Issuu on Google+

V O L . 16 N O. 1/2 D E CE M B ER 2011

ISSN 1331 - 7 5 6 3

SESTRINSKI GLASNIK N UR SING JOU RNAL

S LU Ž B E N I Č A S O P I S H R VAT K E U D R U G E M E D I C I N S K I H S E S TA R A ( H U M S ) O F F I C I A L J O U R N A L O F T H E C R OAT I A N N U R S E A S S O C I AT I O N (C N A)


IMPRESSUM „Sestrinski glasnik” je stručno-znanstveni časopis Hrvatske udruge medicinskih sestara sa sjedištem u Zagrebu, Sortina 1a. Osnivač i vlasnik: Hrvatska udruga medicinskih sestara

SESTRINSKI GLASNIK/NURSING JOURNAL Glavna i odgovorna urednica / Editor-in-Chief Višnja Vičić-Hudorović Zamjenici glavnog i odgovornog urednika/ Associate Editors

Izdavački savjet Sestrinskog glasnika/ Nursing Journal Editorial Council

Suzana Ribarić, Zagreb, Croatia, Aleksandra Vidoša, Zagreb, Croatia

Dragica Beštak, Zagreb, Croatia; Josip Božić, Varaždin, Croatia; Zoran Bradaš, Zagreb, Croatia; Nevenka Brkić, Zagreb, Croatia; Jasna Čepić, Rijeka, Croatia; Bosiljka Devčić, Rijeka, Croatia; Marijeta Fištrek, Klenovnik, Croatia; Božica Ilijač, Zagreb, Croatia; Jasna Ivasić, Zagreb, Croatia; Tanja Lupieri, Zagreb, Croatia; Ružica Milković, Slavonski Brod, Croatia; Marica Mišćanćuk, Zagreb, Croatia; Snježana Slabinjac Kordiš, Zagreb, Croatia; Marina Stazić, Zagreb, Croatia; Rosana Svetić Čišić, Zagreb, Croatia; Mario Škalic, Zagreb, Croatia; Damir Važanić, Koprivnica, Croatia; Adelka Zoretić, Zagreb, Croatia; Fabijan Župančić, Zagreb, Croatia.

Urednički odbor/Editorial Board Mirjana Dumančić, Zagreb, Croatia; Josipa Biščan, Zagreb, Croatia; Majda Fajdetić, Zagreb, Croatia; Narcis Hudorović, Zagreb, Croatia; Mirjana Kozina , Zagreb, Croatia; Romanita Milojević, Zagreb, Croatia; Jadranka Mustajbegović, Zagreb, Croatia; Anica Prašnjak, Zagreb, Croatia, Đula Rušinović Sunara, Split, Croatia; Branka Rimac, Zagreb, Croatia; Zec Davor, Osijek, Croatia; Međunarodni izdavački savjet / International Editorial Council

Tajnica uredništva / Secretary Renata Golubić, Marko Sentić

Pamela Austin Thompson (USA), Bojana Filej (Slovenia), Marie-France Liefgen (Luxemburg), Garry Maggi (USA), Paul de Raeve (Belgija)

Elektroničko izdanje / Nursing Newsletter online

Prijevodi na engleski jezik / English Language Translations

Vlasta Krešić, Damir Strapajević

Petra Gverić Katana

Lektor za hrvatski jezik / Croatian Language Editor

Adresa / Address

Petra Gverić Katana

Hrvatska udruga medicinskih sestara Sortina 1a, 10 000 Zagreb, Hrvatska tel/fax: 01-655 0366, e-mail: hums@hums.hr Mission statement

Nursing journal [NJ], the official publication of the Croatian Nurse Association, is a journal that brings a wide range of topics related to nursing. It is published three times per year. Apart from original scientific and professional papers from nursing and other related disciplines, the journal publishes translated texts, various documents, statistical data, reports, reviews, comments and various information (interviews, reportages) from nursing life. The Nursing Journal [NJ] provides a medium for the publication of high-quality original scientific reports that advances or illuminates nursing or healthcare science or practice and educates or entertains the journal s readers. NJ welcomes Original articles, Brief Communications; Case Reports; Editorials; Historical Pages; Review articles; Patient safety; Workplace safety; Letters to the editor; Images in nursing. Papers are subjected to peer review by both the Editorial Board and invited reviewers. Nursing journal targeting audiences are nurses, healthcare and biomedicine professionals and managers with an interest in the continuous quality improvement, total quality management processes, clinical procedures and facilities. Nursing journal informs its readers about current activities of the Croatian Nurses Association, central and branch offices, professional associations, as well as social problems of health care workers with special attention paid to nurses. Žiro račun / Bank account

Naklada / Edition

Žiro-račun: 2402006-1100585350

2000

Nakladnik / Publisher

Grafičko oblikovanje / Design

Medicinska naklada

Grafički Studio „MM”

UDK broj: 614.253.2 Pod rednim brojem 872 od 15. veljače 1995. godine Ministarstvo kulture, Sektor za informiranje, u skladu sa Zakonom o javnom informiranju, izdalo je potvrdu o prijavi novina i odobrilo njihovo izlaženje. Osnivač lista je Hrvatska udruga medicinskih sestara, a financira se sredstvima Udruge ili uz pomoć drugih institucija i donatora. „Sestrinski glasnik” je četveromjesečnik i izlazi 3 puta godišnje. Tekstovi objavljeni u Sestrinskom glasniku izražavaju mišljenje autora i ne moraju se isključivo podudarati a mišljenjem Uredništva ili službenim stavom Hrvatske udruge medicinskih sestara.


S E S T R I N S K I G L A S N I K/ NUR SI NG J OUR NA L V OL . 16 N O. 1/2 D ECE M B ER 2011

ISSN 1331 - 7 5 6 3

Contents KRATKO PRIOPĆENJE/ BRIEF COMMUNICATION

UVODNI ČLANAK/ EDITORIAL Pisanje o važnosti: medicina utemeljena na dokazima

5

Writing about level of evidence; evidence based medicine

5

Višnja Vičić Hudorović Kratak pregled dva desetljeća objavljivanja radova hrvatskih istraživača u časopisima koje navodi baza podataka Web of science Summary of two decades of publications of scientific researches in croatian reviewed scientific journals which are citated in the database Web of science

Dubravka Matijašić–Bodalec: Editor-in-Chief of Nursing journal 2005–2011

38

25 years of society of hematology-oncologyCroatian nurses association -SHOCNA [8. course of continuous education - Baska/Krk November 20-22 2011]

38

Marica Miščančuk 8

8

Neven Žarković Dubravka Matijašić–Bodalec: glavna urednica sestrinskog glasnikaod 2005. do 2011. godine

Duhovna psihijatrija-„Prvi hrvatski kongres duhovne psihijatrije“

40

Spiritual psychiatry – first croatian congress of spiritual psychiatry

40

Silvana Vozila 10 10

Višnja Vičić Hudorović

Stres u sestrinskoj profesiji

43

Stress and nursing profession

43

Frano Marinić, Damir Pleše, Dubravka Vuković Znanost, etika i vjera u praksi medicinske sestre

45

Science, ethics and faith in nursing practice

45

Sestrinstvo kao profesija- stručni studiji mijenjaju se u sveučilišnistudij sestrinstva

12

Snježana Kapitan

Nursing as a profession - professional studies becoming university studies

12

PRIKAZ SLUČAJA/ CASE REPORT

Brankica Rimac

ORGINALNI ČLANAK/ ORIGINAL ARTICLE

16

Uporaba kapecitabina za liječenje kolorektalnog karcinoma i karcinoma dojke– preliminarni rezultati

16

The role of capecitabine in the colorectal and breast carcinoma management – preliminary results

16

Branka Svetec, Marica Miščančuk Etičke dileme zdravstvenih djelatnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i percepcija sustava bioetičke potpore

25

Ethical dilemmas in health care workers in primary health care andbioethical support system perceptions

25

Silvana Vozila, Iva Sorta-Bilajac Uloga sestre u perianesteziji – psihološki pristup pacijentu

31

Nurse role in perianaesthesy - psychological approach to a patient

31

Lucija Starčević, Silvija Tomić

PREGLEDNI ČLANAK/ REVIEW ARTICLE Uloga medicinske sestre u očuvanju profesionalne tajne Nurses role in preservation of professional secrets Nevenka Brkić, Višnja Vičić Hudorović

38

25 godina onkološko-hematološkog društva Hrvatske udruge medicinskih sestara – OHDHUMS [8. tečaj trajne edukacije - Baška/Krk 20-22.10. 2011.]

34 34 34

48

Zdravstvena njega oboljelog od postraumatskog stresnog poremećaja

48

Healthcare in patient with postraumatic stress disorder

48

Dijana Blažević, Lidija Kukoč-Petraello Proces zdravstvene njege bolesnika oboljelog od angine pektoris

52

Process of nurse health care for patient with angina pectoris

52

Mihael Vlaović, Božena Coha

SIGURNOST NA RADNOME MJESTU/ WORKPLACE SAFETY

55

Pneumotoraks – definicija; simptomi; liječenje

55

Pneumothorax - definition; symptoms; treatment

55

Vučetić Borki, Herco Nada, Vučetić Zekan Mir ta

PISMO UREDNIKU/ LETTER TOTHE EDITOR

65

Izvješće s VI simpozija-društvo patronažnih sestara – Hrvatska udruga medicinskih sestara [HUMS]

65

Report from the VI symposia-association of patronage nurses –Croatian nurses association [CNA]

65

Jasna Ćepić, Darinka Jurović


PISMO UREDNIKU/ LETTER TOTHE EDITOR Proslava 50. obljetnice mature učenica medicinske škole Split –sestrinstvo za cijeli život Celebrating the 50th anniversary of graduated students in medicalschool Split – nursing for life

65

Izvješče-društvo patronažnih sestara Hrvatska udruga medicinskih sestara [HUMS]

72

67

Report-visiting nurses societyCroatian nurses association [CNA]

72

Helena Purgarić 67

SLIKOVNI MATERIJAL U SESTRINSKOM GLASNIKU/ IMAGES IN NURSING

Rajka Režić Izvješće – Onkološko-hematološko društvo – Hrvatska udrugamedicinskih sestara [HUMS] Report – Society of hemathology-oncology – Croatian nurses association [CNA]

74

Marijana Dolički 68 Branka svetec 68

Helena purgarić

Branka Svetec, Marica Miščanćuk 13. stručni skup društva kirurških sestara Hrvatske– Hrvatska udruga medicinskih sestara [HUMS]

70

13th professional conference of surgical nurses of Croatia –Croatian nurses association [CNA]

70

Ružica Milković

NURSING JOURNAL/ INSTRUCTIONS FOR AUTHORS

76


Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 5–7

Pisanje o važnosti: medicina utemeljena na dokazima

5

UVODNI ČLANAK/ EDITORIAL

Writing about level of evidence; evidence based medicine Višnja Vičić Hudorović Glavna i odgovorna urednica/Editor-in-Chief Sestrinski glasnik/Nursing journal

Ključne riječi: On-line izdavaštvo; virtualna konferencija; čimbenik utjecaja Keywords: On-line publication; virtual conference; impact factor

Posljednjih godina biomedicinska znanost temeljena na znanstvenim dokazima sve je vidljivija u akademskoj zajednici. Štoviše, na današnji dan, 11. studenoga 2011., u najvećoj, svjetskoj biomedicinskoj bazi podataka PubMed, prema natuknici ‘evidence-based medicine’ pronalazi se 73020 referenci. Pr vi članci koji opisuju ovu tematiku tiskani su u studenome 1992. godine [1], a u posljednjih 16 godina tiskano je više od 99% članaka. Različita su objašnjenja za razumijevanje ovak vo progresivna rasta broja objavljenih članaka koji se bave znanstvenom metodologijom temeljenom na biomedicinskim znanstvenim dokazima. U rječniku akronima engleskog jezika koji je tiskan prije objavljivanja ovog članka [2], dokaz se definira kao: (1) osnova; nešto čime se teži dokazati ili opovrgnuti nešto; dokaz; (2) nešto što se čini očito, znak; (3) zakon, podaci prezentirani sudu ili poroti koji mogu uključivati iskaze svjedoka; (4) jasno vidljivi, prirodni dokazi “pr vi znakovi proljeća kao dokaz”. Međutim, naziv „dokaz“ izvedenica je latinske riječi „evidentia“, (-ae, f), riječi koju je najednostavnije prevesti kao „ilustracija“. Očito, nešto se promijenilo u značenju riječi „dokaz“, i to za vrijeme Rimskog Carstva. U čuvenoj Encyclopédie ou dictionnaire raisonné des sciences, des arts et des lettres koju su objavili M. Diderot i M. D’Alambert u drugoj polovini 18. stoljeća [3], „dokaz“ se definira kao sigurna činjenica koja je tako jasna i očigledna sama po sebi da je ljudski um ne može zanemariti. Nasuprot tomu, u enciklopediji koje je tiskana prije spomenute (pr va polovina 18. stoljeća), naslova Dictionnaire de Moreri [4], riječ „dokaz“ uopće se ne spominje. Interesantno je da se umjesto pojma „dokaz“ navodi pojam „izvrsnost“. Mišljenja filozofa i znanstvenika, kao što je René Descartes (na latinskome Renatius Cartesius, rođen 1596. godine u La Haye-Descartesu u Tourraineu, u

Autor za korespondenciju/Corresponding author: Višnja Vičić Hudorović Škola za medicinske sestre Vrapče, Zagreb, Bolnička cesta 32 TEL;385-1-34 83 662 FAX;385-1-34 83 662 E-mail;visnja.vicic-hudorovic@skole.hr

Francuskoj) imala su najveći utjecaj na definiranje pojmova. U njegovoj knjizi Principes de la philosophie, i to u drugom dijelu naslova ‘Osnove materijalnih stvari“ [5], objašnjava naše vjerovanje u istinu za one stvari koje možemo osjetiti i/ili primijetiti. U njemačkome jeziku pojam „Evidenz“ upotrebljava se za najviši stupanj sigurnosti te kao najviši stupanj znanstvenog filozofskog razumijevanja koje se ne može dokazati ili pokazati. U znanstvene svrhe u uporabi je bio primjer Euklidove geometrije temeljene na aksiomima (Euklid, grčki matematičar iz Aleksandrije, 300 godina prije Krista) za praktično objašnjavanje opisanih stavova [6]. Naime, randomizirane studije danas su svrstane u najviši stupanj istraživanja utemeljenog na „dokazima“. Ipak treba imati na umu kako se istraživanja o uporabi novih metoda i postupaka u svrhu liječenja i pružanja zdravstvene njege bolesnicima ne moraju istraživati uporabom radomiziranih studija [7]. Primjerice, za svrhe hitne medicine neetično je uporabiti randomizirane studije [8] ako je verificirano učinkovita terapija dostupna u svakodnevnoj uporabi. Danas u sestrinstvu prevladavaju različita mišljenja o potrebi, vrstama i metodama objavljivanja znanstvenih rukopisa. Uredništvo Sestrinskog glasnika odabralo je metodu ‘Best BETs“ (Best Evidence Topics) [9], koju je utemeljio Joel Dunning radi sustavna pregleda postojeće literature u sestrinstvu i određivanja stupnja važnosti objavljenih kao i članaka tiskanih u budućnosti. U pripremi je ocjenjivanje i objavljivanje prepubliciranih članaka (elektronski komentar) na web sučelju HUMS-a - www.hums.hr.

Nove mogućnosti sestrinskog glasnika; on-line izdavaštvo Visokopozicionirani međunarodni znanstveni časopisi (primjerice, American Journal of Nursing, Evidence-Based Nursing, Journal of Nursing Education) razvili su sofisticiranu metodologiju izbora tekstova radi stalnog poboljšanja kvalitete prihvaćenih tekstova za objavljivanje. Ovaj tzv. sustav peer review sadržava uvriježene provjere općih uvjeta pisanja teksta i to prema uputama za autore koje su objavljene u časopisima, zatim lekturu teksta, sustavnu provjeru znanstvenog doprinosa dostavljenog teksta kod urednika i sta-


6

Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 5–7

tističara, i to prije završne odluke glavnog urednika o upućivanju teksta recenzentima ili trenutačnom neprihvaćanju teksta. Uporaba ovak vih horizontalnih i vertikalnih „filtera“ u sustavu peer review jamči visoku kvalitetu prihvaćenih tekstova za objavljivanje, i čini osnovu za povećanje ugleda časopisa. Impact factor (čimbenik utjecaja), koji se temelji na broju citata po članku koji je objavljen u određenom časopisu, mjerilo je kvalitete časopisa, objavljenih tekstova i njihovih autora. Kao rezultat ovoga procesa može se izvesti jednadžba: (broj objavljenih članaka u časopisu s visokim čimbenikom utjecaja=dobra znanost=izvrstan autor), iako ovakav stav nije uvijek moguće znanstveno verificirati. Iako je sustav peer review prihvaćen radi recenzije u mnogim časopisima, sam sustav ima i neka ograničenja i/ili nedostatke. Nedostatak je u pragmatičnosti sustava, naime, recenziju obavljaju odabrani stručnjaci koji nemaju zadovoljavajući stupanj stručnosti, ocjena može biti subjektivna, katkad ocjena može biti donesena na temelju subjektivnih čimbenika i sl. Kao krajnji rezultat peer review sustava, glavni urednik suočava se s tri gotovo uvriježena scenarija: mišljenja su pretjerano pozitivna; mišljenja su u potpunoj suprotnosti (npr. pr vi recenzent ocjenjuje - tekst prihvatiti bez izmjena, drugi recenzent ocjenjuje kako tekst treba odmah odbaciti); mišljenja su pretjerano negativna. Scenarij (c), kada su oba recenzenta suglasna kako tekst treba odmah odbaciti, najlakši je za donošenje konačne odluke glavnom uredniku. Negativna mišljenja recenzenata dostavljaju se autoru uz odluku o neprihvaćanju teksta za objavljivanje. Scenarij (a), kada je predominantno mišljenje recenzenata pozitivno, tekst se višestruko revidira, a krajnji je rezultat objavljivanje teksta. Scenarij (b) najteži je za glavnog urednika. Neslaganja dvaju recenzenata zahtijevaju rješenje - dodatno mišljenje trećeg recenzenta. Međutim, to je kao i da se uzima u razmatranje mišljenje samo jednog recenzenta. Ovakav sustav za većinu autora nije zadovoljavajući, i glavni urednik teško ga može objektivizirati. Nasuprot ovomu peer review sustavu radi zadovoljstva autora i urednika treba uvesti tzv. čitateljski review. Ovakav sustav omogućava uvođenje on-line komunikacijskog sustava, i iznimno je učinkovit u rješavanju scenarija (a+b+c) iz procesa peer review. U svakodnevnoj izdavačkoj djelatnosti ovaj sustav omogućava izostavljanje peer review sustava, pod uvjetom poštovanja minimalnih uvjeta za objavljivanje znanstveno-stručnog teksta, a rasprava i ocjenjivanje teksta obavljaju se javno, elektronskim komentarima čitatelja. Na ovome mjestu važno je napomenuti da sva dobivena mišljenja o objavljenom tekstu, kao i originalni tekst, budu kao jedna cjelina stalno dostupni čitateljstvu, i to u jedinstvenom elektronskom formatu. Prednost recenzije čitateljstva, u odnosu na recenzije koju izrađuju odabrani recenzenti, jest iskazivanje novih ideja o opisanim postupcima i metodama, rezultatima i zaključcima autora radi poboljšanja teksta.

Čitatelji mogu izraziti svoje konstruktivne i nekonstruktivne kritike, iznositi osobna stajališta i upozoravati na nezadovoljavajuće rezultate u odnosu na rezultate iznesene u originalnom tekstu. Glavni je nedostatak elektronskog izravnog objavljivanja teksta brza konstrukcija teksta autora koji je napisao elektronski komentar, te da se objavljeni komentar ne može ukloniti s mreže. Stoga je potrebna velika ozbiljnost i znanstveno iskustvo autora koji objavljuju tekstove u obliku elektronskih komentara kako bi se izbjeglo objavljivanje nezadovoljavajućih komentara. ‘Sestrinski Glasnik/Nursing Journal (SG/NJ), službeni časopis Hr vatske udruge medicinskih sestara/Croatian Nurse Association (HUMS/CNA), zadovoljava sva potrebna mjerila za javni peer review sustav. Stoga je zadatak uredništva časopisa izraditi web-sučelje za potrebe virtualne konferencije čitateljstva časopisa i svih korisnika. Trenutačno uredništvo časopisa SG rabi metodologiju za uporabu brzog sustava peer review (recenzija ne smije trajati dulje od 21 dan). Ovakav način recenzije omogućava uredništvu izradu i dodavanje hiperaktivne veze na postojeće sučelje (www.hums.hr) za prepubliciranje prihvaćenih tekstova. Opisana tehnologija omogućava primanje elektronskih komentara o prepubliciranim recenziranim i prihvaćenim tekstovima koji će biti objavljeni u tiskanom obliku. Uredništvo smatra da će ovakav način elektronske komunikacije pridonijeti objavljivanju kontroverznih mišljenja i konstruktivnih - kritičkih tekstova. Priključite se on-line izdavaštvu na www.hums.hr

Virtualna konferencija: uvođenje oznake doi u elektronske komentare za Sestrinski glasnik/ Nursing journal DOI je oznaka za Digital Object Identifiers, a označava postojanje elektronskog oblika teksta na digitalnim mrežama (www.doi.org). Oznaka DOI trajna je identifikacijska brojka i služi za razmjenu informacija. Oznaka DOI bit će uporabljena za prepoznavanje elektronskih komentara koji su stigli radi on-line izdavačke djelatnosti Sestrinskog glasnika/ Nursing Journal, a bit će dostupni čitateljstvu na web-stranicama HUMS-a (www.hums.hr). Osnovni cilj on-line izdavaštva stvaranje je virtualne konferencije između čitatelja SG/NJ te prikupljanje raznolikih u mišljenja o prepubliciranim tekstovima (tekstovi koji su prihvaćeni za objavljivanje, ali u trenutku objavljivanja na mrežnoj stranici nisu objavljeni u tiskanom obliku), kao i arhiviranje elektroničkih i tiskanih članaka u SG/NJ. Postavljenjem virtualne konferencije na mrežnu stranicu HUMS-a svaki će znanstveni elektronski komentar dobiti osobni DOI prema kojem će elektronski komentar (naslov članka, autor članka, ključne riječi itd.) moći biti citiran u biomedicinskim bazama podataka. Mogućnost dodavanja elektronskih komentara trajat će između redovitog objavljivanja tiskanih brojeva SG/NJ, otprilike 90 dana. Kada iz tiska izađe novi broj SG/NJ, virtualna se konferencija zatvara, a otvara se nova s prepubliciranim člancima koji će biti tiskani u sljedećem broju SG/NJ. Elektronski komentari na prepublicirane radove moraju biti tehnološki obrađeni kao


Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 5–7

konferencijske rasprave te dodani originalnim tekstovima objavljenih članaka. Elektronski komentari koji su bili dio virtualne konferencije između dva broja SG/NJ, tiskanjem novog broja SG/NJ tiskaju se s originalnim tekstovima, a na mrežnoj stranici HUMS-a arhiviraju se kako bi čitateljstvo imalo trajan pristup objavljenim elektronskim komentarima [10, 11, 12, 13]. Napominjem da će se ovim pristupom izgled elektronskog komentara tijekom vremena mijenjati. Kada elektronski komentar dobije DOI, on će imati trajnu identifikacijsku elektronsku oznaku, a ista oznaka identificirat će elektronske komentare i u tiskovnom obliku časopisa SG/NJ. Iz navedenih razloga, a uporabom ovak va postupka, elektronski komentari odmah nakon objavljivanja na mrežnim stranicama bit će citirani u biomedicinskim bazama podataka, i to uporabom oznake DOI pojedinog elektronskog komentara. Ovakav pristup ubrzava i znatno pojednostavljuje proces virtualne konferencije. Naime, organizacija konferencije na webu ne zahtijeva selekciju u izboru sažetaka za objavljivanje, ne zahtijeva uvriježeni sustav peer reviewa cjelovitih tekstova, kao ni revizijsko ispravljanje teksta članka. Ubrzan proces objavljivanja elektronskog komentara s dodijeljenom oznakom DOI poboljšava virtualnu konferenciju u SG/NJ. Naime, prihvaćanje teksta rezultira izravnim objavljivanjem na mrežnim stranicama HUMS-a s oznakom DOI. Objavljena verzija elektronskog komentara, u svom izvornom obliku, bit će otprilike 90 dana na mrežnoj stranici HUMS-a, a nakon objavljivanja tiskanog oblika SG/NJ elektronski komentar također se tiska u pripadajućem broju SG/NJ, a elektronski oblik premješta se u elektronsku arhivu SG/ NJ, i trajno je dostupan. Elektronski komentari koji imaju DOI mogu se citirati neovisno o originalnom članka na koji se odnose te su istovjetni kategoriji pisma uredniku /Letter to The Editor. Tako se osigurava mogućnost da se pojedini elektronski komentar koji je samostalno preuzet s weba uporabom DOI-ja može opetovano pripojiti originalnom članku te se citirati zajedno s originalnim tekstom.

7

U broju 1/2011 Sestrinskog glasnika opisane su nove upute autorima te su članci razvrstani u kategorije. U uputama za autore kategorije članaka predstavljene su tablično, a u sadržaju ovog broja zastupljene kategorije članaka služe kao primjer budućim autorima. Sve detalje autori će moći pronaći i na službenoj stranici Hr vatske udruge medicinskih sestara. Potrebno je samo posjetiti www.hums.hr.

LITERATURA [1]

[2] [3] [4] [5] [6] [7]

[8] [9]

[10]

[11] [12]

[13]

Evidence-based medicine working group. Evidence-based medicine. A new approach to teaching the practice of medicine. J Am Med Assoc. 1992;268:2420–2425 Random House. Random House dictionary of the English language, the unabridged edition. New York: Random House; 1983. Diderot M, D’Alambert M. Encyclopédie ou dictionnaire raisonné des sciences, des arts et des lettres. New edition. Geneva: Pellet; 1777. Moreri L. Le grand dictionnaire historique. New edition. Paris: Coignard; 1718. Descartes R. Traduit par l’abbé Picot. Les principes de la philosophie. New edition. Rouen: Besogne; 1698. Brockhaus. Die Enzyklopädie. 20th ed. Leipzig: Brockhaus; 1996. Backett DL, Rosenberg WMC, Gray JAM, Haynes RB, Richardson WS. Evidence based medicine: what it is and what it isn’t. Br Med J. 1996;312:71–72 Kerridge RK, Saul WP. The medical emergency team, evidence based medicine and ethics. Med J Aust. 2003;179:313–315 Dunning J, Prendergast B, Mackway-Jones K. Towards evidence based medicine in cardio-thoracic surgery: best BETS. Interact Cardiovasc Thorac Surg. 2003;2:405–409 Glennie S, Shepherd DET, Jutley RS. Strength of wired sternotomy closures: effect of number of wire twists. Interact CardioVasc Thorac Surg 2003; 2:3–5. Von Segesser LK. Peer review versus public review – new possibilities of on-line publishing. Interact CardioVasc Thorac Surg 2002; 1:61–62. Von Segesser LK. Interact CardioVasc Thorac Surg 2004; 3:1–2. www. icvts.org: the most frequent downloads. Improved feedback from an interactive publication. Von Segesser LK. Interact CardioVasc Thorac Surg 2005; 4:1–2. ICVTS brings virtual conferencing to CTSNet.


8

UVODNI ČLANAK/ EDITORIAL Gost urednik/ Invited editorial

Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 8–9

Kratak pregled dva desetljeća objavljivanja radova hrvatskih istraživača u časopisima koje navodi baza podataka Web of science Summary of two decades of publications of scientific researches in croatian reviewed scientific journals which are citated in the database Web of science

NEVEN ŽARKOVIĆ Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54 Voditelj laboratorija za oksidacijski stres, Zavod za molekularnu medicinu

U vrijeme pisanja ovog uvodnog članka, neposredno nakon objavljivanja rezultata izbora za Hr vatski državni sabor 2011., građani Republike Hr vatske razmišljaju o prošlosti i budućnosti, kako cijele zemlje, tako i svoje struke. Kao profesionalni istraživač, znanstvenik koji uz svoju osnovnu djelatnost nastoji dati i doprinos razvoju struke i domovine i različitim drugim, ponajprije nastavnim aktivnostima, godinama sa žaljenjem promatram kako se u „javnosti“ pogoršava percepcija znanosti, pogotovo biomedicine. Svima je jasno da su za to ponajprije krivi pojedinci koji svima nanose štetu neodgovornim medijskim diskriminiranjem medicine kao struke i biomedicine kao znanosti. Tako frustrirani, hvaleći sami sebe, neargumentirano kritiziraju čak i ukupna postignuća pojedinih strateški važnih ustanova koje simboliziraju našu znanost, pa tako i biomedicinske znanosti. Pritom kritiziraju i pristup politike i znanosti, i zdravstvu i u konačnici nitko nije zadovoljan postignutim i teško možemo vjerovati da ćemo vlastitim snagama postići više i bolje. Međutim, nedvojbeno je da su izdvajanja iz proračuna za istraživanja i razvoj znatno ispod razumna minimuma, a i tako skromna sredstva ne raspodjeljuju se racionalno. Stoga nije čudna ni pogrešna percepcija javnosti da ćemo ulaskom u EU riješiti sve svoje probleme i kako ćemo uz pomoć „europskih fondova“ dostići znanstvene i zdravstvene standarde zemalja koje su bile pošteđene dramatičnih političkih zbivanja i ratnih razaranja proteklih desetljeća. Stvaranju i ove pogrešne percepcije znanosti pridonose medijski istaknuti pojedinci koji nemaju osobnih iskustava u znanstvenom radu u Republici Hr vatskoj proteklih 20 godina.

Autor za korespondenciju/Corresponding author: Neven Žarković Institute Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54 TEL; 385-1-4560 937 FAX; 385-1-4561 010 E-mail; zarkovic@irb.hr

Međutim, analiza provedena 1. prosinca 2011. - o publiciranju radova hr vatskih istraživača proteklih 20 godina, s navođenjem hr vatske adrese, u časopisima koje evidentira vodeća baza podataka „ISI Web of Science – Web of Knowledge“ (Thompson-Reuters http://apps.webofknowledge.com) pokazuje bitno drukčiju sliku o nama (Tablica 1).

TABLICA 1. Usporedba broja radova znanstvenika pojedinih zemalja koji su objavljeni u časopisima evidentiranim u WoS-u (ISIWeb of Science). RAZDOBLJE/ DRŽAVA Hr vatska

1991.1995.

1996.2000.

2001.2005.

2006.2010.

4610

6539

9445

18121

Slovenija

2576

6576

10086

16551

Slovačka

4697

11034

11565

15924

Austrija

27410

41139

52111

69893

Irska

19472

27216

34168

51169

Iz navedene tablice vidljivo je da su hr vatski znanstvenici tijekom ratnih godina objavili jednak broj radova kao slovački kolege, ali znatno više znanstvenih radova od kolega iz Slovenije. Stoga možemo zaključiti da ratne nevolje nisu bile nesvladiva prepreka za naše istraživače. Također možemo uočiti i da su istraživači nama bliske Austrije i relativno daleke Irske bili mnogo produktivniji od istraživača spomenutih bivših socijalističkih zemalja. Razlozi su tomu svakako razlike u istraživačkom standardu i u broju stanovnika, pa tako i u broju istraživača pojedinih zemalja. Zanimljivo je da su slovački i slovenski istraživači u razdoblju nakon ulasku u EU znatno više objavljivali, što je porast nalik na onaj vidljiv nakon osamostaljivanja ovih zemalja. Sličan je trend primjetan i među austrijskim znanstvenicima nakon 1995. godine. Međutim, ne može se zaključiti da je znatan porast broja znanstvenih publikacija navedenih zemalja uzrokovan pridruživanjem EU, budući da je jednak trend vidljiv i u Irskoj, članici EU/EEZ-a od 1973. godine, kao i u Hr vatskoj, koja još čeka konačno priključenje EU. Osobito je vrijedno


Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 8–9

uočiti da su naši znanstvenici proteklih godina uspjeli postići razinu produktivnosti kojom su pretekli kolege iz Slovačke i Slovenije. Članovima akademske zajednice dobro je poznato da je specifičnost hr vatskog sustava znanosti i visokog obrazovanja svojevrsna centralizacija aktivnosti u većim gradovima, pogotovo u Zagrebu. Zato su u tablici 2 prikazani podaci analogni onima iz tablice 1, ali za najveće sveučilišne gradove u Republici Hr vatskoj.

TABLICA 2. Usporedba broja znanstvenih radova pojedinih velikih hr vatskih gradova, koji su objavljeni u časopisima evidentiranim u WoS-u (ISI-Web of Science). RAZDOBLJE/ GRAD

1991.1995.

1996.2000.

2001.2005.

2006.2010.

Zagreb

4108

5482

7446

13286

Split

235

456

857

1914

Rijeka

159

350

621

1528

Osijek UKUPNO

108

251

521

1393

4610

6539

9445

18121

Podaci prikazani u tablici 2 jasno pokazuju da su uistinu znanstvenici koji djeluju u Zagrebu nositelji naše nacionalne znanstvene produktivnosti, što nije čudno uzme li se u obzir da su u Zagrebu naše vodeće znanstveno-istraživačke institucije. Međutim, raduje činjenica da je broj znanstvenih radova znanstvenika iz drugih vodećih hr vatskih akademskih središta rastao većom dinamikom od broja radova istraživača koji objavljuju sa zagrebačkom adresom, te je tako njihov udio u ukupnom broju s početnih 11% narastao na 27%. Pritom je posebno dojmljiv uspjeh osječkih istraživača, koji su u odnosu na početno, ratno razdoblje, kad su objavljivali znatno manje od kolega iz većih i mirnijih središta, gotovo dostigli produktivnost kolega iz Splita i Rijeke. Ostvarivši rast od nevjerojatnih 1290% (za usporedbu, slovenski znanstvenici koji su postigli znatno veći relativni rast od kolega iz drugih analiziranih zemalja u istom su razdoblju ostvarili rast broja znanstvenih radova od „samo“ 642%), osječki istraživači zaslužuju svakako pohvale i maksimalnu potporu u daljnjem radu. Da su svi ostali bili tako uspješni, danas bi hr vatski znanstvenici publicirali poput austrijskih i irskih, a ne kao slovenski i slovački. Za razdoblje 2006.-2010. godine to bi značilo oko 59.500 radova umjesto 18.121! Naposljetku, treba promotriti i trendove proteklih pet godina koje su obilježili iznenadna ostavka tadašnjeg ministra, svekolika društvena kriza i na nacionalnoj i na europskoj razini. Zato je analizirana produktivnost istraživača naših vodećih akademskih središta tijekom proteklih pet godina, uz napomenu da produktivnost tijekom aktualne 2011. godine nije egzaktna nego predstavlja procjenu na dan 1.12.2011., na temelju podataka za navedenu godinu koji su uvećani za 10% (tablica 3).

9

TABLICA 3. Usporedba broja radova znanstvenika pojedinih velikih hr vatskih gradova koji su objavljeni u časopisima evidentiranima u WoS-u (ISI-Web of Science) tijekom proteklih pet godina. GODINA/GRAD

2007

2008

2009

2010

2011*

Zagreb

2382

2790

3085

3081

2693

Split

302

350

432

560

550

Rijeka

258

290

385

421

415

Osijek

230

302

352

333

277

UKUPNO

3172

3732

4254

4395

3935

* - procjena temeljena na podacima dobivenim na dan 1.12.2011.

Kao što je vidljivo iz tablice 3, razdoblje evidentne krize prvo je uzrokovalo zastoj, a zatim i smanjenje broja publikacija istraživača u Zagrebu i Osijeku, a tek od ove godine i u drugim gradovima. Zbog toga je u 2010. i 2011. godini uočen zastoj i na cjelokupnoj nacionalnoj razini, uz stanovit pad broja publikacija. Premda je teško analizirati zašto je kriza ponajprije pogodila Zagreb i Osijek, kao vodeće središte i kao središte najintenzivnijeg rasta broja znanstvenih publikacija tijekom dvaju desetljeće naše samostalnosti, moguće je da su za to odgovorne političke okolnosti koje su za istraživače bile povoljnije u Splitu i Osijeku. Kako bilo, pitanje budućnosti našeg znanstveno-istraživačkog rada ne bi smjelo ovisiti o političkim čimbenicima, premda se očekuje da će nove političke vlasti kvalitetnije poticati znanstveno-istraživački rad kao put izlaska iz krize, te posebno razvoj biomedicinskih znanosti koje danas dominiraju svagdje u svijetu, i medicine kao struke koja pruža temeljnu sigurnost svakom građaninu. Odgovor na pitanje hoće li uistinu biti tako saznat ćemo vrlo brzo, promatrajući pristup nove Vlade znanosti i vodećim znanstvenim i zdravstvenim institucijama. U međuvremenu možemo razmisliti i o tome kako ćemo povećati doprinos svakog istraživača, ne nužno i profesionalnog znanstvenika, razvoju naše znanosti, pogotovo u području biomedicine. Jedna je od mogućnosti, dakako, i daljnje jačanje „Sestrinskog glasnika“ (Nursing Journal), ne samo kao službenog glasila Hr vatske udruge medicinskih sestara (HUMS) nego i kao međunarodno priznatog časopisa u kojem će svoje radove objavljivati mnogobrojni domaći i inozemni autori. Nadajmo se da ćemo u tome uspjeti, na dobrobit svih. LITERATURA [1] [2]

Podaci dostupni na „ISI Web of Science – Web of Knowledge“ (Thompson-Reuters http://apps.webofknowledge.com) Žarković N. Projektni menadžment – bitna sastavnica znanstvenih istraživanja i razvoja. U: Projekti i projektni menadžment (Barilović Z., Jurina M., Morović V., Skledar N., Vojnović S. i Žarković N., ur.) VŠPU. Zaprešić, 2011: 69-80.


10

UVODNI ČLANAK/ EDITORIAL

Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 10–11

Dubravka Matijašić–Bodalec: glavna urednica sestrinskog glasnika od 2005. do 2011. godine Dubravka Matijašić–Bodalec: Editor-in-Chief of Nursing journal 2005–2011

Višnja Vičić Hudorović Glavna i odgovorna urednica/Editor-in-Chief Sestrinski glasnik/Nursing journal

Ključne riječi: Sestrinski glasnik; glavni urednik; Hrvatska udruga medicinskih sestara Keywords: Nursing Journal; Editor-in-Chief; Croatian Nurse Association

Sestrinski glasnik (Nursing Journal) osnovan je 15. veljače 1995. godine kao službeno glasilo Hr vatske udruge medicinskih sestara (HUMS). Posljednja glavna urednica Sestrinskog glasnika, Dubravka Matijašić Bodalec, izabrana je poslije pažljiva razmatranja pristiglih molbi na ovu odgovornu i važnu dužnost u ok viru HUMS-a, i to zbog mnogobrojnih osobnih zasluga, kolegijalnih međuljudskih odnosa i nedvojbene stručnosti. Od 2005. do 2011. godine glavna urednica znatno je pridonijela razvoju i poboljšanju kvalitete časopisa te njegovoj popularizaciji kao prihvaćenog glasila sestrinske struke u Republici Hr vatskoj [RH]. Dubravka Matijašić–Bodalec školovala se u Školi za medicinske sestre Vinogradska u Zagrebu, Višoj medicinskoj školi Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Visokoj zdravstvenoj školi na Studiju sestrinstva, na poslijediplomskom studiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, smjer Management u zdravstvu. Radni staž započela je u Klinici za dječje bolesti Zagreb, Klaićeva, na Klinici za pedijatriju, a danas je zaposlena u Ministarstvu zdravstva RH u Upravi za medicinske poslove. Tijekom svoje radne i znanstveno-stručne aktivnosti predavala je u Visokoj zdravstvenoj školi u sklopu trajne naobrazbe medicinskih sestara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti o temi „Zdravstvena njega djece s akutnim oboljenjima“; aktivno je sudjelovala na kongresima i stručnim skupovima Hr vatskog pedijatrijskog

Autor za korespondenciju/Corresponding author: Višnja Vičić Hudorović Škola za medicinske sestre Vrapče, Zagreb, Bolnička cesta 32 TEL;385-1-34 83 662 FAX;385-1-34 83 662 E-mail;visnja.vicic-hudorovic@skole.hr

društva i Hr vatskog društva za kliničku toksikologiju i farmakologiju u dijelu sestrinskih predavanja; sudjelovala je na stručnim skupovima Hitne medicinske pomoći; aktivan je član Hr vatske udruge medicinskih sestara od 1993. godine. Sudjelovala je u organiziranju mnogobrojnih stručnih skupova, u pripremi i obradi za tisak stručnih materijala proizašlih iz djelovanja HUMS-a, objavila je mnoge stručne radove, aktivno je sudjelovala na međunarodnom kongresu ICN-a u Kopenhagenu 2001. godine. Od 2001. do 2003. godine na Veleučilištu Split bila je predavač predmeta „Uvod u zdravstvenu njegu“ i „Zdravstvena njega djeteta“; u lipnju 2004. godine sudjelovala na tečaju i položila ispit na European Pediatric Life Support Providers Courseu; 2005. godine sudjelovala je na međunarodnom kongresu – Nursing on the Move: knowledge, innovation and vitality, te bila koautor rada „Internet u službi udruge“; u svibnju 2006. godine bila je predsjednica stručnog odbora i glavna urednica knjige radova trećeg međunarodnog kongresa «Znanje, vođenje, upravljanje», u organizaciji HUMS-a; 2006. godine na kongresu „Europeizacija hr vatskog sestrinstva“, u organizaciji HUMS-a, održala je predavanje „Smjer hr vatskog sestrinstva”; 2007. godine sudjelovala je u radu seminara Technical Assistance and Information Exchange [TAIEX], naziva “National Nursing Strategy and EU-Accession”, a u sklopu obilježavanja Međunarodnog dana sestrinstva u Klinici za dječje bolesti Zagreb održala je predavanje „Priznavanje kvalifikacija i školovanje medicinskih sestara”. 2008. godine sudjelovala je u radu seminara TAIEX za primalje „National Midwifery Strategy and EU-Accession”, te četvrtog Simpozija društva medicinskih sestara i tehničara nefrologije, dijalize i transplantacije HUMS-a, na kojem je održala predavanje “Edukacija sestara na hemodijalizi – analiza i perspektive”. U sklopu obilježavanja Međunarodnog dana sestrinstva održala je predavanje „Edukacija sestara u RH u ozračju reforme i napretka sestrinstva”. Bila je sudionik studijskoga putovanja u Den Haag u sklopu projekta MATRA MPAP ni-


Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 10–11

zozemske vlade u suradnji s ENIC/NARIC uredom Agencije za znanost i visoko obrazovanje „Osnaživanje uloge Nacionalnog ENIC/NARIC ureda”. U Novoj Bili u sklopu radionica „Iskustva medicinskih sestara RH u pristupanju EU“ održala je predavanje „Izazovi i perspektive u sestrinstvu”. Bila je član stručnog odbora međunarodne konferencije „Vođenje i upravljanje u sestrinstvu“. Član je povjerenstava Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi [MZSS RH], i to: Povjerenstva za medicinske sestre u sustavu bolničke skrbi i Povjerenstva za školovanje medicinskih sestara za reorganizaciju izvanbolničke hitne medicinske pomoći. Predsjednica je povjerenstva MZSS-a, Povjerenstva za specijalizacije u sestrinstvu i Povjerenstva za standarde sestrinske djelatnosti. Tijekom 2008. godine bila je voditelj tima MZSS-a za medicinske sestre za Peer review EK za procjenu stanja reguliranih profesija iz područja zdravstva. Jedna od mnogobrojnih pozitivnih karakteristika Dubravke Matijašić Bodalec način je njezina kreativnog promišljanja i spremnosti za prihvaćanje novih ideja, inovacija koje uzrokuju trajna poboljšanja u sestrinstvu. Ona se u svakodnevnim životnim situacijama pridržava Galileovih riječi: „U znanstvenoj problematici autoritet tisuća nije vrijedan koliko skromnost u obrazloženjima pojedinca“. Ovaj navod jednostavnije je iskazati riječima Marka Twaina: „Većina pogrešnih tumačenja ne nastaje iz neznanja. Većina pogrešnih tumačenja nastaje zbog prihvaćanja nečega što nije istina“. Neupitan je razvoj i poboljšanje Sestrinskog glasnika pod vodstvom Dubravke Matijašić–Bodalec i njezina tima, čiji su napori urodili povećanjem broja pristiglih članaka i povećanjem broja tiskanih stranica časopisa i najbolje predstavljaju izvanredan rad dosadašnjeg uredništva (tablica 1).

11

TABLICA 1. Broj objavljenih članaka i tiskanih stranica u pr voj i posljednjoj godini prijašnjeg uredništva. 2005

2011

Broj objavljenih članaka

53

86

Broj tiskanih stranica

154

246

Dubravki Matijašić-Bodalec i njezinu uređivačkom timu treba uputiti čestitke na iznimnu doprinosu u poboljšanju kvantitete i kvalitete Sestrinskog glasnika. Glavni urednik i uređivački tim postigli su cilj koji se nije mogao predvidjeti niti naslutiti u počecima tiskanja glasnika, sada već davne 1995. godine. Članovi Hr vatske udruge medicinskih sestara i novoizabrani uređivački tim zahvaljuju Dubravki Matijašić-Bodalec na njezinoj iskrenoj odanosti i posvećenosti Sestrinskom glasniku. LITERATURA [1] [2] [3] [4] [5]

Random House. Random House dictionary of the English language, the unabridged edition. New York: Random House; 1983. Diderot M, D’Alambert M. Encyclopédie ou dictionnaire raisonné des sciences, des arts et des lettres. New edition. Geneva: Pellet; 1777. Moreri L. Le grand dictionnaire historique. New edition. Paris: Coignard; 1718. Descartes R. Traduit par l’abbé Picot. Les principes de la philosophie. New edition. Rouen: Besogne; 1698. Brockhaus. Die Enzyklopädie. 20th ed. Leipzig: Brockhaus; 1996.


12

UVODNI ČLANAK/ EDITORIAL

Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 12–15

Sestrinstvo kao profesija- stručni studiji mijenjaju se u sveučilišni studij sestrinstva Nursing as a profession - professional studies becoming university studies

Brankica Rimac Klinički bolnički centar Zagreb „Rebro“, Klinika za reumatske bolesti i rehabilitaciju, 10 0000 Zagreb, Kišpatićeva 12 University Hospital Centre Zagreb „Rebro“, Clinic for Rheumatic Diseases and Rehabilitation, 10000 Zagreb, Kišpatićeva 12

Ključne riječi: Sveučilišni studij; sestrinstvo; novi izazovi Keywords: University studies; nursing profession; new challenges

Generacije medicinskih sestara otišle su u zasluženu mirovinu, a da nisu za svog radnog vijeka dočekale ono za čim su cijelog života čeznule; obrazovanjem medicinskih sestara na sveučilišnom studiju sestrinstva. U povijesti je bilo mnogo pokušaja i provedeno je mnogo mučnih radnih sati kako bi se utemeljio sveučilišni studij. Nizale su se mnogobrojne inicijative, pokušaji, obećanja, no uvijek je stvarnost bila okrutnija prema medicinskim sestrama nego prema drugim profesijama. Neke medicinske sestre koje su pokušavale stvoriti sveučilišni studij sestrinstva i danas se sa sjetom, ali ipak s osmijehom, sjećaju kada su pune entuzijazma pokušavale učiniti tada nemoguće. Stoga postavljam pitanje: Zašto? Zašto medicinske sestre sve što žele mijenjati nabolje, i za bolesnike i sestrinstvo, tako teško čine? Što nas vraća dva koraka unatrag kad želiimo učiniti korak naprijed? Je li razlog za tako teško stvaranje boljeg i kvalitetnijeg okružja činjenica što danas većinu profesionalne zajednice čine žene? Je li razlog tomu tužna istina kako su se medicinske sestre u prošlosti mogle obrazovati samo do stupnja „više stručne spreme“? U današnjem društvu nepobitno je da su žene slabije plaćene od muškaraca i da moraju uložiti više napora od muškaraca za postizanje istovjetnih rezultata. Znamo i to da siromaštvo ima žensko lice. Ali ništa ne bi smjelo ograničavati pravo medicinskih sestara na visoko obrazovanje. Prošli smo trnovit put prema sveučilišnom stupnju obrazovanja.

Autor za korespondenciju/Corresponding author: Brankica Rimac Klinički bolnički centar Zagreb, Klinika za reumatske bolesti i rehabilitaciju, Zagreb, Kišpatićeva 12 TEL;385-1-23 88 888 E-mail;brimac@kbc-zagreb.hr

Danas, kada nam upućuju samo riječi oduševljenja i mnogobrojne pohvale doprinosa u uspostavi sveučilišnog studija sestrinstva, malo je onih koji žele priznati da je grupica medicinskih sestara u ne tako davnoj prošlosti imala viziju i našla golemu energiju za ostvarivanje zajedničkog cilja osnivanje sveučilišnog studija sestrinstva. Tijekom godina svakodnevnog rada doživljavala je uspone, ali i teška poniranja i razočaranja, i često je bila suočena s gubitkom vjere u vlastite mogućnosti. Unatoč mnogim nevoljama i naizgled nepremostivim zaprekama, ova je skupina uvijek nalazila dodatne snage. Ovaj se put ka ostvarenju vizije može usporediti s hodanjem po užarenom kamenju u Dedalovu labirintu na Knosu, i istodobnom borbom s Minotaurom. Katkad se skupina osjećala kao da se bori s dijelom Minotaura-čovjeka, a katkad s dijelom Minotaura-životinje. Katkad su bile pobijeđene, ali katkad su i pobjeđivale. S neograničenim povjerenjem u osobne snage, volju, znanje, iskustvo i uz pomoć entuzijasta iz državnih institucija i sveučilišne znanstvene zajednice Republike Hr vatske, našle su put i ostvarile svoj cilj. Svaki pojedinac piše dio povijesti o sebi, a sudjelujući u radu s drugima, i dio povijesti zajednice u kojoj svakodnevno stvara novo društvo. Upravo zato nijedan pojedinac nikada ne smije zaboraviti i zanemariti ono što nam ostavlja skupina medicinskih sestara koje su bile istodobno i začetnice i predvodnice u otvaranju novih putova sestrinske profesije na jedini logičan, dostupan i ispravan način – u utemeljenju Sveučilišnog studija sestrinstva. Zahvaljujem im osobno i uime svih istomišljenika na svemu učinjenom. Početkom 1990-ih godina, u doba Domovinskog rata, medicinske sestre iz RH imale su mnogobrojne kontakte s kolegicama iz drugih zemalja, koje su posjećivale i pomagale u radu u zdravstvenim ustanovama u RH. Nove spoznaje o mogućnostima poboljšanja svakodnevnog rada pojačale su kontakte s organizacijama i udrugama medicinskih ses-


Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 12–15

tara iz svih europskih zemalja, ali i iz ostalih dijelova svijeta. Povećale su i zanimanje za mogućnosti poboljšanja u obrazovanju i profesionalnom napredovanju medicinskih sestara. Tijekom Domovinskog rata medicinske sestre suočavaju se pitanjima koja se svakodnevno pojavljuju. U poraću su potražile odgovore na ta pitanja: Zašto medicinske sestre ne mogu imati sveučilišni stupanj obrazovanja? Zašto, ako imaju volju da završe studij, moraju pohađati programski bliske fakultete (pedagogija, psihologija, studij socijalnog rada)? Zašto slična ili istovjetna problematika postoji kod medicinskih sestara u istočnoj Europi i dijelu zemalja u tzv. srednjoj Europi? Je li uzrok nemogućnosti obrazovanja medicinskih sestara bilo socijalističko uređenje društvenog sustava koje je dopuštalo i proklamiralo jednakost za sve na svim područjima, osim za medicinske sestre? Zašto je kapitalističko društveno uređenje prepoznalo potrebu i svrsishodnost postojanja sveučilišnih studija sestrinstva? Zašto se na slobodnom tržištu rada nije prepoznavala potreba za omogućavanjem otvaranja radnih mjesta u sveučilišnoj akademskoj zajednici? Primjerice, iz kojih razloga medicinska sestra ne bi mogla obnašati funkciju profesora na sveučilišnim studijima, dekana i sl.? Iscrpnom analizom i usporedbom spoznaja o problematici u obrazovanju medicinskih sestara, sestrinska zajednica prihvatila se ozbiljnog, odgovornog i nadasve teškog posla, a proces je počeo javnim istupima, priopćenjima i traženjima mogućnosti znanstvenog utjecaja na osobe koje izravno utječu na donošenje strateških odluka u društvu. Početkom 2000. godine učinjeni su pr vi pozitivni pomaci za sestrinstvo. Počela je izrada prijedloga, a zatim je dogovoren i cjelovit tekst Zakona o sestrinstvu koji Hr vatski sabor prihvatio 29. srpnja 2003. godine. Zakonom o sestrinstvu utvrđena je potreba osnivanja Hr vatske komore medicinskih sestara [HKMS], kojoj je svrha definirana člancima Zakona 25-32 kao strukovna samostalna organizacija medicinskih sestara sa svojstvom pravne osobe i javnim ovlastima. Komora promiče, zastupa i usklađuje interese medicinskih sestara pred državnim i drugim tijelima u Republici Hr vatskoj i u inozemstvu. Medicinske sestre koje obavljaju svoju djelatnost obvezno se udružuju u Komoru. Komora obavlja sljedeće javne ovlasti: vodi registar svojih članova, daje, obnavlja i oduzima odobrenja za samostalan rad, obavlja stručni nadzor nad radom medicinskih sestara. Komora obavlja i sljedeće poslove: donosi etički kodeks medicinskih sestara, surađuje s ministarstvom mjerodavnim za zdravstvo na svim područjima interesa za medicinske sestre te daje stručna mišljenja pri pripremi propisa od utjecaja na struku medicinskih sestara, donosi sadržaj protokola za plan i provođenje zdravstvene njege prema načelima Međunarodne klasifikacije sestrinske prakse, predlaže ministru mjerodavnom za zdravstvo standarde i normative za djelatnost medicinskih sestara, utvrđuje potrebu, sadržaj i duljinu trajanja programa dodatnog usavršavanja medicinskih sestara, donosi opći akt kojim se utvrđuju sadržaj, rokovi i postupak trajnog stručnog usavršavanja i provjere stručnosti medicinskih sestara, predlaže ministru mjerodavnom za zdravstvo sadržaj sestrins-ke liste, propisuje način i uvjete pod kojima se obavlja stručni nadzor rada

13

medicinskih sestara, utvrđuje najniže cijene zdravstvene njege za medicinske sestre izvan osnovne mreže zdravstvene djelatnosti, utvrđuje cijene zdravstvene njege iz opsega privatnog zdravstvenog osiguranja, obavlja stručni nadzor rada medicinskih sestara, utvrđuje povrede radnih dužnosti medicinskih sestara, utvrđuje disciplinske mjere za lakše i teže povrede radne dužnosti medicinskih sestara, provodi disciplinski postupak i izriče disciplinske mjere za povrede dužnosti medicinskih sestara, surađuje sa zdravstvenom inspekcijom ministarstva nadležnog za zdravstvo, zastupa interese medicinskih sestara, brine se za pravnu pomoć svojim članovima, brine se za druge interese svojih članova, koordinira odnose među članovima te aktivno sudjeluje u rješavanju eventualno nastalih sporova, surađuje sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom i drugim međunarodnim organizacijama važnima za sestrinstvo, obavlja i druge poslove određene ovim Zakonom, Statutom i drugim općim aktima Komore. Hr vatska Komora medicinskih sestara ima statut. Statut je temeljni opći akt komore koji donosi Skupština Komore. Na Statut Komore daje suglasnost ministar nadležan za zdrav--stvo. Statut Komore mora sadržavati odredbe o: nazivu i sjedištu, području na kojem Komora djeluje, unutarnjem ustroju, tijelima Komore, njihovu sastavu, ovlastima, načinu odlučivanja, uvjetima i načinu izbora i opoziva, trajanju mandata te odgovornosti članova, imovini i raspolaganju s mogućom dobiti, načinu stje-canja imovine, ostvarivanju javnog rada Komore, članstvu i članarini, pravima, obvezama i disciplinskoj odgovornosti članova, prestanku rada Komore te postupku s imovinom u slučaju prestanka rada Komore. Osnivač je Komore Ministarstvo zdravstva i Hr vatska udruga medicinskih sestara. Nadzor nad zakonitošću rada Komore u obavljanju njezinih javnih ovlasti provodi ministarstvo nadležno za zdravstvo. U provođenju nadzora iz stavka 1. ovoga članka ministarstvo nadležno za zdravstvo može od Komore tražiti odgovarajuća izvješća i podatke. Komora obavještava ministarstvo nadležno za zdravstvo, druga tijela državne uprave te nadležna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, samoinicijativno ili na njihov zahtjev o stanju i problemima u struci medicinskih sestara i o mjerama koje bi trebalo poduzeti radi unapređenja struke medicinskih sestara te radi unapređenja zdravstvene zaštite građana. Komora surađuje s državnim tijelima i tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave u rješavanju problema u struci medicinskih sestara. Komora odlučuje o suradnji s drugim komorama zdravstvenih radnika u Republici Hr vatskoj kao i s komorama medicinskih sestara drugih država. Za ostvarivanje svojih ciljeva i izvršavanje zadaća Komora stječe sredstva: od upisnine, od članarine, iz drugih prihoda ostvarenih djelatnošću Komore [1]. Te 2003. godine jasno su definirani zadaci i obveze HKMS-a u smislu obveze trajnog usavršavanja medicinskih sestara. Otada je za samostalno djelovanje nužno prikupiti 15 strukovnih bodova, i to istovjetno za srednje i više medicinske sestre kako bi u sljedećih šest godina mogle produljiti odobrenje za samostalni rad. HKMS dobiva važnu ulogu u životu svake medicinske sestre jer svaka medicinska sestra mora obvezno biti i član HKMS.


14

Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 12–15

Hr vatska udruga medicinskih sestara [HUMS] bila je bitan sudionik ovog procesa. Predsjednica HKMS-a, gđa Dragica Šimunec, i njezina administracija uspjeli su dogovoriti potrebne zakonske odredbe Zakona, a to je bio i osnovni uvjet za osnivanje HKMS-a. Doprinos vodstva HUMS-a bio je iznimno važan jer je na inicijativu HUMS-a osmišljen Zakon o sestrinstvu koji je omogućio osnivanje HKMS-a. Zemlje u našem bliskom okružju nemaju Zakon o sestrinstvu, a u pokušajima da osnuju komore medicinskih sestara danas se služe našim iskustvima, u čemu im svrsishodno i bez ustezanja pomaže HKMS. U opisanu povijesnom razdoblju vodstvo HUMS-a preuzima i počinje voditi HKMS, a istodobno HUMS raspisuje javni natječaj za potrebe formiranja novog vodstva. „Novo“ vodstvo HUMS-a susreće se sa znatnim brojem problema pri preuzimanju udruge (financijski, prostorni, kadrovski). Tijekom 2004. godine održana je izborna skupština HUMS-a i izabrano je novo vodstvo koje je u svom programu rada točno definiralo viziju i ideju obrazovanja sestara na sveučilišnoj razini (ppt. prezentacija - na aktivnom linku www. hums.hr). Novoizabrana predsjednica Branka Rimac vrlo je jasno postavila dva prioritetna cilja koje je potrebno provesti u mandatnom razdoblju, i to osnivanje sveučilišnog studija sestrinstva i stvaranje i organiziranje infrastrukture znanstveno-stručnog sestrinskog časopisa koji će biti uvršten u biomedicinske baze podataka (PubMed, CINAHIL, Scopus itd.). Ovomu je potrebno dodati i postavku o poboljšanju kvalitete u komunikaciji među članovima, osnivanje novih društava i povjerenstva HUMS-a. Najteži cilj predstavljalo je osnivanje sveučilišnog studija sestrinstva. Obveze i problemi s kojima smo se susretali u svakodnevnom radu HUMS-a prelazili su ok vire volonterstva i obavljanja zadataka izvan radnog vremena te je došlo do otvaranja stalnog zapošljavanja u središnjem uredu HUMS-a kako bi se poboljšao svakodnevni kontakt s članstvom koje se tijekom godina znatno smanjilo - problem na koji nismo računali u početku, a koji se pokazao ozbiljnim i čak presudnim za daljnji rad HUMS-a. Odljev članstva nije išao u prilog zacrtanim idejama. Odljevu članstva pridonijela je i tzv. anti-HUMS kampanja koja se služila riječima „nije nužno biti član udruge kad postoji Komora“, ili „zašto plaćati dvije članarine kad ionako nitko ništa ne radi“. Objašnjavajući što je što i što tko zaista radi, izgubili smo i dio članstva, ali i vremena, te je provedba ideje o stvaranju sveučilišnog studija sestrinstva bila u mirovanju, i to dvije godine. Istodobno je HUMS morao rješavati bitne probleme. Naime, nije lako uz minimalne financijske resurse držati na okupu stručna društva, osnovati nova, osnovati povjerenstva, dok su se istodobno neka stručna društva odvajala od HUMS-a i osnivala samostalna društva, što je uvijek uzrokovalo bol i razočaranje. Smatrali smo da samo ujedinjeni možemo imati snažan glas; „Jedan snažan glas medicinskih sestara Hrvatske“. Situacija se poboljšava stalnim zaposlenjima u središnjem uredu HUMS-a. Dolaskom kolegice koja svakodnevno komunicira s članovima počeo se povećavati broj članova Udruge. HUMS organizira skupštinu Europske federacije sestrinskih udruga u Dubrovniku. Predsjednica HUMS-a na sastanku EFN-a u Ateni ulazi u izvršni odbor EFN-a, te se HUMS, osnažen pozitivnim događajima, okreće jednom

od pr vih ciljeva – sveučilišnom studiju sestrinstva. U središnjem uredu zapošljava se nova djelatnica, i to radi svakodnevne komunikacije s udrugama medicinskih sestara iz cijelog svijeta. Tijekom 2005. godine HUMS počinje pregovore s Povjerenstvom Hr vatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu radi suradnje i započinjanja studija sestrinstva. Mišljenja smo, kao što potvrđuju i primjeri u svijetu, da unutar Katoličkog sveučilišta uvijek mora postojati studij sestrinstva, koji i HUMS želi implementirati u pr vo Hr vatsko katoličko sveučilište (HKS). Formirala se skupina sestara uz potporu nekolicine liječnika i članova Povjerenstva HKS te su donesene temeljne odluke koje bi u skoroj budućnosti bile osnove za pokretanje programa sveučilišnog studija sestrinstva na Hr vatskom katoličkom sveučilištu. HUMS smatra da bi medicinske sestre koje studiraju na Hr vatskom katoličkom sveučilištu združeno dobivale šira, nova saznanja u svakodnevici zajedničkog studiranja sa studentima psihologije, sociologije, komunikologije, povijesti i sl. HUMS je izradio program za preddiplomski i diplomski studij. Pri izradi programa znatnu potporu i pomoć HUMS je dobio od svog stalnog partnera, American Organisation of Nurse Executive [AONE]. Hr vatsko katoličko sveučilište za očekivanja i potrebe HUMS-a bilo je sporo, teško smo prelazili s jedne stepenice na drugu, katkad smo na odmorištu čekali, i na jednom tak vom odmorištu zatekao nas mrak. U mraku čovjek postaje prestrašen, ne vidi smjer, ne vidi se put, izlaz, zvijezde i nebo su visoko, a stvarnost prilično okrutna, siva. Nakon konzultacija i rasprava u vodstvu HUMS-a nismo odustali od suradnje s Hr vatskim katoličkim sveučilištem koju ćemo nastojati u budućnosti i poboljšati. Tijekom 2008. godine dekanica Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gđa Nada Čikeš, vrhunska stručnjakinja i poznavateljica svjetskih sustava obrazovanja i obrazovanja medicinskih sestara u Europi, iskazuje interes za suradnju sa HUMS-om u osnivanju Sveučilišnog studija sestrinstva (prihvaća ideje oko sveučilišnog studija sestrinstva na Medicinskom fakultetu). Odlučujemo tražiti pomoć i potporu zemalja članica Europske federacije sestrinskih udruga, Međunarodnog vijeća sestara, Kings Collegea iz Velike Britanije, i drugih. Prof. dr. Nada Čikeš prepoznala je važnost sestrinskog obrazovanja na razini sveučilišta te je obavila mnogobrojne pregovore radi osnivanja sveučilišnog studija sestrinstva na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. HUMS je u izradi programa studija sestrinstva imao i važnu stručnu, moralnu i znanstvenu potporu prof. dr. Jadranke Mustajbegović, koja je uložila sve svoje znanje, entuzijazam, dobru namjeru i vrijeme u izradu programa diplomskog studija medicinskih sestara na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Spomenute dvije prekrasne žene, svaka na svoj način, pridonijele su današnjoj stvarnosti. A stvarnost je: upisana pr va generacija studenata Sveučilišnog studija sestrinstva na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Poslije uspješno završenih pregovora i ostvarenih ciljeva suradnje tijekom 2008. godine HUMS potpisuje ugovor o suradnji s Medicinskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu. Poslije 2008. godine sadašnji dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. Dr. Davor Miličić, i prodekanica za nove studije prof. dr. Vesna Jureša slijede i pro-


Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 12–15

dubljuju putovanje prema studiju sestrinstva koje su započele prof. Čikeš i prof. Mustajbegović. Njima bi se zasigurno ponosio prof. dr. Andrija Štampar koji je i pr vi opisao ideju o potrebi sveučilišnog studija sestrinstva. Ideja o osnivanju sveučilišnog studija sestrinstva nailaze na znatan odjek i u drugim sveučilišnim centrima u Republici Hr vatskoj. Suradnju i pomoć ponudio je i prodekan za studij sestrinstva na Sveučilištu u Osijeku, prof. dr. Radivoje Radić. HUMS sa zadovoljstvom pomaže pri izradi programa studija sestrinstva na Sveučilištu u Osijeku. Tijekom 2010. godine počinje se provoditi Sveučilišni studij sestrinstva u Osijeku. HUMS je dužan iskazati zahvalnost dr. Radiću na povjerenju i istodobno njemu i njegovim suradnicima čestitati na organizaciji i pokretanju sveučilišnog studija sestrinstva u Osijeku. Nepobitna je činjenica da je HUMS učinio mnogo za pokretanje sveučilišnih studija sestrinstva u RH. Nadalje, činjenica je da je HUMS-u trebalo šest godina svakodnevnog rada u ostvarivanju jednog od primarnih ciljeva utvrđenih na početku mandatnog razdoblja. HUMS je u RH oživio ideju koja dulje od 30 godina postoji u Međunarodnom vijeću sestara (International Council Nurses ICN)- www.icn.ch). Cilj je da obrazovanjem medicinskih sestara rukovode medicinske sestre. Veoma sam zadovoljna načinom na koji je ova ideja postala stvarnost u RH. Uvijek treba imati na umu misao navedenu na početku ovoga teksta, kako pojedinac piše dio povijesti za i o sebi, a sudjelujući u radu s drugima i dio povijesti zajednice u kojoj

15

svakodnevno stvara novo društvo. HUMS je svojim djelima dokazao da je pisao, piše i da će pisati povijest hr vatskog sestrinstva. Došlo je vrijeme da medicinske sestre dobiju bolju ulogu u društvenoj zajednici. Je li moje mišljenje ispravno, sestrinska zajednica saznat će u bliskoj budućnosti. Odgovor na će medicinske sestre dobiti tijekom studija sestrinstva, ali i promišljajući unutar HUMS-a, kao i ostalih sestrinskih institucija. Također vjerujemo da će Hr vatski strukovni sindikat medicinskih sestara-tehničara naći rješenje za poboljšanje i ocjenjivanje rada medicinskih sestara te posljedično odrediti točno mjesto medicinske sestre pri raspodjeli osobnih dohodaka. Put od ideje do realizacije bio je dug, mukotrpan i iscrpljujuć za sve koji su aktivno i pasivno sudjelovali u ostvarenju cilja - sveučilišnoga studija sestrinstva. Neka nam nitko ne zamjeri na upornosti, radu, htijenju, posebice članovi naših obitelji i nadasve budućnost lijepe naše - naša djeca i svi kojima smo uskratili svoju pažnju i ljubav. Jedan san medicinskih sestara postao je stvarnost, koji će živjeti nove generacije medicinskih sestara u Republici Hrvatskoj. LITERATURA [1]

Zakon o sestrinstvu. Narodne novine (2003); 121: www.nn.hr.


16

ORGINALNI ČLANAK/ ORIGINAL ARTICLE

Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 16–24

Uporaba kapecitabina za liječenje kolorektalnog karcinoma i karcinoma dojke– preliminarni rezultati The role of capecitabine in the colorectal and breast carcinoma management – preliminary results

Branka Svetec1, Marica Miščančuk2 1Klinički

bolnički centar „Sestre milosrdnice“, Klinika za onkologiju i nuklearnu medicinu, Zagreb, Vinogradska 29 hospital Centre „Sestre milosrdnice“, Clinic for Oncology and Nuclear medicine, Zagreb, Vinogradska 29 2Škola za medicinske sestre Vrapče, Zagreb, Bolnička cesta 32 1University

Received November 2nd 2011;

Accepted November 22nd 2011

Sažetak: Kapecitabine je lijek koji je proizveden kao podvrsta fluorouracila (FU), sa svrhom smanjenja nuspojava i istodobnog poboljšanog djelovanja u tumorskim stanicama. Svrha je ovoga članka pregled dostupnih informacija o kapecitabinu s naglaskom na pozitivne učinke djelovanja lijeka u probavnom sustavu, poboljšanje razumijevanje djelovanja lijeka u liječenju malignih tumora dojke, opisivanje neželjenih učinaka i interakcija s djelovanjem drugih lijekova, opis doziranja i uporabe lijeka, i opis preporuka za daljnja istraživanja. U svrhe dobivanja važnih literaturnih navoda pretražene su međunarodne biomedicinske baze podataka, i to NCI, PubMed, ASCO.org i ESMO, ECCO. Ključne riječi: Capecitabine; 5-FU; taksani; citotoksični ljekovi; karcinom dojke; karcinom kolona i rektuma Abstract: Capecitabine has been developed as a prodrug of fluorouracila (FU), with the goal of improving tolerability and intratumor drug concentration through tumor-specific conversion to the active drug. The purpose of this article is to review the available information on capecitabine with respect to clinical efficacy for tumors of the digestive tract, expanded understanding of the biology of breast carcinoma, adverse– effect profile, documented drug interactions, dosage and administration, and future directions of ongoing research. Relevant English language literature was identified through searches of NCI, PubMed, ASCO.org and ESMO, ECCO meetings proceedings. Key Words: Capecitabine;5-FU; taxanes; cytotoxic drugs; breast cancer; colorectal cancer Running head: Capecitabine and colorectal and breast carcinom

Uvod Kapecitabin je fluoropyrimidine karbamat, nov lijek za oralnu uporabu. Absorbira se u gastrointestinalnom traktu, metabolizira se u jetri, gdje se pretvara u 5deoxy-5-fluorocytidine (5DFCR) te zatim u 5-deoxy-5fluorouridine (5 –DFUR). Djelovanje lijeka oponaša djelovanje 5-FU kada se taj rabi kao kontinuirana infuzija, a koncentrira se u tumorskom tkivu [1]. Lijek je prvo odobren kao

Autor za korespondenciju/Corresponding author: Branka Svetec, bacc.med.tech. Škola za medicinske sestre Vrapče, Zagreb, Bolnička cesta 32 TEL; 385-1-3787 FAX; 385-1-3787 E-mail; brankasvetec1@gmail.com

adjuvantna terapija za III. stadij karcinoma debelog crijeva, kao prva linija obrane u liječenju metastatskog karcinoma kolona i metastatskog karcinoma dojke. Djelovanje Kapecitabinea istraživalo se i za liječenje solidnih tumora na drugim anatomskim lokacijama, posebice u dijelovima gastrointestinalnog sustava. Članci koji su u znanstvenoj zajednici nebrojeno puta citirani objašnjavaju farmakologiju, farmakokinetiku i metabolizam, doziranje, sigurnost uzimanja i interakciju kapecitabina [1-3]. Radi istraživanja pretraživani su anglosaksonski literaturni navodi i citiranost članaka u biomedicinskim bazama podataka, i to web-sučelja: PubMed (od 1966. do kolovoza 2007.); Proceedings of the American Society of Clinical Oncology (od siječnja 1995. do kolovoza 2007.). Ključne riječi za pretraživanje bile su: capecitabine, Xeloda, Esophageal cancer,gastric cancer, colorectal cancer, biliary tract, gall bladder, liver and


Kapecitabin i karcinom dojke, kolona i rektuma/Capecitabine and breast and colorectal carcinoma

pancreatic cancer. Literaturni navodi iz odabranih članaka revidirani su metodom slijepog i neovisnog probira od najmanje tri autora. Dodatno su zatraženi i dobiveni rezultati vlasnika i proizvođača lijeka (Roche Pharmaceuticals). Studije relevantne za ovo istraživanje izabrane su kao literaturni izvori za obrazloženje metoda i rezultata istraživanja, s posebnim naglaskom na klinička istraživanja lijeka, i to II. i III. faze.

Kolon i rektum Kolorektalni karcinom treći je najčešći dijagnosticirani maligni tumor i drugi najčešći uzrok smrtnosti u Europskoj Uniji i u SAD-u [4]. Kirurško je liječenje metoda izbora, a najnoviji rezultati randomiziranih studija verificiraju da je stopa izlječenja veća od 50%. Recidiv maligne bolesti poslije kirurškog liječenja najveći je problem za ocjenu uspješnosti provedenog liječenja te je najčešći uzrok smrtnog ishoda liječenja. Poslije provedenog kirurškog liječenja kolorektalnog karcinoma postoje tri (3) indikacije za uporabu sistemske kemoterapije, i to: lokalno uznapredovala bolest (III. stadij i u izabranim slučajevima II. stadij), recidiv metastaza (IV. stadij), i preoperacijski u izabranih bolesnika. Od 1950. godine 5-fluorouracil (5-FU) bio je lijek izbora za kemoterapiju kod bolesnika s kolorektalnim karcinomom. Od 2000. godine u uporabi je nekoliko novih lijekova, a posebice su provođena istraživanja o mogućnosti uporabe capecitabinea.

Dojka Citotoksična kemoterapija u liječenju karcinoma dojke počela se upotrebljavati ranih 1970-ih godina. Kemoterapija uporabom alkilitnih lijekova i antimetabolita iregularno se počela rabiti tijekom 1950-ih i 1960-ih godina, a klinička istraživanja ovakve uporabe rezultirala su verifikacijom da je uporabom ovih lijekova liječenje karcinoma dojke učinkovito. Lijekovi u uporabi bili su ciklofosfamid, thiotepa, L-phenilalanine, antimetaboliti (5-fluorouracil, methotrexate), alkaloidi (vinkristin i vinblastin) i antitumorski antibiotici (doxorubicin, mitomycin). Kasnih 1950-ih počela je uporaba kombinacija ovih lijekova. Istodobno je u kliničku uporabu uvedena i kombinacija ciklofosfamida, methotrexata, 5-fluorouracila, vincristina, prednizona (poznatije kao Cooperov protokol) i njihovih derivata (CMF i CMFP). Usporedno s razvojem ove CMF kombinacije uvedena je u uporabu i antitumorska antibiotska terapija s doxorubicinom (Adriamycin, Adria Laboratories, Columbus, OH, USA). Rezultati kliničkih istraživanja verificirali su zadovoljavajuće rezultate. Doxorubicin također je uporabljen u kombinaciji s ciclofosfamidom i 5-fluorouracilom (CAF, FAC). U posljednjem desetljeću 20. stoljeća za potrebe kemoterapeutskog liječenja karcinoma dojke razvijena su dva lijeka iz skupine taxena, i to paclitaxel i docetaxel. Taxeni su se proizvodili iz biomase dobivene iz tikovine, a danas se proizvode postupkom semisinteze. Prije proizvodnje ovih lijekova srednja stopa preživljenja kod bolesnika s karcinomom dojke bila je četiri mjeseca, a njihovom uporabom produljila se na 8 do 12 mjeseci. Tijekom vremena razvijeni su i protokoli koji su uključivali i kombinaciju lijekova, poput antraciklina (doxorubicin i epirubicin), cisplatina i njegivih analoga (car-

17

boplatin), alkilatnih lijekova (ciclofosfamida), antimetabolita (edatrexate i 5-fluorouracil), alkaloida (vinorelbin). Danas je za liječenje karcinoma dojke u uporabi vinorelbin. Ovaj je lijek analog norvinblastina i njegova uporaba uspoređuje sa s djelovanjem vinkristina i vinblastina. Međutim, ovaj lijek uzrokuje znatno manju stopu neželjenih komplikacija (neuropatija). Vinoreblin posjeduje znatan stupanj antitumorske aktivnosti u protokolima prve linije liječenja metastatskih tumora dojke, a učinkovitost u djelovanju verificirana je i kliničkim istraživanjima [4,5]. Najvažnije dostignuće u razvoju liječenja karcinoma dojke pridonijelo je razumijevanje o uporabi 5-fluorouracila primjenjivanog u kontinuiranim infuzijama.Osim što je razvoj ovog lijeka omogućio bolje razumijevanje farmakokinetike, omogućena je istodobna i združena uporaba nekoliko protokola. Iz ovih razloga razvijeno je nekoliko fluoropirimidina za oralnu uporabu. Oni se danas svrstavaju u dvije različite skupine. U prvoj skupini nalazi se capecitabine (Xeloda, Roche Pharmaceuticals, Nutley, NJ, USA), lijek se upotrebljava oralno, a u aktivnu supstanciju pretvara se metaboličkim procesima. Oralna uporaba capecitabinea rezultira citotoksičnim koncentracijama lijeka, a koje prema rezultatima provedenih kliničkih istraživanja rezultiraju smanjenjem tumorske aktivnosti. Drugi protokol koji uzrokuje nastanak kronične koncentracije aktivnog fluoropiramidina uključuje kombinaciju 5-fluorouracila s inhibitorom ili s dihidropirymidin dehidrogenazom (DPD), tj. enzimom odgovornim za katabolizam 5-fluorouracila. DPD inhibitori, kao što su eniluracil ili uracil, omogućuju cjelovitu bioaktivaciju 5-fluorouracila, tako da oralna uporaba omogućuje brzo djelovanje 5-fluorouracila. U nekoliko kliničkih istraživanja II. faze, učinkovito djelovanje 5-fluorouracila verificirano je u rasponu od 20% do 40%. Danas se istražuje i učinkovitost novih lijekova i to analoga camptotecina i lijekova koji djeluju različitim mehanizmima [5].

Adjuvantna kemoterapija Adjuvantna kemoterapija danas je standard u liječenju visokorizičnih bolesnika, kod kojih je moguće izvršiti zadovoljavajuće kirurško uklanjanje, i to zato što u 50 do 60% ovakvih bolesnika u poslijeoperacijskom tijeku liječenja dolazi do razvoja recidiva bolesti [5]. Iako je 5-FU/LV tijekom godina bio standard u liječenju kolorektalnog karcinoma, danas se provode istraživanja u svrhe ocjenjivanja učinkovitosti novih terapeutskih kombinacija za liječenje maligne bolesti debelog crijeva. Uporaba oralnih kemoterapeutika ima prednosti u odnosu na 5-FU/LV, i to zbog mogućnosti oralne uporabe koja je metoda izbora kod bolesnika s malignom bolešću. Stoga je potrebno kontinuirano istraživati mogućnosti uporaba capecitabinea. Zbog potrebe dodatnog razjašnjenja u razlikama u učinkovitosti parenteralne i oralne uporabe kemoterapeutika provedena je randomizirana, multicentrična, višenacionalna studija naziva „Xeloda in Adjuvant Colon Cancer Therapy“. Istraživanjem se utvrđivala razlika u djelovanju između 5-FU/LV i oralne uporabe capecitabinea kod bolesnika s III. stadijem kolorektalnog karcinoma. Provedena je i studija koja je uključivala 1987 bolesnika (N = 1987) u 164 bolnice iz


18

Kapecitabin i karcinom dojke, kolona i rektuma/Capecitabine and breast and colorectal carcinoma

cijelog svijeta; 993 bolesnika randomizirana su u svrhe istraživanja djelovanja capecitabina, 974 bolesnika randomizirana su za svrhe uporabe Mayo-Klinike-protokola od 5-FU/LV. Srednja vrijednost preživljavanja bolesnika iznosila je tri (3) godine, i to kod obje grupe ispitanika/bolesnika. Zaključeno je da ne postoji razlika između uporabe capecitabinea i 5-FU/LV [6]. Studija koja je istraživala tzv. FLOX protokol, u kojem je u uporabi bolus umjesto infuzije 5-FU, verificirala je smanjenje mogućnosti stvaranja metastaza u usporedbi s uporabom 5-FU/LV kod bolesnika kod kojih je verificiran II. i III. stadij bolesti [7]. Smanjena toksičnost kapecitabinea u odnosu na 5-FU/LV i zamjena kapecitabinea za 5-FU/LV u FOLFOX istraživanju predmet su daljnjih istraživanja.

Kemoterapija i uznapredovala bolest Istraživanja provedena radi prikupljanja novih spoznaja o djelovanju 5-FU kemoterapetskog protokola kod bolesnika kod kojih je verificirano postojanje uznapredovale bolesti, tj. bolesti bez mogućnosti kirurškog liječenja, verificirala su samo djelomično zadovoljavajuće rezultate, bez mogućnosti stopa produljenja životnog vijeka i poboljšanja stupnja kvalitete života. Verificirano je poboljšanje u vidu produljenja tijeka vremena od započinjanja liječenja do pojave recidiva ili metastaza osnovne bolesti uz pojavnost lako podnošljivih neželjenih učinaka. Srednje vrijeme preživljavanja produljilo se s 12 mjeseci u studijama iz 1990. godine do 20 mjeseci u studijama koje su provedene 2003. godine, uz istodobno povećanje stupnja preživljavanja. Izbor protokola liječenja kolorektalnog karcinoma ovisan je o mnogobrojnim čimbenicima. Rezultati istraživanja preporučuju uporabu kombinacije dvaju ili više lijeka u bolesnika kod kojih je verificirano postojanje agresivne vrste malignog tumora i koji izravno utječe na pojavnost simptoma, kod bolesnika kod kojih je verificirano postojanje jetrenih i plućnih metastaza, a koje se mogu kirurškim postupcima ukloniti. Provedena istraživanja najvišeg stupnja važnosti, a koja su istraživala učinkovitost capecitabinea u odnosu na 5-FU/LV u liječenju kolorektalnog karcinoma uključivala su i istraživanje učinkovitosti i novih lijekova. Primjerice, Oxaliplatin je učinkovit u združenom djelovanju s 5-FU, II. faza studije, bez znatnije pojave neželjenih učinaka [8, 9]. Nadalje, klinička istraživanja III. faze provedena su i za određivanje učinkovitosti CapeOxa u liječenju metastaza kolorektalnog karcinoma. Kao i u istraživanjima monoterapijskih protokola liječenja, navedene studije istraživale su prednosti i nedostatke CapeOxa. Istraživanja naziva „Three Regimens on the Effect of Eloxatin (TREE)“ i „XELOX-1/NO16996“ uspoređivala su rezultate sigurnosti i učinkovitosti XELOX-a i FOLFOX-a. U TREE istraživanju o učinkovitosti oxaliplatina uspoređuju se rezultati združene uporabe navedenog lijeka s 5-FU ili capecitabineom kada je on u oralnoj uporabi. Opisanim istraživanjima po stupnju značajnosti pridružuje se i XELOX-1 studija u kojoj se istražuje učinkovitost djelovanja FOLFOX-a s XELO-om. Usporedbom rezultata verificiranih u tri navedene studije zaključuje se kako bevacizumab združen sa irinotecan/5-FU kemoterapeutikom poboljšava stope preživljavanja. Ova su istraživanja provedena radi dokazivanja korisnosti združenog djelovanja bevacizumaba i oxaliplatinske kemoterapi-

je. Rezultati studije TREE 1 (prije uvođenja bevacizumaba), predstavljala je istraživački II. fazu, i to radi određivanja razlike u učinkovitosti, srednja stopa preživljavanja iznosila je 19.2 mjeseca za FOLFOX, 17.9 mjeseci za bolus 5-FU/oxaliplatin (bFOL) i 17.2 mjeseci za CapeOX (XELOX). Dodavanje bevacizumaba (TREE 2 studija) uzrokuje povećanje stope preživljavanja na 26.0, 20.7 i 27 mjeseci, ali češća je pojava neželjenih nuspojava kao što su hipertenzija, usporeno zarastanje rane i perforacije crijeva. Kliničko istraživanje III XELOX-1 verificiralo je srednju vrijednost produljenja preživljvanja, kada je uporabljen XELOX sa ili bez združene uporabe bevacizumaba, što je istovjetno s rezultatima uporabe FOLFOX4 sa ili bez bevacizumaba (7.9 u odnosu na 8.5 mjeseci). Srednja vrijednost duljine preživljavanja uspoređivanjem uporabe XELOX-a u odnosu na FOLFOX4, iznosila je 18.6 prema 17.5 mjeseci. Neželjene nuspojave, kao što su neutropenija i tromboemboličke komplikacije bile su češće kada je u uporabi FOLFOX4 u odnosu na XELOX.

Združena uporaba kapecitabina i irinotecana Irinotecan, topoisomeraze i inhibitor za uporabu je odobrio Federal Drug Administration (FDA) u združenom djelovanju s 5-FU kao lijek izbora za liječenje metastatskog kolorektalnog karcinoma [11]. Zbog opisanih zadovoljavajućih učinaka o mogućnosti izmjene capecitabinea umjesto 5-FU/LV protokola, najnovija istraživanja ispitivala su učinkovitost združene uporabe irinotecana i capecitabina. Rezultati kliničkih istraživanja I. faze preporučuju intravensku uporabu irinotecana 250-300mg/m2 prvog dana, združeno s capecitabineom 1000mg/m2 u 14 dana, i to u ciklusu od 21 dan. U nedavno završenom multicentričnom kliničkom istraživanju (II. faza), gdje su ispitanici bolovali od neliječenog metastatičnog kolorektalnog karcinoma, uporabljena je doza capecitabinea od 1250 mg/m2 dvaput na dan (postupno smanjena na 1000 mg/m2) s irinotecanom 300 mg/m2 (postupno smanjena na 240 mg/m2) ili s istovjetnom dozom capecitabinea s irinotecanom 150 mg/m2 (postupno smanjena na 120 mg/m2) [12]. Srednje vrijeme zadovoljavajućeg početka djelovanja na terapiju iznosilo je 47% kod uporabe većih doza irinotecana u odnosu na 44% kada je bila uporabljena manja doza. Srednje vrijeme progresije/pogoršanja bolesti iznosilo je 8.3 mjeseca u odnosu na 7.6 mjeseci, s boljim rezultatima kada je u uporabi bila veća doza irinotecana. Najčešće zabilježene neželjene posljedice bile su proljevi, mučnine, astenija, abdominalni progredirajući bolovi, alopecija i sindrom šaka-stopalo. Incidencija neutropenija u znatno se umanjila kada je doza smanjena. Analiza kvantitete i kvalitete gastrointestinalnih neželjenih posljedica kod bolesnika od 65 godina starosti verificirala je kako veličina doze ne utječe na pojavnost simptoma. Dva klinička istraživanja verificiraju istovjetne rezultate [13,14]. Kliničko istraživanje (BICC-C) verificiralo je učinkovitost združenog djelovanja irinotecana i kelecoxiba u odnosu na kapecitabin i irinotecan (CapeIri) [15, 16].

Združena uporaba kapecitabina i ciljane terapije


Kapecitabin i karcinom dojke, kolona i rektuma/Capecitabine and breast and colorectal carcinoma

Posljednjih godina lijekovi iz skupine ciljanih preparata odobreni su za uporabu u svrhu liječenja kolorektalnog karcinoma, ali stalno se istražuje učinkovitost novih preparata iz ove skupine [17-19]. Lijekovi ove grupe imaju višestruke mehanizme djelovanja, uključujući vezivanje i aktiviranje receptora, kao i blokiranje receptora uzrokujući inhibiciju receptora prijemljivih za tirozin kinazu.

Združeno djelovanje oralne citotoksične terapije s VEGF inhibitorima Bevacizumab, monoklonalno antitijelo koje djeluje protiv VEGF-A, koji aktivira receptore VEGF, prvi je lijek koji je dobio međunarodnu dozvolu za kliničku uporabu u svrhe liječenja metastatskog kolorektalnog karcinoma. Prva klinička istraživanja provedena su radi iznalaženja pravilne uporabe bevacizumaba kao sastojka za infuzijske terapije. Najnovija klinička sitraživanja opisuju zadovoljavajuće rezultate združenog djelovanja bevacizumaba i oralno uporabljenog fluoropyrimidina. U kliničkom istraživanju (III. faza), naziva „III XELOX-1/NO16966“, Saltz i suradnici [20, 21] randomizirali su 1401 ispitanika koji su liječeni FOLFOX-om 4 u kombinacija s bevacizumabom u dozi od 5 mg/kg (n = 349), zatim FOLFOX-om 4 u kombinaciji s placebom, svakodnevno 14 dana (n = 351), CapeOx-om u kombinaciji s bevacizumabom 7.5 mg/kg (n = 350) ili CapeOx s placebom (n = 350). Nema statistički znatnih različitosti u rezultatima kada je u uporabi bio bevacizumab u kombinaciji s CapeOx ili s FOLFOX-om 4. U jednom od novijih kliničkih istraživanja (randomizirana studija - II. faza), istraživanje je učinjeno na bolesnicima kod kojih nije provedeno nikakvo liječenje metastatskog kolorektalnog karcinoma, a uspoređivala se učinkovitost CapeOxa s bevacizumabom u dnevnoj dozi od 7.5 mg/kg i CapeIri-a s identičnom dozom bevacizumaba koji su davani tijekom tri tjedna [22]. U istom kliničkom istraživanju (randomizirana studija, II. faza), kod bolesnika s neliječenim kolorektalnim karcinomom istraživano je djelovanje CapeOxa s bevacizumabom u dozi od 7.5 mg/ kg, prvog dana, i CapeIri-ja s istom dozom bevacizumaba uporabljenog svaka tri tjedna [22]. Danas su u tijeku klinička istraživanja o učinkovitosti capecitabinea u združenom djelovanju s oxaliplatinom i bevacizumabom [23]. U istraživanje je uključeno 185 bolesnika, a zadovoljavajući rezultati liječenja verificirani su kod 49% bolesnika koji su liječeni oxaliplatinom. Podaci o toksičnosti lijeka (neželjeni učinci) zabilježeni su kod 13% bolesnika. Verificiran je period preživljenja od 6 mjeseci, a taj podatak upućuje kako su ove kombinacije lijekova zadovoljavajuća zamjena za infuzijsku terapiju u svrhe liječenje kolorektalnog karcinoma [23]. Istraživano je i združeno djelovanje CapeIri-ja i Cetuximaba (IgG monoklonalno antitijelo) kao prva linija kemoterapije (multicentrična studija, II. faza, 46 bolesnika) [24]. Bolesnici su liječeni uporabom cetuximaba (početna doza: 400 mg/ m2; doza održavanja: 250 mg/m2). Tijekom terapije stupanj kvalitete života bolesnika nije se promijenio. Zabilježeno je postojanje nuspojava, i to: neutropenija (24.6%), (17.4%), osip (17,4%), povraćanje (8.7%), astenija (7.2%), dehidracija (7.2%), šaka-stopalo kožna reakcija (7.2%), mučnina (5.8%), alergijske reakcije (4.3%). Odluka o uporabi vrste prve linije kemoterapije kod bolesnika s uznapredovalim kolorektalnim karcinomom ovisi o

19

mnogobrojnim čimbenicima. Rezultati istraživanja preporučuju uporabu združene kemoterapije, i to dva ili više kemoterapeutika. Uporaba kemoterapije samo jednim lijekom preporučuje se kod bolesnika sa znatnim komorbiditetom i/ili verificiranim postojanjem multiplih metastaza [25]. Capecitabine je osnovni fluoropyrimidinski preparat koji je u uporabi kod bolesnika sa kolorektalnim karcinomom, a potrebno je primijeniti združenu kemoterapiju.

Druga linija kemoterapijskog liječenja Podjednaka učikovitost CapeOx-a i FOLFOX-a 4 kao prve linije kemoterapijskog liječenja metastatske bolesti posljedično je uzrokovala provođenje istraživanja učinkovitosti ove kombinacije lijekova kao druge linije kemoterapijskog liječenja, a poslije uporabe irinotecana. Provedeno je randomizirano kliničko istraživanje (III. faza) na 610 bolesnika, 87 centara, 19 zemalja kako bi se verificirala učinkovitost CapeOxa u usporedbi s FOLFOX-om4 [26]. Uzimajući u razmatranje rezultate svih učinjenih kliničkih istraživanja, pojavnost neželjenih posljedica gotovo je istovjetna kod uporabe CapeOxa i FOLFOX-a4 (20% u odnosu na 13%). Temeljem navedenih rezultata može se zaključiti da se CapeOx i FOLFOX4 mogu rabiti kao lijekovi druge linije kemoterapije u svrhe liječenja kolorektalnog karcinoma. Kod većine bolesnika s uznapredovalim kolorektalnim karcinomom, poslije provedene opisane kemoterapije treba nastaviti liječenje uporabom dodatnih kemoterapijskih protokola [27]. Chong i suradnici objavili su rezultate o združenoj uporabi capecitabinea i mitomycina C kao treće linije kemoterapije kod bolesnika s metastatskim kolorektalnim karcinomom koji su rezistentni na uporabu fluorouracila i irinotecana [28]. Do danas nije pronađena idealna metoda uporabe citotoksičnih lijekova za liječenje kolorektalnog karcinoma. Postoje klinička istraživanja u kojima se ispitivalo djelovanje pojedinačne u odnosu na združenu kemoterapiju koja je sadržavala uporabu capecitabinea, irinotecana i oxaliplatina u liječenju kolorektalnog karcinoma. Rezultati navedenih istraživanja verificiraju da ne postoji znatna razlika u preživljenju bolesnika kada je u uporabi pojedinačna ili združena kemoterapija [29].

Uporaba capecitabinea kod bolesnika s metastatskim kolorektalnim karcinomom i resektabilnim jetrenim metastazama Capecitabine se, prema rezultatima kliničkih istraživanja, može uporabiti kod bolesnika koji imaju metastaze u jetrenom parenhimu uz primarni kolorektalni karcinom [30]. U najcitiranijom kliničkom istraživanju vezanom za navedenu problematiku bolesnici su bili razvrstani u tri grupe. U prvu grupu svrstani su bolesnici s neresektabilnim metastazama koje nisu nužno bile lokalizirane u jetri i liječeni su capecitabinom (2000mg/m2 tijekom prvog i četrnaestog dana) i oxaliplatinom (130 mg/m2 četvrtog i prvog dana) svaka 3 tjedna u 8 ciklusa. U drugu grupu svrstani su bolesnici kod kojih je verificirano postojanje metastaza u jetrima koje se ne mogu kirurški ukloniti. U treću grupu svrstani su bolesnici s resektabilnim metastazama u jetrima. U svim trima navedenim grupama bolesnika u uporabi je bila istovjetna


20

Kapecitabin i karcinom dojke, kolona i rektuma/Capecitabine and breast and colorectal carcinoma

kemoterapija. Toksičnost CapeOxa nije se razlikovala od opisanih rezultata u drugim studijama i nalazila se u rasponu od 47% do 59%.

Oralna terapija za liječenje karcinoma rektuma Danas je 5-FU u uporabi za liječenje bolesnika s uznapredovalim stadijem kolorektalnog karcinoma. Temeljem rezultata provedenih kliničkih istraživanja, oralna uporaba fluoropyrimidin capecitabina moguća je dobra zamjenska terapija za 5-FU, i to iz nekoliko razloga. Terapija oralnom uporabom capecitabinea sigurnija je za uporabu. Sinergičko djelovanje capecitabina učinkovitije je u združenoj uporabi s radioterapijom, jer timidin fosforilaza povećava učinkovitost capecitabinea unutar malignih stanica tumora [31]. Preoperacijska uporaba kemoradijacijske terapije uzrokuje umanjenje veličine tumora i olakšava uklanjanje tumora uz mogućnost očuvanja sfinkternog aparata završnog dijela debelog crijeva [31-33]. Najnovija klinička istraživanja usredotočena su na preoperacijsku, združenu uporabu capecitabinea i kemoterapije, ili capecitabinea i radijacijske terapije. Kliničko istraživanje koje se upravo provodi (II. faza) u 11 kliničkih bolnica u Republici Njemačkoj istražuje vrijednost združene uporabe CapeOxa i radioterapije u 110 bolesnika s karcinomom rektuma [34]. Prvi rezultati navedenog istraživanja upućuju da je ova kombinacija učinkovita u liječenju karcinoma debelog crijeva te su preporučili provođenje kliničkog istraživanja u III. fazi. U istovjetnom istraživanju o svrsishodnosti capecitabinea, Chau i suradnici [35] ispitivali su učinak capecitabinea u 77 bolesnika, kod kojih je magnetskom rezonancijom verificirano postojanje kolorektalnog karcinom slabe prognoze. Istraživali su protokol liječenja združenom uporabom capecitabinea i oxaliplatina, koji je primjenjivan u dozi svaka 3 tjedna u 12 tjedana. Provedena su i istraživanja o učinkovitosti združene uporabe capecitabinee i kemoterapije. Protokol liječenja učinjen je tako da je poslije 6 tjedana provođenja kemoradijacije kod bolesnika učinjena radikalna resekcija oboljelog dijela debelog crijeva. Poslijeoperacijska kemoterapija uporabom capecitabine trajala je 12 tjedana. U istraživanje je uključeno 67 bolesnika, a prije uporabe kemoterapije svi su bili operacijski liječeni. Patološki uzorci tkiva poslije provedene terapije, pokazivali su potpuni izostanak tumorskih stanica u 24% slučajeva, a kod 48% bolesnika verificirano je postojanje mikroskopskih rezidua. U usporedbi s početnim MRI snimkama, kod 76% bolesnika verificirano je smanjenje veličine tumora. Vrijeme praćenja svih bolesnika bilo je 23 mjeseca, a stopa preživljenja iznosila je 87%. Tijekom provođenja kemoradijacije neželjeni simptomi bili su neutropenija, gastrointestinalni bolovi, kožne promjene i genitourinarni poremećaji. Na temelju ovakvih rezultata danas je u tijeku multicentrično randomizirano istraživanje koje detaljno proučava djelovanje ovog protokola s i bez uporabe cetuximaba. Do danas nije točno verificirano koja je kombinacija kemoterapeutika i radijacijskog protokola liječenja najučinkovitija. Zato su danas u tijeku klinička istraživanja o učinkovitosti oralne kemoterapije u svrhe liječenja resektabilnog kolorektalnog karcinoma, i to II. i III. stupnja. Danas se provodi randomizirana studija (III. faza), u kojoj se uspo-

ređuje učinkovitost djelovanja preoperacijske radioterapije u kombinaciji s capecitabineom u odnosu na učinkovitost radioterapije u kombinaciji s kontinuiranom infuzijom 5-FU s ili bez oxaliplatinoma. Krajnji cilj ovog istraživanja uključivanje je 1606 bolesnika uz kontrolu veličine tumora u tri godine. Rezultati ovog istraživanja verificirat će učinkovitiju uporabu CapeOxa i FOLFOX-a, s ili bez dodatne uporabe bevacizumaba u poslijeoperacijskom liječenju.

Pomoćna oralna kemoterapija za liječenje kolorektalnog karcinoma Lokalni recidiv kolorektalnog karcinoma poslije kirurškog liječenja velikj je problem u cjelovitosti liječenja kolorektalnog karcinoma. Temeljem opisanih rezultata, randomiziranih istraživanja, capecitabin se sigurno može uporabiti tijekom poslijeoperacijskog liječenja. U svrhe bolje verifikacije učinkovitosti samostalne uporabe ili pak združene uporabe capecitabinea s drugim kemoterapeuticima u svrhe liječenja kolorektalnog karcinoma potrebno je stalno provoditi nova prospektivna istraživanja. Posebice se ovo odnosi na iznalaženje znanstveno utemeljenih dokaza o učinkovitosti samostalnog djelovanja kemoterapeutika u odnosu na združeno djelovanje kemoterapeutika. Ovakav zaključak potvrđuju i rezultati kliničkog istraživanja CAIRO (najnovije istraživanje), u kojem se verificira postojanje boljih rezultata združene uporabe kemoterapeutika, a koji se odnose na učinkovitost prve linije liječenja [29].

Uporaba kapecitabina U svom izvornom obliku capecitabine je u cijelosti inaktivan. Nasuprot 5-fluorouracil (5-FU), capecitabin se brzo absorbira kao inaktivna molekula, koja prolazi kroz enzimatsku pretvorbu u trostupanjskom procesu; treći i završni stupanj pretvorba je u 5-FU uz pomoć timidin fosforilaze, enzima čija je koncentracija znatno veća u tumorskom negoli u normalnom, okolnom zdravom tkivu[36]. Upravo ovo svojstvo capecitabinea uzrokuje bolju učinkovitost u odnosu na djelovanje 5-FU. Preporučljiva je dozaža za uporabu monoterapije capecitabinom protokol: dva tjedna kontinuiranog davanja lijeka, zatim tjedan bez davanja lijeka. Standardna početna doza iznosi 1250mg/m2 dvaput dnevno. Reducirana početna doza (950mg-1000mg/m2 dva puta dnevno) u uporabi je kod bolesnika s poremećenom bubrežnom funkcijom (kreatinin klirens 30-50 mL/minute). Slična dozaža lijeka preporučljiva je za uporabu kod bolesnika starije životne dobi koji često imaju smanjene vrijednosti klirens kreatinina, te kod bolesnika kod kojih su verificirani psihijatrijski poremećaji. Toksičnost lijeka smanjuje se kod oralne uporabe. Nadalje, analiza rezultata objavljenih studija III. faze, najvišeg stupnja važnosti, primjerice, III. faza Europske studije, pokazuju kako oralna uporaba capecitabinea ne zahtijeva od bolesnika česte kontrolne liječničke preglede, manje je neželjenih komplikacija koje zahtijevaju uporabu vrlo skupih lijekova kao što su antigljivični antibiotici i antiemetici [37]. Zaključno, za uporabu oralnog capecitabinea potrebna su znatno manja financijska sredstva nego što iziskuje parenteralna uporaba 5-FU/LV.


Kapecitabin i karcinom dojke, kolona i rektuma/Capecitabine and breast and colorectal carcinoma

Projekt Onkološko-hematološkog društva Hrvatske udruge medicinskih sestara [HUMS]- KROZ OČI BOLESNIKA – Prema rezultatima svih navedenih studija (klinička istraživanja) vidljivo je da je sve više onkoloških bolesnika na peroralnoj kemoterapiji, te da su bolesnici koji se liječe uporabom peroralne kemoterapije svakodnevno u stalnom i izravnom kontaktu sa medicinskom sestrom. Rezultatima opisanih studija verificirano je i da bolesnici koji su u bliskom svakodnevnom kontaktu s medicinskom sestrom zadovoljavajuće podnose spoznaju o postojanju maligne bolesti. Nadalje, medicinska sestra, kao član multidisciplinarnog onkološkog tima, obavlja i visokospecifične radne aktivnosti, kao što su: provodi mjere za povećanje stupnja suradljivosti bolesnika (uzimanje lijeka prema propisanoj dozi i vremenu), u bolesnika se povećava svijest o nastanku mogućih neželjenih posljedica pri uzimanju lijeka (nuspojave), u slučaju nastanka neželjenih posljedica objašnjava od koga, kada i kako je najbolje zatražiti pomoć, svakodnevno daje savjete kako najučinkovitije provoditi terapiju. Radi verifikacije navedenih i općeprihvaćenih spoznaja od 22. svibnja 2009. godine do 6. svibnja 2011. godine, Onkološko-hematološka sekcija Hrvatske udruge medicinskih sestara [HUMS] provela je projekt pod naslovom „KROZ OČI BOLESNIKA“. Projekt je imao opći i specifične ciljeve. Opći cilj projekta bio je poboljšanje stupnja informiranosti bolesnika i otvorenosti u komunikaciji između bolesnika i zdravstvenog djelatnika, te između zdravstvenih djelatnika unutar multidisciplinarnog tima (doktor-sestra, sestra-sestra). Specifični ciljevi podijeljeni su u dvije skupine (medicinske sestre; bolesnici), i to: Specifični ciljevi projekta za medicinske sestre: • medicinska sestra kao aktivan član onkološkog tima istražuje mogućnosti i metode praćenje bolesnika (Dnevnik liječenja); • istraživanje učinkovitosti metoda za prepoznavanje potencijalno ‘ranjivih’ bolesnika; • istraživanje učinkovitosti razmjene iskustava o terapiji; metodama edukcije poboljšava suradnju između članova onkološkog tima. Specifični ciljevi projekta za bolesnike: • edukacija o terapiji (naglasak na važnosti pravilnog doziranja); • iznalaženje najboljih metoda za potporu u terapiju (specijalizirana sestra kojoj se može obratiti); • mogućnost samoprocjenjivanja (upisivanje nuspojava u dnevnik liječenja) - minimiziranje ili uklanjanje nuspojava, definiranje želja i posebnosti bolesnika i uklanjanje strahova Metodologija projekta bila je četverostupanjska [I-IV], i to: I) Edukacija sestara: – – – –

O osnovama i specifičnostima bolesti O djelovanju propisanih terapeutskih postupaka O Xelodi i mogućim nuspojavama O komunikacijskim vještinama

21

II) Podjela „Dnevnika liječenja“ bolesnicima i edukacija bolesnika o vrsti i načinu primjene terapije. Edukcija je provođena usmenim izlaganjima, i to uporabom priručnika naslova „Kroz oči bolesnika - informacije za bolesnika“ (Slika 1).

SLIKA 1. Naslovnica priručnika „Kroz oči bolesnika - informacije za bolesnike“. III) Upisivanje svih relevantnih podataka o bolesniku u tzv. kontaktnu tablicu/evidencijski listić (slika 2). IV) Otvaranje besplatne telefonske linije za potrebe korištenja „kontakt-telefona“ radi objašnjavanja nastalih nejasnoća dok je bolesnik na kućnom režimu liječenja. U istraživanje je uključeno 11 zdravstvenih ustanova, a ukupno je uključeno 556 bolesnika (slika 3). Prema anatomskoj lokalizaciji tumora, od 556 uključenih bolesnika kod 76% (422 bolesnika) od ukupnog broja bolesnika maligni tumor bio je lokaliziran na debelom crijevu, kod 20% (112 bolesnika) na dojkama., kod 3% (17 bolesnika) na drugim anatomskim lokacijama, a kod 1% (5 bolesnika) tumor je bio nepoznate lokacije (Slika 4). U projektu je u bolesnika s malignim tumorom dojke pretežno uporabljena monoterapija (70% bolesnika), dok je u bolesnika s malignim tumorom debelog crijeva uporabljena oralna monoterapija i perenteralna terapija u približno istovjetnom omjeru (52% u odnosu na 48% bolesnika uz veći postotak monoterapije) (tablica 1). Tijekom provođenja projekta u bolesnika s malignim tumorom debelog crijeva prosječna dnevna doza kemoterapije tijekom provedenih analiza povećala se (slika 5). Tijekom provođenja projekta u bolesnika s malignim tumorom dojke prosječna dnevna doza kemoterapije tijekom provedenih analiza povećala se (slika 6). Do danas projekt nije završen jer je prikupljeno 11,5% knjižica, odnosno, do danas je od 64 bolesnika (ukupan broj 556) prikupljen Dnevnik liječenja (tablica 2). Opisani su rezultati terenskog istraživanja, i to početnog dijela projekta. Podaci o incidenciji, prevalenciji, vrsti, duljini trajanja, stupnju težine, utjecaju na kvalitetu života i neželjenim posljedicama zahtijevaju daljnje prikupljanje podataka, parametrijsku analizu, usporedbu dobivenih rezultata s objavljenim rezultatima istraživanja koji su obrazloženi u ovom članku. Unatoč nedovršenosti projekta, zasad su verificirani rezultati/zaključci o mogućnostima i potrebi poboljšanja svakodnevnog rada medicinske sestre u primjeni kemoterapije na onkološkim bolesnicima.


22

Kapecitabin i karcinom dojke, kolona i rektuma/Capecitabine and breast and colorectal carcinoma

SLIKA 2. Evidencijski listić.

SLIKA 3.

Raspodjela bolesnika i kategorizacija zdravstvenih ustanova uključenih u projekt (prikaz bolesnika u postocima i prema apsolutnom broju).

SLIKA 4.

Bolesnici su iskazali visok stupanj suradnje u sudjelovanju tijekom provođenja projekta i žele biti informirani o bolesti i terapiji koju primaju; Tijekom provođenja projekta medicinske sestre prihvatile su najnovije spoznaje o komunikacijskoj znanosti, metodama komunikacije te djelovanju kemoterapeutika (Xeloda);

Apsolutni broj, postotak i lokalizacija malignog tumora kod bolesnika uključenih u projekt.

Svakodnevnom uporabom naučenih komunikacijskih vještina znatno je poboljšana komunikacija s bolesnikom, te su bolesnici iskazivali povećano zadovoljstvo uporabljenim mjerama liječenja. Od početka provedbe projekta produljio se broj ciklusa capecitabineom i povisila se doza koji bolesnici primaju (pravilno doziranje i duljina liječenja osiguravaju dulje preživljenje bolesnika).


Kapecitabin i karcinom dojke, kolona i rektuma/Capecitabine and breast and colorectal carcinoma

TABLICA 1. Raspodjela uporabljene terapije i anatomska lokacija malignih tumora kod ispitanika. Kolorektalni rak

Rak dojke

Total

Kombinirana terapija

219

33

252

XELIRI + Avastin

86

XELOX

59

XELIRI

47

47

XELOX + Avastin

16

16

Xeloda + kemoth.

8

FOLFOX

2

Xeloda + Avastin

1

2

4

61

12 2

2

3

17

17

XT

7

7

Xeloda monoth.

1

1

Monoterapija

203

79

282

Xeloda monoth.

203

78

281

1

1

112

534

TOTAL

422

SLIKA 5. Povećanje prosječne dnevne doze (mg.) kemoterapije kod bolesnika s malignim tumorom debelog crijeva (Xeloda).

SLIKA 6. Povećanje prosječne dnevne doze (mg.) kemoterapije kod bolesnika s malignim tumorom dojke (Xeloda).

TABLICA 2. Evidencija povrata knjižica - „Dnevnik liječenja“ Evidencija povrata knjižica Podijeljeno

Vraćene knjižice

% vraćenih

556

64

11,5%

86

Xeloda + Lapatinib

XT

23

Zaključak i buduća istraživanja Prema dosad navedenim rezultatima istraživanja vidljivo je da su metode liječenja karcinoma gastrointestinalnog trakta tijekom vremena znatno poboljšane. Razvoj fluoropyrimidin capecitabinea za oralnu uporabu omogućio je proširenje u uporabi kemoterapeutika. Kapecitabine je prvi put odobren za kliničku uporabu 2001. godine, i to kao lijek koji je potrebno samostalno uporabiti u svrhu liječenja kolorektalnog karcinoma. Odobrenje za uporabu izdano je na temelju objavljenih rezultata dviju multicentričnih, randomiziranih studija III. faze, čiji su rezultati verificirali poboljšana svojstva i veću sigurnost uporabe capecitabinea, kao prva linija terapije, u odnosu na intravensku uporabu bolusa -FU/leucovorin (LV) [38, 39]. Tijekom lipnja 2005. godine capecitabine je odobren za liječenja trećeg stadija karcinoma kolona. Odobrenje je temeljeno na rezultatima randomiziranog kliničkog istraživanja III. faze, tj. XACT (Xeloda kao adjuvantna terapija karcinoma kolona) studija [40]. Danas se kontunirano istražuje učinkovitost uporabe terapije capecitabineom u kombinaciji sa drugim kemoterapeuticima. Broj ovakvih studija je znatan, ali raznolikost u dozama i protokolu davanja lijeka previše se razlikuje od studije do studije te se usporedba rezultata zasad ne može znanstveno verificirati. Prednost uporabe oralne terapije zasad se može verificirati u odnosu na povećanje stupnja kvalitete života. Naime, bolesnici se mogu samostalno dozirati i primjenjivati kemoterapiju obavljajućisvakodnevne uvriježene aktivnosti, što, pak, nije slučaj kada kemoterapija mora biti uporabljena parenteralno. U sljedećim kliničkim istraživanjima biti će potrebno verificirati učinkovitost pojedinih kombinacija oralnih kemoterapeutika koji se koriste u svrhe liječenja kolorektalnog karcinoma. Razlozi za uporabu oralne kemoterapije jesu veća sigurnost bolesnika te manja incidencija nuspojava. Danas su mnoge nove kombinacije oralne kemoterapije predmet kliničkih istraživanja. Daljnja istraživanja trebaju biti usmjerena verificiranju novih indikacija za liječenje malignih tumora, kao i za verificiranje mogućnosti liječenja malignih tumora ostalih organskih sustava. Capecitabine je verificiran kao lijek znatne učinkovitosti u intravenskoj kemoterapiji. Cilj daljnjih/novih kliničkih istraživanja verifikacija je prednosti uporabe capecitabinea u odnosu na pojavnost nuspojava, i to kao najvažnijeg dijela citotoksične terapije. Studija Kroz oči bolesnika - suradnici u projektu: vms. Branka Svetec (KBC Sestre milosrdnice); vms. Dragica Poslek (KBC Zagreb); vms. Snježana Kuševec (KBC Zagreb); vms. Slavica Brebrić (OB Karlovac); s. Maja Ulemek (OB Karlovac); s. Dragica Hajduk (OB Varaždin); vms. Božena Kapitarić (OB Čakovec); s. Božica Šnajdar (OB Koprivnica); vms. Jadranka Vasilj (KB Osijek); s. Ankica Kos (KB Osijek); vms. Tihana Jovanović (KBC Split); vms. Nevenka Ninić (OB Šibenik); vms. Sanja Glavić (OB Zadar); s. Anita Smokvina (OB Dubrovnik); vms. Staka Stipaničić (KB Rijeka); vms. Mirjana Cink (KB Rijeka); s. Loredana Dasko (OB Pula).


24

Kapecitabin i karcinom dojke, kolona i rektuma/Capecitabine and breast and colorectal carcinoma

LITERATURA [1] [2] [3] [4]

[5]

[6]

[7] [8]

[9]

[10]

[11]

[12]

[13]

[14]

[15]

[16]

[17]

[18]

[19]

[20] [21]

[22]

Ajani J. Review of capecitabine as oral treatment of gastric, gastroesophageal, and esophageal cancers. Cancer 2006; 107: 221-31. Walko CM, Lindley C. Capecitabine: A review. Clin Ther 2005;27: 23-44. McKendrick J, Coutsouvelis J. Capecitabine: Effective oral fluoropyrimidine chemotherapy. Expert Opin Pharmacother 2005; 6:1231-9. Jemal A, Siegel R, Ward E, Murray T, Xu J, Thun MJ. Cancer statistics, 2007. CA Cancer J Clin 2007; 57: 43-66. Kim JG, Sohn SK Kim DH. Phase II study of docetaxel and capecitabine in patients with metastatic or recurrent gastric cancer. Oncology 2005;68: 190-5. Monga DK, O’Connell MJ. Surgical adjuvant therapy for colorectal cancer: current approaches and future directions. Ann Surg Oncol 2006; 13: 1021-34. Scheithauer W, McKendrick J, Begbie S. Oral capecitabine as an alternative to IV 5-fluorouracil-based adjuvant therapy for colon cancer: safety results of a randomized, phase III trial. Ann Oncol2003; 14: 1735-43. Twelves C, Wong A, Nowacki MP. Capecitabine as adjuvant treatment for stage III colon cancer. N Engl J Med 2005; 352: 2696-704. Kuebler JP, Wieand HS, O’Connell MJ. Oxaliplatin combined with weekly bolus fluorouracil and leucovorin as surgical adjuvant chemotherapy for stage II and III colon cancer: Results from NSABP C-07. J Clin Oncol 2007; 25: 2198-220. Cassidy J, Tabernero J, Twelves C. XELOX (capecitabine plus oxaliplatin): Active first-line therapy for patients with metastatic colorectal cancer. J Clin Oncol 2004; 22: 2084-2091. Makatsoris T, Kalofonos HP, Aravantinos G. A phase II study of capecitabine plus oxaliplatin (XELOX): A new first-line option in metastatic colorectal cancer. Int J Gastrointest Cancer 2005; 35: 103-9. Hochster HS, Hart LL, Ramanathan RK. Safety and efficacy of oxaliplatin/fluoropyrimidine regimens with or without bevacizumab as firstline treatment of metastatic colorectal cancer (mCRC):final analysis of the TREE-Stusy. J Clin Oncol 2006 ASCO Annual Meeting proceedings Part I. (June 20 Suppl), vol. 24(185): 2006;3510. US Food and Drug Administration. Irinotecan hydrochloride injection,20 mg/nL: medical rationale. Available at: http: //www.fda. gov/ohrms/dockets/dockets/05p0496/05p-0496-cp00001-02-Attachment-01-vol1.pdf. [Accessed October 18, 2007]. Bajetta E, Di Bartolomeo M, Mariani L. Randomized multicenter phase II trial of two different schedules of irinotecan combined with capecitabine as first-line treatment in metastatic colorectal carcinoma. Cancer 2004; 100: 279-87. Grothey A, Jordan K, Kellner O. Randomized phase II trial of capecitabine plus irinotecan (CapIri) vs capecitabine plus oxaliplatin (CapOx) as first-line therapy of advanced colorectal cancer (ACRC). Proc Am Soc Clin Oncol 2003; 22: 1022. Michalaki V, Gennatas C, Gennatas S. First-line chemotherapy with irinotecan plus capecitabine for advanced colorectal cancer.J Clin Oncol (Meeting Abstracts) 2007; 25: 14602. Fuchs C, Marshall J, Mitchell E. Updated results of BICC-C study comparing first-line irinotecan/fluoropyrimidine combinations with or without celecoxib in mCRC: Updated efficacy data. Program and abstracts of the 43rd American Society of Clinical Oncology Annual Meeting: Chicago, Illinois. Abstract 4027; 2007. Fuchs C, Marshall J, Mitchell E. A randomized trial of firstline irinotecan/fluoropyrimidine combinations with or without celecoxib in metastatic colorectal cancer (BICC-C). Program and abstracts of the 42nd Annual Meeting of the American Society of Clinical Oncology: Atlanta, Georgia. Abstract 3506; 2006. Capdevila J, Mendez G, Macarulla T, Ramos FJ, Casado E, Tabernero J. New approaches in systemic treatment of advanced colorectal cancer: The molecular targets era. Expert Rev Anticancer Ther 2007; 7: 1027-1041. Adams R, Maughan T. Predicting response to epidermal growth factor receptor-targeted therapy in colorectal cancer. Expert Rev Anticancer Ther 2007; 7: 503-18. Sorscher SM. Biological therapy update in colorectal cancer. Expert Opin Biol Ther 2007; 7: 509 Saltz L, Clarke S, Diaz-Rubio E. Bevacizumab (Bev) in combination with XELOX or FOLFOX4: Efficacy results from XELOX-1/NO16966, a randomized phase III trial in the first-line treatment of metastatic colorectal cancer (MCRC). Program and abstracts of the 2007 American Society of Clinical Oncology Gastrointestinal Cancers Symposium: Orlando, Florida. Abstract 238;2007. Saltz L, Clarke S, Diaz-Rubio E. Bevacizumab (Bev) in combination with XELOX or FOLFOX4: updated efficacy results from XELOX-1/NO16966, a randomized phase III trial in first-line metastatic colorectal cancer.

[23]

[24]

[25]

[26] [27]

[28]

[29]

[30]

[31]

[32]

[33] [34]

[35]

[36]

[37]

[38]

[39]

[40]

Program and abstracts of the 43rd American Society of Clinical Oncology Annual Meeting: Chicago, Illinois.Abstract 4028; 2007. Schmiegel W, Reinacher-Schick A, Freier W. Comparable safety and response rate with bevacizumab in combination with capecitabine/ oxaliplatin (CapOx/Bev) versus capecitabine/irinotecan (CapIri/Bev) in advanced CRC (mCRC): A randomized phase II study of the AIO GI tumor study group. Program and abstracts of the 43rd American Society of Clinical Oncology Annual Meeting: Chicago, Illinois. Abstract 4034; 2007. Ramanathan RK, Rajasenan K, Crandall T, Balaban EP.Phase II study of the A-ICOX regimen [bevacizumab (Bev),weekly intermittent capecitabine (Cap) and oxaliplatin (Ox)] for untreated advanced colorectal cancer (CRC). Program and abstracts of the 43rd American Society of Clinical Oncology Annual Meeting;June 2-4, 2007; Chicago, Illinois. Abstract 4092. Cartwright TH, Kuefler P, Cohn A. Results of a phase II trial of cetuximab + XELIRI as first-line therapy of patients with advanced and/or metastatic colorectal cancer. Program and abstracts of the 43rd American Society of Clinical Oncology Annual Meeting;June 2-4, 2007; Chicago, Illinois. Abstract 4094. Schmoll HJ, Sargent D. Single agent fluorouracil for first-line treatment of advanced colorectal cancer as standard? Lancet 2007;370: 105-7. Rothenberg ML, Navarro M, Butts C. Phase III trial of capecitabine + oxaliplatin (XELOX) vs 5-fluorouracil (5-FU), leucovorin (LV), and oxaliplatin (FOLFOX4) as 2nd-line treatment for patients with metastatic colorectal cancer (MCRC). Program and abstracts of the 43rd American Society of Clinical Oncology Annual Meeting; June 2-4, 2007; Chicago, Illinois. Abstract 4031. Gennatas CG, Michalaki V, Gennatas S, Kouvaris J, Smyrniotis V,Vasiliou J. Mitomycin –C and capecitabine as salvage chemotherapy in pretreated patients with advanced colorectal cancer. J Clin Oncol (Meeting Abstracts) 2007; 25: 14595. Koopman M, Antoninin NF, Douma J. Sequential versus combination chemotherapy with capecitabine, irinotecan, and oxaliplatin in advanced colorectal cancer (CAIRO): A phase III randomized controlled trial. Lancet 2007 14; 370(9582): 135-42. Watkins DJ, Jackson C, Chua Y. A prospective study of oxThe Role of Capecitabine in the Management of Tumors Reviews on Recent Clinical Trials, 2009, Vol. 4, No. 1 11aliplatin and capecitabine (CapeOx) in metastatic colorectal cancer (MCRC) with baseline stratification according to resectability status. Program and abstracts of the 43rd American Society of Clinical Oncology Annual Meeting; June 2-4, 2007; Chicago, Illinois.Abstract 4024. Glynne-Jones R, Dunst J, Sebag-Montefiore D. The integration of oral capecitabine into chemoradiation regimens for locally advanced rectal cancer: how successful have we been? Ann Oncol 2006; 17: 361-71. Glynne-Jones R, Grainger J, Harrison M, Ostler P, Makris A.Neoadjuvant chemotherapy prior to preoperative chemoradiation or radiation in rectal cancer: should we be more cautious. Br J Cancer2006; 94: 363-71. Sauer R, Becker H, Hohenberger W. Preoperative versus postoperative chemoradiotherapy for rectal cancer. N Engl J Med 2004; 351: 1731-40. Roedel C, Arnold D, Hipp M, Liersch T, Sauer R. Multicenter phase II trial of preoperative radiotherapy with concurrent and adjuvant capecitabine and oxaliplatin in locally advanced rectal cancer. Program and abstracts of the 2006 American Society of Clinical Oncology Gastrointestinal Cancers Symposium; January 26-28, 2007; San Francisco, California. Abstract 349. Chau I, Brown G, Cunningham D. Neoadjuvant capecitabine and oxaliplatin followed by synchronous chemoradiation and total mesorectal excision in magnetic resonance imaging-defined poorrisk rectal cancer. J Clin Oncol 2006; 24: 668-674. Schuller J, Cassidy J, Dumont E. Preferential activation of capecitabine in tumor following oral administration to colorectal cancer patients. Cancer Chemother Pharmacol 2000; 45: 292-7. Twelves C, Boyer M, Findlay M. Capecitabine (Xeloda)improves medical resource use compared with 5-fluorouracil plus leucovorin in a phase III randomized trial conducted in patients with advanced colorectal carcinoma. Eur J Cancer 2001; 37: 597-604. Hoff PM, Ansari R, Batist G. Comparison of oral capecitabine versus intravenous fluorouracil plus leucovorin as first-line treatment in 605 patients with metastatic colorectal cancer: results of a randomized phase III study. J Clin Oncol 2001; 19: 2282-92. Van Cutsem E, Twelves C, Cassidy J. Oral capecitabine compared with intravenous fluorouracil plus leucovorin in patients with metastatic colorectal cancer: results of a large phase III study.J Clin Oncol 2001; 19: 4097-106. Twelves C, Wong A, Nowacki MP. Capecitabine as adjuvant therapy for stage III colon cancer. N Engl J Med 2005; 352: 2696-704.


Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 25–30

25

Etičke dileme zdravstvenih djelatnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i percepcija sustava bioetičke potpore

ORGINALNI ČLANAK/ ORIGINAL ARTICLE

Ethical dilemmas in health care workers in primary health care and bioethical support system perceptions Silvana Vozila, Iva Sorta-Bilajac

Received November 4th 2011;

Accepted November 19th 2011

Sažetak: Cilj/svrha: Etičke dileme dio su svakodnevne kliničke prakse zdravstvenih djelatnika u Hrvatskoj. Cilj je rada utvrditi postojanje etičkih dilema u primarnoj zdravstvenoj zaštiti i korištenje sustava bioetičke potpore. Metoda: Anonimnim upitnikom anketirana su 264 ispitanika. Liječnici: n=97, žene 79,4% srednje dobi od 44,38; medicinske sestre: n=167, žene 96,5%, srednja dob od 42,1 godina. Za potrebe ovog rada ispitana je dosadašnja edukacija i sigurnost u vlastito znanje iz medicinske etike, učestalost i težina etičkih dilema te dostupnost sustava bioetičke potpore. Rezultati: Edukacija iz medicinske etike tijekom studija: liječnici 32,5%, sestre 58,6%; tečaj trajne edukacije: liječnici 85,6%, sestre 81,7%; stručno-znanstveni skup: liječnici 76,3%, sestre 84,6%. Većina ispitanika osjeća se sigurnima u znanje iz medicinske etike (liječnici 80,3%, sestre 69,3%). Najčešće etičke dileme: priopćavanje dijagnoze (liječnici 37,1%, sestre 42,6%); umanjena sposobnost donošenja odluka (liječnici 36,1%, sestre 33,1%); neslaganje oko načina i/ili tijeka liječenja (liječnici 29,9%, sestre 47,9%). Najteže etičke dileme: potpomognuto samoubojstvo/eutanazija (liječnici 21,6%, sestre 24,4%); priopćavanje dijagnoze (liječnici 12%, sestre 12,7%); prekid održavanja na životu (liječnici 10,1%, sestre 11,3%). Dostupnost sustava bioetičke potpore: 18,6% liječnika i 15,4% sestara. Rasprava: Etičke dileme dio su svakodnevne prakse liječnika i medicinskih sestara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Ustroj zdravstva na primarnoj razini, kao i struktura i aktivnosti sustava bioetičke potpore, utječu na percepciju etičkih dilema, kao i na korištenje samog sustava. Naglašava se potreba za daljnjim istraživanjima. Ključne riječi: etičke dileme; primarna zdravstvena zaštita; sustav bioetičke potpore; upitnik; Hrvatska.

Abstract: Aim/Scope: Ethical dilemmas are part of everyday clinical practice of healthcare workers in Croatia. The aim of this paper is to determine the existence of ethical dilemmas in primary healthcare and usage of bioethical support. Method: With anonymous questionnaires we interviewed 264 participants. Physicians: n= 97, 79.4% women mean age 44.38; nurses: n = 167, 96.5% women, mean age 42.1 years. For the purposes of this study we examined participants current training and confidence in their own knowledge of medical ethics, the incidence and severity of ethical dilemmas, and the availability of bioethical support. Results: Training in medical ethics during the study: 32.5% of doctors; nurses 58.6%,; continuing education course 85.6% of doctors; nurses 81.7%; a scientific symposium 76.3% doctors; 84 nurses 6%. Most respondents felt safe in the knowledge of medical ethics (80.3% of docto rs, nurses, 69.3%). The most common ethical dilemmas: disclosure of diagnosis (37.1% of doctors, nurses, 42.6%), decreased ability to make decisions (36.1% of doctors, nurses, 33.1%), disagreement about how and / or treatment (29 doctors, 9%, nurses 47.9%). The most difficult ethical dilemma: assisted suicide / euthanasia (21.6% doctors, nurses, 24.4%), communication of diagnosis (12% of doctors, nurses, 12.7%); cease to be kept alive (10.1% doctors, 11 nurses, 3%). Availability of bioethical support: 18.6% of doctors and nurses 15.4%. Discussion: Ethical dilemmas are part of everyday practice of doctors and nurses in primary care. Organization of health care at the primary level, as well as the structure and activities of bioethical aid, affect the perception of ethical dilemmas, as well as the use of the system. Authors stresses the need for further research. Key words: ethical dilemmas; primary healthcare; system of bioethical support; questionnaire; Croatia Running head: Ethical dilemmas and health care workers

Autor za korespondenciju/Corresponding author: Silvana Vozila Specijalistička ordinacija obiteljske medicine Ž. Strišković, Pogled 80, 51216 Viškovo TEL;385-1-34 83 662 FAX;385-1-34 83 662 E-mail; silvana.vozila@gmail.com


26

Etičke dileme zdravstvenih djelatnika/Ethical dilemmas and health care workers

Uvod U primarnoj zdravstvenoj zaštiti (PZZ) provodi se izvanbolnička zdravstvena zaštita u temeljnom opsegu - unapređenje i očuvanje zdravlja, sprječavanje i suzbijanje bolesti te liječenje i rehabilitacija oboljelih i onesposobljenih [1]. Svaki dio karakteriziraju određene mjere i aktivnosti koje organizira i provodi pojedina djelatnost u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, vodeći se sljedećim načelima: a] sveobuhvatnosti, b] kontinuiranosti, c] dostupnosti, d] cjelovitog pristupa [1]. Uobičajen tim u primarnoj zdravstvenoj zaštiti čine liječnik i medicinska sestra, koji u interdisciplinarnom pristupu pacijentu dijele svoje kompetencije [2]. U ovom kontekstu nužno je isticanje liječničkih i sestrinskih profesionalnih načela i (osobnih) vrijednosti djelovanja prema bolesniku i potrebitomu te zakonskih mjera koje omogućuju ostvarenje primarne zdravstvene zaštite. Stoga se djelovanje etičkih povjerenstava pri zdravstvenim ustanovama radi praćenja etičkih i deontoloških načela zdravstvene struke u obavljanju djelatnosti zdravstvene ustanove smatra općeprihvaćenom praksom [3; 4;5;]. Međutim, cjelovit sustav bioetičkih konzultacija prepoznaje tri razine: 1.1] etička povjerenstva (rad u većim grupama, obično se sastoje od 12-15 članova), 1.2] timske konzultacije (manje grupe za savjetovanje, npr. podgrupe etičkih povjerenstava, obično se sastoje od 3-4 člana), 1.3] individualne konzultacije (tj. licem u lice) [6]. Nedostatak druge i treće razine u hr vatskim zdravstvenim ustanovama, kao i funkcija koju etička povjerenstva u Hrvatskoj dominantno obavljaju – analiza znanstveno-istraživačkih protokola (zanemarujući ostale neizostavne funkcije: edukacija, stvaranje institucionalnih protokola, analiza slučaja i konzultacije) [7] – utječu na percepciju korisnosti i otežavaju korištenje sustava bioetičke potpore u svim segmentima hr vatskog zdravstvenog sustava. Istraživanje o etičkim dilemama liječnika i medicinskih sestara provedeno u KBC-u Rijeka te dobiveni rezultati [8], bili su “trigger” za postavljanje tak vog istraživanja u sustav primarne zdravstvene zaštite koji, zbog specifičnosti ustroja, funkcioniranja i aktivnosti samog sustava, predstavlja izvorište specifičnih etičkih dilema, možda i različitih od onih u kliničkoj praksi.

Metode Za potrebe istraživanja anketirano je 267 ispitanika, od toga 63 (64,9%) liječnika, 34 (35,1%) liječnika spec., 136 (81,4%) medicinskih sestara i 31 (18,6%) VMS/bacc. s područja Primorsko-goranske, Varaždinske, Bjelovarske, Zagrebačke, Karlovačke, Sisačke, Istarske i Zadarske županije. Istraživanje je realizirano od siječnja do kolovoza 2010. godine metodom anonimnog upitnika. Za potrebe ovog istraživanja korišteni su dijelovi upitnika „Vrijednosti uz pacijentov krevet“ (Values at the Bedside) [8], uz suglasnost autora. Upitnik je prošao metodu dvostrukog

prevođenja (engleski-hr vatski-engleski). Upitnik se sastoji od tri dijela. U uvodnom dijelu izjava je o poštovanju privatnosti, zaštiti tajnosti podataka i korištenju rezultata isključivo u znanstvene svrhe. U drugome su dijelu pitanja o sociodemografskim podacima, među ostalim o sudjelovanju u različitim oblicima edukacije iz područja medicinske etike, odnosno, o sigurnosti u vlastito znanje o suvremenim etičkim standardima. U trećem su dijelu postavljena pitanja o etičkim problemima (dilemama) s kojima se liječnici i medicinske sestre susreću u svojoj svakodnevnoj praksi. Za potrebe ovoga rada korištena je ljestvica Učestalosti susretanja s etičkim dilemama - 12 mogućih situacija otežanog donošenja medicinsko-etičkih odluka. Ispitanici su zamoljeni da upozore na učestalost susretanja s navedenim situacijama u posljednjih pet godina, a ponuđeni su im odgovori: 1 – nikad; 2 – rijetko (1-2 puta); 3 – katkad (do 10 puta); 4 – često (> 10 puta). Zatim su ispitanici iz ljestvice trebali odabrati tri situacije koje smatraju etički najtežima. Također su ponuđena pitanja koja se odnose na poznavanje postojanja sustava bioetičke potpore u njihovoj ustanovi, dostupnost konzultiranja i s jednim oblikom bioetičke potpore za etički zahtjevne slučaje, te korištenje samog sustava. Korištenje upitnika za potrebe predloženog istraživanja odobrilo je Povjerenstvo za etička pitanja Doma zdravlja Primorsko-goranske županije [PGŽ]. Podaci prikupljeni anonimnim upitnikom upisani su u dvodimenzionalnu relacijsku tablicu u računalnom programu MS Excel (Microsoft, USA). Osobni podaci ispitanika prikazani su frek vencijama i relativnim frek vencijama. Kao mjera srednje vrijednosti godina staža zdravstvenih djelatnika korištena je aritmetička sredina. Četiri kategorije ponuđenih odgovora: „nikad“, „rijetko“, „ponekad“ i „često“ u pitanju o učestalosti susretanja s etičkim dilemama spojene su u dvije kategorije odgovora „nikad i rijetko“ te „ponekad i često“ zbog nemogućnosti, odnosno, premalene (<5) frek vencije odgovora u pojedinim kategorijama. Statistička obrada podataka provedena je s pomoću računalnih programa SPSS (verzija 12.) i Statistica (verzija 8.).

Rezultati Sociodemografske osobine ispitanika prikazane su u tablici (Tablica 1). Raspodjela ispitanika prema oblicima dosadašnjeg usavršavanja iz medicinske etike, kao i s obzirom na sigurnost u vlastito znanje o suvremenim etičkim standardima relevantnim za njihovu profesiju, prikazana je u tablici (tablica 2). Raspodjela ispitanika prema odgovorima na pitanja iz ljestvice Učestalosti susretanja s etičkim dilemama prikazana je u tablici (tablica 3). Procjena tri najteže etičke dileme prikazana je u tablici (tablica 4) Na pitanje znaju li je li u njihovoj ustanovi koji od elemenata sustava bioetičke potpore te smatraju li da im je taj sustav dostupan pri rješavanju etički zahtjevnih situacija u svakodnevnoj praksi, kao i jesu li se ikada koristili nekim od oblika bioetičke potpore, ispitanici su odgovorili kako je prikazano u tablici (tablica 5).


Etičke dileme zdravstvenih djelatnika/Ethical dilemmas and health care workers

27

TABLICA 1. Sociodemografske osobine ispitanika Varijabla Spol: muški ženski Godine rada u struci: 1-5 6-15 16 i više Godine rada u PZZ-u: 1-5 6-15 16 i više Vjeroispovijest: agnostik katolik ateist musliman pravoslavac

Liječnici (n=97) n (%) 20 (20,6) 77 (79,4) 15 (15,4) 19 (19,6) 66 (65) 25 (25,6) 17 (17,4) 58 (57) 16 (16,5) 71 (73,2) 7 (7,2) 1 (1) 2 (2,1)

Sestre (n=167) n (%) 6 (3,6) 163 (96,5) 8 (4,8) 29 (17,2) 130 (78) 22 (13,1) 50 (29,9) 95 (57) 24 (14,2) 132 (78,1) 6 (3,6) 2 (1,2) 4 (2,4)

Ukupno (n=264) n (%) 26 (12,1) 240 (87,9) 23 (10,1) 48 (18,4) 196 (74,2) 47 (19,4) 67 (23,7) 153 (57,9) 40 (15,4) 203 (75,7) 13 (5,4) 3 (1,1) 6 (2,3)

TABLICA 2. Sudjelovanje u različitim oblicima edukacije i sigurnost u vlastito znanje iz medicinske etike. Liječnici (n=73) n (%)

Sestre (n=165) n (%)

Edukacija iz medicinske etike tijekom srednje škole i studija Da Ne

55 (32,5) 41 (24,3)

99 (58,6) 64 (37,9)

Pohađanje tečaja trajne edukacije iz medicinske etike Da Ne

83 (85,6) 11 (11,3)

138 (81,7) 27 (15,9)

Pohađanje stručno-znanstvenog skupa iz medicinske etike Da Ne

74 (76,3) 20 (20,6)

143 (84,6) 22 (12,8)

Sigurnost u vlastito znanje iz medicinske etike 1. vrlo siguran/na 2. umjereno siguran/na 3. ne baš siguran/na 4. potpuno nesiguran/na

18 (18,6) 60 (61,7) 16 (16,5) 2 (2,1)

29 (17,2) 88 (52,1) 45 (26,7) 4 (2,7)

Varijabla

• ukupan zbroj relativnih frek vencija nije uvijek 100 jer nisu svi ispitanici odgovorili na sva pitanja

TABLICA 3. Učestalost susretanja s etičkim dilemama. Etičke dileme 1. Brinuli ste se za terminalno bolesna pacijenta i pojavilo se pitanje prekida održavanja na životu ili je donesena odluka “ne oživljavati”. 2. Brinuli ste se za punoljetna pacijenta čija je sposobnost donošenja odluka o vlastitu zdravlju bila upitna ili umanjena. 3. Niste bili sigurni trebate li poštovati povjerljivost neke medicinske informacije. 4. Postojalo je veliko neslaganje između članova obitelji ili skrbnika oko načina i/ili tijeka pacijentova liječenja. 5. Vama najprihvatljiviji način liječenja kosio se s protokolima ustanove, profesionalnim kodek sima etike ili zakonima. 6. Najbolji način liječenja nije se proveo zbog statusa pacijentova osiguranja ili nemogućnosti plaćanja. 7. Pravilnik o naplati usluga spriječio Vas je da provedete Vama najprihvatljiviji način liječenja. 8. Zbog nedostatka sredstava bilo Vam je teško donijeti odluku o načinu liječenja. 9. Pacijentova kulturološka ili religijska uvjerenja sukobila su se s Vašim prijedlogom liječenja. 10. Pacijent se nije složio oko predloženog postupka liječenja iz drugih razloga. 11. Niste bili sigurni treba li pacijentu priopćiti dijagnozu, odnosno, reći punu istinu o njegovu zdravstvenom stanju. 12. Zatražilo se od Vas da iz vršite potpomognuto samoubojstvo ili eutanaziju.

Nikad i rijetko n%

Ponekad i često n%

Liječnici

Sestre

Liječnici

Sestre

79 (81,4)

149 (88,2)

13 (13,4)

17 (11,9)

57 (58,8)

113 (66,9)

35 (36,1)

52 (33,1)

75 (77,3) 63 (65)

129 (76,3) 88 (52,1)

17 (17,5) 29 (29,9)

35 (23,7) 76 (47,9)

76 (78,3)

132 (78,1)

16 (16,5)

30 (21,9)

75 (77,3)

122 (72,2)

16 (16,5)

42 (27,8)

78 (80,4)

134 (79,3)

14 (14,4)

28 (20,7)

74 (76,3) 84 (86,6)

118 (69,8) 145 (85,8)

16 (16,5) 7 (7,2)

45 (30,2) 17 (14,2)

64 (57,8) 56 (57,8)

111 (65,7) 97 (57,4)

28 (28,9) 36 (37,1)

48 (34,3) 63 (42,6)

89 (91,8)

164 (97)

1 (1)

3 (3)


28

Etičke dileme zdravstvenih djelatnika/Ethical dilemmas and health care workers

TABLICA 4. Procjena težine etičkih dilema liječnika i medicinskih sestara. Br.

Dilema

Liječnici (n=80) Dilema n (%)

1.

potpomognuto samoubojstvo ili eutanazija

62 (21,6)

potpomognuto samoubojstvo ili eutanazija

2.

priopćiti dijagnozu

36 (12,2)

priopćiti dijagnozu

64 (12,7)

priopćiti dijagnozu

100 (12,6)

3.

prekid održavanja na životu / “ne oživljavati”

31 (10,1)

prekid održavanja na životu / “ne oživljavati”

60 (11,9)

prekid održavanja na životu / “ne oživljavati”

91 (11,3)

TABLICA 5. Poznavanje, dostupnost i korištenje sustava bioetičke potpore. Varijabla

Liječnici (n=85) Sestre (n=154) n (%) n (%)

Etičko povjerenstvo: da ne znam ne

11 (11,3) 19 (19,6) 55 (56,7)

22 (13) 39 (23,1) 93 (55)

Etičar – konzultant: da ne znam ne

4 (4,1) 24 (24,7) 58 (59,8)

7 (4,1) 39 (23,1) 108 (64)

Povjerenstvo za lijekove: da ne znam ne

20 (20,6) 21 (21,6) 44 (45,4)

35 (20,7) 39 (23,1) 80 (47,3)

Neki drugi oblici pomoći: da ne znam ne

5 (5,2) 26 (26,8) 49 (50,5)

7 (4,1) 50 (29,6) 89 (52,7)

Dostupnost konzultiranja: da ne znam ne

18 (18,6) 36 (37,1) 32 (33)

26 (15,4) 68 (40,2) 61 (36,1)

13 (13,4) 74 (76,3)

14 (8,3) 141 (83,4)

Korištenje nekih od oblika bioetičke potpore: da ne

Rasprava Više od polovine sestara (58,6%) i nešto manje liječnika (32,5%) navelo je da je pohađalo nastavu iz etike tijekom studija ili stručnog srednjoškolskog školovanja. Kod liječnika se taj postotak izravno podudara s postotkom do 15 godina radnog staža (35%), dok kod sestara čak 78% radi u struci više od 15 godina. Taj rezultat može se objasniti razvojem edukacije iz (medicinske) etike u Hr vatskoj. Naime, nastava iz etike i srodnih kolegija postala je obvezatnom u nastavnim programima studija medicine upravo u razdoblju od 1991. do 1995. godine. U istom periodu počinje proces profesionalizacije sestrinstva u Hr vatskoj, koji omogućuje sestarama daljnju naobrazbu i uz rad trogodišnjim redovitim ili izvanrednim Stručnim studijem sestrinstva [9]. Pojačano zanimanje za elektivne edukacijske programe pohađanjem tečaja trajne edukacije ili stručno-znanstvenog

Sestre (n=134) n (%) 123 (24,4)

Dilema potpomognuto samoubojstvo ili eutanazija

Ukupno (n=214) n (%) 185 (23)

skupa iz medicinske etike često je, stoga ne čudi visok postotak (umjerene i velike) sigurnosti u vlastito znanje iz medicinske etike (liječnici 80,3%, sestre 69,3%). Iz navedenog se očituje sposobnost prepoznavanja situacija koje u sebi sadržavaju etičku dilemu, stoga kod obje skupine ispitanika postoji podudarnost u četiri situacije s kojima se katkad i često susreću u posljednjih pet godina, kao i podudarnost u situacijama koje procjenjuju etički najteže rješivima. Problem neslaganja članova obitelji ili skrbnika oko načina i/ili tijeka pacijentova liječenja, odnosno, pacijentovo neslaganje oko predložena postupka liječenja, oslikavaju situaciju u kojoj se nalaze djelatnici PZZ-a kao „gatekeeperi“, često pr vi na udaru selekcije i diferencijacije medicinskih tretmana zbog neprimjerenih zahtjeva za postupcima i liječenjima (10). Pacijentova uloga u donošenju medicinskih odluka sve je prisutnija, a pacijenti su katkad uvjereni da znaju što žele i prije nego što stupe u ordinaciju. Naznaka prelaska iz deontološkog u liberalni model sve je prisutnija (11). Ipak, trebale bi postojati granice u tome što smiju zahtijevati od liječnika. Profesionalni integritet sposobnost je liječnika da se odupre pritiscima pacijenta ako ne očekuje da će postupak ili lijek koji pacijenti žele imati koristi. Jedan od bitnih zadataka liječnika i sestara u etičkome smislu jest držati se principa profesionalne odgovornosti – pacijenta treba cijeniti, ali zdravstveni djelatnik donosi konačnu odluku kojom treba minimizirati štetu i racionalno se koristiti medicinskim postupcima (12). Briga za pacijenta umanjene sposobnost donošenja odluka, kao i procjena treba li pacijentu priopćiti dijagnozu, odnosno, reći punu istinu o njegovu zdravstvenom stanju, situacije su u kojima do izražaja dolazi najsuvremeniji princip medicinske etike – poštovanje pacijentove autonomije. Upravo u praksi taj princip „oživljava“ i upućuje na „dvije strane iste medalje“ – s jedne strane obvezu da se pacijentu priopće sve potrebne informacije na temelju kojih će donijeti informiranu odluku, u skladu s doktrinom informiranog pristanka (13); a s druge strane još uvijek liječničko-paternalistički, odnosno sestrinsko-vojnički model odlučivanja „o pacijentu“, umjesto „s pacijentom“ (11; 14; 15). Praktična primjena elemenata iz Zakona o zaštiti prava pacijenata (16) upravo u ovak vim situacijama treba i može biti na korist i zdravstvenim djelatnicima i pacijentima da se donese odluka „u najboljem interesu pacijenta“. Najteže etičke dileme zadiru u medicinsko-etičku problematiku smrti i umiranja. Hr vatska je dominantno katolička zemlja (88% populacije) (17), eutanazija je zakonom zabranjena, kao i sukladno odredbama zakona i kodeksa koji de-


Etičke dileme zdravstvenih djelatnika/Ethical dilemmas and health care workers

finiraju liječničku i sestrinsku struku u Hr vatskoj (18; 19; 20; 21). Stoga je ovo očekivani rezultat, koji, također, dokazuje potrebu za uvođenjem sustava palijativne medicine/skrbi u hr vatski zdravstveni sustav, zahvaljujući čemu bi se izbjegla potreba da se uopće raspravlja o problematici eutanazije (22). Najčešće i najteže navedene etičke dileme djelatnika PZZ podudaraju se s dilemama koje predstavljaju „okidače“ za kontaktiranje sa sustavom bioetičke potpore, kako u američkih i europskih liječnika, tako i kod zdravstvenih djelatnika KBC-a Rijeka (22; 23; 24; 8). To upućuje na potrebu rješavanja moralno opterećenih situacija u praksi uz pomoć sustava bioetičke potpore i kod djelatnika PZZ-a. Međutim, rezultati o poznavanju, dostupnosti te korištenju sustava bioetičke potpore razočaravaju i upućuju na velik nerazmjer između interesa kod djelatnika PZZ-a za edukacijom iz medicinske etike i nepoznavanja oblika i mogućnosti korištenja sustava bioetičke potpore, što nije čudno, jer u hr vatskim domovima zdravlja, od županijske razine naniže, formalno i zakonski propisano (1), postoji samo Povjerenstvo za etička pitanja (bez mogućnosti timskih i individualnih konzultacija). Uvidom u dokumentaciju (zapisnike sa sjednica) Etičkog povjerenstva Doma zdravlja PGŽ-a – ispostave u Rijeci, u trogodišnjem periodu (od pr ve konstituirajuće sjednice održane 28. 8. 2007. godine do kraja kolovoza 2010.), etičko povjerenstvo zasjedalo je devet puta i raspravljalo o sljedećim predmetima: • trima molbama za davanje suglasnosti za izradu magistarskog ili doktorskog rada, • trima suglasnostima za provođenje neinter vencijskog opser vacijskog ispitivanja učinkovitosti terapije i simptomatskog liječenja određenog lijeka na određenu populaciju, • dvjema pritužbama korisnika medicinskih usluga na djelatnike u zdravstvu, • jednoj pritužbi zdravstvenog djelatnika na odnos kolege prema pacijentu • jednom obraćanju Povjerenstvu zbog gubitka zdravstvene dokumentacije (još nemamo pravilnik o medicinskoj dokumentaciji koji tek treba izglasati Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi).

29

Uočava se „pristup analize slučaja“ kod kojeg se naglasak stavlja na administrativnu proceduru (26), što zasigurno obeshrabruje zdravstvene djelatnike u kontaktiranju s Povjerenstvom i traženju konzultacija. Treba naglasiti da nije rješavan nijedan problem na sestrinski zahtjev! Time možemo upozoriti na slabu informiranost i nisku percepciju vlastite individualne moralnosti sestara (27; 15) ili možda još prisutan paternalistički (11), odnosno, vojni model (14) u interakciji liječnik-sestra-pacijent u sustavu zdravstva u PZZ-u. Možda bi individualni bioetičar-konzultant, kao „vanjski suradnik“ povjerenstva, koji djeluje paralelno s njime kao dio dobro uigrana sustava i podrazumijeva dežurstva, pa čak i telefonske konzultacije, po uzoru na Cleveland Clinic Foundation (CCF) (28), bio dobar način rješavanja etičkih potreba u PZZ-u. Najprimjereniji pristup mogao bi se nazvati etičkopomagačkim (29), jer je usmjeren na identifikaciju i analizu prirode etičkog problema koji se pojavio u slučaju s jedne strane, te na pomaganje u stvaranju kosenzusa među stranama u slučaju (zdravstveni tim-pacijent-okolina), kao i zbog disperziranosti zdravstvenih ustanova u PZZ-u i potrebe da se na jednome mjestu dobiju potrebne informacije.

Zaključak Etičke dileme nalazimo u svakodnevnoj praksi liječnika i medicinskih sestara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Specifičnost dvojba oslikava specifičnosti zdravstvenog sustava na primarnoj razini, s posebnim naglaskom na probleme koji proizlaze iz nove, „partnerske“ pozicije pacijenta u procesu donošenja medicinskih odluka. Edukacija iz medicinske etike utječe na sposobnost prepoznavanja i percepciju težine etičkih dilema. Ustroj i aktivnosti sustava bioetičke potpore u primarnoj zdravstvenoj zaštiti utječu na korištenje samog sustava. Prepoznaje se potreba za uvođenjem individualnog bioetičara-konzultanta. Sustav primarne zdravstvene zaštite, sukladno svemu navedenom, otvara prostor daljnjim istraživanjima o etički opterećenim situacijama u svakodnevnom radu liječnika i medicinskih sestara.

LITERATURA [1] Zakon o zdravstvenoj zaštiti. Narodne novine št. 150/2008, 155/2009, 71/2010, 139/2010 in 22/2011. [2] Fučkar G. Proces zdravstvene njege.. Zagreb: Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1992. [3] Glasa J, ur. Ethics Committees in Central & Eastern Europe. Bratislava: Institute of Medical Ethics and Bioethics Fdn., 2000. [4] McGee G, Spanogle JP, Caplan AL, Penny D, Asch DA. Successes and Failures of Hospital Ethics Committees: A National Survey of Ethics Committee Chairs. Cambridge Quarterly of Healthcare Ethics 2002:11:8793.

[5] Borovečki A, Bagatin J. Uvod u rad kliničkih etičkih povjerenstava. U: Etika u medicinskim istraživanjima i kliničkoj praksi. Zagreb: Medicinska naklada, 2003:85-93. [6] Aulisio MP, Arnold RM, Youngner SJ. Health Care Ethics Consultation: Nature, Goals and Competencies. A Position Paper from the Society for Health and Human Values – Society for Bioethics Consultation Task Force on Standards for Bioethics Consultation. Annals of Internal Medicine 2000;133(1):59-69. [7] Borovecki A, Ten Have H, Oreskovic S. Ethics committees in Croatia in the healthcare institutions: the first study about their structure and functions, and some reflections on the major issues and problems. HEC Forum 2006;18:49-60.


30

Etičke dileme zdravstvenih djelatnika/Ethical dilemmas and health care workers

[8] Sorta-Bilajac I, Baždarić K, Brozović B, Agich GJ. Croatian Physicians’ and Nurses’ Experiences with Ethical Issues in Clinical Practice. The Journal of Medical Ethics 2008;34:450-5. [9] Gosić N. Bioetička edukacija. Zagreb: Pergamena, 2005: 163-97. [10] Brett AS, Mc Cullough LB: When patients request specific interventions: defining the limits of the physicians obligation. N Engl J Med 1986;315:1347-51. [11] Dickenson DL. Cross-cultural Issues in European Bioethics. Bioethics 1999;13(3/4):249-55. [12] Truog RD, Brett AS, Frader J. The problem with futilyti. N Engl J Med 1992;326:1560-4. [13] Beauchamp TL, Childress JF. Principles of Biomedical Ethics, 5th ed. New York: Oxford University Press, 2001: 57-112. [14] Šegota I. Etika sestrinstva. Zagreb: Pergamena, 1997: 47-53. [15] May T. The nurse under physician authority. J Med Ethics 1993; 19: 223-227. [16] Zakon o zaštiti prava pacijenata. Narodne novine št. 169/2004. [17] Religion. Dostopno na: http://www.hr/croatia/people/religion (01. 04. 2011.) [18] Zakon o liječništvu. Narodne novine št. 121/2003 in 117/2008. [19] Zakon o sestrinstvu. Narodne novine št. 121/2003 in 117/2008. [20] Kodeks medicinske etike i deontologije. Liječničke novine 2007;197: 1-4.

[21] Etički kodeks HUMS-a. Dostupno na: http://www.hums.hr/novi/index. php?option=com_content&view=article&id=12&Itemid=17 (01. 04. 2011.) [22] Brkljačić M, Mavrinac M, Sorta-Bilajac I, Bunjevac I, Čengić T, Golubović V, et al. An Increasing Older Population Dictates the Need to Organize Palliative Care and Establish Hospices. Collegium Antropologicum 2009;33(2):473-80. [23] DuVal G, Clarridge B, Gensler G, Danis M. A National Survey of U.S. Internists Experience with Ethical Dilemmas and Ethics consultation and Consultation. J Gen Intern Med 2004;19:251-8. [24] Hurst SA, HullSC, DuVal G, Danis M. How physicians face ethical difficulties: a qualitative analyisis. J Med Ethics 2005;31:7-14. [25] Hurst SA, Perrier A, Pegoraro R, Reiter-Theil S, Forde R, Slowther AM, et al. Ethical Difficulties in Clinical Practice: Experiences of European Doctors. J Med Ethics 2007;33(1):51-7. [26] Ross JW. Why Chases Sometimes Go Wrong. Hastings Center Report 1989;19(1):2 [27] Matulić T. Identitet, profesija i sestrinska etika. Bogoslovna smotra 2007; 77(3): 727-744.U.S. Preventive Services Task Force: Guide to Clinical Preventive Services. 2nd ed. Baltimore: Williams & Wilkins; 1996. [28] Agich GJ. Joining the team: ethics consultation at the Cleveland Clinic. HEC Forum 2003; 15(4):310-322. [29] Howe EG. Ethics consultants: Could They Do better? The Journal of Clinical Ethics 1999;10(1):13-25. (1):51-7.


Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 31–33

Uloga sestre u perianesteziji – psihološki pristup pacijentu

31

ORGINALNI ČLANAK/ ORIGINAL ARTICLE

Nurse role in perianaesthesy - psychological approach to a patient Lucija Starčević, Silvija Tomić

Received November 4th 2011;

Accepted November 6th 2011

Sažetak: Osnovna tema članka neiscrpan je izvor čije istraživanje može pridonijeti unaprjeđenju sestrinske prakse pripreme bolesnika za uvod u anesteziju, kao i neposredne postanestezijske njege bolesnika poslije provedenih operativnih zahvata ili većih dijagnostičkih pretraga, a uzimajući u obzir mnogobrojne potrebe bolesnika u tom za njih vrlo stresnom događaju. U međunarodnoj literaturi u posljednje je vrijeme sve više članaka o važnosti zadataka medicinske sestre u pre- i postanesteziološkoj brizi za bolesnika, čime se medicinsku sestru smatra ravnopravnim članom anesteziološkoga tima, dok je u zdravstvu Republike Hrvatske takav pristup tek u začetku. Sestrinski je pristup bolesniku u preanesteziološkoj pripremi i postanesteziološkoj njezi specifičan, osobito u psihološkome dijelu, koji je bitan dio procesa. Komunikacija kao osnova socijalne interakcije i međuljudskih odnosa temelj je kvalitetne psihološke pripreme bolesnika. Ugodna radna atmosfera i velika kolegijalnost pridonose ispunjavanju uvjeta psihološke pripreme, kao i boljoj brizi za bolesnika, povećanju zadovoljstva i unaprjeđenju zdravstvene njege bolesnika. Ključne riječi: medicinska sestra; perianestezija; komunikacija;

Abstract: The main purpose of this article is exploring the inexhaustible source of research which can contribute to improving healthcare of a patient during the preparation for anesthesia, as well as patient healthcare af ter major surgery or diagnostic tests, taking into account the needs of patients in such stressful event. In recent literature one can find plenty of articles dealing with importance of the nursing tasks in pre- and post anaesthesiology phases. In this context nurse is considered to be equal member of the anaesthesiology team. In Croatian healthcare system this approach is still merely unknown. A specific approach to patients in pre-anaesthesiological as well as post-anaesthesiological preparation is an important factor that has impact on the process. Communication between nurses and patients as a base for good social interaction and interpersonal relationship, which becomes a foundation of good psychological preparation for medical treatement. Good working atmosphere and high degree of collegiality contribute to psychological preparation better care for patients, increasing the degree of satisfaction and improving health care. Key words: nurse; perianesthesia; communication; Running head: Psychological approach to a patient

Uvod Perioperacijska medicina pojam je kojim se opisuju svi čimbenici zdravstvene skrbi prije, tijekom i neposredno poslije provedena operacijskog zahvata: prijeoperacijske procjene, patofiziološki procesi tijekom provođenja anestezije te

Autor za korespondenciju/Corresponding author: Lucija Starčević General Hospital Gospić, Kaniška 111 Tel: 385-53-572 433 Mob: 385-98-873 599 E-mail: lstarc17@gmail.com

mjere provođenja nadzora i skrbi do trenutka premještaja bolesnika na otvoreni odjel [1]. Cilj je perianesteziološkog sestrinstva proučavanje svih dijelova zdravstvene skrbi za one bolesnike koji su podvrgnuti kirurškim zahvatima i/ili invazivnim dijagnostičko-terapeutskim postupcima, a metode provođenja tak vih postupaka obično zahtijevaju uporabu sedacije, analgezije i anestezije [2]. Današnje teorije sestrinstva razmatraju višeznačni pristup kirurškom bolesniku, a višeznačnost se definira specijaliziranim opsegom rada medicinske sestre. Medicinske sestre čiji je rad povezan sa svakodnevnim radnim zadacima u sklopu ambulantne primarne zdravstvene zaštite aktivno sudjeluju u ambulantama na preoperativnom pregledu


32

Psihološki pristup pacijentu/Psychological approach to a patient

i pripremi bolesnika za provođenje operacijskog zahvata. U današnjem višeznačnom pristupu kirurškom bolesniku sudjeluju i medicinske sestre koje su izravno povezane s neposrednim izvršavanjem operacijskog zahvata i poslijeoperacijskim postupcima u liječenju bolesnika. U svim navedenim pristupima moderno sestrinstvo temelji se na etičkim principima radi dobrobiti, poboljšanja zdravlja i sigurnosti bolesnika. Osnovni je cilj ovak va pristupa smanjivanje nejasnoća o postupcima liječenja kojima je izložen bolesnik, ukidanje prikupljanja nepotrebnih informacija i pronalaženje novih, osnovnih informacija, koje podižu kvalitetu rada medicinske setre i zdravstvenu skrb za bolesnika [3; 4]. Perianesteziološko sestrinstvo ima tri djelokruga rada, i to: ad1] primitak na bolničko liječenje; ad2] dan provođenja operacijskog zahvata; ad3] buđenje bolesnika iz anestezije (tzv. faza oporavka – „recovery“). Radi boljeg razumijevanja pojma perianestezije potrebno je medicinskim sestrama, koje svakodnevni rad provode u operacijskim dvoranama, kirurškim odjelima, te u jedinicama za intenzivno liječenje, učinkovitije razjašnjenje standarda i postupaka iz djelokruga njihova svakodnevnog rada pri pružanju zdravstvene njege, i to u navedenim fazama perianesteziološkog pristupa bolesniku [5; 6].

Metoda U cilju ispitivanja djelovanja čimbenika u fazama perianesteziološkog pristupa bolesniku, na odjelu za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje Opće bolnice Gospić provedena je anketa (od siječnja do ožujka 2009. godine). U anketi je sudjelovalo 75 ispitanika (slika 1).

specifične anksioznosti

SLIKA 1. Grafički prikaz poimanja specifičnih strahova na uzorku od 75 ispitanika. Vrijednosti su iskazane u postocima, a temeljem rezultata istraživanja provedenog u tri mjeseca na Odjelu za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje Opće bolnice Gospić.

Rezultati U pr vome dijelu (anesteziološka ambulanta) treba započeti psihološku i fizičku prijeoperacijsku pripremu bolesnika, i to radi smanjenja anksioznosti koja je zabilježena kod svakog bolesnika. Rezultati pokazuju da svaki boravak na

bolničkom liječenju uzrokuje osjećaj tjeskobe i potištenosti. Kod svih bolesnika koji se pripremaju za operativni zahvat, neovisno o opsežnosti operacijskog zahvata, treba provesti detaljnu psihološku pripremu. Osobitu pozornost treba pritom usredotočiti na osjećaj bespomoćnosti, zabrinutost za obitelj, financijsku situaciju, strah od moguće trajne nesposobnosti. U ovoj fazi kod bolesnika se primjećuju specifični strahovi, i to: strah da se neće probuditi poslije operacijskog zahvata, strah od mogućnosti buđenja tijekom operacijskog zahvata, strah od ishoda operacije, strah od poslijeoperacijske bolnosti. Upravo zato prijeoperacijska psihološka priprema bolesnika mora uzeti u obzir osobitosti povezane s navedenim strahovima. U ovoj fazi posebice treba obratiti pozornost na psihološku prijeoperacijsku pripremu koja se provodi radi percepcije boli u poslijeoperacijskom periodu. Nužno je objasniti postupke koji otklanjaju tak ve specifične probleme. Preporučuje se uporaba sestrinske prijeoperacijske listeu koju se bilježe svi relevantni podaci o bolesniku kako bi se razjasnilo sve što je bolesniku nejasno te da se uklone nepotrebne i dodaju nove bitne informacije. Psihološkom preoperativnom pripremom dobiva se osjećaj povjerenja kod bolesnika, poboljšava se suradnja te se skraćuje vrijeme bolesnikova oporavka. Postupak pripreme počinje razgovorom tijekom kojega se, osim osobnih podataka, prikupljaju i podaci o bolesnikovoj percepciji bola, njegovu psihofizičkom i emocionalnom stanju, predznanju i obaviještenosti. Takav se razgovor naziva anamnestički inter vju. Bolesniku treba pružiti dovoljno obavijesti o anesteziji, operaciji i bolesti općenito, jer će bolesnik najčešće biti krivo informiran bude li prisiljen prikupljati informacije od drugih bolesnika, obitelji i posjetitelja. Sve te informacije mogu kod bolesnika stvoriti potpuno pogrešnu i zastrašujuću sliku o operacijskom zahvatu te posljedično povećati stupanj straha te poremetiti tijek liječenja. Radi izbjegavanja opisanih pojava Opća bolnica Gospić 2003. godine izdala je priručnik/brošuru koja omogućava bolju, jednostavniju i učinkovitiju informiranost bolesnika. Druga faza perianestezije dan je nakon provođenja operacijskog zahvata. Neposredno prije operativnog zahvata, dok se izvodi medikacija, psihološka priprema ne može biti opširna, ali to ne znači da je treba zaobići. Upravo u toj fazi najizraženiji su su fiziološki učinci stresa na organizam. Strpljenje medicinske sestre i njezino razumijevanje psihološkog stanja bolesnika znatno pridonosi smirivanju i opuštanju bolesnika. Bolesnici najčešće pamte riječi ohrabrenja koje su uputile medicinske sestre, jer su one bolesniku jedine razumljive u obilju medicinskih stručnih izraza, dijagnostičko-terapeutskih postupaka i boli. Opisani psihološki pristup posebice je važan u prijeoperacijskoj pripremi bolesnika kod kojih je potrebno izvesti hitan operacijski zahvat. Treća faza perianestezije buđenje je bolesnika poslije provedena operacijskog zahvata (tzv. „recovery“). Bolesnik se osjeća nemoćno jer buđenje iz anestezije nije završeno. Pojavljuju se neželjeni simptomi kao što su mučnina, suhoća i žarenje u ustima uzrokovano postavljanjem cijevi za disanje, kašalj, bolnost operacijske rane i glavobolja.


Psihološki pristup pacijentu/Psychological approach to a patient

U drugoj fazi perianestezije zabilježili smo rezultate kod svih 75 ispitanika radi otkrivanja njihova razmišljanja i emocija kao reakcije na operacijski zahvat i uporabu anestezije (Slika 2).

33

teziji, te u psihološkom pristupu bolesnicima. Unutarnja je motivacija uvijek jača od svakog vanjskog poticaja pa empatiju možemo spomenuti kao bitan čimbenik u prepoznavanju bolesnikovih potreba i želja. Osobnim zauzimanjem tijekom radnog procesa, stalnom edukacijom i praćenjem procesa rada, medicinska sestra postaje učinkovitija u provođenju sestrinske znanosti, pa tako zaslužuje i svrsishodnije mjesto u zdravstvenim timovima. Mogućnošću stalnog napredovanja povećava se samopouzdanje medicinskih sestara, a time i osjećaj kako više pridonose povećanju bolesnikova zadovoljstva, istodobno unapređujući postupke zdravstvene njege.

Posebna primjedba autora

SLIKA 2. Grafički prikaz rezultata istraživanja kod 75 ispitanika u svrhe otkrivanja emocija i razmišljanja kod bolesnika kao posljedice provođenja operacijskog zahvata i uporabe anestezije. Istraživanja je provedeno u tri mjeseca na Odjelu za anesteziju, reanimaciju i intenzivno liječenje Opće bolnice Gospić.

U trećoj fazi perianestezije, u jedinici za intenzivno liječenje, bolesnik je pod stalnim nadzorom visoko educiranih medicinskih sestara. Medicinske sestre važan su čimbenik u rezultatima ishoda liječenja.

Kada izgubite motivaciju, učinite malen autogeni trening. Prije odlaska bolesniku duboko udahnite, izbrojite do deset, izdahnite i zamislite da je taj bolesnik neka vama veoma bliska osoba, vaš roditelj, brat, sestra, dijete ili partner. Zamislite da je pred njim operativni zahvat i da je sam u nekoj bolničkoj ustanovi, daleko od vas, prestrašen, zabrinut. Sigurno biste bili zahvalni da ga netko utješi i pomogne mu prebroditi tu stresnu situaciju. S tom mišlju krenite k bolesniku, pomozite mu, ulijte mu sigurnost, pružite razumijevanje, toplinu i svoju stručnost. Učinite to za njega, za ljude koji su u mislima s njim, i za sebe same. Imajte dovoljno sreće da budete nježni, dovoljno izazova da budete jaki, dovoljno tuge da budete suosjećajni i dovoljno nade da budete sretni. LITERATURA

Diskusija Medicinska sestra zdravstveni je djelatnik kojemu bolesnik povjerava svoje strepnje i strahove te je njezina uloga u psihološkoj pripremi bolesnika iznimno važna. Međutim, manjak zdravstvenih i ostalih djelatnika, loši radni uvjeti, zastarjela oprema, rad u smjenama i dežurstvima čimbenici su koji nepovoljno djeluju na učinkovitost zdravstvenih djelatnika u svim segmentima procesa liječenja, tako i u perianes-

[1]

[2] [3] [4] [5] [6]

Mamaril ME, Standards of Perianesthesia Nursing Practice: Advocating Patient Safety. Journal of PeriAnesthesia Nursing, 2003; 18/3: 168– 172. Ellen E. Sullivan, Development of a Preoperative Admission Group, Journal of PeriAnesthesia Nursing, Vol 20, No 2 (April), 2005; pp 132-134. Henderson V. Osnovna načela zdravstvene njege. Zagreb: HUSE i HUMS, 1994. Fučkar G: Proces zdravstvene njege. Zagreb: Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. http://www.careplans.doi.com www.magdalena.hr/od_srca1.htm


34

PREGLEDNI ČLANAK/ REVIEW ARTICLE

Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 34–37

Uloga medicinske sestre u očuvanju profesionalne tajne Nurses role in preservation of professional secrets

Nevenka Brkić, Višnja Vičić Hudorović

Received November 2nd 2011;

Accepted November 16th 2011

Sažetak: Medicinska sestra tijekom provođenja metoda liječenja i postupaka zdravstvene njege provodi najviše vremena uz bolesnika, kao i s članovima njegove obitelji. Tijekom navedena procesa, uporabom mnogobrojnih znanstveno-strukovnih metoda dobiva informacije i obligatna je spoznati i sačuvati važne podatke koji se znanstveno kvalificiraju kao profesionalna tajna u sestrinskoj profesiji. Očuvanje profesionalne tajne obveza je medicinske sestre u svakodnevnom radu i regulirana je moralnim i etičko-deontološkim zakonitostima sestrinske struke i pozitivnim zakonima Republike Hrvatske. Stalnim osobnim usavršavanjem duhovnih, intelektualnih i stručno-znanstvenih vještina, medicinska sestra iznimno je važna za očuvanje osobnih, moralnih i stručnih podataka kao i bolesnikovih tajna. Ključne riječi: medicinska sestra; duhovnost; obaveza; komunikacije; profesionalna tajna; pravni sustav.

Abstract: During the healthcare process medical nurse spends much more time with the patient than other healthcare professionals which are also involved into the patients treatement. In this process medical nurse confronts with data that must be qualified as patients personal secret and in the same time as nurses professional secret. From one point of view, according to ethical, deontological and interpersonal guidelines of the medical nursing profession and in the Croatian laws,, medical nurse is obligated to keep the data obtained from the patient as a professional secret. In this process medical nurse has an obligation to improve and in the same time implement her continuing education of personal, spiritual, intellectual and scientific skills. Medical nurse is probably the most valuable person in the process of protecting personal and most valuable patients secrets. Key words: medical nurse; spirit; obligation; communications; professional secret; law system. Running head: Nurses and professional secrets

Uvod Dio rezultata i kvalitete svakodnevnog rada medicinskih sestara, liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika temelji se na prikupljanju, kvantificiranju i kvalificiranju podataka dobivenih o bolesniku. Podaci su nerijetko osobne i vrlo intimne prirode, počevši od osnovnih identifikacijskih preko

Autor za korespondenciju/Corresponding author: Višnja Vičić Hudorović Škola za medicinske sestre Vrapče, Zagreb, Bolnička cesta 32 TEL;385-1-34 83 662 FAX;385-1-34 83 662 E-mail;visnja.vicic-hudorovic@skole.hr

informacija o zdravlju i bolesti do socijalnih, materijalnih i duhovno-vjerskih [1]. Za dobivanje relevantnih podataka važan je odnos zdravstveni djelatnik-bolesnik. U tom odnosu s jedne je strane stručno-znanstvena osoba koja mora posjedovati sva potrebna znanja i vještine, a na drugoj strani bolesnik čija je koji treba zadržati vlastito dostojanstvo, mora i želi zadovoljiti svoju životnu potrebu tj. izliječiti bolest, a u tu svrhu mora otkriti dio cijeli svoj privatni život za koji bi možda želio da ostane neotkriven. Ozbiljnost i osjetljivost te situacije postavljanjem moralnih i etičko-deontoloških, ali i zakonskih norma, obvezuje medicinsku sestru da štiti privatnost bolesnika čuvajući sve dobivene podatke kao tajne.


Uloga medicinske sestre u očuvanju profesionalne tajne/Nurses role in preservation of professional secrets

Komunikacija i profesionalna tajna u procesu zdravstvene njege Medicinska sestra tijekom cijelog svog radnog vijeka sudjeluje u komunikaciji sa zdravim i bolesnim čovjekom od samog začeća pa sve do smrti. Zato su medicinske sestre kontinuirano u službi ljudskog života, i to tjelesnog, intelektualnog, duševnog i duhovno-moralnog. U svrhu proučavanja profesionalne tajne potrebno je promatrati susret zdravstvenog djelatnika i bolesnika kao susret dviju istovjetnih osoba. Kad je Isus davao upute za život, najčešće bi počinjao riječima: Bio neki čovjek… neka žena, mladić, djevojka...“[2]. I danas bi Isus počeo priču na jednak način: „Bio neki čovjek…“, a taj čovjek može biti bilo tko, ja, ti, znanac, prijatelj, neprijatelj- nije važno, važno je da se to dogodilo. Jednostavnije, to su ljudi doživjeli i proživjeli, dakle, to je moguće [3]. Medicinske sestre u svakodnevnom radu trebaju imati na umu navedene postavke, te bez zadrške prihvaćati sve postulate kojima se čuva dignitet osobe i postavke za očuvanje profesionalne tajne, te spoznati da je u svakodnevnom radu medicinskoj sestri povjeren čovjek s cjelokupnom egzistencijom koja se ne može podijeliti na prošlost, sadašnjost i budućnost, nego predstavlja jedinstven identitet čovjeka kao jedinke i čovjeka kao predstavnika cjelovitosti društvene zajednice [4;5]. Radi proučavanja sestrinske profesionalne tajne svemu navedenom treba dodati i općeprihvaćene spoznaje. Naime, svaki čovjek na ambulantnom ili bolničkom liječenju ima svoje tajne. One su dio njegova bića. Svaki čovjek posjeduje osobnu intimu, rezer viranost, suzdržljivost u odnosu na druge ljude u svom okružju, a katkad i na članove obitelji. Za daljnje proučavanje profesionalne tajne treba uključiti spoznaju da u svima nama postoji sveto i nedodirljivo područje naše osobnosti (intima). Upravo intimnost poziva medicinsku sestru i sve sudionike u procesu liječenja i njege na poštovanje nedohvatljive dubine druge osobe, štiteći je od svih neželjenih povreda. Ova postavka posebno je važna kada se proučava profesionalna tajna koja je u izravnoj svezi s pojedincem i njegovim osobnim, emocionalnim proživljavanjem osobnog okruženja. Poštovanje tajne bolesnika i poštovanje svakog čovjeka iznalazi svoj početak u Božjem ponašanju prema čovjeku, i to u Ps. 8, 6-7, gdje čitamo:“ Ti ga učini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni. Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloži.“ Bog je htio čovjeka na svoju sliku, sebi slična (kao što čitamo u Post. 1, 26-27;) inteligentnog, slobodnog, savjesnog i odgovornog za sve stvoreno [2;3]. U svrhe proučavanja profesionalne tajne za svakodnevni život potrebno je opisu Božjeg ponašanja prema čovjeku pridružiti i zakonske i etičke normative. Navedeni normativi opisuju kako svaki čovjek ima svoj dio intimnosti koji ga čini osobom i koji je osnovni uvjet ostvarivanja čovjeka kao osobe. Čovjek koji je izgubio tu intimnost izložen je mogućim oskvrnućima i uvredama. Stoga, intimnost je neotuđivo i nepovredivo pravo svake osobe i garancija suživota među ljudima [6;7;8;9;10].

35

U današnje vrijeme izražene su tendencije umanjivanja osnovnih vrednota u međusobnom ophođenju, kao što su povjerenje i šutnja (čuvanje tajne). Stoga je posebice potrebno da medicinska sestra bude educirana za očuvanje i promicanje profesionalne tajne kao osnove u svakodnevnom radu zdravstvenih radnika. Ovakav pristup u svakodnevnom radu najprimjereniji je znak osobna poštovanja prema osobama koje su podvrgnute mjerama zdravstvene njege, a istodobno je i važan čimbenik poštovanja same medicinske sestre. Tko ne poštuje samoga sebe, neće poštovati ni druge, niti će moći očekivati i zahtijevati da drugi poštuju njega [6;7;8;9;10]. Kako bi se očuvalo povjerenje društva u zvanje medicinske sestre, svrsishodna educiranost preporučuje šutnju o profesionalnoj tajni poslije smrti bolesnika. Pravilnom uporabom znanja o čuvanju profesionalne tajne, i poslije smrti, svaka osoba zadržava pravo na svoju intimu [1;2;3;4]. Poznavanje metoda i postupaka o čuvanju profesionalne tajne istinska je sloboda koja bdije nad intimnošću osobe i čuva osobu kao pojedinca od svih eventualnih oskvrnuća. Opasnost odavanja profesionalne tajne najčešće je uzrokovana nezadovoljavajućim uvjetima radnog okružja. Primjerice, katkad se razgovor s bolesnikom ili s članovima obitelji mora održati na hodniku, u prostoriji u kojoj se nalaze drugi zdravstveni djelatnici ili, pak, u bolesničkoj sobi u kojoj su i drugi bolesnici. Katkad bolesnici tak ve situacije proživljavaju kao povredu intimnosti te se smanjuje povjerenje prema medicinske sestre. U današnje vrijeme sve je prisutnija i tendencija komercijalizacije profesionalne tajne. U uporabi su mnogobrojne vrste tehničkih i psiholoških sredstava, kojima se na agresivan i potrošački način, drsko i katkad ucjenama nastoje prikupiti najintimniji podaci o čovjeku-pojedincu. Svrha uporabe visokotehnoloških sredstava za prikupljanje intimnih/tajnih podataka najčešće je materijalna dobit ili nemoralna korist (lažiranje podataka). Primjeri za opisano odavanje dijelova intime u sklopu profesionalne tajne jesu povećanje gledanosti ili tiraže. Međutim, poslije odavanja dijelova intime, što se populaciji najčešće predstavlja kao senzacija, malen broj pojedinaca brine se za boli čovjeka/pojedinca. Pojedinac čiji su dijelovi intime razotkriveni njihovo objavljivanje doživljava kao napad na cjelovitost svog ljudskog dostojanstva i dostojanstvo svoje obitelji. Upravo su medicinske sestre često, u svakodnevnim situacijama, izložene bezočnom iskorištavanju, služeći kao izvor odavanja intimnih podataka o bolesnicima. Stalno usavršavanje i prikupljanje novih znanja, jačanje moralnih i etičkih vrednota, edukacija o pravnim mogućnostima osnova su medicinskim sestrama za očuvanje profesionalne tajne.

Definicija i sadržaj profesionalne tajne Profesionalna tajna definira se kao sadržaj koji zdravstveni djelatnici, koji sudjeluju u procesu zbrinjavanja i liječenja bolesnika, saznaju o zdravstvenom, psihološkom, emocionalnom i sociokulturološkom stanju bolesnika, a čije bi iz-


36

Uloga medicinske sestre u očuvanju profesionalne tajne/Nurses role in preservation of professional secrets

nošenje u javnosti moglo nanijeti štetu pacijentu ili trećoj osobi [11;12;13;14;15]. Zdravstveni se pak djelatnici definiraju kao osobe koje imaju obrazovanje zdravstvenog usmjerenja i neposredno pružaju zdravstvenu zaštitu pučanstvu, uz obvezno poštovanje moralnih i etičkih načela zdravstvene struke. Sadržaj profesionalne tajne određen je pozitivnim zakonima Republike Hr vatske i profesionalnim etičkim kodeksima koji služe medicinskim sestrama pri učenju etičnog ponašanja [6;7;8;9;11;12;13;14;15].

3.1. Etički kodeks Međunarodnog vijeća medicinskih sestara.

informacije od njihovog neprimjerenog pokazivanja. Medicinska sestra može profesionalnu tajnu otkriti samo u slučajevima određenim zakonom ili uz odobrenje bolesnika“. 3.4. Konvencija o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u pogledu primjene biologije i medicine. U navedenom dokumentu u 10. članku definira se kako svaki pojedinac ima pravo na poštovanje privatnog života glede informacija o zdravlju. Pravna regulativa prema pozitivnim zakonima Republike Hr vatske u svrhe zaštite privatnosti i očuvanja profesionalne tajne temelji se na Ustavnom zakonu te na pet ostalih zakona, i to:

Pr vi je put prihvaćen 1953. godine na kongresu u Brazilu. Dopunjen je 1973. godine i potvrđen kao službeni etički dokument Međunarodnog vijeća medicinskih sestara. Opisuje osnove sestrinstva kao struke te tvrdi kako svaka medicinska sestra mora poštovati svakog čovjeka, zdravog i bolesnog zbog njega samoga, njegova ljudskog dostojanstva, i to od samog početka života pa do smrti.

3.5. Ustav Republike Hrvatske.

3.2. Etički kodeks Hrvatskog udruženja medicinskih sestara.

Članak 122. definira da su zdravstveni radnici dužni čuvati kao profesionalnu tajnu sve što znaju o zdravstvenom stanju bolesnika. Na čuvanje profesionalne tajne obavezani su i drugi radnici u zdravstvu koji za nju saznaju u obavljanju svojih dužnosti te studenti i učenici škola zdravstvenog smjera. Povreda čuvanja profesionalne tajne teža je povreda obveze iz radnog odnosa.

Prihvaćen je na Skupštini HUMS-a 1995. godine. Kodeks profesionalnu tajnu određuje na razini vrijednosti te navodi: „medicinska sestra mora čuvati sve podatke o čovjeku koje je dobila tijekom provođenja zdravstvene njege i zaštite. Tajnom se smatra sve što je medicinskoj sestri povjereno, a odnosi se na osobne, obiteljske, psihosocijalne i emocionalne podatke. Iz navedenih vrijednosti proističe sedam obvezatnih etičkih dužnosti, i to: ad 1] čuvanje profesionalne tajne je za medicinsku sestru moralna dužnost i zakonska obaveza; ad 2] odavanje profesionalne tajne dopušteno je samo unutar tima zdravstvenih djelatnika i tada se ista naziva podijeljena tajna; ad 3] medicinska sestra mora ograničiti pristup medicinskoj arhivi i birati najsigurnije metode komunikacije; ad 4] medicinskoj sestri je nedopustivo prepričavanje profesionalnih tajni izvan zdravstvenog tima; ad 5] pravo je svake medicinske sestre da tijekom provođenja zdravstvene njege i zaštite kontrolira osobne podatke o bolesniku; ad 6] razgovor o profesionalnoj tajni samo u okružju članova zdravstvenog tima obvezatan je radi kvalitetnijeg provođenja zdravstvene njege i zaštite bolesnika; ad 7] medicinska sestra dužna je inter venirati ukoliko drugi članovi zdravstvenog tima ne poštuju obvezu čuvanja profesionalne tajne.

3.3. Etički kodeks Hrvatske komore medicinskih sestara. Prihvaćen je 22. prosinca 2005. godine. Profesionalna tajna definira se u 5. članku: „informacije o bolesnicima medicinska sestra mora smatrati povjerljivima i koristiti ih u smo predviđene svrhe. Medicinska sestra mora paziti da ne dođe do kršenja povjerljivosti tako da uvijek zaštiti dobivene

Članak 35. Ustava jamči svakom štovanje i pravnu zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Člankom 37. svakom se jamči sigurnost i tajnost osobnih podataka.

3.6. Zakon o zdravstvenoj zaštiti.

3.7. Zakon o sestrinstvu. Članak 16. kao dužnosti medicinske sestre navodi čuvanje profesionalne tajne, poštovanje prava bolesnika, poštovanje etičkog kodeksa medicinskih sestara, poštovanje vjerskih načela pacijenta, suradnju s članovima zdravstvenog tima, čuvanje ugleda ustanove (poslodavca) i djelovanje u interesu bolesnika.

3.8. Zakon o zaštiti prava pacijenata. Članak 25. definira da pacijent ima pravo na povjerljivost podataka koji se odnose na stanje njegova zdravlja sukladno propisima o čuvanju profesionalne tajne i zaštiti osobnih podataka. Bolesnik ima pravo dati usmenu ili pismenu izjavu o osobama koje mogu biti obaviještene o njegovom prijmu u ustanovu kao i o njegovu zdravstvenom stanju. Člankom 28. istog zakona regulira se, da pri pregledu, liječenju, a posebice tijekom pružanja osobne njege, bolesnik ima pravo na uvjete koji osiguravaju privatnost.

3.9. Zakon o zaštiti osobnih podataka. Navedenim zakonom štiti se privatnost i ostala ljudska prava i temeljne slobode.

3.10. Kazneni zakon. Članak 132. zabranjuje doktorima medicine, doktorima stomatologije, primaljama ili drugim zdravstvenim djelatnicima neovlašteno otkrivanje profesionalne tajne. Onaj koji neovlašteno otkrije profesionalnu tajnu kaznit će se novčanom kaznom od 150 dnevnih dohodaka ili kaznom zatvora od 6 mjeseci [16].


Uloga medicinske sestre u očuvanju profesionalne tajne/Nurses role in preservation of professional secrets

Odavanje profesionalne tajne Medicinska sestra prikuplja podatke koji su dio profesionalne tajne tijekom neposrednog pružanja usluge zdravstvene njege bolesniku kao i razgovorom s članovima bolesnikove obitelji. Ostali su izvori: medicinska dokumentacija bolesnika i podaci prikupljeni od drugih članova zdravstvenog tima. Postoje subjektivni i objektivni razlozi odavanja profesionalne tajne.

4.1. Subjektivnim razlozima smatraju se dva čimbenika, i to: 4.1.1] NEPAŽNJA. Najčešće je uzrokovana emocionalnim stanjima kao što su ljutnja, tuga, osjećaj bespomoćnosti zdravstvenog djelatnika. 4.1.2] NEZNANJE. Odnosi se na nepoznavavanje opisanih pojmova privatnosti i zaštite privatnosti. Prema signifikantnim rezultatima istraživanja provedenih u Republici Hr vatskoj [1;4] nepoznavanje pravnih i etičkih norma očuvanja profesionalne tajne najčešćje je uzrok odavanja profesionalne tajne kad je riječ o medicinskoj sestri..

4.2. U objektivne razloge odavanja profesionalne tajne uvrštava se pet čimbenika, to: 4.2.1] 4.2.2] 4.2.3] 4.2.4] 4.2.5]

Pristanak bolesnika; Zajedničko dobro; Šteta trećim osobama; Odavanje podataka koji su postali općepoznati; Sudska presuda.

37

Poštujući moralna i etičko-deontološka pravila u zdravstvenom timu, podaci koji se smatraju profesionalnom tajnom ne smiju se citirati prije dogovora s članovima zdravstvenog tima, prema navedenim zakonima i profesionalnim etičkim kodeksima. Medicinska sestra može citirati dijelove profesionalne tajne isključivo među članovima zdravstvenog tima koji provodi aktualnu zdravstvenu njegu bolesnika. I u navedenu postupku postoje ograničenja jer se u opisanu slučaju medicinska sestra mora ograničiti samo na citiranje podataka koji su isključivo povezani s metodama i postupcima koji se provode radi dijagnostike, liječenja i provođenja zdravstvene njege.

Zaključak Čovjek je kao pojedinac u zajednici tijekom liječenja izložen emocionalnoj i fizičkoj boli, nepredvidljivoj duljini trajanja emocionalnog nerazmjera te sumnjama u ishode liječenja. Tijekom liječenja bolesnik je odvojen iz prividne sigurnosti svog svakodnevnog života te izložen nerazumijevanju, nejasnoćama i tajnama sestrinske komunikacije. Stalno okružen zdravstvenim djelatnicima, bolesnik sam postaje „bolest“ i/ili „objekt“ koji se proučava. Nadalje, kod svakog bolesnika potrebno je istodobno provoditi etički, zakonski i stručno-znanstveni pristup u provođenju metoda liječenja, koji istodobno mora sadržavati apsolutno poznavanje etičkih i moralnih načela, odgovornost, pažnju, razumijevanje i suosjećanje. Druge struke u zdravstvenome timu imaju manji kvantitativni i kvalitativni utjecaj na stvaranje pozitivnog ozračja kod bolesnika i članova njegove obitelji. U svrhu očuvanja svih dijelova profesionalne tajne potrebno je provoditi mjere trajnog stručno-znanstvenog usavršavanja u sestrinstvu.

LITERATURA [1] [2] [3] [4] [5] [6] [7] [8]

Gosić N: Privatnost i povjerenje u medicinskoj etici i bioetici, Sestrinski edukacijski magazin. 2005;2:2-17. Biblija - Stari i novi zavjet. Kršćanska sadašnjost. Post. 1993; 8: 6-7. Biblija-Stari i novi zavjet. Kršćanska sadašnjost. Post. 1993;1,26-27. Pozaić V. Teološki vidici liječničke tajne. Obnovljeni život 2001;56/4:447-449. Statut Opće županijske bolnice Požega. www.psz.zupanija.hr Zakon o Zdravstvenoj zaštiti (NN 121/03), članak 120. Etički Kodeks Međunarodnoj vijeća medicinskih sestara. 1973. Etički Kodeks Hrvatske udruge medicinskih sestara. www.hums.hr

[9] Etički Kodeks Hrvatske komore medicinskih sestara. www.hkms.hr [10] Zakon o potvrđivanju konvencije o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva svakog bića u pogledu primjene biologije i medicine (NN 13/03), članak 10. [11] Ustav Republike Hrvatske (NN 41/01), članak 35-37. [12] Zakon o Zdravstvenoj zaštiti (NN 121/03), članak 122. [13] Zakon o sestrinstvu (NN 121/03), članak 16. [14] Zakon o zaštiti prava pacijenta (NN 19/04), članak 25-28. [15] Zakon o zaštiti osobnih podataka (NN 103/03). [16] Kazneni zakon (NN 110/97), članak 132.


38

KRATKO PRIOPĆENJE/ BRIEF COMMUNICATION

Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 38–39

25 godina onkološko-hematološkog društva Hrvatske udruge medicinskih sestara – OHDHUMS [8. tečaj trajne edukacije - Baška/Krk 20-22.10. 2011.] Nurses role in preservation of professional secrets 25 years of society of hematology-oncology- Croatian nurses association -SHOCNA [8. course of continuous education - Baska/Krk November 20-22 2011]

Marica Miščančuk

Received November 5th 2011;

Accepted November 8th 2011

Sažetak: Onkološko-hematološko društvo Hrvatske udruge medicinskih sestara u Baškoj na otoku Krku od 20. do 22. listopada 2011. godine organiziralo je 8. tečaj trajne edukacije, te je istodobno obilježeno 25 godina postojanja Društva. Ključne riječi: medicinska sestra; onkologija; tečaj trajne edukacije

Abstract: Society of hematology-oncology of the Croatian nurses association held 8. continuing educational course in town Baska on the island of Krk, October 2022. At the same time Society celebrated its 25. anniversary. Key words: nurse; oncology; hematology; course of continuing education Running head: Eighth continuing educational course of Society of hematology-oncology of the Croatian nurses association

Razvojem onkološke struke i znanosti, i znatnim povećanjem incidencije oboljelih od malignih bolesti pojavila se potreba za osnivanjem stručnog društva u sklopu Hr vatske udruge medicinskih sestara [HUMS], i to radi unapređenja stručnog rada medicinskih sestara. Zato je 5. prosinca 1987. godine osnovano Onkološko društvo HUMS-a. Zbog sličnosti u izvršavanju svakodnevnih radnih zadataka, radi poboljšanja stručnosti i zajedničkih interesnih ciljeva tijekom 1997. godine medicinske sestre hematološke djelatnosti priključuju se Onkološkom društvu HUMS-a. Od 1997. godine, dakle, postoji Onkološko-hematološko društvo HUMS-a [OHDHUMS]. Pr vom predsjednicom društva imenovana je Zlata Ćanić, koja je tu dužnost obnašala od osnutka društva do 15. lipnja 2000. godine, kada tu dužno-

Autor za korespondenciju/Corresponding author: Marica Miščančuk, bacc.med.tech. Škola za medicinske sestre Vrapče, Zagreb, Bolnička cesta 32 TEL; 385-1-34 83 662 FAX; 385-1-34 83 662 E-mail; maricamiscancuk@gmail.com

st počinje obnašati Marica Miščančuk, i današnja predsjednica OHDHUMS-a. Temeljne su postavke OHDHUMS: trajno stručno usavršavanje, kontinuirana edukacija medicinskih sestara, organiziranje stručnih skupova, sastanaka, radionica i stručno-studijskih putovanja, pomoć pri pisanju i objavljivanju stručnih radova, nalaženje metoda i postupaka za svakodnevno poboljšanje radnih aktivnosti medicinskih sestara onkološko-hematološke djelatnosti. U dosadašnjem djelovanju OHDHUMS organizirao je sedam (7) stručnih sastanaka, šesnaest (16) simpozija, od čega je sedam bilo s međunarodnim sudionicima, osam (8) tečajeva trajne edukacije, jedanaest (11) studijskih putovanja. U suradnji s liječničkim društvima OHDHUMS bio je i suorganizator četiriju (4) kongresa s međunarodnim sudjelovanjem. Tijekom spomenutih manifestacija medicinske sestre, članice OHDHUMS-a, održale su više od 600 stručnih predavanja i bile aktivne sudionice jedanaest (11) međunarodnih radionica. Tijekom svoga postojanja OHDHUMS je utemeljio stalnu stručnu suradnju s udrugama, društvima i predstavnicima civilnog društva [Udruga oboljelih od leukemije i limfoma (UOLL); Liga za borbu protiv raka Zagrebačke i Međimurske županije; Zagrebačka liga protiv raka - Klub žena operiranih na dojci i Klub laringektomiranih. Od 2004. godine


25 godina onkološko-hematološkog društva/25 years of society of hematology-oncology

OHDHUMS je član organizacije European Oncology Nursing Society [EONS], Europskog društva medicinskih sestara, koje je osnovano 1984. godine s današnjim sjedištem u bolnici Royal Marsden u Londonu. Zajedničkom suradnjom članova i predstavnika izvršnog odbora OHDHUMS-a do danas je objavljeno više priručnika i brošura (V. Družinić, B. Kopiratić, Lj. Pomper, M. Miščančuk) radi boljeg razumijevanja simptoma i metoda liječenja, a namijenjene su onkološko-hematološkim bolesnicima. Na temelju prikupljenih znanja iz dugogodišnjeg osobnog iskustva i spoznaja iz znanstveno-stručne literature OHDHUMS bio je važan čimbenik u osmišljavanju i početku rada Centralne pripreme citostatika [CPC] u RH. Prijenos znanja OHDHUMS-a u mnogočemu je pridonio radu CPC-a u listopadu 2009. godine u Općoj bolnici Varaždin, u ožujku 2010. godine u Kliničkom bolničkom centru [KBC] Zagreb te u Kliničkom bolničkom centru Osijek.

OHDHUMS - 8. tečaj trajne edukacijeBaška/Krk 20-22.10. 2011. OHDHUMS je u Baškoj na otoku Krku od 20. do 22. listopada 2011. godine organizirao 8. tečaj trajne edukacije i istodobno obilježio 25 godina postojanja. Ovomu su događaju nazočila 122 sudionika, od kojih su 103 bile medicinske sestre iz svih dijelova Republike Hr vatske [RH], a događaj su uveličale i medicinske sestre iz Federacije Bosne i Hercegovine [BIH]. U pozdravnom obraćanju sudionicima skupa predsjednica OHDHUMS (M. Miščančuk) zahvalila je na pristiglim porukama potpore i čestitkama predsjednice HUMS-a (B. Rimac) i glavne sestre Klinike za onkologiju i nuklearnu medicine Kliničkog bolničkog centra “Sestre milosrdnice” (M. Čogurić). U uvodnom predavanju “Od vizije do akcije Onkološko-hematološkog društva”, M. Miščančuk opisala je djelovanje OHDHUMS-a od osnutka do danas. Stručni program tečaja počeo je 20. listopada 2011. godine predavanjem Mihaele Vukšić Munitić (mr. pharm.) o novim metodama prevencije i liječenja mukozitisa. Marijana Breljak (dr. med) predstavila je spoznaje o novostima u liječenju maligne bolesti bubrega te način pripreme i uporabe recentnih lijekova te mogućnosti prepoznavanja njihovih prednosti kao i praćenja nuspojava. Branka Svetec (bacc.med.techn.) opisala je osobna, praktična iskustva o peroralnoj antiemetskoj terapiji uz naglašavanje potrebe edukacije onkoloških bolesnika.

39

Irena Poljanšek (mr. pharm.) opisala je problematiku kvalitete svakodnevnog života uz nužnost uporabe transdermalnih flastera radi smanjenja boli. Drugog dana tečaja (21. listopada 2011. godine) Josipa Jović Zlatović (dr. med.) i Irena Hampl Hršak (dr. med), u interaktivnoj su radionici istaknule važnost poznavanja čimbenika suportivnog liječenja onkološko-hematoloških bolesnika u svakodnevnom praktičnom radu. Tečaj je nastavljen predavanjima o problematici zbrinjavanja radijacijskih rana (Š. Kuzmić, bacc.med.techn.) te o važnosti uporabe i mogućnostima enteralne prehrane onkološko-hematoloških bolesnika (mr. sc. S. Kuvačić i dr. med. I. Bagarić). O problematici i mogućnostima uporabe parenteralne prehrane najnovije spoznaje opisala je S. Jurišić (mr. bioteh.). Smjernice za postupke umanjenja karcinomske boli, koje su izrađene u listopadu 2011. godine, prezentirala je K. Kovačić (mr. pharm) uz poseban naglasak na važnost medicinske sestre u praćenju i provođenju smjernica. O važnosti zaštite i sigurnosti u radu s citotoksičnim lijekovima uporabom sustava za zatvorenu pripremu i uporabi rizičnih lijekova najnovije spoznaje opisao je K. Karamarko (dr. med.) te je demonstrirao praktičnu uporabu zatvorenog sustava. Voditeljica projekta „Kroz oči bolesnika“, B. Svetec (bacc. med.techn.), u kojem se istražuje uporaba peroralnih citostatika u kućnom režimu liječenja, predstavila je dosadašnje rezultate istraživanja. Tečaj je nastavljen predavanjem M. Kozine (bacc.med.techn.) o samopoštovanju medicinskih sestara. „Manipulatori oko nas“ naslov je radionice koja je počela uvodnim predavanjem Marice Miščančuk o manipulatorima i vrstama manipulacija, a nastavljena je interaktivnom dvosatnom radionicom u kojoj je Ž. Mišević (dr. med) definirao svakodnevne primjere u kojima su subjekti manipulatori ili manipulirani. Treći radni dan zaključen je dogovorom o potrebi organiziranja sljedećeg (devetog) tečaja trajne edukacije u listopadu 2012. godine. Posljednjeg dana tečaja (22. listopada 2011. godine) održana je i redovita Godišnja skupština OHDHUMS-a na kojoj su zabilježene i evaluirane aktivnosti članova OHD-a od listopada 2010. godine do listopada 2011. godine., a izglasan je i zaključak o potrebi tiskanja biltena Društva. Nadalje, B. Svetec (bacc.med.techn.) predstavila je članovima OHDHUMS-a financijsko izvješće o poslovanju društva te je posebice istaknula važnost članstva OHD-a u strukturama HUMS-a. LITERATURA [1]

http://www.hums.hr


40

KRATKO PRIOPĆENJE/ BRIEF COMMUNICATION

Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 40–42

Duhovna psihijatrija-„Prvi hrvatski kongres duhovne psihijatrije“ Spiritual psychiatry – first croatian congress of spiritual psychiatry

Silvana Vozila Specijalistička ordinacija obiteljske medicine Ž. Strišković, dr.med.spec., Rijeka, Hrvatska

Received November 16th 2011;

Accepted November 21st 2011

Sažetak: Cilj/svrha: „Prvi hrvatski kongres duhovne psihijatrije“ s međunarodnim sudjelovanjem, koji je organizirao Hrvatski institut za duhovnu psihijatriju, održan je u Opatiji od 11. do 13. veljače 2011. godine. Osvrt se odnosi na dio kongresa s temom depresija i duhovnost. Ključne riječi: Psihijatrijski i teološki aspekti, etičke dileme, sociološki pristup i pravni odgovor, Hrvatski institut za duhovnu psihijatriju [HIDP].

Abstract: Aim/purpose: The First Croatian Congress of Spiritual Psychiatry with international participation, organized by the Croatian Institute for Spiritual Psychiatry, was held in Opatija from February 11-13th 2011. Review refers to theme of the Congress, “Depression and spirituality”. Key words: Psychiatric and theological aspects, ethical dilemmas, sociological approach and the legal response, Croatian Institute for Spiritual Psychiatry [CISP]. Running head: Spiritual psychiatry

Cilj je pr vog Hr vatskog kongresa duhovne psihijatrije upozoriti na važnost duhovnosti i religije u integrativnom pristupu svakom pacijentu, bez obzira na to liječi li se zbog psihičkih ili tjelesnih poremećaja. Također, vjera i duhovnost nedvojbeno imaju važnu ulogu u prevenciji psihičkih i tjelesnih poremećaja. Sve je više bolničkih institucija diljem svijeta koje uspostavljaju posebne programe čiji je cilj povezivanje duhovnih, religioznih potreba i potencijala pacijenata kao dijela terapijskog procesa. Tijekom posljednjih desetljeća provedena su mnoga znanstvena i stručna istraživanja kojima je zajednički zaključak da postoji povezanost razine duhovnosti i religije s poboljšanjem simptoma različitih psihičkih (depresija, tjeskoba, ovisnosti,shizofrenija i dr.) i tjelesnih poremećaja (kardiovaskularna i cerebrovaskularna oboljenja, dijabetes, reumatoidni artritis, multipla skleroza, maligne bolesti, imunološke bolesti i dr.). Vjera i duhovnost pomažu u životu dajući psihofizičku ispunjenost, poboljšavaju emocionalne i kog-

Autor za korespondenciju/Corresponding author: Silvana Vozila Specijalistička ordinacija obiteljske medicine Ž. Strišković,Pogled 80, 51216 Viškovo TEL;385-1-34 83 662 FAX;385-1-34 83 662 E-mail; silvana.vozila@gmail.com

nitivne funkcije, pomažu pojedincu u prihvaćanju i razumijevanju drugih i samoga sebe. U tom kontekstu mislim da je iznimno važno da medicinske sestre upoznaju najnovija stajališta (uspostavljanje dijaloga u multidisciplinarnim raspravama) i nove medicinsko-psihijatrijske paradigme liječnika u odnosu na duhovnost. Sigurna sam da i medicinske sestre, kao neizostavni integrativni članovi tima koji liječi i skrbi za pacijenta, moraju imati kritičko mišljenje. U ovom članku opisuju se usmena priopćenja teme kongresa, “Depresija i duhovnost”.

Depresija i duhovnost Potrebno je najprije kritički ispitati trenutne prakse i teorije u psihijatriji, a zatim predložiti mjere koje bi mogle dovesti do formulacije novih paradigmi u psihijatriji prilagođenih aktualnim društvenim kontekstima skrbi. Prof. dr. sc. Miro Jakovljević iz Klinike za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Zagreb [KBC Zagreb] kaže da je umijeće života u teškim i bolnim životnim situacijama otkriti njihovo istinsko značenje, vrijednost i smisao života, a time i zdravlja i bolesti [1]. Svrha je svega ružnoga što nam se dogodilo da poslije, u budućnosti, nešto bude bolje. Dobro koje proizlazi iz svih loših stvari koje nam se događaju u tome je što nam pomaže da iz sebe izvučemo svoj najbolji dio, svoju bit, odnosno, da transcendiramo.


Duhovna psihijatrija/Spiritual psychiatry

Depresija se često javlja u osoba koje nisu našle svoje mjesto u svijetu zbog usmjerenosti lažnim ili pogrešnim vrijednostima. Zato nisu uspjele odgovoriti na važna životna pitanja, pa su razvile dubok osjećaj da s njima nešto nije u redu. Nedostatak samopouzdanja i osjećaj nevrijednosti često su povezani s osjećajem nepripadanja ovomu svijetu, kao i neprepoznavanjem svojih talenata, potencijala i životne misije. Strah od neprihvaćanja, odbacivanja ili poraza, kao i sklonost okrivljavanju, potisnuti bijes i nesposobnost opraštanja sebi i drugima igraju važnu ulogu u dinamici depresije. Istinske, bezuvjetne i zdrave ljubavi često nije bilo dovoljno u životu bolesnika s depresijom, pa nisu razvili sposobnost opraštanja i zahvalnosti. Duhovni čin ljubavi omogućuje da shvatimo i doživimo autentične potencijale bližnjih, ali i svoje vlastite te da otkrijemo pravi smisao života. Također, osobe koje se ne znaju istinski radovati životu lakše izgube ili uopće ne otkriju pravi smisao života. Međutim, ne pita samo čovjek za smisao života, nego život njemu postavlja pitanja na koja on treba odgovoriti. Cilj života neke osobe ne sastoji se samo u samostvarivanju, nego i u autotranscendenciji, odnosno, samonadmašivanju. Bolesnici s depresijom često nisu u stanju kreativno nadići ili duhovno transcendirati životnu situaciju koja im je bila bolna i dati pravi smisao svojemu životu u ljubavi, zahvalnosti, opraštanju, darivanju i dobroti. Također, autor daje neurofiziološki osvrt na depresiju i suicidalnost. Kada se govori o spiritualnim aspektima depresije i suicidalnosti, treba imati na umu teoriju disfunkcije tzv. transcendentalnog mozga i teoriju abnormalne disinkronije. Osjećaj za nadnaravno povezan je s aktivnošću određenih neuralnih struktura našega mozga koje se mogu nazvati transcendentalnim mozgom. Čini se kako su dopamin i dimetiltriptamin (DMT) vrlo važni za razumijevanje osjećaja za nadnaravno. Ako je prejaka dopaminergička aktivnost u mozgu, vide se i prepoznaju svakojake zakonitosti i značenja, a ako je preslaba, ne prepoznaje se ništa, gubi se smisao. Promijenjen osjećaj za stvarnost može biti razlog zašto je manija često povezana s kreativnošću. Smanjena dopaminergička aktivnost u sustavu nagrade povezana je s anhedonijom, ali i gubitkom smisla i interesa. Relativno povišena aktivnost sustava kazne može biti povezana s idejama krivnje i suicidalnošću. DMT je povezan s epifizom koja ima važnu ulogu u regulaciji bioritmova, a povezana je i s duhovnošću. Po nekim mišljenjima depresija je posljedica desinkronizacije između neuronalnih mreža koje opslužuju kognitivne i emocionalne module jer su njihova aktivacija i dezaktivacija neusklađene. Prof. dr.sc. Vlasta Rudan iz Klinike za psihološku medicine Kliničkog bolničkog centra Zagreb [KBC Zagreb] govori o psihodinamskom pristupu depresiji psihoanalitičkim teorijama porijekla i mehanizma depresije koje su počele Freudovim radom „Žalovanje i melankolija“ (1917.) [2]. Glavna analogija između žalovanja i depresije upravo se odnosi na tvrdnju da je depresija posljedica gubitka voljene osobe, tj. da depresija rezultira iz gubitka objekta. Gubitak ne mora biti stvaran, nego se može raditi o gubitku u fantaziji. Pacijent čak ne mora biti svjestan bilo kak va osjećaja gubitka. Drugim riječima, percepcija gubitka može biti posve nesvjesna.

41

Na temelju kliničkih opser vacija Freud je depresiju također vezao uz identifikaciju i agresiju. Identifikacija je obrana protiv gubitka objekta koja ima trenutačnu posljedicu. Posljedica rezultira iz činjenice da se voljena osoba, osobito ona koja napusti ili ode, jednako voli kao što se i mrzi. Upravo u slučajevima u kojima postoji jaka ambivalencija, tj. u kojima snažna ljubav koegzistira sa snažnim bijesom i mržnjom, identifikacija s izgubljenim objektom vodi u depresiju. Nadalje, navodi Abrahama, koji je istaknuo mjesto oraliteta u depresiji, jer predispozicija za depresiju kasnije u životu potječe iz psihičke traume i posljedične fiksacije u oralnoj fazi psihoseksualnog razvoja, što znači da nastaje u pr vih 18 mjeseci života. Melanie Klein istaknula je da, tek kada se objekt počne voljeti kao čitav objekt, njegov se gubitak može doživjeti kao potpun gubitak. U Bibringovu (1953.) modelu depresije, depresivni simptomi rezultiraju iz frustriranih težnja i doživljaja bespomoćnosti. Nesposobnost osobe da ispuni svoje želje da bude voljena, da voli, da je sigurna i dobra, umjesto da je nevrijedna ljubavi, nesigurna, agresivna i destruktivna, vodi depresiji. Blatt (1982.) ističe mnogobrojne pokušaje kako bi se razlikovalo tipove depresije na temelju izraženih simptoma. U ovom pristupu depresija je širi pojam od samog kliničkog poremećaja, kao afektivno stanje koje se rangira od blage i odgovarajuće prolazne reakcije na teške životne događaje do dubokog i trajnog onesposobljavajućeg kliničkog poremećaja koji uključuje jaku disforiju, iskrivljenu kogniciju i neurovegetativne poremećaje kao što su gubitak sna i tjelesne težine i gubitak libida. Dr. Goran Dodig iz Klinike za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra Split [KBC Split] razmišlja o depresiji kao mogućnosti sudbinske danosti i osobine neodgovornosti te postavlja pitanja: je li čovjeku dana samo sloboda izbora bez odgovornosti ili i intelekt kojim može prosuditi ta moralna načela kao putokaz? Unatoč tomu suvremeni čovjek bira nešto drugo [3]. Zašto? Imajući to u vidu, je li suodgovoran pri izboru beznadnosti umjesto nade, tuge umjesto radosti, a da toga nije posve svjestan? Farmakoterapija najviše je istraživana i najbolje dokumentirana terapija depresivnog poremećaja. Odabir antidepresiva trebao bi se temeljiti na individualnom pristupu bolesniku, što uključuje ponajprije uspostavljanje adek vatnog pristanka, a zatim i adherencije, te akceptiranju kliničkih faktora kao što su profil simptoma, komorbiditet, tolerancija na lijek, interakcije lijekova, odgovor na prijašnju terapiju, nuspojave, te logično, i sklonosti samoga bolesnika, kaže dr. Mate Mihanović (psihijatrijska bolnica “Sveti Ivan”) [4]. Vrlo zanimljiv osvrt povezanosti polimorfizma gena za serotoninski transporter (5-HTTLPR) s dimenzijom autotranscedencije iznio je dr. Dalibor Karlović iz Klinike za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra “Sestre milosrdnice“ [KBC Sestre milosrdnice]. Dosadašnja istraživanja pokazala su da genetski faktori imaju ulogu u stvaranju tzv. personality traits. Dimenzija self transcendencea povezana je s individualnim religijskim i mističnim inklinacijama [5]. S druge strane, pokazano je da je serotoninski sustav povezan s religijskim, mističnim iskustvima. “Božji gen” koji je u svojoj knjizi opisao Dean Hamer, stručnjak za genetiku na Institutu za zdravlje i Institutu za rak iz Washingtona, egzistira kao gen VMAT2 koji je zadužen za naš duhovni osjećaj, emocije


42

Duhovna psihijatrija/Spiritual psychiatry

i svijest, karkterizira bolju mogućnost samotranscedencije, opisuje ljude kao nezahtjevne, ispunjene, strpljive, kreativne i sl., te izaziva velike polemike teologijskih i znanstvenih stručnjaka. Prof. Milan Špehar s Katoličkobogoslovnog fakulteta u Zagrebu [KBF Zagreb, Teologija u Rijeci] govorio je o kršćanskoj duhovnosti u pomaganju depresivnim pacijentima te naglasio da najprije valja postaviti jasne temelje kršćanske duhovnosti koja se temelji na kršćanskoj dogmi i moralu, bez kojih kršćanske duhovnosti nema [6]. Tako ona može pomoći praktično samo kršćaninu u depresivnome stanju. Općenito bi također mogla pomagati i nekršćanima i nevjernicima onda kada u sebi nosi sveopće poglede na život: život kao zadaću, život koji osmišljavam svojim djelovanjem prema izgradnji svijeta i pomaganju čovjeku. Tu valja staviti naglasak na humanitarno djelovanje i na to da život svakoga čovjeka jest vrijedan življenja. Osvijestiti čovjeku kako on može živjeti i sa svojim teškoćama i uvijek biti na dobro drugomu čovjeku. Sanea Mihaljević, Lucija Murgić i Marina Marinović s Odjela za duševne bolesti Opće bolnice Virovitica [OB Virovitica] i Centra za duhovnu pomoć Zagreb kažu da je sve više stručnih radova koji upućuju na dobrobit uključivanja du-

hovno-religioznih čimbenika u liječenje mentalnih bolesti [7]. U Hr vatskoj postoji autentični model pružanja duhovne pomoći pod nazivom hagioterapija. Ona se temelji na načelu da je svaka osoba duhovno i egzistencijalno biće koje u sebi nosi prirodni moralni zakon po kojem se specifično razlikuje od svih ostalih stvorenja. Područje rada hagioterapije je tzv. “duhovna duša”. Autori predstavljaju pilot-istraživanje provedeno na 42 osobe koje su zbog depresivnih simptoma zatražile hagioterapijsku pomoć u Centru za duhovnu pomoć u Zagrebu [CDP]. Hagioterapija je primijenjena u oko sedam individualnih tretmana po osobi. Prije i poslije tretmana proveden je polustrukturirani inter vju te je utvrđen intenzitet depresivnosti samoocjenskom skalom Beck Depression Inventory. Rezultati potvrđuju znatan pad u intenzitetu depresivnosti i znatne razlike u skali životnih vrijednosti nakon primjene hagioterapije.

Zaključak Ostali tematski naslovi pr vog Hr vatskog kongresa duhovne psihijatrije, i to Suicid i duhovnost, te Patologija seksualnosti i duhovnost bit će opisani u dva zasebna članka.

LITERATURA [1] [2] [3]

[4]

Jakovljević M. Depresija i duhovnost. Prvi Hrvatski kongres duhovne psihijatrije. Opatija 2011: Zbornik sažetaka:27-29. Rudan V. Psihodinamski pristup depresiji. Prvi Hrvatski kongres duhovne psihijatrije. Opatija 2011: Zbornik sažetaka:23-27. Dodig G. Depresija između sudbinske datosti i osobne neodgovornosti. Prvi Hrvatski kongres duhovne psihijatrije. Opatija 2011: Zbornik sažetaka:21-22. Mihanović M. I izbavi me iz mračnoga zla: psihofarmakoterapija depresije. Prvi Hrvatski kongres duhovne psihijatrije. Opatija 2011: Zbornik sažetaka:22.

[5]

[6]

[7]

Karlović D.: Povezanost polimor fizma gena za serotoninski transporter (5 HTTLPR) s dimenzijom samotranscendencije kao karakterne crte ličnosti. Prvi Hrvatski kongres duhovne psihijatrije. Opatija 2011: Zbornik sažetaka:29. Špehar M. Kršćanska duhovnost u pomaganju depresivnim osobama. Povezanost polimor fizma gena za serotoninski transporter (5 HTTLPR) s dimenzijom samotranscendencije kao karakterne crte ličnosti. Prvi Hrvatski kongres duhovne psihijatrije. Opatija 2011: Zbornik sažetaka:31. Mihaljević S, Murgić L, Marinović M. Hagioterapija, depresivnost i ljestvica životnih vrijednosti. Prvi Hrvatski kongres duhovne psihijatrije. Opatija 2011: Zbornik sažetaka:63.


Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 43–44

43

KRATKO PRIOPĆENJE/ BRIEF

Stres u sestrinskoj profesiji

COMMUNICATION

Stress and nursing profession Frano Marinić, Damir Pleše, Dubravka Vuković Neuropsihijatrijska bolnica “Dr. Ivan Barbot”, Vinogradska 55, 44317 Popovača

Received November 4th 2011;

Accepted November 12 2011

Sažetak: Autori opisuju čimbenike stresa kojima je izložena psihijatrijska sestra u svom svakodnevnom radu. Ključne riječi: psihijatrijska sestra; stres; radni uvjeti

Abstract: Authors describe the factors of stress and their influences on a psychiatric nurse in her everyday work. Key words: psychiatric nurse; stress; working conditions Running head: Nurse and stress

Stres kod medicinskih sestara U današnjoj sociološkoj podjeli visokorizičnih zanimanja, u kojima su pojedinci posebice izloženi utjecaju stresa, ističu se rudari, mineri, piloti, ratni reporteri, policijski i zatvorski djelatnici, vatrogasci te, posebice, liječnici i medicinske sestre-tehničari. Razmatrajući svakodnevni rad medicinskih sestara, utvrđeno je da su na nekim mjestima medicinske sestre neprestano izložene djelovanju stresnih čimbenika. To se posebice odnosi na medicinske sestre koje svakodnevne radne zadatke obavljaju u djelatnostima kao što su onkologija, hitna služba, kirurgija, jedinice intenzivnog liječenja, porodiljstvo i psihijatrija. Medicinske sestre koje svoje radne obveze izvršavaju u djelatnosti psihijatrije svakodnevno se susreću s agresivnim bolesnicima, pogrdnim izrazima, raznovrsnim vrstama samoubojstava bolesnika [vješanje, rezanje kr vnih žila, skakanje kroz prozor, gušenje jastukom i sl.]. Nadalje, medicinske sestre svakodnevno su izložene i čimbenicima stresa koji proistječu iz samog radnog okruženja [mikroklima odjela, loša komunikacija, mobbing].

Autor za korespondenciju/Corresponding author: Frano Marinić Neuropsihijatrijska bolnica “Dr. Ivan Barbot” Vinogradska 55 44317 Popovača E-mail: dada19@net.hr Tel:+385-44-56 92 52 Fax:+385-44-67 90 05

Neprikladni radni uvjeti redovito rezultiraju nezadovoljstvom u izvršavanju radnih zadataka, što je osnovni čimbenik za razvoj stresa, a što u završnici uzrokuje slabiju kvalitetu rada medicinske sestre. Verificirano je postojanje mnogobrojnih čimbenika stresa kojima je izložena psihijatrijska sestra u svom svakodnevnom radu: 1. 24-satna odgovornost uzrokovana smjenskim radom; 2. noćni rad; 3. svakodnevna izloženost nepredviđenim situacijama; 4. verbalna i/ili fizička agresija bolesnika i članova njihovih obitelji 5. neargumentirane pritužbe bolesnika; 6. prevelik opseg radnih zadataka i zahtjeva koji se postavljaju pred medicinsku sestru, a koji se zbog objektivnih mogućnosti ne mogu u cijelosti izvršiti; 7. nedostatno definiran opseg poslova koji uzrokuje sukob u izvršavanju radnih zadataka. Medicinske sestre ne mogu biti posve izolirane od utjecaja stresnih čimbenika. Stoga je potrebno uporabiti metode kojima se smanjuje razina utjecaja stresnih čimbenika, a kojima se podiže stupanj očuvanja zdravlja i istodobno povećava kvaliteta profesionalnog rada medicinske sestre.

Kako spriječiti stres? Utjecaju stresnih čimbenika potrebito se suprotstaviti poduzimanjem preventivnih mjera i metoda. Za praktičnu uporabu preventivnih, antistresnih mjera i metoda nužno je prepoznati i identificirati posebnosti obavljanja sva-


44

Stres u sestrinskoj profesiji/Stress and nursing profession

kodnevnih radnih zadataka u određenoj grupi zanimanja. Stoga je uobavljeno je istraživanje kojim se bolje definiraju povezanosti utjecaja stresora i radnog okruženja. Čimbenici istraživanja koji su se razmatrali bili su: uzroci stresa (stresori), zdravstveni poremećaji, poremećaji u profesionalnom funkcioniranju, ugrožene skupine s obzirom na radno mjesto i institucije u kojima one obavljaju svakodnevne radne zadatke. U organizaciji Hr vatske udruge medicinskih sestara [HUMS] tijekom 2005. godine provedeno je istraživanje s ciljem određivanja negativnih oblika ponašanja s kojima se susreću medicinske sestre u svom svakodnevnom radu, i koji su mogući izvori nastanka stresa. U istraživanju je sudjelovalo 1350 medicinskih sestara, a provedeno je u zdravstvenim institucijama u svim županijama Republike Hr vatske. Rezultati istraživanja pokazali su kako medicinske sestre kao negativne oblike ponašanja najčešće navode: mobbing, vrijeđanje, vikanje, trač, verbalne prijetnje, seksualne aluzije, favoriziranje pojedinaca unutar zdravstvenog tima, nezadovoljavajuću organizaciju u svakodnevnom radu, svakodnevnu potrebu provođenja prevelikog opsega radnih zadataka, nezadovoljavajući opis potrebnih radnih zadataka. Nakon završetka istraživanja učinjena je neparametrijska statistička analiza dobivenih rezultata. Nalazi se potreba određivanja i definiranja daljnjih aktivnosti uz obvezatno uvrštavanje u istraživanje i svih čimbenika radnog sustava i pojedinca kao pripadnika određenog radnog sustava. Preventivne mjere u sklopu definiranog radnog sustava zahtijevaju organizacijske promjene koje se temelje na dobivenim rezultatima istraživanja. Rezultati istraživanja utvrđuju potrebne preventivne mjere zaštite medicinskih sestara od stresora, i to:

Preventivne aktivnosti na razini radne ustanove - aktivno sudjelovanje u organizaciji posla; Preventivne aktivnosti na osobnoj razini - kontinuirana profesionalna edukacija; Preventivne aktivnosti na osobnoj razini - usvajanja novih profesionalnih znanja i vještina; Preventivne aktivnosti na osobnoj razini - trening vještine komuniciranja na profesionalnoj razini; Preventivne aktivnosti na osobnoj razini - pravilno organizirati slobodno vrijeme; Preventivne aktivnosti na osobnoj razini - bavljenje tjelovježbom [aerobne vježbe potiču bolju opskrbljenost organizma kisikom, istodobno se podiže razina endorfina u krvi, što izaziva dobro raspoloženje, trčanje umjerenom brzinom, vožnja biciklom,]; Preventivne aktivnosti na osobnoj razini: zdrava prehrana (hrana bogata voćem i povrćem), ukinuti uzimanje tzv. nadražujućih sredstava (kava, alkohol, cigarete), posvećivanje više vremena životnom partneru, razvijanje socijalne potpore koja uključuje obitelj i kolege, grupe samopomoći i potpore, savjetovališta za stručnu pomoć. Sestrinska profesija svrstava se u visokorizična zanimanja koja su izložena čimbenicima stresa. Stoga je kod pripadnica sestrinske struke nužno provoditi sustavne i stalne metode i mjere u svrhu prevencije stresa. Zadovoljstvo poslom u stručnom i organizacijskom smislu te pozitivni oblici svakodnevne komunikacije smanjuju mogućnost utjecaja izloženosti čimbenicima stresa.

LITERATURA [1]

[2] [3]

Sedić B. Psihološki stres medicinskih sestara u radu s psihijatrijskim bolesnicima. Zbornik radova Psihijatrijske sekcije HUMS-a. Zagreb: 1998; 21-22. Šimunović D. Antistres terapija na balkonu ili vrtu. Zdrav život. Zagreb, Medical Intertrade. 2008; 60/: 10-12. Franković S. Komunikacija medicinske sestre sa bolesnikom. Simpozij: etički vidici, komunikacija u zdravstvu. Zagreb: KB Dubrava, 2008;.23.

[4] [5] [6]

[7]

Lekić D. Stres. 3.nkongres HUMS-a. 2006. Zbornik radova: 235. Fikreta P. Profesionalne i neprofesionalne bolesti medicinskih sestara.3. kongres Hums-a. 2006. Zbornik radova;239. Grubišić-Ilić M. Stres u bolničkih liječnika i mogućnost prevencije. Zbornik radova Simpozija Hrvatske liječničke komore HLK. Opatija: 2008;45-47. Pažanin L. Kronični stres i srce. Jama-HR –2007; 7/6: 444.


Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 45–46

Znanost, etika i vjera u praksi medicinske sestre Science, ethics and faith in nursing practice

45

KRATKO PRIOPĆENJE/ BRIEF COMMUNICATION

Snježana Kapitan University Clinical Centre „Sestre milosrdnice“, 10000 Zagreb, Department of Vascular Surgery,Vinogradska 29, Croatia

Received November 4th 2011;

Accepted November 12 2011

Sažetak: Medicinska sestra mora težiti za znanjem i svakodnevno učiti, jer s povećanjem razine ljudske spoznaje raste i odgovornost prema životu i svim ljudima. Svaka je osoba vrijedna naše pažnje i milosrđa, te za ispravno provođenje zdravstvene njege medicinska sestra mora razvijati osjećaj sućuti prema svakom bolesniku.

Abstract: The nurse strive for knowledge because with increasing levels of human knowledge grows and responsibility for the life of all people. Every person is worthy of medical nurse attention and compassion, and for the proper implementation of health care medical nurse must develop a sense of compassion for each patient. Running head: Faith in nursing practice

Uvod Zdravstvena zaštita se kroz povijest temeljila na istom sustavu vrijednosti na kojem su utemeljene i druge vrijednosti društva: socijalne, političke, gospodarske i vjerske. Sestrinstvo je nastalo iz tradicijskih oblika njegovanja i liječenja. Stoga se na sestrinstvo gleda~kao na temeljnu ljudsku aktivnost. Zalažući se za prepoznavanje ljudskih vrijednosti svakog čovjeka kao pojedinca, kršćanstvo je imalo značajan utjecaj na zdravstvenu zaštitu. Ovakav pristup medicini utjecao je na sestrinstvo i na razumijevanje zdravstvene zaštite [1, 2]. Tijekom 18. i 20. stoljeća nastaju brojne nove tehnologije koje se uvode u svakodnevni rad medicinske djelatnosti. Uvođenje novih tehnologija uzrokuje umanjenje utjecaja vjere kao oblika liječenja, ne prati se bolesnika kao cjelinu~(čovjek), nego se kao prioriteti ističu uvođenje novih tehnologija i lijekova. Zbog navedenih razloga bolesnici su nedostatno informirani, prestrašeni, izgubljeni, ne mogu zapamtiti činjenice o metodama liječenja, smatraju da je medicinska struka svemoćna i ne žele se uključiti u tijek liječenja. Ponekad boles-

nici reagiraju agresivno, napadaju medicinske djelatnike, a posebice medicinske sestre. Medicinske sestre se u novonastalom okruženju često ne snalaze, zatvaraju se u sebe, zaboravljaju pravi smisao svog poslanja (ljubav za čovjeka“), posebice za starije i nemoćne. Medicinske sestre, u svakodnevnim radnim aktivnostima postavljene su u položaj pomoćnika liječnika, a ne u položaj zdravstvenog odgajatelja što im je u ne tako davnoj prošlosti bila osnovna svrha. Primjećuje se sve veća prisutnost medicinskih sestara na vjerskim obredima. Medicinske sestre iznalaze svoju osobnost u molitvenim zajednicama, duhovnim seminarima, hodočašćima, ali pritom zaboravljaju da je osnovni čimbenik za razumijevanje vjere stalni rad na svom duhovnom izgrađivanju. Danas je uvriježeno da se medicinske sestre svrstavaju među ostalo medicinsko osoblje, a pri tak vom razvrstavanju zdravstvenih djelatnika zaboravlja se da su medicinske sestre najbrojniji djelatnici u zdravstvu. Medicinske sestre osnovna su poveznica između liječnika i bolesnika, između svih vrsta zdravstvenih djelatnika one najviše vremena provode u neposrednom kontaktu s bolesnikom – patnikom kojemu pružaju utjehu i nadu.

Autor za korespondenciju/Corresponding author: Snježana Kapitan, University Clinical Centre „Sestre milosrdnice“, 10000 Zagreb, Depar tment of Vascular Surgery,Vinogradska 29, Croatia Tel; +385-01-37 87 378 E-mail; skapitan1@yahoo.com

Duhovnost u sestrinstvu Duhovnost je dinamičan proces kojim se otkriva unutarnja mudrost i životnost koje daju svrhu i značenja događajima u životu čak i usred osobne tragedije, krize, stresa, bolesti i


46

Znanost, etika i vjera u praksi medicinske sestre/Science, ethics and faith in nursing practice

patnje. Duhovnost osnažuje osobu da u cijelosti sudjeluje u životnim iskustvima od rođenja do smrti. Danas, sestrinstvo medicina i vjera ulaze u novu dinamiku međusobnog poštovanja i zajedničkih istraživanja, te će navedeni čimbenici određivati budućnost razvoja brige o zdravlju. Za bolje razumijevanje navoda od koristi je citirati Sokrat-ovu postavku, i to: “Naš najvažniji cilj u životu treba biti uzdizanje naše duše. Drugim riječima, napredak naših duhovnih i moralnih moći: da svakim danom sve više prosvjećujemo svoj duh i svakim danom se osjećamo sve više slobodnim i boljim”[1]. na ovom mjestu Rezultati dosadašnjih istraživanja ove tematike pokazuju da ljudi koji pohađaju vjerske obrede imaju veći stupanj kvalitete života, životni vijek im je produljen, brže se oporavljaju od bolesti uz manju incidenciju komplikacija, bolje se nose s simptomima bolesti, manje su depresivni, razvijaju koncentraciju i pažnju, pomažu u rješavanju unutarnjih konflikata, pomažu u prihvaćanju i razumijevanju drugih osoba i njihovih tegoba, razvijaju socijalnu svijest, pomažu u očuvanju socijalnih vrijednosti i standarda.

Etika u sestrinstvu Etika je nauka o moralu; (filozofija morala), koja istražuje smisao i ciljeve moralnih normi, osnovne kriterije za moralno vrednovanje, kao i uopće zasnovanost i izvor morala [1, 3]. Etika prije svega pripada filozofiji koja proučava ljudsko ponašanje koje je prihvaćeno pod određenim moralnim aspektom [4, 5, 6]. Etika sestrinstva je zasnovana na zdravstvenoj njezi bolesnika koja je njezino autonomno područje djelovanja, pa stoga mora ostati u okvirima svojih izvornih ideala profesije [2]. Kako bi sestrinska etika uistinu mogla odgovoriti na današnje i buduće izazove u biomedicini, od iznimne je važnosti u sestrinsko školovanje na sveučilištu kao i svakodnevnu praksu uvesti edukaciju o temeljima opće i profesionalne etike. Sestrinstvu je potrebna primjerena stručna i znanstvena edukacija i tek se tada može ravnopravno uključiti u teorijske aspekte etičke analize, rasprave i vrednovanja. U Europskoj deklaraciji o unapređenju prava pacijenata donesene su odrednice o etičkoj standardizaciji privatnosti, i to: • Sve obavijesti o bolesnikovu zdravstvenu stanju, uvjetima liječenja, dijagnozama, prognozi i liječenju, te sve ostale osobne informacije moraju ostati povjerljive i poslije smrti bolesnika. • Povjerljive informacije mogu se obznaniti samo uz izričit pristanak bolesnika, ili ako je to izričito u skladu sa zakonom. Pristanak se može pretpostaviti kada se informacije otkrivaju drugim zdravstvenim djelatnicima uključenim u bolesnikovo liječenje. • Svi podaci koji se odnose na bolesnika moraju biti zaštićeni. Zaštita podataka mora biti primjerena načinu njihova pohranjivanja. Svi uzorci, na osnovu kojih se može doći do podataka za identifikaciju, također moraju biti zaštićeni. • Bolesnici imaju pravo pristupa svojoj medicinskoj dokumentaciji, tehničkim zapisima i svim drugim podacima i zapisima koji se odnose na njihovu dijagnozu, liječenje i njegu, te imaju pravo na primjerak svog dosjea i zapisa ili njihovih dijelova. Pristup podacima ne odnosi se na podatke o trećim osobama.

• Pacijenti imaju pravo tražiti ispravak, dovršenje, poništenje i ažuriranje osobnih i medicinskih podataka koji se odnose na njih, a nisu točni, dovršeni, jasni i ažurni ili nisu bitni za dijagnozu, liječenje i skrb. • Nitko se ne smije uplitati u bolesnikov privatni ili obiteljski život, osim i samo ako se to, uz bolesnikov pristanak, može opravdati nužnošću za bolesnikovu dijagnozu, liječenje i skrb. • Medicinski postupci mogu se obavljati samo uz dužno poštovanje bolesnikove privatnosti. To znači da se takav postupak može obaviti u prisutnosti samo onih osoba koje su nužne za obavljanje zahvata, osim ako bolesnik pristane ili zatraži drugačije. • Bolesnik zaprimljen na bolničko liječenje ima pravo na smještaj koji osigurava privatnost, osobito dok mu zdravstveni djelatnici pružaju usluge osobne njege ili obavljaju ispitivanja i liječenje. Etički kodeks Hr vatskog udruženja medicinskih sestara (HUMS) profesionalnu tajnu određuje na razini vrijednosti tako što medicinska sestra mora čuvati sve podatke o čovjeku koje je dobila tijekom provođenja zdravstvene njege i zaštite. Tajnom se smatra sve što je medicinskoj sestri povjereno, a odnosi se na osobne, obiteljske i socijalne podatke [8]. Prema navedenim stavovima o čuvanju profesionalne tajne proistječe sedam obvezatnih etičkih dužnosti medicinske sestre, i to: 1] Čuvanje profesionalne tajne je za medicinsku sestru moralna dužnost i zakonska obaveza; 2] Odavanje profesionalne tajne dopušteno je samo unutar tima zdravstvenih djelatnika i smatra se podijeljenom tajnom; 3] Medicinska sestra mora ograničiti pristup arhivi i birati najsigurnije metode komunikacije; 4] Medicinskoj sestri nije dopušteno prepričavanje profesionalnih tajni izvan zdravstvenog tima; 5] Pravo je svake sestre da tijekom provođenja zdravstvene njege i zaštite kontrolira osobne podatke o čovjeku; 6] Razgovor u zdravstvenom timu je obvezatan radi kvalitetnijeg provođenja zdravstvene njege i zaštite. Pri tome se mora posebice paziti na zaštitu anonimnosti čovjeka; 7] Medicinska sestra je dužna inter venirati (zakonske odredbe) ukoliko drugi djelatnici zdravstvenog tima ne poštuju obvezu čuvanja profesionalne tajne. Vrijednošću oslikan moralni uzor medicinske sestre svoje ostvarenje dobiva u provođenju navedenih moralnih dužnosti, koje su iz kodeksa vidljive, definirane kao moralne norme. Uvid u dužnosti, nadalje, pokazuje s koliko znanja i informacija etičke naravi medicinska sestra treba ovladati da bi mogla odgovoriti zahtjevima za zaštitu privatnosti i čuvanja profesionalne tajne.

Zaključak Čovjek je jedinstven i svaka jedinka ima svoje potrebe i različito shvaćanje istih. Pri pružanju zdravstvene njege i pomoći bolesniku na putu ozdravljenja medicinska sestra mora upoznati njegove navike i spoznati što ga čini sretnim. U obimu u kojem to objektivne prilike omogućavaju, medicinska sestra mora omogućiti i stvoriti uvjete kako bi


Znanost, etika i vjera u praksi medicinske sestre/Science, ethics and faith in nursing practice

bolesniku boravak na bolničkom liječenju bio maksimalno olakšan. Većina nastalih problema mogu se riješiti ispravnim vođenjem razgovora. U komunikaciji s bolesnikom medicinska sestra ne smije zaboraviti važnost neverbalne komunikacije, na koju su bolesnici izrazito osjetljivi. Ispravnim pristupom medicinska sestra bolesnika može osloboditi straha i umanjiti mu bol, i to samo uporabom jedne od vrste komunikacije, i to: riječju, gestom, mimikom, pokretom,

47

smiješkom, pogledom i dodirom. Pri tom procesu medicinska sestra nikada ne smije zaboraviti kako je ljubaznost jedini pravilni početak svakog liječenja i put prema lakšem ozdravljenju. Medicinska sestra mora težiti za znanjem i svakodnevno učiti, jer s povećanjem razine ljudske spoznaje raste i odgovornost prema životu i svim ljudima. Svaka je osoba vrijedna naše pažnje i milosrđa, te za ispravno provođenje zdravstvene njege medicinska sestra mora razvijati osjećaj sućuti prema svakom bolesniku.

LITERATURA [1] [2] [3] [4]

Šegota I. Etika sestrinstva. Zagreb: Pergamena, 1997: 67-76. Fučkar G. Proces zdravstvene njege. Zagreb: Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1995:50-126. Čović A. Etika i bioetika. Zagreb: Pergamena, 2004:140-166. Švajger A.: Medicinska etika, priručno štivo. Zagreb: Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1996: 49-113.

[5] [6] [7] [8]

Znidarčić Ž. Medicinska etika I. Filozofsko Teološki institut družbe Isusove-Centar za bioetiku Zagreb, 2004; 230-256. Matulić T. Bioetika. Zagreb: Glas Koncila, 2001:76-77. Orešković S., Babić S. Pravo na život. Zagreb: Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1991. Etički kodeks Hrvatskog udruženja medicinskih sestara. www.hums.hr


48

PRIKAZ SLUČAJA/ CASE REPORT

Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 48–51

Zdravstvena njega oboljelog od postraumatskog stresnog poremećaja Healthcare in patient with postraumatic stress disorder

Dijana Blažević, Lidija Kukoč-Petraello

Received 4 November 2011;

Accepted 20 November 2011

Sažetak: U radu je prikazana zdravstvena njega i intervencije medicinske sestre kod bolesnika oboljelog od postraumatskog stresnog poremećaja. Veliki broj bolesnika osjeća se kao druga osoba, drukčija od one prije traumatskog događaja. Imaju teškoće u poslu koji obavljaju, u komunikaciji s nadređenima, u odnosima s obitelji i prijateljima. Bolesnici osjećaju sram, imaju osjećaj manje vrijednosti i krivnje. Ovo su samo neke snažne emocije koje mogu ometati uspješnu adaptaciju traumatiziranog na svakodnevni život. Za prikupljanje podataka upotrebljen je obrazac zdravstvenog funkcioniranja prema M. Gordonu. Zbog bolesnikova depresivnog raspoloženja, gubitka interesa i zadovoljstva u uobičajenim aktivnostima, pojačanog umora, on zapušta osobnu higijenu i vanjski izgled, ispunjen je strahom od budućnosti, suicidalan je, nekomunikativan, neaktivan, odbija suradnju i kontakt. Psihijatrijska sestrinska skrb temelji se na poznavanju psihičkog života i psihopatoloških zbivanja. Medicinska sestra razvija odnos povjerenja i empatije, zauzima brižan i zaštitnički stav te potiče bolesnika da sagleda i pozitivne aspekte života. Ključne riječi: PTSP, proces zdravstvene njege, sestrinske dijagnoze, kvaliteta života

Abstract: This paper presents the healthcare and nurse interventions in patients suffering from PTSD. In many patients feelings of the self and minded are deeply changed af ter was traumatic event. Usually, then have difficulties at relationships with superiors and colleagues as well as the work and with their family and friends. Some of them feel shame, inferiority or even guilt. These use just some of the strong emotions that can inter fere with successful adaptation traumatized to his everyday life. For the collection of data, the health questionnaire was used according to M. Gordon. Because of the patient’s depressive mood, losing interest and pleasure in usual activities, excessive fatigue, he neglects personal hygiene and appearance, his life is fill of fear the future, he is suicidal, uncommunicative, inactive and refusing to cooperate and contact. Psychiatric nurse care is based on knowledge of mental life and psychopathological features. Nurse develops relationship of trust and empathy, should have protective attitude and encourages patients to look at the positive aspects of life. Keywords: PTSD, the process of health care, nursing diagnoses, quality of life. Running head: Healthcare and postraumatic stress disorder.

Uvod Psihijatrijska medicinska sestra najčešće je pr va koja kontaktira s bolesnikom i njegovom obitelji. Zato je pr vi susret medicinske sestre i bolesnika veoma važan jer o njemu ovisi hoće li se razviti povjerenje, empatija, a sve to omogućuje da se bolesnik osjeća prihvaćen, siguran i poštovan. Medicinska sestra mora znati pridobiti bolesnika na suradnju i liječenje. Medicinska sestra pr va uočava promjene i članovima stručnog tima iznosi svoja zapažanja, koja su bitna za daljnji postupak u terapiji, stoga je ona važan i nezamjenjiv član tima u psihijatrijskoj njezi.

Autor za korespondenciju/Corresponding author: Dijana Blažević, bacc.med.techn., Tel; 021/557507 Mob;098/350722 e-mail: blazevicdijana0@gmail.com

Psihijatrijska sestrinska skrb temelji se na poznavanju psihičkog života i psihopatoloških zbivanja. Medicinska sestra mora znati razumjeti bolesnika i njegovo ponašanje, odnosno poruke koje simptomima bolesnik upućuje okolini. Cilj rada je prikazati problem iz područja zdravstvene njege i inter vencije medicinske sestre kod bolesnika oboljelog od Posttraumatskog Stresnog Poremećaja [PTSP].

Definicija Posttraumatski stresni poremećaj [PTSP] javlja se kao neposredni, zakašnjeli ili produženi odgovor na stresni događaj izuzetno ugrožavajuće ili katastrofalne prirode, koji je izvan područja uobičajenog ljudskog iskustva i koji bi bio izrazito mučan gotovo za svakoga. Javlja se nakon što je osoba proživjela, prisustvovala, suočila se s događajem ili događajima koji su predstavljali izravnu ili potencijalnu smrtnu opasnost, ranjavanje ili ugroženost osobnog ili tuđeg fizičkog integriteta a kao odgovor na traumatsku situaciju javio se intenzivan strah, osjećaj bespomoćnosti ili užasnutost. Osim što se javljaju tri grupe simptoma (pono-


Bolesnik i postraumatski stresni poremećaj/Patient and postraumatic stress disorder

vo proživljavanje traume, simptomi izbjegavanja, simptomi razdražljivosti – pojačane pobuđenosti) javljaju se i problemi s tjelesnim zdravljem, problemi s pamćenjem, pažnjom, promjenom osobnosti, smetnje u društvenom funkcioniranju i suicidalne sklonosti. Uz dijagnozu PTSP-a često liječnik utvrdi i postojanje nekih drugih dijagnoza. Najčešći komorbidni poremećaji kod osoba s PTSP-om su depresivni poremećaj i ovisnost (o alkoholu i opojnim sredstvima). Mogu se javiti anksiozni poremećaj, panični poremećaj, fobija, opsesivno kompulsivni poremećaj, somatoformni poremećaj, psihosomatske bolesti, seksualne disfunkcije, poremećaji ličnosti, i psihotični poremećaji. Osobe s PTSP često imaju ozbiljnih teškoća u prilagodbi na svakodnevni život što uključuje područje međuljudskih odnosa i radnu sposobnost. Veliki broj oboljelih se počinje osjećati drugačije, kao neka druga osoba, drugačija od one koja je bila prije traumatskog događaja. Stoga imaju teškoće u poslu koji obavljaju, teškoće u komunikaciji s nadređenima i teškoće u odnosima s obitelji i prijateljima.

Ispitanik i metode U radu je prikazan slučaj bolesnika oboljelog od PTSP-a. Podaci su prikupljeni promatranjem, inter vjuom i analizom medicinske dokumentacije. Za prikupljanje podataka upotrebljen je obrazac zdravstvenog funkcioniranja prema Gordonu [1 ]. Uvjet odabiranja bio je dijagnosticirani PTSP. Ispitanik je bio bolesnik liječen u KBC Split na Klinici za psihijatriju.

Prikaz procesa sestrinske skrbi kod bolesnika oboljelog od PTSP–a Sestrinska anamneza i status: Bolesnik L. Š. rođen je 1969 god.,neoženjen, bez djece, po zanimanju građevinski tehničar. Živi sam u Solinu, umirovljen. Bolesnik je primljen u bolnicu u redovitom prijamu, radi pogoršanja psihičkog stanja pod uputnom dg. PTSP, Depressio, Trajne promjene ličnosti. Dolazi u pratnji prijatelja. Pri prijemu bolesnik je subfebrilan, RR 140/90 mmHg, puls 80 otkucaja u munuti, koža je normalne boje, topline i turgora. Bolesnik je pri svijesti. Orijentiran u vremenu i prostoru. Prije hospitalizacije od terapije je uzimao Normabel tbl ā 10mg 3x1,. Coaxil tbl ā12,5 mg 3x1, Sanval tbl ā 10 mg 1 uvečer. Ovo mu je druga psihijatrijska hospitalizacija. Iz priložene medicinske dokumentacije vidljivo je da je ostvarena adek vatna terapijska suradnja, ali višekratne re-traumatizacije događajima vezanim uz branitelje posljednjih nekoliko mjeseci dovode do pogoršanja. Prema preporuci svog psihijatra prihvaća hospitalizaciju. Pr ve psihičke smetnje su se javile 1997 god., dok je radio u vojnoj policiji. Manifestirale su se nespavanjem, uznemirujućim snovima, ner vozom, napetošću, nije podnosio ljude koji su radili s njim. Dao je veći doprinos, ali to nije mogao reći. Sve se vrtjelo oko nepravde. Radio je dvanaest sati na dan, to nije mogao više izdržati, pa odlazi na bolovanje početkom 2002. god., i nakon toga postupno u mirovinu 2006 godine. Bolesnik ne jede redovito, nije izbirljiv u ishrani, jede sve, ako skuha ili ga prijatelj pozove na ručak. Često uzima gotovu hranu (pizza, topli sendvić), iako mu to smeta zbog njegovih gastrointestinalnih smetnji. U posljednje vrijeme

49

izgubio je apetit. Negira alergije i pušenje, a alkohol pije povremeno (obično pivo). Ne žali se na smetnje mokrenja i defekacije (stolicu ima redovito svaka dva dana). Nema problema s vidom, malo slabije čuje na lijevo uho, to je posljedica detonacija ali mu ne predstavlja problem. Iznosi probleme s nesanicom, tuži se na košmarne snove u kojima ponovo proživljava traumatska ratna iskustva kao i učestala neželjena sjećanja na doživljene ratne strahote. Zbog anticipirajućeg straha kako će loše spavati još više se uznemiri. Rano se budi, malo spava. Ne sjeća se kad je cijelu noć prospavao, pa se u jutro osjeća umorno i iscrpljeno. Odrastao je u mnogobrojnoj obitelji, ima petero braće i tri sestre. Svi su visoko obrazovani jedino on ima srednju školu. Nije bio uspješan u školi, ali bez poremećaja u prilagodbi i ponašanju. Vojsku odslužio u cijelosti. Otac mu je otišao u Njemačku kad je njemu bilo 11 godina. Nije osjećao nikak vu ljubav prema ocu, a on nikada nije pokazivao očinsku ljubav. Imao je sukob s jednim bratom i danas nisu u dobrim odnosima, a s ostalima se slaže. Svi žive u inozemstvu. Novčano mu pomažu, volio bi da su mu bliže. Nema partnericu, imao je vezu prije rata, ali ona ga je napustila. Sad nema volje za izlaske i druženja to mu predstavlja teret. Stalno je u kući, ima jednog dobrog prijatelja, suboraca, zajedno su prošli sva ratišta. On ga razumije. Živi u susjedstvu pa često svrati do njega, on ga dovodi na prijam. Katolik je po vjeroispovijesti, ne ide često u crkvu iako ga vjera održava na životu i daje mu snagu. Neurednog je i zapuštenog vanjskog izgleda. Otežanog kontakta, sputan, zatvoren, podozriv i nepovjerljiv. Psihomotorno je usporen i napet. Govor mu je tih i usporen. Izbjegava gužvu, veća obiteljska okupljanja, to mu jako smeta. Depresivnog je raspoloženja, emocionalno nestabilan, gubi volju za životom, ne nalazi zadovoljstvo u stvarima kojima se prije veselio. Prisutna su depresivna razmišljanja, ideje besperspektivnosti i besmisli a osobito su izražene suicidalne ideje. Strah ga je da ne izgubi kontrolu nad sobom. Negira obmane osjetila.

Problemi iz područja zdravstvene njege Nakon prikupljenih podataka promatranjem, inter vjuom, fizikalnim pregledom i analizom postojeće dokumentacije kod bolesnika su utvrđeni problemi iz područja zdravstvene njege, i to:

Smanjena mogućnost brige o sebi [SMBS] –održavanje higijene usvezi s psihičkim stanjem što se očituje neurednim zapuštenim izgledom bolesnika. Cilj rješavanja problema: Tijekom hospitalizacije osobna higijena bolesnika mora biti zadovoljavajuća. Inter vencije za rješavanje problema: Zbog bolesnikovog depresivnog raspoloženja, gubitka interesa i zadovoljstva u uobičajenim aktivnostima, pojačanog umora, gubitka energije zapušta osobnu higijenu i vanjski izgled. Procjena stupnja njegove mogućnost su 0, on je samostalan i potrebna mu je motivacija. Medicinska sestra ponuditi će mu pomoć ali mora biti strpljiva, uporna i ne obazirati se na bolesnikove otpore, davat će mu na znanje da ga razumije i da mu želi pomoći. Pripremiti će mu prostor, osobni pribor (ručnik, sapun, dezodorans) i čistu odjeću. Bolesniku će osigurati


50

Bolesnik i postraumatski stresni poremećaj/Patient and postraumatic stress disorder

privatnost i dovoljno vremena. U dogovoru s njim osigurat će termin kod bolničkog frizera. Medicinska sestra educirat će bolesnika o važnost higijene za tjelesno i duševno zdravlje, nadzirati provođenje osobne higijene, te upozoravati na činjenicu da higijena mora postati svakodnevna obaveza. Dok je bolesnik u fazi promjena treba paziti da ga se ne ponižava, već primijetiti i pohvaliti njegovu promjenu. Cilj je postignut. Bolesnik se u popodnevni satima tuširao, prema prethodnom dogovoru. Izrazio je svoje zadovoljstvo jer ima novu frizuru i što se osjeća bolje.

Nesanica u svezi s osnovnom bolesti što se očituje umorom i iscrpljenošću. Cilj rješavanja problema: Bolesnik će kvalitetnije spavati. Inter vencije za rješavanje problema: Iz razgovora s bolesnikom medicinska sestra doznaje da pati od poremećaja spavanja insomnija (nezadovoljavajuća kvaliteta i kvantiteta spavanja). Zbog straha kako će loše spavati i imati košmarne snove još više se uznemiri. Bolesnik odlazi kasno na spavanje, budi se tijekom noći te se u jutro osjeća umorno i iscrpljeno. Bolesnik je podučen higijeni spavanja s naglaskom na važnost lijeganja u isto vrijeme, na važnost održavanja ugodne temperature u sobi. Medicinska sestra savjetuje bolesnika da ne uzima stimulirajuća sredstva prije spavanja (crna kava, čaj).U popodnevni satima budila je bolesnika, jer on voli malo odspavati, te ga uključila u dnevni program. Bolesnička soba je prozračena prije spavanja, bolesnik je dobio lijek za spavanje koji je liječnik propisao, popio je čašu hladnog mlijeka, osiguran je mir i svjetla su ugašena u određeno vrijeme. Sestra je pratila kak voću i duljinu spavanja, i tražila povratnu informaciju o istome. Također je naglasila bolesniku da joj se može obratiti u bilo koje doba noći, kako bi se mogla konzultirati s liječnikom o noćnoj terapiji. Cilj je djelomično postignut. Bolesnik se budio dva puta tijekom noći, imao je ružne snove.

suicidalnim sklonostima ima višestruki smisao. Upozoravanjem bolesnika na prisutnost suicidalnih ideja u svih depresivnih bolesnika stvara se osjećaj manje izoliranosti i napuštenosti, a imati loše misli i činiti pogreške ne znači da je netko loša osoba. Primjenjuje metode za smanjenje tjeskobe-društvene igre (šah), upoznaje ga s bolesnikom koji voli igrat šah i premješta ga u njegovu sobu kako bi razmijenio iskustvo i imao potporu. Kad je došlo do poboljšanja uključila ga je u terapijsku zajednicu. Cilj je postignut, bolesnik tijekom hospitalizacije nije pokušao suicid, nisu više prisutna razmišljanja o smrti i uz poticaj verbalizira negativne emocije.

Smanjeni socijalni kontakti usvezi s psihičkim stanjem što se očituje izjavom bolesnika « meni je najbolje kad sam sam» Cilj rješavanja problema: Bolesnik će uspostaviti kontakt s ostalim bolesnicima i osobljem. Inter vencije za rješavanje problema: Zbog specifične simptomatologije i težine bolesti bolesnik teško uspostavlja kontakte s ostalim bolesnicima i osobljem. Najbolje se osjeća kad je sam. Medicinska sestra je osigurala dovoljno vremena za komunikaciju. Otvoreno razgovarala o njegovoj bolesti, simptomima i objasnila mu da razumje zašto se povlači, zaokupljen svojim mislima, te tako stvarala ozračje sigurnosti i povjerenja. Bolesnik je potican da se uključi u socijalne aktivnosti, komunikaciju s drugim bolesnicima, u dogovoru s bolesnikom premješten je u drugu sobu kako bi mogao igrati šah. Kada se njegovo stanje poboljšala uključila ga je u terapijsku zajednicu i radnu terapiju. Ukazala je na njegove jake strane i mogućnosti, pohvalila ga u aktivnostima na odjelu. Cilj je postignut, bolesnik se aktivno uključuje u rad terapijske zajednice komunicira s drugim bolesnicima, zadovoljan je i sretan jer se našao” na istoj valnoj dužini” s jednim bolesnikom koji također voli igrati šah.

Suicidalnost u/s s osnovnom bolesti što se očituje razmišljanjem o smrti i besmislenosti življenja.

Diskusija

Cilj rješavanja problema: Tijekom hospitalizacije bolesnik neće počiniti suicid Inter vencije za rješavanje problema: Suicidalnost – depresivni bolesnik često razmišlja o smrti, ispunjen je strahom od budućnosti, nekomunikativan je, neaktivan, odbija suradnju i kontakt. Medicinska sestra prepoznaje pogoršanje i razne promjene raspoloženja i daje mu do znanja da ga razumje i da mu želi pomoći. Osigurava kontinuirani nadzor nad bolesnikom, uklanja oštre i opasne predmete. Kod podjele terapije nadzire uzimanje jer postoji opasnost od skupljanja lijekova u svrhu suicida. Diskretno promatra bolesnika i dopušta mu neovisnost koliko je to moguće.Traži od bolesnika da je pozove ako mu bude teško. Sprječava izolaciju, saznaje što ga motivira za ozdravljenjem i poboljšanjem kvalitete život. Potiče ga da sagleda i pozitivne aspekte života. Razvija odnos povjerenje i empatije, zauzima brižan i zaštitnički stav, te ga prihvaća kao vrijednu osobu. Potiče ga na verbalizaciju njegovih negativnih emocija (bespomoćnost, besperspektivnost). Otvoren razgovor, pun razumijevanja i povjerenja te razgovor o njegovim

Uzimanjem sestrinske anamneze omogućilo nam je prepoznavanje i rješavanje bolesnikovih zdravstvenih problema [2]. Psihijatrijska anamneza je vrlo specifična jer čini skup podataka o tjelesnim, psihološkim i socijalnim aspektima prošlog i sadašnjeg zdravstvenog stanja i ponašanju bolesnika. U psihijatrijskoj skrbi sestra se brine za tjelesno i psihičko stanje bolesnika [3]. Njezino znanje i sposobnost opažanja pomažu joj kod procjene je li nužno pozvati liječnika ili može sama razgovorom smiriti bolesnika. Psihijatrijska sestra razgovarajući s bolesnikom «ne gubi» vrijeme, već je to vještina komunikacije koja je važna u cjelokupnom procesu zbrinjavanja psihijatrijskog bolesnika. Obrazac zdravstvenog funkcioniranja kod bolesnika oboljelog od PTSP-a. je narušen. Oboljeli od PTSP-a su u neprekidnom stanju pobuđenosti, pa često imaju poteškoće sa spavanjem, pretjeranih reakcija na vanjske podražaje, izljeve bijesa i ljutnje. Noćne more jedan su od uobičajenih simptoma PTSP-a [4; 5]. Simptome ponovnog proživljavanja čine intruzivne misli, slike a može ih potaknuti stresni događaj, boje, mirisi ili riječi koje ima-


Bolesnik i postraumatski stresni poremećaj/Patient and postraumatic stress disorder

ju sličnost s traumatskim događajem. Doživljaj otuđenosti i otupjelosti, problemi s prilagodbom, uznemirujuće slike, osjećaj bespomoćnosti, nepravde i potisnutog bijesa često su povezani s rizikom suicida. Kod traumatiziranih može doći do narušavanja dinamičke organizacije i stvaranja abnormalnih obrazaca ponašanja, mišljenja i osjećaja. Traumatizirani imaju nisko samopoštovanje i samopovjerenje. Mogu osjećati da su nevrijedni i nedostojni ljubavi, sve do mržnje prema samom sebi. Oni sumnjaju u svoju sposobnost ne mogu se suočiti s problemima ili pritiskom [6].

51

Zaključak Bit procesa sestrinske skrbi je način na koji je medicinska sestra pruža, a u osnovi svega je skrb za čovjeka. Pružanje skrbi temelji se po točno utvrđenom i organiziranom pristupu zadovoljavanja potreba i rješavanja problema. Tijekom hospitalizacije kod bolesnika treba primjenjivati sva načela sestrinske skrbi: holistički pristup, načelo poštivanja jedinstvenosti ljudskog bića, načelo privatnosti i dostojanstva, terapijske komunikacije, bezuvjetnog prihvaćanja, načelo uključivanja pacijenta u sve aktivnosti, te načelo pomoći pri učinkovitoj prilagodbi. Stalna potreba za unaprjeđenjem sestrinske struke zahtjeva od medicinske sestre kontinuiranu edukaciju tijekom svog radnog vijeka.

LITERATURA [1] [2] [3]

Gordon, M. (1994) Nursing Diagnosis: Process and application, Third Edition. St. Louis: Mosby Fučkar G., Uvod u sestrinske dijagnoze, Hrvatska udruga za sestrinsku edukaciju, Zagreb, 1996. Gregurek R., Klain E., Posttraumatski stresni poremećaj – hrvatska iskustva, Medicinska naklada, Zagreb, 2000.

[4] [5] [6]

Moro LJ., Frančišković T., i suradnici, Psihijatrija, Udžbenik za više zdravstvene studije, Naklada Slap, Jastrebarsko, 2010. Moro LJ., Frančišković T., i suradnici, Psihijatrija, Udžbenici sveučilišta u Rijeci, Medicinska naklada, Zagreb, 2009. Sedić B., Zdravstvena njega psihijatrijskih bolesnika, Zdravstveno veleučilište, Zagreb,2006.


52

PRIKAZ SLUČAJA/ CASE REPORT

Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 52–54

Proces zdravstvene njege bolesnika oboljelog od angine pektoris Process of nurse health care for patient with angina pectoris

Mihael Vlaović, Božena Coha Opća bolnica „Dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod, Andrije Štampara 42, Slavonski Brod

Received 4 November 2011;

Accepted 20 November 2011

Sažetak: Angina pektoris klinička je manifestacija ishemične bolesti srca. Karakterizira je osjećaj stezanja, pritiska, pečenja ili težine u prsima. Dijagnostika se temelji na anamnestičkim podacima, fizikalnom pregledu, laboratorijskim i instrumentalnim pretragama. Liječenjem bolesnika nastoje se ukloniti čimbenici rizika, ublažiti ili ukloniti simptome, te prevenirati buduće atake boli. Primjenjuje se medikamentno liječenje, perkutana koronarna intervencija sa stavljanjem stenta, a po potrebi i kirurška revaskularizacija miokarda. Liječnik određuje potrebne dijagnostičke pretrage. Medicinska sestra priprema bolesnika za dijagnostičke pretrage, te ih samostalno izvodi ili asistira liječniku pri izvođenju. Najčešći problemi iz područja zdravstvene njege kod bolesnika oboljela od angine pektoris jesu bol, strah, nedostatak znanja o mjerama samopomoći i važnosti smanjivanja ili uklanjanja čimbenika rizika, te neupućenost u pravilnu prehranu. U radu je prikazano rješavanje nekih od najčešćih problema primjenom plana zdravstvene njege. Ključne riječi: Angina pektoris, proces zdravstvene njege, sestrinske dijagnoze.

Abstract: Angina pectoris is a clinical manifestation of ischemic heart disease. It is characterized by the sensation of squeezing, pressure, burning or heaviness in the chest. Diagnosis is based on anamnestic data, physical examination, laboratory and instrumental examination. Treatment of patients includes minimizing the risk factors, reducing or eliminating symptoms and preventing future attacks of pain. It applies to drug therapy, percutaneous coronary intervention with stent placing, if necessary, surgical revascularization. The doctor determines necessary diagnostic tests. The nurse prepares the patient for those diagnostic tests, and per forms them by herself or assists the doctor while he per forms the tests. Most frequent health care problems concerning patients with angina pectoris are pain, fear, lack of knowledge about the importance of self-help measures to reduce and importance of reducing risk factors, and ignorance of proper nutrition. This paper presents solutions for the most frequent problems by using the nursing care plan. Key words: angina pectoris, nursing process, nursing diagnosis Running head: Health care for patient with angina pectoris

Uvod

Angina pektoris

Kardiovaskularne bolesti u Hr vatskoj vodeći su uzrok morbiditeta i mortaliteta. Razvoju koronarnih bolesti doprinose čimbenici rizika. Odavno je poznato da se mortalitet od kardiovaskularnih bolesti može smanjiti usvajanjem zdravijeg načina života. Uloga je medicinske sestre prepoznavanje tak vog rizičnog ponašanja za razvoj bolesti te poticanje bolesnika na promjenu u korist zdravlja.

Angina pektoris je klinički sindrom karakteriziran osjećajem stezanja, pritiska, pečenja ili težine (angina) u prsima (pektoris) uzrokovan prolaznom ishemijom miokarda (1). Čimbenici rizika važni za razvoj kardiovaskularnih bolesti prikazani su u tablici (Tablica 1).

TABLICA 1. Podjela čimbenika rizika. Čimbenici rizika na koje možemo utjecati

Autor za korespondenciju/Corresponding author: Mihael Vlaović Božena Coha Opća bolnica/General hospital, „Dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod Andrije Štampara 42 35000 Slavonski Brod Odjel za unutarnje bolesti e-mail: mihael_vlaovic@hotmail.com

Čimbenici rizika na koje ne možemo utjecati

1. Pušenje 1. Dob i spol – muškarci u dobi iz2. Povišeni kr vni tlak nad 45, a žene u dobi iznad 55 godina. 3. Povećana razina masti (kolesterola i/ili triglice- 2. Pozitivna obiteljska anamneza (naslijeđe) – prijevremena rida) u kr vi 4. Povećana tjelesna težina smrt uslijed koronarne boles(debljina) ti srca u dobi prije 55 godina bliskih muških srodnika (otac, 5. Nedovoljna tjelesna akbrat) ili 65 godina ženskih člativnost 6. Šećerna bolest nova obitelji (majka, sestra).


Bolesnik i angina pektoris/Patient and angina pectoris

Razvoj bolesti je osobito ubrzan ako netko ima istodobno više čimbenika rizika, pri čemu dva ili više čimbenika rizika umnožavaju, a ne zbrajaju svoje učinke (2). Vodeći simptom u angini pektoris je bol, najčešće lokalizirana u središtu prsnog koša, ispod sternuma, a može biti i na bilo kojem dijelu, od ksifoida do mandibule. Bolesnici opisuju bol kao pritisak, težinu, stezanje ili pečenje, a vrlo rijetko kao „ubod nožem“. Boli se obično pojavljuju u naporu, najčešće pri hodu uzbrdo ili uza stube, ali i prilikom uzbuđenja ili drugih stanja koja ubrzavaju rad srca. Dijagnozu liječnik postavlja na osnovu anamnestičkih podataka, fizikalnog pregleda, laboratorijskih pretraga, EKG nalaza te karakterističnog prestanka boli pod utjecajem nitroglicerola. Najčešće korištene instrumentalne pretrage su: EKG, ergometrija, kontinuirana elektrokardiografija (Holter), ehokardiografija, koronarografija, scintigrafija miokarda. U liječenju bolesnika oboljelog od angine pektoris primjenjuje se medikamentno liječenje te, prema potrebi, perkutanana koronarna inter vecija sa stavljanjem stenta i kirurška revaskularizacija miokarda. Tijekom liječenja vrlo značajnu ulogu ima uklanjanje čimbenika rizika.

Prikaz slučaja U daljnjem tekstu prikazujem slučaj bolesnice koja boluje od angine pektoris. Prikupljajući podatke saznajem da bolesnica N. N. sedamdesetih godina, umirovljenica, živi u gradu. Udana je i majka dvoje djece. Dolazi zbog oštre boli iza prsne kosti. Primljena je hitno na kardiologiju jednog našeg kliničkog centra tijekom kolovoza 2009. s medicinskom dijagnozom Angina pectoris susp. Bolesnica je do unazad 4 godine bila zdrava. Tada joj je otkriven povišeni kr vni tlak i povišene masnoće u kr vi. Redovito uzima propisanu terapiju i kontrolira se prema uputstvu internista. Kod kuće je osjetila oštru bol iza prsne kosti, te je pozvala Hitnu pomoć i dobila dva potiska Nitrolingual spreja. Ubrzo nakon primjene spreja bol je popustila, te je upućena na bolničko liječenje. Alkohol i cigarete ne konzumira. Izjavljuje: „Ne znam što trebam napraviti kada me zaboli.“ Dnevno popije jednu do dvije šalice kave. Alergije na hranu i lijekove ne poznaje. Propisan joj je Nitroglingual sprej 2 potiska po potrebi. Kod kuće uzima tri obroka dnevno. Jede sve meso, povrće i voće. Voli jesti jogurt. Kod kuće je pila oko 2 l vode jer nju najviše voli, kao i u bolnici. U bolnici je na neslanoj dijeti. Navodi: „Ne znam što smijem jesti.“ Unazad pet mjeseci izgubila je oko 5 kg. Bolova i poteškoća pri gutanju nema. Ima umjetno zubalo. Bolesnica je kod kuće imala stolicu svakodnevno. Mokrila je 5 do 6 puta dnevno. U bolnici ima oskudnije stolice svaki dan. Stolica je formirana, mekša i svijetlosmeđe boje. Nema primjesa kr vi i sluzi u stolici. Sada mokri 5-6 puta dnevno. Bolova i pečenja pri mokrenju nema. Sfinktere kontrolira. Znoji se obilno kada joj je vruće i pri većem naporu. Kod kuće je obavljala samostalno sve kućanske poslove. U bolnici, kod hranjenja, samostalno usitnjava hranu, otvara pakiranu hranu i prinosi je ustima. Promjene položaja u krevetu obavlja samostalno. Pere samostalno sve dijelove tijela, kao što regulira temperaturu i protok vode. Skida i oblači pidžamu samostalno, te se češlja i uređuje. Samostalno obavlja nuždu i toaletu perianalne regije.

53

Bolesnica je kod kuće spavala u kontinuitetu 6 – 7 sati. Poslije podne odmori se ležeći oko sat vremena. U bolnici spava oko 5 sati u kontinuitetu. Voli spavati u prostoriji normalne temperature. Da bi spavala, treba biti jako umorna. Ne smeta joj više osoba u jednoj prostoriji. Izjavljuje: „U intenzivnoj sam bila opuštenija, samo sam spavala.” Lijekove za spavanje ne koristi. Bolesnica nema problema sa sluhom. Nosi naočale za čitanje. Na kontroli kod oftalmologa bila je prije četiri mjeseca. Ne zaboravlja važnije stvari i događaje. Za važnije stvari se dogovara s obitelji. Navodi: „Premještala sam torbu sa stvarima. Naprezala sam se. Odjednom me počelo stezati, a onda i boliti u prsima.“ Bol na skali za bol od 1 – 10 procjenjuje sa 6. Vedra je osoba. Ništa ne bi mijenjala u životu. Ljuti je nepravda. Kad je ljuta i neraspoložena, pomaže joj šetnja i kava sa sestrom ili prijateljicom. Strah ju je pretrage, koronarografije. Izjavljuje: „Bojim se pretrage.“ Razgovor ju opušta i bolje se osjeća. Živi sa suprugom. S njim je u dobrim odnosima kao i s djecom i unucima. Redovito je posjećuju u bolnici. Obitelj joj pomaže u rješavanju problema. Kada je hospitalizirana svi su se uplašili za njeno stanje. Obitelj joj pomaže. Bolesnica je imala 2 poroda koji su uredno protekli. U menopauzu ušla s 52 godine. Prije nekoliko godina iznenada joj je umrla sestra i to joj je bio veliki stres jer su bile jako vezane. U stresnim situacijama se oslanja na supruga i djecu, te drugu sestru. Ona joj je veliki oslonac kada joj je teško. Rimokatoličke je vjeroispovijesti. Redovito ide u crkvu. U teškim trenucima vjera joj predstavlja veliki oslonac. U bolnici zadovoljava svoje vjerske potrebe. Želja joj je da dođe kući suprugu i da se poigra s unucima. Fizikalni pregled: Visina: 160 cm. Težina 64 kg. Temperatura mjerena aksilarno iznosi 36.5 oC. Puls: 67 otkucaja u minuti. Kr vni tlak: 130/85 mmHg. Disanje: 17 udisaja u minuti. Ravnotežu održava samostalno. Svijest očuvana. Orijentirana u vremenu i prostoru. Procjena na Knoll skali: 0+0+0+0+0+0+0+0=0 Analizom prikupljenih podataka proizišle su sljedeće sestrinske dijagnoze: 1] Bol u/s fizičkim naporom, što se očituje procjenom boli na skali za bol od 1 – 10 sa 6. Cilj: Bolesnica će 15 minuta nakon primjene propisane terapije osjećati bol manjeg intenziteta. Inter vencije: • Informirati bolesnicu o važnosti prekida aktivnosti. • Snimiti EKG za vrijeme trajanja boli. • Primijeniti propisanu terapiju. • Monitorirati vitalne znakove. • Informirati bolesnicu o boli i uzrocima te načinima ublažavanja. • 15 minuta nakon primjene propisane terapije zatražiti da bolesnica ponovno procijeni bol na skali za bol. Evaluacija: Bolesnica je 15 minuta nakon primjene propisane terapije procijenila bol na skali za bol od 1– 10 s 2. Cilj je postignut. 2] Strah u/s invazivnom dijagnostičkom pretragom 2okoronarografija, što se očituje izjavom bolesnice „Bojim se pretrage.“


54

Bolesnik i angina pektoris/Patient and angina pectoris

Cilj: Bolesnica će nakon provedenih inter vencija osjećati manju razinu straha prije pretrage. Inter vencije: • Uspostaviti odnos povjerenja i empatije. • Saznati što bolesnica zna o pretragi. • Odgovarati na postavljena pitanja. • Omogućiti bolesnici razgovor s liječnikom. • Pomoći, poticati i ohrabrivati obitelj bolesnice da joj bude potpora. Evaluacija: Prije pretrage bolesnica je osjećala manju razinu straha. Cilj je postignut. 3] Neupućenost u samopomoć pri pojavi boli u prsima u/s nedostatkom specifičnog znanja, što se očituje izjavom bolesnice „Ne znam što trebam napraviti kada me zaboli.“ Cilj: Bolesnica će tijekom hospitalizacije naučiti mjere samopomoći te ih znati pravilno demonstrirati. Inter vencije: • Uspostaviti odnos povjerenja i suradnje. • Dogovoriti s bolesnicom vrijeme edukacije. • Educirati bolesnicu o mjerama samopomoći pri pojavi bolova, te značaju prekida aktivnosti. • Informirati bolesnicu o važnosti doziranja aktivnosti. • Informirati bolesnicu o važnosti primjene propisane terapije. • Educirati bolesnicu o pravilnoj primjeni Nitrolingual spreja. • Provjeriti usvojeno znanje, te primjenu Nitrolingual spreja. Evaluacija: Peti dan nakon provedene edukacije bolesnica je znala nabrojati potrebne mjere samopomoći, te ih je pravilno demonstrirala. Cilj je postignut. 4] Neupućenost u pravilnu prehranu u/s nedostatkom specifičnog znanja, što se očituje izjavom bolesnice „Ne znam što smijem jesti.“. Cilj: Bolesnica će tijekom hospitalizacije znati sastaviti jelovnik u skladu sa svojim ekonomskim statusom, te način pripreme preporučenih namirnica. Inter vencije: • Uspostaviti s bolesnicom odnos povjerenja i suradnje. • Dogovoriti s bolesnicom vrijeme edukacije. • Osigurati letke i brošure o prehrani kardiovaskularnih bolesnika. • Informirati bolesnicu o preporučenim namirnicama. • U dogovoru s bolesnicom sastaviti dnevni jelovnik koristeći preporučene namirnice. • Provjeriti usvojeno znanje. Evaluacija: Peti dan nakon provedene edukacije bolesnica je znala sastaviti jelovnik s preporučenim namirnicama. Cilj je postignut.

Podaci dobiveni na manjim uzorcima ispitanika ukazuju da je učestalost čimbenika rizika u nas znatno veća negoli u razvijenim zemljama zapadne Europe ili SAD, ali podataka dobivenih sustavnim epidemiološkim istraživanjima, zapravo, nema [3]. Važnost kardiovaskularnih bolesti s javnozdravstvenog gledišta je velika jer su one vodeći uzrok smrtnosti, imaju visoku stopu incidencije, ostavljaju trajne posljedice za zdravlje i radnu sposobnost pojedinca, dovode do promjena u odnosima i vezama, funkcioniranju i materijalnom stanju obitelji. Više od 29% svih smrti u svijetu uzrokovano je kardiovaskularnim bolestima; otprilike polovica smrti u razvijenim zemljama i 25% smrti u zemljama u razvoju [4]. Percepcija žena o njihovim čimbenicima rizika za koronarne bolesti u velikoj je mjeri podcijenjena. Uobičajeno je mišljenje pučanstva kako su koronarne bolesti primarno problem muškaraca. Te zablude mogu žene dovesti do podcjenjivanja njihova rizika te mogu izostati rane inter vencije u prevenciji morbiditeta i mortaliteta [5]. Nakon što je otkrivena bolest, bolesnica se našla u novoj i nepoznatoj situaciji. Morala se prilagoditi novom načinu života, redovitoj primjeni lijekova, ograničenjima... Uz pomoć medicinske sestre prepoznala je čimbenike rizika. Medicinska sestra ju je upozorila na nužnost promjene loših životnih navika, što je bolesnica i prihvatila.

Rasprava

[3]

Angina pektoris jedna je od najčešćih kliničkih manifestacija ishemične bolesti srca. Posljedica je neravnoteže između opskrbe i potrebe miokarda za kisikom. Kod bolesnice se očitovala kao bol iza prsne kosti. Prekidom aktivnosti i primjenom propisane terapije bol se značajno smanjila.

Zaključak Na temelju proučene literature i obrade slučaja bolesnice oboljele od angine pektoris zaključujemo sljedeće: Najčešći problemi iz područja zdravstvene njege kod oboljelih od angine pektoris su bol, strah, nedostatak znanja o mjerama samopomoći, neupućenost u pravilnu prehranu. Prekid aktivnosti i primjena propisane terapije kod bolesnice su pogodovali smanjenju boli. Letci, brošure i informiranje bolesnice o preporučenim namirnicama imali su važnu ulogu u edukaciji bolesnice o pravilnoj prehrani. Poželjno je uključivanje bolesnice u rad samozaštitnih skupina. Bolesnica je osposobljena za pravilnu primjenu propisane terapije, shvatila je važnost doziranja aktivnosti, te pri pojavi bolova može primijeniti naučene mjere samopomoći. Rano prepoznavanje čimbenika rizika potrebno je kako bi se što prije utjecalo na promjenu loših životnih navika. LITERATURA [1] [2]

[4] [5]

Vrhovac B i sur. Interna medicina. 3. izd. Zagreb: Naklada Ljevak; 2003. Hrabak Žerjavić V, Kralj V. Kardiovaskularne bolesti. 4. 05. 2004. Dostupno na adresi: http://www.zdravlje.hr/clanak.php?id=12577 Datum pristupa: 01. 10. 2010. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske. Nacionalni program prevencije kardiovaskularnih bolesti – skraćeni tekst. Dostupno na adresi: http://zzjzpgz.hr/nzl/12/program.htm Datum pristupa: 25. 06. 2009. Mojsović Z. Sestrinstvo u zajednici. Zagreb: Zdravstveno veleučilište; 2006. Hart PL. Women’s Perceptions of Coronary Heart Disease. J Cardiovasc Nurs.2005; 20: 170-6.


Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 55–64

55

SIGURNOST NA RADNOME MJESTU/ WORKPLACE SAFETY

Pneumotoraks – definicija; simptomi; liječenje Pneumothorax - definition; symptoms; treatment Vučetić Borki1, Herco Nada1, Vučetić Zekan Mirta2 1University 2University

Clinical Centre „Sestre milosrdnice“, 10000 Zagreb, Department of Thoracic Surgery, Vinogradska 29, Croatia Clinic Centre Zagreb, Jordanovac 104, 10000 Zagreb, Croatia

Sažetak: Opisuje se definicija, simptomi, anatomija i fiziologija toraksa, te zid toraksa, medijastinum, pluća, respiracija, drenaža prsišta kao terapeutska metoda, primarni i sekundarni pneumotoraks i plan sestrinske zdravstvene njege radi sigurnosti na radnom mjestu. Ključne riječi: pneumotoraks, drenaža, sestrinsko i kirurško liječenje

Abstract: The authors described definition, symptoms, anatomy and physiology of thorax, toracic shield, mediastinum, lungs, respiratory movements, drainage of thorax for therapeutic purposes, primary and secondary pneumothorax and nursing care plane for the benefit of workplace safety. Key words: pneumothorax, drainage, nursing and surgical treatment Running head: Thorax diseases and nursing care plane.

Definicija Pneumotoraks se definira kao pojava slobodnog zraka u pleuralnom prostoru s posljedičnim kolapsom pluća (slika 1).

SIMPTOMI: Najčešći su simptomi bol u prsima i dispneja, i to najčešće bez većih fizioloških poremećaja. Simptomi uključuju dispneju (skraćenje udisaja-tablica 1), naglu oštru bol koja se pojačava udisanjem i kašljanjem. Kod nekih bolesnika može nastati cijanoza (plavetnilo usnica i kože), što upućuje na to da tkiva ne primaju dovoljnu količinu kisika [1-6]. Česti su simptomi tahikardija (ubrzanje srčane akcije), tahipneja (ubrzanje disanja, i hipotenzija (male vrijednosti krvnog tlaka-tablica 2). Dijagnostički su postupci radi verifikacije pneumotoraksa auskultacija (slika 2) i standardne RTG snimke pluća i srca [7-11].

TABLICA 1. Stupnjevi dispneje. GRAJAKOST DACIJA

SLIKA 1. Zrak u pleuralnom prostoru uzrokuje nastanak plućnog kolapsa.

Autor za korespondenciju/Corresponding author: Vučetić Borki, MD, PhD, Clinical University Centre “Sestre milosrdnice”, Zagreb 10000 Zagreb, Vinogradska 29 E-mail;borki.vucetic@zg.t-com.hr

STUPANJ UMANJENJA

1

minimalna Dispneja pri laganom naporu (ubrzan hod).

2

srednja

Dispneja pri blagom naporu (penjanje uza stube).

3

umjerena

Dispneja pri blagom naprezanju (potreba za odmorom poslije 100 metara hoda).

4

znatna

Dispneja pri obavljanju svakodnevnih poslova (potreba odmora poslije nekoliko koraka).

5

onesposo- Dispneja pri svakodnevnim ak tivnostima bljavajuća (oblačenje, tuširanje, kupanje).


56

Bolesti toraksa i plan zdravstvene njege/Thorax diseases and nursing care plane

Vanjski interkostalni mišići povećavaju prsnu šupljinu razvlačenjem rebara i podizanjem cijelog prsišta, a unutarnji interkostalni mišići smanjuju volumen prsne šupljine [12-18].

Medijastinum Unutrašnjost toraksa dijeli se na tri dijela. U dva su postranična dijela pluća. Između pluća nalazi se medijastinum, u kojem su srce, velike kr vne žile, dijelovi dušnika i jednjaka i ostale strukture (slika 5) [19-30]. SLIKA 2. Karakteristične točke auskultacije pluća.

Anatomija i fiziologija pleure i plauralnog prostora Prije opisivanja indikacija i postupka potreban je kratki opis anatomije i fiziologije prsišta uz naglasak na fiziologiju respiracije. Ovakav pristup omogućuje razumijevanje mogućnosti nastanka neželjenih i štetnih posljedica te metode liječenja neželjenih posljedica (slika 3). SLIKA 5. Dijelovi toraksa.

Pluća Pluća se sastoje od zračnih putova (trahea i bronhi) koji se smanjuju do najmanjih dijelova koji se nazivaju alveole. Zrak se prenosi do alveola u kojima se izmjenjuju plinovi. (Slika 6) [31-39].

SLIKA 3. Pleuralne šupljine.

Zid toraksa Zid toraksa čine mišići i kosti. Koštane su strukture koje čine zid toraksa rebra, prsna kost i kralješci. Najvažniji su mišići zida toraksa vanjski i unutarnji interkostalni mišići (slika 4).

SLIKA 6. Zračni putovi+alveole.

Pluća su prekrivena ovojnicom (membranom) koja se naziava visceralna pleura. Visceralna pleura u tijesnoj je vezi s ovojnicom koja oblaže prsnu šupljinu, a naziva se parijetalna pleura. Između dviju ovojnica serozna je tekućina (lubrikant), koja sprečava trenje, tijekom disanja između dviju ovojnica. Površinski tlak između dviju ovojnica sprječava nastanak kolapsa pluća. Prostor između dviju ovojnica naziva se pleuralni prostor (slika 7).

SLIKA 4. Zid toraksa.


Bolesti toraksa i plan zdravstvene njege/Thorax diseases and nursing care plane

57

rakalni zid. Vrijednost negativnog tlaka mijenja se tijekom respiratornih pokreta. Tijekom inspirija vrijednost je oko –8 cm H2O; tijekom ekspirija oko –4 cm H2O.

Krvna opskrba

SLIKA 7. Anatomija visceralne i parijetalne pleure.

Parijetalna pleura opskrbljena je preko sistemske cirkulacije, i to preko interkostalnih arterija, arterije mammarije interne i muskulofreničkih arterija. Medijastinalnu pleuru opskrbljuju bronhalne, dijafragmalne arterije i arterija mammaria interna. Kupolu pleure opskrbljuje subklavijalna arterija. Krv koja treba biti oksigenirana stiže u pluća pulmonalnim arterijama. Bronhi i alveole hrane se preko bronhalnih arterija. Pulmonalne vene prenose oksigeniranu krv iz pluća i deoksigeniranu krv iz bronha i visceralne pleure. Prema lokalizaciji pulmonalne su vene intersegmentalne. [45-47].

Respiracija Respiracija je pasivna aktivnost. Ošit se steže i pritom pomiče dolje; istodobno vanjski interkostalni mišići pomiču zid toraksa gore. Torakalni zid i parijetalna pleura izbacuju se, povlačeći visceralnu pleuru i pluća. Povećava se volumen u prsnoj šupljini, a istodobno se smanjuje tlak u plućima. Intrapulmonalni tlak nižih je vrijednosti od atmosferskog tlaka-inspirij. (Slika 8A) [40-44].

SLIKA 9. Pluća imaju dvostruku kr vnu opskrbu. Krv dolazi kroz pulmonalne ar terije i bronhalnu cirkulaciju.

SLIKA 8A. Inspirij. Kada se ošit relaksira, relaksiraju se i interkostalni mišići i torakalni se zid sužava/smanjuje. Pluća se uvlače, smanjuju se i zrak izlazi kroz dišne putove-ekspirij. (Slika 8B). Pluća nikada spontano ne kolabiraju jer u njima uvijek ostaje dio zraka, koji se naziva rezidualnim volumenom.

SLIKA 8B. Ekspirij.

Bronhalne arterije, jedna s desne i dvije sa lijeve strane, izlaze iz aorte. One dovode oksigeniranu krv do nerespiratornih funkcijskih dijelova pluća, uključujući i visceralnu pleuru. Bronhalne vene odvode deoksigeniranu krv u sustav vene azygos. Limfne žile površnog i dubokog limfnog sustava dreniraju limfnu tekućinu u pulmonalne i bronhopulmonalne limfne čvorove. Limfa se zatim drenira u traheobronhijalne limfne čvorove. Limfna tekućina iz visceralne pleure drenira se preko subpleuralnih i peribronhalnih limfnih žila u interlobularni prostor. Anteriorni i posteriorni pulmonalni živčani pleksusi na vrhovima pluća sastoje se od živčanih ogranaka vagusnog i simpatičkog živčanog lanca. Parasimpatički živci (vagus) iner viraju glatke mišiće i žlijezde u bronhalnom stablu. Spazmi bronhalne muskulature koji se događaju kod astme kupiraju se uporabom epinefrina. Simpatički živci iner viraju kr vne žile i relaksiraju mišićje bronha. Aferentne živčane niti (vagus) koje odlaze iz visceralne pleure i bronha odgovorne su za kontrolu respiracijskih pokreta. Nadražaj živčanih završetaka mukoze bronha uzrokuje kašljanje.

Visceralna pleura U normalnim uvjetima unutar torakalne šupljine uvijek je negativan tlak. Negativni tlak između dviju vrste poplućnice uvijek drži pluća ekspandiranima i priljubljenima uz to-

Visceralna pleura prekriva pluća, ulazi u fizure pluća, i to tako da prekriva i spaja se sparietalnom pleurom na vrhovima pluća.


58

Bolesti toraksa i plan zdravstvene njege/Thorax diseases and nursing care plane

Parijetalna pleura

Inervacija

Parijetalna pleura vanjski je omotač pleuralne šupljine i priljubljena je za zid toraksa. Također prianja i za perikard. U odnosu na anatomsku lokalizacijuciju dijeli se na četiri dijela, i to: kostalnu, medijastinalnu, dijafragmalnu pleuru i kapsulu pleure. Kostalna pleura prekriva rebrane hrskavice, rebra, interkostalne mišiće i torakalne kralješke. Odvojena je od navedenih struktura slojem Medijastinalna pleura spaja se anteriorno i posteriorno s rebranom pleurom, kaudalno s dijafragmalnom pleurom i kranijalno s kapsulom pleure te prekriva prsnu kost i kralješke. Na vrhovima pluća prolazi lateralno i nastavlja se kao visceralna pleura. Na stražnjem dijelu torakalnog zida prolazi lateralno kao dvostruki sloj, i to od jednjaka prema plućima. Ovaj dvostruki sloj naziva se pulmonalni ligament. Ligament kranijalno prelazi u medijastinalnu pleuru, a kaudalno slobodno završava. Dijafragmalna pleura prekriva gornju površinu ošita lateralno od medijastinuma. Kupola pleure ili cer vikalna pleura pleuralna je vreća i predstavlja vrh pleure, ona je nastavak kostalne i medijastinalne pleure, kranijalno se nastavlja do ključne kosti i pr vog rebra, prelazi preko gornje torakalne aperture i završava u vratu. Kupola pleure nastavak je kostalne i medijastinalne pleure koja prekriva vrh pluća. (Slika 9) [48-55].

Visceralna pleura nema somatske iner vacije. Parijetalna pleura bogata je somatskom, simpatičkom i parasimpatičkom iner vacijom. Interkostalni živci iner viraju kostalnu pleuru, dok je ner vus phrenicus odgovoran za iner vaciju dijafragme.

Drenaža prsišta kao terapeutska metoda liječenja Indikacije za drenažu prsišta stanja su poremećaja negativnog tlaka u prsnoj šupljini, te kolapsa pluća. Svrha je drenaže prsišta uspostavljanje normalnog intratorakalnog tlaka i normalne dinamike disanja. Položaj torakalnog drena, a poslije njegova postavljanja, mora se verificirati RTG dijagnostikom. Najbolje je anatomsko mjesto za uvođenje torakalnog drena IV. ili V. interkostalni prostor u srednjoj aksilarnoj liniji (slika 11). Drenaža medijastinalnog prostora obavlja se uporabom drena postavljenim neposredno iza sternuma (slika 12).

Granice pleure Granice pleure nalaze se ondje gdje kostalna pleura anteriorno i posteriorno postaje medijastinalna pleura, kaudalno dijafragmalna pleura. Prednja kostomedijastinalna granica mjesto je na kojem kostalna pleura prelazi u medijastinalnu pleuru sa stražnje strane prsne kosti, lateralno desno i lijevo granica je inferomedijalno od sternoklavikularnih zglobova sve do anteriorne medijalne linije, na desnoj strani granica pleure nalazi se sa stražnje strane ksifoidnog nastavka prsne kosti, a s lijeve strane sa stražnje strane četvrte rebrane hrskavice. Ti su nepopunjeni prostori kostodijafragmalni i kostomedijastinalni recesusi. (Slika 10) [56-59].

SLIKA 11. Drenaža pleuralne

SLIKA 12. Drenaža medijastinalne

šupljine.

šupljine.

Povijesni tijek

SLIKA 10. Dijelovi i granice pleure [1. aksilarna granica; 2. parasternalna granica; 3. interkostalna granica; 4. frenička granica; 5. cer vikalna pleura; 6. kostalna pleura; 7. visceralna pleura; 8. dijafragmalna hernija; 9. medijastinalna pleura]. Anatomske su granice pleure sprijeda VI.-VII. rebro, lateralno VIII.–IX. rebro, straga XI.-XII. rebro.

Hipokrat (od 460. do 370. godine prije Krista) Hipokrat je prije 2400 godina pr vi opisao drenažu toraksa. Herman Boerhaave (1668.-1738.) u 18. stoljeću pr vi je put opisao spontanu per foraciju jednjaka s konsekutivnom pojavom zraka u toraksu. Johann Friedrich Meckel (1781-1833) pr vi opisuje, u mrtvaca, tenzijski pneumotoraks. René-Théophile-Hyacinthe Laennec (1781. –1826.), francuski liječnik, izumitelj stetoskopa, 1819. godine opisuje kliničke znakove i simptomatologiju pneumotoraksa. Gothard Bulau 1891.godine opisuje sifon drenažu kod empijema pleure.


Bolesti toraksa i plan zdravstvene njege/Thorax diseases and nursing care plane

Hans Kjærgaard 1932. godine povezuje rupturu bule u apeksu pluća u mladih zdravih muškaraca i pojavu pneumotoraksa.

Vrste pneumotoraksa

59

homocistinuria i torakalna endometrioza [67,68]. Endometrioza je stanje u kojem se endometrijalne žljezdane stanice nalaze izvan uterusa. Sindrom torakalne endometrioze bolest je koju izaziva tkivo endometrija u pleuri, plućnom parenhimu i zračnim putovima (slika 14).

Pneumotoraks se prema mehanizmu nastanka dijeli na: 1. spontani 2. postraumatski 3. jatrogeni

Primarni spontani pneumotoraks; Primarni spontani pneumotoraks [PSP] nastaje kod osoba kod kojih ne postoji plućna bolest. Oboljeli od ove vrste pneumotoraksa zapravo imaju nedijagnosticiranu plućnu bolest, a pneumotoraks nastaje zbog spontane rupture subpleuralnog mjehurića (slika 13) [60-65].

SLIKA 14. Intraoperacijski izgled plućne endometrioze.

Dijagnostika spontanog pneumotoraksa dijagnoza spontanog pneumotoraksa postavlja se na temelju simptoma, perkutornog i auskultatornog nalaza, nalaza radiološke dijagnostika tj. snimkama pluća i srca i računalnom tomografijom toraksa te nalazom elektrokardiografije. Od simptoma prevladavaju dispneja i bol u prsima, perkutorno je prisutan hipersonorni plućni zvuk, auskultatorno se nalazi oslabljen zvuk ili muklina i tahikardija. Elektrokardiogram [EKG] je promijenjen. Primjer patološkog EKG-a prikazan je na slici (slika 15).

SLIKA 13. (a) RTG-snimka pluća pokazuje obostrani kolaps pluća. (b) Računalna tomografija pokazuje postojanje velikog mjehurića na vrhu lijevog pluća.(c) Obostrani minimalni kolaps pluća.(d) Računalna tomografija pokazuje postojanje velikih mjehurića na plućima.

Incidencija spontanog pneumotoraksa manja je u žena nego u muškaraca, i to u rasponu od 1,2 na 100.000 ljudi do 15,4 na 100.000 ljudi [66]. Do danas su uzroci različitosti u incidenciji nepoznati. Kod bolesnika koji su preboljeli spontani pneumotoraks, incidencija je ponovnog pneumotoraksa 25% do 50%, uz napomenu kako većina opetovanih pneumotoraksa nastaje godinu poslije pr vog [66]. Čimbenici su rizika za nastanak primarnog spontanog pneumotoraksa visok stas, muški spol, smanjena tjelesna težina, nemogućnost prestanka pušenja, pozitivna obiteljska anamneza, Mar fan-ov sindrom,

SLIKA 15. patološki EKG – kod lijevostranog pneumotoraksa - desna osovina, smanjen R val i inverzija T vala; kod masivnog pneumotorak sa smanjenje QRS-a simulira infarkt miokarda.

Terapija Kod pr ve epizode primarnog spontanog pneumotoraksa i kod asimptomatskih stanja te ako je pneumotoraks manji od 20% pleuralne šupljine, preporučuje se ekspektativni stav. Naime, resorpcija zraka teče brzinom od 50-70 ml/24 sata te se očekuje spontano zaliječenje.


60

Bolesti toraksa i plan zdravstvene njege/Thorax diseases and nursing care plane

U slučajevima minimalnog pneumotoraksa uz nezadovoljavajuću resorpciju zraka obavlja se aspiracija zraka iglom „rotanda“. Kod masivnog pneumotoraksa uvodi se torakalni dren u prsište na 24 do 72 sata. Ako ekspandiranost pluća ne zadovoljava, postavlja se aktivna drenaža prišta „water-flow“.

Kirurško liječenje Indikacije za kirurško liječenje spontanog primarnog pneumotoraksa: prolongirani pneumotoraks, neekspandirano pluće, bilateralni, tenzijski i recidivni pneumotoraks.

Postupci kirurškog liječenja VATS (Video Assisted Thoracoscopic Surgery) obliteracija je pleuralnog prostora. VATS se izvodi uporabom videokamere koja se uvodi u prsište (slika 16).

Sekundarni spontani pneumotoraks Sekundarni spontani pneumotoraks nastaje kao komplikacija osnovne bolesti pluća [69,70]. Ranih 30-ih godina 20. stoljeća tuberkuloza je bila glavni uzrok nastanka pneumotoraksa. Danas su najčešći uzroci nastanka pneumotoraksa kronična opstruktivna plućna bolest, ankilozantni spondilitis, astma, histiocitoza X, idiopatska plućna fibroza, limfangioleomiomatoza, karcinom pluća, Mar fan-ov sindrom, metastatski sarkom, nekrotizirajuća pneumonija, reumatoidni artritis, sarkoidoza, infekcije HIV-om i Pneumocistis carinii [71-76].

Osnovne postavke liječenja U početnoj fazi bolesti liječenje je ekspektativno. U pravilu uvijek treba postaviti torakalni dren radi drenaže prišta. Kirurško liječenje treba početi što prije (VATS). Uvijek je potrebno učiniti obliteraciju pleuralnog prostora.

Indikacije za hitnu drenažu toraksa Hematotoraks, empijem, pleuralni izljev.

Hematotoraks Hematotoraks je nakupina kr vi u slobodnom prsištu u prostoru između zida prsišta i pluća (slika 18).

SLIKA 16] Tehnika VATS (Video Assisted Thoracoscopic Surgery).

Wedge resekcija bule i dijela apeksa Kod lokalizacije patološkog supstrata u apeksu donjeg plućnog lobusa ili u stražnjem segmentu donjeg lobusa, preporučljiva je incizija u tzv. sigurnosnom trokutu (trokut u aksili ograničen s mišićem pectoralis major, anteriorno s mišićem latissimus dorsi i posteriorno s linijom koja ide kroz četvrti interkostalni prostor). Kod lokalizacije patološkog supstrata u srednjem lobusu, linguli ili u anteriornom segmentu gornjih i donjih lobusa, preporučljiva je incizija kroz peti interkostalni prostor. Kod lokalizacije patološkog supstrata u apeksu pluća preporučljiva je incizija kroz peti interkostalni prostor u stražnjoj aksilarnoj liniji. Obliteracija pleuralnog prostora izvodi se parijetalnom pleurektomijom, mehaničkom ili termičkom abrazijom - što dovodi do spajanja pleure i fiksacijom pluća za endotorakalnu fasciju (slika 17).

SLIKA 18. RTG snimka - hematotoraks.

Empijem Svaka vrsta pneumonije (bakterijska, virusna, atipična) može biti združena s parapneumoničkim pleuralnim izljevom. Bakterijske pneumonije odgovorne su za nastanak oko 70% slučajeva, a u 30% slučajeva empijem je uzrokovan stanjima poslije operacijskih zahvata. Komplikacije empijema pleure su: subdijafragmalni apsces, ruptura jednjaka, medijastinitis, osteomijelitis, perikarditis, holagnitis i divertikulitis (slika 19).

Pleuralni izljev SLIKA 17. Wedge resekcija.

Kod pleuralnog izljeva dolazi do nakupljanja tekućine između dviju ovojnica, tj. visceralne i parietalne pleure (slika 20).


Bolesti toraksa i plan zdravstvene njege/Thorax diseases and nursing care plane

SLIKA 19. RTG snimak -empijem.

SLIKA 20. RTGsnimka - pleuralni izljev.

Hilotoraks Hilotoraks nastaje istjecanjem limfne tekućine iz velikih limfnih žila. Najčešći su uzroci nastanka hilotoraksa limfom i trauma uzrokovana kirurškim zahvatom (slika 21).

61

Indikacije za postavljanje torakalnog drena zasnivaju se na: anamnezi i fizikalnom pregledu, RTGsnimkama, CTsnimkama, ultrazvučnim snimkama. Potrebno je utvrditi točnu lokalizaciju, i vrstu izljeva. Postupak uvođenja torakalnog drena: Potrebno je informirati bolesnika o indikaciji i tehnici postavljanja drena, upozoriti bolesnika na moguće neugodne simptome reekspanzije pluća (bol u ramenima i prsima, kašalj, bradikardija i sinkopa). Potrebno je odrediti vrstu anestezije, a kada je bolesnik nemiran, sedirati ga. Bolesnikov hemitoraks lagano je podignut s rukom iznad glave. Idealno je mjesto I. ili V. interkostalni prostor u prednjoj ili srednjoj aksilarnoj liniji neposredno uz nabor velikog pektoralnog mišića. Injicira se lokalna anestezija na predviđenom mjestu incizije od oko 2-3 cm. Zatim se obavlja tupa disekcija uz gornji rub donjeg rebra i uvlači se torakalni dren ili tupom disekcijom ili oštro s troakarom. Priprema se U-šav, koji se stavlja oko drena radi sprečavanja izlaska zraka ili tekućine nakon vađenja torakalnog drena. Postavlja se šav za fiksiranje uvedenog torakalnog drena. Indikacije za vađenje torakalnog drena su: kada prestane fluktuacija stupca tekućine u cijevi kojom tekućina izlazi iz toraksa do mjerne vrećice, kada dnevna količina tekućine koja izlazi iz prsišta iznosi manje od 100 ml, kada prestane izlaziti zrak, poslije 24-satnog klemanja torakalnog drena. Torakalni dren koji je spojen s aktivnom sukcijom (waterflow) ne smije se vaditi iz prsišta. Kod ovog postupka pr vo je potrebno spriječiti komunikaciju negativnog tlaka i prsišta (postavljanje klema na dren). Poslije vađenja torakalnog drena treba učiniti kontrolnu RTG snimku pluća. Komplikacije torakodrenaže: pogrešno postavljen dren koji se nalazi u mekom tkivu torakalnog zida, dren je u neodgovarajućem pleuralnom prostoru, ozljeda intratorakalnih struktura (srce, velike kr vne žile), torakalni dren u abdominalnoj šupljini, kožno kr varenje ili kr varenje iz interkostalnih arterija, ozljeda vene cave superior ili inferior. Rijetke komplikacije torakodrenaže: Hornerov sindrom, paraliza dijafragme, nekrotizirajući fascitis i hilotoraks. Na temelju navedenoga za uspješan oporavak bolesnika poslije provođenja aktivnih mjera liječenja zbog bolesti toraksa treba provoditi minuciozni sestrinski plan liječenja (tablica 3). Bez sestrinskog plana zdravstvene njege, sve navedene aktivne mjere liječenja u cijelosti su neučinkovite [77-86].

Zaključak SLIKA 21] RTG snimka - hilotoraks.

Napomene - sigurnost na radnome mjestu Kontraindikacije za postavljanja torakalnog drena jesu: pleuralne adhezije, gigantske bule, poremećaji koagulacije, ruptura dijafragme. Karakteristike torakalnih drenova: Drenovi moraju biti prozirni, debljine između 6 do 40 Frencha. Drenovi moraju biti čvrsti, ne smiju izazivati nikak vu pleuralnu i kožnu reakciju. Nadalje, ne smiju biti skupi.

Pneumotoraks naizgled je jednostavna bolest, no s mogućnošću nastanka većih komplikacija. Treba je smatrati jednom od “teških” respiracijskih bolesti. Uvijek je nužno provjeriti i potvrditi dijagnozu, promptno reagirati, postavljati torakalnu drenažu pažljivo i ispravno njegovati bolesnika. Radi poboljšanja sigurnosnih mjera liječenja na radnome mjestu treba poznavati osnovne činjenice o bolestima te sve navedene teoretske stručno-znanstvene postavke združiti sa sestrinskim planom zdravstvene njege. Sestrinski plan zdravstvene njege utemeljen na znanstvenim dokazima osigurava zdravstvene djelatnike i bolesnika od mogućih neželjenih posljedica te istodobno podiže stupanj svrsishodnosti navedenih mjera liječenja.


62

Bolesti toraksa i plan zdravstvene njege/Thorax diseases and nursing care plane

TABLICA 3. Sestrinski plan zdravstvene njege bolesnika s bolestima prsišta. Sestrinska dijagnoza Smanjena izmjena plinova/smanjenje stupnja opskrbe kisikom

Dugoročni cilj U bolesnika održati optimalnu izmjenu plinova

Kratkoročni ciljevi/rezultati: U bolesnika održavati normalnu acidobaznu ravnotežu (ABGs). Bolesnik mora biti budan te ga se mora stalno održavati u budnom stanju. Bolesnik mora imati normalnu dubinu, frek venciju i uzorak respiracije. Postupci

Obrazloženje

Procjena

Ut vrđivanje respiracije: kvaliteta, učestalost, uzorak, dubina i udusaja/ izdisaja.

Brzo, plitko disaje i hipoventilacija smanjuju izmjenu plinova i utječu na stupanj CO2.. Prekomjerno širenje nosnica, dispneja, uporaba pomoćne dišne muskulature, tahipneja i/ili apnejaznakovi su teškog stupnja poremećaja disanja i zahtijevaju hitno liječenje.

Kod bolesnika nema opasnih znakova. Acidobazni status pokazuje PaCO2 između 35-45. Učestalost i dubina respiracija normalne su.

Ut vrđivanje simptoma koji ugrožavaju život. (respiratorni arest, nestabilni toraks, ot vorena rana prsišta).

Odsutnost ventilacije, asimetrični plućni zvukovi, dispneja uz uporabu pomoćne muskulature za disanje, tupi zvukovi pri perkusiji prsišta i nestabilnost zida prsišta (nestabilni toraks ili ot vorena rana prsišta), sve nabrojeno zahtijeva uporabu hitnih mjera liječenja.

Bolesnik spontano diše, nema dispneje, upotrebljava pomoćnu respiratornu muskulaturu, perkutorni i auskultatorni zvukovi su zadovoljavajući i nema abnormalnosti prsnog zida.

Askultacija pluća. Pronalaženje proširenja vena vrata ili devijacije dušnika.

Odsutnost plućnih zvukova. Proširenje vena vrata i/ili Plućni zvukovi kod bolesnika čisti su nad svim devijacija dušnika mogu pogoršati stupanj pneumotorak sa ili lobusima (auskultacija). hemotorak sa.

Procjena znakova hipok semije.

Tahikardija, nemir, glavobolja, letargija i konfuzija znakovi su hipok semije.

Kod bolesnika nema znakova hipok sije.

Monitoriranje vitalnih znakova.

Hipok sija i hiperkapnija uzrokuju porast kr vnog tlaka, ubrzanje srčanog ritma, ubrzanje disanja. Ako se stanje pogoršava, kr vni tlak postupno pada, srčani ritam nadalje je ubrzan i dolazi do respiratornog zastoja.

Bolesnik je normotenzivan, srce otkucava od 60 do 100 puta u minuti, a disanje od 10 do 20 puta u minuti.

Procjena promjena u stanju svijesti i ponašanju.

Nemir je rani znak hipok sije. Dezorijentiranost se stalno pogoršava zbog manjka kisika koji opskrbljuje mozak.

Bolesnik je budan, upozoren i razumije postupak-sve ponoviti tri puta.

Monitoring acidobaznog statusa (ABGs)

Povećanje PaCO2 i smanjenje PaO2 znakovi su respiratornog poremećaja.

Acidobazni status pokazuje PaCO2 35-45 i PaO2 80 – 100.

Bolesnik mora biti priključen na kontinuirani pulsni ok simetar.

U uporabi je pulsna ok simetrija za bilježenje promjena u ok sigenaciji. Saturacija kisika mora se održavati većom od 90%.

Vrijednosti SaO2 na pulsnom ok simetru su 90 – 100%.

Ut vrđivanje boje kože, posebice nalaženje i bilježenje cijanoze.

Nedostatak kisika koji se prenosi do perifernih tkiva uzrokuje pojavu cijanoze. Cijanozu je potrebno odmah liječiti jer je ona kasna komplikacija hipok sije.

Kod bolesnika nema cijanoze.

Uporaba dodatnog Uporaba dodatnih iz vora kisika osnova je liječenja svih trau- Bolesnik dobiva/prima 100% kisika.Vrijednost iz vora kisika. Maska za matiziranih bolesnika jer je rana smr tnost izravno povezana s SaO2 na pulsnom ok simetru iznosi 90-100%. provođenje 100%-tnog O2. nezadovoljavajućom ok sigenacijom mozga i vitalnih organa. Priprema bolesnika za intubaciju.

Potrebna je intubacija i mehanička ventilacija za uspostavljanje zadovoljavajuće ok sigenacije prije nego što nastane potpuna dekompenzacija bolesnika.

Postavljenje „airway“ tubusa i održavanje njege istoga bez komplikacija.

Liječenje osnovnih bolesti odgovarajućim postupcima.

Liječenje se treba temeljiti na osnovnom problemu/bolesti koja uzrokuje poremećaj respiratorne funkcije.

Početak uporabe specifičnih mjera liječenja u svrhe zbrinjavanja osnovne ozljede/bolesti.

Kada postoji prijelom rebara, potrebno je: 1. Procjena postojanja Paradok salno disanje popraćeno dispnejom i bolima u paradok salnih pokreta prsištu upućuje na postojanje nestabilnog torak sa. Nestabilni prsišta. toraks komplikacija je koja ugrožava život, te je potrebna uporaba mehaničke ventilacije. 2. Osigurati učinkovito Kupiranje bolova osnova je za poboljšanje iskašljavanja i uklanjanje bolova. dubokog disanja. 3. Odrediti zvukove Obostrana odsutnost plućnih zvukova uz postojanje disanja. nestabilnog torak sa upućuje na postojanje pneumo/ hematotoraksa.

Nema paradok salnih pokreta prsišta. Na skali od 0-10 bolesnik navodi bol intenziteta <3. Zvukovi disanja bilateralno čujni su u svim lobusima.


Bolesti toraksa i plan zdravstvene njege/Thorax diseases and nursing care plane

U slučaju verificiranog RTG snimak pluća verificira postojanje pneumotorak sa i/ili postojanja pneumotorak sa hemotorak sa. i/ili hematotorak sa: Torakalni dren smanjuje intratorakalni tlak i reek spandira pluća. • učiniti RTG prsišta • priprema za uvođenje torakalnog drena • Kada je verificirano postojanje ot vorenog Kompresa koja je fik sirana s tri strane omogućuje izlazak pneumotorak sa, potrebno zraka te posljedično smanjenje intratorakalnog tlaka, čime je postaviti gazu koja je se sprječava nastanak tenzijskoga pneumotorak sa. Poslije zalijepljena s tri strane uporabe komprese, obvezno je postaviti torakalnu drenažu. (privremeno liječenje).

63

Torakalni dren spojen je na ak tivnu sukciju. Nema emfizema. Kompresa fik sirana sa tri strane dovoljna je. Nema pogoršanja kardiopulmonalne dekompenzacije.

Postaviti bolesnika u položaj s glavom podignutom pod 45 stupnjeva (ako podnosi).

Ovakav položaj omogućava bolju ek spanzivnost pluća i izmjenu plinova.

Frek vencija, uzorak i dubina disanja zadovoljavajuće su kada je bolesnikova glava nagnuta pod 45 stupnjeva.

Pomaganje bolesniku kod kašljanja i učenja tehnika disanja (duboki udisaj, (položaj, poticajna spirometrija, česte promjene položaja).

Poboljšavanje širenja alveola i prevencija kolapsa alveola. Poboljšanje u smanjenju boli, dubokog disanja i pokušaja iskašljavanja.

Bolesniku se omogućuje kašljanje i duboko disanje.

Kada je potrebno, sukcija bolesnikovih dišnih putova.

Sukcijom se odstranjuju sekreti iz tubusa (airway) i poboljšava se izmjena plinova.

Sukcijom se uklanja žuti sekret iz dišnih putova. Plućni su zvukovi čisti poslije sukcije.

Hiperok sigenacija bolesnika sa 100%-tnim kisikom prije i poslije sukcije. Trajanje sukcije 10-15 sekundi.

Prevencija promjena u ok sigenaciji za vrijeme sukcije.

Bolesnikov SaO2 ostaje >90% za vrijeme sukcije.

Određivanje brzine ak tivnosti i perioda odmaranja radi sprečavanja zamora.

Jednostavne ak tivnosti (npr. kupanje), mogu uzrokovati Nema promjena u kardiopulmonalnom statusu povećanje potrebe za kisikom i uzrokovati prekomjerni umor. za vrijeme ak tivnosti. U vrijeme ak tivnosti bolesnikov SaO2 je >90%.

LITERATURA 1]

Baumann MH., Strange C., Heffner JE, Light R, Kirby TJ, Klein J, Luketich JD, Panacek EA, Sahn SA. Management of Spontaneous Pneumothorax: An American College of Chest Physicians. Delphi Consensus Statement. Chest. 2001; 119: 590 - 602. 2] Baumann MH, Strange C, Heffner JE, Light R, Kirby TJ, Klein J, Luketich JD, Panacek EA, Sahn SA. AACP Pneumothorax Consensus Group. Management of spontaneous pneumothorax. An American College of Chest Physicians Delphi Consensus Statement. Chest. 2001;119:590–602. 3] Hatz R. A, Kaps M. F., Meimarakis G, Loehe F, Müller C, Fürst H: Longterm results after video-assisted thoracoscopic surgery for first-time and recurrent spontaneous pneumothorax. Ann. Thorac. Surg. 2000; 70: 253 - 257. 4] Baumann MH, Strange C. Treatment of Spontaneous Pneumothorax: A More Aggressive Approach? Chest. 1997; 112: 789 - 804. 5] Chan P, Clarke P, Daniel FJ, Knight SR, Seevanayagam S. Efficacy study of video-assisted thoracoscopic surgery pleurodesis for spontaneous pneumothorax. Ann Thorac Surg. 2001;71:452–454. 6] Gupta D, Hansell A, Nichols T. Epidemiology of pneumothorax in England. Thorax 2000;55:666–71. 7] Donahue DM, Wright CD, Viale G. Resection of pulmonary blebs and pleurodesis for spontaneous pneumothorax. Chest 1993;104:1767–9. 8] Lesur O, Delorme N, Frogamet JM. Computed tomography in the aetiological assessment of idiopathic spontaneous pneumothorax. Chest 1990;98:341–7. 9] O’Hara VS. Spontaneous pneumothorax. Milit Med 1978;143:32–5. 10] Jansveld CA, Dijkman JH. Primary spontaneous pneumothorax and smoking. BMJ 1975;4:559–60. 11] Bense L, Eklund G, Odont D. Smoking and the increased risk of contracting pneumothorax. Chest 1987;92:1009–12.

12] Schramel FM, Meyer CJ, Postmus PE. Inflammation as a cause of spontaneous pneumothorax and emphysematous-like changes: results of bronchoalveolar lavage. Eur Respir J 1995;8:397s. 13] Withers JN, Fishback M.E, Kiehl PV. Spontaneous pneumothorax. Am J Surg 1964;108:772–6. 14] Sadikot RT, Greene T, Meadows K. Recurrence of primary pneumothorax. Thorax 1997;52:805–9. 15] West JB. Distribution of mechanical stress in the lung, a possible factor in localisation of pulmonary disease. Lancet 1971;i:839–41. 16] Smit HJM, Chatrou M, Postmus PE. The impact of spontaneous pneumothorax and its treatment on the smoking behaviour of young adult smokers. Respir Med 1998;92:1132–6. 17] Lippert HL, Lund O, Blegrad S. Independent risk factors for cumulative recurrence rate after first spontaneous pneumothorax. Eur Respir J 1991;4:324–31. 18] Videm V, Pillgram-Larsen J, Ellingsen Ø. Spontaneous pneumothorax in chronic obstructive pulmonary disease: complications,treatment and recurrences. Eur J Respir Dis 1987;71:365–71. 19] Miller AC, Harvey JE. Guidelines for the management of spontaneous pneumothorax. BMJ. 1993;307:114–6. 20] Soulsby T. British Thoracic Society guidelines for the management of spontaneous pneumothorax: do we comply with them and do they work? J Accid Emerg Med 1998;15:317–21. 21] Selby CD, Sudlow MF. Deficiencies in the management of spontaneous pneumothoraces. Scot Med J 1994;39:75–6. 22] Yeoh JH, Ansari S, Campbell IA. Management of spontaneous pneumothorax: a Welsh survey. Postgrad Med J 2000;76:496–9. 23] Grimshaw JM, Russell IT. Effect of clinical guidelines on medical practice: a systematic review of rigorous evaluation. Lancet 1993;342:1317–21.


64

Bolesti toraksa i plan zdravstvene njege/Thorax diseases and nursing care plane

24] Bero LA, Grilli R, Grimshaw JM, et al. Closing the gap between research and practice: an overview of systematic reviews of interventions to promote the implementation of research findings. BMJ 1998;317:465–8. 25] Grilli R, Lomas J. Evaluating the message: the relationship between compliance rate and the subject of a practice guideline. Med Care 1994;32:202–13. 26] Woolf SH, Grol R, Hutchinson A. Potential benefits, limitations and harms of clinical guidelines. BMJ 1999;318:527–30. 27] Agency for Health Care Policy and Research. Acute pain management, operative or medical procedures and trauma. Clinical practice guidelines. Publication no. 92-0032. Rockville, Maryland, USA: Agency for Healthcare Policy and Research Publications, 1992. 28] Petrie GJ, Barnwell E, Grimshaw J, on behalf of the Scottish Intercollegiate Guidelines Network. Clinical guidelines criteria for appraisal for national use. Edinburgh: Royal College of Physicians, 1995. 29] Vail WJ, Alway AE, England NJ. Spontaneous pneumothorax. Dis Chest 1963;38:512–5. 30] Serementis MG. The management of spontaneous pneumothorax. Chest 1970;57:65–8. 31] Wait MA, Estrera A. Changing clinical spectrum of spontaneous pneumothorax. Am J Surg 1992;164:528–31. 32] Tanaka F, Itoh M, Esaki H. Secondary spontaneous pneumothorax. Ann Thorac Surg 1993;55:372–6. 33] Pavlin DJ, Cheney FW Jr. Unilateral pulmonary edema in rabbits after re-expansion of collapsed lung. J Appl Physiol 1979;46:31–5. 34] Miller WC, Toon R, Palat H. Experimental pulmonary edema following re-expansion of pneumothorax. Am Rev Respir Dis 1973;108:664–6. 35] Norris RM, Jones JG, Bishop JM. Respiratory gas exchange in patients with spontaneous pneumothorax. Thorax 1968;23:427–33. 36] Light RW, O’Hara VS, Moritz TE. Intrapleural tetracycline for the prevention of recurrent spontaneous pneumothorax: results of a Department of Veterans Affairs Co-operative Study. JAMA 1990;264:2224–30. 37] Schramel FM, Wagenaar M, Sutedja TA. Diagnosis of pneumothorax not improved by additional roentgen pictures of the thorax in the expiratory phase. Ned Tijdschr Geneesk 1995;139:131–3. 38] Schramel FM, Golding RP, Haakman CD. Expiratory chest radiographs do not improve visibility of small apical pneumothoraces by enhanced contrast. Eur Resp J 1996;9:406–9. 39] Glazer H, Anderson DJ, Wilson BS. Pneumothorax: appearances on lateral chest radiographs. Radiology 1989;173:707–11. 40] Carr JJ, Reed JC, Choplin RH. Plain and computed radiography for detecting experimentally induced pneumothorax in cadavers: implications for detection in patients. Radiololgy 1992;183:193–9. 41] Bourgouin P, Cousineau G, Lemire P. Computed tomography used to exclude pneumothorax in bullous lung disease. J Can Ass Radiol 1985;36:341–2. 42] Collins CD, Lopez A, Mathie A. Quantification of pneumothorax size on chest radiographs using intrapleural distances: regression analysis based on volume measurements from helical CT. AJR 1995;165:1127– 30. Audit points 43] Engdahl O, Toft T, Boe J. Chest radiograph: a poor method for determining the size of a pneumothorax. Chest 1993;103:26–9. 44] Philips GD, Trotman-Dickenson B, Hodson ME. Role of CT in the management of pneumothorax in patients with complex cystic lung disease. Chest 1997;112:275–8. 45] Jordan KG, Kwong JS, Flint J. Surgically treated pneumothorax. Radiologic and pathologic findings. Chest 1997;111:280–5. 46] Stradling P, Poole G. Conservative management of spontaneous pneumothorax. Thorax 1966;21:145–9. 47] Flint K, Al-Hillawi AH, Johnson NM. Conservative management of spontaneous pneumothorax. Lancet 1984;ii: 687–8. 48] O’Rourke JP, Yee ES. Civilian spontaneous pneumothorax: treatment options and long term results. Chest 1989;96:1302–6. 49] Northfield TC. Oxygen therapy for spontaneous pneumothorax. BMJ 1971;4:86–8. 50] Kirchen LT Jr, Swartzel RL. Spontaneous pneumothorax and its treatment. JAMA 1954;155:24–9. 51] Archer GJ, Hamilton AAD, Upadhyag R. Results of simple aspiration of pneumothoraces. Br J Dis Chest 1985;79:177–82. 52] Ng AWK, Chan KW, Lee SK. Simple aspiration of pneumothorax. Singapore Med J 1994;35:50–2. 53] Noppen M, Alexander P, Driesen P. Manual aspiration versus chest tube drainage in first episodes of primary spontaneous pneumothorax. Am J Respir Crit Care Med 2002;165:1240–4. 54] Spencer-Jones J. A place for aspiration in the treatment of spontaneous pneumothorax. Thorax 1985;40:66–7.

55] Andrivert P, Djedaim K, Teboul J-L. Spontaneous pneumothorax: comparison of thoracic drainage vs immediate or delayed needle aspiration. Chest 1995;108:335–40. 56] Harvey J, Prescott RJ. Simple aspiration versus intercostal tube drainage for spontaneous pneumothorax in patients with normal lungs. BMJ 1994;309:1338–9. [57] Vallee P, Sullivan M, Richardson H. Sequential treatment of a simple pneumothorax. Ann Emerg Med 1988;17:936–47. [58] Delius RE, Obeid FN, Horst HM. Catheter aspiration for simple pneumothorax. Arch Surg 1989;124:833–6. [59] Laub M, Milman N, Müller D. Role of small calibre chest tube drainage for iatrogenic pneumothorax. Thorax 1990;45:748–9. [60] Playfair EE. Case of empyema treated by aspiration and subsequently by drainage. BMJ 1875;1:45–50. [61] Graham EA, Bell RD. Open pneumothorax: its relation to the treatment of empyema. Am J Med Sci 1918;156:839–43. [62] Kenyon JH. Traumatic haemothorax: siphon drainage. Ann Surg 1916;64:728–9. [63] Symbas PN. Chest drainage tubes. Surg Clin North Am 1989;69:41–6. [64] Harriss DR, Graham TR. Management of intercostal drains. Br J Hosp Med 1991;45:383–6. [65] Baumann MH, Strange C, Heffner JE. Management of spontaneous pneumothorax. An American College of Chest Physicians Delphi Consensus Statement. Chest 2001;119:590–602. [66] Seaton D, Yoganathan K, Coady T. Spontaneous pneumothorax: marker gas technique for predicting outcome of manual aspiration. BMJ 1991;302:262–5. 67] Engdahl O, Boe J, Sandstedt S. Intrapleural bupivocaine for analgesia during chest drainage treatment for pneumothorax. A randomised double blind trial. Acta Anaesthesiol Scand 1993;37:149–53. [68] Sherman S, Ravikrishnan KP, Patel A. Optimum anaesthesia with intrapleural lidocaine during chemical pleurodesis with tetracycline. Chest 1993;3:533–6. [69] Curtin JJ, Goodman LR, Quebbeman EJ. Thoracostomy tubes after acute chest injury: relationship between location in a pleural fissure and function. AJR 1994;163:1339–42. [70] Holden MP, ed. Management of intercostal drainage tubes. In: Practice of cardiothoracic surgery. Bristol: John Wright, 1982: 3. [71] Daly RC, Mucha P, Pairolero PC. The risk of percutaneous chest tube thoracostomy for blunt thoracic trauma. Ann Emerg Med 1985;14:865–70. [72] Iberti TJ, Stern PM. Chest tube thoracostomy. Crit Care Clin 1992;14:879–95. [73] Miller KS, Sahn FA. Chest tubes: indications, technique, management and complications. Chest 1987;91:258–64. [74] Chan L, Reilly KM, Henderson C. Complication rates of tube thoracostomy. Am J Emerg Med 1997;15:368–70. [75] Baldt MM, Bankier AA, Germann PS. Complications after emergency tube thoracostomy: assessment with CT. Radiology 1995;195:539–43. [76] Brunner RG, Vinsant GO, Alexander RH. The role of antibiotic therapy in the prevention of empyema in patients with an isolated chest injury: a prospective study. J Trauma 1990;30:1148–53. [77] Nichols RI, Smith JW, Muzik AC. Preventative antibiotic usage in traumatic injuries requiring chest tube thoracostomy. Chest 1994;106:1493–8. [78] Maunder RJ, Pierson DJ, Hudson LD. Subcutaneous and mediastinal emphysema. Pathophysiology, diagnosis and management. Arch Intern Med 1984;144:1447–53. [79] Conetta R, Barman AA, Lakovou C. Acute ventilatory failure from massive subcutaneous emphysema. Chest 1993;104:978–80. [80] So SY, Yu DY. Catheter drainage of spontaneous pneumothorax: suction or no suction, early or late removal? Thorax 1982;37:46–8. [81] Bevelaqua FA, Aranda C. Management of spontaneous pneumothorax with small lumen catheter manual aspiration. Chest 1982;81:693–5. [III] [82] Conces Jr DJ, Tarrer RD, Cory Gray W. Treatment of pneumothoraces utilising small calibre chest tubes. Chest 1988;94:55–7. [83] Minami H, Saka H, Senda K, et al. Small calibre catheter drainage for spontaneous pneumothorax. Am J Med Sci 1992;304:345–7. [84] Tattersall DJ, Traill ZC, Gleeson FV. Chest drains: Does Size Matter? Clin Radiol 2000;55:415–21. [85] Sharma TN, Agrihotri SP, Jain NK.. Intercostal tube thoracostomy in pneumothorax: factors influencing re-expansion of lung. Ind J Chest Dis Allied Sci 1988;30:32–5. [86] Mathur R, Cullen J, Kinnear WJM. Time course of resolution of persistent air leak in spontaneous pneumothorax. Respir Med 1995;89:129–32.


Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 65–66

65

Izvješće s VI simpozija-društvo patronažnih sestara – Hrvatska udruga medicinskih sestara [HUMS]

PISMO UREDNIKU/ LETTER TO THE EDITOR

Report from the VI symposia-association of patronage nurses – Croatian nurses association [CNA] Jasna Ćepić, Darinka Jurović

Received 13 November 2011;

Accepted 20 November 2011

Key words: symposia; report; patronage nurses

U organizaciji Društva patronažnih sestara [DPS] Hr vatske Udruge Medicinskih Sestara [ HUMS] u Zagrebu je dana 27. svibnja 2011 (Hotel Antunović) godine održan šesti simpozij DPS. Glavna tema simpozija bila je, i to: „Prehrambene navike-očuvanje zdravlja“ [1]. Simpoziju je prisustvovalo 180 kolegica i kolega s područja cijele Republike Hr vatske, a u radu simpozija učestvovale su i kolegice iz Republike Srbije. Prevencija bolesti i promicanje zdravlja pruža širok spektar svakodnevnih primjera i utjecaja sestrinskog svakodnevnog rada u svrhe očuvanja i poboljšanja zdravlja bolesnika/ korisnika usluga, i to neovisno u odnosu na starosnu dob, vrstu prebivališta tj. dali je prebivalište ruralno ili urbano, te u odnosu na njihov socijalni status. Upravo odabir ove teme usmjerio je ciljeve simpozija u iznalaženje metoda za poboljšanje pružanja zdravstvenih usluga. Simpoziju su nazočili visoki gosti i uzvanici koji su u svojim izlaganjima, uz riječi pohvale i podrške, iskazali pozdrave i želje za donošenjem zaključaka koji će poboljšati svakodnevni rad medicinskih sestara te posljedično povećati ugled sestrinske profesije. Tako su aktivno u radu simpozija uzeli učešće Jelica Stipaničev-Mustapić (predsjednica Hr vatskog Katoličkog Društva Medicinskih Sestara-HKDMS), Prof. dr. Josip Gregurić (predstojnik UNICEF –ovog ureda za Hr vatsku), Prof.dr. Slobodan Lang (predsjednik Liječničkog Društva za javno zdravstvo), dr.Ivanka Taskov (predstavnik Ureda Ministarstva Zdravstva i Socijalne Skrbi RH- MZSSRH).

Autor za korespondenciju/Corresponding author: Jasna Ćepić, predsjednica Društva patronažnih sestara Hr vatske Udruge Medicinskih Sestara Tel; 051 541 107 jasna.cepic@gmail.com

Otvarajući radni dio simpozija, predsjednica DPS-a Jasna Ćepić nazočnima je prenijela pozdrave i želje za uspješnim radom predsjednice HUMS-a gđa. Brankice Rimac koja zbog neodgodivih obveza nije mogla nazočiti simpoziju. Nadalje, predsjednica DPS-a, iskazala je pohvale kolegicama koje su dobitnice nagrada u lokalnoj zajednici, te kolegici dobitnici nagrade za medicinsku sestru godine u izboru Povjerenstva za nagrade i priznanja HUMS-a, te kolegici Milki Rogić dobitnici nagrade za životno djelo u sestrinstvu. U tijeku rada simpozija kao predavači učestvovali su slijedeći predavači sa navedenim temama, i to: Prim.mr.sc. Marija Hegeduš-Jungvirt,pedijtar gastroenterolog (Utjecaj prehrane do treće godine života na rast i razvoj te kasnije zdravlje); Doc.dr.sc. Milivoj Jovančević,primarijus(O djeci koja neće jesti); Ljuba Vujić-Šisler,bacc.med.techn. (Novi prehrambeni standardi u prehrani djece predškolske dobi,kako i zašto su nastali?); Ljiljana Vučemilović,bacc. med.techn. (Što se promijenilo u prehrani djece u dječjim vrtićima nakon novih prehrambenih standarda); Biljana Žutić,ms;Vesna Petrović,ms (Ishrana trudnica i žena u laktaciji); Mr.sc.Mihela Dujmović,Doc.dr.sc.Greta Krešić (Prehrambeni unos žena mjesec dana nakon poroda); Dragica Juričić,bacc.med.techn. (Patronažna zdravstvena skrb trudnice i rodilje oboljele od Gestacijskog dijabetesa melitusa); Angela Lovrić,bacc. Med.techn. (Pomoć kad je najpotrebnija); Maja Bender,bacc.med.techn. (Zdravstvena njega pretile djece); Vesna Petrović,msdr.Leila Farkaš,Biljana Đorđević,ms,Marina Ignjatić,vms (Najčešće greške u ishrani djece); Irena Švenda,magistra nutricionizma-uz napomenu da je ovo predavanje realizirano putem video-linka (Prehrambene smjernice kod najčešćih kroničnih bolesti); Rozmari Tusić,bacc.med.techn.,Karlica Krulić,bacc.med.techn. (Prehrambene i ekološke navike stanovnika Ravne Gore); Mara Županić,dipl.med.techn. (Dokumentiranje-procijene i pračenje prehrane); Nataša Negran,dr.vet.med. (Osnovni


66

Izvješće s VI simpozija-društvo patronažnih sestara/Report from the VI symposia-association of patronage nurses

ekološki problemi); Vesna Petrović, ms Biljana Žutić, msBiljana Đorđević, ms (Istraživačka djelatnost medicinskih sestara,korak ka unapređenju zdravstvene njege). Poslije održanih izlaganja te provedenih rasprava, program simpozija nastavljen je održavanjem godišnje skupštine DPS. Program godišnje skupštine sadržavao je izvješče o aktivnostima društva za prijašnje godine, financijskim izvješćem DPS-a, te planovi ma i zadacima za slijedeće jednogodišnje razdoblje. Simpozij je zaključen donošenjem zaključaka:

LITERATURA 1]

VI Simpozij patronažnih sestara, program kongresa, 2011, Zagreb, str. 1-4.

Zaključci vi simpozija društva patronažnih sestara [DPS] Informatizacija patronažne djelatnosti - važnost elektroničke povezanosti sa svima u sustavu zdravstva zbog uspješnije suradnje i podizanje kvalitete pruženih usluga korisnicima; Sestrinska dokumentacija – osnovni preduvjet za daljnji razvoj djelatnosti; Poštivati i valorizirati zakonom propisane standarde obrazovanja; Omogućiti za sve iste uvjete rada – radni prostor i opremu.


Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 67–67

Proslava 50. obljetnice mature učenica medicinske škole Split – sestrinstvo za cijeli život

67

PISMO UREDNIKU/ LETTER TO THE EDITOR

Celebrating the 50th anniversary of graduated students in medical school Split – nursing for life Rajka Režić Velebitska 29, Split, Croatia

Prije punih pedeset godina završile su školovanje u splitskoj Medicinskoj školi i to kao posljednja generacija koja se školovala tako da je najprije završila dvije godine gimnazije, a potom tri godine Medicinske škole. Školovanje je 1958. godine započelo tridesetak djevojaka da bi 1961 godine ispit zrelosti položilo njih 25. Nakon pola stoljeća, 10. lipnja 2011. godine ponovo su se okupile u svojoj školskoj zgradi. Na proslavu je stiglo devet maturantica i dvije profesorice: Gordana Čukušić, Nevenka Dedić-Dalbelo, Zlata Grgić-Medvid, Ivanka Jakus-Mijić, Tatjana Letica-Milat, Rajka Medić-Režić, Daša Runjić-Popović, Zlata Vuletić-Vranješ, Maristela Vuković-Karabatić i profesorica Ecija Armanda. Za prozivku ponovo okupljenih „maturantica“ pobrinula se Ravnateljica, prof. gđa. Mirjana Kurtović, koja nam se obratila s nekoliko toplih riječi, a prozivku je obavila profesorica englesnog jezika, gđa Desa Polić s kojima su se prisjetile dana školovanja, djevojačkih nestašluka iz Splita, kakav je bio u njihovo doba. U završnoj godini bile su medicinske sestre: Damira Biskupović, Jela Bjedov, Stanka Gavrić, Marija Gojsalić-Vištica, Dinka Kuštra-Boban, Zorica Lovrić, Desa Mrđen-Repe, Stanija Mrvić, Ksenija Popović-Petrović, Teodozija ŠperacCikotić, Angelina Vuković-Đonev, Marija Živković, Mirjana Armanda-Bilač i preminula Nevenka Masinović-Dimić. Nakon školovanja, tijekom kojeg su živjele u domu sestara Klarisa i ispita zrelosti, životni putovi odveli su ih na različite strane: Alžir, Libija, Švicarska, Francuska, SAD, Srbija, Zagreb, Pula, Sinj, Metković, Knin.

Autor za korespondenciju/Corresponding author: Rajka Režić Velebitska 29, Split 021/533-588; 091 5724977

Sve su ostale u struci, većina njih završila je višu medicinsku školu, jedna je inžinjer rendgenologije, a druga okulistica. Nakon okupljanja u Medicinskoj školi, išlo se u obilazak gradilišta na lokaciji naše „stare škole“. Poslije obilaska gradilišta nastavilo se druženje i ćakula uz večeru u restoranu Stari mornar na Poljudu. Iz životopisa autora: Gospođa Rajka Režić u staroj je bolnici (Split) počela raditi 1961. godine, nakon završene srednje medicinske škole (kasnije je završila i višu školu) (Slika 1.).

SLIKA 1. Gospođa Rajka Režić. Na odjelu za pedijatriju počela je raditi 1964. godine odakle je, s položaja glavne sestre u Dječjoj ambulanti, otišla u mirovinu. Tijekom 43 godine radnog staža, stručno se usavršavala na brojnim domaćim i inozemnim kongresima. Danas je aktivna u nevladinom sektoru - volontira u Izvršnom odboru Udruge leukemije i limfoma, te u Udruzi roditelja djece oboljele i liječene od malignih bolesti “Sanus”. Ima brojne hobije - planinarenje (popela se na vrh Triglava), putovanja po svijetu, ples, zabave i aerobik.


68

Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 68–69

PISMO UREDNIKU/ LETTER TO THE EDITOR

Izvješće – Onkološko-hematološko društvo – Hrvatska udruga medicinskih sestara [HUMS] European Cancer Organisation – European Multidisciplinary Cancer Congress [EONS]-[Stockholm 23.-27. 09.2011.]

Report – Society of hemathology-oncology – Croatian nurses association [CNA] European Cancer Organisation- European Multidisciplinary Cancer Congress [EONS] - [Stockholm 23.-27. 09.2011.]

Branka Svetec1, Marica Miščanćuk2 1 Klinički

Bolnički Centar „Sestre milosrdnice“, Klinika za onkologiju i nuklearnu medicinu, Zagreb, Vinogradska 29 University Centre „Sestre milosrdnice“, Clinic for Oncology and Nuclear medicine, Zagreb, Vinogradska 29 2Škola za medicinske sestre Vrapče, Zagreb, Bolnička cesta 32 1 Clinical

Received November 6 2011;

Accepted December 01 2011;

Available online December 15 2011

Sažetak: Završen je Europski multidisciplinarni onkološki kongres. Objavljeni rezultati Kongresa zadovoljavajući su. Autori izvješćuju o broju zemalja te o broju sudionika koji su sudjelovali u radu kongresa. Opisuju se najvažniji statistički podaci o Kongresu: web-stranice, kongresne novine, statistika. Ključne riječi: kongres, statistika; onkologija.

Abstract: The 2011 European Multidisciplinary Cancer Congress brings results. We represent an overview of number of congress participants and where they came from. Further below we present key numbers and figures of online activities during the Congress: website, statistics and social media. Key words: congress, statistics; oncology. Running head: 2011 European Multidisciplinary Cancer Congress

Na ovogodišnjem Europskom multidisciplinarnom kongresu o karcinomima [EONS] u Stockholmu od 23. do 29. rujna 2011. godine raspravljalo se o osnovnim zahtjevima i problemima u uključivanju bolesnika s malignim bolestima u klinička istraživanja lijekova. Spomenuta je problematika aktualna danas kao i prije 40-ak godina, kada je Rose Kushner, pr va bolesnica kojoj je izliječen karcinom dojke, pr vi put opisala uključivanje bolesnika s karcinomom u klinička istraživanja. Zaključak je provedene rasprave da je postignut znatan napredak u probiru bolesnika za klinička istraži-

Autor za korespondenciju/Corresponding author: Branka svetec Tel; 385-1-3787-212; Fax; 385-1-3862-292. E-mail; brankasvetec1@gmail.com

vanja, ali da se smjernice za uključivanje katkad tumače na različite načine te da je potrebna dosljednost njihovu tumačenju. Sudionici rasprave o problematici uključivanja bolesnika u klinička istraživanja istaknuli su potrebu bolje edukacije bolesnika, jasnije kriterije za probir bolesnika, jednostavnije opisivanje metoda i očekivanih rezultata istraživanja. To bi poboljšalo razumijevanje i unaprijedilo ciljeve istraživanja. Roger Wilson, čovjek s najvećim iskustvom u provođenju kliničkih istraživanja, istaknuo je da su sadržaji današnjih kliničkih istraživanja znanstveno prezahtjevni te su bolesnicima uključenima u provedbu nerazumljivi. Upravo je zato predložen termin „mis-match“ za slučajeve u kojima bolesnik/ispitanik nije razumio svrhu uključivanja u istraživanje te ne može odrediti stupanj korisnosti osobnog uključivanja. Ovaj zaključak naišao je na odobravanje svih sudionika kongresa. Dio kongresnih tema bavio se problematikom najboljeg probira bolesnika za uključivanje u klinička istraživanja. Denis Lacombe predstavio je iskustva iz kliničkih istraživanja koja je osobno proveo. Istaknuo je


Izvješće – Onkološko-hematološko društvo/Report – Society of hemathology-oncology

da je najvažniji čimbenik za uključivanje u istraživanje stupanj bolesnikova obrazovanja, posebice kada se provode biološke studije. Važna rasprava provedena je o utjecaju društvenih mreža i informatičke tehnologije na popularnost kliničkih istraživanja. Garth Cruickshank predstavio je rezultate istraživanja tijekom kojega su se bolesnici uključeni u klinička istraživanja koristili društvenim mrežama radi komunikacije. Međutim, to je uzrokovalo odvajanje od stvarnih ciljeva istraživanja te se u rezultatima pojavljuju mnogobrojni subjektivni čimbenici koji nemaju i ne mogu imati znanstvene osnove. Ingrid Klingmann i Andras Feher vary upozorili su na problem stalnog Workplace safety [WPS] širenja tržišta na kojima se provode klinička istraživanja. Naime, zakonodavstva u pojedinim državama različita su, pa je različit i postupak odobravanja, kao i mogućnost objavljivanja rezultata provedenih kliničkih istraživanja. Zato se rezultati kliničkih istraživanja u bazi podataka ClinicalTrials.gov i drugim bazama ne mogu dosljedno provjeriti. Bolja obaviještenost o rezultatima, kao i o potrebi provođenja novih kliničkih istraživanja temelj je napretka kliničkih istraživanja u koja su uključeni bolesnici s malignim bolestima. Tijekom kongresa verificirane su 34.000 posjeta kongresnoj web-stranici. U radu kongresa sudjelovao je 15 931 [50 sudionika bile su medicinske sestre] sudionik iz 116 zemalja (tablica 1). Tijekom kongresa, na sjednici predsjedništva EONS-a, održan je reizbor predsjedništva u čijem su radu sudjelovale i Branka Svetec i Marica Miščančuk. U radu Kongresa aktivno su sudjelovale četiri medicinske sestre iz Republike Hr vatske, i to: D. Poslek, S. Martinković, B. Svetec i M. Miščančuk.

LITERATURA 1]

www.cancernurse.eu; preuzeto 04.11.2011.

69

TABLICA 1. Statistika – European Multidisciplinary Cancer Congress 2011. Sudionici i demografija. SUDIONICI Delegati Poz vani predavači Izlagači

BROJ SUDIONIKA 12.768 694 1.683

Izdavačke kuće

363

Poz vani gosti

423

UKUPNO

15.931

ZEMLJE SUDIONICE (prvih deset)

116

USA

1.144

Velika Britanija

1.065

Njemačka

1.043

Francuska

1.037

Italija

717

Švicarska

676

Kina

602

Švedska

587

Nizozemska

532

Japan

464

U program Kongresa uvršteno je više od 500 poster-prezentacija i 28 stručnih predavanja medicinskih sestara.


70

Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 70–71

PISMO UREDNIKU/ LETTER TO THE EDITOR

13. stručni skup društva kirurških sestara Hrvatske– Hrvatska udruga medicinskih sestara [HUMS] 13th professional conference of surgical nurses of Croatia – Croatian nurses association [CNA]

Ružica Milković Opća bolnica „Dr. Josip Benčević“ Slavonski Brod

Received November 10 2011;

Accepted December 01 2011

Key words: Professional conference; surgery; nurse; statistics;

Pod pokroviteljstvom grada Rijeke u Opatiji je od 28. do 30. rujna 2011. godine održan 13. stručni skup Društva kirurških sestara Hr vatske. Na svečanom otvorenju sudionike stručnog skupa pozdravili su predsjednica glavnog odbora Hrvatske udruge medicinskih sestara, Renata Golubić (bacc.med.techn.) predsjednica Društva kirurških sestara Hr vatske, Ružica Milković (bacc.med.techn.) i predstavnici grada Opatije. U ime domaćina i organizatora riječi dobrodošlice sa željama za uspješan rad Skupa uputili su pomoćnica ravnatelja za sestrinstvo Kliničkog bolničkog centra Rijeka Branka Lučić (dipl.med. techn.), predstojnik Klinike za kirurgiju Kliničkog bolničkog centra Rijeka Tedi Cicvarić (doc.dr.sc.), glavna sestra Klinike za kirurgiju Marinka Vlah (bacc.med.techn.) te predsjednica Organizacijskog odbora Nera Baretić (bacc.med.techn.). Stručni skup bio je podijeljen u tri tematske cjeline, i to: 1. Zbrinjavanje akutne i kronične kirurške rane 2. Infekcije kirurških rana – istraživanja 3. Slobodne teme. Cilj skupa bio je okupljanje kirurških sestara radi promoviranja struke, razmjene znanja i iskustva o novim metodama liječenja, postupcima i dostignućima kirurškog zbrinjavanja rana.

Autor za korespondenciju/Corresponding author: Ružica Milković, bacc.med.tech. Opća bolnica „Dr. Josip Benčević“, Slavonski Brod Tel.;+385- 65 20 12 01, Fax.; +385-65 20 12 01 Mob.;+385-99-68 92 842 E-mail.; ruzica.milkovic@gmail.com

Stručnom skupu nazočilo je 126 sudionika, a ukupno je predstavljeno 28 stručnih radova, i to: Vesna Čačić, Aleksandra Vukelić, Gordana Kolić, KBC Rijeka: Uloga medicinske sestre kod kroničnih okluzijskih arterijskih bolesti donjih ekstremiteta; Adela Sabo, Ksenija Veselovac, KBC Osijek: Zdravstvena njega bolesnika prije i poslije angiografije i angioplastike (P.T.A.); Ema Bazzara, Linda Čendak Božunović, Vesna Ilić, KBC Rijeka: Operacijsko liječenje komplikacija povreda grudnog koša i uloga medicinske sestre; Višnja Pupovac, Nikolina Grubišić, Marinka Vlah, KBC Rijeka: Bol kod bolesnika nakon kardiokirurškog zahvata; Noris Buškulić, Danijela Medved, Branka Kurtović, KBC Rijeka: Primjena Sevoflurana za vrijeme izvantjelesnog krvotoka kod revaskularizacije miokarda; Mirela Knežević, KBC Zagreb: Primjena obloga u tretmanu boli kod kroničnih rana; Danijela Prugovečki, KBC „Sestre milosrdnice“, Zagreb: Primjena modernih obloga u njezi peristomalne kote i kroničnih rana - COLOPLAST; Mirjana Lakić, KBC Rijeka: Usporedba troškova prevoja kronične rane klasičnom metodom u odnosu na prevoj modernim oblogama; Ana Jačan, Eli Šuperina Mandić, Karmen Dragović, KBC Rijeka: Izrada kalkulacije zdravstvene usluge za operativni zahvat laparoskopske i klasične holecistektomije; Slađana Kutleša, Vlastica Juričić, Sanja Juretić, KBC Rijeka: Prednosti laparoskopske operacije sigmoidnog kolona u odnosu na klasičnu: Antonija Golek, Maja Carević, KBC Osijek: Samopercepcija žena nakon mastektomije te psihološki pristup rekonstrukciji dojke;


13. stručni skup društva kirurških sestara Hrvatske/13th professional conference of surgical nurses of Croatia

Ljiljana Levanić, OB Varaždin: Rane na tijelu i rane na duši Verica Alerić, Damira Rešetar, KBC Osijek: Edukacija medicinskih sestara/tehničara Klinike za kirurgiju KBC-a Osijek; Mirjana Lakić, Višnja Karaula, KBC Rijeka: Naša iskustva u primjeni suvremenih obloga za vlažno cijeljenje rana; Vera Sršan Živanović, OB Varaždin: Upotreba V.A.C. terapije u našoj ustanovi; Sanja Juretić, Maja Šoda, KBC Rijeka: Zbrinjavanje kirurške rane abdomena – prikaz slučaja; Višnja Jamnić, Karmen Čehulić, Ivančica Hazulin, OB Zabok: Uloga medicinske sestre u tretmanu kronične rane različitim tehnikama zbrinjavanja – prikaz slučaja; Božana Levojević, Ružica Milković, OB „Dr. Josip Benčević“, Slavonski Brod: Infekcija kirurške rane – sectio cesarae; Blaženka Pavlić, Mirjana Kožul, OB Karlovac: Primjena protokola u sprečavanju infekcija kod laringektomiranih bolesnika; Katica Bajčić, Marija Valovčić, KBC Rijeka: Infekcija rane – istraživanje; Renata Habeković, KBC Zagreb – Rebro: Upotreba materijala nove generacije na kirurškim ranama u svrhu sprečavanja infekcije i podizanja kvalitete života pacijenta i zdravstvenih djelatnika – Aquacel u kardijalnoj kirurgiji; Danijel Petrović, Tatjana Krištofić, Hrvoje Štalekar, KBC Rijeka: Zdravstvena njega bolesnika s pertrohanternim lomom liječenih gama čavlom; Klementina Benković, Smiljana Kolundžić, KB Merkur,Zagreb: Postoperativne infekcije nakon artroplastike kuka; Nera Fumić, Marija Kalčić, Tedi Cicvarić, KBC Rijeka: Zdravstvena njega i liječenje dekubitusa kod traumatoloških bolesnika;

71

Mihael Tenţera, Benjamin Novoselec, Igor Pintarić, KBC Osijek: Prikaz konzer vativnog liječenja prijeloma 5. metakarpalne kosti šake; Mario Aničić, Zvonko Crnac - OB „Dr. Josip Benčević“,Slavonski Brod: Tretman prijeloma skafoidne kosti semirigidnom imobilizacijom u usporedbi sa sadrenom imobilizacijom; Brigita Šepac, Tatjana Krištofić, Tedi Cicvarić, KBC Rijeka: Nutritivne potrebe traumatoloških bolesnika; Nevenka Pajtak, Marija Derek Kranjc, OB Karlovac: Uloga medicinske sestre kod alotransplatata u operativnom tretiranju kila prednjeg trbušnog zida; Nada Strčić, Gordana Kukura, Lidija Vitas, KBC Rijeka: Endoskopijski i perkutani pristup u bolesnika prije i nakon transplatacije bubrega Na završetku, a radi procjene uspješnosti i kvalitete skupa, sudionicima su podijeljeni anketni upitnici. Rezultati ankete poslužili su za dobivanje ocjene kvalitete skupa, verifikaciju prijedloga i primjedaba o radu skupa i dobivanje ocjene o primjenjivosti sadržaja skupa u svakodnevnu radu te o kvaliteti organizacije i o vođenju skupa. Temeljem obrađenih anketnih upitnika utvrđeno je da je zadovoljstvo sudionika veliko, što je znatan poticaj daljnjem radu Društva. Nadalje, statističkom obradom rezultata anketnih upitnika izabrani su najkvalitetniji stručni radovi. Autorima najboljih radova dodijeljene su nagrade. Glavna je nagrada besplatno sudjelovanje na idućem stručnom skupu DRUŠTVA KIRURŠKIH SESTARA HRVATSKE koji će se održati u Osijeku., a glavne su teme 14. stručnog skupa Društva kirurških sestara Hr vatske: 1. Kontrola i unaprjeđenje zdravstvene njege na kirurškim odjelima; 2. Komunikacija u kirurškom timu; 3. Ostalo Izražavamo zahvalnost svima koji su nas poduprli i pomogli u organizaciji skupa te svim sudionicima skupa.

LITERATURA 1]

www.hums.hr/novi/index: preuzeto 01.12.2011.


72

Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 72–73

PISMO UREDNIKU/ LETTER TO THE EDITOR

Izvješče-društvo patronažnih sestara Hrvatska udruga medicinskih sestara [HUMS] 10 međunarodna konferencija patronažnih sestara, Kyoto, Japan, lipanj 25–27, 2011

Report-visiting nurses society Croatian nurses association [CNA] 10th international family nursing conference, Kyoto, Japan, june 25-27, 2011

Helena Purgarić Voditeljica Središnjeg ureda-Hrvatska Udruga Medicinskih Sestara [HUMS]

Received 2 November 2011;

Accepted 5 December 2011;

Available online 15 December 2011

Sažetak: Završena je 10 Međunarodna konferencija patronažnih sestara. Autor izvještava o predavanjima koje su održale predstavnice društva patronažnih medicinskih sestara Hrvatske udruge medicinskih sestara. Ključne riječi: kongres, patronažne medicinske sestre; istraživanje.

Abstract: The 10th International family nursing conference is over with successful results. We describe the topics which were held by representatives of society of visiting nurses-Croatian nurse association. Key words: congress, visiting nurses; research. Running head: 10th International family nursing conference

U razdoblju od 25 do 27 lipnja 2011 godine održana je trodnevna međunarodna konferencija patronažnih medicinskih sestara u gradu Kyoto (Japan). Glavna tema konferencije zasnivala se na razjašnjavanju uporabe najnovijih dostignuća u patronažnoj sestrinskoj praksi. Konferenciji je prisustvovalo 1007 medicinskih sestara iz 34 zemlje. Patronažno društvo Hr vatske udruge medicinskih sestara [HUMS] predstavilo je istraživanje koje je provedeno u svrhe otkrivanje faktora rizika za nastanak kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti kao i projekt naslova:

Autor za korespondenciju/Corresponding author: Helena Purgarić Tel: + 385 1 6550 366, 378 Fax: + 385 1 6550 379 Mobile: + 385 91 48 67 111 E-mail; hpurgaric@hums.hr (H.Purgaric)

„Zajedno s Vama u susret roditeljstvu“. Svrha projekta je edukacija budućih roditelja. Ciljevi konferencije bili su poboljšanje znanja o važnosti patronažnih sestara u provođenju izvanbolničke sestrinske skrbi, prezentacija novih istraživanja, projekata i predavanja te razmjena iskustava i rezultata. Patronažno društvo HUMS-a u svom radu i djelovanju najveći broj aktivnosti provodi u području njege obitelji i na području provođenja sestrinskih istraživanja. Predsjednica stručnog patronažnog društva HUMS-a, gospođa Jasna Ćepić sudionicima konferencije predstavila je projekt provođenja tečaja za buduće roditelje koje organiziraju patronažne sestre stručnog društva HUMS-a, uz suradnju specijalista ginekologije i porodništva i fizioterapeuta. Rezultati kontinuiranog praćenja trudnica i članova obitelji, a poslije otpusta majke i djeteta iz zdravstvene ustanove, pokazuju kako postoji potreba za provođenjem bolje edukacije kojom se pomaže budućim roditeljima u svrhe poboljšanja zdravstvene zaštite. Stoga je Patronažno društvo HUMS-a osmislilo tečaj, u vanbolničkoj zdravstvenoj ustanovi, a koji provode patronažne sestre sa suradnicima. Polaznike teča-


10th International family nursing conference/10 međunarodna konferencija patronažnih sestara

ja upoznaje se s promjenama u trudnoći, umanjuje se strah i zablude od porođaja, potiče se samopouzdanje ali i odgovornost za osobno zdravlje i zdravlje još nerođenog djeteta, te ih se informira kako smanjiti mogućnost za nastanak neželjenih poremećaja. Članica Upravnog odbora HUMS-a, gospođa Nataša Mrakovčić, predstavila je istraživanje o radu patronažnih sestara u zajednici u svrhe otkrivanja faktora rizika za nastanak kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih bolesti. Prema podatcima Hr vatskog zavoda za javno zdravstvo, bolesti srca i kr vnih žila vodeći su uzrok smrti u Republici Hr vatskoj [RH]. Znanstveno je verificirano da se mortalitet uzrokovan kardiovaskularnim i cerebrovaskularnim oboljenjima može značajno smanjiti ranim otkrivanjem i pravovremenim uk-

LITERATURA 1]

www.ifnc2011.org

73

lanjanjem faktora rizika (pušenje, hiperlipidemija, hipertenzija, dijabetes, pretilost). Stoga je patronažno društvo medicinskih sestara HUMS-a započelo istraživanje (najveći broj ikad uvrštenih ispitanika u RH), u svrhu određivanja postotka faktora rizika u općoj populaciji, te značajnosti utjecaja faktora rizika u nastanku kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih oboljenja. Navedena dva predavanja polučila su značajan interes sudionika konferencije. Posebice je istaknuto zainteresiranost za uvid u završne rezultate, a po završetku istraživanja. Upravo stoga stručno društvo patronažnih sestara HUMS-a dobilo je poziv za učestvovanje na 11 međunarodnoj konferenciji koja će se održati 2013 godine (Minneapolis, Minnesota, USA).


74

Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 74-74

SLIKOVNI MATERIJAL U SESTRINSKOM GLASNIKU/ IMAGES IN NURSING

Izvješće - godišnja skupština stručnog društva i podružnice medicinskih sestara dječjih vrtića Hrvatska udruga medicinskih sestara [HUMS] [ Vukovar 25. ožujka 2011. godine]

Report - annulal meeting of society of professional nurses and subsidiaries of kindergarten - croatian nurses association [CNA] [Vukovar, March 25th 2011]

Izvješće - društvo patronažnih sestara - Hrvatska udruga medicinskih sestara [HUMS] 10 međunarodna konferencija patronažnih sestara, Kyoto, Japan, 25-27. lipnja 2011

Report – patronage nurses society - Croatian nurses association [CNA] 10th international family nursing conference-kyoto, japan, june 25-27, 2011

Helena purgarić Marijana Dolički

Završena je 10 Međunarodna konferencija patronažnih sestara. Autor izvještava o predavanjima koje su održale predstavnice društva patronažnih medicinskih sestara Hrvatske udruge medicinskih sestara. The 10th International family nursing conference is over with successful results. We describe the topics which were held by representatives of society of visiting nurses-Croatian nurse association. Snimke sudionica na međunarodnoj konferenciji.

SLIKA 1.

Sudionice godišnje skupštine Stručnog društva i Podružnice medicinskih sestara dječjih vrtića Hrvatske udruge medicinskih sestara.

Izvješće - Onkološko hematološko društvo – Hrvatska udruga medicinskih sestara [HUMS] European Cancer Organisation- European Multidisciplinary Cancer Congress [EONS]-[Stockholm, 23-27. 9.2011.]

SLIKA 1. Otvaranje konferencije.

Report-society of hematology-oncology – Croatian nurses association [CNA] European Cancer Organisation- European Multidisciplinary Cancer Congress [EONS]-[Stockholm 23-27.9.2011.]

Branka svetec SLIKA 2. Članice Patronažnog društva HUMS-a s kolegicama iz Japana.

Slika 1. Sudionice Europskog multidisciplinarnog kongresa o karcinomima [EONS].

SLIKA 3. Jasna Ćepić, Nataša Mrakovčić, Ljubica Mendaš i Darinka Jurović, članice Patronažnog društva HUMS-a u Kyotu.


Urb:1203/11 Zagreb, 29. 11. 2011

HRVATSKA UDRUGA MEDICINSKIH SESTARA Sor tina 1 a 10000 Zagreb Povjerenstvo za nagrade i odličja Renata Golubić, predsjednica Povjerenstva

N A T J E Č A J za nagrade: "Sestra godine" "Nagrada za životno djelo" za 2011. godinu

Obvezno •

Hrvatsko dr žavljanstvo

Članstvo u HUMS-u

Najmanje 10 godina rada u sestrinstvu

Najmanje SSS

Poželjno •

Aktivno sudjelovanje na stručnim skupovima

Aktivnost u unapr jeđivanju struke

Sudjelovanje u edukaciji

Objavljeni radovi u domaćoj i stranoj literaturi

Poštovanje etičkog kodeksa

Uz prijavu treba priložiti: pot vrdu o zaposlenju, trajanju radnog staža -

presliku članske iskaznice HUMS-a

-

životopis

-

fotografiju (15X10)

Navesti za koju je nagradu prijava: 1. Sestra godine 2. Za životno djelo Svaka ustanova može predložiti jednog kandidata. Prijedlozi se prikupljaju 40 dana od objave u »Sestrinskom glasniku« (najkasnije do 29. 2. 2012. g.).

Predsjednica Povjerenstva Renata Golubić, bacc.med.tech.


76

Sestrinski glasnik/Nursing Journal 16 (2011) 5â&#x20AC;&#x201C;xxx

Content of paper NURSING JOURNAL/ INSTRUCTIONS FOR AUTHORS

The paper should be submitted in one of the following article types: Original article [OA], Brief Communication [BC]; Case Report [CR]; Editorial [ED]; Historical Pages [HP]; Review article [REV]; Patient safety (PS); Workplace safety [WPS].

Original article [OA]

General requirements Nursing Journal [NJ] welcomes scientific contributions in the field of nursing education, practice, research, healthcare, delivery, medicine and related areas such as ethics in medicine, nursing and doctorâ&#x20AC;&#x2122;s management, public health and the history of nursing and medicine. Papers from the annual meetings of the Croatian Nurses Association, American Organization of Nurse Executives, European Federation of Nurses Associations and International Council of Nurses will also be considered in the course of the following year. Incorporated images are welcome. All manuscripts are subject to review by the Editor, Associate Editors, invited referees and a statistician when appropriate. Acceptance is based upon the originality, significance, and validity of the material presented. Submission letter. All new manuscripts should be accompanied by a submission letter that includes the following statements: (a) there has been no duplicate publication or submission elsewhere; (b) all authors have read and approved the manuscript; (c) subject to acceptance, authors will transfer copyright to the Publisher; and (d) there is no ethical problem or conflict of interest (see below). It is also helpful to indicate here what could shorten your paper. Remember that the full paper can be reviewed and a shorter version published. The submission letter should also indicate the type of paper and the appropriate subject category. Human research. Authors should stipulate in the Materials and methods section that informed consent was obtained where applicable and state that the study was approved by their institutional ethics committee on human research. Conflict of Interest Policy. The Editors require authors to disclose any commercial associations that might pose a conflict of interest in connection with the submitted article. All sources of funding for the work should be acknowledged in a footnote on the title page, as should all institutional affiliations of the authors (including corporate appointments). Other kinds of associations, such as consultancies, stock ownership or other equity interests or patent-licensing arrangements should be disclosed to the Editors in the cover letter at the time of submission. If no conflict of interest exists, please state this in the cover letter. The Editor reser ves the right to reject manuscripts that do not comply with the above-mentioned requirements. The author will be held responsible for false statements or for failure to fulfil the above-mentioned requirements.

The NJ gives priority to reports of original research that are likely to change thinking about nursing science. Randomized controlled trials (RCT) should be reported in accordance with a recognized checklist. The checklist used should be mentioned in the Materials and methods section.

Brief Communication [BC] BC outlines a substantial jump in thinking that is testable. New data are not part of a BC, but you must include a section on how to test your idea.

Case Reports [CR] These papers describe, in 1500 words, a single interesting case, which should not be a rarity and that provides a teaching point.

Editorial [ED] The voice of the NJ, editorials are written in house by the journals editorial-writing team.

Historical Pages [HP] Disease focused over views for the generalist, covering epidemiology, diagnosis and management.

Review article [REV] When writing any review paper, it is important that there should be complete transparency about the choice of material included. Since these papers should be comprehensive, we encourage citation of publications in non-English languages.

Patient safety [PS] Sentinel event monitoring and reporting, root cause analysis, incident reporting, medication safety policy and procedures, integration technology into patient care processes, cost-benefit analysis.

Workplace safety [WPS] Providing a wide over view of everyday nurses procedures, topics, with analysis of the pathologic, anatomic and physiologic conditions, evaluation of results, and recommendations for appropriate procedures. Improve quality indicated by cost-effectiveness and customer satisfaction.

Letter to the editor [LTTE] Reports of congresses, symposia and description from the events. The specification for each submission category should contain but not exceed the following.


Nursing journal/Instructions for authors

77

Item

OA

BC

CR

ED

HP

REV

PS

WPS

LTTE

IN

Submission letter

YES

YES

YES

YES

YES

YES

YES

YES

NO

YES

Maximum number authors

6

4

6

8

4

8

8

4

4

4

Structured abstract [max. 350 words]

YES

NO

NO

NO

NO

NO

YES

YES

NO

NO

Short abstract [max. 200 words]

NO

YES

YES

NO

NO

NO

NO

NO

NO

NO

Word count of text [on title page]

YES

YES

YES

YES

YES

YES

YES

YES

YES

YES

Maximum text words

5000

2000

1500

2000

1500

5000

2000

3000

1000

100

Key words [3-6]

YES

YES

YES

YES

YES

YES

YES

NO

YES

Maximum number of references

40

20

10

15

20

50

25

No limit

5

2

Maximum number of Tables and Figures*

8

6

4

4

2

8

6

No limit

0

4

Maximum number of Videos

1

1

1

1

1

1

1

1

0

0

Images in nursing [IN] Illustrations that are in connection with the statements (congresses, symposia). Figures including composite parts a,b,c, etc. will only be allowed if ALL of the constituting parts are mounted into 1 image / 1 electronic file. IMPORTANT: All papers submitted not-conforming to the above specifications will not be considered for review and immediately returned to the authors - note that it saves time and effort to submit correctly the first time around. Subject categories. The most appropriate subject category should be selected and indicated for your paper from the following: Nursing education, Clinical investigations, Evidence based medicine, Human resource management, Total Quality Management, Technology, Human resource leadership, Relationship management and influencing nurses and medical behaviours, Medical facilities, Day-care nursing and medicine. Language. Manuscripts must be written in Croatian or English. Spelling can be British or American, but consistent throughout. Layout/presentation. The whole manuscript should be keyed double-spaced throughout. The pages should be numbered. Where appropriate (see table), manuscripts should be organized as follows: [a] Title page (Croatian+English language); [b] Abstract and Key words (Croatian+English language); [c] text with the following sections: Introduction, Materials and methods, Results, Discussion, Acknowledgements (All subheadings must be written on Croatian+English language); [d] Tables (explenations must be written on Croatian+English language); [e] Figure legends (explenations must be written on Croatian+English language);[f] Video legends (explenations must be written on Croatian+English language) and [g] References. Any figures and videos should be supplied as outlined below. Title page. The title page should include a brief and descriptive title of the article (no abbreviations allowed, in Croatian and English language), the first name and surname(s) of the author(s) (but no qualifications), and the name and location of the establishment where the research was carried out (in Croatian and English language). The name,

address, telephone, fax numbers and the e-mail address of the corresponding author should be typed at the bottom of the title page. If the manuscript was presented at a meeting, the meeting name, venue, and the date should be indicated. An exact word count of the abstract and of the text (in Croatian and English language), excluding figures, tables and references, should be given. Abstract. The abstract is an essential and the most read part of the paper. It should be factual and free of abbreviations except for SI units of measurement. The abstract should be printed on a separate page. A structured abstract must have four sections: (1) Objectives: should describe the problem addressed in the study and its purpose. (2) Methods: should explain how the study was per formed (basic procedures with study materials and obser vational and analytical methods). (3) Results: should describe the main findings with specific data and their statistical significance, if possible. (4) Conclusions: should contain the main conclusion of the study. Key words. Following the abstract, up to 3-6 key words (in Croatian and English), should be given for subject indexing. They should be taken from Index Medicus or composed on similar lines.

Text Introduction: should state the purpose of the investigation and give a short review of pertinent literature. Materials and methods: should be described in detail with appropriate information about patients or experimental animals. Use of abbreviations renders the text difficult to read; abbreviations should be limited to SI units of measurement and to those most commonly used, e.g. VSD, ASD, CABG. Generic names of drugs and equipment should be used throughout the manuscript, with brand names (proprietary name) and the name and location (place, state) of the manufacturer in brackets when first mentioned in the text. Results: should be reported concisely and regarded as an important part of the manuscript. They should be presented either in tables and figures, and briefly commented on in the text, or in the text alone. Repetition of results should be avoided! For statistical analysis, follow the â&#x20AC;&#x2DC;Guideli-


78

Nursing journal/Instructions for authors

nes for data reporting and nomenclature’ (Ann Thorac Surg 1988;46:260-261). Discussion: is an interpretation of the results and their significance with reference to pertinent work by other authors. It should be clear and concise. The importance of the study and its limitations should be discussed Acknowledgements: of financial or personal assistance should, if appropriate, be placed at the end of the text. Tables: should be self-explanatory, supplementing but not duplicating the text. A brief title should be provided. Any abbreviations used in the Tables should be defined. Each Table should be keyed on a separate page. Legends: required for each figure and video (see also below). References: should be arranged sequentially following appearance in the text. References should be cited in the text as numbers in square brackets. Personal communications, websites and unpublished data should not be included in the list of references, but can be mentioned in the text only. All authors should be listed (use of ‘et al.’ is not acceptable). Journals should be indexed in, and their abbreviations conform to, Index Medicus. Please follow this reference style carefully as the reference list will be hypertext linked to enable the reviewers to cross-reference on-line.

Presentation examples as follows: Journals [1] Solaini L, Bagnioni P, Grandi U. Role of videoendoscopy in pulmonary surgery: present experience. Eur J Cardiothorac Surg 1995;9:65-68.

Books [2] Cooley DA. Techniques in cardiac surgery. Philadelphia: Saunders, 1984:167-176.

Multi-author books [3] Huang GJ, Wu YK. Operative technique for carcinoma of the esophagus and gastric cardia. In: Huang GJ, Wu YK, editors. Carcinoma of the esophagus and gastric cardia. Berlin: Springer, 1984:313-348 On-line-only publications (note: DOI is the only acceptable on-line citation) [4] Kazaz M, Celkan MA, Ustunsoy H, Baspinar O. Mitral annuloplasty with biodegradable ring for infective endocarditis: a new tool for the surgeon for valve repair in childhood. Interact CardioVasc Thorac Surg doi:10.1510/ icvts.2005.105833. Authors are encouraged to cite previous key references from NJ in order to establish that their studies are well founded. Figures. All artwork and lettering must be of professional quality. Artwork should be black/white where possible but

necessary colour figures will be considered if approved by the Editors - and then at zero cost to authors. Figures should be numbered in the order they appear in the text. Videos. Where appropriate, video sequences may be submitted using standard digital video formats. Videos must be relevant and contain only vital/novel information and should ideally run no longer than 30 seconds (see specifications below). One still image (screen shot) per video must also be submitted. Videos will be displayed in the on-line journal only - the video URL address will be printed in the hardcopy journal to link to the video in the on-line journal. Videos should be numbered in the order they appear in the text. Please complete the on-line submission carefully and upload the following items as specified: Text (including title page) and Tables (plus any embedded artwork - optional) combined into ONE word processor file (.doc or.rtf preferred) - upload as Manuscript file. Artwork for on-line review (creation of optimal PDF):.jpg files preferred (specification: 72 dots per inch/600 pixel screen width, grayscale for black and white, RGB for color). One file per figure - upload as Image files. Original artwork for print (all revised manuscripts only):. tif files obligatory (specification: sized to 8.4 cm column width, resolution: 1000 dots per inch for line art, 300 dots per inch for grayscale/combine/color, CMYK for color) - upload as Supplemental files. This specification enables your artwork to be reproduced with the best possible printing quality. Failure to upload print quality artwork files with the revision will delay eventual publication. If unable to supply artwork electronically in the required format (only), post hard-copies (GLOSSY PRINTS) to the address below for scanning. Video (on-line viewing only):.avi,.mov,.mpg or.rm files preferred (specification: frame size: 320 x 240 pixels, duration: maximum 30 seconds, number of frames/second: 20-30). Corresponding still images also required:.jpg preferred (specification: 72 dots per inch) - upload as Supplemental files

Revised manuscripts Label accordingly (2nd, 3rd version) including new figures, videos and tables; provide a covering letter, replying pointby-point to the Editor’s and referees’ comments, and describing the changes which have been made in the revised version. Highlight the changes in the revised manuscript to facilitate editorial reassessment. Submission of manuscripts. To submit a manuscript, please prepare your manuscript according to the instructions set forth in detail. Articles are submitted simultaneously, by e-mail to the Editor-in-chief and NJ editorial office: visnja.vicic-hudorovic@skole.hr; glasnik@hums. hr; hums@hums.hr.


Nursing journal/Instructions for authors

79

Sestrinski glasnik - upute za autore Opći zahtjevi Sestrinski glasnik [SG] objavljuje znanstvene i stručne članke iz područja sestrinskog obrazovanja, prakse, istraživanja, zdravstvene njege, primaljstva, medicine i srodnih područja, kao što su etika u medicini, sestrinska i liječnička znanost o upravljanju, javno zdravstvo i povijest sestrinstva i medicine. Radovi s godišnjih sastanaka Hr vatske udruge medicinskih sestara, Američke organizacije za medicinske sestre rukovoditelje, Europske federacije udruga medicinskih sestara i Međunarodnog vijeća medicinskih sestara dobrodošli su za objavljivanje tijekom kalendarske godine. Poželjno je uključivanje slika u tekstove. Svi rukopisi pr vo podliježu reviziji glavnog urednika, urednika-suradnika, odabranih recenzenata i, kada je potrebno, recenzenta statističara. Prihvaćanje rukopisa za objavljivanje temelji se na originalnosti, znanstvenom stupnju važnosti i kvaliteti obrađenog materijala. Popratno pismo uredniku. Svi novi rukopisi trebaju biti popraćeni pismom glavnom uredniku u kojem se navode sljedeće izjave: (a) nije bilo dvostruke publikacije ili slanja rukopisa nekamo drugamo, (b) svi autori pročitali su i odobrili rukopis (c) ako članak bude prihvaćen za objavljivanje, autori će prenijeti autorska prava na izdavača, i (d) ne postoji etički problem ni sukob interesa (vidi dolje). Također je korisno uputiti, ako tekst bude prihvaćen za objavljivanje, u kojim se dijelovima može skratiti. Imajte na umu da članci mogu biti prihvaćeni i objavljeni u kraćoj varijanti. U pismu uredniku potrebno je navesti koje je članak vrste i koje kategorije [proučiti tablicu]. Klinička istraživanja. Autori u odjeljku materijal/metoda moraju opisati na koji je način dobiven pismeni pristanak ispitanika i istaknuti da je istraživanje odobrilo etičko povjerenstvo nadležnih institucija. Osiguranje sukoba interesa. Urednici zahtijevaju od autora da navede sve moguće komercijalne usluge koje bi mogle predstavljati sukob interesa, a u izravnoj su svezi s njihovim člankom. Svi izvori financiranja rukopisa trebaju biti taksativno navedeni u podnožju na početnoj strani rukopisa. Svi izvori financiranja, kao što su konzultantska poduzeća, dionička društva ili druge interesne skupine i ugovori o patentima moraju biti naznačeni glavnom uredniku u popratnom pismu tijekom prijma rukopisa za objavljivanje. Glavni urednik zadržava pravo odbiti rukopise koji nisu u skladu s navedenim zahtjevima. Autor će biti odgovoran za lažne izjave i za neispunjavanje navedenih uvjeta.

Vrsta članka Tekst treba dostaviti u jednoj od sljedećih vrsta: izvorni članak [IČ], kratko priopćenje [KP]; prikaz slučaja [PS]; uvodni članak [UČ]; povijesne stranice [PS]; pregledni članak [PČ]; sigurnost bolesnika [SB], sigurnost na radnome mjestu [SRM]; pismo uredniku [PU]; Slikovni prikaz [SP].

Originalni članak [OA] Sestrinski glasnik daje prednost izvornim člancima čiji zaključci donose nove spoznaje o sestrinstvu i zdravstvenoj

skrbi. Randomizirana kontrolirana istraživanja (RKI) moraju biti prikazana prema međunarodnim standardima o pisanju ove vrste članka. Navodi s popisom kontroliranih čimbenika - kontrolnim popisom - mora biti naveden u odjeljku Materijali/metode.

Kratko priopćenje [KP] U ovoj vrsti teksta opisuje se znatan napredak u mišljenjima i spoznajama o nekoj temi koju je potrebno ponovno razmotriti. Novi podaci ne moraju biti dio kratkog priopćenja, ali moraju biti uvršteni u odjeljak u kojem se opisuje kako preispitati nove spoznaje i ideje.

Prikaz slučaja [PR] U ovoj vrsti članka opisuje se, u 1500 riječi, zanimljiv slučaj, koji ne mora nužno biti poseban, ali mora imati temelj za daljnja istraživanja.

Uvodni članak [UČ] Mišljenja istaknutih članova akademske zajednice, sestrinskih institucija i članova uredništva Sestrinskog glasnika.

Povijesne stranice [PS] Pregledni članak koji opisuje povijesno verificirana saznanja o općem napretku sestrinstva, medicine, epidemiologije, dijagnostike i znanosti o upravljanju u zdravstvu.

Pregledni članak [PČ] Prilikom pisanja preglednog članka potrebno je dati cjelovitiji pregled dosadašnjih spoznaja o temi koja se opisuje. Ova vrsta članka treba sveobuhvatno opisivati zadanu temu/problem te se preporučuju literaturni navodi koji nisu isključivo preuzeti iz anglosaksonske literature.

Sigurnost bolesnika [SB] Opisuje se praćenje i uzroci nastanka neželjenog događaja, analiza uzroka, tijek administrativnog sestrinskog izvješćivanja, uporabljeni lijekovi i metode, uporabljene medicinske tehnologije, proces skrbi za bolesnika, cost-benefit analiza.

Sigurnost na radnome mjestu [SRM] Opisuje se poboljšanje zdravstvenog sustava uvođenjem novih metoda liječenja koje izravno utječu na poboljšanje mjera liječenja i smanjenje troškova uz povećan stupanj zadovoljstva bolesnika pruženim uslugama. Također se opisuje širok spektar svakodnevnih sestrinskih postupaka, s analizom patoloških, anatomskih i fizioloških čimbenika, vrednovanje rezultata te daljnje preporuke za odgovarajuće postupke. Naglasak je na poboljšanju kvalitete pruženih usluga i zadovoljstvu bolesnika.

Pismo uredniku [PU] Izvješća s kongresa i simpozija uz osvrt na teme.


80

Nursing journal/Instructions for authors

VRSTA

OA

KP

PR

PS

SB

SRM

PU

SP

Popratno pismo uredniku

DA

DA

DA

DA

DA

DA

DA

DA

DA

DA

6

4

6

8

4

8

8

4

4

4

Mak simalan broj autora Struk turirani abstrakt [max. 350 riječi]

DA

NE

NE

NE

NE

NE

DA

DA

NE

NE

Sažetak [maks. 200 riječi]

NE

DA

DA

NE

NE

NE

NE

NE

NE

NE

Sažetak [maks. 350 riječi]

NE

NE

NE

NE

DA

DA

NE

NE

NE

DA

Broj riječi [na pr voj strani tek sta]

DA

DA

DA

DA

DA

DA

DA

DA

DA

100

5000

2000

1500

2000

1500

5000

2000

3000

1000

DA

Ključne riječi [3-6]

DA

DA

DA

DA

DA

DA

DA

DA

NE

2

Mak simalan broj literaturnih navoda

40

20

10

15

20

50

25

Nema ograničenja

5

4

Mak simalan broj tablica i slika*

8

6

4

4

2

8

6

Nema ograničenja

0

0

Mak simalan broj videa

1

1

1

1

1

1

1

1

0

0

Mak simalan broj riječi

*Ako slika ima poddijelove a,b,c, itd., mogu biti razmatrani samo ako su svi dijelovi slike sastavni dio jedne slike / jedna datoteka.

Slikovni prikaz [SP]

Naslovna (prva) stranica

Slikovni prikazi sa kongresa, simpozija, konferencija. Napomena: Specifikacija za svaku kategoriju članka treba sadr žavati čimbenike detaljno navedene u tablici, ali istodobno nijedan čimbenik ne smije imati više od onog u tablici. POSEBNA NAPOMENA: Tekstovi koji nisu usklađeni s navedenim uputama neće se uzimati u razmatranje za proces revizije i bit će vraćeni autoru/ima. Potrebno je imati na umu da ispravno oblikovan tekst jamči brži proces recenzije i eventualnog objavljivanja.

Naslovna (pr va) stranica treba sadržavati kratak, opisni naslov članka (kratice nisu dopuštene, naslov treba stajati na hr vatskom i engleskom jeziku), ime i prezime autora (ali ne i kvalifikacije) te naziv i mjesto ustanove u kojoj je istraživanje provedeno (na hr vatskom i engleskom jeziku). Slijedi ime, adresa, telefon, broj telefaksa te e-mail adresa autora za korespondenciju. Sve spomenuti mora biti napisano na dnu naslovne stranice. Ako je rukopis bio predstavljen na kongresu, treba navesti naslov, mjesto i datum održavanja kongresa. Također se treba pridržavati točnoga broja riječi sažetka i teksta (na hr vatskom i engleskom jeziku). Slike, tablice i literaturni navodi ne ulaze u zbroj riječi.

Kategorije članaka. Potrebno je odabrati kategoriju članka te je navesti na prvoj stranici teksta, i to od sljedećih navedenih: sestrinska edukacija, klinička istraživanja, medicina utemeljena na dokazima, ljudski potencijal, znanstveni management, zdravstvena tehnologija, upravljanje ljudskim resursima, ljudski odnosi među zdravstvenim djelatnicima, medicinske ustanove, sestrinstvo i medicina u svakodnevnoj praksi. Jezik. Tekstovi moraju biti napisani na hr vatskome ili engleskome jeziku. Pravopis može biti britanski ili američki, ali konzistentno proveden.

Izgled/prezentacija. Cijeli tekst mora biti napisan s dvostrukim proredom. Stranice moraju biti numerirane. Gdje je to prikladno (vidi tablicu), rukopis treba biti strukturiran kako slijedi: [a] naslovna stranica (hr vatski+engleski jezik) [b] sažetak i ključne riječi (hr vatski+engleski jezik) [c] tekst sa sljedećim dijelovima: uvod, materijali i metode, rezultati, rasprava, zahvale (podnaslovi moraju biti napisani na hr vatskome i engleskome jeziku) [d] tablice (objašnjenja moraju biti napisana na hrvatskome i engleskome jeziku) [e] slike legende objašnjenja moraju biti napisana na hr vatskome i engleskome jeziku), [f] videosnimke (objašnjenja moraju biti napisana na hr vatskome i engleskome jeziku), i [g] literatura. Slike i videoprezentacije moraju biti pripremljene kao što je navedeno u nastavku.

Sažetak. Sažetak je najvažniji i najčitaniji dio članka. U sažetku je skup činjenica, verificiranih rezultata, te nije preporučljivo upotrebljavati skraćenice osim kad je riječ o SI jedinicama i mjerama. Sažetak treba napisati na zasebnoj stranici. Strukturirani sažetak mora imati četiri dijela, i to: (1) Ciljevi: treba opisati problem, načine rješavanja problema te svrhu. (2) Metode: treba objasniti kako je istraživanje provedeno (osnovni postupci s materijalom koji se proučava, analitičke/ statističke metode). (3) Rezultati: treba opisati glavne nalaze s određenim podacima i njihovu statističku važnost. (4) Zaključak: treba opisati glavni zaključak studije.

Ključne riječi. Poslije priložena sažetka treba napisati 3-6 ključnih riječi (na hr vatskome i engleskom jeziku) radi moguće citiranosti teme članka. Ključne riječi trebaju biti izabrane prema pravilima Indexa Medicusa.

Tekst Uvod: treba navesti svrhu istraživanja i kratak pregled relevantne literature. Materijali i metode: metoda treba biti detaljno opisana s odgovarajućim podacima o bolesnicima ili eksperimental-


Nursing journal/Instructions for authors

nim životinjama. Kratice čine tekst teško čitljivim i trebaju biti ograničene na SI mjerne jedinice, kao i na one koje se najčešće rabe, npr. VSD, ASD, ACBG i sl. U cijelome tekstu treba navoditi generičke nazive lijekova te u zagradama navesti ime proizvođača (vlasničko ime, mjesto, država) proizvođača. Rezultati: rezultate treba navoditi taksativno i sažeto jer se na taj način ističe znanstveni doprinos rukopisa. Oni bi trebali biti predstavljeni u tablicama ili u brojkama, a njihovo značenje treba sažeto opisati u tekstu. Ponavljanje rezultata treba izbjegavati! Za statističke analize slijedite “Smjernice za izvještavanje podataka i nazivlja“ (Ann Thorac Surg 1988; 46:260-261). Rasprava: interpretacija rezultata i njihova značenja s obzirom na značenje rezultata iznesenih u radovima drugih autora koji opisuju sličnu ili istovjetnu tematiku. Rasprava treba biti kratka i jasna. Potrebno je raspravljati o stupnju važnosti provedena istraživanja i o mogućnostima daljnjih istraživanja, kao i o ograničenjima. Zahvala: financijsku ili osobnu pomoć treba, ako je prikladno, opisati na kraju teksta. Tablice: Kratak naslov treba opisivati čimbenike u tablici. Sve kratice koje se koriste u tablicama trebaju biti definirane. Svaka tablica treba biti samostalno postavljena na posebnoj stranici. Legenda/opis slike-videa: potreban je opis za svaku sliku i video (vidi također dolje). Literatura: literaturni navodi trebaju biti predstavljeni u nizu, i to redoslijedom kako se pojavljuju (citiraju) u tekstu. Literaturni navodi koji se citiraju u tekstu trebaju biti označeni brojevima u uglatim zagradama. Osobne komunikacije, web-stranice i neobjavljeni podaci ne bi trebali biti uključeni u popis literature, ali mogu se spomenuti, i to samo u tekstu. Svi autori trebaju biti navedeni (uporaba „i sur“. nije prihvatljiva). Časopisi trebaju biti indeksirani, a njihove kratice usklađene s navodima u Indexu Medicusu. Molimo Vas da pažljivo slijedite ovaj referentni stil konfiguracije članka jer se na taj način znatno ubrzava recenzijski proces.

Primjeri, za citiranje literaturnih navoda: Časopisi [1] Solaini L, Bagnioni P, Grandi U. Role of videoendoscopy in pulmonary surgery: present experience. Eur J Cardiothorac Surg 1995;9:65-68.

Knjige [2] Cooley DA. Techniques in cardiac surgery. Philadelphia: Saunders, 1984:167-176.

Knjige više autora [3] Huang GJ, Wu YK. Operative technique for carcinoma of the esophagus and gastric cardia. In: Huang GJ, Wu YK, editors. Carcinoma of the esophagus and gastric cardia. Berlin: Springer, 1984:313-348

81

On-line publikacija (napomena: DOI je jedini prihvatljiv način citiranja) [4] Kazaz M, Celkan MA, Ustunsoy H, Baspinar O. Mitral annuloplasty with biodegradable ring for infective endocarditis: a new tool for the surgeon for valve repair in childhood. Interact CardioVasc Thorac Surg doi:10.1510/ icvts.2005.105833. Autorima se preporučuje da citiraju prethodno objavljene članke u Sestrinskom glasniku da bi se povećao stupanj važnosti. Slike: Sve ilustracije/slike i popratne tekstualne oznake moraju biti profesionalne kvalitete. Moraju biti numerirane redoslijedom kako se pojavljuju u tekstu. Sve ilustracije i tekstovi moraju biti profesionalne kvalitete. Slike trebaju biti crno- bijele gdje god je to moguće, a slike koje je nužno reproducirati u boji u tisak ulaze nakon odobrenja urednika - bez troškova za autora/e. Slike moraju biti numerirane redoslijedom kako se pojavljuju u tekstu. Video: Gdje je u skladu s tekstom, videoisječci mogu se poslati u standardnom digitalnom videoformatu. Video mora biti relevantna sadržaja s važnim informacijama i ne smije trajati dulje od 30 sekunda (vidi specifikacije dolje). Jedna fotografija (zaslon) po videu također mora biti predana. Video će biti prikazan u on-line časopisu (na www. hums.hr) U tiskanom časopisu bit će objavljen link na video u on-line časopisu. Video mora biti numeriran redoslijedom kojim se pojavljuje u tekstu. Molimo, pažljivo ispunite on-line formular i na mrežu stavite sljedeće: Tekst (uključujući naslovnu stranicu) i tablice (plus bilo koju ugrađenu sliku - opcija) u kombinaciji u jednu datoteku u programu za obradu teksta (.doc ili.rtf preporučljivo) Staviti na mrežu kao tekstualnu datoteku. Ilustracije za on-line objavu (stvaranje optimalnih PDF-formata):.jpg datoteka preporučljivo (specifikacija: 72 točke po inču/600 širina piksela, u sivim tonovima za crno-bijele, RGB u boji). Jedna datoteka po slici – postaviti kao sliku. Izvorne ilustracije za tisak (samo revidirani rukopisi): Obvezne su.tif datoteke (specifikacija: veličine do 8,4 cm širine stupca, razlučivost: 1000 točaka po inču za crteže, 300 točaka po inču za crno-bijelo / kombinirane / boja, CMYK u boji) - upload u obliku dopunske datoteke. Ova specifikacija omogućuje da se slike reproduciraju u najboljoj kvaliteti za tisak. Ako kvaliteta slike ne odgovara opisanu formatu, može objavljivanje revidiranog teksta može se odgoditi. Ne možete li dostaviti slike elektronskim putem, možete ig poslati (u opisanu formatu) kao tzv. hard-kopije (sjajne fotografije) na adresu uredništva radi skeniranja. Video (samo za on-line):.avi,.mov,.mpg ili RM datoteke preporučljivo (specifikacija dimenzija: 320 x 240 piksela, trajanje: maksimalno 30 sekunda, broj okvira / drugi: 20-30). Odgovarajuće fotografije i potrebno:.jpg željeni format (specifikacija: 72 točke po inču). Upload datoteke kao dopunske.

Revidirani rukopisi: U odnosu na stupanj revizije (2., 3. verzija), uključujući i nove slike, video i tablice, sve promjene potanko opisati u


popratnu pismu uredniku, uz priložene odgovore na sve zahtjeve recenzenta. Na preporuke/zahtjeve recenzenta potrebno je odgovarati točku po točku te komentare u odgovoru na zahtjev recenzenta istodobno postaviti u tekst članka te pisati sve promjene iz revidirane verzije. Označite promjene (druga boja) u revidiranom tekstu kako bi se olakšao opetovani urednički proces.

Prijava rukopisa: Molimo autore da prije procesa prijave tekstove za objavljivanje u Sestrinskom glasniku pripreme prema navedenim uputama. Pripremljene članke potrebno je poslati, i to istodobno, na elektronsku adresu glavnog urednika i adresu uredništva časopisa: visnja.vicic-hudorovic@skole.hr, glasnik@hums.hr; hums@hums.hr



Sestrinski glasnik 1-2 / 2011.