Neusklađenosti u sustavu plaća u znanosti i visokom obrazovanju u Hrvatskoj kao javnoj službi

Uvod

Pojam javne službe u trenutno pozitivno-pravnom uređenju u Republici Hrvatskoj je unificirano određen. Istovjetno je definiran primjerice i Zakonom o plaćama u državnoj i javnoj službi kao i u Zakonu o Registru zaposlenih i centraliziranom obračunu plaća u državnoj službi i javnim službama. Pojam javne službe definiran navedenim propisima obuhvaća: a) pravne osobe koje su kao proračunski korisnici državnog proračuna navedene u Registru proračunskih i izvanproračunskih korisnika državnog proračuna; b) Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zapošljavanje i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje; c) osnovnoškolske i srednjoškolske ustanove čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu sukladno posebnom propisu kojim se uređuje odgoj i obrazovanje; d) ostale pravne osobe iz sustava znanosti i obrazovanja kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu i; e) javne ustanove kojima Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje osigurava sredstva za troškove pružanja zdravstvene zaštite osiguranim osobama. Zaposlenici u pravnim osobama iz sustava znanosti i obrazovanja kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu Republike Hrvatske su prema tome zaposlenici u javnoj službi. Osnovna načela sustava plaća iz Zakona o plaćama u državnoj i javnoj službi su načelo jednakosti plaća, načelo transparentnosti plaća i načelo zabrane diskriminacije.

Nezadovoljstvo sustavom plaća u sustavu znanosti i visokog obrazovanja

U prvoj polovici 2025. god. najveći sindikat u sustavu znanosti visokog obrazovanja u zemlji, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazova (NSZVO), u suorganizaciji sa nekoliko sindikata zaposlenih u školstvu organizirao je štrajk kojem je jedna od osnovnih motivacija bio sustav plaća u sustavu. Štrajk je već najavljen na adventskom prosincu upozorenja 2024. u Zagrebu i rezultat je nakupljenih izraza nezadovoljstva sustavom. Ovdje treba shvatiti da visina plaće nije isključivi i temeljni motiv za štrajk u tom sustavu, nego su neu - sklađenosti i nelogičnosti u sustavu plaća koji doprinose marginalizaciji djelatnosti znanosti i visokog obrazovanja kao javne službe bile među ključnim motivima za sindikalnu akciju i rast nezadovoljstva. Neusklađenosti uvelike proizlaze iz Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (skr. Uredbe o koeficijentima) koje uvelike dovede u pitanje sva tri osnovna načela iz Zakona o plaćama u državnoj i javnoj službi. Sustav uređenja koeficijenata funkcionirao je u osnovi 23 godine u Hrvatskoj dok 2024. god. nije izmijenjen. O kakvim je neusklađenostima točno riječ?

U tablici 1. zorno je prikazana razlika između koeficijenata koje se primjenjuju na iste poslove u kojima oni zaposleni u sustavu znanosti i visokog obrazovanja kao i školstvu imaju najmanju plaću za isti posao u odnosu na zaposlenike u drugim službama. Tako asistent u Policijskoj akademiji ostvaruje viši koeficijent (a time i višu neto plaću) nego asistent na sveučilištu ili na znanstvenom institutu! Unatoč nominalnom općem rastu plaća u državnim i javnim službama zaposlenici u sustavu zanosnosti i visokog obrazovanja su komparativno unazađeni u odnosu na druge zaposlenike u državnim i javnim služ- raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (skr. Uredbe o koeficijentima) koje uvelike dovede u pitanje sva tri osnovna načela iz Zakona o plaćama u državnoj i javnoj službi Sustav uređenja koeficijenata funkcionirao je u osnovi 23 godine u Hrvatskoj dok 2024.god. nije izmijenjen. O kakvim je neusklađenostima točno riječ?

Tablica 1. Razlika u koeficijentima za odabrana radna mjesta

Tablica 1. Razlika u koeficijentima za odabrana radna mjesta bama. Primjerice, kako je prikazano u Tablici 2. u razdoblju od 2023. do 2025. godine.

U tablici 1. zorno je prikazana razlika između koeficijenata koje se primjenjuju na iste poslove u kojima oni zaposleni u sustavu znanosti i visokog obrazovanjakao i školstvu imaju najmanju plaću za isti posao u odnosu na zaposlenike u drugim službama. Tako asistent u Policijskoj akademiji ostvaruje viši koeficijent (a time i višu neto plaću) nego asistent na sveučilištu ili na znanstvenom institutu! Unatoč nominalnom općem rastu plaća u državnim i javnim službama zaposlenici u sustavu zanosnosti i visokog obrazovanja su komparativno unazađeni u odnosu na druge zaposlenike u državnim i javnim službama. Primjerice, kako je prikazano u Tablici 2. u razdoblju od 2023. do 2025. godine

Za radno mjesto državnog tajnika u ministarstvu neto plaća je rasla 74% dok je plaća sveučilišnog asistenta (jedak koeficijent onome za sveučilišne asistente se primjenjuje i na nastavnike i učitelje) rasla samo 15%! U promatranom razdoblju neto plaća suca općinskog suda rasla je 59%, a redovitog sveučilišnog profesora u trajnom izboru, što je najviše znanstveno-nastavno zvanje, 14%. Takvim promjenama u sustavu plaća državnih i javnih službi znanost i visoko obrazovanje su objektivno degradirani u odnosu na druge. Nadalje, razlike između viših i početnih mjesta u sustavu znanosti visokog obrazovanja su smanjene tako da su omjeri za najviša mjesta manji prema drugima unutar samog sustava znanosti i visokog obrazovanja. Stoga su najviša znanstvenonastavna i znanstvena radna mjesta vrednovana komparativno ma- nje nego što je to bio slučaj ranije. Ova su neki od najeklatantnijih primjera u mnoštvu neusklađenosti u novom sustavu uređenja koeficijenta. Zbog sumarnosti ovog prikaza nećemo ih sve opisivati.

Tablica 2. Postotak rasta neto plaća za navedena radna mjesta 2023-25 god.

Prijedlozi promjene

Već u procesu savjetovanja o Uredbi o koeficijentima NSZVO je zatražio:

Neusklađenosti uvelike proizlaze iz Uredbe o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama (skr. Uredbe o koeficijentima) koje uvelike dovede u pitanje sva tri osnovna načela iz Zakona o plaćama u državnoj i javnoj službi Sustav uređenja koeficijenata funkcionirao je u osnovi 23 godine u Hrvatskoj dok 2024.god. nije izmijenjen. O kakvim je neusklađenostima točno riječ?

Tablica 1. Razlika u koeficijentima za odabrana radna mjesta

• očuvanje društvene pozicije ključnih radnih mjesta u sustavu znanosti i visokog obrazovanja;

• vraćanje omjera između plaće asistenta i znanstvenog savjetnika/redovitog profesora u trajnom zvanju na minimalno 1:2.8 te postupno dizanje tog omjera prema 1:3;

U tablici 1. zorno je prikazana razlika između koeficijenata koje se primjenjuju na iste poslove u kojima oni zaposleni u sustavu znanosti i visokog obrazovanjakao i školstvu imaju najmanju plaću za isti posao u odnosu na zaposlenike u drugim službama. Tako asistent u Policijskoj akademiji ostvaruje viši koeficijent (a time i višu neto plaću) nego asistent na sveučilištu ili na znanstvenom institutu! Unatoč nominalnom općem rastu plaća u državnim i javnim službama zaposlenici u sustavu zanosnosti i visokog obrazovanja su komparativno unazađeni u odnosu na druge zaposlenike u državnim i javnim službama. Primjerice, kako je prikazano u Tablici 2. u razdoblju od 2023. do 2025. godine prof.dr.sc. asistent vojnik policijski sl. liječnik sudac OS državni tajnik

• zadržavanje postojećih međuodnosa između svih drugih radnih mjesta u sustavu uz unaprjeđenje pozicije izvanrednih profesora i redovitih profesora.

NSZVO je tražio u slučaju dodatnog rasta koeficijenta u drugim sustavima, kao što su liječnička radna mjesta, na odgovarajući način je nužno korigirati i koeficijente znanstveno-nastavnih i nastavih radnih mjesta. Međutim, pokušaj intervencije sindikata u novu Uredbu o koeficijentima nije bio uspješan te je uspostavljen sustav očite nejednakosti plaća u državnim i javnim službama popraćen s brojnim, teško dokučivim, diferencijacijama u koeficijentima koje ovdje zbog razloga jasnoće prikaza nećemo posebno navoditi.

Prije početka adventskog prosvjeda upozorenje NSZVO je uputio 22. studenog 2024. god. Vijeću za praćenje u unaprjeđenje sustava plaća u državnoj službi i javnim službama prijedlog promjena u sustavu koji se može sumirati u sljedećim točkama:

• unaprjeđenje društvenog položaja radnih mjesta u znanosti i visokom obrazovanju;

• izjednačavanje početnog radnog mjesta u sustavu s drugim sličnim radnim mjestima u javnim službama;

Tablica 2. Postotak rasta neto plaća za navedena radna mjesta 2023-25 god.

Tablica 2. Postotak rasta neto plaća za navedena radna mjesta 2023-25. god.

• postavljanje raspona između najniže i najviše plaće na 1:2.8, odnosno na raspon koji je vrijedio prije uvođenja novog sustava koeficijenata;

• primjeren sustav vrednovanja voditeljskih radnih mjesta (računovođa, knjižničara, informatičara i dr.);

• povećanje najnižih plaća;

• uvođenje dodatka za deficitarnost i skupoću kroz Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje;

• logičan i održiv sustav regulacije položajnih i čelnih radnih mjesta u sustavu.

Prijedlog NSZVO je dakako obuhvaćao i povišenje koeficijenata odnosno u konačnici rast neto plaća u sustavu. Oni su se odnosili kroz cijeli sustav i za sva radna mjesta u njemu. Međutim temeljni razlog nezadovoljstva nije bila samo visina plaće nego i očite neusklađenosti u sustavu koje narušavaju načela jednakosti plaća i zabrane diskriminacije. Prijedlozi nisu usvojeni i posljedično je uslijedila, nakon očekivanog neuspješnog procesa mirenja, sindikalna akcija u obliku štrajka. Razlozi za štrajk u sustavu su širi od neusklađenosti plaća i sustava koeficijenata ali ovdje ih nećemo posebno obrazlagati, jer to izlazi iz okvira teme. Treba zamijetiti da ni Vlada RH kao ne poriče postojanje neusklađenosti u sustavu plaća u državnoj i javnim službama odnosno uređenju koeficijenata, samo čini se da je proces izmjene sustava manjkav u vremenskoj dinamici. U tom smisli je Vlada RH s dva školska sindikata parafirala 10. lipnja 2025. god. (u trenutku nastanka ovog rada) Sporazum u kojem bi se obvezala da će Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih do 1. rujna 2025. formirati zajedničku radnu skupinu s ciljem analize stanja (čl. II Sporazuma) te da će Ministarstvo i NSZVO definirati ključne probleme u neujednačenosti u pozicioniranju koeficijenata nenastavnog i neznanstvenog osoblja u sustavu i visokog obrazovanja a radi jednoobraznog postupanja. Sporazum ovisi o odobrenju sindikata koji su subjekti akta i nije još sklopljen.

Pitanje ustavnosti i zakonitosti postojećeg sustava uređenja koeficijenata ničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovinskog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genskog nasljeđa, rodnog identiteta ili spolne orijentacije (čl. 8).

U trenutku dok postoji opisani sustav uređenja koeficijenata, a sasvim je moguće da s obzirom na svijest o njegovim manjkavostima dosegnuta kod svi dionika socijalnog dijaloga, postavlja se i pitanje njegove usklađenosti s Ustavom RH i Zakonom o plaćama u državnoj i javnoj službi.

Naime, Vlada RH Uredbu o koeficijentima donosi temeljem čl. 3. st.3 Zakona o plaćama u državnoj i javnoj službi i čl. 47. Zakona o državnim službenicima. Sasvim je jasno iz prethodnih objašnjenja da su temeljna načela Zakona o plaćama u državnoj i javnoj službi ugrožena postojećim sustavom uređenja koeficijenata. To se posebice odnosi na načelo jednakosti plaća i načelo zabrane diskriminacije.

Posve se očiglednim čini da bi zakonsko načelo jednakosti plaća bilo prekršeno, primjerice, različitim koeficijentima za asistenta na sveučilištu i asistenta na Policijskoj akademiji na štetu prvog. Jedna je od temeljnih nadležnosti Ustavnog suda RH da odlučuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom. Uredba o koeficijentima je u tom smislu drugi propis koji je usvojen temeljem Zakona o plaćama u državnoj i javnoj službi pa nesumnjivo u nadležnost Ustavnog suda ulazi postupak ocjene suglasnosti s Ustavom i Zakonom o plaćama u državnoj i javnoj službi.

Izvori

Ustav RH, NN 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14

Zakonu o Registru zaposlenih i centraliziranom obračunu plaća u državnoj službi i javnim službama, NN 59/23

Zakon o plaćama u državnoj i javnoj službi, NN 155/23

Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u javnim službama, NN 22/24

Uredba o nazivima radnih mjesta, uvjetima za raspored i koeficijentima za obračun plaće u državnoj službi, NN 22/24

Mišljenje NSZVO o sadržaju Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama od 11. veljače 2024. god.

Zahtjev Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja u RH za izmjenama sustava plaća u znanosti i visokom obrazovanju od 22. studenog 2024. god.

Načelo jednakosti plaća iz Zakona o plaćama u državnoj i javnoj službi znači da se službenicima i namještenicima isplaćuje jednaka plaća za jednak rad odnosno, rad jednake vrijednosti (čl.6.st.1. Zakona). Načelo zabrane diskriminacije preneseno je iz općeg antidiskriminacijskog zakonodavnog pravnog okvira znači da je u postupku ostvarivanja prava zabranjena diskriminacija na osnovi rase ili et- ST

Geopolitika i geopolitički rizici - nedostatak nadležne krovne izvozne institucije u RH

U vrijeme velikih globalnih promjena uzrokovanih virusom Covid-19, agresije Rusije na Ukrajinu, sukoba na Bliskom istoku, američke carinske politike, jačanja vječnog rivalstva između Kine i SAD, hrvatski izvoznici ne odustaju i dalje se bore za svoju poziciju na međunarodnom tržištu.

Održivost hrvatskog izvoza ovisi o mnogim faktorima koji utječu na konkurentnost poput tehnološkog napretka, ulaganja u istraživanje, inovativnost, kvalitetu, nezaobilazna digitalizacija, ljudski resursi, te regulatorno usklađenje prema standardima i normama. Međutim, u današnjem izvoznom poslovanju pojavljuje se jedna nova značajna komponenta, ako ne i najznačajnija, a to je geopolitika i geopolitički rizici.

Geopolitika nudi priliku, ali bez razumjevanja geopolitičkih rizika, prilika vrlo brzo može završiti kao neprilika. Za ulazak na novo izvozno tržište potrebno je, naravno, dobro istražiti ciljano tržište u smislu trendova, konkurencije, navike potrošača... Uvidjeti koje su to komparativne prednosti koje hrvatski izvoznici posjeduju ovisno o sektoru ili industriji, a koje im omogućuju bolju poziciju na međunarodnom tržištu, donose profit i slabilnost poslovanja. Sve to je nužno, ali bez ciljanog strateški definiranog geopolitičkog pristupa, u potpunosti nedostatno ukoliko ne postoji razumijevanje lokalnih politika, saveza, praćenje izbornih ciklusa te geostrateških suparništava. Sve navedeno na novim izvoznim tržištima utječe na uspjeh, ili zbog nedovoljnog znanja - neuspijeh po - slovanja, odnosno, završava gubicima, reputacijskom štetom te povlačenjem s tržišta.

Dosadašnje gledanje na geopolitička previranja bilo je iz kuta promatrača koji su s vremena na vrijeme bili zaokupirani geopolitičkim situacijom, nešto kao u poluvremenima nogometnih utakmica, nedovoljno i neefikasno. Eventualno, kada je došlo do određenih problema na izvoznom tržištu, isti bi se prebacio u odjel za pravne poslove na razmatranje i djelovanje, te završio zabilježbom u kvartalnim financijskim izvještajima.

Današnje gledište se u potpunost mijenja i donosi pomak u smjeru zaštite od predstojećih mogućih geopolitičkih rizika za što je vrlo važno dobro poznavanje situacije na pojedinim područjima, zemljama te regijama. Kako se zaštiti u vrijeme izuzetno velikih svjetskih previranja, nesigurnosti u poslovanju, u vremenu eskalacije ratnih, ali i carinskih sukoba? Nužno je analizirati regulatorne trendove, te političke i međunarodne promjene.

Jedan od načina kako se zaštititi u izvoznom poslovanju, nije neka novost, ali se i dalje smatra najboljim načinom je diverzifikacija bilo tržišta, bilo opskrbnih lanaca, bilo kupaca. Diverzifikacija je nužna jer štiti i nudi prednost u operativnom poslovanju. Nadalje, zaštita poslovanja putem osiguranja izvoza, sve je više prisutna u izvoznom poslovanju i prihvaćena od strane izvoznika putem raznih brokera i osiguravateljskih društava. Sve više izvozno orijentiranih tvrtki osigurava pošiljke i poslovanje putem ponude koja je svedostupnija, jednostavnija, a nadasve efikasna, te predstavlja nužan standard poslovanja.

Međutim, ono što kronično nedostaje u Hrvatskoj je nepostojanje temelja – krovne institucije koja prvenstveno daje zaštitu hrvatskim izvoznicima, hrvatskoj proizvodnji te u konačnici ukupnom hrvatskom gospodarstvu. Hrvatski izvoznici čine 16% poduzeća od ukupnog broja poduzeća u Hrvatskoj, zapošljavaju 51% zaposlenih u svim poduzećima, ostvaruju dobit od 57%, investiraju 65%, ostvaruju oko 66% od ukupnih prihoda od prodaje, te u razvoj ulažu čak oko 77% sredstava od ukupno ulaganih sredstava u razvoj. Hrvatski izvoznici zaslužuju jaču i efikasniju podršku svih aktera nadležnih i financijskih instituitucija, ali prvenstveno kroz krovnu instituciju koja će regulirati i delegirati prema ostalim dionicima u izvoznom poslovanju. U Republici Hrvatskoj 2010. godine ukinuta je Agencija za promicanje izvoza i ulaganja, agencija koju je Vlada Republike Hrvatske oformila, a čija je osnovna zadaća bila pružanje različitih usluga investitorima pri realizaciji ulagačkih projekata, te u promicanju izvoza. Nakon 2010. Ministarstvo gospodarstva preuzima ulogu promocije izvoza i ulaganja. Unatrag dvije godine, Uprava za internacionalizaciju pri Ministarstvu gospodarstva uspješno je provodila aktivnosti za MSP – buduće izvoznike u okviru Službe za izvoz, a koja je u međuvremenu ukinuta. Ministarstvo vanjskih i europskih poslova putem službi gospodarske diplomacije i trgovinske politike regulira i donosi relevantne informacije, uredbe, akte, te pruža pomoć za poslovanje izvoznika na vanjskom tržištu. HBOR kroz svoje programe i instrumente nudi pomoć izvoznicima, a Hrvatska gospodarska komora pomaže u izvoznom poslovanju svojim članicama. Hrvatski izvoznici su neprofitna udruga koja je osnovana u svrhu promocije hrvatskih izvoznika i shodno svojim kapacitetima nudi podršku izvoznicima, kao Udruga osnovana na inicijativu velikih izvoznika. Dvadeset godina djeluje na zastupanju interesa hrvatskih izvoznika, uključena je u radne skupine tijela Vlade, provodi makroekonomske analize, te informira javnost o hrvatskom izvozu.

Međutim, već dugi niz godina, kronično u Hrvatskoj nedostaje državna institucija koja će biti centralna točka, hub za izvoznike, gdje će se nuditi podrška izvoznicima u njihovim izvoznim pothvatima, pružiti priprema za savladavanje regulatornog okvira koji će nuditi brže snalaženje u geopolitičkom previranjima, lobirati kod ostalih institucija u zemlji i inozemstvu na razini sektora/industrije, a sve u svrhu osvarenja poslovne komparativne prednosti. U konačnici, potrebna je krovna institucija koja će donijeti i definirati izvoznu strategiju Republike Hrvatske, međusobno povezivati javni, znanstveni i privatni sek- tor, te raditi na brendiranju države na stranim tržištima

Politički centri moći su u fazi velikih previranja i nužno je imati pravu informaciju u pravo vrijeme. Hrvatskim izvoznicima nedostaje krovna institucija koja će nuditi zaštitu, ukazivati na rizike i prijetnje u izvoznom poslovanju, nuditi državnu nadležnu podršku i biti vodič u izvoznim nastojanjima plasmana robe ili usluga na novim tržištima. Živimo u vremenima kada je nužno poznavati sve prednosti i rizike, u diplomacijskom žargonu – izazove prije samoga izlaska na tržište, a koji se odnose na sadašnje globalno okruženje, jer će se nepripremljenost skupo naplatiti na leđima izvoznika.

Svijet kakav poznajemo iz dana u dan se mijenja, odluke na najvišim razinama mijenjaju se gotovo dnevno. Gledajući svjetske vođe i njihovu nonšalantnost u donošenje odluka u vidu carina unatrag nekoliko mjeseci, začuđujuće je i onima koji nisu u poslovnom okruženju. Prije samo godinu dana, bilo je nezamislivo sprovesti, a kamoli donijeti odluku koja narušava međudržavne odnose ukoliko ona nije komunicirana unaprijed, najavljena, ispregovarana, te eventualno stavljena na snagu u periodu dužem od godinu dana. Današnje globalno okruženje obiluje spornim i donedavno neshvatljivim geopolitičkim odlukama, koje u konačnici nose pogubne rezulatate za poslovanje tvrtke koje su do jučer bile perjanice rasta i razvoja pojedinih država i regija.

Geopolitička previranja donose velike izazove, te je nužna strateška državna podrška i zaštita u vidu institucije koja će biti temelj i podrška u puštanju korjenja i rastu izvoznog poslovanja hrvatskih izvoznika na korist i dobrobit ukupnog gospodarstva Republike Hrvatske.

HRVATSKI IZVOZNICI Ljiljana Habunek