[u žarištu] Često se usput uspostavljaju centri za distribuciju krivotvorina gdje se ponekad i mijenjaju pakiranja i etike proizvoda, za što se učestalo iskorištavaju velike zone slobodne trgovine. Ovom je problemu posvećena posebna pažnja u studiji pod nazivom „Trgovina krivotvorenim proizvodima i zone slobodne trgovine“ koju su OECD i EUIPO objavili 2018. godine. Zone slobodne trgovine osobito one sa slabom regulacijom odnosno one koje se smatraju izvan dosega primjene nacionalnih propisa i institucija privlačne su subjektima koji sudjeluju u nezakonitim aktivnostima pa ih se tako iskorištava i za aktivnosti krivotvorenja. Pokazuje se da postojanje zone slobodne trgovine u pravilu dovodi do povećanja izvoza krivotvorenih proizvoda: dodatna zona slobodne trgovine unutar gospodarstva dovodi do prosječnog povećanja vrijednosti izvoza krivotvorina od 5,9%. Mnoge države, primjerice Singapur i Ujedinjeni Arapski Emirati, javljaju se kao tranzitne točke za provoz krivotvorina iako nisu same proizvođači krivotvorina no time jednako doprinose svjetskoj trgovini krivotvorina. Kao regionalne tranzitne točke za dopremu krivotvorina u Europsku uniju često se javljaju Albanija, Egipat, Maroko i Ukrajina, za Sjedinjene Američke Države regionalna tranzitna točka je Panama, a za Afriku neke zemlje Srednjeg istoka. Što se tiče uvoznih tržišta, već je spomenuto kako su tržišta razvijenih zemalja vrlo česta meta krivotvoritelja. Pokazuje se da su upravo tržišta Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država najveća uvozna tržišta krivotvorina kao što su elektronički proizvodi i kozmetika, te luksuzni proizvodi. Međutim razmjerno se malo krivotvorenih lijekova i hrane uvozi u spomenute države, već su najčešće zemlje odredišta za krivotvorine tih vrsta proizvoda zemlje u razvoju.
Kako krivotvorine dolaze do potrošača? Studije pokazuju da krivotvorine iz zemlje porijekla do potrošača dolaze svim oblicima prijevoza. Oko tri četvrtine krivotvorina transportira se pomorskim putovima, a prijevoz kontej-
26
Suvremena trgovina 2(44)
nerskim brodovima i dalje dominira uzimajući u obzir vrijednost proizvoda koja se tako transportira. Međutim sve veći značaj prema broju zapljena imaju mali paketi koji se šalju poštom ili kurirskim službama. Krivotvorine satova, nakita, obuće, naočala i elektroničkih proizvoda najčešće se do potrošača dopremaju upravo u takvim malim pošiljkama, dok se neke kategorije krivotvorenih proizvoda, primjerice hrana, i dalje gotovo isključivo prevoze u kontejnerima. Korištenje malih paketa u trgovini krivotvorina u 2013. godini čini 43% svih pošiljaka krivotvorina. Pritom se malim paketima smatraju pošiljke do deset proizvoda, iako se često radi o svega jednom ili par artikala u paketu. Male pošiljke sve se češće koriste zbog nižih troškova dostave takve robe, ali i sve većeg udjela narudžbi putem internetskih servisa i elektroničke trgovine.
Zaključak Prema dostupnim podacima prikupljenim u cijelom nizu provedenih studija potvrđuje se da krivotvoreni proizvodi mogu potjecati iz gotovo svih svjetskih gospodarstava odnosno sa svih kontinenata, te da prolaze kroz složene trgovinske putove da bi došle do potrošača. E-trgovina dovela je do povećane trgovinske razmjene malih pošiljaka, putem poštanskih ili dostavnih službi koji se slijedom narudžbi putem internetskih servisa šalju naručiteljima, a to sve otežava otkrivanje povreda prava intelektualnog vlasništva. Krivotvorenje kao globalni problem zaslužuje odgovarajući međunarodni odgovor. Unatoč napretku u
pogledu zakonodavstva na svjetskoj razini, povrede prava intelektualnog vlasništva doista dosežu rekordne razine, što je posebice olakšano globalizacijom trgovine i razvojem e-trgovine. Sukladno Strategiji za zaštitu i provedbu prava intelektualnog vlasništva u trećim zemljama iz 2014. godine, Komisija usmjerava napore i sredstava u borbi protiv krivotvorina na najvažnije zemlje. Nastavljaju se i poboljšavaju „dijalozi o intelektualnom vlasništvu“ s ključnim trećim zemljama, te potiču trgovinski i politički dijalozi na visokoj razini kako bi se osigurao napredak u utvrđenim pitanjima prava intelektualnog vlasništva. U poglavljima o pravima intelektualnog vlasništva u bilateralnim trgovinskim sporazumima omogućava se primjerena i učinkovita zaštita nositelja prava i pokušavaju ukloniti ključne slabosti sustava prava intelektualnog vlasništva u partnerskim zemljama. Također, nastavlja se multilateralna suradnja kako bi se poboljšao međunarodni okvir prava intelektualnog vlasništva. Dodatno Komisija objavljuje izvješće o povredama prava intelektualnog vlasništva u trećim zemljama gdje se identificiraju zemlje u kojima zaštita i provedba prava intelektualnog vlasništva nisu na zadovoljavajućoj razini odnosno u kojima određeni aspekti zaštite i provedbe prava daju razloga za zabrinutost korisnicima u Europskoj uniji. Izvješće omogućava nositeljima prava da na odgovarajući način unaprijede svoje poslovne strategije i aktivnosti kada posluju u trećim zemljama i bolje upravljaju rizicima vezanim uz prava intelektualnog vlasništva, te je koristan izvor informacija i za nadležna tijela u trećim zemljama, jer predstav-