Transferne cijene u fokusu – što trebate znati i kako se pripremiti za nove zahtjeve

Petra Bulić, članica uprave društva Andersen porezno savjetovanje d.o.o., World tax and highly regarded transfer pricing practitioner za 2025. godinu – International Tax Review

Hrvatski propisi koji reguliraju područje transfernih cijena u 2025. godini ulaze u novu fazu. Porezna uprava pooštrava nadzor, dokumentacijski zahtjevi su detaljniji nego ikad, a vremenski okvir za kontrole se produžuje. Ako poslujete s povezanim društvima, ove promjene vas se tiču – bez obzira poslujete li kao trgovac, distributer, proizvođač ili pružatelj usluga.

Ovi potezi, pokrenuti procesom pristupanja OECD-u te samim time zahtjevima OECD-a da se porezni propisi harmoniziraju s OECD Smjernicama, imaju za cilj spriječiti eroziju porezne osnovice, a ciljna skupina su poduzeća koja imaju transakcije s povezanim društvima.

Transferne cijene: osnovni koncept

Transferne cijene odnose se na cijene u transakcijama između povezanih društava – npr. kada matično društvo iz inozemstva prodaje robu ili usluge svom povezanom društvu u Hrvatskoj.

Porezne uprave u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, pomno prate područje transfernih cijena, jer ih multinacionalne grupacije mogu koristiti na način da smanje ukupno porezno opterećenje na razini grupe. Na primjer, povezana bi društva međusobno mogla prodavati robu po vrlo niskim cijenama iz jurisdikcije s visokim porezima, prema društvu u jurisdikciji s niskim porezima kako bi smanjili ukupno porezno opterećenje na razini grupe. Potreba za praćenjem i nadzorom transfernih cijena razvila se jačanjem globalne trgovine pa su tako prve Smjernice o transfernim cijenama za multinacionalna poduzeća i porezne uprave, Organizacije za ekonomsku suradnju i razvojOECD (OECD Smjernice) objavljene 1979. godine. Naravno, razvojem i povećanjem kompleksnosti globalnog poslovanja, pojavila se potreba za njihovim brojnim reizdanjima od čega je zadnje ono iz 2022. godine.

Ključni pojam na polju transfernih cijena je „načelo tržišnosti“ (eng. arm’s length principle) koje definira da cijene koje se koriste u transakcijama između povezanih društava trebaju biti jednake onima koje bi vrijedile da ta društva nisu povezana i da međusobno posluju neovisno na otvorenom tržištu.

Dakle, područje transfernih cijena se u suštini fokusira na utvrđivanje cijena za transakcije između povezanih društava na način kao da su nepovezana, kako bi se osiguralo pravedno oporezivanje na svim tržištima na kojima multinacionalna grupacija posluje. U Hrvatskoj su transferne cijene regulirane odredbama Općeg poreznog zakona, Zakona o porezu na dobit i Pravilnika o porezu na dobit koji, zajedno sa Smjernicama OECD-a, pružaju okvire za utvrđivanje jesu li transferne cijene u skladu s načelom tržišnosti. Ta pravila također obvezuju društva da pripreme dokumentaciju kojom opravdavaju svoje transferne cijene.

Regulaciju transfernih cijena na najvišoj razini u Hrvatskoj postavlja Opći porezni zakon (OPZ) koji definira širok pojam povezanih osoba, te detaljnije Zakon o porezu na dobit koji specifično uređuje načelo tržišnosti te obvezu pripreme dokumentacije transfernih cijena, kao i upute za tretman kamatnih stopa na zajmove između povezanih društava koje također moraju biti najmanje one razine koje bi se postigle između nepovezanih društava. Konačno, Pravilnik o porezu na dobit, koji je u 2025. godini značajno izmijenjen, detaljno pojašnjava sadržajne zahtjeve dokumentacije o transfernim cijenama.

Pored toga, izmjene OPZ-a predviđaju jačanje poreznog nadzora – od 2025. godine prioritet nadzora stavit će se uz velike porezne obveznike koji su i do sada bili od značajnog interesa Poreznoj upravi i na povezana društva. Povrh toga, rok zastare za pokretanje poreznog nadzora u vezi s transfernim cijenama produžen je s tri na šest godina.

Metodologija transfernih cijena sukladno OECD-u

OECD smjernice za transferne cijene dijele metode transfernih cijena u dvije osnovne skupine: klasične transakcijske metode i metode transakcijske dobiti.

Klasične transakcijske metode, koje uključuju metodu usporedivih nekontroliranih cijena (eng. CUP „Comparable uncontrolled prices“ ), metodu trgovačkih cijena (eng. R„Resale minus“ ili RPM „ Resale price method “) i metodu dodavanja bruto dobiti na troškove (eng. C+ „Cost plus method“), temeljene su na usporedbi pojedinačnih transakcija između povezanih društava s usporedivim internim ili eksternim transakcijama na tržištu, odnosno između nepovezanih društava.

S druge strane, metode transakcijske dobiti, kao što su metoda neto dobitka/transakcijske neto marže (eng. TNMM „Transactional Net Margin Method “) i metoda podjele dobiti (eng. PSM „Profit split method“), procjenjuju ukupnu operativnu profitabilnost poslovanja kako bi se utvrdilo odgovara li raspodjela dobiti načelu tržišnosti.

U nastavku su kratko opisane metode transfernih cijena.