Zašto je dobro i zašto nije dobro odmah uvoditi tzv. Fiskalizaciju 2.0

Uposljednje vrijeme u Hrvatskom saboru odvijala se živa rasprava o uvođenju i obveznom korištenju eRačuna u Hrvatskoj realizacijom projekta Fiskalizacija 2.0. Svi državni čimbenici na čelu s Ministarstvom financija naglašavaju da Hrvatska prednjači u EU prema udjelu tvrtki koje koriste eRačune, kao i u broju SME tvrtki s online prodajom. Cilj je modernizacija poreznih procesa. Sve konzultantske i revizorske tvrtke podržale su uvođenje programa/projekta Fiskalizacije 2.0 iz razumljivih razloga. Evo novog posla primjene, konzultantskih usluga obučavanja tvrtki i, razumije se, novih oblika prihoda koje će, nazovimo ih, „normalne tvrtke“ morati platiti i uvoditi u svoje sustave primjene. Navest ćemo samo neke prednosti koje će imati državni proračun ako se uvede eRačun, kako su to napisali predlagatelji Zakona o fiskalizaciji:

1. eRačun donosi niz dugoročnih koristi za cijelo gospodarstvo –smanjuje administrativna opterećenja i pruža veću točnost izvještavanja.

2. eRačunom trebalo bi se dogoditi suzbijanje sive ekonomije, smanjenje gotovinskog plaćanja i neformalnih aktivnosti.

3. eRačunom jača se konkurentnost gospodarstva i smanjuju se operativni troškovi poslovanja.

To su prema riječima predlagatelja zakona ključne prednosti uvođenja eRačuna.

Posebice je interesantna teza da će eRačun doprinijeti smanjenju i suzbijanju sive ekonomije čiju vrijednost Visa procjenjuje na 30,5% BDP-a Republike Hrvatske. Predlagatelji kažu da će povećanjem digitalnih plaćanja za 5% tijekom pet uzastopnih godina generirati povećanje BDP-a za cca 440 milijuna EUR-a i poreznih prihoda za 160 milijuna EUR-a. Razumije se da ti prihodi nisu svi od suzbijanja sive ekonomije. Procjenu koliko će se suzbiti siva ekonomija izrazito je teško definirati.

Ako je BDP RH u 2024. godini iznosio cca 37,47 milijardi eura onda je udio sive ekonomije izvan kontrole Ministarstva financija iznosio vrtoglavih 11,24 milijarde eura (podaci Visa 30,5% BDP-a). Prema tome, u sljedećih pet godina mi ćemo uvođenjem eRačuna uspjeti uprihoditi otprilike tek 5% od visine udjela sive ekonomije u RH.

Kakva projekcija i kakav golemi doprinos digitalizacije i eRačuna gospodarstvu Republike Hrvatske?

Ne želimo biti samo kritični i smatramo da će digitalizacija i eRačun sigurno unaprijediti poslovanje hrvatskih tvrtki na domaćem i europskom tržištu. Nije nam, nažalost, najjasnija situacija/činjenica zašto se vodeće ekonomije Europe odupiru naglom uvođenju eRačuna sve do 2030. godine. Žele prijelazno razdoblje i veću kontrolu podataka kome će se slati poslovni podaci tvrtki na uvid i kako će institucije države s time postupati. To u prijevodu znači da postoje određene poslovne ograde država koje imaju daleko manju „sivu ekonomiju“ od Hrvatske i postoje tajne tvrtki koje će sada porezni uredi obrađivati s velikim povjerenjem da netko iz državne birokracije tim podacima neće manipulirati ili iskorištavati za nešto drugo. Europski poduzetnički sektor želi konkretna saznanja što se sa uvođenjem eRačuna postiže, kako će se primjenjivati na razini Unije i slično. Zar su onda financijske i državne institucije tih država nespremne ili vide nešto drugo u uvođenju eRačuna što mi u Hrvatskoj ne vidimo? U Republici Hrvatskoj „nikada se nije dogodilo“ da su nekakvi podaci iscurili u javnost (GDPR je, vjerujemo, za sve ista obaveza), pa valjda neće ni sada kada se ostvaruje takav digitalni napredak i očekivana porezna dobit. Legitimna su pitanja hoćemo li na sve to imati dodatne troškove, kakve i kolike, hoće li banke povećavati ionako svoje velike naknade. Lijepo je da ponekad budemo bolji i prvi od ostalih razvijenih država EU-e. Međutim, mi nismo u mnogočemu država za primjer ako je suditi po razvijenosti industrije. Ali državi je uvijek dozvoljeno ono što drugima nije.

Kazali smo da konzultantske i IT tvrtke u Hrvatskoj zadovoljno trljaju ruke i već su, vjerujemo, duboko usuglasili svoje usluge/aplikacije s hrvatskom državom i daljnjom prodajom i instalacijom tih usluga u hrvatske tvrtke. Svaka „normalna“ hrvatska tvrtka ili već posluje po eRačunima ili je u visokoj fazi realizacije takvog načina poslovanja. Međutim, nije nam najjasnije kako će poslovanje po eRačunu suzbiti sivu ekonomiju? Tu nema suvislog obrazloženja. Mnogima se s pravom čini da će to povećati trošak „normalnim“ hrvatskim tvrtkama u uvođenju digitalizacije i tobožnje kontrole poslovanja, natjerati tvrtke da i u ovakvim otežanim uvjetima poslovanja kakvo je danas u Europi, kada europska industrija stagnira, kada nema stabilnosti, kada ovakva nestabilna situacija na tržištu mnoge tvrtke dovodi do dodatnog operativnog zaduživanja i rasta troškova uvjetovanih nestabilnim političkim prilikama u Europi i neusklađenom poslovnom politikom između EU-a i SAD-a, da će država najviše profitirati na onima koji već danas posluju po kriterijima eRačuna, a da će siva ekonomija naći izlaza ili biti „barem/svega 5%“ (400 + 160 milijuna eura iako to nisu prihodi od sive ekonomije koji bi se trebali postići) okrznuta u svom cjelokupnom iznosu od 11,24 milijarde eura.

Nema sumnje da su poduzetnici zabrinuti. Neprestano nekakva regulacija i davanja bez mogućnosti da se na bilo što može utjecati, a pogotovo na poslovnu klimu i poslovne situacije koje stvaraju svjetski, europski i hrvatski političari. Tek poneka rasprava da se produlje prijelazni rokovi i slično. Možda je dobar prijedlog HUP-a da se primjena Zakona o fiskalizaciji 2.0 produlji kao prijelazno razdoblje na sljedećih 18 mjeseci s jasnim uputama što bi trebalo učiniti u pripremi primjene takvog Zakona.

Ostaje vrlo važno pitanje koje je naglasio HUP, a odnosi se na to koliko je poduzetnički sektor stvarno uključen kao partner u reformu i projekt fiskalizacije s obzirom na činjenicu da državni sektor nema problema s trošenjem novca na projekte koje donosi/raspiše država koji se moraju primjenjivati jer je, jednostavno, država tako odlučila. Da bi se primjenjivao određeni Zakon, vjerujemo da više nema potrebe propise nametati s visoka iliti pod geslom „država to sam ja“, nego je dobro otvoriti sve demokratske rasprave i saslušati sve prijedloge koji bi mogli doprinijeti poboljšanju stanja. Interes je obostran.

Je li politika na to spremna? Ako želite u zakonima biti europska pješadija koja ide u bitke/primjenu u prvim redovima i služi za pokus bitke/ primjene koja je pred nama, onda vas od tog pokušaja nitko neće odvratiti. Biti poduzetnik u Hrvatskoj s nekakvim pravom glasa ne postoji. Sve nam se više čini da to nije samo hrvatski slučaj i da se političari u sve razumiju. Mislimo da ni uvođenje eRačuna neće značajno suzbiti sivu ekonomiju. Iz jednog razloga, kad političari ne bi bili na bilo koji način upetljani u područje tzv. sive ekonomije, još bi i lakomisleno povjerovali da će od toga nešto i biti. Ali što učiniti s ekonomijom u kojoj više od 74% gospodarskih subjekata ili gospodarske aktivnosti ovisi na bilo koji način u radu s državom.

Vjerujemo da se ni zakoni ne donose zbog poslova konzultantskih tvrtki koje bi s „laptopom i jednim zaposlenim“ imale posla i na kraju prijavljivale velike dobiti nasuprot tvrtki u poduzetničkom sektoru koji zapošljavaju na desetke ljudi, plaćaju poreze, doprinose, zdravstveno za zaposlene, PDV, kupuju tehnologiju, strojeve, zadužuju se operativno kod banaka da bi uopće mogle raditi, daju svakojaka osiguranja, bore se s problemima na tržištu i narudžbama koje moraju na vrijeme realizirati i s problemima na koje ne mogu utjecati. A političari samo donose i donose propise koje revna birokracija primjenjuje i s naknadnom pameću saznaje gdje nastaju prepreke. U tom smislu su zahtjevi za prijelaznim razdobljem (barem 18 mjeseci) i za provedbu analize zajedno s poduzetničkim sektorom dobri, smisleni i otklanjaju bilo kakvo srljanje u probleme s nedostatkom iskustva. Ponavljamo, interes je obostran, a za ostvarenje interesa potrebna je obostrana volja bez predrasuda. ST