Klasične transakcijske metode

Klasične transakcijske metode

Metoda usporedivih nekontroliranih cijena (CUP)

Metoda trgovačkih cijena (R-)

• Uspoređuje cijene transakcija povezanih društava s cijenama sličnih transakcija između nepovezanih društava.

• Najpouzdanija metoda ako postoje točno usporedive transakcije.

• Teško ju je primijeniti zbog razlika u proizvodima, uvjetima ugovora ili tržišnim okolnostima.

• Koristi se često za proizvode koji kotiraju na burzama, energente i financijske transakcije i najam nekretnina.

• Polazi od prodajne cijene proizvoda ili usluge prema nepovezanom kupcu.

• Oduzima se uobičajena bruto marža distributera kako bi se odredila nabavna cijena u povezanom društvu.

• Pogodna za distributere s jednostavnijim funkcionalnim profilom (npr. veletrgovci).

• Ključan izazov je pronalaženje usporedivih segmentiranih podataka na tržištu

• Polazi od troškova proizvodnje ili pružanja usluga, dodajući odgovarajuću bruto profitnu maržu.

Metoda dodavanja bruto dobiti na troškove (C+)

• Pogodna za proizvodne i uslužne tvrtke koje posluju s povezanim društvima.

• Marža se temelji na usporedivim neovisnim tvrtkama sličnog profila.

• Izazov je osigurati da su svi troškovi točno identificirani i raspoređeni.

Metode transakcijske dobiti

Metode transakcijske dobiti

Metoda neto dobitka (TNMM)

Metoda podjele dobiti (PSM) koristiti za utvrđivanje tržišnosti interkompanijskih transakcija.

• Analizira neto profitnu maržu u odnosu na relevantni pokazatelj (npr. troškove, prihode ili imovinu).

• Fleksibilnija metoda jer ne zahtijeva savršenu usporedivost proizvoda, već funkcijsku usporedivost.

• Najčešće korištena metoda zbog dostupnosti financijskih podataka.

• Koristi se kada su transakcije među povezanim društvima toliko integrirane da ih nije moguće ocijeniti pojedinačno.

• Ukupni profit se dijeli među sudionicima transakcije prema njihovom doprinosu vrijednosti.

• Pogodna za kompleksne transakcije, poput intelektualnog vlasništva ili zajedničkog istraživanja i razvoja.

• Ključan izazov je utvrđivanje pravičnog načina podjele dobiti.

Dodatno, OECD Smjernice prihvaćaju primjenu i drugih metoda čija bi primjena mogla dovesti do zaključaka da se transakcija provodi u skladu s načelom nepristrane transakcije, a navedeno je prihvaćeno i u najrecentnijim izmjenama Pravilnika o porezu na dobit.

Valuacijske tehnike poputmetoda temeljenih na diskontiranom novčanom toku za procjenu intrinzične vrijednosti imovine ili društva prilikom restrukturiranja mogu se koristiti za utvrđivanje tržišnosti interkompanijskih transakcija.

Novi regulatorni okvir –konkretne promjene

Novi regulatorni okvir – konkretne promjene

Dodatno, OECD Smjernice prihvaćaju primjenu i drugih metoda čija bi primjena mogla dovesti do zaključaka da se transakcija provodi u skladu s načelom nepristrane transakcije, a navedeno je prihvaćeno i u najrecentnijim izmjenama Pravilnika o porezu na dobit. Valuacijske tehnike poput metoda temeljenih na diskontiranom novčanom toku za procjenu intrinzične vrijednosti imovine ili društva prilikom restrukturiranja mogu se

Izmijenjeni Pravilnik o porezu na dobit koji je stupio na snagu u veljači 2025. godine uvodi detaljni okvir dokumentacije transfernih cijena koji je podijeljen u dva dijela, te je u cijelosti usklađen s preporukama OECD Smjernica.

Izmijenjeni Pravilnik o porezu na dobitkoji je stupio na snagu u veljači 2025. godine uvodi detaljni okvir dokumentacije transfernih cijena koji je podijeljen u dva dijela, te je u cijelosti usklađen s preporukama OECD Smjernica. Prema izmijenjenom Pravilniku o porezu na dobit, od poreznih obveznika traži se priprema sljedeće dokumentacije:

• Podaci o poslovanju multinacionalne grupe (Masterfile): Ovaj dio dokumentacije obuhvaća sve ključne informacije o poslovanju grupacije, uključujući vlasničku i organizacijsku strukturu, glavne proizvode i usluge, interne ugovore o uslugama (osim R&D-a), geografska tržišta, funkcijsku analizu, poslovna restrukturiranja te informacije o nematerijalnoj imovini i financijskim aktivnostima. Uključeni su i konsolidirani financijski izvještaji grupe te informacije o sklopljenim prethodnim (APA)

Prema izmijenjenom Pravilniku o porezu na dobit, od poreznih obveznika traži se priprema sljedeće dokumentacije:

• Podaci o poslovanju multinacionalne grupe (Masterfile): Ovaj dio dokumentacije obuhvaća sve ključne informacije o poslovanju grupacije, uključujući vlasničku i organizacijsku strukturu, glavne proizvode i usluge, interne ugovore o uslugama (osim R&D-a), geografska tržišta, funkcijsku analizu, poslovna restrukturiranja te informacije o nematerijalnoj imovini i financijskim aktivnostima. Uključeni su i konsolidirani financijski izvještaji grupe te informacije o sklopljenim prethodnim sporazumima o cijenama (APA).

• Podaci o tuzemnom društvu (Lokalna studija): Ovaj segment zahtijeva detaljan opis poslovanja lokalnog društva, upravljačke strukture, tržišne pozicije, materijalnih transakcija s povezanim subjektima, te uključuje objašnjenja o primijenjenim metodama transfernih cijena, analize usporedivosti, funkcijske analize i podatke o usporedivim nekontroliranim transakcijama. Ažuriranje dokumentacije iz prethodnih godina također je istaknuto kao nužnost.

Ovakav pristup dokumentaciji o transfernim cijenama trebao bi uskladiti hrvatsku praksu na području transfernih cijena s pristupom koji definiraju OECD Smjernice, osigurati veću transparentnost i dati Poreznoj upravi dublji uvid u poslovanje društava.

Konačno, sam Pravilnik navodi da su OECD Smjernice o transfernim cijenama mjerodavni dokument za interpretaciju ovih odredbi, što prije nije bio slučaj.

Za distributere i trgovce, posebna pažnja stavlja se na:

• Marže – ako društvo posluje isključivo s povezanim stranama,

Porezna uprava očekuje da njegova profitabilnost bude u skladu s tržišnim rasponima.

• Uslužne transakcije – cijene između povezanih društava moraju biti dokumentirane i potkrijepljene tržišnim analizama.

• Financijske transakcije – kamatne stope na zajmove koji se odobravaju unutar grupacije trebaju pratiti tržišne kamatne stope, uz jasnu metodologiju i usklađenost s odredbama Zakona o porezu na dobit.

Napredniji alati za poreznu kontrolu i Fiskalizacija 2.0

U zadnjih nekoliko godina Porezna je uprava značajno razvila svoj kapacitet za raspolaganje informacijama o poreznim obveznicima. Naime, automatska razmjena CbCR izvještaja, obrazac PD-IPO, pristup transfernim studijama u EU jurisdikcijama te razmjena informacija s drugim državnim tijelima na temelju Zakona o administrativnoj suradnji u području poreza, primjeri su značajnih iskoraka Porezne uprave u provedbi nadzora nad poreznim obveznikom.

Povrh toga, sustav Fiskalizacija 2.0, koji stupa na snagu 1. siječnja 2026., omogućit će praćenje svih B2B transakcija u stvarnom vremenu – iako većina poreznih obveznika Fiskalizaciju 2.0 promatra u kontekstu PDV-a, transparentnost koja će se postići uvidom u sve B2B transakcije u stvarnom vremenu imat će značajan efekt i na transakcije s povezanim društvima.

Odabir subjekata za nadzor transfernih cijena te područja posebnog interesa Porezne uprave

Novim izmjenama OPZ-a i Pravilnika o porezu na dobit koji su na snazi od 2025. godine, vrlo je jasno dano do znanja kako fokus Porezne uprave postaju transferne cijene. Stoga je važno informirati porezne obveznike na aspekte na koje će se Porezna uprava usredotočiti prilikom poreznog nadzora:

• Usluge između povezanih subjekata: Poseban fokus uvijek je na pružanju usluga unutar grupe. Društva bi trebala dokazati da pružene usluge stvarno pridonose ostvarivanju prihoda te da su naknade za usluge određene prema tržišnim uvjetima. Ovo se prije svega odnosi na upravljačke usluge, čiji je primitak i ekonomsku korisnost za primatelja takve usluge ponekad izazovno dokazati. Porezni obveznici koji su od povezanih strana primili usluge trebaju moći dokazati Poreznoj upravi kako su usluge stvarno primljene. Dokumentacija kojom se dokazuje izvršenost usluga je tzv. Benefit test.

• Distribucija i ugovorna proizvodnja: Za društva koja posluju isključivo ili pretežno s povezanim subjektima, ključno je da je razina profitabilnosti unutar raspona tržišnosti te da ugovorna osnova bude usklađena s funkcionalnim profilom društva. Porezna uprava za ovakve subjekte koristi široko rasprostranjenu metodu transakcijske neto marže (TNMM). Porezni obveznici u ovom segmentu trebali bi zajedno sa svojim savjetnicima utvrditi tržišne raspone neto marži proaktivno.

• Financijske transakcije: Kamatne stope na zajmove između povezanih osoba trebale bi odražavati tržišne uvjete u trenutku odobrenja zajma. Pore- zna uprava će provjeravati jesu li kamate određene prema propisanoj stopi ministra financija ili prema jednoj od metodi transfernih cijena. Posebna pažnja mora se posvetiti načelu konzistentnosti koje je definirano Zakonom o porezu na dobit te propisuje kako društvo mora odabrati način na koji utvrđuje tržišnost interkompanijskih zajmova – propisanom stopom ministra financija ili jednom od metoda transfernih cijena. Odabrani se pristup utvrđivanju tržišnosti mora pratiti u svim interkompanijskim zajmovima. Tijekom 2025. godine tržišna kamatna stopa iznosi 4,38% i ona podrazumijeva da su svi zajmovi odobreni povezanim društvima tržišni ako su odobreni po kamatnoj stopi od 4,38% ili više, te da je kamatna stopa na primljene zajmove tržišna ako iznosi 4,38% ili je niža od toga. Naravno, kod financijskih transakcija treba u obzir uzeti i načelo stanjene kapitalizacije te odredbe ATAD direktive.

Kako se pripremiti za nadzor transfernih cijena:

• Na godišnjoj razini pripremite dokumentaciju o transfernim cijenama za sve materijalno zna- čajne transakcije s povezanim društvima.

• Izradite funkcionalne i benchmark analize za sve materijalno značajne transakcije.

• U studiju o transfernim cijenama uključite i tuzemne transakcije s povezanim društvima u slučajevima da se barem jedno od tuzemnih povezanih društava nalazi u privilegiranoj poreznoj poziciji ili da društva plaćaju porez na dobit po različitim stopama.

• Dosljedno primjenjujte metodologiju za utvrđivanje tržišne kamatne stope kod svih interkompanijskih zajmova.

• Planirajte transakcije uzimajući u obzir načelo tržišnosti prije sklapanja ugovora s povezanim društvima.

Zaključak – Proaktivnost kao ključ uspjeha

Promjene u propisima o transfernim cijenama zahtijevaju proaktivan pristup poreznih obveznika koji imaju transakcije s povezanim društvima. Novi propisi, produženi rok zastare i poboljšani alati za porezne kontrole sugeriraju nam da će u budućnosti neadekvatna dokumentacija i neispunjavanje zakonskih zahtjeva imati potencijal stvoriti neželjene posljedice u smislu poreznog i administrativnog opterećenja obveznika.

S obzirom na rastuće zahtjeve za transparentnošću i fiskalnom odgovornošću, idealno je vrijeme za društva da revidiraju svoje interne politike i osiguraju usklađenost s novim zakonodavnim odredbama, čime se minimizira porezni rizik povezan s transfernim cijenama.

U novonastalom regulatornom okruženju, pravovremeno prilagođavanje i priprema dokumentacije nisu samo zakonska obaveza, već i strateški potez za očuvanje poslovnog integriteta i tržišne konkurentnosti. ST