poput: cijene, naziva, dizajna, ambalaže... prodaju proizvod kratkoročno. JEDINO KVALITETA PROIZVODA GARANTIRA DUGOROČNU PRODAJU PROIZVODA I PLASMAN DO MILIJUNA KUPACA! Kako govorimo o prehrambenim proizvodima, dakle o proizvodima koje kupci konzumacijom unose u svoj organizam - a time čuvaju i unaprjeđuju ili narušavaju vlastito zdravlje – KVALITETA I SIGURNOST PROIZVODA IMAJU NEPROCJENJIV ZNAČAJ! Dokazani kvalitetni prehrambeni proizvodi imaju prednost i posebno mjesto u odabiru i konzumaciji prehrambenih proizvoda odnosno u ukupnoj životnoj prehrani, kako bi se vlastito zdravlje održalo, unaprijedilo i očuvalo.

Iz ugla građana – potrošača dokazani kvalitetni prehrambeni proizvodi imaju prednost i posebno mjesto u odabiru i konzumaciji prehrambenih proizvoda odnosno u ukupnoj životnoj prehrani, kako bi se vlastito zdravlje održalo, unaprijedilo i očuvalo.

Stoga, kako bi i jedna i druga strana bile zadovolj(e)ne, MISIJA Programa „SIMBOL KVALITETE“ je da, stručnim i objektivnim ocjenjivanjem kvalitete: identificira, nagradi, obilježi/označi, afirmira i promovira najkvalitetnije prehrambene proizvode koji nastaju i koji se nude potrošačima na području srednje i jugoistočne Europe, te da na taj način, poticanjem kupnje i konzumacije prehrambenih proizvoda sa znakom SIMBOL KVALITETE, doprinese unaprjeđenju prodaje kvalitetnih proizvoda te unaprjeđenju zdravlja potrošača.

Proizvodi koji će biti ocjenjivani i vedrovani u okviru Programa „SIMBOL KVALITETE“ razvrstani su u sljedeće grupe:

•

Meso i mesne prerađevine, riba i plodovi mora

•

Jaja i proizvodi od jaja

•

Mlijeko i mliječne prerađevine

•

•

•

Žitarice i proizvodi od žitarica, brašno i proizvodi na bazi brašna Voće, povrće i prerađevine od voća i povrća

Kada vidite ovu poruku

Zdrav život za kreativnije poduzetništvo vi znate da ne sudjelujete u svakidašnjem programu!

Kada vidite poruku

Healthy life for more creative entrepreneurship to znači...

Da tijekom trajanja našeg kongresnog / edukacijskog događanja nećemo dopustiti da se naše tijelo i naš um uspavaju.

Da i tijekom trajanja našeg kongresnog / edukacijskog događanja zajedno brinemo o očuvanju i unaprjeđenju našega zdravlja i psihofizičke spremnosti.

Konditorski proizvodi i uživala (čokolada, keksi, sladoled, kava, vegeta, začini i sl.)

•

Voda, slaba bezalkoholna pića, energetski napitci

•

Vino, pivo i likeri (koji imaju do 22% alkohola)

•

Proizvodi bazne prehrambene industrije (šećer, škrob, ulja i masnoće)

•

Prehrambeni dijetetski proizvodi (funkcionalna hrana, dodaci prehrani, biljni pripravci, čajevi, gljive, alge i pčelinji proizvodi)

Neće se ocjenjivati sljedeći proizvodi: •

Duhan i proizvodi od duhana

•

Žestoka alkoholna pića (koja imaju više od 22% alkohola)

•

Lijekovi i

•

Gotova hrana (kakva se poslužuje u ugostiteljskim objektima)

Program „SIMBOL KVALITETE“ organizira grupa institucija, organi-

Da tijekom trajanja našeg kongresnog / edukacijskog događanja zajedno radimo jednostavne trominutne vježbe.

Da tijekom trajanja našeg kongresnog / edukacijskog događanja zajedno brinemo o unosu zdravih prehrambenih proizvoda u naš organizam.

Da se tijekom trajanja našeg kongresnog / edukacijskog događanja više družimo i surađujemo te izgrađujemo neograničeno povjerenje i uzajamno poštovanje.

Da tijekom trajanja našeg kongresnog / edukacijskog događanja¸ smanjujemo unos nikotina i kofeina u naš organizam.

Dobro došli u naše kreativne i nadahnute kongresne i edukacijske projekte kojima istovremeno unaprjeđujemo naš duh i naše zdravlje! www.perspektive.com.hr • www.congress.hr

zacija, tvrtki i priznatih stručnjaka iz oblasti poljoprivredno-prehrambene industrije, zdravlja i marketinga, predvođena nositeljem svih aktivnosti Društvom za marketing i poslovne usluge „PROMO GLOBAL“ iz Zagreba, a pod pokroviteljstvom Međunarodnog ekonomskog foruma PERSPEKTIVE i Svjetskog kongresa poduzetnika.

Recimo za kraj i to da će najkvalitetniji prehrambeni proizvodi, po ocjeni Stručne komisije (sastavljene od stručnjaka iz više zemalja), zasluženo biti nagrađeni zlatnim, srebrnim i brončanim medaljama, a najbolji od najboljih ponijet će i prijelazni pehar „Šampion kvalitete“. Ove vrijedne nagrade bit će uručene na posebnoj svečanosti u Zagrebu, prvi put potkraj 2020. godine.

Više o Programu „SIMBOL KVALITETE“ možete doznati na web stranici:

www.suvremena.hr.

Neujednačenost u e-trgovini Izvješće za 2020. godinu pokazuje da je Zapadna Europa i dalje najrazvijenije tržište e-trgovine u Europi sa 70 posto tržišnog udjela u ukupnom B2C internetskom prometu i najvećim brojem e-kupaca (83 posto), a slijedi južna Europa s 15 posto tržišnog udjela ukupnog B2C internetskog prometa.

E

commerce Europe i EuroCommerce zajednički su pokrenuli Europsko regionalno izvješće o e-trgovini 2020. Rast prodaje e-trgovine dosegao je 636 milijardi eura u 2019., što je 14,2 posto više u odnosu na prethod54 Suvremena trgovina 4(45)

nu godinu. Prognozira se da će europski promet e-trgovine narasti na oko 12,7 posto i doseći 717 milijardi eura u 2020. godini. Puni utjecaj pandemije COVID-19 na sektor, međutim, pokazat će se tek sljedeće godine.

Ovo izvješće izlazi u vrijeme neizvjesnosti po cijelom svijetu. Izbijanje COVID-19 i ograničenja do kojih je doveo imali su velik utjecaj na povjerenje u poslovanje i potrošače. Iako su fizičke trgovine održavale zalihe najnužnijih stvari, e-trgovina je

imala presudnu ulogu u održavanju gospodarske aktivnosti u Europi. Trgovci svih veličina ubrzali su svoju digitalnu transformaciju, daljnjim razvojem postojećih i novih rješenja za višekanalnu trgovinu.

Luca Cassetti, glavni tajnik Ecommerce Europe, komentirao je: „Jako smo ponosni na otpornost koju je naš sektor pokazao ovih posljednjih mjeseci i obradujemo se kad vidimo da industrija e-trgovine uspješno doprinosi održavanju jedinstvenog tržišta otvorenim.

Iako je pandemija COVID-19 otkrila snagu sektora digitalne trgovine, razotkrila je i izazove s kojima se internetski trgovci još uvijek susreću. S obzirom na sve veću prekograničnu prirodu etrgovine, europska su se poduzeća borila za primjenu novih rješenja u cijeloj Uniji zbog regulatorne fragmentacije i različitih nacionalnih pristupa prema krizi. U svjetlu trenutnog ubrzanja programa digitalne i zelene politike, moramo pojačati svoje ambicije za izgradnju jače Europske unije s doista usklađenim jedinstvenim tržištem.“ Christian Verschueren, generalni direktor EuroCommercea, također je komentirao ova kretanja: „Pandemija COVID-19 ubrzala je tempo digitalnih promjena u maloprodaji i veleprodaji.

Ovaj će se trend nastaviti i povećavati brzinu. Ljudi su sada navikli kupovati putem interneta i tako će i nastaviti. Naši članovi odgovaraju na to, ali s teškim mjesecima - i vjerojatno godinama unaprijed, trebamo hitnu pomoć na nacionalnoj razini i na razini EU-a kako bismo povećali otpornost i ubrzali digitalnu transformaciju našeg sektora.“ Ostali ključni trendovi identificirani u izvješću pokazuju da su u 2019. godini tri najbolje zemlje koje su imale najznačajni-

ji rast prometa B2C e-trgovine bile Rumunjska (30 posto), Bugarska (30 posto) i Španjolska (29 posto). Belgija (7 posto), Irska (7 posto), Austrija (4 posto) i Island (3 posto) pokazale su najmanji rast prometa e-trgovine u posljednjih godinu dana. Nadalje, nalazi pokazuju da je država s najvećim postotkom e-korisnika (94 posto) u 2019. godini Ujedinjeno Kraljevstvo, slijede Danska (86 posto) i Njemačka, Nizozemska i Švedska (sve s 84 posto). Što se tiče nacionalnih i prekograničnih kupnji, kupci u Nizozemskoj (95 posto) i Poljskoj (94 posto) uglavnom kupuju od nacionalnih prodavača, dok će malteški (96 posto) i ciparski (95 posto) e-kupci najvjerojatnije naručiti prekogranično (kako iz EU tako i izvan EU).

Nova europska inicijativa za plaćanje Generalni direktor EuroCommercea Christian Verschueren pozdravio je službeno pokretanje novog konzorcija Europske inicijative za plaćanje (EPI) kako bi stvorio novi jedinstveni sustav plaćanja i rješenje, omogućio im obradu trenutnih ili mobilnih plaćanja i postavio alternativni zaobilazni put glavnoj shemi neeuropskih kartica. „Nova, potpuno europska shema plaćanja, neovisna o Visa-i i Mastercardu, potrebna je već dugi niz godina kako bi se stvorila prava konkurencija. To je sve važnije sada kada trgovci bilježe daljnje povećanje troškova koji nisu regulirani i zbog oklijevanja Komisije da proširi opseg trenutne Uredbe o naknadama za zamjenu kako bi se njima bavilo.

Stoga je ova inicijativa vrlo dobrodošla. Međutim, najmanje su četiri prethodne inicijative propale; i ova će, ako trgovci, koji su ključni za njen uspjeh, nisu punopravni sudionici predloženog

konačnog rješenja.“ Pozdravljajući objavljenu ažuriranu Agendu vještina Europske unije za Europu, generalni direktor EuroCommercea Christian Verschueren rekao je: „U našoj zajedničkoj izjavi s našim socijalnim partnerom UNI Europa u jeku krize COVID, odali smo počast milijunima ljudi koji rade u našem sektoru i pozvali nacionalne i EU vlasti da pruže financijsku potporu pomažući našoj radnoj snazi da poboljša i preuredi vještine. Tražit ćemo od Fonda za oporavak EU sljedeće generacije kako bi pomogao maloprodajnom i veleprodajnom ekosustavu u ubrzavanju njegove digitalne transformacije i transformacije održivosti i ojačao njegovu otpornost na štetu koja je nastala tijekom krize. Svaki sedmi Europljanin radi u maloprodaji ili veleprodaji. Trebat će nam Europski socijalni fond i Europski fond za prilagodbu globalizaciji kako bi bili usmjereni na pomoć našoj radnoj snazi u prevladavanju ovih izazova.“ Lockdown zbog pandemije ubrzao je i učvrstio prelazak na internetsku prodaju. Zaposlenici sada trebaju savladati digitalne sustave i alate te, kako bi privukli kupce natrag u trgovine, usavršiti svoje međuljudske vještine i sposobnost pružanja informacijskih savjeta. Verschueren nastavlja: „Ljudi moraju biti opremljeni vještinama potrebnim za preuzimanje novih uloga zbog digitalizacije i za interakciju s novim sustavima pomoću blockchaina i umjetne inteligencije. Ali oni također trebaju poboljšati neke svoje vještine; maloprodaja i veleprodaja ostat će posao ljudi. Dakle, radi se o kombiniranju visoke tehnologije i potrebnih vještina“. A.G. www.suvremena.hr

55

digitalna ekonomija

Networking: Poslovna komunikacija i umjetna inteligencija piše: Lejla Softić1, dipl. oec.

Uvod Poslovno umrežavanje (engl.

Networking) najčešće se na prostoru Zapadnog Balkana vrši na konvencionalan način odnosno ‘licem u lice’ organiziranjem sajamskih i konferencijskih aktivnosti.

Digitalna transformacija poslovanja, u narednom periodu, sve više će imati uticaja na konvencionalno poslovno umrežavanje, koje će se zasnivati i na primjeni alata umjetne inteligencije, te poprimati karakteristike virtualnog poslovanja.

Pandemija je ubrzala ove procese na prostoru Zapadnog Balkana, kada su organizatori različitih po-

slovnih događaja počeli intenzivnije primjenjivati digitalne tehnologije za potrebe poslovnog umrežavanja, u virtualnom okruženju. Zagovornici konvencionalnog načina poslovnog umrežavanja, na žalost, još uvijek nisu spoznali prednosti digitalnih tehnologija, a primjenu alata umjetne inteligencije, najblaže rečeno, smatraju svetogrđem, kada je u pitanju poslovna komunikacija ‘licem u lice’ i poslovno povezivanje putem sajamskih i konferencijskih aktivnosti. Globalni trendovi u ovoj oblasti ne mogu se zaustaviti. Pitanje je vremena kada će se suvremene poslovne prakse,

koje se primjenjuju na globalnom tržištu, početi primjenjivati i na tržištu Zapadnog Balkana.

Značaj poslovnog umrežavanja u 21. stoljeću Značaj poslovnog umrežavanja ne treba posebno naglašavati, jer su svi poslovni ljudi svjesni činjenice da se trebaju međusobno povezivati, kontinuirano širiti krug poslovnih kontakata i povremeno obnavaljati suradnju sa postojećim kontaktima npr. prisustvovanjem na poslovnim događajima kao što su to poslovni sajmovi ili konferen-

SoftConsulting s.p. Tuzla, Trg slobode 16 (BIT Centar), 750000 Tuzla, e-mail: lejla.softic@savjetnik.ba

1

56

Suvremena trgovina 4(45)

cije. U 21. stoljeću, koje karakterizira sve veća primjena digitalnih tehnologija, organizatori poslovnih događaja i učesnici istih, ne trebaju zanemariti značaj ovih suvremenih alata za poslovno umrežavanje. Nastavak zanemarivanja primjene digitalnih tehnologija, pri organiziranju poslovnih događaja za poslovno umrežavanje, imati će za posljedicu stagnaciju u ovoj gospodarskoj branši, što će direktno utjecati na kvalitetu sajamskih i konferencijskih aktivnosti. Ukoliko se ne poduzmu potrebne promjene u ovoj branši, konvencionalni poslovni događaji neće imati neophodan stupanj inovativnosti i biti će sve manje atraktivni za ‘nove’ generacije poslovnih ljudi, koji će svoje potrebe za poslovnim umrežavanjem početi zadovoljavati na drugi način – primjenom digitalnih tehnologija za poslovno umrežavanje.

Virtualni sajmovi i online konferencije, na globalnom tržištu, suvremeni su alati koji se uspješno primjenjuju, ali na prostoru Zapadnog Balkana ovo još uvijek nije dovoljno ‘atraktivan’ model za poslovno umrežavanje. Naime, virtualni sajam koji je prije dvije godine bio organiziran, a zamišljen kao web platforma koja će povezati fizičko i virtualno poslovanje, na žalost, nije zaživio u Hrvatskoj. To nikako ne znači da ova jedinstvena web platforma u dogledno vrijeme neće ponovno ‘oživjeti’, kada razina svi-

jesti ‘prosječnog’ učesnika na online sajmovima bude na nešto višoj razini, nego što je to sada. Da su poslovni subjekti, prije dvije godine, prepoznali značaj virtualnog sajma, i trgovina u doba pandemije bila bi uspješnija, jer bi trgovačka djelatnost u Hrvatskoj već imala svoj digitalni medij na kojem bi se, u virtualnom okruženju, uspješno izvršavale kupoprodajne transakcije i razvijali drugi komercijalni oblici suradnje. Ovako su i organizatori virtualnog sajma kao vlasnici web platforme i krajnji korisnici – trgovačka društva, tijekom pandemije, ostali uskraćeni za ostvarivanje poslovne suradnje i izvršavanje financijskih transakcija, koje su se mogle uspješno realizirati primjenom digitalnih tehnologija i putem ove specijalizirane web platforme. Iz ovog primjera trebali bi nešto naučiti poslovni subjekti koji su tijekom i nakon pandemije odlučili nastaviti raditi ‘po starom’, zanemarili potrebu za upravljanjem promjenama i nisu još uvijek započeli proces digitalne transformacije vlastitog poslovanja. Suprotno tome, oni koji su i prije pandemije primjenjivali digitalne tehnologije za poslovno umrežavanje i suradnju, uspješno su znali iste iskoristiti za organiziranje npr. online konferencije Connecto 2020, sa ciljem poslovnog povezivanja domicilnih i inozemnih poslovnih subjekata, s naglaskom na poslovno umrežavanje s poslovnim kontaktima

iz dijaspore. Iz navedenih primjera, organizatori poslovnih događaja i učesnici sajamskih/konferencijskih aktivnosti, trebali bi spoznati kako (ne)treba postupati u 21. stoljeću, kada je u pitanju poslovno umrežavanje i primjena digitalnih tehnologija. Ukoliko se domicilni poslovni subjekti žele povezati s poslovnim subjektima iz inozemstva i dijaspore, u svom poslovanju trebaju više primjenjivati digitalne tehnologije, kao suvremeni alat za poslovnu komunikaciju, koji im omogućava da taj cilj postignu i u uvjetima aktualne pandemije.

U suprotnom, broj poslovnih kontakata koji će se ostvarivati putem npr. konvencionalnih poslovnih događaja, biti će sveden na ‘mali i uski krug’ poslovnih ljudi, koji su bili u mogućnosti izdvojiti ne samo financijske resurse, nego i sve više ograničene vremenske resurse, da bi prisustvovali određenim sajamskim/konferencijskim aktivnostima na nekoj ‘udaljenoj’ destinaciji.

Konvencionalni vs. Virtualni poslovni događaji Iako konvencionalni poslovni događaji imaju poseban značaj za uspostavljanje kontakata i poslovnu komunikaciju ‘licem u lice’, kao i bolje upoznavanje u neformalnom poslovnom okruženju, u 21. stoljeću ovaj oblik poslovnog povezivanja potrebno je unaprijediti primjenom odgovarajućih digitalnih tehnologija. Jedan od načina na koji će se, u budućnosti, konvencionalni poslovni događaji moći unaprijediti je npr. mogućnost prijenosa sajmova i konferencija putem digitalnih medija/platformi, tako da će učesnici moći izabrati da li će poslovnom događaju prisustvovati osobno ili putem digitalnih tehnologija odnosno virtualno. Krilatica koja se ovih dana često koristi u medijima da je nastupilo ‘novo normalno’ u području poslovnog umrežavanja znači da će, u narednom razdoblju, biti potrebna veća www.suvremena.hr

57

digitalna ekonomija ma poslovnih događaja, koji ukoliko pravovremeno ne prepoznaju prednosti digitalnih tehnologija za poslovno umrežavanje, imaju manje šanse da ostvare potencijalne kontakte s ‘novim’ klijentima, dobavljačima i poslovnim partnerima, te tako prošire mrežu vlastitih poslovnih kontakata i ostvare suradnju s njima.

Prednosti primjene alata umjetne inteligencije za poslovne događaje i umrežavanje

primjena digitalnih tehnologija pri organiziranju konvencionalnih poslovnih događaja (sajmova i konferencija). Zašto?

Virtualni događaji omogućavaju organizatorima događanja, govornicima, sudionicima i sponzorima daljinsku interakciju kroz virtualno okruženje. Iako su alati za virtualne konferencije već neko vrijeme prisutni, brzo se pojavljuju inovativni pristupi i alati za bliže usklađivanje ciljeva događaja i osobnih podataka sa virtualnim kanalom.

U narednom razdoblju, moći ćemo očekivati i sve veću primjenu alata umjetne inteligencije, bez obzira da li će to biti npr. virtualni asistenti koji će pomagati učesnicima poslovnih događaja da ostvare uspješniju suradnju na virtualnim događajima ili će to biti npr. roboti koji će se pojavljivati na konvencionalnim sajmovima/konferencijama, koji će zamijeniti ili pomagati poslovnim ljudima (npr. roboti hostese i sl.) da kvalitetnije prezentiraju svoje poslovanje.

Bez obzira na izabrani način primjene digitalnih tehnologija, za organiziranje poslovnih događaja i poslovno umrežavanje, konvencionalni poslovni događaji će se i dalje odvijati, ali na višoj razini digitaizacije poslovnih procesa. To će biti primarni način poslovnog umrežavanja za jedan segment poslovnih 58

Suvremena trgovina 4(45)

korisnika. Virtualni događaji biti će primarni oblik poslovnog umrežavanja za drugi segment poslovnih korisnika. Primjena digitalnih tehnologija u području organiziranja poslovnih događaja znači ‘podjelu’ tržišta i segmentaciju korisnika usluga poslovnog umrežavanja putem sajmova i konferencija, kao što je to slučaj i u ostalim privrednim djelanostima (npr. konvencionalni i digitalni mediji ili trgovina i sl.).

Poslovni subjekti koji pružaju usluge organiziranja poslovnih događaja na konvencionalan način, ukoliko pravovremeno ne prilagode vlastite poslovne modele, mogu izgubiti dio tržišta odnosno profita kojeg nisu pravovremeno prepoznali da mogu ostvariti primjenom digitalnih tehnologija za poslovno umrežavanje. Isti je slučaj i sa učesnici-

Alati umjetne inteligencije koriste se u mnogim industrijama za pojednostavljivanje i poboljšanje poslovanja, stoga ne treba zanemariti niti prednosti njihove primjene pri organiziranju poslovnih događaja i poslovnom umrežavanju.

Od planiranja poslovnog događaja, preko sudjelovanja učesnika, do sigurnosnih aspekata, korištenje alata umjetne inteligencije može organiziranje poslovnih događaja učiniti učinkovitijim, uz istovremeno povećanje razine zadovoljstva učesnika. Sve više organizatora poslovnih događaja, na globalnom tržištu, koristi alate umjetne inteligencije i algoritme strojnog učenja u okviru digitalnih platformi, kako bi kreiralo bolje korisničko iskustvo za učesnike sajmova/ konferencija, a primjena chatbota jedan je od alata umjetne inteligencije koji se koristi pri tome. Primjenom alata umjetne inteligencije

koji se zasnivaju na programima za prepoznavanje lica i biometrijskoj registraciji, povećava se stupanj sigurnosti i zaštite učesnika koji prisustvuju na sajmovima i konferencijama, jer ovi alati omogućavaju precizniji način provjere identiteta učesnika, uz smanjenje ljudske pogreške pri nadzoru.

Brojne su prednosti primjene alata umjetne inteligencije za organizaciju poslovnih događaja i poslovno umrežavanje. Ovi alati se prvenstveno koriste zbog mogućnost ‘brze’ obrade velike količine podataka u stvarnom vremenu, što je naročito važno kada je u pitanju prikupljanje podataka o npr. zadovoljstvu učesnika sajma ili konferencije. Alati umjetne inteligencije mogu se npr. koristiti za anketiranje tijekom cijelog poslovnog događaja, nakon prezentacija govornika, za vrijeme poslovnog umrežavanja i B2B sastanaka, ili pri neformalnom druženju sudionika poslovnog događaja i sl. Ova razina neposrednih i pravovremenih povratnih informacija omogućava organizatorima poslovnih događaja da imaju pravovremene informacije, kako o tijeku organiziranja trenutnih, tako i za potrebe planiranja narednih poslovnih događaja, što će im omogućiti i bolje donošenje strateški važnih odluka.

Inovativniji i poduzetniji organizatori poslovnih događaja već će danas poduzeti sve potrebne aktivnosti kako bi izabrali ‘prave’ digitalne tehnologije za korisnike svojih usluga poslovnog umrežavanja, na način da će učesnici sajmova/ konferencija moći kreirati npr. vlastite avatare i tako sudjelovati na istim, istovremeno osjećajući se kao da su prisustvovali na konvencionalnom poslovnom događaju.

Brojne su prednosti primjene alata umjetne inteligencije u npr. medicini, a organizatori poslovnih događaja za ovaj ciljni segment klijenata, mogu organizirati onlilne konferencijske aktivnosti i pomoći učesnicima iz ove branše da spoznaju

kako digitalne tehnologije i alati umjetne inteligencije mogu biti iskorištene za savladavanje trenutne pandemije, sprječavanje budućih i unapređenje zdravstvene industrije općenito.

U kojoj mjeri i na koji način će organizatori poslovnih događaja koristiti alate umjetne inteligencije zavisi od ciljeva poslovnog umrežavanja, te individualnih potreba organizatora i učesnika, ali i od stupnja digitalne pismenosti organizatora i učesnika poslovnih događaja. Pri tome je veoma važno da se digitalne tehnologije i alati umjetne inteligencije koriste na human način, te da pružaju dodatnu vrijednost za učesnike i organizatore konkretnog poslovnog događaja za poslovno umrežavanje.

Zaključak ’Vrijeme je novac.’ citat je sa kojim želim zaključiti ovaj tekst. Ukoliko poslovni ljudi, istovremeno, imaju više različitih poslovnih obveza i pritom se trebaju opredijeliti: hoće li prisustvovati konvencionalnom poslovnom događaju ili propustiti isti zbog tekućih, neodgodivih, poslovnih obveza? odnosno, hoće li prisustvovati virtualnom poslovnom događaju i istovremeno ne propustiti ostale poslovne obveze? Većina suvremenih poslovnih ljudi će se najvjerovatnije opredijeliti za drugu opciju, jer imaju mogućnost istovremenog ostvarivanja ‘novih’ poslovnih kontakata i pravovremenog izvršavanje tekućih, neodloživih, poslovnih obveza.

Nemogućnost organiziranja konvencionalnih poslovnih događaja i izostanak ostvarivanja poslovnih kontakata uslijed objektivnih razloga npr. uslijed pandemije, znači istovremeno i usporavanje potencijalno ‘novih’ investicijskih ciklusa.

Nadalje, poduzetnici i menadžeri iz

dijaspore žele se povezati s domicilnim poduzetnicima i menadžerima, ali iz objektivnih razloga nisu uvijek u mogućnosti prisustvovati na konvencionalnim sajmovima i konferencijama koji se organiziraju na području Zapadnog Balkana. Ukoliko se organizatori poslovnih događaja, na Zapadnom Balkanu, uskoro ne osvijeste da primjenom digitalnih tehnologija i alata umjetne inteligencije mogu uspješnije zadovoljiti čitav jedan ‘novi’ segment suvremenih poslovnih ljudi – korisnika svojih usluga, i dalje će pandemija ili neke druge ‘vanjske’ okolnosti biti glavni ‘krivci’ za krizu, umjesto da se aktualnoj ‘krizi’ pristupa proaktivno i ista iskoristi za poduzimanje potrebne modernizacije trenutnih poslovnih modela.

Organizatori poslovnih događaja za poslovno umrežavanje, kao i učesnici istih, ne trebaju se ‘bojati’ koristiti digitalne tehnologije i alate umjetne inteligencije za poslovno umrežavanje. To su samo ‘novi’ inovativni alati koji pomažu poslovnim ljudima da bolje i uspješnije planiraju poslovne događaje, omogućavajući pri tome i prijenos sajmova i konferencija ‘uživo’ tj. na daljinu, ali i da poboljšaju angažman učesnika i njihovu međusobnu interakciju tijkom poslovnog umrežavanja, te da unaprijede sigurnosne aspekte, ali i pravovremeno pohrane podatke i sugestije učesnika, kako bi se u narednom periodu mogle donositi uspješnije poslovne odluke i kvalitetnije izvršavati poslovno umrežavanje učesnika na sajmovima i ST konferencijama. www.suvremena.hr

59

digitalna ekonomija

Nove uloge liderstva u digitalnoj transformaciji (10. dio)

Kako postati i opstati kao sustavni lider piše: mr. sc. Branko Pavlović

„Pričaće ti o plovidbi, ti što nisu sidro digli....“ (Đorđe Balašević: Uspavanka za dečaka )

W

ashington Post nedavno je postavio ključno pitanje današnjice: „Gdje su lideri“ – koja im je zadaća? Svjetski poznate novine nastavile su: „Birokrate mogu složiti briljantan program, ali bez odlučnih (sustavskih) lidera nema uspjeha“. Odlučnost, tolerancija, razumjevanje, dijalog, moć razlučivanja i empatija riječi su koje nedostaju današnjem lideru tj. liderstvu, kako bi se „briljantni programi“ za napredak svijeta mogli ostvariti.

Na najvišim razinama odlučivanja, nažalost, prisutni su sukobi, nerazumijevanje, ego, nedovoljne vještine slušanja itd i itd.

Mnogi lideri navodno se zalažu za ideale vizije, misije i razvoja potencijala djelatnika kako bi se osigurao organizacijski razvoj. Ako je zagovaraje tih ciljeva doista toliko rašireno, zašto su uspješne organizacije toliko rijetke. Smatra se da je tome tako, jer rijetki pojedinici doista razumiju i cijene suštinsku prirodu napora i posvećenosti koji su potrebni za izgradnju uspješne organizacije. Ili kako to T. Roosevelt u svom govoru kaže „Uopće nije važan kritičar koji ukazuje gdje se onaj koji se bori spotaknuo ili gdje 60

Suvremena trgovina 4(45)

je onaj koji radi mogao učiniti bolje. Zasluga pripada onome koji se stvarno nalazi u areni, čije je lice umrljano prašinom, znojem i krvlju: koji se hrabro bori, koji griješi, koji iznova doživljava neuspjehe, ali je pun vatrenog oduševljenja, duboko odan i spreman da se žrtvuje. Zasluga pripada onome koji će, u najboljem slučaju, tek na kraju upoznati slast postignute pobjede i ostvarenja visokog cilja ili će, u najgorem slućaju, ako doživi neuspjeh bar dostojanstveno pasti.

I zato, njegovo mjesto nikad neće biti s onim hladnim i bojažljivim dušama koje nikad nisu upoznale ni pobjedu ni poraz (T. Roosevelt: Građanstvo u republici, govor na Sorboni, Paris, 23.04.1910. god.) Dakle, oni koj nisu spremni proći kroz značajnu i bolnu osobnu tranziciju mogu prićati što god žele, a da najvjerovatnije nikada neće izrasti u istinske sustavske lidere, a tu su SUSTAVSKI LIDERI danas od velikog značenja za prijelaz gospodarstva iz EGO sustava u EKO sustav. Oni jedini otvara vrata dugoročnog održivog razvoja, kako o plovidbi olujnim bespućima naše budućnosti ne bi pričali oni što nisu sidro digli. Naime,

rijetki pojedinci doista razumiju i cijene suštinsku prirodu napora i posvećenosti koji su potrebni za izgradnju uspješne organizacije i otvaranje vrata dugoročnog održivog razvoja.

U knjizi Leading from Emerging Future, gurui sustavnog liderstva Scharmer i Kaufer opisuju tri vrste „otvaranja“ nužne za transformaciju sustava: – Otvaranje uma (osnovni preduvjet za promjenu temeljnih pretpostavki i uvjerenja).

– Otvaranje srca (osjetljivost i ranjivost kako bismo istinski čuli jedni druge).

– Otvaranje volje ( napuštanje zacrtanih ciljeva i planova kako bismo sagledali što je doista potrebno i moguće).

Ove tri vrste otvaranja podudaraju se s onim što u sustavnom liderstvu nazivamo „slijepe točke“ procesa liderstva koji se obično temelji na rigidnim pretpostavkama i planovima, te zanemaruje činjenicu da transformacija sustava u konačnici uvijek podrazumijeva transformaciju odnosa među ljudima (čitaj uposlenicima), koji oblikuju pro-

matrane sustave. Mnogi pokušaji uvođenje promjena (preusmjeravanje pažnje – osvještavanje činjenice kako su problemi „tamo vani“ zapravo manifestacije problema „ovdje unutra“; preusmjeravanje strategije „stvaranja prostora“ za promjene i prilika za izviranje kolektivne inteligencije i mudrosti) – čak i onda kad su dobro zamišljeni i dizajnirani – ne ostvare željene rezultate, jer lideri nisu u stanju prihvatiti prethodno navedenu jednostavnu istinu. Neučinkoviti lideri pokušavaju nametnuti promjene, SUSTAVSKI lideri posvećeni su stvaranju uvjeta koji potiču (podržavaju) i omogućuju nastajanje i održavanje promjena – otvaraju vrata dugoročnog održivog razvoja. Naime, u ovo torbulentno vrijeme, za sagledavanje i usvajanje preduvjeta uspjeha u kompleksnim kolaborativnim situacijama, presudno je suptilno preusmjeravanje strateškog fokusa kao i posebne sposobnosti SUSTAVNOG lidera koji zna kreirati i održavati „prostor“ za promjene, i tako strpljivo i sustavno uključiti sve dionike u proces otvaranja vrata dugoročnog održivog razvoja. Ovo iz razloga što kolektivna inteligencija vremenom izvire u procesu disciplinirane i angažirane suradnje dionika, a nemoguće ju je unaprijed predvidjeti, utvrditi ili definirati.

Sustavski lideri, poput gurua Molly Baldwin i Darcy Winslow, shvatili

su da kolektivna inteligencija (mudrost) nemože biti „proizvedena“ ili „unaprijed ugrađena“ u planove.

Isto tako, malo je vjerovatno da će nastati kao rezultat namjere pojedinih lidera da „čvrstom rukom“ uvode predeterminirane planove i programe promjena. Umjesto toga, sustavski lideri pokušavaju stvoriti okruženje u kojem će se dionici (uposlenici) koji žive s problemom okupiti kako bi otvoreno razgovarali, dublje promišljali o tome što se doista događa, istraživali opcije izvan uobičajenih, te kroz kontinuirane cikluse „akcija-reflektiranjeučenje“ tragali za učinkovitim promjenama. Znajući da jednostavni odgovori na kompleksne probleme ne postoje, SUSTAVSKI LIDERI stvaraju uvjete koji pospješuju i omogućuju izviranje kolektivne inteligencije /mudrosti/ na dva načina: sazrijevanjem svijesti uključenih dionika te unaprjeđenjem procesa koji postupno vode do novog načina razmišljanja, djelovanja i postojanja. Sustavska promjena zahtjeva mnogo više od pukih podataka i informacija; za nju je potrebna istinska inteligencija – mudrost. Naravno, planovi su uvijek potrebni. No, ako nema otvorenosti, dionici mogu propusiti ono što nastaje – izvire u okruženju, npr. nove prilike ili neke promjene koje bi mogle značajno utjecati na njihovu organizaciju. Prema tome, lideri bi se trebali ponašati na isti način kao mornari koji planirani kurs plovidbe prilagođavaju uvjetima na moru, kako bi uhvatili najpovoljniji vjetar; kako o plovidbi ne bi pričali oni 'koji nisu sidro digli.'

Svjesno uvođenje aktivnosti kojima se pospješuje kolektivno promišljanje i zajedničko propitivanje suštinskih problema – radi iznalaženja najboljih riješenja s jasno izraženom namjerom da se ista provedu bez skrivenih namjera – stvara posve drugačiju energiju od one kada lider pokušava natjerati uposlenike da se posvete ispunjenju njegovih planova. Sustavski lideri svje-

sni su kako „planiranje“ i „stvaranje prostora“ čini ying i yang liderstva. Jedan i drugi aspekt su neophodni, a na kraju je najvažnija njihova ravnoteža.

Spajanje različitih dionika (uposlenika), različitih mentalnih modela te različitih ili čak suprostavljenih ciljeva koji se nikad ranije nisu sreli, vrlo je riskantno. Dobre namjere nisu dovoljne. Potrebne su vještine, a vještine se stječu isključivo permanentnim učenjem i permanentom praksom. Vježba, vježba i opet vježba: učiti znači djelovati, a svako djelovanje inherentno je razvoju. Svi bi htjeli alate za sustavske promjene. No, malo dionika i lidera spremno je korisititi ih kontinuirano i disciplinirano kako bi sami stekli potrebne vještine i sposobnosti te potom drugima omogučili da i oni učine isto. Tu je korijen odnosno uzrok zašto SUSTAVSKI lideri nikad ne prestaju vježbati i učiti i pravi su primjeri cjeloživotnog učenja; pa tako stalno propituju i uvježbavaju: kako najbolje pomoći drugima da shvate u kojoj su mjeri pod utjecajem vlastitih mentalnih modela koji ih ograničavaju u sagledavanju širih sustava; kako poticati otvorene razgovre koji zadiru u suštinu problema; kako graditi povjerenje; kako predosjetiti nastajuće mogućnosti; kako promjeniti kolektivni fokus s reaktivnog rješavanja problema na oslobađanje kolektivne kreativnosti.

To učenje, vježbanje – čitaj razvoj, odvija se interno u liderima i eksterno u vanjskom svijetu te zahtjeva veliku disciplinu. Dobra stvar ogleda se u tome što se posljednih desetljeća pojavio cijeli niz korisnih alata – razvijenih u raznim disciplinama i isti se korist u razvoju temeljnih sposobnosti SUSTAVSKIH LIDERA – cjeloživotnog vježbanja – učenja i uvježbavanja.

Najvažniji alati među njima imaju dvostruku funkciju: „proizvode“ praktične koristi, te utječu na način razmišljanja i percepcije. To su slijedeće grupe alata: www.suvremena.hr

61

digitalna ekonomija – Alati koji pomažu sagledati šire sustave; riječ je o alatima koji pomažu u osvještavanju širih sustava tako što integriraju različite mentalne modele različitih dionika kako bi se stvorilo dublje razumjevanje, tako da sustavske mape, stvorene tim alatima, vizualnim prikazom odnosa i međuovisnosti, pomažu dionicima da sagledaju sustave onkraj uobičajene prakse.

– Alati za poticanje reflektiranja i generativnog razgovora; svrha ovih alata ogleda se u tome da pomogne članovima grupe /dionicima u procesima/ ne brzati sa zaključcima tijekom razgovora, jer suštinski je važno da tijekom komunikacije dionici zastanu i promisle o stavovima sugovornika u kontekstu kompleksnih problema. U ovoj grupi alata posebno se ističu dva alata koji se često koriste u razvoju sustavskih lidera tzv: kolegijalno praćenje (peer shadowing) i studijska putovanja (learning journeys) – Alati za promjenu ponašanja od reagiranja prema sukreiranju budućnosti; to su alati koji omogućuju stvaranja sposobnosti kojima se reaktivno ponašanje mjenja u proaktivno, pri čemu se permanentno moraju propitivati odgovori na dva temeljna pitanja – što doista želimo kreirati i koja je trenutačna stvarnost (ili čime trenutačno raspolažemo).

U svemu tome posebno treba naglasiti kako SUSTAVSKI LIDERI uvijek trebaju, odnosno imaju na umu, SUSTAV osobine i karakterna obilježja pojedinaca /dionika/ koji čine skupinu – grupu koja propituje s prethodno navedenim alatima, zbog toga što alati mogu postati „razvojni“ jedino u rukama dionika koji su otvoreni prema „osobnom razvoju“. No, u praksi još egzitiraju otvorene grupe koje nemaju moć i autoritet za provođenje odgovarajučih aktivnosti, te shodno tome, za 62

Suvremena trgovina 4(45)

uvođenje promjena. Shodno tome „savršene grupe“ jednostavno ne postoje: zatvoreno moćne grupe jednako su neučinkovite kao i otvorene – nemoćne grupe, pa sustavski lideri ne prestaju pomno pratiti i privlačiti vlastitim idejama i umijećem kako bi u svojoj grupi okupili prave dionike.

Razvoj sustavskog liderstva nije ni jednostavno ni lagano putovanje, ono je beskonačni maraton s beskonačnim sprinterskim discplnama s preprekama, ono je duga plovidba olujnim oceanima s permanetnim usaglašavanjem kursa plovidbe. Stoga je dobro da mogu raspolagati stanovitim smjernicama na koje se mogu osloniti na tom krivudavom putu. Sustavni lideri moraju: – Učiti kroz djelovanje /biti poklonioci cjeloživotnog učenja/, jer razvoj sustavskog lidera stalni je proces koji nikad ne prestaje.

– Uravnotežiti zastupanja i propitivanja, jer sustavski lideri kontinuirano njeguju sposobnost pažljivog aktivnog slušanja i propitivanja.

– Angažirati širi spektar dionika, jer promjene pa i inovacije najčešće su rezultat sagledavanja sustava „drukčijim očima“ – iz posve nove perspektive, a to je moguće širenjem spektra dionika.

– Sustavski lideri moraju pažljivo razvijati strategiju, no najuspješniji su naučili „slijediti tijek energije“ i ostaviti po strani prvotne planove kada naiđu na neočekivane prilike, baš kao najbolji moreplovci koji stalno propituju i prilagođavaju svoju plovidbu kako bi stigli na cilj.

– Razvijati vlastite metode i alate; danas su sustavskim liderima na raspolaganju niz metoda i alata za uvođenje sustavskih promjena, pa je na njima da izaberu one koji najbolje odgovaraju specifičnim situacijama.

– Surađivati s drugim sustavskim liderima; razvijanje sposobnosti sustavskog liderstva sve je samo ne lak i jednostavan posao, pa nije normalno očekivati, čak i onda kad je riječ o vrlo sposobnim i talentiranim liderima, da sustavske promjene provedu sami. Ne postoji niti jedan slučaj uspješnih sustavskih promjena koje su lideri proveli sami – trebaju im naime pouzdani partneri s kojima će dijeliti aspiracije i ciljeve.

Kako, danas živimo tek u zoru ljudske veličine... Možemo li sumnjati, prepustiti se sili i haridbi našeg vremena – da ćemo uskoro više negoli ostvariti naše najsmionije snove, da ćemo krenuti putem dugoročnog održivog razvoja – te ne smijemo dozvoliti da o plovidbi prićaju oni koji nisu sidro digli.

Stoga ne smijemo negativno gledati na pitanje Washington Posta – „Gdje su lideri?“ jer oni su tu, pa suštinsko pitanje glasi: Postoji li realna nada da će se u dogledno vrijeme pojaviti dovoljno istinskih sustavskih lidera koji će nam pomoći da se spremno suočimo sa zastrašujućim sustavskim izazovima? Ne samo da postoji nada već je to realnost, jer obzirom na to da svjesnost o međupovezanosti ključnih svjetskih problema raste, sve više prihvaćamo sustavski svjetonazor, iako još nismo dostigli točku preokreta kada će svima biti jasno da su sustavski pristup i kolektivno liderstvo dvije strane iste medalje.

I na kraju, osobno držim da je sustavsko liderstvo nužno u današnjem vremenu prepunom kompleksnih izazova, tim više što ideje o sustavskom liderstvu možemo naći davno u prošlosti kod kinsekog filozofa LAO TZUA, koji je ovako opisao lidera kao katalizatora kolektivnog vodstva: Loš lider onaj je kojeg ljudi preziru.

Dobar lider onaj je koga ljudi poštuju.

U doticaju s velikim liderom ljudi ST kažu: „sami smo to učinili.“

www.suvremena.hr

63

digitalna ekonomija

Prvi doktorski studij iz područja digitalne ekonomije u Hrvatskoj: Od listopada u Dubrovniku kreće doktorski studij „Poslovna ekonomija u digitalnom okruženju“ 1. Uvod U Dubrovniku u listopadu sa izvođenjem kreće prvi poslijediplomski doktorski studij iz područja digitalne ekonomije u Hrvatskoj. Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveučilišta u Dubrovniku i Ekonomski fakultet Zagreb okončali su sve administrativne preduvjete za pokretanje studija „Poslovna ekonomija u digitalnom okruženju“ na čijem pokretanju se radi već dulje vrijeme. Radi se o jedinstvenom studiju u Hrvatskoj i šire koji će se izvoditi na hrvatskom i engleskom jeziku. Tijekom šest semestara studenti će imati priliku stjecati znanja iz područja digitalne ekonomije primjenjiva u područjima digitalnog poslovanja, turizma, marketinga, međunarodne ekonomije i menadžmenta. Uspostavljanje doktorskog studija koji će se izvoditi na hrvatskom i engleskom jeziku predstavlja sljedeći logičan korak u pozicioniranju Sveučilišta u Dubrovniku kao središta koje će privlačiti studente ne samo iz Repu64

Suvremena trgovina 4(45)

blike Hrvatske nego i iz susjednih zemalja i ostalih dijelova Europe.

U uspostavljanju i izvođenju studija Sveučilište u Dubrovniku oslanja se na nekoliko partnerskih institucija među kojima najvažniju ulogu ima Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, suizvođač studija. Kao predvodnik visokog obrazovanja ekonomista u Republici Hrvatskoj, Ekonomski fakultet Zagreb unijet će u predloženi studij svoje znanje i iskustvo u osiguravanju kvalitete nastavnog i znanstvenog procesa na poslijediplomskoj razini te će pružiti podršku u integriranju studija u postojeće europske mreže doktorskih studija.

Na ovaj način polaznicima studija omogućeno je provođenje dijela istraživačkih i nastavnih aktivnosti na partnerskim institucijama diljem Europe. U svojoj skoro 100 godišnjoj povijesti, na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu do sada je titulu doktora znanosti steklo preko 800 kandidata, a znanstveno-istraživački po-

tencijal, višedesetljetno iskustvo u izvedbi doktorskih programa iz ovog područja, kao i odličan nacionalni, regionalni i međunarodni utjecaj, jamstvo su kvalitete te institucije kao partnera.

2. Razlozi za pokretanje studija Jedno od temeljnih obilježja svijeta u kojem živimo je sveobuhvatni proces digitalne transformacije koji zahvaća sve aspekte društvenog života. Digitalna transformacija utjecat će na sve gospodarske sektore i odrediti potencijal rasta i razvoja svjetskih gospodarstava.

Prema Svjetskom ekonomskom forumu 30% poslova koji postoje u 2020. izumljeni su u proteklih pet godina, a do 2023. 60% novih poslova će zahtijevati vještine koje trenutno posjeduje samo oko 20% populacije. Izgradnja konkurentnosti u takvom digitalnom okruženju zahtijeva razvoj novih teorija i modela koji će uzeti u obzir navedene strukturne promjene te akumula-

ciju znanja i vještina potrebnih za oblikovanje ekonomskih politika i poslovanja u digitalnom okruženju.

Kao prvi takav studij u Republici Hrvatskoj, poslijediplomski sveučilišni (doktorski) studij Poslovne ekonomije u digitalnom okruženju, kao svoje polazište uzima prethodno navedenu činjenicu te ima za cilj pružiti svojim polaznicima znanja i vještine koja će ih učiniti konkurentnim na tržištu rada u digitalnom gospodarstvu. Studij se sastoji od više tematski srodnih modula koji obrađuju teme ključne za područje poslovne ekonomije, ali za razliku od postojećih studija istog naziva, naglašavaju digitalnu transformaciju kao središnju nit vodilju u području poslovne ekonomije budućnosti.

3. Za koga je namijenjen studij Studij je namijenjen trima ključnim kategorijama polaznika. Prvu kategoriju čine poduzetnici i menadžeri postojećih poslovnih subjekata koji u uvjetima digitalne transformacije vide priliku za poslovni probitak i unaprjeđenje konkurentnosti kako na domaćem tako i na međunarodnom tržištu. Drugu kategoriju polaznika čine studenti iz inozemstva koji podrazumijevaju znanstveni podmladak sa znanstveno-istraživačkih institucija s kojim Sveučilište u Dubrovniku ima postojeću znanstveno-istraživačku suradnju, polaznici koji su dio svog visokog obrazovanja proveli na Sveučilištu u Dubrovniku, te polaznici koji nisu imali izravnog kontakta sa Sveučilištem u Dubrovniku, ali su zainteresirani za pohađanje poslijediplomskog (doktorskog) studija iz područja Poslovne ekonomije u digitalnom okruženju.

Konačno, treću skupinu polaznika čine polaznici koji su zainteresirani za sektorske, regionalne, nacionalne i međunarodne odrednice rasta i razvoja poslovnih subjekata, odnosno mogućnosti upravlja-

nja ekonomskim tijekovima u digitalnom gospodarstvu.

4. Što omogućuje završetak studija Vještine usvojene kroz pohađanje studija omogućit će polaznicima iz poslovnog sektora razumijevanje digitalnog poslovnog okruženja, prepoznavanje tržišnih niša i pokretanje novih poslovnih poduhvata te prilagodbu i optimizaciju poslovanja u novim uvjetima. Studij pruža znanja koja omogućuju inovativne metode valorizacije kulturne i povijesne baštine, upravljanja destinacijama te izgradnju novih održivih konceptualnih modela turizma u digitalnom okruženju. Kroz aktivnosti studija polaznici će steći znanja o prilikama i prijetnjama poslovanja na međunarodnom tržištu u digitalnom gospodarstvu, što će doprinijeti izgradnji međunarodne konkurentnosti i integraciji u međunarodne lance dodane vrijednosti. Kvalitetan ljudski kapital koji posjeduje konkurentna znanja bitan je činitelj i u privlačenju inozemnih investitora. Koristi koje se ostvaruju priljevom investicija ogledaju se u rastu proizvodnosti, izvozne konkurentnosti i inovativnosti cijelog gospodarstva te se neizravni učinci studija mogu ogledati i u tom segmentu.

Na ovaj način studij pruža znanja primjenjiva u izgradnji nacional-

ne i međunarodne konkurentnosti poslovnih subjekata u svim sektorima gospodarstva kao i znanja nužna za izgradnju konkurentnosti i upravljanje destinacijama.

Specifična znanja koja se stječu pohađanjem i završavanjem predloženog studija obuhvaćaju: •

naprednu razinu znanja ekonomskih zakonitosti i analitičkog okvira nužnog za provođenje istraživanja u području poslovne ekonomije;

•

razumijevanje internih procesa poslovanja i donošenje odluka na razini poslovnih subjekata;

•

razumijevanje i analiza utjecaja lokalnog, regionalnog, nacionalnog i međunarodnog poslovnog okruženja na organizaciju;

•

znanja primjenjiva u oblikovanju ekonomskih politika na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini;

•

uočavanje poslovnih prilika i donošenje optimalnih poslovnih odluka u uvjetima digitalnog gospodarstva.

5. Struktura i organizacija studija Studij se sastoji od pet modula: •

Digitalno poslovanje

•

Turizam www.suvremena.hr

65

digitalna ekonomija •

Marketing

•

Menadžment

•

Međunarodno poslovanje

te je njegovo izvođenje predviđeno na hrvatskom i engleskom jeziku.

Svi predloženi moduli međusobno su povezani te studentima pružaju mogućnost aktivnog sudjelovanja u oblikovanju obrazovnog programa prema osobnim preferencijama. Izvođenje nastave predviđeno je u terminima koji omogućuju pohađanje nastave uz radne obveze.

Trajanje poslijediplomskog doktorskog studija Poslovna ekonomija je šest semestara. Tijekom navedenog razdoblja polaznici će odslušati predavanja, položiti zahtijevane ispite, pohađati obvezne seminare i radionice te prijaviti temu i izraditi doktorsku disertaciju. Prva tri semestra studija rezervirana su za slušanje i polaganje kolegija te pohađanje obveznih seminara i radionica kao i prijavu teme, dok je za izradu doktorske disertacije predviđeno razdoblje od posljednja tri semestra.

Tijekom prvog semestra polaznici će odslušati četiri zajednička obvezna kolegija u sklopu kojih će steći potrebna znanja iz napredne mikroekonomije i makroekonomije te ovladati ključnim analitičkim metodama u poslovnoj ekonomiji, prvenstveno ekonometrijskim tehnikama. Pored navedenog, polaznici će tijekom prvog semestra odslušati radionicu Metodologija razvoja istraživačke teme doktorske disertacije i radionicu Plagijarizam i etika u istraživanju.

U drugom semestru polaznici se odlučuju za modul svoga istraživanja te će odslušati dva obvezna kolegija te tri izborna kolegija iz skupine izbornih kolegija odabranog modula. U sklopu drugog semestra polaznik će se znanstveno usavršavati tako što će izraditi znanstveni rad (samostalno ili u koautorstvu sa mentorom) kojeg će izložiti na znanstvenoj konferenciji.

66

Suvremena trgovina 4(45)

Tijekom trećeg semestra polaznik bira dva izborna kolegija sa popisa izbornih kolegija svih modula. U sklopu ovog semestra polaznik će dovršiti rad koji je izložio na konferenciji u drugom semestru te ga predati na objavu u časopis indeksiran u Scopus ili Web of Science. Pristupnik će do kraja trećeg semestra odraditi radionicu na kojoj brani temu svoje doktorske disertacije.

U izvođenju studija sudjelovat će renomirani predavači iz RH kao i s brojnih europskih i svjetskih visoko obrazovnih institucija. Polaznici će u procesu izrade doktorske disertacije biti mentorirani od strane tima koji će se sastojati od tri znanstvenika iz Hrvatske i inozemstva. Kako bi se iskustvo studiranja učinilo što ugodnijim svakom studentu bit će dodijeljen i studijski savjetnik koji će im biti potpo-

POPIS OBVEZNIH KOLEGIJA STUDIJ

KOLEGIJ

Upisuje se O ukoliko je kolegij obvezan ili I ukoliko je kolegij izborni

Statističke metode istraživanja u ekonomiji

O

Odabrane teme iz mikroekonomije

O

Odabrane teme iz makroekonomije

O

Digitalna transformacija poslovanja

O

Radionica „Metodologija razvoja istraživačke teme doktorske disertacije“

O

Radionica „Plagijarizam i etika u istraživanju“

O

POPIS OBVEZNIH I IZBORNIH KOLEGIJA MODULA DIGITALNO POSLOVANJE

KOLEGIJ

Upisuje se O ukoliko je kolegij obvezan ili I ukoliko je kolegij izborni*

Digitalni poslovni modeli

O

Inovacije, tehnologija i industrijska politika

O

Upravljanje poslovnim procesima u digitalnom okruženju

I

Inteligentna analitika podataka

I

Suradničke tehnologije i mreže

I

Otkrivanje znanja iz podataka u znanstvenim istraživanjima

I

Kibernetička sigurnost

I

Izlaganje na znanstvenoj konferenciji POPIS OBVEZNIH I IZBORNIH KOLEGIJA MODULA TURIZAM

KOLEGIJ

Upisuje se O ukoliko je kolegij obvezan ili I ukoliko je kolegij izborni*

Strateški menadžment u turizmu i digitalna transformacija

O

Ekonomika upravljanja turističkom destinacijom

O

Kreativne industrije i održivi razvoj u turizmu

I

Upravljanje markom turističke destinacije

I

Metode istraživanja u turizmu

I

Ekonomska valorizacija kulturno povijesne baštine u digitalnom okruženju

I

Ekonomija dijeljenja u turizmu

I

Izlaganje na znanstvenoj konferenciji

POPIS OBVEZNIH I IZBORNIH KOLEGIJA MODULA MARKETING

KOLEGIJ

Upisuje se O ukoliko je kolegij obvezan ili I ukoliko je kolegij izborni*

Suvremene teorije marketinga

O

Marketinški kanali i suvremene tehnologije

O

Neuromarketing

I

Računovodstvene politike i upravljanje prodajom

I

Upravljanje odnosima s klijentima u digitalnom okruženju

I

Teorija digitalnog marketinga i društvenih medija

I

Strategija u kontekstu interaktivnosti marketinga

I

Istraživački smjerovi u upravljanju markom

I

Izlaganje na znanstvenoj konferenciji POPIS OBVEZNIH I IZBORNIH KOLEGIJA MODULA MENADŽMENT

KOLEGIJ

Upisuje se O ukoliko je kolegij obvezan ili I ukoliko je kolegij izborni*

Teorije organizacije i menadžmenta

O

Korporativno upravljanje

O

Upravljanje intelektualnim vlasništvom

I

Upravljanje ljudskim resursima

I

Analiza financijskih izvještaja

I

Financijski menadžment u digitalnoj ekonomiji

I

Kompenzacijski menadžment

I

Međunarodno organizacijsko ponašanje

I

Izlaganje na znanstvenoj konferenciji POPIS OBVEZNIH I IZBORNIH KOLEGIJA MODULA MEĐUNARODNO POSLOVANJE KOLEGIJ

Upisuje se O ukoliko je kolegij obvezan ili I ukoliko je kolegij izborni*

Međunarodno poslovanje i digitalna transformacija

O

Industrijska politika i globalizacija

O

Regulacija financijskog tržišta u digitalnom okruženju

I

Upravljanje kvalitetom

I

Međunarodno poslovno pregovaranje

I

Nacionalna i međunarodna sigurnost

I

Upravljanje logističkim lancima u digitalnom okruženju

I

Digitalna transformacija financijskog sektora

I

Izlaganje na znanstvenoj konferenciji

ra tijekom cijelog procesa, od upisa studija do obrane doktorske disertacije.

Pogledajte popis obveznih i izbornih kolegija s brojem sati nastave potrebnih za njihovu izvedbu i brojem ECTS bodova u priloženim tablicama.

5. Uvjeti za upis Pravo upisa na poslijediplomski doktorski studij Poslovna ekonomija u digitalnom okruženju imaju kandidati koji su završili sveučilišne dodiplomske odnosno diplomske studije iz područja ekonomije. Upis kandidata iz drugih područja moguć je uz polaganje razlikovnih kolegija. Natječaj za upis na studij bit će objavljen krajem rujna 2020., a početak izvođenja nastave je planiran za listopad iste godine. Zainteresirani mogu dobiti sve informacije putem maila phd. epe@unidu.hr.

Pripremili: Izv.prof.dr.sc. Nebojša Stojčić Prof.dr.sc. Ivana Pavlić Sveučilište u Dubrovniku, Odjel za ekonomiju i poslovnu ekonomiju www.suvremena.hr

67

U suradnji s tvrtkom Factory.hr, donosimo prve korake digitalne transformacije za vaše poduzeće Što je digitalna transformacija?

Digitalna transformacija, ako je gledamo u poslovnom kontekstu, predstavlja kulturnu, organizacijsku i operativnu promjenu organizacije. Kroz digitalnu transformaciju, procesi cijele organizacije su pod utjecajem i mijenjaju se iz korijena.

Digitalna transformacija je kompleksan proces bez konkretnog putokaza u cjelosti, ali možemo iscrtati obrise promjena koje organizacija mora proći u svakom pojedinom području. Razvoj novih kompetencija vrti se oko sposobnosti tvrtke da postane agilnija, inovativna i orijentirana prema ljudima.

Postoji veći broj preduvjeta za digi68

Suvremena trgovina 4(45)

talnu transformaciju te ćemo kroz ovaj vodič naglasiti koji su to određeni preduvjeti.

No, rezultati nakon provedenog procesa digitalne transformacije razlikuju se od prvotnih očekivanja:

Prihodi i dobit predstavljaju neke od osnovnih mjerljivih rezultata digitalne transformacije. Istraživanje stručnjaka iz konzultantske tvrtke Apsolon donijelo je nekoliko bitnih informacija:

•

53.3% ispitanika navodi kako su digitalnom transformacijom postigli rezultat digitalizacije poslovnih procesa,

•

48.1% ispitanika navodi kako su tijekom procesa digitalne transformacije koristili nove tehnologije te su bili u korak s trendovima tržišta,

•

43.4% ispitanika tvrdi da su kroz proces digitalne transformacije postigli veću efikasnost, odnosno, smanjili su troškove optimizacijom poslovnih procesa.

•

38% ispitanika smatra kako će im prihodi u sljedeće dvije godine ostati na istoj razini,

•

39% ispitanika smatra kako će im prihodi u sljedeće dvije godine porasti,

•

22% ispitanika ne zna može li sa sigurnošću utvrditi hoće li doći do bilo kakve promjene u prihodima tvrtke.

Pitanja prilikom kreiranja strategije za digitalnu transformaciju U nastavku možete vidjeti popis pitanja koja će vam pomoći isplanirati proces vaše digitalne transformacije. Što želimo postići?

•

Koji je dugoročni cilj?

•

Koji su srednjoročni ciljevi?

•

Što moramo napraviti prvo?

•

Koje znanje nam je potrebno?

•

Što treba biti povezano?

•

Koje vještine imamo i koje vještine trebamo?

Zašto želimo digitalnu transformaciju i koga još trebamo?

•

Zašto smo prepoznali potrebu za transformacijom?

•

Tko ovo može odobriti?

•

Koga moramo uključiti u proces?

•

Koga imamo i koje sposobnosti oni posjeduju?

•

Koje su druge sposobnosti koje trebamo i od koga?

•

Tko može povezati što?

Tko nam može pomoći s definiranjem pitanja „Što?“ •

Tko nam može pomoći s prikupljanjem uvida?

•

Kako je potrošač uključen?

•

Kao što možete vidjeti, ovo nisu jednostavna pitanja i odgovaranje na ta pitanja može potrajati.

Sukladno tome, nije iznenađujuće da proces digitalne transformacije može trajati godinama.

Bitno je postaviti ciljeve kojima ćete težiti kroz godine rada i redovno provjeravati njihov napredak. Naš savjet je da stanje ispunjenosti ciljeva provjeravate na kvartalnoj razini. Kako bismo pomogli u ovim zadacima, na kraju članka možete pronaći dva templatea koja će vam pomoći prilikom analize trenutnog stanja i postavljanja prioriteta za idući kvartal.

Stanje u HR U suradnji s Lider magazinom, proveli smo anketu kroz njihov newsletter kako bismo došli do odgovora na ova četiri pitanja: 1. Kako poduzeća trenutno ocjenjuju digitaliziranost svog poduzeća?

2. Koje industrije planiraju ulagati u digitalizaciju svog poslovanja u naredne 2 godine?

3. U koja područja digitalizacije najviše planiraju investirati?

4. Koji su drugi trendovi kojima će se industrije okrenuti, osim digitalizacije?

Informacije o ispitanicima: Anketu su najviše ispunili manageri koji dolaze iz sljedećih industrija: trgovina

21.3%

tehnologija

20.2%

Tko radi što? Tko preuzima vodstvo za što?

mediji i marketing

14.9%

prehrambena industrija

4.3%

•

Jesmo li uključili ispravne vanjske sudionike?

poljoprivreda

4.3%

financijska industrija

4.3%

•

Koji ekosistemi mogu povećati naše ciljeve?

graditeljstvo

3.2%

turizam

2.1%

•

Tko potpisuje strategiju, sredstva i KPI-jeve da bismo postigli „što“?

Uz ove industrije, svaka iduća industrija uzima 1.1% sudionika iz

sljedećih industrija: zrakoplovstvo, znanost, zdravstvo, strojarstvo, savjetovanje u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem, proizvodnja namještaja, pravosudna tijela, poslovno savjetovanje, odvjetnička djelatnost - pravne usluge, metaloprerađivačka industrija, javni sektor, intelektualne usluge, informatičko komunikacijske tehnologije (ICT), glazbena scena te farmaceutska industrija.

Nakon analiziranja dobivenih podataka, sumirali smo sve odgovore ispitanika iz istih industrija.

1. Kako poduzeća trenutno ocjenjuju digitaliziranost svog poduzeća (ljestvica 1-5) Poduzeća u prehrambenoj industriji trenutno ocjenjuju digitaliziranost svog poduzeća s visokom ocjenom 4, najvišom prosječnom ocjenom za industriju u ovoj anketi. Nakon prehrambene industrije, najviše ocijenjena industrija po digitaliziranosti poduzeća je industrija medija i marketinga, s prosječnom ocjenom 3,1.

Predstavnici turističke, trgovinske, tehnološke, poljoprivredne, financijske i građevinske industrije ocjenjuju digitaliziranost svojih poduzeća prosječnom ocjenom 3.

2. Koje industrije planiraju ulagati u digitalizaciju svog poslovanja u naredne 2 godine?

Velika većina ispitanika navodi kako planiraju ulagati u digitalizaciju svog poslovanja u naredne dvije godine.

Svi ispitanici iz industrija trgovine, tehnologije, prehrambene industrije i graditeljstva odgovaraju potvrdno, 93% ispitanika iz industrije medija i marketinga odgovara potvrdno te 50% ispitanika iz poljoprivredne industrije također odgovara potvrdno. www.suvremena.hr

69

digitalna ekonomija Podijeljena je u četiri razine te šest primarnih područja o kojima trebate razmišljati kada želite pokrenuti digitalnu transformaciju unutar poduzeća.

3. U koja područja digitalizacije najviše planiraju investirati Poduzeća unutar prehrambene industrije planiraju ulagati u digitalizaciju dokumenata te u napredne digitalne vještine zaposlenika u naredne dvije godine.

Poduzeća unutar industrije medija i marketinga planiraju uložiti u prikupljanje, obradu i analizu podataka, digitalizaciju dokumenata te kibernetičku sigurnost u naredne dvije godine.

Poduzeća unutar turističke industrije planiraju ulagati u cloud tehnologije te prikupljanje, obradu i analizu podataka u naredne dvije godine.

Poduzeća unutar trgovinske industrije planiraju ulagati u prikupljanje, obradu i analizu podataka, digitalizaciju dokumeata te ulagati u napredne digitalne vještine zaposlenika u naredne dvije godine.

Poduzeća unutar tehnološke industrije planiraju ulagati u digitalizaciju dokumenata, cloud tehnologije i kibernetičku sigurnost u naredne dvije godine.

Poduzeća unutar poljoprivredne industrije planiraju ulagati u prikupljanje, obrada i analiza podataka te ulagati u napredne digitalne vještine zaposlenika u naredne dvije godine.

Poduzeća unutar financijske industrije planiraju provesti digitalizaciju u naredne dvije godine te će se najviše usmjeriti na digitalizacija dokumenata, ulaganje u napredne digitalne vještine zaposlenika te cloud tehnologije.

70

Suvremena trgovina 4(45)

Poduzeća unutar građevinske industrije planiraju ulagati u cloud tehnologije te digitalizaciju dokumenata u naredne dvije godine.

4. Koji su drugi trendovi kojima će se industrije okrenuti, osim digitalizacije Pored ulaganja u digitalizaciju, industrije se okreću ka investiranju u svoje poslovne prostore i znanje djelatnika. Cilj im je proširiti poslovanje, povećanjem proizvodnje povećati izvoz te efikasnije iskoristiti ljudske resurse kako bi uspješno povećali dodanu vrijednost pruženih proizvoda i usluga.

Kao zaključak stanja digitalizacije u Hrvatskoj, prenosimo riječi ekonomskog analitičara, dr.sc. Damira Novotnyja: Hrvatska raspolaže značajnim digitalnim resursima.

Međutim, digitalne tehnologije se još uvijek nedovoljno koriste u javnom i privatnom sektoru kao alati za prilagođavanje tektonskim promjenama na globalnim tržištima, osobito u kontekstu duboke ekonomske krize kao posljedice pandemije COVID 19. Kreatori javnih politika i privatni ekonomski akteri trebali bi iskoristiti priliku digitalne transformacije ekonomije i društva u cilju podizanja ukupnog društvenog blagostanja.

Koristite sljedeće template kako biste utvrdili stanje digitalizacije unutar vašeg poduzeća i postavili proritete za idući kvartal Za provjeru stanja u svom poduzeću, koristite tablicu.

Ova tablica pomoći će vam razumjeti trenutno stanje i gdje možete biti nakon što započnete digitalnu transformaciju, te također da pratite razvoj stanja unutar poduzeća.

Bitno je napomenuti da šest različitih područja može biti u različitim razinama digitalizacije.

Bitno je osvijestiti se gdje se trenutno nalazite i provjeriti koje su smjernice za iduću razinu digitalizacije kako biste znali na čemu trebate raditi.

Postavite prioritete za poduzeće Koristite tablicu kako biste postavili trenutno stanje u poduzeću i postavili prioritete za naredne kvartale. Ova tablica može biti idealan dodatak vašem kvartalnom ili godišnjem planu, te može pomoći oko usmjeravanja poduzeća i razvoja digitalne transformacija poduzeća.

Crveno označite trenutnu razinu, a zelenom bojom označite razinu na kojoj želite biti nakon vremenskog razdoblja kojeg sami postavite.

Uz pomoć ova dva template, možete započeti s digitalnom transformacijom vašeg poduzeća te imati jasniju sliku odakle trebate početi.

Proces digitalne transformacije je dugoročno investiranje i treba mu pridodati dosta pažnje. Kao i svaki početak, planiranje ima gorko korijenje, ali plodovi u kojima možete uživati, kada jednom ispravno postavite strategiju, veoma su slatki.

Ako želite raditi na digitalizaciji dokumenata, unaprijeđenju poslovnih procesa ili povezivanju cjelokupnog poslovanja unutar jednog softverskog rješenja, budite slobodni obratiti se agenciji Factory. hr koja će uz najnovije tehnologije razviti sustav za potrebe vašeg poduzeća.

Razina 1 - Planiranje digitalizacije

Strategija i vodstvo poduzeća

- Nemamo strategiju za digitalizaciju - Nemamo plan za implementaciju digitalizacije - Nemamo osiguran budžet

Razina 2 - Početak digitalizacije

Razina 3 - Napredna digitalizacija

Razina 4 - Potpuna digitalizacija

- Postavili smo par koraka za digitalizaciju - Imamo nekoliko definiranih ideja za digitalizaciju - Imamo okviran budžet

- Imamo plan s idejama, postavljenim koracima i prioritetima za digitalnu transformaciju - Imamo potreban budžet

-Aktivno koristimo alate koje smo definirali - Jasno znamo ulogu svakog pojedinca u našem poslovanju - Imamo osiguran budžet

- Nismo ažurirali tehnologije i platforme na kojima radimo unazad 1 godine

- Započeli smo s idejama za poboljšanje tehnologija na kojima radimo

- Radili smo na izmjenama za nove tehnologije i većina stvari je poboljšana u odnosu na zadnjih godinu dana

- Radimo na najnovijim tehnologijama - Svi procesi su automatizirani - Zaduženi tim redovno provodi potrebna ažuriranja naših tehnologija

- Nemamo automatizirane procese

- Razmatramo opcije automatiziranja procesa i definiranja istih

- Nekoliko procesa je automatizirano - Posjedujemo algoritme pomoću kojih optimiziramo procese

- Svi procesi su automatizirani - Koristimo machine learning kako bismo optimizirali i automatizirali procese

- Nemamo organizirane podatke - Ne vodimo i ne analiziramo podatke unutar poduzeća

- Imamo mali broj podataka koji su organizirani - Manji tim ljudi se brine o podacima i povremeno ih analiziraju

- Imamo sustav unutar kojeg spremamo sve podatke o poduzeću - automatski se generiraju izvještaji - posjedujemo sve informacije o našim kupcima

- Koristimo sustav unutar kojeg se nalaze svi podaci o poduzeću i možemo bilo kada vidjeti svježe podatke - Automatski se generiraju izvještaji o podacima u bilo kojem vremenu žeimo - Aktivno ispunjavao želje naših kupaca

Iskustvo kupaca

- Nemamo definiranu strategiju kako i gdje komuniciramo s kupcima - Ako nastane problem kod kupaca, tek ga onda riješavamo

- imamo prisutnost na više kanala, ali bez međusobne komunikacije između odjela - započeli smo s nekim idejama koje dajemo kupcima kako bismo utjecali na njihovu odluku

- sve više truda ulažemo u komunikaciju na različitim kanalima kako bi bili usklađeni na svim - aktivno i redovno vodimo kampanje kako bismo poticali kupce na kupnju

- Svi kanali komunikacije su usklađeni i naši kupci dobiju isti tretman usluge bilo gdje da nam se obrate - Prepoznajemo potrebe kupaca i prije nego nam ih kažu te ih educiramo i usmjeravamo

Kultura i zaposlenici

- Nemamo jasno definirane ciljeve za svakog zaposlenika - Nemamo definiran sustav gdje nam se nalaze svi podaci o zaposlenicima

- Imamo opis zaduženja za svakog zaposlenika - Imamo ideje kako nagraditi zaposlenike za određene uspjehe - Imamo sustav unutar kojeg se nalazi

- Testiramo sustav unutar kojeg svaki zaposlenik ima jasno definiranu ljestvicu karijera te jasno zna kada i za što će biti nagrađen

-Aktivno nagrađujemo naše zaposlenike te naši zaposlenici napreduju i budu adekvatno nagrađeni za svoj trud

Tehnologija

Operativa

Briga o podacima unutar poduzeća

Primjer kako izgleda ispunjena tablica: Razina 1 - Planiranje digitalizacije Strategija i vodstvo poduzeća Tehnologija

lllllll

Operativa

Razina 2 - Početak digitalizacije

Razina 3 - Napredna digitalizacija

lllllll

lllllll

Razina 4 - Potpuna digitalizacija

lllllll lllllll

Briga o podacima unutar poduzeća

lllllll

lllllll

Iskustvo kupaca

lllllll

lllllll

Kultura i zaposlenici

lllllll

lllllll

lllllll

Legenda: Trenutno stanje lllllll Željeno stanje lllllll www.suvremena.hr

71

franšiza

Franšiza u modnoj industriji pišu: Josip Aračić, CEO Galeb i izv. prof. dr. sc. Aleksandar Erceg, Ekonomski fakultet Osijek

Franšiza i moda – implementiranje standarda brenda Davanje franšize, definirano kao poseban model poslovanja u lancu opskrbe proizvođača-prodavača, igra sve važniju ulogu u modnoj industriji danas. Kanali modne distribucije sastoje se od izravne maloprodaje i distribucije franšiznim poslovnim modelom. Izravna maloprodaja odnosi se na maloprodajni kanal u kojem su sve trgovine u vlasništvu i pod nadzorom samog vlasnika modne marke. Dok su pod kanalom distribucije franšize, vlasnik modne marke proizvode prvo distribuira regionalnom agentu, a zatim regionalni agent dalje dodjeljuje korisnicima franšize. U usporedbi s visokim ope72

Suvremena trgovina 4(45)

rativnim troškovima izravne maloprodaje, distribucija franšiznim poslovnim modelom je povoljna jer može integrirati vrijednost brendiranja davatelja franšize s komercijalnom ekspertizom u određenim regijama davatelja franšize kako bi se najbolje iskoristili izvori kanala za brzo širenje poslovanja i tržišta. udio. Slijedom toga, prema modnim kanalima distribucije, neke modne marke biraju i izravnu maloprodaju i franšiznu distribuciju, dok se neke više oslanjaju na franšiznu distribuciju. Prilikom kreiranja franšiznog lanca u modnoj industriji potrebno je posebno obratiti pozornost na dvije stvari: implementacija standarda brenda te osiguravanje kvalitete i kontrole.

Primjena standarda robne marke

je i za primatelj franšize i za davatelja franšize trajni postupak. Da bi se osigurala standardna izvedba marke, primatelji franšize moraju slijediti knjigu marki koju distribuiraju davatelji franšize. Knjiga o marki sadrži sve smjernice kojih se franšizna trgovina mora pridržavati kako bi dobila dosljednu sliku o robnoj marki. Knjiga uključuje sve smjernice o robnim markama koje su potrebne za rad franšizne trgovine na isti način kao i trgovina u vlasništvu davatelja franšize.

Knjiga marke je „biblija“ primatelj i davatelja franšize. Knjiga robnih marki također omogućuje provođenje koncepta kopiranja prošlosti na temelju vlastitog maloprodajnog poslovanja marki. Standardi robne marke u organizaciji dava-

telja franšize moraju biti isti kao u organizaciji primatelja franšize. Nadalje, davatelji franšize to postižu obukom, podrškom za VM (Visual Merchandise), kupnjom smjernica, integracijom koncepata trgovine, podrškom za zapošljavanje osoblja trgovine i redovitim izvještavanjem i praćenjem provedbe standarda marke.

S gledišta davatelja franšize, primatelji franšize očekuju da će im pružiti stalnu podršku, razumjeti lokalne potrebe, surađivati, biti reaktivni, komunicirati, isporučiti prave proizvode na vrijeme i osigurati kvalitetu proizvoda. Ostali spomenuti aspekti kvalitete su: fleksibilnost, međusobno razumijevanje i redovite posjete primateljima franšize od strane davatelja franšize. Kako bi osigurali visoku razinu kvalitete na razini trgovine, davatelji franšize spomenuli su da je mistery shopping omiljeni alat za pregled poslovanja trgovine. Na temelju rezultata mistery shopinga, davatelj franšize i primatelj franšize mogu implementirati prilagodbe po potrebi. Osim mistery shopinga, davatelj franšize teži stalnom usavršavanju, izvještavanju i provedbi ključnih pokazatelja poslovanja. Osim što imaju organizacijsku strukturu, to može podržati jamstvo visoke kvalitete radnje trgovine. Operacije trgovina mogu biti

strukturirane na način da mogu pružiti standarde i kvalitete robne marke. Smjernice za robne marke, koje su razvile marke, podržavaju lokalne trgovine korisnika franšize. Uz treninge i upravljanje menadžerima robnih marki, operacije u trgovini mogu se provesti na najbolji način. Naravno, puno je i imati pravog davatelja franšize i branda kao partnera.

Glavni izazovi u osiguravanju kvalitete i kontrole u franšiznoj operaciji su pronalazak i zadržavanje kvalificiranog osoblja trgovine. Osoblje franšizne trgovine mora biti sposobno razumjeti viziju primatelja franšize i davatelja franšize. Ostali mogući izazovi su komunikacija,

Izvor: prilagođeno prema FIP, 2019.

Slika 1: Udjeli prema sektorima u Hrvatskoj

logistika, pad prometa i odabir pogrešnog partnera franšize. Kako se čini da je osoblje trgovine najveći izazov u osiguravanju kvalitete i kontrole u franšiznom poslovanju, najbolji način da se osigura dosljedna i učinkovita isporuka robne marke je redovito osposobljavanje. Važno je komunicirati sa davateljima što je više moguće, tako da se izazovi mogu svesti na najmanju moguću mjeru i osigurati postojano poslovanje.

Hrvatski franšizni sektor danas Prema podacima Hrvatske udruge za franšizno poslovanje, trenutačno u Hrvatskoj posluje oko 180 franšiznih sustava na oko 1.000 franšiznih lokacija s približno 17.000 zaposlenih. Franšizno poslovanje u Hrvatsko djeluje u 12 industrijskih sektora.

Od franšiznih sustava koji posluju na hrvatskom tržištu, najveći udio imaju franšize modnih marki, slijede franšize restorana i brze hrane te rent-a-car franšize. Prva tri sektora čine gotovo 70 % udjela u ukupnom broju franšiznih sustava koji posluju na području Hrvatske.

Potrebno je istaknuti kako do sada nije provedeno potpuno istraživanje korištenja franšiznim poslovnim modelom u Hrvatskoj pa se www.suvremena.hr

73

franšiza jek, Slavonski Brod, Vukovar, Požega, Našice, Knin, Šibenik, Zadar.

U izazovnim vremenima krize COVID-19 tvrtka ima pozitivan efekt veće orijentiranosti domaćih kupaca k proizvodima hrvatskih proizvođača gdje su, na obostrano zadovoljstvo, prepoznali kvalitetu i zdravstvenu pouzdanost Galeb proizvoda. „Od brojnih pogodnosti koje nudimo, izdvajamo financijsko-logističku podršku koja uključuje minimalan angažman vlastitih financijskih sredstava te niska inicijalna ulaganja čime je poslovni rizik minimalan“ dodaju iz Galeba. podaci temelje na procjenama, a ne na statistički verificiranim izvorima. Od ukupno 180 franšiznih sustava koji posluju na hrvatskom tržištu, oko 25 franšiznih sustava hrvatskog je porijekla. Najveći broj franšiznih lokacija ima mađarska franšiza Pek-Snack (više od 400 lokacija) koja je postala jedna od najvećih franšiza na području srednje i jugoistočne Europe. Među najpoznatijim hrvatskim franšiznim sustavima su Sur’n’Fries (56 franšiznih lokacija), Aquamaritime (55 franšiznih lokacija), Body Creator (4 franšizne lokacije), San Francisco Coffee House (2 franšizne lokacije), Taxi Cammeo (50-ak taksi franšiza), Galeb (10-ak franšiznih lokacija), Mlinar (10-ak franšiznih lokacija), itd. Osim navedenih franšiza postoje i tvrtke poput Tekstilprometa koji su nositelji brojnih modnih franšiza i koje se šire na svojim lokacijama diljem Hrvatske.

cu jamči da su svi Galebovi proizvodi proizvedeni iz zdravstveno ispravnih materijala i sirovina. Galeb broji ukupno 362 zaposlenika te kroz 35 maloprodajnih jedinica čini najveću domaća platforma za proizvodnju i distribuciju trikotažnih odjevnih proizvoda u Republi-

Između ostalog, partnerima franšizerima omogućuju definiranje potrebnih prodajnih površina (idealno od 30-50m2), osmišljavanje vizuala prodajne jedinice, obuku osoblja, opremanje po idejnom rješenju, dostavu robe, praćenje prodaje i zadovoljstva kupaca, isplatu

Primjer Galeba

ci Hrvatskoj. Kako bi odgovorili na zahtjeve tržišta i potrebe kupaca u Galebu kontinuirano rade na širenju maloprodajne mreže, povećanju dostupnosti proizvoda na što više lokacija u što više gradova. Stoga pozivaju sve zainteresirane poslovne partnere da im se pridruže kroz program Franšize, posebno u sljedećim gradovima: Poreč, Rovinj, Pazin, Pula, Opatija, Rijeka, Čakovec, Virovitica, Osi-

provizije po prodanoj robi, odnosno uspješan i uhodan poslovni koncept uz kompletnu marketinšku podršku.

Galeb je hrvatska kompanija, članica Tekstilpromet grupe, osnovana 1951. godine. U vlastitim resursima imaju kompletan proizvodni proces, od pređe do gotovog odjevnog predmeta, odrađen unutar vlastitog proizvodnog pogona u Omišu.

O Galebovoj veličini svjedoči i posjedovanje brojnih, kako domaćih tako i stranih, certifikata od kojih se izdvaja OEKO-TEX čime se kup74

Suvremena trgovina 4(45)

Galeb je svojom skoro 70-godišnjom tradicijom i snagom brenda, usprkos jačanju konkurencije uvoznih proizvoda, uspio u Hrvatskoj zadržati cjelokupni proizvodni proces i distribuciju kroz maloprodajnu i veleprodajnu mrežu te nastavST lja dalje sigurno letjeti.

POTRAŽITE

NOVE KOLEKCIJE U SVOM GRADU

praksa i očekivanja

Ekološka osviještenost mladih potrošača u Republici Hrvatskoj pišu: Damjan Dumbović1, mag. oec., doc. dr. sc. Ivana Štulec2

Uvod Ekološki problemi globalnog zatopljenja, onečišćenja i prekomjernog iskorištavanja prirodnih izvora kucaju nam na vrata i mnogi su uvjereni da će nam priroda vratiti istom mjerom. Građani, proizvođači i potrošači postaju sve svjesniji ekoloških problema, što je i dovelo do tzv. zelenih trendova u proizvodnji i potrošnji.

Zeleni potrošači jesu osobe koje izbjegavaju koristiti proizvode koji mogu ugroziti zdravlje korisnika i drugih osoba; uzrokuju značajnu štetu okolišu tijekom proizvodnje, uporabe ili odlaganja; koriste nerazmjernu količinu energije; izazivaju nepotreban otpad; koriste materijale dobivene od ugroženih vrsta biljaka ili životinja; uključuju nepotrebnu upotrebu ili okrutnost prema životinjama te negativno utječu na druge zemlje. Međutim, zeleni potrošači ne žele samo zelene proizvode. Žele da se i tvrtke uključe u zelene prakse poput recikliranja i energetski učinkovitijeg poslovanja. Zeleni potrošači su motivirajuća snaga iza zelene industrije, jer zabrinutost za okoliš potiče potrošačke vrijednosti, način života i kupovinu zelenih proizvoda. Zeleni potrošači žele proizvode

koji će zaštititi okoliš, ali ipak neće žrtvovati kvalitetu ili promjene u načinu života samo zbog ekološki prihvatljivih atributa. Proizvod također mora sadržavati dodatnu korist, poput sigurnosti, zdravlja ili ekonomičnosti.

Obzirom da mladi potrošači svojim razmišljanjima i djelovanjima čine temelj društva, potrebno je u fokus istraživanja staviti ekološku osviještenost mladih potrošača. Dvadeset prvo stoljeće predstavilo je novu generaciju potrošača, tzv. milenijsku generaciju koja se često naziva generacija Y ili eco boomers kao novi demografski segment kojeg čine pojedinci rođeni između polovice 1980-ih i početka 21. stoljeća. Procjena njihove kupovne moći u 2015. iznosila je 2.45 bilijuna dolara, a u 2017. godini bila je veća od kupovne moći generacije X odnosno baby boomers-a (Barnes and Lescault, 2014). Istraživanja su pokazala da milenijalci brinu o okolišu, te kao rezultat toga većina milenijalaca ima pozitivan stav prema zelenim proizvodima i spremni su platiti više za zelene usluge, proizvode ili marke. Privlačenje milenijalaca je važno, jer mlađi potrošači mogu utjecati na kupovinu svojih vršnjaka i

obitelji (Lu et al., 2013). Mladi ljudi spremniji su od starijih generacija prihvatiti nove i inovativne ideje i većina pristaša zaštite okoliša mlađe je dobi. Mladi potrošači također su zainteresiraniji za održivo ponašanje i opće je uvjerenje da će mlađi pojedinci biti osjetljiviji na okolišna pitanja (Adnan et al., 2017). Generacija Y prema veličini nadmašuje sve prethodne generacije i njeni su pripadnici izrazito raznovrsni, obrazovani i tehnološki pametni (Hood, 2012). Brojna istraživanja potvrđuju da su mladi potrošači izrazito ekološki osviještena skupina potrošača u svijetu (Muralidharan & Xue, 2016; San Juan-Nable, 2016; Naderi & Van Steenburg, 2018).

Ekološka osviještenost mladih potrošača u Republici Hrvatskoj S ciljem utvrđivanja ekološke osviještenosti mladih potrošača u Republici Hrvatskoj provedeno je primarno anketno istraživanje, instrumentom online upitnika. Željela su se utvrditi njihova stajališta i shvaćanje problema zagađenja okoliša, te njihove ekološki prihvatljive navike prilikom svakodnevnog živo-

Diplomski sveučilišni studij Poslovne ekonomije, smjer Trgovina i međunarodno poslovanje, Ekonomski fakultet Zagreb 2 Katedra za trgovinu i međunarodno poslovanje, Ekonomski fakultet Zagreb, e-mail: istulec@efzg.hr * Prema diplomskom radu „Ekološka osviještenost mladih potrošača u Republici Hrvatskoj“ obranjenom u lipnju 2020. godine 1

76

Suvremena trgovina 4(45)

ta. Posebna pozornost posvećena je kupovnim navikama ekoloških proizvoda te stajalištima prema njima. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 126 osoba, 37 muškog spola i 89 ženskog spola. U obzir su uzeti mladi potrošači, odnosno generacija Y u dobi između 18 i 34 godine. Većina ispitanika, njih 114, starosti je između 18 i 25 godina, a preostalih 12 između 26 i 34 godine. Najveći broj ispitanika, njih 61, završio je preddiplomski studij, 38 ispitanika posjeduje srednju stručnu spremu, 24 ispitanika završila su diplomski studij, a tri anketirane osobe imaju osnovno obrazovanje. Većina ispitanika su studenti. Gledano po primanjima kućanstva, 16 ispitanika pripada kućanstvu s mjesečnim primanjima do 2.500 kuna, 14 ispitanika pripada kućanstvu s primanjima između 2.500 i 5.000 kuna, 39 kućanstava mjesečno uprihodi između 5.000 i 10.000 kuna, a mjesečna primanja između 10.000 i 15.000 kuna ima 22 kućanstva. Mjesečne prihode kućanstva veće od 15.000 kuna ima 35 ispitanika.

Prema rezultatima istraživanja, mladi svojim stilom života ne pridonose dovoljno rješavanju ekoloških problema s kojima se danas susrećemo. U današnje vrijeme postoje mnoge udruge i organizacije koje ukazuju na klimatske promjene, no rezultati istraživanja pokazuju kako je samo pet ispitanika članom jedne od njih, a 103 ispitanika od 126 uopće ne prati njihov rad. Ipak, većina ispitanika redovito razvrstava otpad i reciklira (grafikon 1).

U nekim zemljama već su zabranjeni plastični tanjuri, plastične čaše, štapići za uši, a tijekom kupovine promovira se korištenje vrećica od prirodnih materijala. U Hrvatskoj trend je tek u začetku. Rezultati istraživanja pokazuju da više od polovice ispitanika još uvijek koristi plastične vrećice u kupovini (grafikon 2).

Razmišljanja mladih iz istraživanja pokazuju da 72% njih misli da bi zagađivače trebalo kazniti prisilnim radom sakupljanja otpada, no samo 8 ispitanika prijavljuje zaga-

Grafikon 1. Učestalost zbrinjavanja otpada (razvrstavanje, recikliranje)

Grafikon 2. Učestalost korištenja plastičnih vrećica u kupovini

đivače ukoliko ih vide da zagađuju okoliš. Također, samo 4 ispitanika prijavljuje onečišćenje ukoliko ga uoče. Većina ispitanika kada se susretne sa zagađenjem (n=92) ili zagađivačima (n=82), okrene glavu i ne poduzima ništa. Iako se ekološki problemi tematski rijetko izlažu u kampanjama hrvatskih političara, rezultati ankete pokazuju da 33 od 126 ispitanika preferira ekološki osviještene političare. 80% ispitanika upoznato je s ekološkim problemima današnjice, 78% ispitanika misli da prosječan građanin ima utjecaj na zagađenje okoliša, a 87% njih smatra da su ekološki problemi razlog za zabrinutost i treba razmišljati o njima.

56 od 126 anketiranih osoba ne kupuje ekološke proizvode. Kao najveći razlog tome navede visoku cijenu. Kao drugi i treći razlog ne kupovanja ekoloških proizvoda naveden je nedostatak informacija o proizvodima i nedostatak informacija u prodajnim mjestima.

Više od polovice mladih potrošača informacije o ekološkim proizvodima najčešće dobiva putem Interneta, što ga uvjerljivo čini najboljim marketinškim kanalom za promociju proizvoda. 21% ispitanika informacije najčešće dobiva na mjestu kupovine, 9% ih dobiva razgovorom s obitelji i prijateljima, a televizija se nalazi tek na 4. mjestu sa 3%. Od skupljih proizvoda očekuje se i viša razina kvalitete, a istraživanje je pokazalo da 40% mladih potrošača kupuje ekološke proizvode, jer misle da su kvalitetniji od konvencionalnih. Kao još jedan problem ekoloških proizvoda valja izdvojiti njihovu ponudu, koja za 49% ispitanika nije zadovoljavajuća. Ekološki proizvedenu odjeću ne kupuje 41% ispitanika, a više od 50% njih ne kupuje ni ekološku obuću, tehnologiju i namještaj. Ekološki prehrambeni proizvodi i ekološka kozmetika, najčešće su kupovane kategorije ekoloških proizvoda od strane ispitanika (grafikon 3). www.suvremena.hr

77

praksa i očekivanja

Grafikon 3. Učestalost kupnje ekoloških proizvoda prema kategorijama

67% ispitanika misli da kupujući ekološke proizvode doprinose ekološkoj osviještenosti zemlje, 57% ispitanika ih kupuje zbog brige o zaštiti okoliša, a 58% mladih potrošača spremno je zamijeniti konvencionalan proizvod ekološkim. 47 (67%) ispitanika i dalje namjerava kupovati ekološke proizvode u budućnosti, 6 (8%) ispitanika odustalo je od njihove kupnje, a 17 (24%) ispitanika još je neodlučno.

Zaključak Kao generalni zaključak istraživanja može se istaknuti da postoji raskorak između mišljenja i djelovanja: većina ispitanika shvaća da ekološki problemi postoje, no tek polovica njih smatra se ekološki osviještenima, a još manji udio djeluje po tom pitanju rješavanja ekoloških problema. Mladi ljudi u Hrvatskoj ne dobivaju dovoljno informacija kako pristupiti ekološkim problemima, a njihovo zalaganje samostalnim skupljanjem informacija svedeno je na minimum. Kroz nekoliko godina postotak stanovništva koji odvaja otpad trebao bi 78

Suvremena trgovina 4(45)

porasti zbog zakonskih regulativa, no pitanje je jesu li represivne mjere pozitivan način implementiranja ekoloških navika u građana. Dakle, ekološka svijest postoji, samo treba pronaći način da se ta svijest pretoči u bolje djelovanje i vidljive rezultate. Većinu informacija o ekološkim proizvodima ispitanici primaju putem Interneta, što daje jasan smjer u kojem bi oglašivači ekoloških proizvoda trebali orijentirati svoje snage. Više od polovice ispitanika kupuje ekološke proizvode zbog brige o okolišu i spremno je zamijeniti marku proizvoda iz ekoloških razloga, a dvije trećine se slažu da kupujući ekološke proizvode doprinose ekološkoj osviještenosti zemlje. Na tim odgovorima treba temeljiti razvoj i ustrajati u promoviranju ekoloških proizvoda, kako bi već danas omogućili bolje sutra, kako za društvo tako i za okoliš.

Literatura 1. Adnan, A., Ahmad, A. i Naved Khan, M. (2017): Examining the role of consumers lifestyles on ecological behavior among young

Indian consumers. Young Consumers, 18(4), str. 348-377.

2. Barnes, N.G. i Lescault, A.M. (2014): Millennials drive social commerce: turning their likes, follows or pins into a sale. [online] Dostupno na: www.umassd.edu/cmr/socialmediaresearch/socialcommerce/ [17. studenog 2019.].

3. Hood, M. (2012): The big shift: the next generation has arrived, Direct Selling News, siječanj, str. 10-14.

4. Lu, L., Bock, D. i Joseph, M. (2013): Green marketing: what the Millennials buy. Journal of Business Strategy, 34(6), str. 3-10.

5. Muralidharan, S. i Xue, F. (2016): Personal networks as a precursor to a green future: a study of „green“ consumer socialization among young millennials from India and China. Young Consumers, 17(3), str.

226-242.

6. Naderi, I. i Van Steenburg, E. (2018): Me first, then the environment: young Millennials as green consumers. Young Consumers, 19(3), str. 280-295.

7. San Juan-Nable, K. (2016): Intentions and Behaviors of Adolescents in Purchasing Green Products. Journal of Asia Entrepreneurship and Sustainability, 12(1), str.

ST 194-252.

www.suvremena.hr

79

praksa i očekivanja

Društveno odgovorno poslovanje u doba korone pišu: izv. prof. dr. sc. Julia Perić1, Iva Gelenčir2

K

rajem 2019. i početkom 2020. godine, svijet je pogodila globalna pandemija uzrokovana COVID-19 virusom. Posljedice ove pandemije bile su vidljive u svijetu već u prvim danima njezina javljanja i to ne samo na kvaliteti života i zdravlju stanovništva, već i na gospodarskoj i ekonomskoj razini diljem svijeta. Poduzeća iz različitih industrija morala su pronaći načine kako reagirati i nositi se s ovom iznenadnom pandemijom i svim promjenama koje je donijela. Pojedina poduzeća, poput onih u ugostiteljskoj djelatnosti, morala su u potpunosti zatvoriti svoja poslovanja.

Drugi su, pak, spas našli u promjeni poslovnog modela (poput Obrta Đanić koji je, nakon pada prihoda od 90%, dio proizvedene rakije redestilacijom pretvorio u dezinfekcijsko sredstvo ili malih OPG-ova koji su se s tržnica prebacili na web trgovinu). I u jednom i u drugom slučaju bilo je onih koji su, usprkos ovoj neočekivanoj situaciji, pokazali zavidnu razinu društvene odgovornosti prema svojim zaposlenicima, ali i prema zajednici u kojoj djeluju. Tako je ovako kriza iznjedrila i lidere koji su pokazali pravo značenje poslovice „u muci se poznaju junaci“ i koji su sav fokus s preživljavanja i profita usmjerili

1

2

prema druga dva stupa društveno odgovornog poslovanja – brizi za zaposlenike i njihove obitelji i brizi za okoliš/zajednicu. Pri tome treba imati na umu da je generiranje profita važna i legitimna svrha poduzeća i njegova svojevrsna društvena odgovornost no, važnost kreiranja novih vrijednosti koje u srži imaju minimalnu štetu za okoliš i maksimalnu korist za društvo u posljednja dva desetljeća postaju sve aktualnija tema među svim akterima društva.

Naravno, primjena ovakvog koncepta poslovanja ovisna je o industriji i djelatnosti u kojoj poduzeće posluje, kontekstu odnosno okruženju u kojem subjekt djeluje, potrebama kako poslovnog subjekta tako i njegove okoline, kao i o organizacijskoj kulturi poduzeća i njegovim temeljnim vrijednostima. Brojni su razlozi, ali i koristi zbog kojih se poduzeća okreću društveno odgovornom poslovanju, poglavito u vremenima poput ovog. Iako nedovoljno razumijevanje ovog koncepta često stvara krivu percepciju da ono više doprinosi okolini i zajednici poduzeća nego li samome poduzeću i nerijetko stvara dodatne troškove, društveno odgovorno poslovanje temelj je za dugoročno održivije i financijski uspješnije po-

slovanje. Naime, primjenjujući koncept društveno odgovornog poslovanja, poduzeće lakše i efikasnije upravlja rizicima s kojima se svakodnevno suočava, a koji se na razne načine odražavaju i na zajednicu odnosno okolinu u kojem poduzeće djeluje. Isto tako, primjenjujući ovu strategiju poslovanja poslovni subjekti grade svoj pozitivni imidž u okolini zbog kojega ono postaje više cijenjeno od strane javnosti. Dobar imidž poduzeća omogućuje izgradnju branda kojem će kupci vjerovati, a zbog njegovog pozitivnog utjecaja na odluku o kupnji proizvoda i/ili usluge često ga se smatra najvrjednijom imovinom poduzeća. Činjenica je također da ona poduzeća koja svoje poslovanje temelje na društveno odgovornom djelovanju, lakše privlače nove zaposlenike te ih lakše i zadržavaju. Istraživanja su pokazala kako društveno odgovorno poslovanje poduzeća utječe na veće zadovoljstvo zaposlenika, zbog čega su i oni sami često produktivniji na svome radnom mjestu te nemaju potrebu izostajati s posla. Jednako tako društveno odgovorno poslovanje poslovnog subjekta, omogućava mu privlačenje kvalitetnije odnosno visoko obrazovanije i stručnije rad-

Katedra za menadžment, organizaciju i poduzetništvo, Ekonomski fakultet u Osijeku, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku studentica 2. godine diplomskog studija Poduzetnički menadžment i Poduzetništvo, Ekonomski fakultet u Osijeku, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

80

Suvremena trgovina 4(45)

ju poduzeća na okoliš i društvo, odnosno zajednicu u kojoj djeluje.

Izvor: https://reputation.ipsos-mori.com/how-reputation-and-trust-affect-purchasedecisions-and-marketing-efficiency/

Slika. 1 Hoćete li ili ne uzeti u obzir reputaciju poduzeća prilikom odabira za kupovinu proizvoda ili usluge?

ne snage, što subjektu uvelike doprinosi kada je u pitanju izgradnja i jačanje konkurentske prednosti. Uspješnost primjene društveno odgovornog poslovanja usko je vezana uz samu svrhu postojanja poslovnog subjekta, što znači da će DOP biti uspješnije implementiran u onim poduzećima koji ga uspiju institucionalizirati u svim segmentima svoga djelovanja. DOP kao poslovni koncept treba biti ugrađen u misiju, viziju i organizacijsku kulturu poduzeća te o takvom svom

poslovanju pravovremeno izvještavati i vanjske i unutarnje dionike. Financijsko izvještavanje, iako bitno, prestaje biti jedini element ocjenjivanja uspješnosti poslovanja i jedini instrument osiguranja kapitala. Na međunarodnom, a sve više i na domaćem tržištu poduzeća se okreću takozvanom modelu trostruke bilance (Triple Bottom Line Reporting) koji se vodi smjernicama Globalne inicijative o izvještavanju, a uz financijsku komponentu, sadrži i izvješće o utjeca-

Društveno odgovorno poslovanje posebice dolazi do izražaja u kriznim situacijama, baš kao što je trenutna pandemija koronavirusa koja je zahvatila cijeli svijet. Situacije poput ove od poduzeća ali i pojedinaca zahtijevaju brze i efektivne prilagodbe promjenama kako bi poslovanje održali na životu i zadržali postojeće zaposlenike. Upravo je (ne)zadržavanje zaposlenika bila jedna od najvećih etičkih dilema tijekom ove krize jer ne treba zanemariti činjenicu da, možda i najveću društvenu odgovornost poduzeća imaju upravo prema svojim zaposlenicima. Potpore za očuvanje radnih mjesta sigurno su bili dobar početni poticaj, no jedan dio poduzeća morao je posegnuti za neatraktivnom i društveno neprihvatljivom mjerom otkaza. Ipak, značajan broj poduzeća nastojao je stabilnost poslovanja osigurati ne otpuštanjem radnika nego preusmjeravanjem njihovog posla na rad od kuće. I dok je, sasvim legitimno i bez osuđivanja, prva stvar na umu svakog poduzeća vlastito preživljavanje, situacija je pokazala da su poduzeća koja su vodila računa o svojoj društvenoj odgovornosti i prije krize imala jasniju sliku što napraviti kako bi osigurala da posljedice ove krize, a njih će sigurno biti, budu što blaže.

Iako su, kad je riječ o društvenoj odgovornosti pod povećalom još uvijek najčešće velike kompanije (od kojih je određeni broj u Hrvatskoj, obzirom na značajne resurse koje posjeduju, dao svoj doprinos rješavanju ove krize doniranjem medicinske opreme, financijskih sredstava, zaštitnih maski i vizira, različitih prehrambenih proizvoda i sl.) važno je promovirati i ona mala i srednja poduzeća i organizacije koje su unatoč oskudnim resursima i borbi za vlastitim opstankom odlučile preživjeti na društveno odgovoran način. www.suvremena.hr

81

praksa i očekivanja

Kanaan d.o.o.

Zvonko Popović, vlasnik poduzeća Kanaan d.o.o., vodećeg proizvođača čipsa u Hrvatskoj poznat je i po svojoj društvenoj odgovornosti i odnosu prema zaposlenicima za koje smatra da su najveća i najvrijednija stavka u svakoj tvornici. Laptopi za djecu zaposlenika, stipendije za studente i bespovratnu subvenciju tvrtke od pet posto iznosa kredita samo su neke od općepoznatih društveno odgovornih djela ovog poduzeća. Društvena odgovornost koja je ukorijenjena u strategiju poslovanja od samog postojanja poduzeća rezultirala je iznimnom empatijom i solidarnošću prema onima koji su bili najteže pogođeni cjelokupnom situacijom izazvanom korona virusom. Iako za vrijeme korona krize poduzeće nije prestalo poslovati posljedice koje je za sobom vukla ova kriza kroz ograničenja vezana uz administrativne mjere (poput uvoznih i izvoznih barijera i pooštrenih administrativnih procedura) imalo je utjecaja i na poduzeće Kanaan. Ali, nije bilo otpuštanja radnika, što se može zahvaliti i dugoročnom strateškom promišljanju obzirom da su prije nekoliko godina krenuli u robotizaciju pa im je kvalitetna tehnološka opremljenost omogućila da smanjeni broj ljudi u pogonu može odraditi svoj posao, dok su ljudi iz uprave svoj posao obavljali od kuće. Osim toga, tijekom krize poduzeće nije tražilo državne poticaje, iako je za to imalo uvjete, jer to ne bi bilo korektno prema onim poduzećima koja su u potpunosti morala zatvoriti svoja poslovanja i kojima su državni poticaji u tim trenucima bili značajno potrebniji. Upravo vođen takvim vrijednostima i osobnim uvjerenjima, da u vrijeme kriznih situacija oni koji imaju moraju podijeliti s onima kojima je potrebno, g. Popović pokazao je zavidnu razinu solidarnosti prema obrtima koji su se u ovoj krizi našli na rubu egzistencije. Uplativši na račune šest malih obrta u području Donjeg Miholjca 5.000 kn sa svog privatnog računa, iz dobiti na koju je plaćen porez, pokazao je da se „istinski veliki čovjek poznaje po trima znakovima velikodušnosti – naumima, ljudskošću djelovanja i umjerenošću u uspjehu“ (Otto Edward Bismarck)

Submarine Burger Jedan od najpogođenijih sektora korona krizom zasigurno je bilo ugostiteljstvo. Ne samo što su tijekom skoro puna dva mjeseca u potpunosti morali zatvoriti svoja poslovanja nego je i „novo normalno“ od svibnja 2020. godine pretpostavljalo značajne fizičke promjene u objektima, drugačije radno vrijeme i smanjeni kapacitet broja gostiju. Pa iako su restorani, zbog mogućnosti dostave hrane, imali veću šansu za opstanak, na znatno smanjen obim posla nitko nije ostao imun. No, najgora vremena vrlo često izvuku ono najbolje od ljudi pa je tako restoran Submarine Burger među prvima u ožujku pokrenuo besplatnu dostavu hrane članovima tima Klinike za infektivne bolesti Fran Mihaljević i Kliničkom centru Rijeka. Obzirom na njihov stav o društvenoj odgovornosti koji promoviraju od prvog dana poslovanja ovakav odgovor na korona krizu nije iznenađenje. Na ovaj način, osim što su dali priznanje medicinskom osoblju koje je podnijelo (i još uvijek podnosi) snažan teret ove krize, očuvali su radna mjesta, osnažili lojalnost zaposlenika i potvrdili da osim što „nas dobra djela čine snažnijima ona i inspiriraju dobra djela kod drugih“ (Platon) i u suradnji s dostavnom službom Wolt omogućili da se obroci zdravstvenim djelatnicima dostave potpuno besplatno.

Mali Anđeo Pravu revoluciju doniranja maski za lice pokrenuli su vlasnici on-line butika Mali Anđeo. U pogonu u Pitomači u kojem se proizvodi odjeća i oprema za krštenje djece od samog početka korona krize radnice su dio svog vremena odvajale na šivanje maski za hrvatske bolnice, umirovljeničke domove, liječničke ordinacije, ljekarne te razne druge ustanove kojima su maske potrebne za zaštitu pacijenata i korisnika. Na taj način su, bez obzira na smanjeni obim redovne proizvodnje, ipak uspjeli zadržati sva radna mjesta. Vlasnici butika Mali Anđeo izvrstan su primjer kako je „biti dobar plemenito, ali da je učiti druge da budu dobri još plemenitije“ (Mark Twain). Obzirom na sve veći broj narudžbi, a mali broj zaposlenika Butik Mali Anđeo pokrenuo je novu akciju šivanja maski diljem Hrvatske donirajući materijal svima koji znaju šivati maske pod uvjetom da se maske doniraju lokalnim bolnicama i zdravstvenim ustanovama.

Vrlo brzo upiti su stizali i iz susjednih zemalja pa je ova akcija poprimila i regionalni karakter. Osim toga, vlasnici vode računa i da cijela ova akcija ne bude „slučajnog“ karaktera pa ljudima koji se javljaju da bi šivali maske šalju i popis udruga i bolnica kojima su maske najpotrebnije.

82

Suvremena trgovina 4(45)

Napravite vlastitit parfem za osobne potrebe Ono što je do sada bio privilegij poznatih sportašica, manekenki ili pjevačica, sada može napraviti svaka žena uz malo truda i volje kroz Školu koju je osmislila poduzetnica Draženka Pleško

V

rijeme korone i nakon nje „iznjedrilo“ na stotine zanimljvih on line poslovnih priča, edukacija i projekata, koji su pokazali svu maštovitost poduzetničke zbilje na prostorima jugoistočne Europe, posebice kada je tržišno „preživljavanje u pitanju“. Posebice inventivna u vrijeme korone, ali i nakon nje, bila je Draženka Pleško poduzetnica koja je već 23 godine u industriji estetike. Nakon dugogodišnjeg rada u kozmetici i wellnessima, okušala se i kao uvoznica i distributerka raznih kozmetičkih brendova i zastupnica međunarodnih sajmova u Hrvatskoj, zatim i kao organizatorica vlastitog branda Festivala estetike Abeceda ljepote. Kako svakoj poduzetničkoj duši priliči, Draženka nije stala na tome, već je nadogradnju ostvarila kroz podizanje vlastite linije parfema „Abeceda ljepote“ te organizaciju Škole za izradu parfema u kojoj polaznike uči kako da netko sam kreira svoj parfem od ideje do proizvoda i plasmana parfema na tržište. To se u vrijeme korone pokazalo vrlo isplativim, obzirom da je Škola za izradu parfema bila u cijelosti na online platformama, brzo dostupna, vrlo praktične edukatorske primjene, uz veliko zanimanje polaznika.

Zbog izbjegavanja okupljanja većeg broja ljudi, u suradnji s Hrvatskom parfemskom kućom, osmislila sam inovativan i kreativan način održavanja škole izrade parfema on line putem, ali koja se razlikuje od već viđenih i isprobanih edukacija. Stvorili smo u kratkom vremenu, od lansirana edukacija 12. lipnja ove godine, cijeli online pokret kako bi ljudi koji žele izraditi vlastiti parfem i saznati tajne parfemske industrije, imali priliku sudjelovati na našim online školama izrade parfema i sami kreirali svoj miris. Cijeli koncept je osmišljen tako da je sva-

ki polaznik na kraju školovanja raspolagao sa svim važnim znanjima o izradi parfema, napose i vlastitoga, ali s relevantnim informacijama kako plasirati vlastiti brand na tržište – pojasnila je poduzetnica Draženka Pleško početak ove inicijative koja je posljednjih dana prerasla u Ljetnu on line školu izrade parfema – idealan način za provesti godišnji odmor usvajanjem novih „mirisnih“ znanja.

Uz Draženku Pleško, iskusnu poduzetnicu u području beauty industrije, predavač na on line edukacijama je Tomislav Vrbanec, glavni parfumer Hrvatske parfemske kuće te vlasnik tvrtke Institute of Perfumery d.o.o. Čakovec.

Suradnja je krenula kroz učinkovito organiziranu edukaciju još prošle godine na Festivalu estetike Abeceda ljepote, kada je Hrvatska parfemska kuća bila pokrovitelj Festivala i radili su svoj prvi Master Class uživo na temu izrade parfema.

Za Master se tražilo mjesto više i nakon Festivala nastavili su upiti budućih i tadašnjih polaznica, što je dalo naslutiti da tržište traži ovakve edukacije. Tada je kao poduzetnica prvi puta predstavila vlastiti parfem Abeceda ljepote, a u cilju promocije i poduzetničkih projekata i sadržaja kojima se bavi. Korona je ubrzala projekte u pravcu edukacija, koje su se preselile u on line sferu Škole za izradu parfema. Danas iz te Online škole nastaju novi parfemski brendovi, razvijaju se nove poslovne priče polaznika edukacija, a želja je osnažiti i kroz vlastiti angažman i hrvatsko poduzetništvo u pravcu proizvodnje parfema – ocjenjuje pokretačica Škole izrade parfema Draženka Pleško koja i sama priznaje da su joj parfemi velika slabost, te da ih ima obilje za različite namjene. Škola izrade parfema sastoji se od 3 di-

jela: Modul 1: Uvod u svijet mirisa – polaznici imaju prilike čuti uvod u svijet mirisa, upoznati sastojke koji se koriste u proizvodnji parfema i saznati informacije od čega se parfemi zapravo proizvode. Modul 2: Izrada vlastitog parfema – svaki polaznik ima prilike uz stručno vodstvo izraditi svoj vlastiti parfem.

Uz sistem korak po korak kroz radionicu vodi glavni parfumer Hrvatske parfemske kuće Tomislav Vrbanec. Na kraju modula imat ćete parfem koji ste sami napravili. Za sudjelovanje na ovom modulu važno je da se polaznici na vrijeme prijave kako bi na svoju adresu dobili Perfume Kit odnosno materijal za rad koji se sastoji od 10 vrsta profesionalnih parfemskih esencija, parfemskog alkohola, parfemske vode, fixativa, pipeta, bočica za parfeme, trakica za testiranje, rukavica… Modul 3: Kreiranje vlastitog branda – polaznici se upoznaju sa svim detaljima oko toga kako da kreiraju svoj vlastiti brend parfema, koja su potrebna ulaganja, te što sve treba za uspješan plasman na tržište EU – opisuje inicijatorica ove izuzetno zanimljive edukacije, ističući da će se ako dopuste to epidemiološki uvjeti radionice odvijati i u živo. Škola bilježi sve više uspjeha ne samo u Hrvatskoj, nego i jugoistočnoj Europi. Sasvim razumljivo, jer sada privilegij izrade vlastitog parfema nije više u poslovnom portfelju samo poznatih manekenki, glumica, sportašica ili pjevačica.

Sada uz malo volje i mašte, te obilje korisnih informacija Škole koju vodi Draženka Pleško, svatko može izraditi vlastiti parfem za osobne potrebe ili poslovne namjene. A to dobro zna i Draženka Pleško, nošena bogatim poduzetničkim iskustvom duljim od dva desetljeća provedenih u beaST uty industriji. www.suvremena.hr

83

praksa i očekivanja

Ekološka funkcija ambalaže piše: Ivana Prezzi, dipl. oec.

S

ama riječ ambalaža potječe od francuske riječi emballage, što u prijevodu znači zavoj. Nadalje, primarno služi kako bi očuvala kvalietu robe kao i kvanitet robe u prijevozu i manipulaciji. Njena marketinška svrha vrlo često je od velike važnosti za prezentaciju i prodaju pakirane robe. Neke su vrste pakiranja propisane zakonom, a druge predmet kupoprodajnog ugovora. Naviknuli smo se i na određene standarde pakiranja poput tetrapaka, kartonskih kutija ili paleta... Čimbenici koji utječu na vrstu ambalaže su različiti; od financijskih mogućnosti i troškova, preko materijala zaštite pri prijevozu i skladištenju, do navika potrošača i politike cijena. Možemo zaključiti da su klasične funkcije ambalaže zaštitna, skladišno-prijevozna, informativ84

Suvremena trgovina 4(45)

na, prodajna i dakako ona ekološka. U zadnja dva destljeća, ekološka osvještenost potrošača pretvorila je ekološku ambalažu u „tihog prodavača“ i snažnog faktora utjecaja na sam rezultat prodaje. Potrošači prepoznaju različite oznake koje na sebi nosi ekološka ambalaža i spremniji su kupiti proizvod u ekološko prihvatljivoj ambalaži.

Jedna od najpoznatijih oznaka na ekološkoj ambalaži je 3 R simbol (eng. reduce – reuse – recycle) odnosno smanjiti iskorištavanje prirodnih resursa – ponovno upotrijebiti – reciklirati. Međutim, ukoliko je cijena proizvoda zbog toga veća, usprkos „zelenom“ marketingu, potrošači će se ipak odlučiti na jeftiniji proizvod. Tu pomaže i politika države. Na primjer, posljednje dvije godine Europska komisija je donijela niz propisa između kojih

i obvezu mijenjanja plastične ambalaže hrane, onom kartonskom.

Direktiva EU iz svibnja 2018.: „ ...1.

Države članice poduzimaju mjere kako bi promicale aktivnosti pripreme za ponovnu uporabu, posebno potičući uspostavu mreža za pripremu za ponovnu uporabu i popravak i potporu za te mreže, olakšavajući, kad je to kompatibilno s pravilnim gospodarenjem otpadom, njihov pristup otpadu koji drže sustavi ili postrojenja za skupljanje otpada i koji se može pripremiti za ponovnu uporabu, ali nije namijenjen za pripremu za ponovnu uporabu od strane tih sustava ili postrojenja, te potičući primjenu ekonomskih instrumenata, kriterija za nabavu, kvantitativnih ciljeva ili drugih mjera... Države članice poduzimaju mjere kako bi promicale visokokvalitetno recikliranje i

radi toga, podložno članku 10. stavcima 2. i 3., uvode odvojeno skupljanje otpada... Podložno članku 10. stavcima 2. i 3. države članice uspostavljaju odvojeno skupljanje barem za papir, metal, plastiku i staklo te, najkasnije do 1. siječnja 2025., za tekstil.“ Poznavanje procesa „zelene“ proizvodnje otvara brojne mogućnosti budućim poduzetnicima. Kada pričamo o ekološkim ambalažama najčešće govorimo upravo o recikliranom kartonu. Trošak proizvodnje recikliranog kartona ovisi o složenosti procesa njegove proizvodnje.

Proizvodnja ekološke kartonske ambalaže odvija se u dvije faze.

Početna je faza primarna prerada otpadnog papira. Druga je faza njegova sekundarna obrada. Primarna prerada uključuje sakupljanje starog papira i kartona, transport do otkupnih stanica i sortiranje te baliranje kako bi se isti mogao nazvati sekundarnom sirovinom. Sakupljanje starog papira u gradovima se obično odvija putem standardiziranih za to predviđenih kontejnera plave boje. Sa-

kupljeni se papir zatim sortira po utvrđenoj europskoj klasifikaciji otpadnog papira kao na primjer bijeli miješani otpaci, jako štampani papir, lijepljene revije i časopisi, kraft papir, rabljene vreće itd. Na svijetu ne postoji stroj koji bi sortirao papir, pa se sortiranje obavlja isključivo ručno te iziskuje fizički napor. Sortirani papir se zatim balira pomoću preša i kao bala postaje sekundarna sirovina za proizvodnju ekološke ambalaže.

Bala kao sekundarna sirovina može se pronaći na burzi otpada. Na stranicama HGK burza otpada središte je ponuda i potražnji svih vrsta otpada nastalih tijekom proizvodnje koje se međusobno povezuje ovisno o predmetu prijave. Organizirana je radi povezivanja pravnih i fizičkih osoba koje nude ili traže sve vrste korisnog otpada / sekundarnih sirovina koji se mogu iskoristiti kao ulazne sirovine za daljnju proizvodnju. Osnovana je u Hrvatskoj gospodarskoj komori radi evidentiranja i izvještavanja o ponudi i potražnji sekundarnih sirovina na području Republike Hrvatske, kao

dio ukupne državne strategije gospodarenja otpadom. Burza otpada je još uvijek aktivna te se na njoj može objavljivati, dostupna je na poveznici: http://www1.biznet. hr/Burza/do/language?code=hr_ HR&appParam=O. U sekundarnoj obradi, dobivene se bale razvrstavaju samo u dvije kategorije: u one koje sadrže tintu i druge dopuštene nečistoće i one koje su potpuno čiste od tih i sličnih primjesa. Slijedi tehnološki proces u koje se bale prvo melju u mlinovima. Samljevena masa ispušta se u bazene s vodom koji sadrže kemikalije i sulfate za čišćenje papira od spomenutih nečistoća tzv. deinking proces. U posebnim tankovima, dobivena blatasta smjesa se centrifugiranjem oslobađa od vode te iz mješalice izlazi na pokretnu traku na kojoj se suši, a zatim rola na valjke iz kojih odlazi na finalnu obradu u jedan od mogli bismo reći neograničenih formata kalupa kartonske ambalaže poput ambalaže za restoransku hranu, pizzu, ambalaže za jaja, tanjure, čaše itd.

Hrvatska je oduvijek imala razvijenu industriju proizvodnje papira i proizvoda od papira poput kartonske ambalaže. Poznate su stare tvornice u Rijeci, Zagrebu i Belišću, a potom u Plaškome te Fužinama. Prema dostupnim podacima DZS, PRODCOM 2018., ukupna proizvodnja papira i proizvoda od papira u Hrvatskoj iznosi više od 3,3 miljarde kuna.

Upoznavanje mladih sa proizvodnjom ekološke ambalaže važno je za razvijanje znanja, vještina i stavova vezanih uz održivi razvoj. Već u srednjoškolskoj dobi, mladi mogu analizirati utjecaj ljudi na okoliš i ekološki način života, utjecaj gospodarstva i politike na održivi razvoj kao i pravilnu raspodjelu korištenja prirodnih resursa. Dok Hrvatska danas vapi za greenfield investicijama, budućnost leži u rukaST ma „zelenih“ poduzetnika. www.suvremena.hr

85

Ozljede i izostanci s rada piše: Vitomir Begović, konzultant/savjetnik

H

rvatski zavod za javno zdravstvo( HZJZ) obradio je podatke za 2019. godinu o ukupnom broju ozljeda na radu i ozljeda na radu koje su se dogodile na mjestu rada po parametrima koji su sukladni metodologiji Europske statistike ozljeda na radu (ESAW metodologija).

Izvor podataka za analizu ozljeda na radu su prijave ozljeda na radu dostavljene Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (HZZO), radi ostvarivanja prava utvrđenih Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju, te izvješće o ozljedama na radu sa smrtnim ishodom Državnog inspektorata. Analizom su obuhvaćene sve ozljede prijavljene HZZO-u, neovisno da li priznate ili ne od strane HZZO-a.

Zaključno do 24. veljače 2020. godine HZZO je dostavio podatke za 18.119 ozljeda na radu koje su se dogodile u 2019. godini, a Državni inspektorat za još 19 ozljeda sa smrtnim ishodom što čini brojku od 18.138 ozljeda na radu.

Od ukupnog broja prijavljenih ozljeda na mjestu rada dogodilo se 15.079 (83,13%) ozljeda, a na putu 86

Suvremena trgovina 4(45)

3.059 (16,87%) ozljeda. Uspoređujući odnos prijavljenih ozljeda na mjestu rada i onih na putu unutar pojedine županije, u Gradu Zagrebu od ukupnog broja ozljeda (4.386), na mjestu rada dogodilo se 70,77%, što je najmanji udio ozljeda na mjestu rada u odnosu na ozljede na putu među svim županijama. Najveći udio prijavljenih ozljeda na mjestu rada prema onima na putu je u Karlovačkoj županiji, gdje od ukupnog broja ozljeda u toj županiji (391), 95,14% čine ozljede na mjestu rada. Za 767 prijavljenih ozljeda nema podataka o županiji u kojoj su se dogodile, ali poznato je kako ih je na mjestu rada bilo 602, a na putu165.

Stopa ozljeda na radu na 1.000 zaposlenih izračunata je temeljem statističkih izvještaja Državnog zavoda za statistiku (DZS) o prosječnom broju zaposlenih u pojedinoj županiji.

Od ukupnog broja prijavljenih ozljeda (18.138), najveći broj ozljeda (4.386) dogodio se u Gradu Zagrebu, ali najveća stopa ozljeda na 1.000 zaposlenih (u odnosu na ukupan broj ozljeda) bilježi

se u Požeško-slavonskoj županiji i iznosi 20,96. Uzimajući u obzir prijavljene ozljede na mjestu rada (15.079), najveći broj ozljeda ponovno se dogodio u Gradu Zagrebu (3.104), a najviša stopa ozljeda na mjestu rada na 1.000 zaposlenih evidentirana je u Požeško-slavonskoj županiji i iznosi 19,32%.

Od ukupnog broja prijavljenih ozljeda na mjestu rada (15.079), najviše ozljeda dogodilo se na uobičajenom mjestu rada ili unutar uobičajene lokalne jedinice poslodavca (85,09%).

Prema evidentiranim podacima o prijavljenim ozljedama na mjestu rada (15.079), navodi se da je većina stradalih radnika bila osposobljena za rad na siguran način (94,26%).

Za 80,14% ozlijeđenih radnika utvrđeno je da su koristili osobnu zaštitnu opremu (OZO) u vrijeme nastanka ozljede, ali nije poznato je li korištena OZO povezana s ozlijeđenim dijelom tijela.

Temeljem statističkih izvještaja DZS-a o prosječnom broju zaposlenih po području djelatnosti,

izračunata je stopa ozljeda na radu na 1.000 zaposlenih. Stopa ukupnog broja svih prijavljenih ozljeda (18.138) na 1.000 zaposlenih za sve djelatnosti iznosi 13,25% dok stopa prijavljenih ozljeda na mjestu rada (15.079) na 1.000 zaposlenih za sve djelatnosti iznosi 11,02%.

Od ukupnog broja prijavljenih ozljeda (18.138), najveći broj ozljeda (4.086) dogodio se u prerađivačkoj industriji, ali najveća stopa ozljeda na 1.000 zaposlenih (u odnosu na ukupan broj ozljeda) je u djelatnosti opskrba vodom, uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom te djelatnosti sanacije okoliša i iznosi vrlo visokih 25,33%. Od ukupnog broja prijavljenih ozljeda na mjestu rada (15.079), najveći broj ozljeda dogodio se isto tako u prerađivačkoj industriji (3. 673), a najviša stopa ozljeda na 1.000 zaposlenih na mjestu rada ostvarena je u djelatnosti opskrbe vodom, uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom te djelatnosti sanacije okoliša i iznosi 22,91%.

U odnosu na veličinu poslodavca najviše prijavljenih ozljeda na mjestu rada dogodilo se kod poslodavaca s više od 500 zaposlenih (44,94%).

Od ukupnog broja prijavljenih ozljeda na mjestu rada, najviše ozljeda dogodilo se u industrijskoj zoni (35,87%), preciznije, u proizvodnoj

zoni, tvornici i radionici (23,76 %).

Najčešća specifična aktivnost koju je radnik izvodio u trenutku ozljede je kretanje (4.990), a materijalno sredstvo povezano sa specifičnom aktivnosti u 2.826 slučaja su zgrade, građevine i površine na površini zemlje.

Najčešći poremećaj koji je doveo do ozljede radnika je gubitak kontrole (djelomični ili potpuni) nad strojem, prijevoznim sredstvom, opremom, ručnim alatom, predmetom, životinjom (3.293), a materijalno sredstvo povezano s poremećajem u 845 slučajeva su ručni alat bez pogona. Kao pretežiti način ozljeđivanja koji je doveo do ozljede radnika je horizontalni ili ver-

tikalni sudar s nepokretnim predmetom (žrtva je u pokretu 3.525), a materijalno sredstvo povezano s ovim kontaktom u 2.754 slučaja su zgrade, građevinei površine na površini zemlje.

Podatak o smrtnim ozljedama prikazuje samo broj ozljeda koje su rezultirale smrću radnika do trenutka prijavljivanja ozljede na radu. Prema ESAW metodologiji ozljeda na radu sa smrtnih ishodom je ozljeda koja je dovela do smrti ozlijeđenog unutar godine dana od ozljeđivanja, dok u Republici Hrvatskoj takvi podaci, nažalost, nisu dostupni. Od 15.079 prijavljenih ozljeda na mjestu rada najviše je bilo lakih ozljeda (89,56%).

Prijavljeno je 1.462 ili 9,70% teških ozljeda na radu, te ukupno 43 sa smrtnim posljedicama. Prema vrsti ozljede, najčešće ozljede su rane i površinske ozljede (35,97%) , te ozljede gornjih ekstremiteta (38,66%) u čijem udjelu prsti čine 20,65%.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za 2019.godinu, ukupna stopa privremene nesposobnosti za rad u odnosu na isto razdoblje prethodne godine i dalje je u porastu te iznosi 3,51% (3,46% u 2018. g.), s tim da se veće povećanje stope odnosi na izostanke s posla na teret HZZO-a (sa 1,75 na 1,79%), dok su izowww.suvremena.hr

87

praksa i očekivanja stanci s posla na teret poslodavca neznatno povećani (sa 1,71 na 1,72%). Ukupan broj dana izostanaka s posla povećan je za 3,69% i iznosi 17.566.616 dana. Prosječno dnevno izostaje 56.123 zaposlenika, od čega 27.440 zaposlenika na teret poslodavca, a 28.683 na teret HZZO-a. Stopa privremene nesposobnosti za rad zbog ozljede na radu i profesionalnih bolesti u 2019. godini iznosi 0,17 i nije se mijenjala zadnje dvije godine. Broj dana izostanaka s posla zbog ozljede na radu i profesionalnih bolesti iznosi 824.728 dana (833.247 u 2018.), a dnevno zbog ozljeda na radu i profesionalnih bolesti izostaje 2.635 zaposlenika (2.667 u 2018.)

Iznadprosječne stope izostanaka po ovoj osnovi su u većim industrijskim središtima kao što su Zagreb (0,22%), Rijeka (0,20%) te Virovitica (0,24%) i Čakovec (0,19%). S obzirom na ukupan broj dana privremene nesposobnosti i broja aktivnih osiguranika, proizlazi kao da je svaki zaposlenik na razini Hrvatske tijekom 2019. godine bolovao prosječno 10,98 dana.

Stopa privremene nesposobnosti za rad različita je prema granama djelatnosti. Najviša stopa privremene nesposobnosti za rad na teret HZZO-a iskazana je u djelatnosti Zdravstvene zaštite i socijalne skrbi u visini od 2,85% što je za

0,05 postotnih poena više u odnosu na isto razdoblje prethodne godine gdje je zaposleno 99.623 osiguranika, prosječno dnevno izostaje 2.838 zaposlenika uz 888.257 dana privremene nesposobnosti za rad. U djelatnosti Opskrba vodom, uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom iskazana je stopa privremene nesposobnosti za rad od 2,38% (u 2018. godini 2,17%), zaposleno je 22.982 osiguranika (u 2018. 22.368), a prosječno dnevno zbog bolesti izostaje 547 zaposlenika. U djelatnosti Poljoprivreda, šumarstvo i ribarstvo gdje ima 32.547 zaposlenih, također je povećana stopa izostanaka s posla sa 2,09 na 2,24%, a prosječno dnevno zbog bolesti izostaje njih 730. Još nekoliko djelatnosti (koje po broju osiguranika imaju veći udio u aktivnim osiguranicima) imaju stopu izostanaka s posla na teret HZZO-a veću od prosjeka Republike Hrvatske, kao što su prerađivačka industrija s 218.850 zaposlenih, trgovina na veliko i malo s 229.969 zaposlenih i drugi. Na povećanje stope najvećim je dijelom utjecao porast broja dana izostanaka, dok je porast broja zaposlenih imalo manji utjecaj.

Dakle, podaci o ozljedama na radu i izostacima s rada ukazuju na značajne posljedice i troškove, te upućuju na proaktivni pristup zaštiti

88

Suvremena trgovina 4(45)

zdravlja i sigurnosti na radu. Ulaganjima u sigurnost i zdravlje na radu smanjuje se učestalost bolesti povezanih s radom, čime se smanjuje stopa izostajanja , a ostvaruje se i osjetan pozitivan učinak na gospodarstvo.

Donošenjem Nacionalnog plana unaprjeđivanja zaštite na radu 2021. – 2027. i dosljednom provedbom operativnih akcijskih planova, promicanjem kulture prevencije i poboljšanjem kulture sigurnosti na radnom mjestu, moguće je uz istinsku podršku državnih institucija, zalaganjem i suradnjom socijalnih partnera i stručnjaka, doprinijeti smanjenju ozljeda na radu, profesionalnih i drugih bolesti povezanih s radom.

Ulaganje u primjerene uvjete rada, u edukaciju, u kvalitetnu radnu opremu i provedbu više razine mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu od minimalno propisanih i obveznih, najbolja je i najprofitabilnija investicija u svakoj radnoh sredini.

O autoru: Vitomir Begović, konzultant/savjetnik za socijalni dijalog, tržište rada, upravljanje ljudskim resursima, kolektivno pregovaranje, medijaciju u radnim sporovima, zaštitu na radu, edukacije: seminari, radionice,paneli, okrugli stolovi, stručni skupovi, mob.098 1974 730, e-mail: ST vitomir.begovic@gmail.com

gospodarstvo

Preuzmi kontrolu, pitaj TEB! Vremena su nesigurna i malo što se može planirati, ali s TEB-om ste uvijek u toku.

Mi pratimo situaciju i savjetujemo vas.

Pretplatom na TEB-ov časopis “Financije pravo i porezi” dobivate svakodnevne besplatne telefonske savjete kao i popuste na seminarima.

www.suvremena.hr

89

marketing i pr

Kuharica za Odnose s javnošću u trgovini (24)

Razmišljanje izvan okvira

GERILSKO KOMUNICIRANJE Mirko pazi metak… piše: Željko Jelić, CSOJ

S

pecifični način marketinškog i PR komuniciranja svakako je gerilsko komuniciranje.

Guerrilla Marketingom nazvao je u istoimenoj knjizi marketinški stručnjak Jay Conrad Levinson metode koja se koriste za opisivanje bilo koje nekonvencionalne marketinške taktike.

Jednostavno rečeno, gerilski marketing je strategija namijenjena promociji proizvoda ili usluga tvrtke na nekonvencionalan i ponekad kontroverzan način koji daje sjajne rezultate, ali uz nisku cijenu. Ideja je privući pažnju javnosti na što osobniji i nezaboravniji način stvaranjem kreativnih i glasnih kampanja. Te su metode često i niske, ali često i zadivljujuće.

Izraz je inspiriran gerilskim ratištima, koja djeluju s elementom iznenađenja kroz zasjede i racije te za postizanje ciljeva koriste netipične taktike. (Takvo je bilo i partizansko ratovanje, pa otud Mirko u naslovu).

Naziv gerila potječe iz španjolskog gdje riječ guerrilla doslovno znači mali rat („ratić“), odnosno deminutiv riječi „rat“ (guerra).

Jednu od najzanimljivijih definicija gerilskog marketinga donijeli su 90

Suvremena trgovina 4(45)

Adeniyi i Ige (2013.) prema kojima je gerilski marketing poput ljubavi – zateći će vas u trenutku u kojemu se najmanje nadate, te nećete moći prestati razmišljati o tomu što ste vidjeli ili doživjeli.

Gdje je tu PR? Govori se o gerilskom marketingu, ali treba imati na umu i gerilske odnose s javnošću.

U moru informacija koje potrošače zasipaju svakodnevno u svim medijima, ali i na svim mjestima javnog prostora (ulica, pješačka zona, javni zahodi, autobusi, tramvaji, avioni, poštanski sandučići, elektronička pošta, SMS, na odjeći, gerilska događanja (popularno nazvani eventi), a da o internetskoj gerili i ne govorimo).

Konvencionalna rješenja za privlačenje pažnje više nisu dovoljna, pa gerilska rješenja nude rješenja i za to. Nedostatak budžeta i brzina u reagiranju rezultiraju maštom i idejnošću, nekonvencionalnim rješenjima i u odnosima s javnošću, a tu je publicitet koji dobivaju originalne gerilske akcije.

Dozvolite mi da se pohvalim jednim primjerom uspješnog gerilskog PR-a

iz vlastite prakse. Nakon što smo u Badelu 1862 počeli izvoziti značajne količine vrhunskih vina u Kinu, u bocama opremljenim etiketama s tekstovima prevedenim na kineski, željeli smo s time upoznati i domaću javnost. U klasičnoj PR objavi u naslovu su ubačeni kineski ideogrami za Ivan Dolac, Korlat i Dingač (normalno kasnije objašnjenim u tekstu). Ta vijest je jedna od vijesti koja je najviše puta objavljena u mojoj karijeri.

Neki listovi i većina internetskih portala stavila je u naslov kineske ideograme, a bilo je par osvrta iz struke na ovu gerilu.

Još donedavno gerilskom komunikacijom su se služili mali i financijski slabi (obrt iz susjedstva, startupovi), ali danas smo svjedoci da se i velike organizacije i globalni brendovi (JWT, Jeep, Durex, DHL, 3M…) služe gerilskom komunikacijom.

Gerila je komunikacijski alat, zato je dobro upotrebljavati i izraz gerilska komunikacija.

Malo povijesti Levinson u knjizi navodi da su se prve naznake suvremenog gerilskog marketinga pojavile u SAD-u krajem 1970-ih godina.

Međutim prve naznake možemo pronaći u Pompejima, 79. godine prije naše ere. Na kamenoj cesti uklesani su smjerokazi prema bludilištima, vrlo čitki već na prvi pogled.

(GERILSKA) KUHARICA Dugo vremena je trebalo da se prihvate jela skuhana u gerilskoj kuhinji. Ako pogledamo usporedno karakteristike tradicionalne marketinške kuhinje s onima iz gerilske vidjet ćemo da gerilska kuhinja ima svoje prednosti (normalno, svaki proizvod ne podnaša gerilsku kuhinju).

Gerilska kuhinja nije ništa drugo nego pametan marketing.

To je …

– „Mislim drugačije“ marketing – „Promatram“ marketing – „Upotrijebite maštu“ marketing – „Volim svoje klijente“ marketing

Prvim subverzivnim taktikama privlačenja pozornosti javnosti pri provedbi kampanja koristile su se pripadnice sufražetskog pokreta (prije više od stotinu godina), a njihove su metode bile agresivne i radikalne. Omiljena metoda britanskih sufražetkinja bila je vezanje lancima za ogradu zgrade parlamenta.

Mnoge najutjecajnije udruge (PETA, Greenpeace, UNICEF) u svojim kampanjama koriste prave gerilske taktike koje neodoljivo podsjećaju na sufražetkinje.

PETA, primjerice, objavljuje plakate s golim zvijezdama showbusinessa koje zagovaraju nenošenje krzna. Greenpeace već više od 35 godina organizira nenasilne gerilske akcije, a UNICEF pokreće akcije u trgovačkim centrima protiv izrabljivanja djece. Amnesty International je, između ostalih, okrenuo gerilske akcije protiv cenzure, za podizanje svijesti o miniranim zemljama, slobodu govora.

Podsjećamo, za gerilsku kuhinju treba razmišljati izvan okvira, ali nužno je dobro poznavanje klasičnog marketinga i njegovih zakonitosti, znanje o ljudskom ponašanju i mogućim reakcijama ljudi utemeljeno na psihologiji.

TRADICIONALANO

vs.

GERILA

korištenje kapitala

korištenje mašte

veliki proračuni

mali proračuni

logo meme* „mi smo cool!“

„vi ćete dobiti ..“

„što ćemo dobiti?“

„što vam možemo dati“

cilj je prodati

cilj je izgraditi dugoročni odnos

monolog dijalog završetak nakon akcije

počinje nakon akcije

volumen prodaje, klikova, odgovora dobit doseže sve

dolazi svima

*/ „Internet meme“ je koncept, ideja koji se brzo širi od osobe do osobe putem interneta, uglavnom kroz e-mail, blogove , forume, društvenim mrežama, SMS porukama, video hostingom (YouTube)… stil ili oblik ponašanja koji se širi od jedne do druge osobe te djeluje kao sredstvo prijenosa različitih kulturnih ideja. Prvobitno ju je skovao Richard Dawkins, evolucijski biolog u svojoj čuvenoj knjizi „Sebični gen“ (1976)

www.suvremena.hr

91

marketing i pr Ovakva vrsta komuniciranja (sada uobičajeno Guerrilla Communication - gerilsko komuniciranje) može se naći i pod slijedećim nazivima: marketing ispod radara (eng.

Under the Radar), otpadni marketing (eng. Renegarde), tajni marketing (eng. Undercover), senzacionalni marketing (eng. Sensational), avangardni marketing (eng. Vanguard), marketing kulturnog prigušivanja (eng. Culture jamming).

– kreativnost i pamtljivost, – agresivnost i ostavljanje snažne impresije, – dostupnost i financijska pristupačnost, – mobilnost, odnosno mogućnost korištenja na raznim lokacijama,

Levinson u svojim knjigama sugerira da gerilske strategije trebaju biti šokantne, jedinstvene, hrabre i inteligentne. Nadodajmo i duhovite.

Njihov zadatak je da učine nešto o čemu će ljudi pričati, što je na kraju ključna poanta gerilskih kampanja. U to vrijeme takve su strategije bile osmišljene za male i nepoznate marke koje su tek počinjale na tržištu i nisu si mogle priuštiti velike budžete za marketing.

Riječ koja najbolje definira gerila marketing je iznenađenje. Što je veći faktor iznenađenja, to više ljudi čuje poruku, a troškovi kampanje postanu manji. Kako bi postigao svoj učinak, gerilski marketing mora imati utjecaj na velik broj ljudi, stimulirati potrošače kao i medije da šire poruku kampanje.

Uvjeti koje treba zadovoljiti gerilska kampanja su: – kreativno razmišljanje – razmišljanje izvan okvira – učiniti nemoguće mogućim – interakcija s publikom (kad god je moguće) Kako bi gerilski marketing bio originalan, specifičan i primijećen, treba imati dobro planiranu i osmišljenu strategiju, te mu kod toga pomažu njegove najvažnije karakteristike: – iznenađenje i privlačenje pozornosti, 92

Suvremena trgovina 4(45)

Gerilsko komuniciranje ima bezbroj vrsta i podvrsta i stalno se javljaju nove vrste i podvrste. Nemoguće ih je sve nabrojiti i klasificirati.

Navodimo neke popularnije s primjerima za lakše razumijevanje.

– inspirativnost i uvjerljivost, – fleksibilnost, odnosno prilagodljivost situaciji, trenutku, mjestu, – fokusiranost na ciljnu skupinu,

Kakve bi trebale biti gerilske kampanje?

Vrste gerilskog komuniciranja

– raznovrsnost sredstava, odnosno brojne mogućnosti korištenja i – uključivanje potrošača, odnosno interaktivnost.

Osobe koje kreiraju gerilski marketing moraju savršeno razumjeti i poznavati svrhu i karakteristike svih kanala kojim žele plasirati ponudu. Svaki medij ima prednosti i nedostatke, stoga uvijek treba imati na umu ciljano tržište i kupce, poruku koju želimo poslati i cilj koji želimo postići, ali i iznenađenje kod ciljane publike. Gerilski marketing obuhvaća sve moguće komunikacijske kanale (kako konvencionalne, tako i nove, specifične, neuobičajene).

Popularnosti gerilskog marketinga u velikoj je mjeri pridonio internet. Dobro osmišljena, originalna i (naročito) duhovita kampanja koja izazove pažnju, začas postaje viralna, tako da dopire do publika u daleko većem obimu od planiranog.

Ambijentalni marketing Ambijentalno oglašavanje može se opisati kao postavljanje oglasa na neobične predmete ili na neobična mjesta gdje se oglasi inače ne postavljaju. Ovu vrstu oglašavanja koju koristi gerilski marketing možemo pronaći bilo gdje, pa i na mjestima za koje najmanje očekujemo da će poslužiti kao oglas. Ključ za uspješnu ambijentalnu kampanju čini kombinacija odabira najboljeg medijskog formata i učinkovite poruke. Obično se postavljaju u gustim prometnim centrima, a poželjno je i u blizini prodajnih mjesta.

Ambijentalno oglašavanje je efektivno jer gura poruku marke pred potrošača, a to je dobro jer ciljana publika zadržava marku u mislima Podvrste „Asfaltni“ Obično je iscrtan na podu prometne ili pješačke površine. Koristi koncentraciju potrošača (većinom u pješačkoj zoni), pa se postiže velika izloženost poruke.

Zgrade i velike površine koriste se velike plohe građevina za gerilsko oglašavanje.

Billboard (Jumbo) plakatiranje svrha jumbo plakata je podsjetiti ljude gdje su prije vidjeli tvrtku, proizvod ili uslugu te ih podsjetiti na njihove dobrobiti i koristi. Mnogi jumbo plakati danas ne zadovoljavaju svoju svrhu jer su pretrpani riječima, informacijama, slikama. Pametni znaju da kod jumbo plakata manje detalja izaziva veću i lakšu pozornost. Gerilski jumbo plakati svojim neobičnim izgledom, duhovitošću, inovativnošću izazivaju pažnju i duboko se svojom porukom usijecaju u pamćenje promatrača. www.suvremena.hr

93

marketing i pr Wildposting (divlje plakatiranje) najstariji su oblik gerilskog oglašavanja. Iako je nekima taj oblik oglašavanja staromodan, još uvijek je jako popularan. Koriste se statični plakati (posteri) koji su cijenom vrlo pristupačni, a lijepi ih se na sva dopuštena i nedopuštena mjesta. Wildposting može biti dio marketinške kampanje ili može stajati samo za sebe. Plakate najčešće nalazimo na ulicama, na zidovima gdje ih je na jednom mjestu oblijepljena velika količina. Najave filmova i koncerata te moda glavna su tematika plakata. Dobro osmišljen plakat, jeftine izvedbe i te kako može privući pažnju.

stike su dinamičnost, neobičnost i spektakularnost. Može ga se vidjeti na mjestima gdje ima puno ljudi kao na primjer glavni trg, glavna ulica, šoping centar, brze ceste.

rane od strane velikih kompanija.

Neki od najpoznatijih velikih flashmobova bili su oni na stanici Liverpool Street, u Londonu (organizator T-Mobile), onaj na Grand Central Station, New Yorku. U Berlinu u trgovačkom centru okupilo se više od 1.000 glazbenika (od kojih je bilo 50 članova Njemačkog simfonijskog orkestra) koji su svirali klasična djela (promocija klasične glazbe). Kao promocija radio emisije Zvuk glazbe na glavnom kolodvoru u Antwerpenu je više od 200 plesača izvodilo je svoju verziju „Do Re Mi“.

Većini fashmobova posvećena je velika pažnja u medijima i imaju ogroman broj pogleda na YouTubu.

Flashmob

Sensation marketing sličan je ambient marketingu samo što je razlika u tome što sensation marketing izaziva šok i fasciniranje ljudi što i je glavni cilj sensation marketinga. Želi se postići „wow“ ili „aha“ trenutak. Njegove karakteri94

Suvremena trgovina 4(45)

se može definirati kao organizirana točka od grupe stranih ljudi koja izvodi neobični performans u relativno kratkom vremenu (na primjer plešu istu koreografiju, pjevaju, sviraju, tuku se jastucima), a zatim se raziđu kao da ništa nije bilo.

Organizira se putem SMS-a, e-maila, društvenih mreža (npr. Facebook). Glavni cilj flashmoba je privući što više ljudi i njihovu pažnju te ih zainteresirati da ostanu do kraja i saznaju o čemu je riječ. Najčešće se želi postići „wow“ efekt ili efekt iznenađenja. Poznate su velike flashmob akcije koje su bile organizi-

Zadnja dva primjera su iz Zagreba (Cvjetni trg i Zračna luka)

U idućem broju nastavljamo s gerilskim komunikacijama. Upoznat ćemo se s ostalim vrstama gerilskog komuniciranja i primjerima iz svijeta i Hrvatske.

U povjerenju, za one koji ne znaju, otkrit ćemo što je Mirko (onaj iz naST slova) odgovorio Slavku.

JELO I MI

(6)

„Čaj iz prazne šalice“ piše: Zvonko Pavlek

N

aslov je „ukraden“… Ne pripada meni, već našoj poznatoj književnici, publicistkinji i novinarki Božici Brkan koja je taj naslov navela u svojoj kolumni „Špeceraj“ još 1989. Takav izraz upotrijebila je u polemičkom tonu s T. Sabljakom i to doslovno ovako: „Nemamo mi snage za tea for two and two for tea – prevodnjikavo nam je – kamoli da bismo kao Clevelove heroine naučili piti čaj iz prazne šalice! Odveć je to krhko, kao porculan. Ali smo, Sabljaku moj, stidne dlake žargonski ipak uspjeli prispodobiti – čaju!“ Te dvije fraze na engleskom je izvukla iz nekoć popularnog šlagera „Tea for too“: „Picture you upon my knee, Just tea for two and two for tea, Just me for you And you for me alone.…“ Možemo li i mi usvojiti taj običaj – „čaj za dvoje“? Ili barem ići u tom pravcu? Ili možda nešto treće?

Kultura čaja Osnovne vrste čaja u svijetu su crni i zeleni, a cvjetni i voćni razvili su se kasnije i isto služe za uživanje.

Posebno su pozicionirani funkcionalni ili ljekoviti čajevi, koji služe za ublažavanje simptoma bolesti

i za liječenje. Crni čaj, koji se kod nas obično naziva indijski, preferira se u južnoj Aziji, dok se blaži zeleni preferira na Dalekom istoku.

Pa da vidimo neke tipične primjere, odnosno zemlje istaknute po običaju ispijanja i uživanja u čaju.

Kina Čaj su izmislili Kinezi koji već tisućama godina gaje tu svoju čudesnu biljku Camellia sinensis koju sipaju u kipuću vodu i tako dobivaju svoje nacionalno piće par excellence – CHA. Taj cha, kao nacionalni simbol, igra važnu ulogu u njihovom privatnom i društvenom životu. Sjećam se da su nam prilikom boravka male grupe Podravkaša u Hong Kongu i to kud god smo došli ponudili najprije čaj i pitali želimo ili crni, tj. fermentirani, ili zeleni nefermentirani, ili možda s dodatkom jasmina. Taj s jasminom mi se jako dopao, iako moji kolege nisu mogli podnijeti to što se pije bez šećera, a ja to činim još i danas pa tako osjećam njegov pun okus.

Naravno da smo čaj dobivali i nakon obroka.

osmog stoljeća – Lu Yu, koji je vjerovao da je čaj simbol univerzalnosti i harmonije važne u životnom nazoru i filozofiji Kineza. Ceremoniju je predočio u osam poglavlja, a nakon toga se čaj proširio čitavom Kinom.

Danas se ti komplicirani rituali u kojima je čak važan i izbor vode, gaje u užim krugovima i to pretežno umjetničkim. Zadržali su samo jedan običaj iz ranijih vremena, koji se pokušava imitirati i u nekim drugim zemljama. No u Kini je čaj ipak ostao kult, pa je zato u njihovim kućama uvijek spremna voda za čaj, a gaji se i čitav proces: čajnik se najprije zagrije kipućom vodom, pa se isprazni, u njega se stavi čaj pa se opet prelije novom kipućom vodom i tako se ostavi tri minute. Čitava je to ceremonija. Ima doduše i drugih načina, a Kinezi su svaku verziju razvili do perfekcionizma.

Kinezi rado pričaju o povijesti pijenja čaja koji je nekad bio i farmakopejski napitak. Npr. uzimali su ga prije meditacija, pa kao sredstvo za okrijepu, da se ne zaspi. U pravu umjetnost pijenja to je piće pretvorio njihov čuveni pjesnik iz www.suvremena.hr

95

marketing i pr U Kini, kao i u Japanu, postoji još i tzv. oolding čaj, koji se dobiva iz iste biljke kao i zeleni, ali nije do kraja fermentiran, pa ga smatraju jako zdravim.

nije tako izrazito društveno piće kao u nas.

Od kuda se čaju daje posebna snaga?

U drevnim civilizacijama kao što su Kina i Indija, postoji izraz „chi“ koji označava svjetlost. Naime, biljke dobivaju tu svjetlosnu energiju preko sunca i tako se razvijaju tzv. biofotoni (međusobno djelovanje svjetlosti i biljaka proučava znanost koja se naziva biofotonika).

Hrana bogata biofotonima posjeduje energizirajuća i ljekovita svojstva, a osobito to vrijedi za zeleni čaj. Vjerojatno je to i razlog zašto se u Kini preferira baš zeleni čaj.

Japan Kao i u Kini, sličan kult čaja vlada i u Japanu. Čaj su u Japan donijeli iz Kine japanski monasi, a u početku je to bilo piće kraljevske familije. Tek u 12. stoljeću počeo se širiti i na druge slojeve.

Treba posjetiti njihove tradicionalne kućice, gdje još i danas gejše u kimonu prinose čaj na stol iza kojeg se sjedi na podu prekriženih nogu. Nacionalno, čaj je u Japanu važan dio u njihovoj kulturi prehrane. Iako je, doduše, čaj postao univerzalno piće, u Japanu ima posebno značenje. Tamo čaj nosi i umjetničko, estetsko obilježje. Primjerice, kad vas netko u Japanu pozove u goste, treba doći ranije, sjesti se u malu sobicu i s gostima „čavrljati“. Čaj dolazi kasnije s posebno ispisanim listićima dobrodošlice i porukama. Uz čaj idu i mali zalogajčići kako bi se gosti osjećali što ugodnije. U međuvremenu se zagrijava voda kojom se ceremonijalno prelijeva čaj.

Engleska U našoj predodžbi u Europi s čajem se najviše povezuje Engleska.

U Kini se čaj konzumirao već nekoliko tisuća godina, a u Europu je došao preko holandskih i kasnije engleskih kompanija koje su mahom imale sjedište u Indiji. Prvi utovar čaja zapravo je došao u Holandiju preko njihove kompanije Dutch East India Company, a iz Holandije se proširio na susjede – Francusku, Njemačku, pa onda preko Atlantika u New Amsterdam (današnji New York).

U Englesku je došao nešto kasnije preko njihove East India Company koja je imala urede u Japanu. Englezi su Europi dali posebno mjesto čaju. Taj njihov popodnevni čaj kao međuobrok uveden je u kraljevski dvor za vrijeme kraljice Viktorije u 19. stoljeću, a danas se proširio na cijelu Britaniju. Čak je i njemački general Rommel u Africi poštovao engleski običaj i za vrijeme čuvene čajne stanke u 17,00 sati („five o’clock tea“) obustavljala se paljba po engleskim položajima. Reklo bi se – džentlmenski rat…

U Engleskoj se čaj često servira i mlijekom, što je za nas pomalo neobično. Ipak, čaj je u Engleskoj društveno piće, a postoje i čajane kao i u Kini. Ljudi se tamo ne pozivaju često na kavu, već u prvom redu na čaj, dok kava u Engleskoj

Englezi, naravno, piju čaj i za doručak uz biskvit, kako oni zovu tvrde kolačiće koji se umaču u čaj. UK je veliki konzument čaja, a ako se gleda potrošnja po stanovniku, onda su na trećem mjestu u svijetu s 1,94 kg. Ispred su Irska s 2,19 kg Turska s 3,16 kg po glavi stanovnika1. Iza UK su Iran s 1,5 kg i Russija s 1,38.

U svakom slučaju, čaj je u tim zemljama dio kulture i društva.

Zanimljivu tendenciju, koja se izgleda odnosi i na nas, donosi časopis Food&Drink, London, koji objavljuje još od 2003. prikaze kako kontinuirano u Engleskoj pada potrošnja klasičnog čaja i kave, a raste voćnih i biljnih čajeva. Dakle, običaji se mijenjaju, jer te 2003. časopis objavljuje kako Englezi imaju sve manje vremena za tradicionalni način uživanja u čaju, jer ih na to tjera ubrzani tempo života.

Rusija Rusija je na visokoj ljestvici u svijetu u potrošnji čaja po stanovniku. Čaj u Rusiji je dio kulture, gotovo svakodnevnice. Nekada je to bio napitak viših slojeva stanovništva, a poslije je prelazio na srednje, pa kasnije na gotovo sve slojeve.

Moglo bi se reći da je čaj (za odrasle uz votku, naravno…) najčešće rusko piće. Čaj je u njih sredstvo za buđenje, a onda za zagrijavanje, a pije se i nakon obilnih obroka. Čaj je i društveno piće, dok kod nas preteže kava. Osobito se iskazuje poštovanje prema gostima, ako se priprema „zavarka“. To je koncentrirani čaj dopunjen sa svježe ubranim biljkama ili jagodičastim voćem.

Dio tamošnjih običaja i kulture je čuveni samovar, metalna posuda s

To su podaci su objavljeni u World Atlas 15.3. 2019., ali za 2016. godinu. Ima i drugih izvora koji spominju nešto drukčije podatke, a ovi se navode najčešće.

1

96

Suvremena trgovina 4(45)

poklopcem i dva otvora – jedan za paru, a drugi za lijevanje. Ranije se samovar zagrijavao s ugljenom, a danas uglavnom strujom. Servira se uvijek u šalici na tanjuriću pretežito istog dizajna. I u klasičnoj i suvremenoj ruskoj literaturi često ćemo naići na čaj, odnosno samovar. Primjerice, Puškin u Evgeniju Onjeginu čaju daje ulogu u izgradnji romantičnih veza i odnosa.

Turska Kad se sjedne u tursku čajanu, čovjek osjeti kako život teče polagano…

Turska je na visokoj ljestvici potrošnje čaja u svijetu. Zapravo prva je u potrošnji po glavi stanovnika. Kad pomislimo na Tursku, mahom mislimo na „tursku kavu“, pa na Bosnu gdje se uživa u kavi, ali je u Turskoj baš čaj dio kulture i svakodnevnice – pije se sjedeći, uživajući i to je prilika za pričanje. Ljude se poziva na šalicu čaja, a rjeđe na kavu.

Turske kuće čaja su mjesto za socijalizaciju, druženje i užitak. Svaki odrasliji stanovnik u Turskoj popije dnevno prosječno po tri do pet šalica, a po zimi oko desetak. Čaj se servira u manjim šalicama nego kod nas, tako da omogućuje uvid u boju vašeg pića…Prema tome, ne uživa se samo u okusu, već i u estetskom pogledu. Čaj se pije u svim prilikama – ujutro, iza ručka, u društvu, za okrjepu ili zagrijavanje.

U tradiciji i vodeći u potrošnji u Turskoj je crni čaj. Biljne i voćne čajeve naručuju najviše turisti, dok ih domaći smatraju više kao medicinu.

Hrvatska U odnosu na kavu čaj se kod nas troši znatno manje, iako ga većina stanovništva konzumira gotovo redovito. Mnogo više ga se konzumira preko u zimi, ali najčešće kao dio doručka. Preko dana uzima se kao sredstvo za smirenje, zatim kad nastupi neka bolest, a rjeđe zbog povremene potrebe za promjenom od kave. Još se rjeđe pojavljuje kao povod za odlazak u kafić na šalicu čaja.

Kad se uspoređuje potrošnja čaja u svijetu i kod nas, onda smo tu negdje u sredini. Kod nas se, prema Državnom zavodu za statistiku, troši 0,3 kg per capita, a to je nekako u skladu s drugim zemljama u našem okruženju.

Do pred tridesetak godina poznavali smo uglavnom crni čaj, pa kamilicu i lipu. Danas primjećujemo mnogo inovacija u firmama koje se bore za veći prostor na policama u trgovini, gdje ipak dominiraju voćni i biljni čajevi i to s gotovo 80%, a približna tome je i potrošnja u kućanstvima. Za razliku od većine zemalja, gdje na crni čaj otpada oko 50%, kod nas on zauzima svega oko 10%.

Ima li mjesta za veću potrošnju?

Pođemo li od postojećih navika, onda to nije baš optimistična situacija. Kao u zemljama iz našeg okruženja i kod nas se čaj servira kad je čovjek prehlađen, bolestan, kad ima neke tegobe, kad mu je potrebna okrijepa, ili pak da se za doručak popije nešto toplo. Nešto rjeđe se pije za smirenje, za dobar san, za bolju probavu.

Međutim, postoji u svijetu jedan značajan iskorak, koji može poslužiti kao primjer za razmišljanje o drukčijem pristupu. Jedna američka tvrtka još je tamo negdje 60-ih došla na ideju da u komuniciranju s potrošačima o čaju govori kao piću kojeg uživaju prave muškar-

čine – kauboji, a prema tvrđenju V. Packarda, publiciste i socijalnog istraživača koji je počeo otkrivati te „tajne zavodnike“, to je preokrenulo potrošnju čaja u SAD-u. Tad je prestao biti 'samo za bolesne'…

Osobno sam jako uvjeren u takovu koncepciju, tj. da je moguće preokreti današnji status i to ne samo na temelju vlastite prakse, već i proučavanjem svih onih koji su iz začaranog kruga izlazili kao pobjednici. To su bili oni koji su izlazili s emocionalnim nabojem usmjerenim prema potrošaču. Kod nas je čaj još uvijek pretežito funkcionalno piće. Emocionalno bi postalo tek onda kad bi se pozivalo, primjerice, na party, na „čaj u dvoje“, kad bi se zanosilo mirisom i radoznalošću, romansom, druženjem, opojnošću koja okrepljuje, kad bi se oko toga nešto događalo. To može biti izazov za kreativne ljude, a pogotovo u sredini koja je ubijena političkim motivacijama i pomalo se truje destruktivnim ispadima…

I još nešto što je važno, a to je polica u prodavaonici.

Uzmimo primjerice dvoje značajnijih konkurenata na tom području, kao što su Franck i Podravka. Razliku ćemo uočiti odmah. Franck zauzima daleko najviše prostora na prodajnom mjestu što je rezultat mjerenja kad se vodi računa o isplativosti polica (place management). Kad usporedimo ova dva konkurenta, onda se može reći da je čaj kod Francka dio ključnog asortimana koji je u fokusu poslovnih operacija (core business), a u Podravki se utopio s drugim artiklima i markama. Oni koji bi željeli značajnije 'napasti' Franck, morali bi čaj pretvoriti u svoj ključni posao, ali za brend su potrebni neki drugi nazivi. No, to ne ide preko noći. Valja imati strpljenja i ulaganja koja će se vraćati kasnije, a zato treba procijeniti i projicirati vrijeme točke pokrića (break even point), što može biti i putokaz za preST uzimanje rizika. www.suvremena.hr

97

gospodarstvo

Važnost upravljanja reklamacijama u kvalitetnom upravljanju organizacijom piše: Matija Kovačić, mag. ing. traff.

R

eklamacije kupaca posljedica su nezadovoljstva proizvodom ili uslugom koju je organizacija prodala kupcu ili korisniku. Nezadovoljstvo može biti posljedica nesukladnosti tj. odstupanja od specifikacije koju je definirao kupac prilikom narudžbe, odnosno narušene osnovne funkcije proizvoda.

Nesukladnosti za organizaciju znače i rast troškova zbog nekvalitete kao i rizik od mogućnosti gubitka reputacije na tržištu ako se radi o proizvodu ili organizaciji koja slovi kao pouzdana. Troškovi zbog ne 98

Suvremena trgovina 4(45)

kvalitete posebno su rizični ako se radi o vanjskim troškovima zbog nekvalitete i činjenice kako oni nastaju nakon što je proizvod isporučen kupcu. Drugim riječima, organizacija, nakon što zaprimi reklamaciju vezanu za već isporučeni proizvod, proizvod koji se reklamira treba natrag zaprimiti i poduzeti korektivne radnje kako bi nesukladnost otklonila. Nadalje, ako se radi o seriji proizvoda u kojoj se tek kasnije identificiralo kako u njoj postoji nedostatak, organizacija mora poduzeti mjere usmjerene prema povlačenju takvih proizvoda s trži-

šta što je značajna logistička operacija koja može zahtijevati velike napore i velike troškove.

Riječ zakonodavca Uvažavanje reklamacija kao i prava koja pripadaju kupcu, a vezana su uz reklamaciju proizvoda, definirana su i Zakonom o zaštititi potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19) koji jasno definira obveze prodavatelja, odnosno kupca kad su u pitanju reklamacije. Osim toga, prava koja kupac ima, a vezano uz reklamacije, pojašnjava i Ministarstvo

gospodarstva i održivog razvoja koje na svojim službenim stranicama za zaštitu potrošača jasno definira što kupac treba učiniti i kako treba postupiti ako na proizvodu koji je kupio identificira nedostatak.

Osim što su reklamacije predmetom regulacije zakonodavca, reklamacije tj. nesukladnosti i zahtjevi koji se postavljaju na organizacijski sustav upravljanja kvalitetom, opisani su u normi ISO EN 9001:2015 koja definira kako svaka reklamacija koju kupac uputi organizaciji treba biti analizirana. Osim toga, norma jasno definira kako se organizacija mora ophoditi s proizvodima koji su nesukladni, odnosno proizvodima koje kupac reklamira.

Nadalje, osim što o reklamacijama i nesukladnostima Zakonodavac govori u Zakonu o zaštititi potrošača, u Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) jasno je i nedvosmisleno definirano u kojim slučajevima kupac može sumnjati da je njegov proizvod nesukladan. S druge strane, zakonodavac u istom Zakonu jasno definira i situacije u kojima prodavatelj nije odgovoran za pojavu nesukladnosti, kao i što nizom članaka definira koja prava kupac može ostvariti ako prodavatelj isporuči proizvod koji nije u sukladnosti sa specifikacijama koje su definirane.

Kvalitetno upravljanje reklamacijama Bez obzira o vrsti reklamacije, za kvalitetno upravljanje organizacijom reklamaciju tj. nesukladnost potrebno je istražiti, odnosno, potrebno je istražiti njezin uzrok.

Uzrok nesukladnosti može biti neodgovarajući transport ili druge logističke operacije tijekom kojih proizvod može biti oštećen. Nadalje, osim oštećenja prilikom transporta, nesukladnost može biti posljedica samog proizvodnog procesa u kojem se zbog varijabilnosti u

procesu na proizvodu pojavi anomalija.

ili proizvod koristi za namjene za koje proizvod nije namijenjen.

Bez obzira na uzrok nesukladnosti, organizacija treba poduzeti mjere za smanjenje štete, kao i što treba definirati mjere kojima će nadomjestiti kupcu eventualni pretrpljeni gubitak zbog nesukladnog proizvoda, budući da upravo ovakav odnos s kupcima može stvoriti povjerenje kupca u organizaciju.

Kako bi se smanjila mogućnost nastanka nesukladnosti, prodavatelju se preporučuje prilikom preuzimanja proizvoda od dobavljača pregledati proizvod, kako bi se odmah na početku smanjila mogućnost da proizvod završi u skladištu prodavača. To može značiti i povrat svih proizvoda koji se oštete u transportu, a koji dođu do skladišta prodavača. Samim time se i smanjuje mogućnost da proizvod koji ima i najmanje oštećenje završi na polici trgovine. Naravno, potrebno je naglasiti kako je neophodno osigurati i adekvatnu edukaciju samog osoblja koje treba proizvodima rukovati tako da smanji rizik od oštećenja, odnosno koje treba redovito pregledavati proizvode zbog mogućnosti da sami kupci prilikom razgledavanja oštete izloženi proizvod, što će u budućnosti rezultirati reklamacijom.

Prilikom analize uzroka nesukladnosti, organizacija može primjenjivati niz različitih alata, ali se preporučuje metodološki pristup koji nudi 8D metoda. Kao takva, 8D predstavlja akronim za osam disciplina (faza) kroz koje prolazi projekt identifikacije uzroka nesukladnosti. Riječ je o timskom pristupu rješavanju problema koji rezultira definiranjem preventivnih mjera pomoću kojih će se u budućnosti nastojati spriječiti ponovni nastanak nesukladnosti. Osim preventivnih mjera, 8D rezultira kreiranjem i privremenih akcija za limitiranje štete kojima se nastoji smanjiti negativan utjecaj koji bi nesukladnost mogla imati na kupce, ali i ostale zainteresirane strane jednako kao i definiranje korektivnih mjera kojima se djeluje izravno na problem.

Uzroci reklamacija Uzroci zbog kojih može doći do reklamacija mogu biti različiti, a determinirani su svojstvima proizvoda. U pravilu, neki od najčešćih uzroka su djelomična funkcija proizvoda, oštećenje proizvoda, pogrešna montaža ili prestanak rada proizvoda u garantnom roku. Potrebno je naglasiti kako uzroke reklamacija treba tražiti i kod transportne organizacije koja, ako se radi o paketima, transportira proizvod do kupca budući da, kao što je već bilo spomenuto, proizvod može biti oštećen prilikom transporta. S druge strane, uzrok reklamacije može biti i sam kupac koji nestručno rukuje proizvodom

Zaključno Reklamacije za organizaciju znače mogućnost poboljšanja procesa kao i mogućnost analize procesa u potrazi za uskim grlima, kao i mjestima koje je moguće poboljšati. Reklamacija se ne smije sagledavati s negativnog stajališta, već se treba sagledavati kao prilika koju organizacija treba iskoristiti i naučiti zašto je do reklamacije došlo. Uvažiti reklamaciju koja nastaje zbog greške prodavača je imperativ zbog osiguranja dugoročnog odnosa s kupcima, kao i zbog osiguranja reputacije na tržištu. Osim toga, upravljanje i rješavanje reklamacija je zahtjev zakonodavca kao i norme sustava upravljanja kvalitetom. Obzirom na to, organizacijama se preporučuje analizirati rizike koji kao posljedicu mogu imati reklamaciju, kao i stvoriti postupke temeljem kojih će sve reklamacije koje pristignu analizirati i definirati mjere temeljem kojih će spriječiti pojavljivanje sličnog ili istog ST problema u budućnosti. www.suvremena.hr

99

nove knjige

Nova knjiga u izdanju Arhivanalitike – Ekonomski lab

Korona ekonomika Pet jahača apokalipse Autori: Velimir Šonje i Kristijan Kotarski

S

vijet povećanih kolebanja i rizika bit će svijet koji neće lako opraštati nedostatak pameti. Ova rečenica koja je napisana pri kraju knjige otkriva ambiciju autora da shvate i protumače širi kontekst koronakrize, njene uzroke, razvoj i posljedice.

Dvije velike krize XXI. stoljeća – Velika recesija 2008./09. i koronakriza 2020. predstavljaju uvod u novo stoljeće u kojemu će tržišta i tehnološki napredak i dalje pogoniti rast, ali će se povećati kolebanja oko dugoročnog trenda.

Knjiga „Koronaekonomika: pet jahača apokalipse“ sastoji se od tekstova Velimira Šonje i Kristijana Kotarskog (koji je napisao poglavlje o Kini), koji su objavljeni na portalu Ekonomski lab u vrijeme koronakrize od početka ožujka do sredine svibnja 2020. godine. Knjiga se može čitati kao kronološka bilješka o socijalnim i ekonomskim posljedicama lockdowna. Ona prati slijed promišljanja autora o znanju i neznanju, uz čiju su se pomoć, ali i smetnju, kreatori politike, mediji i „obični ljudi“ pokušali nositi s generacijskim izazovom nepoznatog virusa.

No, knjiga je više od pukog zapisa o događajima. Autori su pokušali oslikati teške moralne, stručne, 100

Suvremena trgovina 4(45)

političke i ekonomske dileme koje su otvorene pandemijom.

Uvod se može čitati kao protest protiv društvenog i medijskog ambijenta koji je prevladao na vrhuncu zatvaranja. Tjeranje ljudi „u torove kao ovce“ i slika policajca koji tjera usamljenu ženu sa splitske rive Šonji služe kao ilustracije onoga što će kasnije u knjizi nazvati „goebbelsovkim“ ambijentom. U ime dobrobiti zajednice stvoren je pritisak s pečatom „Struke“, iako struka nikada nije imala znanstvene argumente zbog kojih je trebalo stigmatizirati šetače u parkovima.

Stigmatizacija „neodgovornih“ i „bioterorista“ nastala je zbog eksplozije straha. Iz istog razloga društvo je pristalo na praktični lockdown zdravstvenog sustava za sve osim oboljele od koronavirusa, a u medijima i političkoj komunikaciji proširila se i moralna ucjena „život ili profit“. Stvoren je ambijent u kojem je svako propitivanje odluka Stožera nailazilo na osudu. U tekstovima iz ožujka može se iščitati da Šonje nije bio protiv restriktivnih mjera, ali je upozoravao na potrebu za više informiranja, edukacije i povjerenja u ljude koji znaju biti odgovorni i kada su obaviješteni, a ne samo kada su prisiljeni na sjedenje u stanovima.

Uporišta ove kritike objašnjena su u prvom dijelu knjige koji nosi naziv Informacije i ideologije. U nedostatku informacija (znanja) o virusu Šonje je uočio opasnosti od afirmacije ideoloških pogleda koji su omeli osmišljavanje dobrih mjera i podijelili ljude. Umjesto da pokušamo shvatiti opasnost i racionalno se postavimo prema njoj, ideologije su nas odvele na stranputice i mentalno zatvorile u stanju koje će kasnije u knjizi nazvati sindromom Hotela California: u lockdown je puno lakše ući nego iz njega izaći.

U drugom dijelu knjige, koji nosi naziv Zaraza, pratimo kako je razvoj statistika o broju zaraženih i umrlih imao ograničen utjecaj na trenutak kada je prevladavajuća doktrina borbe protiv virusa – inspirirana kineskim pristupom (potpune karantene) – gotovo preko noći zamijenjena postupnom relaksacijom mjera. Dogodilo se to nakon što su Njemačka i Austrija krenule s popuštanjem. Međusobna imitacija srednjoeuropskih država i sličnost dinamike zaraze u Srednjoj Europi bile su ključne odrednice promjena i u hrvatskom pristupu borbe protiv zaraze.

Nedostatak informacija i znanja u vrijeme lockdowna afirmirali su

pet loših ideja – pet jahača apokalipse. Šonje u središnjem dijelu knjige pokušava demontirati ideje o helikopterskom novcu („tiskanje novca“ će navodno riješiti gospodarske probleme izazvane lockdownom), kompromitaciji Europske unije (zemlje su se zatvorile, svatko gleda samo svoje interese, europska ideja je navodno mrtva), samodostatnosti (navodno se svatko treba orijentirati isključivo na vlastitu, osobito poljoprivrednu proizvodnju), državi-majci (država će sve riješiti, privatni sektor je u krizi beskoristan) i kraju demokracije (diktature navodno efikasnije rješavaju velike društvene krize).

Autor dokazuje zašto su ove ideje pogrešne: velika poplava likvidnosti stvara i neželjene dugoročne učinke za funkcioniranje tržišta i raspodjelu dohotka; EU nije kompromitirana koronakrizom nego se pokazala sposobnom usuglasiti značajne mjere intervencije protiv krize; samodostatnost nije realna društvena perspektiva jer vodi u zatvaranje i pad životnog standarda; širenje države-majke prijeti istiskivanjem tržišta i usporavanjem gospodarskoga rasta, a demokracije su se dokazale jednako efikasne ili efikasnije od diktatura u suočavanju s izazovom. Autor smatra da će ove činjenice s vremenom izaći na vidjelo i zbog toga ne predviđa konačni trijumf jahača apokalipse, ali upozorava da je nekritičkom afirmacijom ovih ideja u kratkom razdoblju od ožujka do svibnja 2020. duh totalitarizma pušten iz boce. Treba ga vratiti odakle je i došao. Naposljetku, iako se savršeno zatvaranje iz epidemološke perspektive (strategija „čekića i plesa“) čini neizbježnim na prvi pogled, činjenica je da su druge azijske države koje su bliže Kini (npr. Japan, J. Koreja) izbjegle imitaciju kineskog uzora, a pritom nisu platile cijenu u vidu povećane stope morbiditeta.

Kina je nezaobilazno poglavlje u priči o koronakrizi. Kristijan Kotar-

ski u četvrtom poglavlju o Kini opisuje tu modernu, na tehnologiji zasnovanu diktaturu, koja je zbog karaktera političkog sustava mogla provesti savršeni lockdown. Time je gotovo čitav svijet navela na sličnu reakciju. Premda se kineska varijanta političkog kapitalizma čini kao iznimno robustan sustav za poticanje ekonomskog rasta i političku kontrolu populacije, te je naizgled podoban za „izvoz“ u ostatak svijeta, on ipak dolazi s ugrađenim kontradikcijama te ga se može okarakterizirati kao „korumpiranu meritokraciju“.

Iznimna centralizacija političke moći u eri Xi Jinpinga dodatno naglašava kontradikcije koje otprije postoje. Kina je zbog toga ekonomski ranjivija u odnosu na sve rašireniju izvanjsku percepciju njezine nesalomljivosti i monolitnosti. Stoga pred kineskom ambicijom ekonomskog liderstva u svijetu u eri nakon krize izazvane koronavirusom stoje značajne prepreke: rapidno rastući unutarnji dug, korupcija, nejednakosti, onečišćen okoliš i niz privilegija komunističke nomenklature, kojih se ona neće olako odreći. Kotarski poglavlje završava analizom kineskih alata meke, oštre i tvrde moći, uz pomoć kojih komunistička država nastoji ostvariti svoje ekonomske interese i proširiti virus autoritarizma u ostatak svijeta. Smatra kako su liberalne demokracije, a pogotovo Europska unija, daleko jače u zaštiti svojih interesa i obrani vrednota na kojima su zasnovane u odnosu na trenutačno prevladavajuće mišljenje. Ključni alati jačanja liberalnih demokracija u eri nakon koronakrize leže u diverzifikaciji trgovinskih veza i smanjenju stupnja ovisnosti o kineskoj ekonomiji kako bi se izbjeglo zanemarivanje liberalnih principa i vrijednosti u zamjenu za ostvarenje kratkoročnih ekonomskih interesa. Kotarski također navodi kako će regulacija interneta predstavljati jednu od ključnih bojišnica za zaštitu

slobode govora i promicanja liberalnih vrijednosti.

U zaključnom dijelu knjige (Što smo učinili gospodarstvu) Šonje proširuje perspektivu na druge europske zemlje koje su također izbjegle dugotrajan lockdown s ne-lošim zdravstvenim ishodima (Island, Estonija, Slovačka…). Autor zaključuje da će proći godine prije nego što daljnje analize odrednica smrtnosti od Covid-19 dovedu do čvršćih zaključaka o djelotvornosti mjera. Još uvijek mnogo toga ne znamo, ali se moramo pripremati na slične šokove koji i u budućnosti mogu biti izazvani povratkom ili mutacijom virusa, ali i klimatskim promjenama i drugim prijetnjama koje bi povremeno mogle zaustavljati normalan život. Zbog toga bi se ovo stoljeće moglo razlikovati od razdoblja 1945. – 2008., u kojem je gospodarski rast bio razmjerno stabilan. Recesije su u tom razdoblju bile „plitke“, mnogo pliće od recesija koje smo u ovom stoljeću zabilježili 2008./09. i 2020.

Gospodarski razvoj se neće zaustaviti, zaključuje Šonje. Tehnološke promjene održat će dugoročnu putanju socio-ekonomskog razvoja uzlaznom i u XXI. stoljeću. Međutim, amplitude oko trenda mogle bi biti mnogo šire nego prijašnjih desetljeća. Naše ekonomske i političke institucije i obrazovni sustavi još nisu pripremljeni za suočavanje s takvim oscilacijama. Priprema za suočavanje s velikim oscilacijama zadatak je za godine koje slijede. Autori vjeruju u sposobnost ljudi da pronađu najbolje odgovore, kao i u sposobnost liberalnih demokracija da očuvaju svoja slobodarska obilježja. Međutim, upozoravaju da se to neće desiti povijesnim automatizmom. Propitivanje i kritika mjera i rješenja, pa i onih koje se nude pod kapom neprikosnovene struke, uz istovremeno sagledavanje dugoročnih posljedica kratkoročnih odluka, jamstvo su očuvanja života, boljeg međusobnog razumijevanja ljudi u društvu, ST i ljudske slobode. www.suvremena.hr

101

nove knjige

Nova knjiga u izdanju Naklada LjevaK d.o.o., Laserplus doo, Zagreb, lipanj 2020.

Očekajući vatre Autor: akademik, prof. dr. sc. Igor Rudan

Razmišljanja o izazovima u 21. stoljeću Putovanje kroz proteklih 50 godina u traženju što nas je sve i kako mijenjalo zahvaljujući znanju, kreativnoj mašti i inteligenciji iznimnih pojedinaca, intenzivnije je i dojmljivije nego što bi pomislili svjedoci tog vremena. Najčešće nismo ni svjesni što sve stoji iza nekih naših rutinskih postupaka ili svakodnevnog korištenja pojedinih alata i uređaja. Smartfon i kompjutor su u odnosu na veličinu i sve mogućnosti koje pružaju vjerovatno najveći izumi u povjesti čovječanstva, ali da bi bili ono što su danas, koliko se izuma i postignuća moralo poklopiti; novih materijala i tehnologija, postupaka, usavršavanja, pojednostavljenja, pokušaja, pogrešaka i slučajnosti... Nekim su idejama trebale godine pa i desetljećja da budu prepoznate i realizirane, a nerijetko i sami tvorci nisu znali kamo će nas odvesti njihov izum, kako u pozitivnom tako i u negativnom smislu. Pogled u retrovizor razvoja čovječanstva ukazuje na ideje vodilje, trendove, budi nadanja, ali i slutnje pa i strahovanja – pa opravdano postavljamo pitanje „Quo vadis homine?“ Mi, ljudi današnjice, sanjamo o novim bićima, robotima koji će nas zamjeniti u brojnim dosadnim i napornim poslovima, sanjamo vlastite asistente koji će izgledati poput nas i ponašati se poput nas usvajajući sve više naših osobina. No, što ako ta bića budućnosti, ta stvar102

Suvremena trgovina 4(45)

nost budućnosti, zahvaljujući tehnološkom razvoju zamjene nas – zamjene Homo sapiensa? Kamo putujemo? Prema samouništenju ili HOMO NOVUSU? (Dražen Klarić) Na cijeli niz pitanja, dilema, nedoumica, moguće odgovore ili bolje rečeno indicije mogućih odgovora dobiti ćete na stanicama ove knjige. Nadovezujući se na prethodne knjige: Točna boja neba, Zao zrak i U zemlji klanova, akademik Igor Rudan dovršava popularno-znanstvenu Tetralogiju o 21. stoljeću. U prvim dvjema knjigama autor nastoji na jednostavan način dočarati razvoj znanosti do današnjih dana. U trćoj knjizi naglašava važnost stalne prilagodbe promjenama kojima smo izloženi u moderno doba. U knjizi Očekujući vatre autor razmatra izazove s kojima će se čovječanstvo suočavati tijekom 21. stoljeća i pred svima nama postavlja pitanja i usuđuje se otvarati vrata naše budućnosti, jer mi danas živimo tek zoru ljudske veličine. Možemo li i smijemo li sumnjati da će uskoro naš svijet više negoli ostvariti naše najsmionije snove, da će ostvariti jedinstvo i mir, da ćemo živjeti u svijetu sjajnijem i ljepšem od jednog poznatog nam dvorca i vrta, jačajući sve više u širim krugovima avanture i postignuća?

Knjiga Očekujući vatre započine analizama održivosti brojnih postojećih trendova i mogućim ograničenjima daljnjeg razvoja koja će se moguće ukazati. Polazeći od

objašnjenja pojedinih ciljeva održivog razvoja, knjiga pojašnjava kako općenito dolazi do kolapsa i zašto je on moguć u današnjim ljudskim zajednicama.

Knjiga zatim izdvaja najznačajnija područja napretka od početka ovog stoljeća kao i promjene u ljudskim životima diljem svijeta. U tom dijelu knjige posebno se ističu inovativne primjene računala, mobilnih uređaja, elektroničke pošte, neuromarketing, nosivi uređaji povezani s internetom, virtualna stvarnost, nove metode pohrane ogromnih količina podataka i umjetna inteligencija. Tu autor analizira i vrednovanje rada i poimanje osobnog bogatstva kao i kolektivno rješavanje problema crowdsourcingom i crowdfundingom.

U završnom dijelu knige autor se okreće budućnosti. On razmatra nove potrebe u obrazovanju, prije svega nužnosti uvođenja popularne znanosti u nastavne programe, pri čemu upozorava na nedovoljnu obrazovanost i kritičnost večine stanovništva kao prijetnju zdravlju i sigurnosti. U posljednjim poglavljima knjige Očekujući vatre donosi predviđanja o daljnjem napret-

ku, ali i izazovima koje bi nastavak 21. stoljeća mogao donijeti čovječanstvu, te nekako zaključuje da kao što je svaka generacija ljudi na Zemlji imala svoju temu koja joj je obilježila živote, mi danas, kao i buduće generacije, vjerojatno ćemo provesti značajni dio života tražeći odgovor na pitanje kamo putu-

je homo sapiens, prema samouništenju ili homo novusu?

Spoj prirodne i umjetne inteligencije, elektronično učenje na daljinu i ekspertni sustavi omogučiti će da ljudi ovladaju vještinama i znanjima, što će dovesti do drastičnih promjena u našim životima – što će nas dovesti do HOMO NOVUSA.

Osobno dijelim optimizam i brojne zaključke ove knjige, posebno sa stanovišta odgoja i obrazovanja. Klasične škole prestat će biti dominantni oblik usvajanja znaja i vještina, koje nam toliko trebaju.

Pripremio: Mr.sc. Branko Pavlović

Korporativno upravljanje i menadžment Autori: dr. sc. Ivica Voloder i mr. sc. Danko Sučević

Znanstvena i stručna relevantnost teme djela: Relevantnost ove vrijedne znanstveno-popularne knjige ogleda se u originalnom pristupu autora o temi korporativnog upravljanja. Autori prije svega, žele razotkriti brojne mitove i predrasude koje se vezuju uz intrigantni pojam korporativnog upravljanja. Autori, kako sami iznose, nisu zagovornici teorija zavjere, te navode kako ključni činitelj usred korporacije jest upravo čovjek sa svim svojim sposobnostima ali i slabostima. Jer upravo čovjek tj. čelnik korporacije, svakodnevno donosi odluke koje mogu biti dobre i loše po korporaciju ali i društvo u cjelini. U knjizi se nadalje daje povijesni pregled korporacija i usporedba s korporativnim oblicima danas

s obzirom na suvremene trendove globalizacije i promjenjivost okoline. Autori detaljno analiziraju sve dionike korporativnog upravljanja s obzirom na njihovu ulogu i funkciju. Navodi se i pojam i definicija samog strateškog upravljanja te se navode najvažnije suvremene korporacije i njihovi karizmatični predvoditelji. Nadalje, autori upozoravaju na sve opasnosti u vidu poremećaja i poslovnih kriza koje dolaze iz internog i/ili eksternog okoliša korporacije. Posebno je zanimljiv teorijski prikaz mehanizama i alata za upravljanje korporacijama. Autori, osim toga, suprotstavljaju vrlo aktualnu temu vlasničkog pristupa nasuprot stakeholderskom pristupu koji obuhvaća sve dionike društva, te analiziraju temu društveno odgovorne korporacije kroz kodeks korporativnog upravljanja, neophodnu transparentnost objavljivanja informacija putem javnih kanala komunikacije. Poseban dio u knjizi obrađuje problem lobiranja i regulacije, odnosa korporacija i država, te se daju primjeri iz suvremene prakse. Autori su postavili sebi ISBN 978-953-7724-09-2

149 kn

Podaci o recenzentu: Anita Peša izv. prof. dr. sc., Odjel za ekonomiju Sveučilišta u Zadru, Splitska 1, 23 000 Zadar Hrvatska apesa@unizd. hr; datum recenzije: 7.1.2020.; vrsta: znanstveno-popularna knjiga; iIzvornost: izvorno djelo na hrvatskom jeziku.

Korporativno upravljanje (ZA 21. STOLJEĆE)

Korporativno upravljanje

Ivica Voloder Danko Sučević

(za ovo stoljeće)

Ivica Voloder Danko Sučević

Zagreb, 2020.

*1_Cover_Korporativno upravljanje_FINAL.indd 1-3

04/05/20 10:27

za cilj odgovoriti na pitanje – koja je svrha korporacija, do kojih problema mogu dovesti korporacije u ekonomskim, financijskim i ostalim segmentima društva i života ljudi, te kako one funkcioniraju u simbiozi s državama i njihovim produženim rukama (regulatorima). S obzirom na bogato poslovno iskustvo, oba su autora, uspješno odgovorila na postavljena pitanja i ukazala široj javnosti na složenost problema koji se vezuju uz pojam korporativnog upravljanja jučer, danas i u budućnosti.

Ciljna skupina: Djelo je namijenjeno svima onima koji se u teoriji i/ili praksi susreću s multinacionalnim kompanijama, a obuhvaća studente ekonomskih znanosti i zaposlenike istih, studente stručnih i sveučilišnih studija ekonomije i poslovne ekonomije, opću znanstvenu i stručnu javnost. ST www.suvremena.hr

103

tvrtke i tržišta

Budućnost tekstilne industrije piše: Ante Gavranović

I

ako je teško predvidjeti budućnost, jedno je jasno: modna industrija se brzo razvija, posebno kada je riječ o očekivanjima kupaca i mogućnostima koje dolaze s novom tehnologijom. Tehnologija utječe na sva modna područja, od dizajnerskog procesa do trenutka kada komad dođe u ruke potrošača. Što se tiče kupaca, oni žele pristup novim trendovima brzo i većinu vremena ne žele odlaziti od kuće kako bi ga ostvarili. Ovi glavni čimbenici oblikuju budućnost modne industrije na načine koji su bili nezamislivi prije samo nekoliko desetljeća. Iako postoji mnogo toga što će se nastaviti razvijati u godinama koje dolaze, ovo su neke od najznačajnijih inovacija i trendova modne industrije koji su već počeli utjecati na modni svijet.

Potrošačka potražnja za trenutnim zadovoljstvom U svim se industrijama današnji potrošači znatno razlikuju od onih prije nekoliko godina – i nastavit će se razvijati. Potrošače pokreće želja za trenutnim zadovoljstvom.

Svaka tvrtka koja ne može udovoljiti tim zahtjevima na kraju će propasti, a taj će se trend nastaviti u budućnosti modne industrije.

Modni kupci više nisu spremni čekati da se određeni trendovi nađu na policama. Jednom kada vide nešto na pisti, žele se uputiti u svoju omiljenu trgovinu ili 'uskočiti' putem interneta kako bi dodali komad u svoju garderobu. Mnogi veliki brendovi uhvatili su se u koštac s ovom potrebom „brze mode“ i 104

Suvremena trgovina 4(45)

stvorili svoj proces dizajniranja i sustave opskrbnih lanaca kako bi udovoljili toj potražnji. Oni su bolje pripremljeni da uoče trendove i brzo ih rade kroz sustav kako bi mogli pronaći svoj put u ruke potrošača kada ih žele. Mnogi brendovi višeg ranga sada pronalaze načine kako se nadmetati s ovim brzim modnim modelom zatvaranjem vremenskog jaza između piste i puštanja. Ovaj brzi modni zahtjev nastavit će preuzimati trendove modne industrije.

Promjena mentaliteta „sezone“ Sustav modnih sezona već je desetljećima glavna stavka ove industrije. Tradicionalno, na pisti biste vidjeli izgled jeseni i zime u veljači, a proljeće i ljeto na pistama pogledajte na jesen. No, budućnost modne industrije neće biti usmjerena oko ovog sezonskog sustava.

To je uglavnom zbog porasta brze mode i zahtjeva potrošača. Brendovi brze mode sada su usmjereni na mikrosezone tijekom cijele godine. Oni neprestano stvaraju nove dizajne, hraneći se potrebama kupaca koji žele ostati u trendu i pristupati novim, modnim dizajnima koji se stalno razvijaju.

Više ekološki i etički osvješćeni potrošači Iako je trenutačno prihvaćanje brze mode postalo visok prioritet za potrošače tijekom godina, također postoji sve veća želja za održivijom i etičnijom modom – što se može sukobiti sa sustavima brze

mode. Brzi modni proizvodni sustavi često funkcioniraju na manje prihvatljivim radnim standardima s niskim plaćama za zaposlenike niže razine. Brza moda također stvara puno otpada – odjevni proizvodi manje kvalitete imaju kraći vijek trajanja, a velike brzine proizvodnje dovode do više neiskorištenog tekstilnog otpada. U 2013. stvoreno je 15,1 milijuna tona tekstilnog otpada, od čega veći dio ispušta metan u okoliš.

Te su vrijednosti osobito važne među mlađim potrošačima koji će i dalje oblikovati budućnost modne industrije. Prema istraživanju američkih milenijalaca, 75 posto ih je reklo da će definitivno ili vjerovatno promijeniti svoje navike konzumiranja kako bi se umanjio loš utjecaj na okoliš. Povrh toga, 83 posto je reklo da im je važno da tvrtke provode programe koji služe očuvanju okoliša.

Iako kupci žele pristupiti trendovima dok se kreću pistom, oni također žele osigurati da se odjeća koju nose, nosi i proizvodi na održiv i etičan način. U budućnosti, modne će industrijske tvrtke morati nastaviti pronalaziti načine za premošćivanje tih očitih neusaglašenosti i nedostataka kako bi zadovoljile složene, ali važne standarde koje postavljaju socijalno i ekološki osviješteni kupci.

Korištenje umjetne inteligencije za predviđanje trendova i smanjenje stope povrata Umjetna inteligencija nastavit će se koristiti kao dio dizajnerskog pro-

cesa u budućnosti modnog dizajna. Koristeći podatke prikupljene od navika kupaca, tvrtke su počele koristiti tehnologiju umjetne inteligencije kako bi uzele ove podatke i predvidjele trendove modne industrije. To pomaže tvrtkama da preciznije utvrđuju trendove i slobodnije koriste nove modne linije i dizajne. Oni moraju biti sigurniji da će stavljati u promet komade koje će kupci zapravo tražiti u svom 'ormaru'. Umjetna inteligencija vremenom će postati sve sofisticiranija, upotrebljavajući podatke za bolje razumijevanje potreba i navika kupaca, a zauzvrat će obavijestiti tvrtku o optimalnim sljedećim koracima.

Osim predviđanja trendova, umjetna inteligencija može biti koristan alat za smanjenje stope povrata.

U istraživanju za 2018. godinu 41 posto potrošača izjavilo je da prilikom kupovine putem interneta kupuje više varijacija proizvoda, a zatim vraća ono što im ne odgovara. Uz to, 42 posto ispitanika je reklo da je vratilo proizvod kupljen na mreži u posljednjih šest mjeseci. U budućnosti bi umjetna inteligencija mogla potencijalno smanjiti povrat robe koristeći podatke za povezivanje kupaca s proizvodima za koje je vjerojatnije da će ih zadržati.

Pojava automatizirane tehnologije u proizvodnji Automatizirana tehnologija postala je glavni resurs u mnogim industrijama, a jednako je vrijedna za skladišta modne industrije. Na primjer, trenutno u skladištima mnogi brandovi koriste automatizirane sustave za pohranu i pronalaženje kako bi pomogli locirati i kontrolirati zalihe. U budućnosti modne industrije, međutim, automatizirana tehnologija bit će na širem području od skladišta. Tehnologija robota za rezanje i šivanje odjeće postat će sofisticiranija i bit će bolje opremljena za potrebe izrade

kvalitetnih modnih komada. Ova vrsta tehnologije može ograničiti ljudske pogreške i ubrzati proizvodni proces, te dugoročno povećati profit tvrtke.

Primjena inovativne tehnologije inventara za bolju transparentnost i praćenje Budućnost modne tehnologije tu se ne zaustavlja. Sve se češće tvrtke oslanjaju na inovativnu tehnologiju kako bi pratili zalihe dok se kreću u skladištu i izvan njega, te točnije i brže prikupljali podatke. To uključuje tehnologiju radiofrekvencijske identifikacije (RFID), uređaje bez ruku (poput skenera za zglobove i sustave biranja glasa) i softver temeljen 'na oblaku'. Kako se ova tehnologija i dalje razvija i pojavljuje se novi softver i hardver, tvrtke će biti bolje opremljene za prikupljanje podataka, radnici će moći mnogo efikasnije izvršiti svoje zadatke, a rukovodeće osoblje imat će mnogo cjelovitiji pogled na lanac opskrbe.

Blockchain tehnologija još je jedan dio slagalice koji će omogućiti veću transparentnost kada je riječ o praksama tvrtke. Buduća modna tehnologija uključivat će davanje svakom proizvedenom djelu digitalnu identifikaciju. Ovom identifikacijom i tvrtke i potrošači mogu vidjeti povijest odjeće, od nanošenja tkanine do konačnog izdanja na policama trgovina. Te će tvrtke biti odgovorne za održavanje visokih etičkih standarda tijekom cjelokupnog procesa proizvodnje i distribucije.

Nastavak evolucije distribucije Tradicionalne trgovine na malo više ne prevladavaju kod potrošačkih navika kupnje. U 2018. godini objavljeno je da je među korisnicima interneta 57 posto kupilo proizvode povezane s modom

putem interneta – što modu čini najpopularnijom kategorijom internetske kupovine. Uz to, stope modne e-trgovine neprestano se povećavaju od 2003., a očekuje se da će i dalje rasti u budućnosti. Fizičke prodajne lokacije osjetile su učinak ove promjene. Više od 5.990 maloprodajnih trgovina zatvoreno je u 2018. godini.

Kako bi održale korak s tim razvojem, tvrtke su trebale procijeniti svoje strategije distribucije – i to će činiti i ubuduće, jer se potrošači sve više okreću mrežnim kupnjama.

Direktni potrošački brendovi postali su nevjerojatno popularni, koristeći snagu interneta i marketinga na društvenim mrežama kao alate za povezivanje s kupcima koji su stalno na mreži. Ovaj je sustav također nevjerojatno učinkovit, jer nema potrebe natjecati se za plasman u trgovine, opskrbni lanac je manje složen i nema rizika od proizvodnje previše proizvoda. 'Kutije za pretplate' postale su i popularna avenija za marke koje distribuiraju svoje komade. Ovo je održiva opcija za već etablirane marke koje žele diverzificirati distribuciju, kao i novije brendove koji se nikada nisu pojavili u maloprodajnom prostoru. Kupci se mogu pretplatiti na ove usluge (obično na mjesečnoj ili tromjesečnoj osnovi), primati komade na temelju njihovog stila, veličine i sklonosti, a zatim vraćaST ju ono što im ne odgovara. www.suvremena.hr

105

Šivanje po mjeri

ZAGREB NAMA, Ilica 4 NAMA Kvatrić, Kvaternikov trg ORLJAVA, Gundulićeva 11 KRAPINA KOTKA, prodavaonica, Krambergerova 2 PULA RT - STIL, Flanatička 3 RIJEKA TEKSTILPROMET, Koblerov trg 1 DUBROVNIK TEKSTILPROMET, Nikole Tesle 2 OSIJEK TEKSTILPROMET, Trg slobode 3 ZADAR SMOKVICA, Fashion Square, Franka Lisice 6 ŠIBENIK M – club, Trg kralja Držislava 4 POŽEGA Orljava – prod. 7, Florjanova 5

Sigurno. Jednostavno. Mobilno. potpis temeljen na kvalificiranom certifikatu elektronički potpis na dohvat ruke putem mobitela, tableta ili laptopa radi sa svim platformama i preglednicima bez korištenja raznih kriptouređaja Fina ePotpis u oblaku je usluga koja omogućuje izdavanje kvalificiranog digitalnog certifikata u svrhu izrade udaljenog elektroničkog potpisa i elektroničkog pečata.

0800 0080

#UVIJEKZAJEDNO VAŽNO JE IMATI KVALITETNOG SUIGRAČA Nagrada za najbolju banku u Hrvatskoj

Postanite korisnik Premium Visa Gold kartice bez upisnine i članarine* • beskontaktno i mobilno Apple Pay i Google Pay plaćanje • Premium ponude – obročna otplata bez kamata i naknada uz posebne pogodnosti na odabranim prodajnim mjestima

www.pbz.hr

www.pbzcard-premium.hr

* Pogodnost vrijedi za prvu godinu korištenja Premium Visa Gold kartice, za sve pristupnice primljene od 1.1. do 31.12.2020. godine.

Ovaj oglas je informativnog karaktera i ne predstavlja obvezujuću ponudu za PBZ i PBZ Card.

Bank o f