Page 1

MIHOVIL GLASILO Å IBENSKE BISKUPIJE BR. 27(14), GODINA XXI (2016.)


MIHOVIL Glasilo Šibenske biskupije ZA VJERU I KULTURU broj 27 (14)

• Izdaje Biskupski ordinarijat Šibenik; Biskupa Jeronima Milete 2a 22000 Šibenik • Za izdavača mons. Ante Ivas

Glavni i odgovorni urednik:

sadržaj:

4

UVODNIK

6

IMAMO BISKUPA

don Stipe Perkov DOBRO DOŠAO, BISKUPE TOMISLAVE!

don Stipe Perkov

TEHNIČKI UREDNIK: Petar Alfirević, dipl. ing

UREDNIŠTVO: don Stipe Perkov, Petar Alfirević, Ivo Kronja, Franko Čeko, Ivica Poljičak, Drago Marguš, mr don Ante Skračić, Branko Lovrić Caparin, Željko Krnčević,don Dominik Škevin Ivan Ugrin

Suradnici: Joško Čelar, Petar Gardijan, Branimir Zmijanović, don Darko Poljak

Grafičko oblikovanje: branko Lovrić Caparin Petar Alfirević, dipl. ing.

ISSN:

1330-9730

10

TISAK:

Print Centar Šibenik

NAKLADA:

2000 komada

ADRESA UREDNIŠTVA: Biskupa Jerolima MIlete 2a, 22000 Šibenik www.sibenska-biskupija.hr mihovil@sibenska-biskupija.hr 022/311-389 Glasnik Mihovil uzdržava se

dobrovoljnim prilozima čitatelja.

ŠIBENSKA BISKUPIJA, ŠIBENIK HR6524110061100020530

20 28 68

RAZGOVOR S BISKUPOM

don Stipe Perkov DOLAZIM DA ZAJEDNO RASTEMO U VJERI ČUVAJUĆI ONO ŠTO NAM JE SVETO POD SVAKU CIJENU

TEOLOŠKA MISAO

don Dominik Škevin: Čežnja za srećom i ljubavlju, čežnja je za Bogom

IZ ŽIVOTA BISKUPIJE OBLJETNICE

Ivica Poljičak 950. obljetnica koja spaja prošlost i budučnost


SADRŽAJ 74

OBLJETNICE

ŽRTVE ČETNIČKOG ZLOČINA, UBIJENI NA DVANKAMA 22. V. 1944.

95

OBLJETNICE ŽUPA

96

REPORTAŽA

104 78

POVIJEST

109 113 116 90

POZNATI SVEĆENICI don Ante Skračić MSGR. RUDOLF PIAN

107 IN MEMORIAM

Branimir Zmijanović: MUČENIŠTVO FRANJEVACA

KRV MUČENIKA

40. OBLJETNICA ŽUPE PRIMOŠTEN-STANOVI

Branimir Zmijanović TEROR U KOLIJEVCI KRŠĆANSTVA

PRIRODA

dr. sc. Drago Marguš NP KRKA

USPUT

Joško Čelar LAPIS ALBI - BIJELOJ STIJENI VISOVCU DODIJELJENA BIJELA EKO-ZASTAVA

IZAZOVI

mr. sc. Petar Gardijan Izazovi trećeg milenija

120 URBI ET ORBI

Oproštaj biskupa Ante Ivasa Zahvaljujem Bogu i vama braćo svećenici na godinama služenja Crkvi u našoj biskupiji Šibenskoj, na koje me je zajedno s vama Gospodin pozvao i poslao. Svjestan svih svojih slabosti i nemoći, molim milosrdnoga Gospodina i vas braćo za oproštenje. Potičem vas da biskupa Tomislava primite kao brata i pastira i pomognete mu da može vršiti svoju biskupsku službu u našoj Crkvi. Sve vas pozdravljam, zajedno s našom Gospom Marijom molim: „Veliča duša moja Gospodina“ i na sve zazivam Božji blagoslov.

+Ante, biskup u miru, apostolski administrator MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

3


UVODNIK

DOBRO DOŠAO, BISKUPE TOMISLAVE!

PIŠE: don Stipe Perkov, urednik

S

Svećenici i vjernici grada Šibenik kao i cijela šibenska biskupija 3. lipnja ove godine obradovali su se i uskliknuli: „Imamo biskupa, monsinjora Tomislava Rogića!“ Tu radosnu vijest i 4

službeno je objavio biskup Ivas točno u podne navedenog datuma svojim savjetnicima i dekanima rekavši između ostalog: Novom biskupu čestitamo, od srca se radujemo i nestrpljivo čekamo dan njegova ređenja, kad će ući u kanonski posjed naše biskupije. Dobro nam došao, biskupe Tomislave! Novi šibenski biskup Tomislav Rogić (51), rodom iz Senja, nošen senjskom Burom, nadahnut idejama senjskih pisaca i molitvama Senjana, dolazi za pastira u šibensku biskupiju iz Gospićko-senjske biskupije u kojoj je obnašao odgovorne biskupijske dužnosti. Svećenici i vjernici šibenske biskupije, nakon odreknuća biskupa Ivasa, pribojavali su se tko će im doći za biskupa; spominjala su se razna imena, molili su

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

da im Bog pošalje pravoga i odlučnog pastira, i evo, hvala mu, poslao im je Senjanina, prekaljenog u junačkoj Lici i Udbini, iz svetišta „Hrvatskih mučenika“, čovjeka otvorena buri i lahoru Duha Svetoga po kojem mu je ponuđeno vodstvo služenja u šibenskoj biskupiji, on je to hrabro, gotovo uskočki prihvatio. Biskupe Tomislave, na mnogaja ljeta! Znamo da mu neće biti lako, rekli su neki: Ne bih mu želio biti u koži! Da, Šibenska je biskupija teritorijalno i brojčano mala, ali s dugom bremenitom poviješću i velikim teškoćama. Znao ih je riješiti 1298. prvi šibenski biskup Martin smjelošću ali i upornošću njegova klera pri osnutku šibenske biskupije; znao je biskup Bogdan Pulšić gradeći šibensku katedralu, znao ju je braniti od Turaka biskup Ivan Dominik


UVODNIK Callegari, isto tako biskup Jeronim Mileta suprotstavljajući se talijanskoj okupaciji a mučenik biskup Banić odlučno je znao reći - „ne!“ komunističko-ateističkoj diktaturi. Među te znalce u teškim vremenima i događajima svakako spadaju zadnji šibenski biskupi s kraja 20. stoljeća: biskup Josip Arnerić, biskup Srećko Badurina u vrijeme agresije na Hrvatsku (1991.- 1995.) i biskup Ante Ivas braneći vjerski i nacionalni identitet grada, biskupije i cijele Hrvatske. Znali su. Nema druge, morat će znati i novi šibenski biskup Tomislav Rogić. To jamči njegov dosadašnji životopis, dobar glas koji ga prati i djela iza kojih stoji njegova čvrsta vjera, a u prvom redu Sila odozgor – snaga Duha u zajedništvu sa šibenskim prezbiterijem. Zajedno! On nam poručuje: Teret odgovornosti koji me zapada mogu prihvatiti samo u vjeri da će upravo iz tih stoljetnih korijena domoljublja i pobožnosti rasti novi duhovni plodovi. Dolazim da zajedno rastemo u vjeri čuvajući ovo što nam je sveto pod svaku cijenu. Tko je biskup i koja je njegova uloga u Crkvi, odgovorit će biskup Tomislav u daljnjem svom pastirskom radu i u odnosu prema braći svećenicima kao i prema svojim vjernicima ravnajući se prema Evanđelju: Ja sam pastir dobri, poznajem ovce svoje i ovce moje poznaju mene, kao što Otac poznaje mene i kao što ja poznajem Oca. I ja dajem život svoj za ovce. ( Iv 10, 14 – 15). Biskup Tomislav odlučio je biti kao pastir, nalik na dobrog Pastira Krista Gos-

podina, što poručuje i svojim geslom: Sve i u svemu Krist. Apostol Pavao konkretizira pišući „Titu, pravome sinu po zajedničkoj vjeri“: Zato sam te poslao na Kretu (Šibenik) da upotpuniš što nedostaje i da po svim mjestima uspostaviš starješine kako sam ti osobno naredio: ako je tko besprijekoran, jedan put ženjen, ako ima djecu vjernike koja se ne mogu optužiti zbog razuzdanosti i nepokornosti. Jer nadglednik, u svojstvu Božjega upravitelja, mora biti besprijekoran: ne samodopadan, ne sklon srdžbi, ne goropadan, ne svadljivac, ne odan prljavim dobicima, već gostoljubiv, dobrostiv, razborit, pravedan, pobožan, gospodar sebe, posve privržen propovijedanju nauke, da može i opominjati u zdravoj nauci i pobijati protivnike. Takve vrline i vrijednosti traži apostol Pavao od nadglednika, upravitelja i pastira, isto očekuje i očekujemo od biskupa Tomislava koji dolazi ne na Kretu i u prošla vremena već sada i ovdje u Šibenik. Što ga čeka, je li isto ono što je čekalo Tita na Kreti na što ga je upozorio Pavao: Reče jedan od njih, njihov vlastiti prorok: „Krećani su uvijek lažljivi, zle živine, besposleni trbusi.“ Bože sačuvaj, prošla su ta i takva vremena, koja su iskusili biskupi Banić i Arnerić u vrijeme totalitarnog ateističkog režima. Od devedestih godina prošlog stoljeća uspostavom Hrvatske države ušli smo, kao narod i Crkva, u ozračje slobode, demokracije i poštivanja vjere i vjernika. Na biskupa se više ne gleda krivim okom kao u

vrijeme Osmanlija i komunizma, već s poštovanjem, (iako se nađe pokoji Krećanin), biskup je danas u šibenskoj biskupiji prvi autoritet u Crkvi i društvu pogotovo kad se radi o vjeri, ljudskim pravima, slobodi, moralu i kulturi, kako i doliči nasljedniku slavnih šibenskih biskupa: Šižgorića, Vrančića, Fosca, Milete, Banića i drugih. Dakle, biskupe Tomislave, ne trebate se bojati, Šibenik Vas prima raširenih ruku. Dolazite, ne slučajno, kada naš grad slavi 950. obljetnicu prvog svog spomena. Tada, na Božić 1066. došli su u Šibenik mnogi biskupi i sam hrvatski kralj Krešimir, doći će i na Vaše ređenje i ustoličenje mnogi hrvatski biskupi i velikodostojnici, ovoga puta ne na Božić, kao onda, ali da! - na svetog Jakova, patrona naše dične katedrale, kad ćemo u njoj svečano zahvaliti Bogu za Vas s „Tebe Boga hvalimo“, jer vjerujemo da ste Božji poklon gradu i biskupiji. I to je naš današnji svojevrsni Božić kad se rađa i otvara nova, povijesna stranica šibenske biskupije u sklopu splitske metropolije i u korpusu cijele Crkve u Hrvata u državi Hrvatskoj, jer je Šibenik, ne zaboravimo, od samog svog početka izvorno hrvatski i katolički grad. Vi ste kazali uoči svoga ređenja što Vas čeka u Krešimirovom gradu: Sve što me čeka okretanje je jedne posve nove stranice života. List je još potpuno neispisan. Ono što molim od Gospodina, u čije se ruke predajem, da on vodi ono što će na ovoj stranici biti ispisano.“ Kad Bog vodi, uvijek bude novo i dobro. Neka bude tako – amen!

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

5


IMAMO BISKUPA

Objavljena odluka o imenovanju novog šibenskog biskupa Šibenski biskup mons. Ante Ivas točno u podne, u petak, 3. lipnja, u dvorani biskupske palače u Šibeniku dekanima Šibenske biskupije i zboru savjetnika priopćio je odluku o imenovanju mons. Tomislava Rogića novim šibenskim biskupom. Biskup Ivas pročitao je pismo apostolskog nuncija Alessandra di Erica papinom imenovanju novog biskupa. Potom je biskupov tajnik, don Roko Glasnović proćitao životopis novog biskupa. Nakon pročitanog životopisa biskup Ivas je kazao kako novog biskupa Tomislava pozna vrlo dobro jer je on bio vrlo zauzeti član odbora za mlade HBK čiji je predsjednik bio deset godina. Novom Biskupu čestitamo i od srca se radujemo i nestrpljivo čekamo dan biskupskog ređenja kada će uči u kanonski posjed naše biskupije kao njezin četrdeset i deveti ordinarij, kazao je biskup Ivas. Čin objave završio je molitvom za novog biskupa.

ŽIVOTOPIS MONS. TOMISLAVA ROGIĆA Mons. Tomislav Rogić rođen je 8. studenoga 1965. u Senju, današnja Gospićko-senjska biskupija, u zakonitom braku Ivana i Marice Rogić. Njegova obitelj uživa poštovanje svojih sugrađana. Osnovnu školu pohađao je u Senju. Maturirao je klasičnu gimnaziju u Sjemeništu Zmajević u Zadru (1980.–1984.). Teologiju studira u Rijeci i 6

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

posljednju godinu u Zagrebu (1985.-1991.) Diplomira 1991. na temu: Kralj Šaul pomazanik i odbačenik Božji. Za svećenika je zaređen u Rijeci 22. lipnja 1991. kao svećenik tadašnje Riječko-senjske nadbiskupije. Kada je 2000. godine osnovana Gospićko-senjska biskupija prelazi u kler te nove biskupije.


IMAMO BISKUPA Kao svećenik najprije je bio župni vikar u župi Sv. Terezije od Djeteta Isusa na Vežici, u Rijeci (1991.-1993.) a potom odlazi na postdiplomski studij u Rim na Papinsko sveučilište Gregoriana gdje postiže magisterij iz Biblijske teologije na temu: L'amore totale che si rivela morendo distaccato per poter collegare tutti per sempre (Mt 27, 38 - 51°) – Potpuna ljubav objavljuje se umirući podjeljena da bi svih ujedinila zauvijek. Objavio je nekoliko članaka u Riječkom teološkom časopisu i drugim lokalnim tiskovinama. Služi se talijanskim jezikom. Službe koje je obavljao: - Župni vikar u župi Sv. Terezije od Djeteta Isusa, Vežica, Rijeka (1991.-1993.) - Student Papinskog sveučilišta Gregoriana (1993.-1996.) - Predavač na Biblijskoj katedri Teologije u Rijeci (1996.2010.) - Studentski kapelan za grad Rijeku (1996.-2000.) - Župnik Uznesenja Marijina u Rijeci (1997.-2000.) - Generalni vikar Gospićko-senjske biskupije (2000.2004.) - župnik i dekan Župe svetoga Križa u Ogulinu, župa Sv. Križ (2004.-2012.) Aktualno od 2012. godine župnik je i dekan na Udbini i Podlapači; ravnatelj je Nacinalnog svetišta Hrvatskih mučenika na Udbini. Član je zbora savjetnika i prezbiterskog vijeća Gospićko-senjske biskupije, te kanonik Senjskog kaptola od 2012.

OTAC NAŠ I TRS I ČOKOT Ja sam istinski trs (čokot), a Otac moj – vinogradar… Svaku lozu koja rod donosi, čisti da više roda donese… Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici. Prvi zazelenjeli izdanak, prvi trs, prvi čokot - glas o novom župniku ogulinskog dekanata Tomislavu Rogiću, uočili smo na valovima lokalnog Radio Ogulina, kada smo prije njegovog prvog službenog bogoslovlja u našoj župi čuli propovijed i povjerovali u svaku izgovorenu riječ. Od toga dana pratio nas je blagi glas potpuno pristao uz lik samozatajnog i skromnog, pristupačnog i nasmijanog svećenika. Nenametljivo, blago, u molitvi s oltara uvukao se među sve generacije ogulinskih vjernika. Doživljavali smo ga kao učitelja, savjetnika., a danas sa sigurnošću mogu poput svakog Ogulinca reći: kao prijatelja! Uz njega je u vjeri rasla cijela jedna generacija mladih. Kroz druženja u župi, susrete uz pjesmu i igru, putovanja, ljetovanja i kreiranih dobročinstava. Uz njega smo, kao istinskom duhovnom pastiru pronalazili utjehu u vjeri u surovim danima teške svakodnevice, te radost u otkrivanju ljepote života kao najvećeg božjeg blagoslova. Monsinjor Tomislav Rogić, približio se mladima i na virtualnim stranicama ispisujući poruke o božjem postojanju među ljudima, o vjeri u Boga Oca, ali i vjeri u ljude. Potpisivao se kao Tomislav Trs. Trs, čokot - zdravi izdanak božjeg vinograda s početka priče o svećeniku, čovjeku, kojeg smo sa suzama u očima, ali s ponosom ispratili na novu službu na Udbini, gdje je kao svećenik Gospićko - Senjske, svoje rodne, biskupije, mirno i dostojanstveno oprostivši se s Ogulincima, započeo službu župnika i dekana na Udbini i Podlapači. I opet, ponosni na našeg prijatelja-svećenika, pratili smo kako raste, kako s božjom milosti obasjava povijesnim previranjima izorano Krbavsko polje. Nacionalno svetišta Hrvatskih mučenika na Udbini, od prvoga dana predanim je radom pretvarao u omiljeno okupljalište hodočasnika svih dijelova Hrvatske i svijeta. Bijela boja svetišta, poput otvorenog dlana, poput osmijeha, poput bijele golubice simbola mira i samoga Duha Svetoga, pravo je mjesto, prava duhovna oaza u kojoj je bujala priča o dobroti tihoga, a srcu naroda priraslog svećenika, stigla do Svetoga Oca koji je monsinjora Rogića, našeg Tomislava Trsa, imenovao za Oca Biskupa Šibenske biskupije, u ovome trenu sigurnu granu božjeg vinograda ... a svi mi ... posrnuli, zalutali, uvijek ćemo se za nju hvatati ... Pratimo Vas i dalje u molitvama Oče Biskupe, ponizni učenici velikoga božjeg vinograda! U Ogulinu, svibanj, 2016., Željka Hasan MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

7


IMAMO BISKUPA

Ja se nadam da ćemo svi zajedno otkriti djelovanju planira upisati u povijest C Novi šibenski biskup Tomislav Rogić susreo se po prvi puta sa svećenicima, redovnicima, redovnicama i bogoslovima Šibenske biskupije u srijedu 22. lipnja, u zgradi „Sjemeništa“ u Šibeniku. Susret je započeo pozdravom umirovljenog šibenskog biskupa Ante Ivasa u sjemenišnoj kapeli svetog Martina, gdje je bila i molitva Srednjeg časa. Biskup Ivas naglasio je kako biskupa Rogića u Šibenskoj biskupiji primaju radosno. Pozivamo vas riječima psalma: „Uđite s hvalama na vrata njegova, u dvore njegove sa pjesmama.“ Molitvu Srednjeg časa molimo sa vama, za vas. Molimo da vam Gospodin bude utvrda i utočište u odgovornoj službi pastira Šibenske crkve. Molimo da i nama bude kao i vama „Sve i u svemu Krist“. Dobro nam došli, pozdravio je biskup Ivas novog biskupa. Meditaciju u sklopu Srednjeg časa je imao je profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu dr. fra Domagoj Runje. Naglasio je kako je čitavo djelovanje biskupa kao učitelja nauka, svećenika svetoga bogoštovlja i službenika upravljanja temelji na tomu da su u Crkvi postavljeni za pastire. „Oni koji su u Crkvi postavljeni za pastire primaju na sebe veliku osobnu odgovornost, ali u vršenju svoje pastirske službe oni nisu sami. Svaki pastir čvrsto je povezan s Onim tko ga je za pastira postavio i sa stadom koje mu je povjereno“, istaknuo je otac 8

Msgr. Ante Ivas i msgr. Tomislav Rogić

Svećenici i redovnici Šibenske biskupije Runje koji je kao sažetak sveukupne poruke o pastirstvu dao riječi iz knjige Otkrivenja „Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života (Otk 7,17).« „Po ljudskoj logici vjerojatno nitko ne bi postavio jaganjca na čelo stada. On je neiskusan, ranjiv i zapravo najslabiji u stadu. No Bog postupa drukčije od ljudi. Na potrebu stada za pastirom on odgovara u

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

Isusu Kristu, žrtvovanom Jaganjcu Božjem, Dobrom Pastiru koji život svoj polaže za ovce (Iv 10,11). Samo raspeti, umrli i uskrsli Krist jest, kako kaže Prva Petrova poslanica, Pastir i čuvar duša naših (1 Pt 2,21) jer je trpio za nas i ostavio nam primjer da idemo stopama njegovim (1 Pt 2,21)“ zaključio je dr. Runje. Nakon molitve i meditacije susret je nastavljen u sjemenišnoj dvorani gdje se po prvi puta


IMAMO BISKUPA

riti što Gospodin po našem zajedničkom Crkve i Šibenske biskupije gledati“. Mnogi se ovih dana interesiraju o mojim planovima i programima za Šibensku biskupiju, no najprije ćemo se upoznati i spremiti biskupsko ređenje da ono ne bude samo privatno slavlje nego naše istinsko zajedničko slavljenje Boga, naglasio je biskup Rogić. Istaknuo je kako se u riznici katedrale njegova rodnog grada Senja čuva Šibenska kapa koju je biskup Viktor Burić dobio prigodom proslave 900 obljetnice spomena grada Šibenika. Ovih dana niču brojne poveznice sa Šibenikom koje dobivaju novi smisao dok prije mjesec dana nisu značile ništa. Vidim da Gospodin ima tajanstvene putove. Ja se nadam da ćemo svi zajedno otkriti što Gospodin po našem zajedničkom djelovanju planira upisati u povijest Crkve i Šibenske biskupije, zaključio je biskup Rogić.

Franjevke od Bezgrješne

Sjemeništarci obratio novi šibenski biskup Tomislav Rogić. Naglasio je kako je zaređen za svećenika Riječke nadbiskupije, potom je po osnutku Gospićko senjske biskupije prešao u tu biskupiju, a Šibenska biskupija mu je treća u koju dolazi kao biskup. Svima je zahvalio na molitvama i čestitkama: „Prvih dana nakon imenovanja istinski me nosila molitva, radost i otvorenost srca koju sam doživio kod biskupa Ante i svih

vas sa kojima sam tih dana kontaktirao“. Potom je biskup Rogić predstavio svoj dosadašnji život i djelovanje. Posebnu je radost iskazao što je mogao biti upravitelj Svetišta hrvatskih mučenika na Udbini. „To svetište mi je doista priraslo srcu, a mislim da je priraslo i srcu cijelog hrvatskog naroda. Vjerujem da ćemo sad i iz Šibenske biskupije sa još većim simpatijama u njega ići i na njega

SNOVI ĆE ŽIVJETI NAS Kada nas raspinje život, Predan trenucima jada, Neka nas hrabrost prati, Posljednja umire nada. Snovi ne umiru nikad, Potražimo u sebi glas, Živimo svoje snove, I snovi će živjeti nas! Zvonko Friganović

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

9


IMAMO BISKUPA

DOLAZIM DA ZAJEDNO RASTEMO U VJERI ČUVAJUĆI ONO ŠTO NAM JE SVETO POD SVAKU CIJENU 10

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)


IMAMO BISKUPA

RAZGOVOR VODIO: don Stipe Perkov, urednik Ispred crkve na Udbini Papa Franjo imenovao Vas je šibenskim biskupom. Je li Vas ta vijest iznenadila i je li došla, mi se nadamo, u prave ruke?

Papa Franjo imenovao je novim šibenskim biskupom Tomislava Rogića i poslao ga svećenicima i vjernicima šibenske biskupije kojeg će zarediti za biskupa zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić, u šibenskoj katedrali na blagdan sv. Jakova u 10 sati, što je veliki događaj za Crkvu, svećenike i vjernike šibenske biskupije. Da bismo upoznali, barem donekle, novoga biskupa na početku njegove pastirske službe, slijedi ovaj spontani razgovor Pitanja koja sam mu postavljao, nije birao niti zaobilazio, već je odgovarao odmah i isprve.

Svakako me iznenadila. U svom svećeničkom radu uvijek sam imao dosta posla i gledao što na župi u posljednje četiri godine, u svetištu Hrvatskih mučenika, mogu učiniti, a nikakvim drugim putom nisam se zanosio. Osobito, velim, posljednje vrijeme na Udbini bilo je toliko planova, a sada to sve treba ostaviti i vidjeti u tome Božju volju preko nas ljudi, kakvi god da jesmo, sa svojim manama i vrlinama. Svaki novi postavljeni zadatak koji mi je bio povjeren pokušavao sam prihvatiti radosno i s pouzdanjem da će Gospodin učiniti ono što ja ne mogu. Tako prihvaćam i ovaj, a vrijeme će pokazati jesam li bio dovoljno otvoren Božjim naumima. DOLAZITE U ŠIBENIK

“Teret odgovornosti koji me zapada mogu prihvatiti samo u vje-

ri da će upravo iz tih stoljetnih korijena domoljublja i pobožnosti rasti novi duhovni plodovi” Gospodin će učiniti ono što Vi ne možete, ali Vi dolazite u Šibenik… Poznajete li ga, jeste li upoznati s vjerskim stanjem u šibenskoj biskupiji? Ne mogu reći da puno poznajem Šibensku biskupiju, ni župe, ni mnogo svećenika. Ipak poznanstva koja imam, nekolicinu svećenika i biskupa mons. Antu Ivasa, umanjuju moje bojazni pred preuzimanjem ove službe. Iako malobrojna poznanstva, ipak su dugogodišnja, osobito u radu s mladima i s redovnicima koji su prije djelovali na području Gospićko-senjske biskupije. Sa svima me veže iskrena i plodna suradnja. Sa Šibenikom Vas veže iskrena i plodna suradnja, što ćete moći nastaviti svojim dolaskom koji se poklopio s 950. obljetnicom prvog spomena grada Šibenika (Božić 1066. – 2016.),

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

11


IMAMO BISKUPA grad sagrađen na hrvatskim (kralj Krešimir) i vjerskim (Božić) temeljima, a kroz povijest branjen sv. Mihovilom, zaštitnikom grada i biskupije. Čini li Vas ponosnim i radosnim, ali i odgovornim, što Vam je to darovano i što možete nastaviti duhovnu gradnju Krešimirova grada i šibenske biskupije na vjerskim i hrvatskim temeljima? Šibenska vjerska tradicija i povijest ulijevaju strahopoštovanje. Ovih dana imao sam u rukama šibensku kapu koju je Senjski biskup Viktor Burić dobio u Šibeniku pred 50 godina kad je sudjelovao na 900. obljetnici, a čuva se u Sakralnoj baštini u Senju. Ne mogu kriti da me obuzeo osjećaj ponosa, radosti ali i pouzdanja da Bog vodi naše putove i onda kad mi to ne znamo dobro iščitati, i tek kasnije prepoznamo. Teret odgovornosti koji me zapada mogu prihvatiti samo u vjeri da će upravo iz tih stoljetnih korijena domoljublja i pobožnosti rasti novi duhovni plodovi. Negdje sam već rekao da dolazim da zajedno rastemo u vjeri čuvajući ono što nam je sveto pod svaku cijenu.

o Vašem imenovanju za 49. šibenskog biskupa. Smatrate li potrebnim odmah se na početku s njima sastati i upoznati ih sa svojim pastoralnim programom, kao što je to učinio biskup Badurina ispričavši anegdotu: „Moju su materu namirili mojem ocu, nisu ni nju ni oca zamarali pitanjima, i taj je brak uspio. Ni mene ni vas nisu pitali hoćete li me i hoću li vas prihvatiti... Nadam se da će ovaj i ovakav „brak“ uspjeti.“? Simpatična anegdota u kojoj se mogu prepoznati, meni tako dragog biskupa Srećka Badurine koji mi je bio profesor na Teologiji u Rijeci. Zadnje ispite polagali smo kod njega već kao šibenskog biskupa. I njega vidim kao zagovornika i Šibenske biskupije i mog novog poslanja. Prema svemu što sam do sada doživio od trenutka objave imenovanja ulijeva mi hrabrost da ispunim što se od mene traži. Mnogobrojne čestitke i prvi moji dolasci u Šibenik ostat će mi dragocjena uspomena za sav budući rad. Uspjehe ne treba očekivati prerano, a Bog se i u neuspjehu može proslaviti. Neka to bude u Njegovim

rukama. Sa svećenicima se kanim sastati na Svećenički dan, 22. lipnja. Bit će to zgoda da se vidimo, popričamo bar na kratko te zajednički s biskupom Ivasom i Odborom pripremimo događaj ređenja. Pastoralne programe i planove tek treba donositi kad steknem uvid u sve ono što se već čini. Svakako je potrebno vrijeme boljeg međusobnog upoznavanja. Tu ne bih stavljao nikakve rokove. Šibenski je kler raznolik, da ne kažem heterogen: od ukupno 74 župe dijecezanski župnici drže 31 župu, a redovnici 43, samo su petorica aktivnih dijecezanskih župnika rodom iz šibenske biskupije. Ta raznolikost može biti poteškoća, a i prednost u izgradnji svećeničkog zajedništva bez kojeg nema napretka, i Vi dolazite sa strane. Kako to raznoliko objediniti u „jedno stado i jedan pastir“, da ne bude „rogova u vreći“? Svi se učimo da je raznolikost bogatstvo, a ne nedostatak. Svi smo u jednoj Kristovoj lađi, cilj nam je isti, a Spasitelj je pokazao put. Ni među dvanaestoricom apostola nije

ŠIBENSKI KLER

“Svećeničko zajedništvo je trajan proces koji se izgrađuje cijelog života, baš kao u obitelji.” Dijecezanski i redovnički kler dobro su primili vijest 12

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

S mladima


IMAMO BISKUPA bavi postaju baštinici Božjeg jedinstva koje pobjeđuje svaku bol, tamu pa i samu smrt.

Procesija uvijek bilo suglasja, ali su svi na koncu dali život za njega i za svjedočanstvo vječnog života, uskrsnuća. Zar mi danas možemo drugačije nego tražiti uvijek iznova nove načine zajedništva u svjedočenju Kristova evanđelja? Svećeničko zajedništvo je trajan proces koji se izgrađuje cijelog života, baš kao u obitelji. Želja mi je cjelokupni kler šibenske biskupije doživjeti kao svoju novu obitelj. Može li se primijeniti i na šibenski prezbiterij Vaša tema s kojom ste postigli magisterij na Gregoriani u Rimu pod naslovom „Potpuna ljubav objavljuje se umirući podijeljena da bi svih ujedinila zauvijek. (Mt 27, 38 – 51)“, kako? Rad koji sam pisao pokušava tumačiti Isusovu smrt na križu u trenutku kad tama obavija zemlju (Od ure šeste do ure devete) a Božji Jedinorođenac vapi s psalmistom 22 psalma: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Na prvi pogled Bog je u boli razdijeljen, Božja je ljubav ranjena. Božji Sin nosi sve patnje ovoga svijeta,

poistovjećuje se sa svakim čovjekom patnikom. Ali treći dan uskrsnuće objavljuje neuništivu Božju ljubav. Otac uskrišava Sina. To je misterij našega spasenja i mislim da je primjenjiv, da se očituje u svakoj ljudskoj patnji, u svakoj poteškoći, u svakoj razdijeljenosti koja vodi ujedinjenoj ljubavi Božjeg jedinstva u Presvetom Trojstvu. Svaki čovjek, obitelj, narod pa i prezbiterij mogu biti u različitim tamama ovoga svijeta podijeljeni, ali snagom Kristova uskrsnuća i Božje lju-

Na biskupsku stolicu dolazite iz pastorala u kojem ste vršili župničku i dekansku službu, dolazite u Šibenik pravo iz Udbine gdje ste obnašali službu ravnatelja Nacionalnog svetišta hrvatskih mučenika, rekao bi papa Franjo: „iz stada koje miriše po ovcama“, možemo li očekivati da ćete i kao biskup nastaviti tu pastoralnu praksu direktnog kontakta s narodom, po evanđeoskom duhu smrti i uskrsnuća, kako velite? Svakako mi je to želja. Mislim da i ne znam drugačije. Isto tako, moram reći da sam još daleko od uživljavanja i poznavanja svega što nosi biskupska služba. To tek moram otkriti, naučiti i s time se suživjeti. Ipak je to proces koji ne ide preko noći. Biskup sigurno ne stigne sve što može

Krštenje MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

13


IMAMO BISKUPA činiti bilo koji župnik, a ni župnik ne može stići ili imati uvid u ono što je biskupska služba. Nacionalno svetište hrvatskih mučenika pružilo mi je dragocjeno novo iskustvo i mnogobrojne susrete s hodočasnicima iz svih krajeva Lijepe naše, Bosne i Hercegovine i gotovo iz čitavog svijeta. Mnogi su me susreti istinski obogatili. Sigurno da pobožnost i spomen na hrvatske mučenike i ovu prekrasnu crkvu nosim sa sobom i da je ona dio mog životnog krvotoka. ŽUPNICI

“Treba se uključiti i izgrađivati taj proces dozrijevanja, rasta u vjeri”

iz takta’. Svi smo skloni plodovima, „gotovom proizvodu“, ako se tako smije reći. A zapravo, treba se uključiti i izgrađivati taj proces dozrijevanja, rasta u vjeri. Na tom putu su i vjernici i svećenici zajedno. Inspektori – to mogu biti i vjernici svećenicima i obratno. Valjalo bi se toga čuvati u oba smjera, a na putu rasta u vjeri osjetiti zajedništvo i u slabosti, i u traženju Božje blizine i u izgrađivanju međusobnog povjerenja. „Ako pastir ne riskira, ne nalazi“ – također je papina izjava. Kako u pastoralu riskirati, jeste li Vi riskirali kad ste prihvatili papinu

odluku da budete šibenski biskup? Rizik? Recite vi meni u čemu to nema rizika? I kad nešto prihvatite riskirate i kad nešto odbijete riskirate. Zar nije tako? Rizik može biti i drugo ime za vjeru, pouzdanje. Zaručnici kad se odluče vjenčati, zar ne riskiraju? Ali zapravo stavljaju svoju međusobnu ljubav u ruke Božje i to potvrđuje sveti sakrament ženidbe. I svećeničko poslanje, pa sve do biskupske službe, stavljanje je onog prvog DA! izrečenog Bogu u njegove ruke. Jedan dragi prijatelj ovako mi je čestitao: „Jednom sam se Vama potužio da neću sve sti-

Na blagdan Srca Isusova papa se obratio svećenicima, između ostalog i ovim riječima: „Svećenik ne viče na one koji napuštaju ili izgube put, nego je uvijek spreman ponovno ih uključiti i zaliječiti svađe.“ Ili: „Svećenik je pastir a ne inspektor stada.“ Koje će biti Vaše stajalište prema svećenicima i prema stadu, kojim lijekom zaliječiti eventualne svađe i da vaši svećenici ne budu „inspektori“ već pastiri? Ove riječi pape Franje svakako su koordinate pastoralnog djelovanja misijske Crkve, kako on voli reći. I sam sam upao više puta u tu zamku da želim u župi imati zrele vjernike, izgrađene vjernike, pa me je neka pokazana slabost, nezrelost ljutila ili ‘izbacivala 14

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

Ispred spomenika Sv. Ivanu Pavlu 2. papi


IMAMO BISKUPA ći napraviti i da mi samo Bog može pomoći. Tad ste mi rekli. ‘Što će ti više!’ E to sada želim i ja Vama, čestitajući“. Jako mi je draga baš ova čestitka.

Sa svećenicima Šibenske biskupije

Diplomirali ste 1991. u Rijeci na temu „Kralj Šaul pomazanik i odbačenik Božji“. Je li to Vaša poruka i današnjim „šaulima“ kako za vjernike tako i za svećenike pa i biskupe? Draga mi je i uvijek iznova uznemirujuća ta tema. Od bogoslovskih dana postavljao sam si pitanje: Zar netko može biti Bogu tako blizak i drag kao što je bio kralj Šaul u svojim počecima, a biti odbačen od Boga. Pomazanik pa odbačenik, kao što Biblija piše za Šaula. Zapravo se ispostavilo da nije Bog odbacio Šaula, nego je Šaul, uporno griješeći, odbacio Boga. I na koncu u presudnom trenutku, pred posljednju bitku u kojoj je poginuo, nije se utekao Bogu nego je tražio gataru da mu kaže ishod bitke. Kad bi samo njegov lik imali pred očima to bi bilo strašno. Paralelno s njim obrađivao sam i kralja Davida koji je također puno sagriješio, ali je uvijek našao put do obraćenja, do milosrđa Božjeg. Šaul je opomena a David putokaz. SVEĆENICI

“Nema zahtjevnijeg i svestranijeg poslanja nego biti župnik.” Kakav bi onda trebao biti, po Vašem mišljenju, župnik u našem suvremenom društvu?

Čini mi se da nema zahtjevnijeg i svestranijeg poslanja nego biti župnik. Od njega se danas traži da se u sve razumije, bar malo. Nemoguće je ocrtati neki idealni lik i ne može se stvarati neki kalup u koji bi svi svećenici trebali ući i biti takvi i takvi. Možda je baš dobro što smo toliko različiti pa onda različite osobe naših vjernika kod svakog nađu nešto što im odgovara i s kime lakše ulaze u kontakt. Kad bih htio sažeti dosadašnje iskustvo u jednu riječ onda bi to svakako bila: dostupan svećenik. To jest da ga se može naći, susresti, upitati, da zna slušati pa i onda kad ne zna na sve odgovoriti. Pape i mnogi dokumenti Svete Stolice naglašavaju važnost i žurnost „nove evangelizacije“ preko medija i kulture. Što na tom području planirate i jeste li upoznati s „Mihovilom“, glasilom šibenske biskupije kojeg je 1996. pokrenuo biskup Badurina? Sad se prvi puta susrećem s „Mihovilom“. Uspio sam na brzinu prelistati posljednji broj.

Možda je baš dobro što smo toliko različiti pa onda različite osobe naših vjernika kod svakog nađu nešto što im odgovara i s kime lakše ulaze u kontakt. Evo i prve suradnje. Nešto iskustva u glasilima biskupije i župnim listovima imam. Neke sam i sam pokretao, kao studentski list u Rijeci, ZAŠTO NE? 1997., list mladih Gospićko-senjske biskupije, OSVIT, 2002., ili posljednje glasilo Udbinskog dekanata, KRBAVA, 2013. Kroz 11 godina uređivao sam tjednu radijsku emisiju na Radio Gospiću i Radio Ogulinu. Ovo nabrajam kao potvrdu da se današnji mediji svakako trebaju koristiti za evangelizaciju. Koliko će ona biti ‘nova’ to ovisi o aktualizaciji evangelizacije, koliko uspije današnjem čovjeku biti razumljiva i voditi ga do Boga, do iskustva vjere i približavati Isusa Krista kao trajnog životnog suputnika. Pređimo opet na svećenike, vaše prve suradnike. Mišljenje je većine redovnika i dijecezanaca da biste prije

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

15


IMAMO BISKUPA Nikada nisam doživio ni biskupa Bogovića, ni biskupa Ivasa u njihovim nastupima i stavovima kao one iza kojih ne bih odmah stao ikakvih odluka i javnih nastupa trebali osobno porazgovarati sa svakim svećenikom, intimno i otvoreno. Možete li? Mislim da se to podrazumijeva. Imam tu sreću da sam mogao pratiti novog gospićko-senjskog biskupa, mons. Zdenka Križića, sudjelovati u organizaciji ređenja i vidjeti njegove prve korake. I on je već prvih tjedana obišao sve dekanate i susreo se sa svakim svećenikom ponaosob. Meni se to jako svidjelo. U sličnim smo situacijama. Nema drugog puta ako želimo zajednički ići naprijed, graditi na temeljima koji u Šibeniku postoje već stoljećima. Samo tako možemo graditi već spomenuto zajedništvo, na obostranom povjerenju. HBK se pomlađuje i s Vašim imenovanjem za šibenskog biskupa, Vi ste njezin najmlađi član sa samo 51 godinom. Očekujete li da će pomlađena HBK unijeti više živosti i konkretnijih odluka za veću prisutnost u javnosti i učinkovitiju Crkvu u Hrvata? Nameće se dojam da je naša Crkva u defenzivi. Svojevrsno pomlađivanje samo je dio redovitog procesa. Ne smatram to kao nešto posebno, nego više redoviti slijed. Svako vrijeme nosi svo16

Msgr. Bogović i msgr. Ivas je breme. U svakom djelovanju osjeti se i osobnosti aktera. Osobno mi se ne čini da je naša Crkva u nekoj defenzivi. Široko polje djelovanja može stvoriti taj dojam jer se u pojedinom trenutku više vodi briga o jednome, a drugo na čas padne u neki drugi plan. Da, po ređenju biti ću najmlađi biskup, ali ima i mlađih od mene po godinama života. Što kažete ne prozivanje u medijima vašeg biskupa Bogovića i našeg Ivasa da su nacionalisti, čak šovinisti? Katolička je Crkva u svim prijelomnim trenucima bila uz svoj narod i pomogla mu sačuvati opstojnost i identitet, tako i danas, na liniji kardinala blaženog Alojzija Stepinca, koji je rekao na komunističkom montiranom procesu: „Bio bih ništarija kad ne bih osjećao bilo svoga naroda.“ Hoćete li nastaviti tim njihovim i njegovim smjerom ili ćete se povući s crte obrane nacionalnih interesa, što neki (navodno) i iz Crkve priželjkuju, proglašavajući takva stajališta politikom.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

Nikada nisam doživio ni biskupa Bogovića, ni biskupa Ivasa u njihovim nastupima i stavovima kao one iza kojih ne bih odmah stao, a pojedine aktivnosti pratio sam iz neposredne blizine. Možemo imati različite načine, izričaje, ali cilj nam je sigurno isti. Dolazim iz Crkve hrvatskih mučenika i ne trebam trošiti riječi koliko mi je osobno značilo svakodnevno služiti svetu misu na oltaru u kojem su relikvije bl. kardinala Alojzija Stepinca. Ne bih tome ništa dodavao. MLADI

“Poznam desetke i desetke mladih u Šibenskoj biskupiji.” Vaš predšasnik biskup Ivas čestitavši Vam izjavio je nakon objave vašeg imenovanja da Vas dobro poznaje i da ste bili vrlo zauzeti član u Odboru za mlade HBK-a čiji je on bio predsjednik deset godina. Mogu li mladi u


IMAMO BISKUPA našoj biskupiji s Vašim dolaskom i Vašim iskustvom očekivati novi iskorak i jači zamah u okupljanju na župnoj i biskupijskoj razini te ostvarivati visoke ideale, što je inače mladima svojstveno? Ono što me prvo obradovalo jest da poznam desetke i desetke mladih u Šibenskoj biskupiji. Posljednjih petnaest godina gotovo redovito barem jednom godišnje imali smo zajednički duhovni vikend mladih šibenske i gospićko-senjske biskupije koji su organizirali tadašnji povjerenici za mlade, mons. Marinko Mlakić i ja, a od prije dvije godine vlč. Gabrijel Jagerinac i vlč. Josip Šimatović. Dolazili smo iz Gospića i na korizmeni križni put u Šibenskoj biskupiji, ljetni kamp Modrave, na Krapanj, Prvić Luku, nezaboravni Nacionalni susret katoličke mladeži u Šibeniku 2004., pa škole župnih animatora i niz drugih susreta koji su se izmjenjivali u

Šibenskoj i Gospićko-senjskoj biskupiji. Upravo na tom planu vidim nastavak suradnje koju sam i prije imao s biskupom Ivasom. Dakako, tu su i drugi veliki projekti kao što je Katolička škola, Caritas, očuvanje kulturne baštine, gdje bez pomoći svih dosadašnjih suradnika i posebno biskupa Ivasa nikako ne mogu napraviti prve korake. Iskreno, s velikim poštovanjem i divljenjem gledam na sve što je napravljeno, poduzeto, pokrenuto… Glede mladih danas, sv. Ivan Pavao II. jednom je rekao da se ne trebamo bojati biti zahtjevni prema mladima. Mislim da me ta njegova rečenica i danas „progoni“. Svakako mi je želja da svim silama poduprem upravo pastoral mladeži koji danas ima tako široku paletu djelovanja. Ujedinjeni svakako možemo postići još više ciljeve.

BISKUPOVO RFEĐENJE, NJEGOVO GESLO I GRB

“SVE I U SVEMU KRIST” Zaredit ćete se na blagdan sv. Jakova apostola, u velebnoj šibenskoj katedrali, vrhunskom umjetničkom djelu, što je mogla izgraditi samo jaka vjera. Jedva čekamo taj povijesni i vjerski događaj, a kako ga Vi čekate i što Vam on osobno znači? Već sad pribojavam se uzbuđenja s kojim ću se morati nositi. Bujica emocija koju pokušavam unaprijed proživljavati da tada budem spremniji. Sjećam se i jednog detalja s

Svakako mi je želja da svim silama poduprem upravo pastoral mladeži koji danas ima tako široku paletu djelovanja.

Mladi Šibenske biskupije na križnom putu MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

17


IMAMO BISKUPA

Teologije. Polagao sam ispit iz Povijesti umjetnosti. Prvo pitanje bilo je: Šibenska katedrala sv. Jakova. Profesor Šajina, Istranin, rekao je da je ona najljepša, neka mi se ne zamjeri što to spominjem, jer mi je to i sada draga uspomena, s novim značenjem, a bilo je to pred skoro trideset godina. Sve što me čeka okretanje je jedne posve nove stranice života. List je još potpuno neispisan. Ono što molim od Gospodina, u čije se ruke predajem, je da On vodi ono što će na toj stranici biti ispisano. Očekujem mnoge prijatelje, rođake, svećenike da s vjerničkim pukom Šibenika i sa mnom podijele radost toga dana i te svečanosti i da svi budemo ujedinjeni u molitvi i slavljenju Boga svemogućeg. Tako bi to rekao blagopokojni biskup Pavlišić, koji je nama bogoslovima često ponavljao 18

da ne zaboravimo da je Bog svemogući! Koji je vaš biskupski moto, koji grb i što s njima želite poručiti? U geslo uvijek ide neki sažetak da se s malo riječi puno kaže. Premišljao sam više inačica i odlučio se na koncu za: SVE I U SVEMU KRIST, nekako mi to sve obuhvaća i određuje ono što ni sam poslije ne smijem zaboraviti. Ako to doista ostane uvijek polazna točka svakog promišljanja i djelovanja, onda se ne bojim. Za mladomisničko geslo pred 25 godina izabrao sam: Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube. Mogu svjedočiti da mi je Gospod sve okretao na dobro i da upravo s tog razloga nisam imao drugog puta do prihvaćanja nove službe. Volio bih da polazeći uvijek od Krista i njegove lju-

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

bavi on upravlja i sve daljnje korake. Zato sam u Grb stavio najprije Kristov monogram – kristogram. Odmah do njega je Marijina zvijezda, ona koja je po supatništvu postala suotkupiteljica. Desno polje je Hrvatski grb, a najstariji Hrvatski grb očuvan u kamenu nalazi se u Senjskoj katedrali iz 1491. U trećem, donjem polju nalazi se plavetnilo mora i školjka sv. Jakova. Nad grbom je oblik procesionalnog križa s Jaganjcem i 4 evanđelista, iz 15. stoljeća. Ovih dana takav sam križ vidio u riznici Šibenske katedrale, a sličan se nalazi i u sakralnoj baštini u Senju. Grb i geslo pročuju da u svemu tražimo Krista, očitovanu Božju ljubav, po Marijinu zagovoru za cijelu domovinu Hrvatsku i našu Šibensku biskupiju pod okriljem sv. Jakova. Hvala, biskupe Tomislave, na ovom ugodnom i korisnom razgovoru. Omogućili ste našim čitateljima da Vas upoznaju i iz prve ruke doznaju tko je i kakav naš novi šibenski biskup. Sigurno će ih obradovati Vaše misli, Vaša vjera i pouzdanje u Božju volju da hrabro i odgovorno preuzmete kormilo šibenske biskupije. Na tom putu izgradnje Božjega kraljevstva stoje Vam na raspolaganju svećenici i vjernici naše starodrevne, uvijek Bogu i Crkvi vjerne biskupije. Da, u zajedništvu s Vama da nam bude Krist sve i u svemu, sretno, biskupe Tomislave! Aleluja!


IMAMO BISKUPA

Čestitke novom šibenskom biskupu prigodom imenovanja Novoimenovanom šibenskom biskupu mons. Tomilsavu Rogiću čestitke su uputili hrvatski biskupi i nadbiskupi. Čestitke nadbiskupa Đure Hranića i Marina Srakića, te biskupa Antona Škvorčevića i Mate Uzinića donosimo u nastavku. „Poštovani i dragi novoimenovani biskupe Tomislave! S velikom se radošću sjedinjujemo s Tobom na dan u koji te je papa Franjo imenovao novim šibenskim biskupom. Želimo da i novom, odgovornom i zahtjevnom službom koja Ti se povjerava u svetoj Crkvi i nadalje mogneš doprinositi darovima, nastojanjem i ljubavlju što si ih i do sada u svojim službama nastojao ugrađivati na dobro vjernika i zajednica u kojima si djelovao. Od srca želimo da te i nadalje resi duh vedrine i otvorenosti kojima si s lakoćom pridonosio ostvarenju zajedništva, povjerenja i dijaloga na različitim područjima pastoralnoga života. S Tobom se sjedinjujemo i u molitvi da Te Gospodin jača i nadahnjuje svojim Duhom Svetim, da bi i svećenici i Božji narod Šibenske biskupije mogli uvijek zahvaljivati što su, upravo na svetkovinu Isusova Presvetoga Srca, u Tebi dobili pastira koji će ih, u Krista zagledan, voditi naslje-

dujući primjer Njegova blaga i ponizna Srca, u kojem je izvor i ogledalo našega spasenja i posvećenja. Uime svih svećenika, redovnika i redovnica i vjernika naše Đakovačko-osječke nadbiskupije primi, dragi Tomislave, naše iskrene čestitke s molitvama da Gospodin u izobilju blagoslovi sav Tvoj život i službu pastira Šibenske biskupije.“, poručili su đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić i nadbiskup u miru mons. Marin Srakić Novoimenovanom šibenskom biskupu mons. Tomislavu Rogiću, čestitku uime svećenika, posvećenih osoba, vjernika Dubrovačke biskupije i u svoje osobno ime uputio je dubrovački biskup Mate Uzinić. Čestitajući novom biskupu na imenovanju i dolasku u Splitsku metropoliju, dubrovački biskup izrazio je radost zbog budućeg boljeg upoznavanja i „suradnje na dobro onih koji su povjereni našoj brizi" te uputio riječi bratske podrške i Božjeg blagoslova.

Požeški biskup Antun Škvorčević također je uputio čestitku mons. Rogiću prigodom njegova imenovanja za šibenskog biskupa: „Svećeništvo je ljubav Isusova Srca', govorio je sv. Ivan Marija Vianney. Vaše imenovanje za šibenskog biskupa na svetkovinu Presvetog Srca Isusova smatram posebnim darom njegova Božanskog Srca i mudre odluke Pape Franje. Od srca Vam čestitam Radujem se što ćete po biskupskom ređenju postati služiteljem Božjeg naroda u starodrevnoj šibenskoj Crkvi pod zaštitom sv. Mihaela Arkanđela te kao član Zbora apostolskih nasljednika u zajedništvu hrvatskih biskupa surađivati na dobro Crkve u našem narodu. Neka Ljubav koja Vas je pozvala bude Vašom snagom te podari uspjeh svim Vašim plemenitim pastirskim nastojanjima.U molitvi i bratskoj odanosti, srdačno Vas u Gospodinu pozdravljam", navodi biskup Škvorčević u čestitci.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

19


TEOLOŠKA MISAO

Čežnja za srećom i ljubavlju, čežnja je za Bogom

Čežnja za srećom

S

PIŠE: don Dominik Škevin

PIŠE: don Dominik Škevin 20

vako ljudsko biće na ovoj zemlji neodoljivo čezne za srećom. O tome stalno razmišlja i planira kako doći do sreće i biti sretan. Često ni sami ne znamo odgovoriti na pitanje u čemu je sreća, za čim to tako žarko žudimo. Ipak u sebi osjećamo da je to zadovoljstvo, ispunjenost, napose ostvarenje naših najboljih želja i maštanja. A iznad svega na prvom je mjestu duševno i tjelesno zdravlje. Definicija sreće je jedan od najvećih psihologijskih problema. Predložene definicije uključuju slobodu, sigurnost, položaj u društvu, materijalna dobra, unutarnji mir i tome slično. Moguća definicija mogla bi biti da je sreća stanje u kojem ljudi ponašanjem dolaze do suprotstavljanja vanjskim silama koje bi ina-

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

če dovele do nesreće. Druga definicija govori da je sreća trajno, pozitivno emocionalno stanje koje uključuje smireno zadovoljstvo svojim životom, ali i aktivno zadovoljstvo sa svojim postignućima. Obično se kaže da je sreća, nutarnji mir, užitak i zadovoljstvo u duhovnom, emocionalnom, društvenom i materijalnom smislu. Riječ zadovoljstvo se često koristi za izražavanje određenog tjelesnog osjećaja, dok se riječ sreća koristi s dubljim smislom i više povezuje s unutrašnjim osjećajima. Sreća traje duže od brzo prolaznog zadovoljstva, te se često promatra kao neprocjenjiva. Ona može doći kao posljedica pomno planirane situacije, može biti uzrokovana dobrotom drugih, ili u situacijama koje se osjećaju kao pozitivne i vrijedne. Mnogo uvrježenije mišljenje za sreću je to da je uzro-


IZ ŽIVOTA TEOLOŠKA BISKUPIJE MISAO kovana cjelokupnim životom i svjetonazorom. Pitanje najboljeg načina življenja je jedno od glavnih pitanja svih pitanja. Time se bavi etika i moral. Pišući o ovoj problematici rečeno je : “Nažalost, Bog nas je stvorio s očima koje gledaju prema van, a stalnu sreću možemo naći jedino kada pogledamo unutra.” To jest u sebe. Zbog toga smo opterećeni i često potpuno zarobljeni onim što vidimo u vanjskom svijetu! Čežnja za srećom je duboko usađena u ljudsku prirodu. To vrlo dobro znamo i osjećamo. Ali isto tako dobro znamo i osjećamo da se ona ne ostvaruje ni blizu jakosti naše želje. Kad bi se čežnja za srećom ostvarila, mi zapravo ne bismo čeznuli za njom, jer bismo je posjedovali, ne bismo je mogli više željeti. Dok je god ta želja u nama ona sama pokazuje da je nismo postigli, da nam nedostaje i da smo i dalje u traganju za njom. Zbog toga je većina ljudi nezadovoljna i stalno nešto traži. Poznati i utjecajni filozof Arthur Schopenhauer primjećuje: “Ljudi se tisuću puta više trude da steknu materijalno nego duhovno bogatstvo, mada je sasvim sigurno, da našu sreću stvara ono što jesmo, a ne ono što imamo.” Čovjek je neprekidno u potrazi za srećom, a ona, dok smo još na zemlji, kao da neprestano odmiče od nas, bježi ispred nas i kao da nas neprestano zove k sebi. Kako god velika bila zemaljska sreća, ona je još uvijek tako mala da ne može ugasiti našu čežnju za njom. Čovjek želi biti nutarnje ispunjen, smiren, sretan, radostan, a suprotno tome ne

želi, odnosno stalno se trudi izbjeći suprotne osjećaje neispunjenosti, besmisla, žalosti, brige, nesreće, nemira, tjeskobe. I to je potpuno prirodna i normalna čežnja svake oso-

be. Sve aktivnosti koje poduzimamo u svome životu imaju samo jedan krajnji cilj, a to je postignuće sreće, što god pod srećom podrazumijevali. Ova čežnja za srećom izvorno je božanska. Vodi nas izravno Bogu. Bog ju je čovjeku usadio u srce da ga privuče k sebi, jer je samo On može ispuniti. Čežnja za ljubavlju Čežnja za srećom usko je povezana s čežnjom za ljubavlju, koja se očituje u želji ljubiti i biti ljubljen. Toliko čeznemo ljubiti i biti ljubljeni, da bez ostvarenja ove čežnje ne očekujemo sreću niti joj se nadamo. Čežnja za srećom i čežnja za ljubavlju lice su i naličje jedne te iste čežnje. Jer teško je zamisliti da netko

Ljubav je danas toliko istrošen pojam, da dok čujemo tu riječ u našu svijest prodire puno značenja, koja često nemaju nikakve veze s pojmom istinske ljubavi.

očekuje sreću bez ljubavi ili nekako drugačije. Ljubav je danas toliko istrošen pojam, da dok čujemo tu riječ u našu svijest prodire puno značenja, koja često nemaju nikakve veze s pojmom istinske ljubavi. No, koliko god riječ ljubav bila istrošena, svatko u dnu svojega srca ipak za njom čezne. Čezne za tim da ga drugi bezuvjetno ljubi. Čovjeku je ljubav, osjećaj da ga netko podržava i misli na njega, važna stvar. Često nismo ni svjesni koliko nam je, u biti, važno da se osjećamo voljenima. Ljubav ima centralnu ulogu u našem životu. Kaže se, ne bez razloga, da ljubav pokreće svijet. Psiholozi tvrde da je potreba da budemo voljeni temeljna ljudska emocionalna potreba i da predstavlja pogonsku snagu ljudskog društva. Svatko, prirodno i instinktivno,

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

21


TEOLOŠKA MISAO

želi voljeti i biti voljen. Trebamo voljeti jer je ljubav naša priroda, a ne zato što nešto ili netko zaslužuje našu ljubav. Po prirodi smo bića kojima je ljubav najprirodnije i zato najdraže stanje. Svatko najviše želi raditi ono što voli, biti s onima koje voli, imati ono što voli. To je zato što smo u srži bića puna ljubavi, pa kad se odmaknemo od naše prave prirode nesvjesno se nastojimo povratiti u to stanje pomoću vanjskih sredstava. Mi tražimo podršku, ljubav. Kada toga nema svaki posao, pa i cijeli život, čini nam se težak. Svaki čovjek duboko u sebi ima uz potrebu biti ljubljen, još potrebu biti prihvaćen, cijenjen, slobodan da može sam slobodno upravljati svojm životom i pripadati nekome, biti dio zajednice i u njoj se ostvarivati, to su četiri bitne potrebe svakog čovjeka. Od ove prve sve počinje, ljubiti i biti ljubljen. Mnogo osoba u tom smislu ima teškoća, jer nisu pravo primili i upoznali bilo roditeljsku, bilo bratsku, bilo sestrinsku, bilo prijateljsku ljubav, pa ni zaručničku, a onda ni bračnu. Poznaju tek 22

Žudimo za apsolutnom prihvaćenošću neke osobe koja nikada neće zatajiti u ljubavi. zaljubljenost, roditeljsku brigu i eventualno strah Božji. To je jako malo da bi se moglo voljeti istinski i nesebično. Mnogi ljudi kao odrasli ne mogu darivati ljubav jer nisu je uopće, ili barem ne u dovoljnoj mjeri primili kada su je bili potrebni. Čovjek u sebi nedovršen Čovjek osjeća da kao biće nije u sebi potpuno cjelovit i ostvaren. Rečeno drugim riječima, mogli bismo ustvrditi da nije savršen, te mu je potreban oslonac u životu. Takav oslonac traži u drugome pored sebe. Ali opet, takav oslonac ne može biti bilo što, već ima svoje jasne obrise. Razvidno je svakome da takav oslonac mora biti nešto snažno, izuzetno i važno, stvarnost na koju može osloniti cijeli svoj život. Takav oslonac u koji se čovjek pouzdaje nije ništa drugo nego ljubav, te se nitko ne može osjetiti ispunjenim, sigurnim i ostvarenim ako nije pronašao sigurnost i oslonac pouzdane ljubavi koja je ka-

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

dra štititi ga, hraniti i hrabriti. Tražeći ljubav čovjek pokazuje da nije dovoljno da sam ljubi, već i da bude ljubljen. Ljubavlju koju prima stječe novu snagu i životnu motivaciju, u sebi razvija nove razloge življenja. Rizik ove potrebe i ovog imperativa je u tome što ne ovisi samo o nama, nego ovisi i o drugoj osobi, a nekad ovisi isključivo o drugome. Da bismo zadovoljili ovu potrebu i imperativ ‘’biti ljubljen’’, kao ljudi činimo sve da zadobijemo ljubav druge osobe, pokazujemo joj pažnju i trudimo se ne izgubiti tu ljubav, jer ne možemo živjeti samo od svoje ljubavi, već u biti svoju dajemo, a tuđu želimo primiti kao uzdarje. Kad god maštamo o svojoj sreći nalazimo da se naše maštanje uvijek odnosi na drugu osobu. Nitko ne mašta biti sretan sam samcat bez ikakvog suodnosa s drugim. Za nas kršćane najutješnija je temeljna poruka Biblije, a ona je da nas Bog ljubi. Žudimo za apsolutnom prihvaćenošću neke osobe koja nikada neće zatajiti u ljubavi. Trebamo čvrsti oslonac za tako duboku čežnju ljudskog srca. Čovjek je zapravo biće koje želi, ali nije u stanju garantirati da će po svojim silama ljubiti dovoljno, vjerno i trajno. To mi ne možemo garantirati drugima, a ne mogu ni drugi nama. A jedini koji nam može ponuditi, dati i garantirati baš takvu ljubav je Onaj drugi pisan velikim slovom. ON, Stvoritelj naš, Gospodin naš koji nam je darovao postojanje i zato zna što nam treba i što je za nas najbolje. On je stavio u naše biće ove čežnje i vodi nas do spoznaje da ih samo


IZ ŽIVOTA TEOLOŠKA BISKUPIJE MISAO ON može potpuno zadovoljiti i dovesti do ispunjenja. Tako nas naše težnje za srećom i ljubavlju dovode do svijesti i saznanja da u toj čežnji čovjek zapravo teži za Bogom. Sotona je prijevarom izopačio čežnju ljudskog srca, tako da je naveo ljude na vjerovanje da se bogatstvom, slavom i moći može naći sreća. Međutim, praksa pokazuje da mnogima, unatoč tome, duša ostaje prazna i nezadovoljna. ‘’Sreća potječe od duhovnog, ne materijalnog bogatstva’’ rekao je John M. Templeton u knjizi Mudrost svjetskih religija. Izvor ljubavi je u Bogu Ljubav svoje izvorište ima u Bogu i zato je ljubav najbolja riječ za izraziti Božju bit i Božji odnos prema ljudima. Ako na Zemlji postoji čisti dar, onda je to prije svega i najviše ljubav. Božja ljubav. Sva objava, sve ljudsko iskustvo, u svojoj koVjerujemo da se Božja ljubav potpuno konkretizirala u Isusu iz Nazareta

načnici govore da je darivatelj ljubavi izvan čovjeka i njegova svijeta. Čežnja za srećom i ljubavlju je težnja za Onim koji jedini savršeno ljubi, koji je jedini apsolutno vjeran. Zato naglašavam i ponavljam: za nas kršćane najutješnija je temeljna poruka Biblije, a ta je da nas Bog ljubi. U toj poruci je rečeno najviše i najbolje što nam je Bog objavio. Ne samo objavio, nego i darovao. Tako je to i u Starom i u Novom Zavjetu. Već proroci Staroga Zavjeta imaju muke uvjeriti Božji narod da je poruka Božja o Njegovoj ljubavi prema izabranom na-

Po prirodi smo bića kojima je ljubav najprirodnije i zato najdraže stanje. rodu istinita, zapravo veličanstvena i temelj Božjega odnosa prema narodu, a trebala bi biti i naroda prema Bogu. I preko proroka Izaije obraća se svome narodu: ‘’Sion reče: ‘’Gospod me ostavi, Gospod me zaboravi’’ Može li žena zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, ja tebe zaboravit neću.’’ (Iz49, 14-15). Zar se može jasnije i izražajnije izreći snaga, veličina, dubina, trajnost, postojanost i vjernost Božje ljubavi. Spomenimo još prororka Jeremiju, da se zaustavimo na najpoznatijima, koji prenose Riječ Božju svome narodu: ‘’Ovako govori Gospodin: Nađe milost u pustinji narod koji uteče maču. Izrael ide u svoje prebivalište. Iz daljine mu se Gospod ukaza: Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost’’. (Jer 31, 2-3). Ne vrijedi ovo samo za izraelski narod, nego za sve narode i svakog pojedinca, jer svima

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

23


TEOLOŠKA MISAO

govori :’’Ljubavlju vječnom ljubim te’’. Isus Krist Utjelovljena ljubav Božja Vjerujemo da se Božja ljubav potpuno konkretizirala u Isusu iz Nazareta. Učinila se čovjekom. U Kristovom rođenju Bog izlijeva na svijet svoju beskrajnu ljubav. Ona se objavljuje i kao sposobnost patnje. Čitav Isusov život je konstantna manifestacija ljubavi koja kulminira u njegovoj muci i smrti na križu. U svojoj nevinoj žrtvi za čovjeka Isus nudi sebe sama Ocu i time ne samo da je otvorio vrata neba nego daruje ljudima i novu zapovijed: »Ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge« (Iv 13, 34). Isus poziva čovjeka da ga slijedi u ljubavi, no čovjek postaje sposoban za takvu ljubav samo ako je otvoren da je primi i razvija kao dar Duha Svetoga. (Rim 5, 5) Kako su potresna svjedočanstva o Isusovoj ljubavi! Sv. Ivan u svom stilu kaže’’ Bijaše pred blagdan Pashe. Znajući da je došao njegov čas, da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, Isus, jer je ljubio svoje one u svijetu do kraja ih je ljubio… 24

»Ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge« I reče im: ‘’Svom sam dušom ovu Pashu želio blagovati s vama prije svoje muke’’ (Iv 13, 1; Lk 22,14). Potom kao sluga svojim učenicima pere noge, a u liku kruha i vina daje sebe apostolima da ga blaguju: postaje pravo vazmeno janje. Ne ono čija je smrt spasila izraelske prvorođence u Egiptu, a bila je nagovještaj njegove smrti na križu koja spasava sve. Stoga je Isus odvojio svoje tijelo od svoje krvi i time mistično uprisutnio svoju smrt, koja je koji sat iza toga bila na križu fizički ostvarena, a na zadnjoj večeri mistično. U biti jedan te isti čin, njegova smrt iz ljubavi za sve koje ljubi, a ljubi sve. Dakle, Euharistija i smrt na križu pokazuju kako nas Krist ljubi. I još nadodaje: ‘’Ovo činite meni na spomen’’ (Lk 22,19). Sve učinjeno na zadnjoj večeri nastavlja se dalje do konca svijeta. Najkraće rečeno kako nas Gospodin ljubi. Krist Gospodin ljubav je proglasio temeljnim zakonom svoga poslanja i odnosa prema svima, Bogu, ljudima, svim stvorenjima, a sv. Ivan apostol

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

i evanđelist prenosi nam kako je to shvatila i prihvatila Prva Crkva, učenici Isusovi, kao što je i on sam. Za Ivana se u Evanđelju kaže: ‘’učenik koga je Isus ljubio’’. A Ivanova je riječ: ‘’I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu’’. ( 1 Iv 4,16) I nastavlja: »Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav« (1 Iv 4, 7-8). Sv. Ivan ovim riječima stari zavjet diže na višu razinu. Bog ne samo da ljubi, nego On jest sama ljubav. Ovdje treba zastati i dobro promisliti. Sv. Ivan kaže: Bog je Ljubav. Ne kaže da Bog ljubi. Da je tako rekao, značilo bi da je ljubav jedna Božja odlika, jedno njegovo svojstvo ili način djelovanja. Kaže da je Bog ljubav. To znači da je ljubav njegova bit, on sam je ljubav i sve drugo što radi, sve je satkano iz ljubavi i protkano ljubavlju. Sve njegove misli, svi planovi, svi čini, sve djelovanje je samo ljubav, jer On je ljubav. Zato je sve stvoreno iz njegove ljubavi. Objavio nam je da nas je stvorio na svoju sliku i priliku. To znači da nas je stvorio iz ljubavi i da je ljubav, kako smo ustanovili iz iskustva svakoga čovjeka, utkana u nas, naša čežnja, naš cilj, naša sreća. A to je On sam. Mi ne možemo biti sretni bez ljubavi. Mi ne možemo biti sretni bez Njega, samo s Njim, samo u Njemu, jer ljubav za kojom težimo je On sam. Objavio nam je razlog


IZ ŽIVOTA TEOLOŠKA BISKUPIJE MISAO zašto nas je stvorio, a to je da s nama podijeli svoju neizmjernu ljubav i sreću kroz vječnost. Time nam je osmislio darovani život i istakao smisao našega žvota. Ljubav Božja, nositeljica naše sreće To je najljepša spoznaja, najljepša objava, najljepša stvarnost naše vjere da, dok čeznemo za srećom i ljubavlju, mi čeznemo za Bogom, i to svom snagom svoga bića. Promatrjući život nas kršćana čini se da na to ne obraćamo onoliko pozornosti koliko bi trebali, i da nam činjenica da nas Bog voli često premalo znači. Olako prelazimo preko nje. Više se okrećemo ljudskoj ljubavi. Kad konačno povjerujemo da nas Bog voli, da se veseli našim uspjesima i plače nad našim padovima, da smo željena i voljena Božja djeca, napravili smo jedan od najvećih koraka u svome životu. Kad je neizmjerna Božja ljubav noseći temelj našega bitka, onda i negativna iskustva našega života dobivaju novu dimenziju. Jer – smijemo sve, ali stvarno sve, što u našem životu ne uspijeva, povjeriti Božjem milosrđu. A ništa što je obuhvaćeno njegovom bezgraničnom ljubavlju ne može se konačno izjaloviti! Nije li to uistinu otkupiteljski i osloboditeljski vid Uskrsnuća? Prihvatiti Božju ljubav relativno je lako. S ljudima je to ipak malo drugačije. I ne ide baš lako. Ljubiti i u ljubavi prihvatiti svo-

Uzašašće

ga bližnjega, pa i neprijatelja ne isključiti iz te ljubavi, kako nas je Isus učio, čini cjelinu dara Božje ljubavi. Toliki su to iskusili Ne možemo ovdje ne spomenuti poznato iskustvo svetog Augustina, koji je i sam tragao za srećom, a našao je Boga, pa je u svom životopisu uskliknuo: ‘’Za sebe si nas stvorio, o Bože, i nemirno je srce naše dok ne otpočine u Tebi’’. Smirenje srca, počinak u Bogu, možemo reći ostvarenje čežnje za srećom i ljubavlju je

Krist Gospodin ljubav je proglasio temeljnim zakonom svoga poslanja i odnosa prema svima. u Bogu našemu’’. Ne zaboravimo nikada iskustvo svetog Augustina: nismo mi ti koji posjedujemo Ljubav nakon što smo je tražili, već je Ljubav ta koja nas traži i i sama se daruje nama. Toliki su osjetili isto ovo što i sveti Augustin. U Starom Zavjetu zapisano nam je svjedočanstvo čežnje za Bogom i sreće koju je našao u njoj David kralj, prorok, pjesnik mnogih duhovnih pjesama (psalama), i grješnik i

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

25


TEOLOŠKA MISAO njega učinili smislom svoga života, povjerovali njegovoj ljubavi i predali mu se. To su najprije od Crkve proglašeni sveci i blaženici. Stavljeni nama za uzor. Želim navesti imena svetaca Hrvata, kako ih navodi Hrvatska biskupska konferencija. Smatram da će nam njihov primjer biti jači poticaj, jer su naši, jer su, da tako kažem, dio nas. pokajnik. Njegov psalam 63. je pravi melem za svačiju dušu koja je svjesna svoje želje za Bogom. Pisao ju je dok je boravio u Judejskoj pustinji. ‘’O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna. U Svetištu sam tebe motrio gledajuć’ ti moć i slavu. Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit’. Tako ću te slavit’ za života, u tvoje ću ime ruke dizati. Duša će mi biti kao sala i mrsa sita, hvalit ću te kliktavim ustima. Na postelji se tebe spominjem, u bdjenjima noćnim mislim na tebe. Ti postade meni pomoć, kličem u sjeni krila tvojih. Duša se moja k tebi privija, desnica me tvoja drži.’’

Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci svečanoj. Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!’’ Koliki imaju takovo iskustvo kroz povijest Crkve. Zapravo svi koji su se predali Bogu i

Jednako tako psalam 42. koji je duhovna pjesma sinova Korahovih ‘’Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati? Suze su kruh moj danju i noću, dok me svednevice pitaju: “Gdje ti je Bog tvoj?” Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeć’ 26

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

Njihova ljubav imala je sve oznake darovane Božje ljubavi, kako o njoj pjeva sv. Pavao u 1. pismu Korinćanima, poglavlje 13 ‘’I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je, ljubav U Svetištu sam tebe motrio gledajuć’ ti moć i slavu. Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slavit. (Ps. 63.)


IZ ŽIVOTA TEOLOŠKA BISKUPIJE MISAO ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. A sada ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje. Ali najveća je među njima ljubav.’’ (1. (1. Kor 13,3-10,13 Uvijek se pitam zašto mi kršćani ne znamo na pamet ovaj ulomak o ljubavi kao što znamo Oče naš i druge molitve. Vjerujem da bi nam puno pomoglo često sjećanje na ovaj tekst i duhovno nas stalno poticalo prema naprijed. Kako nam Bog iskazuje svoju ljubav Bog nam pokazuje da smo mu važni, brine se za nas, ne samo da nam želi pomoći, nego nam stalno i pomaže. U toj Božjoj ljubavi kojom nas ljubi nalazimo utočište, radost, podporanj u životnim nedaćama. Da nam sve u životu krene nizbrdo, misao da nas Bog voli, vodi, kadra nam je dati snagu da sve podnesemo, i to u radosti. Ulijeva u nas spokoj i daje smisao svim našim pothvatima i svjetlo je našim nogama na svim našim putovima. Ovaj opis ljubavi makar nepotpun, otkriva nesebičan život, nasuprot sebičnom životu

Sveci: - sv. Nikola Tavelić (Šibenik, oko 1340. – Jeruzalem, 14. XI. 1391.) - Sv. Leopold Bogdan Mandić (Herceg Novi, 12. V. 1866. – Padova, 30. VII. 1942.) - Sv. Marko Križevčanin (Križevci, 1589. – Košice 7. IX. 1619.) Blaženici: - Bl. Alojzije Stepinac, nadbiskup zagrebački, kardinal, mučenik (Krašić, 1898. – 1960.) - Bl. Augustin Kažotić, dominikanac, biskup (Trogir, oko 1260. –Lucera, 3. VIII. 1323.) - Bl. Gracija iz Mua, augustinac, pustinjak (Muo u Boki, 27. XI. 1438. – Venecija, 9. XI. 1508.) - Bl. Jakov Zadranin, franjevac, redovnik (Zadar, oko 1400. – Bitetto, 27. IV. 1490.) - Bl. Julijan iz Bala, svećenik, franjevac (Bale, oko 1300. – 1. V. 1349.) - Bl. Ivan Merz, laik (Banja Luka, 16. XII. 1914. – 10. V. 1928.) - Bl. Ozana Kotorska, dominikanka, djevica (Relezi, 25. XI. 1493. – Kotor, 27. IV. 1565.) - Bl. Marija od Propetoga Isusa Petković, redovnica (Blato, 10. XII. 1892. – Rim, 9. VII. 1966.) prirodnog čovjeka. Predivno je to što onima koji primaju njegova Sina Isusa kao svoga osobnog Spasitelja, Bog daje sposobnost da vole onako kako On voli, kroz silu Svetoga Duha (vidi Ivan 1,12; 1. Ivanova 3,1. 23. 24). Kakva li

izazova i privilegija za sve pozvane! Jedinstvo, Trojstvo stvori nas, a spasi ljubav Kristova; ta ljubav što nas otkupi, nek spasenju privede nas.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

27


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Predavanje u Katoličkoj osnovnoj školi u Šibeniku Predavanje „Obitelj danas i poziv na svetost“ u prostorijama Katoličke osnovne škole u Šibeniku, u ponedjeljak, 14. ožujka održao je voditelj Ureda za život i obitelj HBK, dr. Petar Krešimir Hodžić. Susret je započeo uvodnom riječi povjerenika za pastoral braka i obitelji Šibenske biskupije, don Roka Glasnovića. Dr. Hodžić u izlaganju govorio je o pozivu na svetost unutar obitelji. Kako je naglasio, na taj poziv pozvani su svi. Svatko može unutar braka i obitelji ostvariti svetost i tome treba težiti. Iznio je i nekoliko vrlo konkretnih iskustava iz života. Kao uzore u bračnom i obiteljskom životu dr. Hodžić predstavio je dva bračna para koje je Crkva uzdigla na čast olta-

Obitelji i supružnici pozvani su na svetost ra: Mariu i Luigia Beltramea Quattrocchia, te Louisa Martina i Mariu Zéliu Guérin, koji su bili roditelji svete Terezije od Djeteta Isusa. Ova dva bračna para shvatili su svoj brak kako poziv, kao posebni znak Božje milosti. Postali su svjedoci evanđelja ne samo u svojoj obitelji nego u široj društvenoj zajednici,

promičući dobro, pravdu, mir i solidarnost. U ovo naše vrijeme krize braka i obitelji, crnih statistika i crnih prognoza, spomenuta dva bračna para znak su da se može živjeti drugačije. Put svetosti življen zajedno u paru je moguć, plodan i temeljan za dobrobit obitelji, Crkve i društva, poručio je između ostalog dr. Hodžić.

DANILO - DUBRAVA - ŠIBENIK: Održan križni put mladih

FOTOGRAFIJE: Josipa Baljkas Klisović Križni put mladih Šibenske biskupije održan je u subotu, 12. ožujka. Mladi su ove godine za križem hodali na relaciji Danilo – Dubrava – Šibenik. Pobožnost je započela u župi Danilo u župnoj crkvi svetog Danijela gdje je bilo okupljanje, uvodna molitva i prva postaja. Mladi su postaje imali u crkvama i kapelama župe Danilo, u župnoj crkvi Gospe od zdravlja u Du28

bravi, u crkvi svetog Mihovila na Vršinama i u crkvi svetog Frane. Molitvom su se priključili i vjernicima okupljenim oko molitvene inicijative "40 dana za život". Pobožnost je zaključena misnim slavljem u katedrali. Mladi su prošli kroz jubilarna vrata katedrale svetog Jakova, a slavlje je predvodio šibenski biskup Ante Ivas. Mladima u uvodnom djelu mise poručio je kako je Isusov krik "Žedan sam" bio upravljen nji-

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

ma. "Žedan sam tvoje mladosti, oduševljenja, umora i nada", poručuje vam Gospodin danas. Vjerujem da ste rekli Gospodinu, i mi smo žedni tvoje ljubavi. Drago mi je da ste dio velikog broja mladih u našoj Domovini koji hodaju ovih dana za križem, poručio je biskup Ivas. U homiliji mladima ukazao je kako su u katedralu ušli kroz sveta vrata. Bog je toliko bio milosrdan da je s križa molio "Bože, oprosti im jer ne znaju što čine". Želim da vam Gospodin ove godine dade milost da ga otkrijemo kao dobrog i milosrdnog oca. Potrebno nam je ući kroz vrata milosrđa, poručio je biskup Ivas. Potom je rastumačio logo Izvanrednog jubileja milosrđa. Čovjek i Isus spajaju se u jedan novi pogled. Moramo biti blizu Božjem srcu da njegovim očima gledamo svijet. Bog kroz naše oči želi gledati svijet. Vrhunac svakog križnog puta je kalvarija na kojoj je Isus raširio ruke koje su znak da nas on uvijek poziva u zagrljaj. Od naših grijeha puno je veće njegovo milosrđe, naglasio je biskup Ivas koji je ukazao kako se uvijek kad je to moguće nakon križnog puta slavi sveta misa koja je, kako se to voli reći, petnaesta postaja. Dao Bog da u vama i preko vas u našoj Crkvi urode plodovi milosrđa. Učinimo da u nama i našem svijetu bude više milosrđa i mira, zaključio je biskup Ivas. Na kraju misnog slavlja mladima se obratio biskupijski povjerenik za pastoral mladih, don Gabrijel Jagarinec koji je svima zahvalio na su-

djelovanju na pobožnosti križnog puta. Hvala Gospodinu na svim darovima i milostima koje nam pruža. Nadam se da ćemo se i ubuduće okupljati na ovoj pobožnosti. Neka vam Gospodin bude vječna nagrada za trud koji ste danas podnijeli.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

29


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE IZVOR: franjevci-split.hr Čuvari Isusova groba sa svojim župljanima održali su Križni put Prominom 13. ožujka 2016. godine. Kao i prošle godine Križni put je održan u nedjelju, tjedan dana prije blagdana Cvitnice. Župnik fra Petar Pletikosa na početku Križnog puta u crkvi Sv. Duha u Matasima pozdravio je sve sudionike a pogotovo Čuvare Isusova groba koji su bili križonoše od početka pa do kraja Križnog puta. Po burnom vremenu sudionici Križnog puta stigli su u 10.30 sati u crkvu Gospe Čatrnjske i sudjelovali su na sv. Misi. Nakon toga krenuli su prema selu Razvođu gdje su ih dočekali župljani Razvođa sa raznim slatkim specijalitetima i pićem. Uz molitvu krunice i prigodne

KRIŽNI PUT PROMINOM

pjesme stigli smo do župne crkve sv. Mihovila u Oklaju i nastavili do crkve sv. Martina u Mratovu. Križni put u dužini od 27 km završili smo u crkvici sv. Roka kod župne kuće u Čitluku. Za sve sudionike župljani Čitluka

organizirali su okrjepu uz slatkiše i piće. Na licima svih sudionika Križnog puta, kako mladih tako i starijih, vidjelo se zadovoljstvo i odlučnost da i sljedeće godine sudjeluju na Križnom putu Prominom.

EUHARISTIJSKO SLAVLJE ZA DAN KATOLIČKE OSNOVNE ŠKOLE

ŠKOLA JE DOŠLA DO PUNOLJETNOSTI IZVOR: os-katolicka-si.skole.hr Ovogodišnju proslavu Dana škole ostvarili smo u više događaja. Sinoć smo u katedrali sv. Jakova sudjelovali na euharistijskom slavlju koje je predvodio o. biskup mons. Ante Ivas u koncelebraciji s ravnateljem KŠC-a don Božom Škemberom, katedralnim župnikom don Krešimirom Matešom i povjerenikom za pastoral obitelji don Rokom Glasnovićem. U katedrali prepunoj učenika, roditelja i djelatnika liturgijsko pjevanje animirao je naš školski zbor predvođen Luiđom Cvitan, prof. U uvodnom dijelu slavlja biskup je svima izrazio dobrodošlicu. Naveo je više razloga zbog čega je je katedrala izabrana za ovogodišnje euharistijsko slavlje. Između nekoliko razloga istaknuo je kako kako je ovo Godina Milosrđa i 30

približio sastavnice ove svete godine. Uz navedeno, Katolička osnovna škola u Šibeniku ove godine slavi svoju punoljetnost. Ove godine naša škola je cjelovita i ima svih osam razreda i došli smo do punoljetnosti, rekao je biskup Ivas. Ovogodišnji osmaši polaznici su naše škole od prvog razreda, a prošlogodišnji su u nju krenuli od drugog razreda. U homiliji biskup je učenicima približio lik svetog Josipa. Josip je bio čovjek za drugoga,

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE po tome je on nakon Marije najveći. Biskup je učenicima ukazao na Isusovo djetinjstvo koje je bilo obilježeno Josipovom skrbi za svoju obitelj. Josip je znao da je rješenje svih životnih problema prihvatiti Božju volju. Roditeljima je poručio kako su oni prvi u odgoju djeteta. Istaknuo je kako djecu odgaja dobar primjer i uzoran život roditelja. Potom je to posvjedočio primjerom iz osobnog života. Sveti Josip je nenadmašan uzor i primjer za roditelje, učitelje i učenike. Nema većega primjera suradnje i s Bogom i s ljudima od života svetog Josipa, poručio je biskup Ivas. „Ovu misu namjenjujem za vas. Molim Gospodina da vas ojača duhom ljubavi jer biti roditelj odgovorna je zadaća", rekao je roditeljima biskup Ivas. Na kraju je uputio poziv svim učenicima i roditeljima da svakodnevno kratkom molitvom pozdrave sv. Josipa čiji se lik nalazi u dvorištu Škole.

ANSAMBL LADO U ŠIBENSKOJ KATEDRALI

Prava umjetnost je ona koja prodire duboko u ljudsko biće i život

Nezaboravni duhovno glazbeni događaj u katedrali svetog Jakova u Šibeniku, u utorak 15. ožujka priredio je Ansambl narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lado. U sklopu programa "Dana kršćanske kulture" pjevači i pjevačice Lada uz

drirgenta dr. sc. Joška Ćaletu izveli su oratorij „Kalvarija“ Ljube Stipišića Delmate. Koncert je organiziran i povodom obilježavanja velikog jubileja 950. godišnjice od prvog spomena Šibenika. Uz Šibensku biskupiju je nastup Lada omogućila je tvrtka Medservis iz Šibenika. Brojnu publiku na kraju koncerta pozdravio je šibenski biskup Ante Ivas. Prava umjetnost je ona koja prodire duboko u ljudsko biće i život i dodiruje životne spone. Mene je ovaj koncert vratio u djetinjstvo jer se ovako pjevalo u Dalmaciji u Velikom tjednu. U ovom oratoriju prepoznaju se vječne melodije hrvatskog

puka prožetoga duhovnom kulturom koja čini njegove temelje, poručio je biskup Ivas. Oratorij Kalvarija prati događanja vezana uz procesijski fenomen 'Za križem', koji je već gotovo pet stoljeća dio pučke pobožnosti na otoku Hvaru tijekom Velikog tjedna, kojom puk molitvom i glagoljaškim pjevanjem štuje Isusove muke. Oratorijem Kalvarija Ljubo Stipišić nastojao je dočarati intimni doživljaj vjere i njezinih misterija u dušama domaćeg seoskog stanovništva, pri čemu se njihov predajni glazbeni izraz uklopio u kanoniziranu strukturu Pasije, prikaza posljednjih sati Isusovog zemaljskog života.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

31


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE ŠIBENIK: Vjernici grada na križnom putu

Tko ide za Kristom ne može biti gubitnik Šibenski biskup Ante Ivas predvodio je u petak 18. ožujka na tvrđavi Šubićevac u Šibeniku križni put za župe gradskog dekanata Šibenske biskupije. Tu pobožnost, koja se već petnaestak godina održava u petak prije Cvjetnice, animirali su predstavnici vjernika šibenskih župa, čitajući prigodne tekstove postaja i izmjenjujući se u nošenju raspela. Križni put ove godine bio je posvećen Izvanrednom jubileju milosrđa, tako da su tekstovi postaja aktualizirali duhovna i tjelesna djela milosrđa. Prigodnom završne molitve i blagoslova biskup Ivas obratio se vjernicima. Tko ide za Kristom ne može biti gubitnik. Može padati pod križem, može biti prezren i popljuvan. Ali Bog je onaj koji pobjeđuje. Kad ste s Bogom onda ste 32

jaki. Neka nas ova molitva za naš grad, i Veliki tjedan koji je pred nama ojačaju. Trebamo prihvatiti Kristovu ruku i otvo-

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

riti mu svoje živote kao što je i on nama otvorio svoj, poručio je biskup.


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE ŠIBENIK - KATEDRALA:Cvjetnica okupila velikI broj vjernika

Na Cvjetnicu, 20. ožujka u katedrali svetog Jakova misno slavlje predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. Euharistiji je prethodio blagoslov maslinovih grančica koji je bio na trgu pred zgradom Šibensko – kninske županije. Prigodom blagoslova biskup Ivas je ukazao kako Crkva po svemu svijetu raširena, činom blagoslova maslinovih grančica i procesijom prema crkvi započima slavlje „Velikoga tjedna.” Velikog i svetog zato jer se spominjemo najvećih spasiteljskih djela Kristova života: djela Posljednje večere, djela muke i smrti na križu i djela njegova slavnog Uskrsnuća. U ovoj „Svetoj Godini milosrđa Božjega. U ovoj godini, vrata naše Katedrale su, kao i vrata svih katedrala svijeta, naša „Sveta vrata Božjega milosrđa”, koja nas podsjećaju da je Bog u svome milosrđu svima, baš svima otvorio vrata svoje ljubavi i na križu baš svima ispružio svoje probodene ruke na zagrljaj, i da je baš svakome otvorio svoje kopljem probodeno srce. Zato nas i u ovom svetom tjednu poziva da i mi otvorimo vrata svoga života Božjoj ljubavi da bi mogli biti milosrdni jedni prema drugima, u ovom svijetu u kojem je sve manje pravoga i iskrenog milosrđa. On nam, zajedno sa svojom majkom Gospom Marijom, u tome želi pomoći, poručio je biskup Ivas. U homiliji je ukazao kako Sveto Pismo muke Isusove, koju

otvorimo vrata Božjem milosrđu smo danas slušali, pokazuje koliko je Isusu bilo stalo da nam cijelim svojim životom pokaže da mu je milo činiti milosrđe, i da On upravo po svome milosrđu očituje svoju svemoć. Ne svojom božanskom moći, ni snagom ni vlašću, još manje strahom, prijetnjama ili kaznama. „Ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje”, govorio je i tako učio svoje učenike: Najveći među vama neka vam bude kao poslužitelj.” Ovaj nas Sveti tjedan i ova „Sveta Godina milosrđa” poziva da otvorimo vrata Božjem milosrđu na poseban način u svetom sakramentu Ispovijedi, gdje nas njegovo milosrđe čeka kao njegov dar. Čeka

nas u slavlju Velikoga četvrtka Isusovom zadnjom Večerom (svete mise), da nas posluži (pričesti) svojim tijelom i krvlju. Čeka nas na Veliki petak u dirljivoj liturgiji otkrivanja i klanjanja križu. Poziva nas da u svečanom bdijenju Velike subote zajedno uđemo u slavlje najvećeg dara milosrdnoga Božjega srca: dar Uskrsa iz smrti u život. Otvorimo mu vrata svoga života, svojih obitelji, svoga srca i razuma, vrata svoga grada, vrata svoje vjere i povjerenja. Neka „učini srce naše po milosrdnom srcu svome!, poručio je biskup Ante Ivas.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

33


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE ŠIBENIK - KATEDRALA: Uskrsno slavlje predvodio je otac biskup Ante Ivas

Ne budi nevjeran nego vjeran „Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo s njemu!" Aleluja! Tako danas pjeva po svemu svijetu raspjevana Crkva. Pridružujemo se toj pjesmi i radosti. Krist je uskrsnuo, poručio je na svetkovinu Uskrsa u nedjelju, 27. ožujka, u katedrali svetog Jakova u Šibeniku šibenski biskup Ante Ivas. Nakon misnog slavlja preko kojeg je pjevao Mješoviti katedralni zbor, vjernici su tradicionalno u dvorani biskupske palače biskupu Anti Ivasu osobno čestitali svetkovinu Uskrsa. U homiliji je približio što se uskrsnih dana događalo u Jeruzalemu. “To da će Isus uskrsnuti, osporavatelji svega što je on govorio i činio, njegovi tužitelji i otvoreni neprijatelji njegova nauka, oni koji su ga 34

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

držali „prevarantom”, mislili su da to može učiniti samo nekom velikom prevarom ili čak nekim trikom, ili bi njegovo mrtvo tijelo mogli potajno iz groba ukrasti njegovi učenici, pa tvrditi da je živ. Zato su tražili od Pilata da im da vojnike, da na grob postave jaku stražu. I da grob zapečati carskim pečatom, koga nitko nije smio dirati pod prijetnjom smrti. Bili su sigurni, mislili su da će tako s Kristom sve biti završeno. Ni njegovi učenici nisu razumjeli, niti za ozbiljno uzimali kad je Isus navješćivao svoju smrt i uskrsnuće. Molili su ga, vrlo odrješito, da o tome više ne govori nikada, ni njima ni ikome. Oni su sanjali o zemaljskom kraljevstvu i nadali se da će baš oni biti prvi sudionici vlasti, blagodati i privilegija u tom njegovom kraljevstvu.”


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Vazmeno bdijenje u katedrali svetog Jakova na Veliku subotu 26. ožujka predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. Preko slavlja krstio je četvero odraslih katekumena, a osamnaest kandidata primilo je sakrament svete potvrde. Noćas Crkva bdije u iščekivanju uskrsnog blagdana. Uskrs je događaj koji znači početak novog života. Događaj koji je učinio da na ovoj zemlji nije više ništa kako je bilo. Isus je uskrsnućem otvorio grobove i širom otvorio vrata života Božjoj vječnosti. Uskrs nije prazna ideja, mit ili varka. Uskrs se dogodio snagom Božje ljubavu i postao nova stvarnost i mogućnost života u izobilju Božjem za sve ljude i narode, kazao je u homiliji biskup Ivas. Naglasio je kao Crkva u Vazmenoj noći bdije uz svijetlo Kristovo. Ona vjeruje da je uskrsli Isus jedinio pravo svijetlo koji može rasvijetliti sve tame i koje oslobađa od grijeha i opačina svijeta. Crkva bdije u očekivanju nove zore i novog svitanja, Crkva bdije da noćas ponovno čuje glas "Što tražite živoga među mrtvi“Nije čudo da su svi bili zbunjeni kad je Marija Magdalena donijela prvu vijest s Isusova groba. Ona Marija koja je snažno doživjela čudo njegova milosrđa i oproštenja kad su je htjeli kamenovati zbog grijeha, a on joj nježno rekao: „Ženo, neću te osuditi, opraštam ti grijehe. Idi i ne griješi više!” To je njegovo milosrđe sasvim promijenilo njezin grešan život. Marija je iz zahvalnosti prema Učitelju išla za križem do Golgote, prva je išla na grob, rano ujutro, još za mraka. I prva je opazila da je kamen s groba dignut. Otrčala je potražiti Petra i Ivana da im javi: „Uzeše Gospodina iz groba. Ne znam gdje ga staviše!”. Svi su učenici na tu vijest bili zbunjeni, uznemireni, preplašeni. Samo su se neki oprezno usudili ići na grob. Drugi su ostali zatvoreni u strahu, bojali su se izići u grad. Drugi su opet, kao Toma, otvoreno izražavali svoju nevjeru: „Neću vjerovati dok ne vidim i

ma", poručio je biskup Ivas. Ukazao je kako se Crkva noćas raduje što je Bog u sinu Isusu darovao najveći dar da mi ljudi možemo biti sudionice njegove uskrsne pobjede. Molimo večeras da uzmognemo nositi uskrslo svijetlo da nam svijetli u našem narodu gradu i narodu. Molimo uskrslog da ne dopusti da itko to svijetlo ugasi, zaključio je biskup Ante Ivas.

ne dotaknem njegove rane na rukama i boku.” Dvojica učenika bježe iz Jeruzalema razočarani, jer su njihove nade i očekivanja bila iznevjerena. „A mi smo se nadali!” Sve je onih dana nalikovalo na neuspjeh”, poručio je biskup Ante Ivas. “Ne znam s kakvim smo osjećajima mi danas došli ovdje i s kakvim raspoloženjem u duši slušamo evanđelje, radosnu vijest o Uskrsu, o Isusu koji je uskrsnuo, o grobu koji je prazan. Ne bi bilo čudno ni

neobično da se i mi osjećamo zbunjeno kao i prvi učenici. I u našem svijetu i vremenu vidimo kako se, kao i u onom, pravednici optužuju i osuđuju, a ušutkavaju svjedoci istine. Kako se nagrađuju krivokletnici, lažni svjedoci i lopovi. I svakodnevno vidimo kako se mnogoliki križevi nemilosrdno navaljuju na ljude i njihove savjesti, na Krista i Božje vrednote koje je on propovijedao. Kako se nemilosrdno narušava duševni mir mnogih obitelji, muškaraca i žena, kako su

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

35


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE djeca i mladi prepušteni lažnoj slobodi i sve većem nasilju i robovanju stvarima i idolima. kako mnogi pod teretom križa posrću i padaju. I kako odgovorni iz politike i gospodarstva poput Pilata peru ruke i odgovornost uvijek prebacuju na nekog drugoga, često bez milosrđa, bez sućuti, hladnoga i bešćutnog srca i poštenja. Mnogi umiru beznadno! Je li Isus ostao u grobu, u smrti? Ima li nade za čovjeka i čovječanstvo? Nigdje u svetom Pismu nije tako vidljiva silno velika Isusova briga, i želja i upornost i strpljivost kao u danima nakon uskrsnuća, da smetenim i obeshrabrenim učenicima pokaže znakove da je On zaista živ, da je On doista izišao iz groba, da je uskrsnuo. I da je sada živ na drugačiji način. Da je živ, ali ne više smrtno, nego besmrtno živ. Da je uskrsno živ. Susretao ih je, išao pred njima i za njima po cijeloj Palestini, tješio ih, uvjeravao, molio Tomu da dodirne njegove rane. „Ne budi nevjeran nego vjeran!” Išao je za onima razočaranima na bijegu u Emaus, pridružio im se na putu, tumačio im pisma, tješio ih, poslužio ih kruhom razlomljenim. Prepoznali su ga i molili: „Ostani s nama, Gospodine, jer zamalo će večer...” I osta s njima”, kazao je biskup Ivas.

svijeta proglašavali gospodarima života i smrti. Mnogi to pokušavaju i danas. Ali nitko nije mogao niti može ponuditi više od smrti, od groba. Tu sve sile ljudske zastaju. U svojoj nemoći mnogi su zato optuživali i danas optužuju Boga. Pitaju, kao i Pilat, što je istina. Obezvrjeđuju njegove zakone, njegovu ljubav i njegovo milosrđe, njegovu Crkvu. A u zamjenu su nudili, pa još i danas ulažu svu svoju ludost u smrtonosna oružja, u ratove i revolucije, i nude pogubne iluzije, ideologije i politike, te uporno grade kulturu smrti u kojoj su žrtve životi bezbroja ljudi, pa i cijelih naroda. Uskrsna zvona i uskrsni Aleluja,

“Učenici su konačno prepoznali Isusa, i uvjerili su se da je On svojim uskrsnućem pokazao i dokazao da je Bog jedini pravi i istiniti gospodar života i smrti. Da je založio svoje božanstvo i čovještvo da smrt nadvlada, da život bude jači od smrti. Da život pobijedi. Mnogi su se vladari i moćnici 36

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

poručuje da je s Uskrsom Božje milosrđe uskrslo, da je živo i da Bog ima dalje za svakoga čovjeka i za cijelo čovječanstvo. To što ne može ni jedan čovjek, ni jedna sila Ijudska, to je Bog učinio u Isusu Kristu koji je radi nas i našega spasenja postao čovjek, raspet bio, umro i pokopan, a onda je uskrsnuo. Vratio nam je poljuljane nade, izbavio od provalija. Oslobodio nas je straha od smrti i propasti vječne. „Uskrsnuo je!” Ima dalje i ima više. Dotakni moje rane, Toma nevjerni! Osuši suze, Marijo Magdaleno! Otvorite Bogu od straha i obzira ljudskih zatvorena vrata. Potrčite s Ivanom i Petrom, grob je prazan. Isus


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE je živ ! Uspostavljen je novi Božji poredak i novi put povijesti. Zemlji su otvorena vrata Neba, vrata Božja, zauvijek. „Lijepo je biti čovjek!” naglasio je biskup Ante Ivas. Poručio je kako uskrsni događaj već više od 2000 godina pokreće ljudi iz svakoga plemena, puka i jezika, pa dolaze, pa pjevaju Aleluja, raduju se. Čestitaju jedni drugima. “Kad posumnjamo i kad razočarani pokušavamo bježati na neke druge, opasne putove života, bez Njega, On će nas potražiti, milosrdno i s ljubavlju će nas susresti i s nama podijeliti sve naše sumnje i tegobe. Ako mu dopustimo, On će ući u naš život, ne da nas zarobi, nego oslobodi za slobodu naj-

veću. On će sjesti za naš stol, razlomiti će s nama naš kruh svagdanji, kako god bio gorak i tvrde kore, jer je njegova najveća želja da ga prepoznamo, da osjetimo „kako nam srce gori” kad nam on otkriva smisao života koji nam je otvorio svojim križem i svojom uskrsnom pobjedom. On će nam pomoći da ostavimo sve laži i obmane, da se vratimo istinitom životu, zajednici njegove Crkve, s majkom njegovom i našom, Gospom Marijom”, kazao je biskup Ivas. Homiliju je zaključio uskrsnom čestitkom: “Svima vama, draga i poštovana braćo i sestre uskrsnici, vama ovdje okupljenima na uskrsnom slavlju u našoj Katedrali i odavle svim

vjernicima i ljudima dobre volje u našoj biskupiji, onima koji nose teške križeve života, našim obiteljima, djeci i mladima, starima, bolesnima i nemoćnima, svećenicima, redovnicama i redovnicima, bogoslovima, novacima i sjemeništarcima, onima koji po našem izboru vode ovaj grad, županiju i domovinu nam Hrvatsku, želim obilje Božjega milosrđa i uskrsnoga blagoslova! Da bismo snagom njegova uskrsnuća svi mi zajedno s Njime, u našem gradu i domovini mogli biti „lice milosrdnoga Oca”. Otvorimo vrata Uskrslome! Na dobro vam došao i bio s vama, sada i do vijeka, Sretan Uskrs, Aleluja”!

SKRADINSKI BUK: Uskrsni Emaus proslavljen na Krki

Put kojim je Krist prošao put je u novi put u smisao života Uskrsni Emaus ili Uskrsna euharistija u prirodi tradicionalno je slavljena na Uskrsni ponedjeljak 28. Ožujka , na Skradinskom buku u Nacionalnom parku Krka. Slavlje je uz dvadesetak svećenika i skradinskog župnika don Gabrijela Jagrineca predvodio šibenski biskup Ante Ivas. Ovogodišnji Emaus uz lokalne vjernike okupio je i velik broj hodočasnika i svećenika iz Splitsko – makarske i Zadarske nadbiskupije. Poruka koje ovo slavlje nosi je uskrsna, kazao je u homiliji šibenski biskup Ante Ivas. Isus je svojim uskrsnućem otvorio vrata života. Isus je uskrsom uspostavio novi poredak dobra Božjega koji ne završava grobom nego životom Božje kakvoće. Put kojim je Krist prošao put je u novi put u smiso života, u blagoslovljeni život, u život sa punim dostojanstvom, poručio je biskup Ivas. Okupljanja na Uskrsni ponedjeljak na Skradinskom buku započela su skromno prije petnaestak godina kad se mali broj entuzijasta, vjernika Skradina po prvi puta okupio. Zahvaljujući nekadašnjem župniku Skradina don Anti Lovriću Caparinu ova manifestacija

prešala je lokalne granice, te je prepoznatljiva po kruhu koji se na kraju slavlja blagoslivlja i dijeli vjernicima. Posebnost Uskrsnog Emausa na Skradinskom buku je duhovna dimenzija samog okupljanja, kazao je župnik Skradina don Gabrijel Jagrinec. «Radujemo se euharistijskom zajedništvu jer smisao Emausa je zajednički stol i u zajedništvu prepoznavanje Krista u životima», istaknuo je župnik. Ulaz u Nacionalni park za sve hodočasnike bio besplatan, a kruh koji je blagoslovljen darovala je pekara Matkol.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

37


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

ZAHVALA ČASNOJ SESTRI ALOJZIJI IZVOR: zupa-vodice.hr Svima je znano da slika, a osobito u ovo naše tehničko i informatičko doba, govori tisuću riječi. Želja nam je da sa ovom slikom izrazimo zahvalnost (in memoriam) u spomen dobroj našoj časni Alojziji Mnogi mogu potvrditi i posvjedočiti, da je ona među nama, palila Božje svijetlo i donosila nam ga u naše živote i životne situacije, to napose onda kada je bilo najpotrebnije i najvažnije, kada drugi nisu mogli, nisu znali ili nisu htjeli, u tminama i nedaćama kada nam je ono bilo najpotrebnije. Pitamo se kako je to mogla i odakle je crpila snagu za sav njen angažman u Širenju tog Božjeg svijetla, milosti i milosrđa? Kako se nije umorila tolike dane i godine do kraja života, na kraju onako stara, krhka i često bolesna? Odgovor je u Božjem svjetlu od kojega je ona najprije sama uzimala i palila u svojoj duši, koje je nju osvjetljavalo i prosvjetljivao, da onda može preko nje osvjetljavati i druge koje je susretala. 38

Njeno svjetlo se nije nikada ugasilo i moglo je gorjeti za druge jer je imalo svoj izvor i crpilo snagu u svjetlu Uskrsloga Gospodina koji je raspršio tmine tame, zla i smrti. To svjetlo je obasjavalo dobru našu časnu Alojziju i tim svjetlom je ona nastojala obasjavati druge. To je činila po uzoru na svoju utemeljiteljicu sl. Božju Majku Klaru Žižić i nama »Kako jedna svića je sijala«. Ova slika i nekoliko riječi izrečenih na njezinu ispraćaju neka budu spomen na svima nama „dobru našu časnu Alojziju. Draga naša dobra časna Alojzija!. Tako smo vas zvali svi u Vodicama. Kada bi vas susreli, onako spontano, mnogi bi rekli „evo naša časna; kada bi netko pitao za vas, pa i ja osobno, onda bi rekao: gdje je naša časna? Tako je bilo za cijelog vašeg boravka u Vodicama, napose na kraju, ovih nekoliko tjedana, kada ste zbog bolesti morali otići iz naših Vodica. Na saznaje o vašoj smrti mnogi su ovih dana govorili i napisali u komentarima na portalu: umrla je dobra naša časna. Znali smo da se to „dobra naša časna“ uvijek odnosilo na vas.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Ovakav odnos i poštovanje ljudi, znamo ne može se nametnuti nikakvom silom i autoritetom, već ljubavlju i dubokim tragom koji ste vi ostavili i ugradili u našim Vodicama i u svakome od nas. Taj duboki trag koji ste ostavili je golem i neizbrisiv i najbolje govori i svjedoči o vama: 25 godina uzornog, predanog, samoprijegornog, s puno ljubavi i milosrđa, samozatajnog i poniznog pastoralnog i redovničkog rada u župi i gradu Vodicama. Svi oni koji žive i djeluju u Vodicama znaju da to nije nimalo lako i jednostavno. Vi ste pak, došli u najtežim situacijama, za ljude i župu Vodice na početku domovinskog rata, i sve vrijeme ste zajedno s danas blagopokojnim don Franom, nastojali ljudima svjedočiti Božju ljubav, milost i milosrđe. Vaša veličina se očitovala u tome što ste sve to činili bez puno riječi, uvijek tiho i nenametljivo, s puno ljubavi i radosti. Vašim odnosom i pristupom čovjeku otvarali ste često vrata obitelji i njihovih kuća tamo gdje drugi ne bi mogli i uspijevali. Ljudi su u vama prepoznavali da vi istinski živite, radite i djelujete po onom što jeste i u što vjerujete. U svome radu i službi ste pokazali da ste prema svima otvoreni: od djece i malenih koje ste poučavali, mladih koje ste uvijek poticali, obitelji koje ste hrabrili i jačali u vjeri i teškoćama života, do gospođa i onih koji su navraćali u vašu kuću i dolazili na vaša vrata, pružajući im istinsku kršćansku ljubav i gostoprimstvo, u svim situacijama, darujući im pri tome sve što ste imali u kući. Vaša najveća briga, ljubav, rekao bih i karizma koja bi svima nama trebala biti primjer i poticaj služenja, kojom ste najbolje posvjedočili svoju pripadnost sestrama franjevki od Bezgrješne, po uzoru na svoju utemeljiteljicu, sl. Božju Majku Klaru Žižić, jest odnos prema starima, nemoćnima, potrebnima, posebno teškim bolesnicima, umirućima i siromašnima, koje ste vi s tolikom ljubavi i s tolikim milosrđem služili, obilazili, krijepili, tješili, pomagali i pripravljali na svete sakramente prije smrti. Imali ste veliko poštovanje i iskazivali ste kršćansku ljubav i prema nama svećenicima, razumijevajući do kraja svu zahtjevnost našeg djelovanja i službe, uvijek spremna za pomoć i suradnju, napose dobronamjernim savjetom i

poukom nama mlađima. Hvala vam na tome. Riječju, utjelovili ste Svjetlo, ljubav, milost i milosrđe Božje među nama. Svjedočili ste svima nama ponizno i jednostavno duhovna i tjelesna djela milosrđa. Svojim životom ste nam poput Krista od kojega ste crpili snagu u molitvi i razmišljanju, svjedočili kako biti „Milosrdni poput Oca“.

Draga naša dobra časna Alojzija! Za sve to što ste nam svjedočili, dali, darovali i ostavili u ime naše župe, svih ljudi, župljana i građana Vodica i u osobno ime od srca vam veliko hvala. Kao kršćani vjerujemo da ništa nije slučajno, već u Božjem milosrđu i providnosti je znakovito, planirali smo vam za vašu 25 obljetnicu djelovanja u župi za dan Župe i Grada Vodica pripremiti slavlje u svibnju, no Milosrdni Gospodin kojega slavimo u ovoj godini Milosrđa je želio drugačije, da odete i dođete malo prije k Njemu, tiho i ponizno kako ste mu i služili, na Uskrsni ponedjeljak, da ga kao Uskrsloga, poput žena i učenika u rano jutro susretnete i da vam on bude vječno svjetlo, smiraj i najljepša nagrada, koju ste životom po Njemu i u Njemu zaslužili. Amen.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

39


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE IZVOR: svetiste-sibenik.hr Zajednička duhovna obnova za zborove svetišta i crkve sv. Frane te župe sv. Petra održana je u samostanu sv. Frane u subotu 2. travnja. Pjevači iz pet zborova, dva velika i tri zbora mladih, okupljeni u popodnevnim satima razvrstali su se u dvije grupe. Stariju grupu pjevača vodio je fra Ivan Bradarić koji je održao predavanje „Zbor i djelatno sudjelovanje u liturgiji“ nakon čega je uslijedio praktični dio pripreme za svetu misu. Grupu mlađih pjevača animirali su članovi duhovnog sastava Novo svitanje i ansambla Kolbe, odnosno obitelj Bardun iz Zagreba. Oni su sudionicima radionice predstavili svoj rad i pokazali nekoliko praktičnih vježbi upjevavanja te su za liturgiju uvježbali nekoliko napjeva. U 18.30 svečanu Večernju predvodio je fra Ivan Bradarić, a svetu misu je predvodio fra Ivan Penava. Pjevali su članovi svih pet zborova. Uslijedila je zakuska i druženje uz razmjenu iskustava i pjesmu.

Održana duhovna obnova za zborove

Zbor i djelatno sudjelovanje u liturgiji

MURTER: Održana smotra crkvenog pjevanja"Puče moj"

Tradicionalno liturgijsko pučko pjevanje kao dio naše kulturne baštine Smotra crkvenog pučkog pjevanja Šibenske biskupije «Puče moj» održana je u subotu, 2. travnja u Murteru, u župnoj crkvi svetog Mihovila. Riječ je o okupljanju koje je održano dvadeset drugu godinu za redom, a koje je 40

utemeljio šibenski biskup Ante Ivas za vrijeme obnašanja župničke službe u Zatonu. Manifestacija se prvih dvadeset godina održavala u župi Zaton, no u svrhu njezina populariziranja

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE i na prijedlog župnika, don Marka Gregića, prihvaćena je ideja da se organizira i u drugim župama. Prošle godine je tako organizirana u Jezerima, a sljedeće godine ostaje na otoku, u župi u Betini. Ove godine u Murteru uz domaće pučke pjevače nastupile su župe: Vodice, Tisno, Jezera, Prvić Šepurina, Krapanj – Brodarica, Zaton, Dubrava, Betina, Primošten, Pokrovnik, Pirovac, Rupe i Skradin. Na smotri je prisustvovao šibenski biskup Ante Ivas koji je uz župnika Ivana Katića pozdravio sve okupljene. Smotra u prvom redu želi sačuvati tradicionalno liturgijsko pučko pjevanje kao i dio naše kulturne baštine, koje je bilo ugroženo i ponegdje počelo padati u zaborav i nestajati. Želimo i ove godine pučke melodije, koje su vjekovima

duboko prožimale vjernike tijekom godišnjih blagdana i slavlja, naročito tijekom korizmenih dana i Velikoga tjedna spasiti od zaborava, oživjeti i obnoviti i tako ih u što izvornijem obliku prenijeti na mlađi naraštaj vjernika, kazao je pučki pjevač iz Prvić Šepurina, Neven Skroza.

U ŽUPI VIDICI OTVORENA ŽUPNA KNJIŽNICA

NEKOLIKO STOTINA DUHOVNIH KNJIGA NA RASPOLAGANJU SVIMA IZVOR: svetipetar.wordpress.com Na uskrsno jutro, 27. ožujka 2016., nakon svečane svete mise koja je započela u 11 sati otvorili smo i blagoslovili novouređenu župnu knjižnicu. Prekrasnu prostoriju u prizemlju župne kuće koja je služila u prva vremena župe za kapelu u kojoj su se vršili liturgijski obredi, sada je dobila novu namjenu. Uz nekoliko stotina duhovnih knjiga, tu je mogućnost priključenja na internet, izložba dječjih crteža kao i konferencijski stol za kojim se mogu okupljati članovi nekoliko zajednica i udruga koje već djeluju u župi. Zahvaljujemo se g. Martinu Radoševiću na inicijativi i trudu oko upisivanja knjiga u kompjutersku bazu koja je dostupna i preko interneta na župnoj stranici MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

41


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE ŠIBENIK: Rekolekciju na temu "Društveno zagovaranje za obitelj" predvodila dr. Željka Markić

Najvrjednije što roditelj može dati djetetu je vjera u Boga Redovita mjesečna rekolekcija svećenika Šibenske biskupije održana je u srijedu, 13. travnja u zgradi Sjemeništa u Šibeniku. Na temu “Društveno zagovaranje za obitelj” govorila je aktivistica, dr. Željka Markić. U uvodnom dijelu pojasnila je kako postoji više razina odgovornosti: osobna, obiteljska, profesionalna ekonomska, drušveno-kulturna i politička. Mi smo ljudi skloni raspravljati o razinama koje se ne odnose na nas, a ujedno iz rasprava ne nudimo i ne nalazimo mogućnost rješavanja problema na koje nailazimo, kazala je Željka Markić. Govoreći o osobnoj razini odgovornosti naglasila je kako ona podrazumijeva rast u vjeri, što uključuje sakramentalni život, svakodnevnu molitvu i produbljivanje znanja o crkvenim dokumentima. Druga dimenzija ove razine su samoodgoj i obrazovanje: usvajati nova znanja, razvijati talent, slijedi profesionalni razvoj, stalno usavršavanje u svojem zvanju, postizanje financijske neovisnosti, doprinos napretku i prihvaćanje odgovorne pozicije. Obiteljska razina odgovornosti pretpo42

stavlja dovoljno posvećivanje vremena svom bračnom drugu i djeci. Djecu treba odgajati primjerom za vrijednosti, ulagati u njihovo obrazovanje, poticati ih na samostalnost i kritičnost te povezivati s obiteljima sličnih vrijednosti – pozitivno okruženje. Djeca koja se pravilno odgajaju i motiviraju uz roditeljski uzor imaju priliku usvojiti informacije koje će im pomoći da budu pametniji, sretniji i da prirodno naginju dobroti. Najvrjednije što roditelj može dati djetetu je vjera u Boga – perspektiva vječnog života, istaknula je Željka Markić. Potom slijedi bezuvjetna ljubav koja nikad ne odustaje, svjedočanstvo da se može biti u sretnom braku, imati više djece, pošteno raditi, kako bi djeca primjerom vidjela da se žrtva isplati. Uz to su važna pratnja na životnom putu - braća i sestre. Djeca i odrasli se suočavaju s društvenim pritiskom koji može biti izravan i neizravan. Važnost društvenog zagovaranja predstavlja poduzimanje niza akcija i svraćanje pozornosti na određene probleme kako bi

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

Mi smo ljudi skloni raspravljati o razinama koje se ne odnose na nas, a ujedno iz rasprava ne nudimo i ne nalazimo mogućnost rješavanja problema na koje nailazimo se promijenilo i “ono što jest” u “ono što treba biti”. Društveno i političko zagovaranje dovodi u pitanje način provođenja zacrtanih politika, sudjeluje u određivanju toga što je važno u društvu, “napada” politički sustav “jer taj sustav ne odgovara na potrebe i zahtjeve građana”, povezuje i uključuje što veći broj sudionika, nudi rješenja, otvara prostor za javnu raspravu. To je važno zbog posvješćivanja uloge i odgovornosti političkih predstavnika građana, kazala je Željka Markić. U više navrata istaknula je značajnu i veliku ulogu svećenika u životu obitelji. Predavanje na istu temu, ali za vjernike, dr. Željka Markić održala je u utorak, 12. travnja u prostorijama Katoličke osnovne škole. tekst: s. Mandica Starčević i Ivo Kronja


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE se Otajstvo Božje zaodjenuto u sjaj, obriše suzu stvorenju s obraza i primi ga u novo postojanje. To se u drami dogodi čovjeku, zrnu pšeničnom i mrtvom tijelu leptira na pijesku morske obale. Otok se zatim žurno zaputi iz morske pustinje do mjesta u kojemu je noć najbliža svitanju. I nastupi čas tajanstvenog buđenja moje zemlje, kad sunce u svitanju rasplamsa otočka brda i more postane cr-

Lišane: Izveden oratorij 'Zadnja postaja' IZVOR: franjevci-split.hr Lišane: Izveden oratorij ‘Zadnja postaja’ Mješoviti pjevački zbor Condura Croatica iz Zadra pod ravnanjem maestra Ive Nižića održao je veličanstveni poznati pansionski oratorij 'Zadnja postaja' u crkvi Sv. Nikole Tavelića u Lišanima Ostrovičkim. Drama ovog pasionskog skazanja odvija se prema istinskom događaju na otoku koji pluta morskom pustinjom, stazama tmina, noseći u sebi sudbinu zavičaja, domovine i kozmosa. Naš je otok inače svojom veličinom, obilježjem, brdima i crkvama sličan otoku Patmosu na kojem je pisana Apokalipsa knjiga sadašnjosti i vječnosti. Velebni križ dominira prostorom ovog skazanja (umjetnička kreacija Roberta Košte) u kojeg su reljefno utisnute slike sedan crikvic na školju - crikva Gospe od sniga, Sv. Lovrinca, Gospe Luzarice, Sv. Petra, Sv. Fume, Sv. Lovre pod Velin brigun i Vele Gospe. Svaka crikva nosi na Zadnju postaju breme svoje smrti: smrt oca, dva brata,

dvije sestre, mučenička smrt redovnika glagoljaša i mladog bogoslova opisana metaforom velebnih stabala otočke baštine, smrt žena lavandiera i smrt Isukrstova u koju su ukopane sve smrti otočke. Svih sedam smrti odjek su bezdana, agonije i potresne žalosti otočana. Ima li druge obale?Preobrazba započinje kad otočani na pučini ugledaju svjetlo – lumin koji izgara pred Tajnom Svetišta i otkriju duhovna prostranstva, biblijske i starinske staze svojih praotaca, i more, svoje more, kozmičko more, Crveno. U trenutku kad se u Noći Prijelaza smrt čovjekova dotakne Kristove smrti, objavi

veno, svako stvorenje taknuto suncem izgubi svoju mračnost, a rađanje zore po brdima otočkim poprimi božanske obrise. Tad svi otočani, koji se krstiše morem, vodama slanim, zapjevaše hvalospjev: „Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova". Amen! Amen! Aleluja "Velika hvala mješovitom pjevačkom zboru Condura Croatica iz Zadra i ravnatelju maestru Ivu Nižiću što su cijeloj našoj župnoj zajednici priredili ovaj veličanstveni kulturni i vjerski događaj" - rekao je župnik fra Damir Čikara -Ćiro.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

43


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

ŠIBENIK - DOLAC: ProslavljenA Go

U središtu Crkve i svijeta stoji Križ Kristov God križa ili godišnja proslava krvarenja raspela iz šibenske gradske župe svetog Križa – Dolac proslavljena je u petak, 8. travnja svečenim misnim slavljem u crkvi svetog Križa. Euharistiju u koncelebraciji s petnaestak svećenika i velikim brojem vjernika predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. Preko misnog slavlja pjevao je zbor župe Našašća svetog Križa iz Vodica, a bila je upriličena i procesija s čudotvornim raspelom. Ovogodišnja proslava Goda križa bila je posebna, jer je u crkvu nakon višegodišnjeg izbivanja zbog restauracije, u srijedu, 5. travnja vraćeno čudotvorno raspelo koje je bilo izloženo tri dana u prezbiteriju Crkve, vjernicima na štovanje. Kako je kazao župnik katedrale svetog Jakova i župnik župe svetog Križa – Dolac, don Krešimir Mateša, dolačko raspelo doplutalo je na obale Doca između 1400. i 1420. godine. „Raspelo je od tog 15. stoljeća pa do danas neprekidni predmet štovanja i pobožnosti, makar mnogim 44

današnjim Šibenčanima malo poznato ili čak potpuno nepoznato. Križ je po prastaroj predaji doplutao na jednoj gredi, a iz mora su ga izvadili ribari i odnijeli u kuću braće Šestanović, u kojoj je odmah po dolasku križa ozdravila njihova od rođenja gluhonijema sestra. Taj neobični događaj uzbudio je vjernike koji su odlučili to čudotvorno propeće smjestiti u katedralu, smatrajući da će to biti najprikladnije i najdoličnije mjesto. Na dogovoreni dan u svečanoj procesiji poniješe Dolačani i građani propelo prema katedrali, ali tek što su došli pod tadašnji benediktinski samostan sv. Katarine, kod mjesta zvanog „Mostić“ najednom se podigla strašna nevera, a more toliko nabujalo te nisu mogli dalje. Isto su pokušali i sljedeća dva dana, ali oluja nije prestajala, što su vjernici prepoznali kao Božji znak da se propeće ponese i smjesti u dolačku crkvu“, kazao je župnik Mateša. „ Biskup šibenski, Bogdan Pulšić dolačku je crkvu posvećenu Gospi 1421. godine

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

odINA križa

posvetio sv. Križu, a Dolac je 3 godine kasnije proglasio samostalnom župom i imenovao prvog župnika. Dolačani su štovali svoje propeće, ali sveopće štovanje nastalo je 1483. zbog neobične pojave koja je digla na noge cijeli grad. Te je godine, točno na Veliki četvrtak, u poslije podnevnim satima 26. ožujka dolačko propeće prokrvarilo. Još se jedno čudesno krvarenje ponovilo uoči blagdana Našašća sv. Križa 2. svibnja 1812. godine. Godišnja proslava krvarenja dolačkog Križa ili God Križa slavi se svake godine redovito 27. ožujka, a ove godine jer smo tog datuma slavili Uskrsnuće Gospodinovo, proslavu dolačkog Križa prebacili smo na prvi petak poslije uskrsne osmine, a to je dakle 8. travnja. Spomenimo da je na dolačkom raspelu upravo ovih dana dovršena restauracija, makar je već jednom bilo restaurirano, neposredno nakon drugog svjetskog rata“, poručio je don Krešimir Mateša koji sve vjernike poziva na štovanje dolačkog raspela. Šibenski biskup Ante Ivas u homilji ukazao je kako u središtu Crkve i svijeta stoji Križ

Kristov. „ Križ u središtu Crkve i svijeta, to je Isus Krist, Sin Boga Oca, koji je po Duhu Svetom postao čovjekom, da čovjeka križem zagrli, da ga privine sebi, da čovjeka, sjedinjena s njim i njegovom žrtvom, vrati Ocu po milosti istoga Boga Duha Svetoga. Bog se u Križu - u Isusu Kristu, svemu svijetu, vidljivom i nevidljivom, a napose svim ljudima, miljenicima svojim, otkrio posve. Otkrio se do bola, do gola, sve do onog krika s križa: „Puče moj, što sam još mogao učiniti a da nisam učinio za te, odgovori meni?!” Crkva od početka vjeruje da je jedini pravi odgovor na spomenuto pitanje, na taj krik i vapaj Kristov s križa, tek duboki poklon, prostiranje do zemlje, slušanje Kristovih riječi s križa i iskrena molitva, kazao je biskup Ante Ivas. Nakon što je vjernicima približio posljednje Kristove riječi na križu homiliju je zaključio pjesmom Vinka Nikolića koju je pjesnik posvetio dolačkom raspelu.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

45


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE U Godini milosrđa župnik fra Žarko i 64 vjernika župe Banjevci hodočastili su, 16. travnja 2016., u Split i Solin, u kolijevku hrvatske državnosti i kršćanstva. Hodočasnici su prvo posjetili crkvu i samostan Gospe od Zdravlja. Okupljeni oko Gospe od Zdravlja hodočasnici su molili i preporučili sebe i svoje najmilije da ih zagovor Nebeske Majke prati u njihovu životu. Uvodeći u euharistijsko slavlje gvardijan fra Jakov Begonja nabrojio je marijanska svetišta u Provinciji Presvetog Otkupitelja i naglasio kako Gospa od Zdravlja privlači mnoge koji joj se utječu za zdravlje duše i tijela. Pozdravio je sve hodočasnike i njihova župnika fra Žarka Maretića. Pjevanje za vrijeme slavlja predvodio je zbor Župe Banjevci. O povijesti crkve i samostana, o njihovim znamenitostima, jednostavnim riječima govorio je 'diplar' fra Stipica Grgat koji je hodočasnicima za uspomenu darovao

46

Hodočašće župe Banjevci u Split i Solin knjigu „Tradicijsko pučko pjevanje u Provinciji“. Pred Gospinim oltarom bila je posvetna molitva. Na kraju je gvardijan fra Jakov, kao domaćin, počastio u dvorani hodočasnike kako bi mogli nastaviti svoje hodočašće. Kao uspomenu na ovaj dan hodočasnici su se slikali svi zajedno ispred crkve Gospe od Zdravlja. Hodočasnici su potom posjetili Grgura Ninskoga i prošli kroz „vrata milosrđa“, kroz vrata najstarije

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

katedrale na svijetu i pomolili se sv. Duji i svim solinskim i hrvatskim mučenicima. Nakon prolaska kroz podrume palače, hodočasnici su posjetili kip Marka Marulića, oca hrvatske književnosti. Nakon središta Splita, hodočasnici su posjetili samostan Sv. Ante na Poljudu gdje su se pomolili „svecu svega svijeta“. Franjevačku gostoljubivost i radost osjetili smo i kod fratara na Poljudu. U našem hodočasničkom programu slijedeće je bilo hrvatsko 'prasvetište' Gospe od Otoka u Solinu. Tu smo se pomolili i upoznali se s poviješću kraljice Jelene, kralja Zvonimira i drugih hrvatskih vladara. Svjesni smo da je taj dio naše slavne povijesti temelj i današnje hrvatske državnosti, a ne neki nedavni "antifašizam". Vidjeli smo zatim antičko groblje, posebno grobove solinskih mučenika, „Manastirine“. Tu smo u molitvi i tišini razmišljali o povijesnim mijenama: Mauzolej moćnoga cara Dioklecijana postade mjesto stoljetnog štovanja njegove žrtve, mučenika sv. Duje. Ovoga sunčanoga dana svi smo bili duhovno i intelektualno nahranjeni.


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE ŠIBENIK: Marko Perković Thompson gostovao na tribini za mlade

Spoznaja Božje ljubavi promijenila je moj život i glazbeno me usmjerila Marko Perković Thompson gostovao je u subotu, 16. travnja na vjerskoj tribini za mlade koja je održana u Katoličkoj osnovnoj školi u Šibeniku. U organizaciji Katehetskog ureda Šibenske biskupije i Družbe sestara Franjevki od Bezgrešne poznati pjevač je srednjoškolacima i učenicima završnih razreda osnovne škole govorio o svom životu, domoljublju, osobnom vjerskom iskustvu, nekim aktualnim pitanjima hrvatskog društva, te o svojoj glazbi. Tribinu i razgovor s glazbenikom Markom Perkovićem animirala je i vodila sestra Renata Azinović. U kršćanstvu i katoličkoj vjeri na poseban me način oduševljava istina i ljubav Svevišnjeg na križu, kazao je Marko Perković Thompson. Susreti u jednoj molitvenoj zajednici kojoj sam se priključio 2000. godine učinili su da se obratim. Kroz tu zajednicu ušao sam

dublje u bit duhovnog života i vjere. Tada je moja vjera od tradicionalne dobila jednu dublju dimenziju. Čitav život gledam kroz prizmu kršćanstva. Spoznaja Božje ljubavi promijenila je moj život i glazbeno me usmjerila. Životna ispovijed koju sam imao te 2000. godine promijenila je moj život, moj pogled na okolinu. Od tog trenutka počeo sam drugačije živjeti i sve oko mene se poče-

lo mijenjati. Životna ispovijed bila je presudna u mom hodu prema Bogu i obraćenju. Na pitanje o pisanju medija o njemu Thompson je komentirao kako do njih dolazi zbog svjetonazora kojeg živi i njeguje. U pitanju je sudar dvaju svjetonazora, našeg kršćanskog i domoljubnog nasuprot onog potpunog anacionalnog. Svi pojedinci koji njeguju domoljublje, bilo kroz politiku, glazbu,

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

47


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE šport, ili društveni angažman, u medijima bit će tretirani kako nešto što je konzervativno, što je blaža varijanta, dok ih se u sljedećem koraku proglašava nacionalistima, a onda i fašistima. To je jedna metoda koju već petnaestak godina proživljavamo, ne smo ja, nego i hrvatski generali i brojni drugi pojedinci. Na pitanje o svojoj glazbi Tompson je odgovorio kako sadržaj njegovih pjesama ima vrijednost. U prilog tome ide činjenica da su slušane i prihvaćene. Kao kantautor držim da su moje pjesme aktualne. Ja bih volio da nisu aktualne, da imam neki drugi prostor i da se mogu proširiti u svom repertoaru, ali okolnosti u kojima se nalazimo to ne dopuštaju. Na koncertima najveće ovacije dobijem kad izvedem pjesmu Čavoglave. Ona je nastala 1991. godine.

To je sociološko pitanje i svi bi se trebali upitati što se događa u Hrvatskoj. Na koncertima u vremenu kad sam izdao album “Bilo jednom u Hrvatskoj” nisam mislio izvoditi Čavoglave jer sam smatrao da vrijeme rata i ono što se događalo u ratu stavim na poziciju gdje pripada. Međutim, politika se pokušala obračunati sa svima onima koji su u to vrijeme di-

zali moral i to me potaklo da Čavoglave vratim na repertoar. One danas imaju toliku snagu da je to zadivljujuće, kazao je Marko Perković. Na kraju tribine je poručio mladima da traže i preispituju istinu i smisao života i postojanja te žive svoju vjeru i kroz život izgrađuju vrijednosti ljubavi prema Bogu, domovini i obitelji.

Proslava sv. Jure u župi Rupe

Naše poslanje u svijetu dolazi od Boga IZVOR: franjevci-split.hr U srijedu, 20. 4. 2016. započela je u Rupama, u crkvi Sv. Ante trodnevnica u čast naslovniku župe svetom Juri. Trodnevnicu je predslavio fra Jure Šimunović. Prvog dana trodnevnice u propovjedi je na glasio kako mi ljudi često: „Prekasno započnemo shvaćati da život nije ono što mi često želimo i u čemu ga tražimo. To je 48

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE samo nаznaka, grubi i nejasan smjerokaz koji nas zavede i odvede na krivi put. Naš život treba oderđivati/ravnati Netko to je iznad nas. Potrebno je Njega čuti, potrebno je s Njim razgovarati.“ Drugog dana tema je bila služenje: „Naše poslanje u svijetu dolazi od Boga, za Boga na korist čovjeka. Temeljni je znak našeg poslanja/življena kao učenika/ca Kristovih – služenje. Naš je svijet postao bolestan, opasan, nepredvidiv jer je zavladala bolest gospodarenja. Naše uspjehe na bilo kojem polju ne vidimo, ne doživljavamo kao veću mogućnost služenja drugima, nego gospodarenja. To ljude onda sve više i više razdvaja/udaljava, čini neprijateljima, zavidnima, zatvara. To je svijet moći koji je postao bespomoćan.“ A trećeg dana konstatirano je kako: „Samo oni ljudi koji promišljaju budućnost, kako bi moglo biti i kako će biti mogu istinski, korisno živjeti sadašnjost. Zato je potrebno u život, promišljanja o životu, u zauzimanju stavova, pogledati, promisliti svoj život iz budućnosti. Započeti od kraja promišljati sadašnjost. Nažalost čovjek je toliko zaokupljen svojom sadašnjošću da gubi budućnost.“ – zaključio je fra Jure Šimunović. Na samu svetkovinu slavlje je započelo u 10 sati svečanom procesijom od crkve Sv. Ante do crkve svetog Jure, a slavlje je predslavio don Gabriel Jagarinec župnik Skradina, koji je u propovjedi istaknuo važnost svetosti koja se mora, po primjeru svetaca realizirati i u našim životima, „tko nama brani, tko nama priječi da i mi budemo sveti, poziv na svetost je upućena svakome čo-

vjeku.“ Tumačeći život svetoga mučenika Jure uzeo ga je kao primjer hrabrosti i postavio pitanje: kako bi mi reagirali u tom trenutku, mnogima je teško doći na svetu misu Nedjeljom, „tjedan ima 168 sati, a od nas se očekuje jedan sat da damo Bogu...“ Te je primjetio kako mi kršćani imamo problem već sa ovim prvim i

osnovnim, a kamoli da se poput prvih kršćana nađemo u situaciji da se zbog vjere mora trpjeti i umrijeti. I na kraju je dodao kako smo pozvani danas Krista Uskrsloga svjedočiti. To je nosilo prve kršćane, Uskrsli Krist nosio je svece, a može i nas danas.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

49


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE ŠIBENIK - KATEDRALA: Obilježen Anzac Day

slavljena misa za POGINULE AUSTRALSKE VOJNIKE „Anzac Day“, drugi najveći praznik u Australiji veleposlanstvo Australije u Hrvatskoj ove godine obilježava u Šibeniku. U ponedjeljak, 25. travnja tim povodom u katedrali svetog Jakova u Šibeniku slavljena je misa za devet tisuća australskih vojnika poginulih u Prvom svjetskom ratu u bitci kod Galipolja 1915. godine. Slavlje je predvodio australski državljanin i franjevac Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije, fra Anthony Stephen Burnside. S njim su suslavili fra Petar Drmić, ta-

50

kođer član Hercegovačke franjevačke provincije i savjetnik Apostolske nuncijature u Zagrebu, mons. Julian Kabore. Na misi su bili nazočni australska veleposlanica Susan Cox i službenici iz australskog veleposlanstva u Zagrebu, još nekolicina veleposlanika, te šibenski biskup Ante Ivas. Kad je započeo Prvi svjetski rat u Europi 1914., tisuće mladih Australaca javilo se da kao

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

saveznici pomognu Velikoj Britaniji u ratnim poduhvatima. Pedeset tisuća Australaca je poslano u Galipolje. Cilj je bio zauzeti Carigrad i oslabiti neprijatelja s istoka. Bitka u Galipolju za saveznike je bila potpuni neuspjeh. Više od osam tisuća australskih vojnika je poginulo, a više od devetnaest tisuća ih je ranjeno, kazao je otac Anthony Burnside. Danas molimo u dubokoj zahvalnosti za njihovu dobrotu, hrabrost i žrtvu koju su oni podnijeli točno prije sto godina. Dan Anzaca je dan kad Australci razmišljaju o duhu Anzaca i vrednotama koje on predstavlja, kao i o njihovoj ulozi u današnjem australskom društvu. To uključuje vrednotu prijateljstva, vrednotu žrtve, vrednotu kako biti postojan i onda kad su svi izgledi protiv tebe i vrednotu hrabrosti, poručio je između ostalog fra Anthony Burnside.


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE ŠIBENIK - KATEDRALA: O obljetnici posvete katedrale hodočastili vjernici Gradskog dekanata

Prigodom četiristo šezdeset i prve obljetnice posvete katedrale svetog Jakova u Šibeniku vjernici i svećenici župa Gradskog dekanata Šibenske biskupije hodočastili su u četvrtak, 28. travnja u katedralu. Hodočašće je organizirano i prigodom Izvanrednog jubileja milosrđa, pa su svi vjernici koji su ispunili uvjete zadobili i potpuni oprost. Program u katedrali započeo je prigodom za Ispovijed. Svećenici gradskog dekanata bili su brojnim vjernicima na raspolaganju sat vremena prije središnjeg misnog slavlja koje je predvodio šibenski biskup Ante Ivas. Euharistiji je prethodila krunica Božanskog milosrđa. U uvodnom dijelu slavlja biskup Ivas vjernicima je ukazao kako je obljetnica posvete katedrale za katedralu najsvečaniji dan. Ne samo za nju nego i za sve vjernike biskupije kojima je ona majka svih crkava. Vjernike je upoznao i s netom obnovljenim procesionalnim križem koji je bio na čelu ulazne procesije. Raspelo datira iz vremena posvete katedrale te je bilo sudionik posvete. Jako sam radostan i potresen što smo danas mogli ići za ovim svetim starim kri-

Isus Krist je Zaglavni kamen Crkve

žem pred kojim su naši pređi obnavljali ispovijest vjere koju ćemo i mi prigodom Jubilarne godine izreći i obnoviti, kazao je biskup Ivas. Naglasio je kako je Isus Krist ugaoni kamen Crkve. Sveti Pavo je napisao kako su i vjernici živo kamenje. Krist od nas gradi svoju Crkvu, Crkvu u kojoj on stanuje i djeluje po Duhu očevu a ova katedrala je crkva zato što smo mi živa Crkva, po nama ona nosi ime Crkva. Nakon homilije vjernici su, kako bi zadobili potpuni oprost, molili Apostolsko vjerovanje i Oče naš na nakanu Svetog oca. Slavlje je završilo molitvom Blaženoj Djevici Mariji pred glavnim oltarom šibenske katedrale na kojem se nalazi čudotvorna ikona Gospe od plača. MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

51


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Gospine zvjezdice u župi Gradac IZVOR: franjevci-split.hr Kao i prijašnjih godina, Zbor mladih Gospine zvjezdice na Uskrsni ponedjeljak, 28. travnja 2016., u župnoj crkvi Porođenja Marijina u Gradcu održao je prigodni nastup. Poslije svete mise izveli su Kratki uskrsni recital (autorica Mirena Zake) kojim su svojim župljanima i župniku fra Jozi Jukiću prikazali biblijske trenutke koji su uslijedili nakon Isusova uskrsnuća. Uz likove Gospe, Ivana, Magdalene, nevjernog Tome i dvojice braće, pojavljuju se Levi i Suzana, dvoje pripovjedača koji gledatelje vode kroz priču. Sve likove su utjelovili članovi Gospinih zvjezdica, a uz dramsku izvedbu u recitalu su također izvedene i prigodne pjesme (Isus najljepše ime, Aleluja Onom koji uskrsnu, Ostani s nama, Ovo je dan). Uz klavirsku pratnju njihove voditeljice prof. Jelene Prpa i članice Gospinih zvjezdica Emilije Sučić, solističkim glumačkim i pjevačkim izvedbama su se istaknuli mnogi članovi zbora, od starijih srednjoškolki pa do najmanjih prvašića kojima je to bio prvi solo nastup. Uz podršku župnika, roditelja i svih župljana, Gospine zvjezdice i dalje nastavljaju sa

pjesmom i ustrajnim radom kojima će, sasvim je sigurno, uz nove nastupe te sudjelovanje u pjevanju na župskoj misi, slaviti Boga i radošću obogaćivati živote svih prisutnih.

Gospa Visovačka u župi Banjevci IZVOR: franjevci-split.hr U ovoj Godini milosrđa Slika Gospe od Milosti s Visovca pohodila je župu Banjevce. Dana 4. svibnja 2016. godine Sliku u Banjevce dovezli su gvardijan fra Mate Gverić i suradnik u župi Drniš Ante Lojić. Slika je postavljena ispred oltara gdje su vjernici mogli dolaziti, izbliza je motriti, poljubiti i pred njom se Gospi moliti. U nedjelju, 8. svibnja 2016., slavlje je započelo procesijom u kojoj su vjernici iz župe Banjevci nosili Gospinu sliku u pratnji ministranata i župljana do stare crkve Sv. Ivana i groblja. Za vrijeme procesije pjevane su litanije, a kod groblja je bila molitva za pokojne. Eu52

haristijsko slavlje, nakon procesije koja je započela u 11 sati, predvodio i propovijedao visovački gvardijan fra Mate Gverić koji je nastojao potaknuti vjernike na pobožnost i

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

vjernost Majci Božjoj koja nas uvijek prati u ovom našem životu. Pjevanje je predvodio Ante Lojić uz pratnju Božjeg puka. Nastojeći iskazati čast Majci


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE od Milosti, prigodom pohoda u župu Banjevci, župljani su se na poseban način potrudili naučiti pjevati himnu "Visovačka slavna mati". Župnik fra Žarko Maretić zahvalio je gvardijanu fra Mati Gveriću na organizaciji dolaska Gospe u Banjevce i poticajnim riječima koje je izre-

kao u propovijedi te završio riječima kako su ovih nekoliko dana bili uistinu veliki dani za ovu župu jer je ovo posebna milost koju su osjetili svi, i najmlađi i najstariji. Nakon završetka euharistijskog slavlja u crkvi je bila izložena Slika Gospe Visovačke kako bi se vjernici mogli u tiši-

ni sabranosti pomoliti i preporučiti njezinu zagovoru. Kao što je Marija išla u pohode rođakinji Elizabeti tako je Gospa došla u pohod i župljanima Banjevaca koji su bili radosni zbog toga događaja. To ih je potaklo da i oni češće hodočaste svojoj Majci - Gospi na Visovac.

Fratri samostana sv. Frane pohodili nekoliko župa šibenskoga zaleđa

Rekreativno-studijski izlet “Majalis“ IZVOR: svetiste-sibenik.hr Fratri samostana sv. Frane pohodili su nekoliko župa šibenskoga zaleđa u vidu studijsko-rekreativnog izleta, popularnog “Majalisa”. Pohod su započeli podno starohrvatskog Bribira gdje su nekada fratri imali svoj samostan i crkvu Svete Marije. U Piramatovcima ih je dočekao župnik fra Edvard Sokol koji je fratrima govorio o župi i njezinoj geografskoj rastegnutosti. Sve katoličke crkve u ovoj župi kao i u župi Lišani bile su devastirane, spaljene i porušene u vrijeme Domovinskog rata. U mjestu Lišane Ostrovičke župnik fra Damir Čikara je gostima pokazao crkvu koja je posvećena našem prvom kanoniziranom hrvatskom svecu sv. Nikoli Taveliću. Crkva je lijepa i prostrana i lijepo se uklapa u okoliš proljetnoga zelenila. I ova župa kao i skoro sve druge ovoga kraja redovito imaju filijalnih kapelica. U ovoj župi je posebno zanimljiva kapelica u selu Vukšić koja je malo uzdignuta na brdo te se od nje pruža lijep pogled na plodno polje i zeleni okoliš. Preko Stankovaca i Velima, a zasigurno i nekih drugih mjesta, fratri su tražili put do Banjevaca gdje se nalazi još jedna crkva posvećena našem jeruzalemskom mučeniku. Tamošnji župnik fra Žarko Maretić svoje je goste poveo od grobljanske kapelice iz 11. stoljeća posvećene sv. Ivanu Krstitelju, do sadašnje župne crkve. Nakon toga fratri su pod vodstvom župnika Maretića vidjeli park prirode Vransko jezero i obližnji Kamenjak te mjesto Vrana.

Svoj posjet fratri su završili u Pakoštanima.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

53


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE PROSLAVA MAJČINOG DANA U KATOLIČKOJ OSNOVNOJ ŠKOLI

Majka srce obitelji IZVOR: os-katolicka-si.skole.hr

Majka, najdraže i najmilije biće kojoj ljudi širom svijeta izražavaju različite znakove pažnje ima svoj dan u drugu nedjelju u svibnju. Izreći majkama zahvalu i pohvalu za sve što za njih čine, imala su priliku djeca i učenici nekoliko dječjih vrtića i osnovnih škola diljem biskupije pristiglih u Katoličku osnovnu školu 5. svibnja 2016. na već tradicionalnu priredbu “Majka – srce obitelji” u organizaciji Katehetskog ureda Šibenske biskupije. Svim okupljenima dobrodošlicu je izrekla predstojnica Katehetskog ureda s. Jakica Vuco izrekavši lijepe misli o majkama i njihovom djelovanju koje je često skriveno od očiju javnosti. Zahvalu majkama izrekao je i o. biskup mons. Ante Ivas koji je u obraćanju djeci naglasio kako je u djetinjstvu imao tri mame: svoju mamu, njezinu mamu koja ga je također odgajala i Majku Isusovu – Gospu. Potakao ih je da i oni u svom životu poštuju ove tri žene. Ovom prilikom poklonio je sliku Gospe Karmelske Katoličkoj osnovnoj školi. Program su otvorila djeca DV Brat Sunce pjesmom “Dijete milosrdnog srca” i plesnom točkom “Hvala mama”. Pohvalu mamama nastavili su učenici OŠ Jurja Dalmatinca 54

recitacijom “Ova je pjesma” i igrokazom “Napredovanje” u kojem su istaknuli kako je najviše napredovanje jedne žene u ulozi majke; jače i važnije od svih profesionalnih napredovanja koje može ostvariti u poslovnoj karijeri. Plesnom točkom “Cvijeće za Mariju” djeca Vjerske skupine “Anđeli” DV Vidici usmjerili su okupljene na molitvu Majci Božjoj. Ritmičnošću izvođenja “Mažoret plesa” ponijeli su okupljene učenice OŠ Braće Radića iz Bračevića, a u izvođenju spleta pjesama o majci “Najbolja mama na svijetu” pridružili su im se i učenici PŠ Donje Ogorje, dok je izvrstan monolog “Mama i ja” izazvao odobravanje i oduševljenje publike. “Kako se štedi mama” ukazali su nam djeca DV “Kućica”, dok su pjesmom “Mama” izrekli predivne misli o majci. Kako i ocjena može obradovati majku kao najljepši poklon za Majčin dan pokazali su učenici OŠ Tina Ujevića igrokazom

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

“Poklon”, a recitacijom “Hvala vam mame!” učenici OŠ Jurja Šižgorića pohvalili su mame za sve skriveno što čine. Recitacijom “Draga moja majko, hvala ti!” učenik naše škole Luka Popović (1.a) izrekao je zahvalu mamama na mnogim stvarima koje mame čine, a nama često promaknu kao sitnice, dok su učenice 3.b igrokazom “Slovo M” ukazale koje je slovo zaista najvažnije u abecedi. Za poklon mamama izvođači su na kraju priredbe dobili napuhane balone u obliku srca koji su tijekom cijele priredbe krasili pozornicu. Radost djece bila je velika, a i majki koje su uživale u jednom dječjem iskrenom izražavanju zahvalnosti.


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE SUSRET ZBOROVA KATOLIČKIH ŠKOLA DALMACIJE IZVOR: os-katolicka-si.skole.hr Katedrala sv. Stošije u Zadru bila je 7. svibnja 2016. najraspjevanija katedrala u Dalmaciji. Susret zborova katoličkih škola s područja Dalmacije održan je u Zadru, u organizaciji domaćina Klasične gimnazije Ivana Pavla II. Domaćini su nam organizirali šetnju gradom i otkrivanje povijesnih i suvremenih znamenitosti Zadra. Naše učenike najviše su oduševile Morske orgulje i instalacija Pozdrav Suncu. Zahvaljujemo našem pratitelju na izvrsnom upoznavanju s ljepotama Zadra i mnogim informacijama koje je podijelio s nama. Nakon upjevavanja i proba, u katedrali su se okupili učenici zborova katoličkih klasičnih gimnazija iz: Rijeke, Zadra, Splita, Sinja i Dubrovnika te naš zbor kao jedina katolička osnovna škola. Susret je otvoren pozdravom ravnatelja škole domaćina don Ante Sorića i voditeljice Ureda HBK za katoličke škole Ivane Petrak. Zborovi su nastupali s dvije pjesme. A naši učenici su pod dirigentskom palicom učiteljice glazbene kulture Luiđe Cvitan i uz glazbenu pratnju učiteljice hrvatskog jezika Veronike Paić izveli: "Moj Isus" i "Kao Marija". Dugotrajni pljesak prisutnih, najbolji je pokazatelj koliko su se česte probe zbora isplatile. A izvedbe srednjoškolskih zborova poticaj su

nam na koju razinu možemo dići pjevanje. Raspjevani susret završio je zajedničkom izvedbom svih sudionika pjesme "Zdravo Marijo" te pastirskom riječju i blagoslovom

mons. Želimira Puljića, zadarskog nadbiskupa. Pri povratku u Šibenik smo zaključili kako je ovaj susret bio obogaćenje svim sudionicima i poticaj za daljnji rad.

PROMOCIJA DVIJE KNJIGE O DOMOVINSKOM RATU IZVOR: os-katolicka-si.skole.hr Nakon predstavljanja u gradovima diljem Lijepe naše, glazbeno-scenska predstava BITKA ZA VUKOVAR – KAKO SMO BRANILI GRAD I HRVATSKU, uz predstavljanje istoimenih knjiga realizirana je u Šibeniku, u kongresnoj dvorani naše škole u večernjim satima 19. svibnja 2016. Uz čitanje pojedinih potresnih odlomaka iz knjige koja svjedoči o obrani Vukovara, u programu su nastupili zborovi OŠ Brodarica i OŠ Tina Ujevića, Šibenske šuštine i Muški pjevački zbor Sveti Mihovil. O važnosti slobode i domovine te o razlozima pisanja knjiga progovorili su autori knjiga g. Damir Markuš i g. Damir Plavšić. Okupljene

sudionike pozdravili su na kraju gradonačelnik Šibenika g. Željko Burić i ravnateljica Katoličke osnovne škole s. Mandica Starčević.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

55


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Velik broj vjernika proslavio Tijelovo Svetkovina Tijelova u Šibeniku proslavljena je u četvrtak, 26. svibnja svečanim misnim slavljem župa Gradskog dekanata Šibenske biskupije, koje je održano u katedrali svetog Jakova. Misno slavlje predvodio je šibenski biskup Ante Ivas, a tijelovsku procesiju generalni vikar Marinko Mlakić. Kruh koji na sv. Misi postaje tijelo Kristovo, i vino koje postaje krv Kristova Isusovim učenicima, najsvetiji je i najveći vidljivi znak Božje prisutnosti, ne samo Isusovoj zajednici vjernika, Crkvi, nego i svemu svijetu i svim Ijudima u svim vremenima i mjestima. Tu istinu naše vjere, da je Bog s nama i za nas zauvijek, danas Crkva po svemu svijetu raširena svečano slavi ovom svetkovinom Tijelova: Svetom Euharistijom i Euharistijskom procesijom. Znakovito je da ovu svetkovinu naš narod od davnina doživljava i naziva: „Božji blagdan“. Ovim blagdanom mi kršćani prepoznajemo i slavimo Isusa Krista iz Evanđelja, tj. Boga koji se utjelovio, postao pravi čovjek i tako potpuno odgovorio intimnoj ljudskoj čežnji za Božjom prisutnošću, poručio je biskup Ante Ivas u Homiliji. U posvećenom kruhu i vinu, u Euharistiji, naglasio je biskup Bog je htio biti među ljudima trajno tjelesno i krvno prisutan. Tu je na otajstveni način moguće Boga „vidjeti i dotaknuti.” Dok je Isu56

Euharistija Božju prisutnost stavlja na raspolaganje svim ljudima sova prisutnost u gradovima i selima Palestine bila ograničena na tamošnje suvremenike, tek kroz 33 godine njegova zemaljskog života, Euharistija tu Božju prisutnost stavlja na raspolaganje svim ljudima u svim vremenima i narodima. I to u njegovom uskrslom i proslavljenom tijelu i životu. Čak štoviše, Bog je u Euharistiji uzdignut iznad svih zemaljskih prostora i vremena. Tako je Bog po Euharistiji prisutan u

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

čitavom svijetu, svim ljudima, u svim vremenima i mjestima. Euharistija, tajna Kristova Tijela i Krvi je sakrament iznad svih sakramenata, jer nam daruje ne samo darove milosti, nego nam daruje samoga Krista osobno. Euharistija na sasvim osobit i cjelovit način sadrži, i izražava, i daruje nam cjelovito otajstvo Kristove osobe, kazao je biskup Ante Ivas. Vjera u Euharistijsku nazočnost Kristovu jest i ostaje te-


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

meljni uvjet i kralježnica kršćanskog života. Petrov krik vjere ne prestaju izgovarati kršćani koji u tijelu Kristovu nalaze izvor života, na zemlji i u vječnosti. „Ne možemo bez Euharistije”, govorili su prvi kršćani! Zato kršćani i danas u svojim Crkvama slave i čuvaju posvećeni kruh i časte njegov Presveto Tijelovo i Krv, kazao je biskup Ivas. Naglasio je kako je euharistija vjera u sadašnju stvarnu prisutnost Kristovu. Euharistija je vjera u Krista Otkupitelja i Spasitelja, koji živi i djeluje u današnjem svijetu. Zato kršćani danas u svečanim Tijelovskim procesijama s pjesmom i molitvom pronose posvećeni Euharistijski kruh Tijela Kristova ulicama i trgovima svojih gradova i sela, vjerujući da je Bog u koga vjerujemo Bog za nas,

za čovjeka, za njegov mir, za zajedništvo i jedinstvo, za ljubav i sreću svih ljudi i naroda. Mi, Crkva Kristova, vjerujemo da je živi Krist u Euharistiji i danas Božji odgovor na najdublje i najtemeljnije ljudske čežnje, poručio je biskup Ivas. Ukazao je kako bog u Euharistiji nije neka maglovita ili astralna nazočnost, nego konkretna Božja prisutnost, u koju njegovim darom svi mi imamo pristup i u kojoj možemo živjeti i graditi svoj život s Božjim blagoslovom, sve dok ne po-

stignemo puninu u zajedništvu Boga Trojedinoga, u zajedništvu s majkom našom Gospom Marijom i sa svima našim svetima u vječnosti. Danas stoga radosno pjevamo: „Danas kroz vjekove u Crkvi isto biva međ’ nama, sretni smo, imamo Krista živa!” Amen! , zaključio je u homiliji biskup Ante Ivas. Nakon misnog slavlja uslijedila je tijelovska procesija ulicama starog dijela Šibenika. Procesiju je predvodio generalni vikar šibenske biskupije, mons. Marinko Mlakić.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

57


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

ŽUPA VODICE U ZAGREBU NA “HODU ZA ŽIVOT” IZVOR: zupa-vodice.hr Skupina hodočasnika i građana Vodica, njih pedesetak među kojima je bio najveći broj obitelji s više djece, sa Vodičkim župnikom don Franjom Glasnovićm, u subotu 21. 05., sudjelovala je u povorci od 15.000 sudionika u prvom nacionalnom „Hodu za život“ te svojim hodom i sudjelovanjem pokazala i posvjedočila zalaganje za život i podršku obiteljskim vrijednostima u Hrvatskoj. Nakon programa na Trgu bana J. Jelačića, hodočasnici su posjetili Zagrebačku katedralu i pomolili se na grobu hrvatskog blaženika i kardinala Alojzija Stepinca. Na povratku posjetili su Karlovac i hodočastili u nacionalno svetište sv. Josipa, zaštitnika Hrvatske. U svetištu su slavili svetu misu u zajedništvu sa vjerničkom molitvenom zajednicom iz Rijeke. Euharistijsko slavlje je predvodio župnik don Franjo, a propovijedao je župnik i upravitelj svetišta mons. Antun Sente, koji je na početku sve hodočasnike pozdravio te u propovijedi protumačio Božju riječ na temelju biblijskih čitanja i primjera života sv. Josipa. Na kraju su hodočasnici posjetili staru župnu crkvu Majke Božje Snježne te iznad nje najstariji karlovački spomenik - tvrđavu „Stari grad Dubovac“.

58

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE 15. Olimpijski festival dječjih vrtića grada Šibenika

Što se nauči u djetinjstvu nikad se ne zaboravlja! IZVOR: sibenskefranjevke.hr 15. Olimpijski festival dječjih vrtića grada Šibenika, održan je u četvrtak 2. lipnja na igralištu sportskog kompleksa „Ljubica“ u šibenskoj Crnici. Djeca dvadeset pet vrtića, među kojima i naš vrtić Brat sunce, sudjelovala su na ovoj manifestaciji koju organizira Hrvatski olimpijski odbor i Grad Šibenik u koordinaciji Zajednice sportova Grada Šibenika. Program je započeo svečnim mimohodom na atletskoj stazi i nošenjem olimpijske zastave. Nakon intoniranja Lijepe naše i podizanja olimpijske zastave, prenesen je olimpijski plamen i izrečena olimpijska zakletva. Potom je zamjenik gradonačelnika Nikica Penđer otvorio Olimpijski festival. „Olimpijada dječjih vrtića je lijepa tradicija koja veseli djecu, razvija im sportsku spretnost te osjećaj zajedništva. Svima skupa želim uspjeh na natjecanju, a roditelje pozivam da potiču svoje male sportaše u njihovim uspjesima.“, rekao je zamjenik gradonačelnika

Nikica Penđer i zahvalio odgojateljicama koje su vrijedno pripremale djecu za natjecanje i Zajednici sportova Grada Šibenika na organizaciji natjecanja. Slijedila su natjecanja u malom nogometu za djevojčice i dječake, bacanje loptice u dalj, skok u dalj, trčanje na 50m, štefeta 4x25m. Naš vrtić je imao posebnog razloga za slavlje jer su male nogometašice postale prvakinje bez ijednog primljenog pogotka. S njima su se zajedno veselili i dječaci kojima je nedostajalo malo sportske sreće u pucanju sedmeraca te natjecatelji u atletskim disciplinama. Velika navijačka podrška nije izostala od strane roditelja a najglasniji su bili i naši bivši olimpijci koji su došli podržati svoje „nasljednike“. Svi zajedno, formirali su pobjedničku gusjenicu te i na taj način proslavili plodove ustrajnih treniranja na terasi našega vrtića. Nakon dva odgađanja

zbog kiše, i ovaj put su prijetili crni oblaci, ali nebo je ipak poštedilo naše mališane. Vjerujemo da su ponijeli vedre dojmove za svoj život prema geslu Olimpijskog festivala „Što se nauči u djetinjstvu nikad se ne zaboravlja!". Tekst: s. Jozepka Vukančić Foto: Josipa Bolanča i Mirna Bilandžić

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

59


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

Zaključna sjednica biskupijskog postupka za progla blaženom službenice Božje majke Klare Žižić

U svečanoj dvorani biskupskog ordinarijata u Šibeniku održana je na blagdan Pohođenja Marijina, 31. svibnja 2016., pod predsjedanjem šibenskog biskupa mons. Ante Ivasa zaključna sjednica biskupijskog postupka za proglašenje blaženom službenice Božje majke Klare Žižić, utemeljiteljice Družbe sestara franjevki od Bezgrješne. Sudjelovali su članovi crkvenog Sudišta imenovani za taj proces: predsjednik suda mons. mr. Krešimir Mateša, promicatelj pravde mons. dr. Josip Delić i bilježničarka s. Zdravka Gverić; postulator dr. fra Ratko Radišić i vicepostulatorica s. Terezija Zemljić. Na sjednicu su bili pozvani svećenici, redovnici, redovnice i vjernici laici, koji su po svojim službama ili posebnim vjerničkim odnosom vezani uz službenicu Božju majku Klaru Žižić. Sjednica je započela Pjesmom stvorenja sv. Franje i molitvom za proglašenje blaženom službenice Božje. Biskup Ante Ivas istaknuo je važnost ovog događaja, kako za njezinu Družbu i Šibensku biskupiju tako i za cijelu Crkvu. Službenica Božja majka Klara Žižić (1626.-1706.) odlikovala se svojim potpunim predanjem Bogu pokazujući to brojnim djelima milosrđa. Franjevačkom malenošću 60

svijećA koja neprestano sjaji bila je bliska svakom čovjeku. Njezini suvremenici usporedili su je sa svijećom koja neprestano sjaji a njezina svetost prepoznata je od ljudi još za njezina života, kao i u vrijeme i nakon njezine smrti. Biskup je spomenuo mnoge svoje predčasnike na biskupskoj stolici koji su pratili redovničku zajednicu Sestara franjevki od Bezgrješne od njezina utemeljenja 1673., odnosno 1679. godine do uvrštenja u Red družbi papinskog prava.postupakmajka

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

Na sjednici su predstavljeni spisi istraživanja o životu, krepostima i glasu svetosti službenice Božje, počevši od otvaranja kauze 21. rujna 2004. godine do zaključenja ovog postupka, 31. svibnja 2016. koji su zajedno s talijanskim prijevodom i publikacijama vezanim za službenicu Božju zatvoreni u pripremljene kutije i zapečaćeni. Glavninu spisa čine zapisnici ispitivanja svjedoka i važan, najveći dokument je Povijesna relacija o službenici Božjoj majci Klari Žižić, načinjena pod nadzorom članova Povi-


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE

proglašenje

jesne komisije, predsjednika Komisije dr. fra Vicka Kapitanovića, dr. Mile Vidovića, dr. fra Bazilija Pandžića i dr. fra Daniela Patafte. Zatvorene i zapečaćene kutije Biskup je predao postulatoru fra Ratku Radišiću da ih preda na Kongregaciju za svete. Vrhovna poglavarica Družbe sestara franjevki od Bezgrješne s. Zdravka Gverić zahvalila je na kraju Bogu za sveti život službenice Božje i svima koji su sudjelovali u ovom golemom i značajnom poslu. S poštovanjem i zahvalnošću prisjetila se i prvog postulatora kauze, pokojnog dr. fra Atanazija Matanića i pokojnog predsjednika Povijene komisije dr. fra Vicka Kapitanovića. Molitvom na grobu službenice Božje majke Klare Žižić u fra-

njevačkoj Crkvi sv. Lovre za uspješan nastavak postupka u Rimu i pjesmom Ko zvijezda sjajna, za koju je tekst napisala klarisa s. Marija Petričević

a uglazbio je fra Stipica Grgat, zaključena je sjednica biskupijskog postupka u Šibenskoj biskupiji.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

61


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE SUSRET MINISTRANATA ŠIBENSKE BISKUPIJE Ministranti Šibenske biskupije susreli su se u subotu 4. lipnja. Prvi dio susreta preko kojeg se svaka ministrantska zajednica predstavila održao se u prostorijama Katoličke osnovne škole. Susret je završio misnim slavljem koje je predvodio šibenski biskup Ante Ivas u marijanskom biskupijskom svetištu Vrpolju. Susret su vodile franjevke od Bezgrešne s. Renata Azinović i s. Barbra Čavlina, a sa ministrantima radili su i animatori. Sadržaj susreta bio je bogat i raznolik. Ministranti su igrali nogomet, stolni tenis i odbojku Pogledali su film o štova-

nju Blažene Djevice Marije u Šibenskoj biskupiji. Biskup Ivas u obraćanju istaknuo je kako je najveći ministrant bio Isus Krist. Isus nas je poslužio Evanđeljem koje

je radosna vijest da smo Božji. Vi ste Isuovi nasljednici jer ste ministranti, a i svaki čovjek je ministrant ako dobro čini i dobro poslužuje, poručio je biskup Ivas ministrantima.

MISA ZAHVALNICA I PIKNIK KATOLIČKE OSNOVNE ŠKOLE

Radujte se u Gospodinu, uvijek! IZVOR: os-katolicka-si.skole.hr ''Radujte se u Gospodinu, uvijek!'', ponavlja sv. Pavao u Poslanici Filipljanima (Fil 4,4). Da završetak i ove nastavne godine bude obilje62

žen radošću potrudili su se djelatnici Škole prigodnim programom. Održan je u biskupijskom marijanskom svetištu u Vrpolju, u četvrtak 9. lipnja 2016. godine. A da radost njihova bude potpuna (usp. Iv 16,24) program je, kako i priliči, započeo Misom zahvalnicom koju je prikazao don Ante Omazić, vrpoljački župnik, u koncelebraciji s don Ivom Babačićem i p. Paulom Karimom. Iako don Ante nije propovijedao o radosti, ona je bila vidljiva u svakoj izrečenoj riječi. Svoju je homiliju temeljio na ulomku iz Knjige Tobijine u kojem Tobija odlazi na put u pratnji anđela i svoga psa (Tob 5,4-6.17). Ljetne praznike koji učenicima predstoje usporedio

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE je s putovanjem i pozvao ih da na to putovanje, baš poput Tobije, pođu sa svojim anđelom čuvarom, da njega stave na prvo mjesto. Učenici su tijekom Svete Mise na oltar prinijeli Gospodinu košaru s popisom trenutaka koji su im na poseban način obilježili ovu školsku godinu, po kojima je njihove dane ispunjavao radošću, igrom i smijehom, u kojima su doživjeli blizinu dragih ljudi i sami bili bližnji. Najviše igre i smijeha bilo je u završnom dijelu susreta. Po dobrom starom običaju, učenici su – uz podršku i pomoć članova svojih obitelji – svladavali brojne enigmatske i sportske zadatke i pokazali da se u njima snalaze jednako dobro kao i u onima školskim, ako ne čak i bolje. Iako zbog drugih obveza nije mogao ovu Svetu Misu biti u Vrpolju, mons. Ante Ivas se prije nje susreo s učenicima, njihovim obiteljima i djelatnicima. Bio je to njihov posljednji službeni susret s mons. Ivasom kao aktualnim šibenskim biskupom. Stoga su mu učenici i djelatnici kao simboliku trenutka darovali veslo – uz želju da nakon olujne biskupske službe zavesla na pučinu zaslužene mirovine, a o. biskup je još jednom na sve zazvao Božji blagoslov.

Ravnateljica KOŠ, č. s. Mandica Starčević

Oproštaj predškolaca u šibenskom dječjem vrtiću IZVOR: sibenskefranjevke.hr U četvrtak 16. lipnja u svetištu Gospe Vrpoljačke upriličeno je zahvalno euharistijsko slavlje i oproštaj djece koja odlaze u školu a predvodio ga je don Roko Glasnović. Djeca su pjevanjem uzveličala ovo slavlje a sviranjem pratila mama Jelena Mikulandra. Po završetku euharistijskog slavlja nazočnima se obratila ravnateljica vrtića s. Anita Krajač te zahvalila roditeljima na suradnji. Predškolci su dobili prigodne uspomene na svoj boravak u vrtiću. Uime roditelja, riječ zahvalnosti odgojiteljicama i redovničkoj zajednici sestara franjevki, uputila je mama Ana Bumbak. Potom

su djeca odgojiteljicama predala prigodne darove koje su pripremili njihovi roditelji. Nakon mise uslijedilo je osvježenje sladoledom koji je donirao tata Zrinko Batinić. Ali nije ostalo sve na tomu. Naime, u ponedjeljak, 20. lipnja u Novoj crkvi roditelji su naručili svetu misu za odgojiteljice i našu redovničku zajednicu. Misu je predvodio don Krešo Mateša,

župnik župe sv. Jakova. U zahvalnosti Bogu i dosjetljivim roditeljima na svemu a posebno na ovom najuzvišenijem daru, nadamo se da će naša suradnja donijeti bogate plodove djeci koja odlaze u novo razdoblje života. Tekst i foto: s. Jozepka Vukančić

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

63


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE AKTIVNOSTI DRUŽBE “BRAĆA HRVATSKOGA ZMAJA

CRNA I BIJELA KUGA PIŠE: MARINA JURKOVIĆ U uvali Duboka, na početku šetnice kroz Kanal sv. Ante otkrivena je, povodom 950. obljetnice prvog spomena grada Šibenika, spomen-ploča Šibenčanima koji su davne 1649. godine stradali od epidemije kuge. Postavljanje obilježja inicirala je Družba "Braća Hrvatskoga Zmaja“ - Zmajski stol u Šibeniku, a spomen-ploču je otkrio don Stipe Perkov, Zmaj Dragarski, pročelnik šibenskog Zmajskog stola. Na svečanosti kojoj su prisustvovali predstavnici društvenog, kulturnog, političkog i duhovnog života Šibenika, istaknuto je kako je Krešimirov grad 1649. godine od "crne smrti“ izgubio 10 tisuća sta-

novnika, a epidemiju je preživjelo svega tisuću i pol. O tim najtežim danima tisućljetne

šibenske povijesti svjedoče i zapisi iz Divnićeve "Povijesti Kandijskog rata u Dalmaciji“ čiji su fragmenti također pročitani. Onda je harala crna kuga, a danas bijela još opasnija od crne. Po povijesnim izvorima, tijela žrtava kuge spaljivana su i u gradu, i na području Paklene, u neposrednoj blizini Šetnice, pa je to i razlog zbog čega je spomen-ploča otkrivena upravo na tom mjestu, pojasnio je don Stipe Perkov. U ime Odbora za obilježavanje 950. obljetnice prvog spomena grada Šibenika prisutnima se obratio i predsjednik Odbora, ujedno i predsjednik Gradskog vijeća Šibenika Ivica Poljičak, Zmaj od šibenskih tvrđava, a otkrivanje spomen-obilježja pozdravili su i zamjenik šibensko-kninskog župana Zoran Smolić i gradonačelnik Šibenika dr. Željko Burić. Svečanost je uveličao i Gradski komorni orkestar Šibenik.


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Drugi hrvatski iseljenički kongres u Šibeniku IZVOR: sibenskefranjevke.hr Drugi hrvatski iseljenički kongres održan je u Šibeniku, a dio programa odvijao se u našoj velikoj samostanskoj dvorani kuće matice, 1. i 2. srpnja. Uvodni program započeo je 30. lipnja u Gradskoj knjižnici „Juraj Šižgorić“. Zbog nacionalnih interesa Republike Hrvatske odnosi hrvatskog iseljeništva s domovinom stavljeni su kao prioritet u odnosima na ekonomskom, kulturnom, znanstvenom, sportskom i drugim područjima. Članstvo Republike Hrvatske u EU otvorilo je Hrvatima nove mogućnosti i izazove. Hrvatski iseljenički kongres postavio je sebi za cilj okupiti Hrvate na jednom mjestu kako bi mogli između sebe podijeliti različite ideje i stvoriti nove akvizicije s idejom izgradnje naše budućnosti i zajedničkog identiteta. Ciljevi Drugoga hrvatskoga iseljeničkoga kongresa su: - Rasvijetliti glavne teškoće i zapreke u odnosima između hrvatskih iseljeničkih zajednica i hrvatskoga političkog i gospodarskog sektora. - Sustavno i cjelovito opisati i analizirati razvojne doprinose hrvatskog iseljeništva modernizaciji hrvatskog društva, napose u razdobljima bližim suvremenosti. Posebno je važno cjelovito opisati i rasvijetliti ukupni prinos hrvatskog iseljeništva uspostavi hrvatske državne samostalnosti i razvitku na prijelazu u 21. stoljeće. - Kritički rasvijetliti nove po-

mogućnost suradnje hrvatskog iseljeništva s domovinskom Hrvatskom litičke, društvene i egzistencijalne razloge iseljavanja iz Hrvatske. - Analizirati i opisati glavne promjene u praksama i položaju iseljeničkih hrvatskih zajednica nastale nakon hrvatskog državnog osamostaljenja te glavne promjene i teškoće u čuvanju i osnaživanju hrvatskog etničkog i kulturnog identiteta. - Kritički upozoriti na manjak institucija, ureda i služba potrebnih za razvijenu i odgovornu nacionalnu politiku spram hrvatskog iseljeništva. - Progovoriti o važnosti i ulozi hrvatskih katoličkih misija i hrvatskih iseljeničkih udruga u očuvanju nacionalnog identiteta. - Raspravljati o mogućnostima, motivaciji, stanju i poteškoćama u procesu odluke o povratku iseljenika i potomaka iseljenika. - Potaknuti bolju i uspješniju komunikaciju između hrvatskih iseljeničkih zajednica, kao i komunikaciju između zajednica ili njihovih krovnih koordinatora i institucija i drugih subjekata hrvatskoga društva (političkih, gospodarskih, kulturnih, znanstvenih, sportskih).

Na kongresu se kroz znanstveno – stručne skupove, forume i okrugle stolove raspravljalo o promjenama i procesima u hrvatskim iseljeničkim zajednicama danas. Analizirana je promjena, smjerovi i očekivane posljedice u pojednimi hrvatskim iseljeničkim zajednicama u Europi i ostalim kontinentima. Također je bilo govora i o mogućnosti suradnje hrvatskog iseljeništva s domovinskom Hrvatskom, institucijskoj (ne)umreženosti, hrvatskoj kulturi u iseljeništvu, demografskim aspektima iseljavanja, povratku iseljenika i njihovih potomaka u Hrvatsku. Jedna od tema bila je i Kultura, stanje i perspektive zajednice pripadnika hrvatskih manjina (identitet, integracija, asimilacija). Na službenom zatvaranju MDF-a na tvrđavi sv. Mihovila operom „Ero s onoga svijeta“ Jakova Gotovca zaključen je i kongres. Gradonačelnik grada Šibenika izrazio je zahvalnost što je upravo grad Šibenik izabran za mjesto održavanja ovoga važnoga događaja. Tekst i foto: s. Jozepka Vukančić

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

65


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Drniš: Koncert Hrvatske škole „Kardinal A. Stepinac“

HRVATSKA DIJASPORA NA TURNEjI PO HRVATSKOJ IZVOR: franjevci-split.hr U srijedu, 29.lipnja 2016. Župa Gospe od Ružarija, Pučko otvoreno učilište i Osnovna glazbena škola ''Krsto Odak'' organizirali su u Drnišu koncert HRVATSKE ŠKOLE ''KARDINAL ALOZIJE STEPINAC'' CHICAGO, USA. Učenici ove škole okupljeni u folklornu sekciju došli su u pratnji svog župnika fra Ivice Majstorovića. Na terasi glazbene škole predstavili su nam se pjesmama i plesovima sjeverne Hrvatske čime su i službeno započeli svoju turneju po domovini koja se nastavlja posjetom hrvatskom kraljevskom gradu Kninu sa kojim ih veže suradnja kroz humanitarni rad i pomoć pučkoj kuhinji i caritasu. Vrhunac njihova boravka u domovini biti će predstavljanje na Đakovačkim vezovima. Fra Ivica nam je kratko predstavio hrvatsku školu Alojzije Stepinac koja je osnovana davne 1973 godine i koju od samih početaka vode franjevci. Ta66

kođer je istaknuo kako Hrvati u Chicagu uvelike štuju Veliku Gospu, kako je duga tradicija proslave i procesije ulicama Chicaga koja će uskoro proslaviti 110 godina redovitog održavanja. Nakon što mu je župnik fra Petar u ime organizatora zahvalio i poklonio Drnišku kapu kao podsjetnik na boravak u našem gradu fra Ivica je zahvalio i izrazio zadovoljstvo s obzirom da je u prvoj procesiju za Veliku Gospu u Chicagu fratar koji je prevodio procesiju na glavi nosio upravo Drnišku kapu.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

Nakon nastupa upriličen je domjenak na kojem je gostima ponuđen nezaobilazan drniški pršut. Drniški gradonačelnik je zahvalio što su došli u naš grad i počastili nas svojim koncertom, Josipa Prpa je kratko ispričala o kiparu Ivanu Meštroviću i njegovim djelima koja se mogu vidjeti u Drnišu te ih pozvala da dođu u posjet Crkvi Presvetog otkupitelja u kojoj se nalazi i grobnica obitelji Meštrović.


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE Župljani župe Čista Velika proslavili blagdan sv. Petra u Morpolači IZVOR: franjevci-split.hr U crkvi Sv. Petra u Morpolači, župa Čista Velika, župnik fra Petar Teskera predvodio je proslavu sv. Petra u srijedu, 29. lipnja 2016., a koncelebrirali su fra Marko Nimac, župnika Stankovaca, i fra Damir Čikrara-Ćiro župnik Lišana. Ta stoljetna tradicija zajedničkog slavlja sv. Petra susjednih župa sačuvana je, hvala dragom Bogu, i do danas. Misno slavlje uzveličao je mješoviti crkveni zbor iz Vukšića, Lišana i Čiste Velike uz pratnju KUD Vukšić koji je nadaleko poznat pučkim pjevanjem sv. mise. Njihovo pjevanje oduševilo je cijeli nazočni vjernički puk. Na kraju misnog slavlja župnik fra Petar Teskera čestitao je svetkovinu i pozdravio sve sudionike te zahvalio fra Marku Nimcu i fra Damiru Čikari Ćiri za sudjelovanje u slavlju kao i svima koji su doprinijeli proslavi. Zahvalio je sv. Petru na svim darovima i blagodatima, kazavši da voli Čistu Veliku i susjedna sela Vukšić, Prović, Bulić, Lišane, Ostrovicu te kako vjeruje da će oni i dalje ostati ustrajni u vjeri, domoljublju i u plemenitosti svoga srca. Crkva sv. Petra u Morpolači je ranoromantička građevina iz XII. st. s polukružnom apsidom, presvođena, i sa zvonikom na zapadnom pročelju. Crkva je g. 1988. restaurirana. U ratu je oštećena još i danas nosi ožiljke rafala

Šibenski biskup mons. Srećko Badurina ispred crkve sv. Petra i velikosrpskih grafita po zidovima. Još nije obnovljena, premda je od g. 1962. pod državnom zaštitom. Domaćin Čista Velika uz pomoć mještana Vukšića, Provića, Bulića i Lišana dali su velikog truda da svoje goste posluže sa pečenom janjeti-

nom i ostalim poznatim domaćim specijalitetima i poznatim vinom žutinom. Slavlje je do kasnih večernjih sati nastavljeno uz pjesmu KUD Vukšić, svih nazočnih uz pratnju harmonikaša Mate Šegote.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

67


OBLJETNICE

950.

RAZGOVOR VODIO: don Stipe Perkov, urednik

Sastanak Odbora za proslavu 950. obljetnice

68

Šibenik slavi 950. obljetnicu (1066. – 2016.) od prvog spomena grada Šibenika, što znači ta proslava i koja je njezina glavna poruka Šibenčanima danas? Kada grad ima 950 godina od prvog sačuvanog pisanog spomena onda je to izrazito svjedočanstvo trajanja i identiteta. U tom smislu proslava tako važne obljetnice doprino-

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

si daljnjem osnaživanju zavičajnog i nacionalnog identiteta, a to jedna od najznačajnijih uporišnih točaka tisućljetnog postojanja Šibenika. Naravno, to se odnosi i na budućnost Krešimirova grada. Razumljivo je stoga što je od samog početka vizija obilježavanja 950. obljetnice bila doprijeti do svakog šibenskog doma, do sviju koji se osjećaju Šibenčanima i nose u sebi određenje šibenskog kraja, te naposljetku do svih prijatelja grada Šibenika. Danas vidimo da smo u tome uspjeli, jer od dječjih vrtića pa do ljudi starije dobi svi u Krešimirovu gradu znaju da obilježavamo veliki jubilej - 950 godina od prvog spomena Šibenika. Obljetnica je jedan kratki trenutak u životu grada gdje se spajaju bogata prošlost i budućnost Šibenika. Djeca koja danas sudjeluju u proslavi bit će nositelji velike, okrugle proslave 1000 godina


IZ ŽIVOTA OBLJETNICE BISKUPIJE

. obljetnica koja spaja prošlost i budučnost od prvog spomena, a to će biti 2066. godine. Šibenik je od svog osnutka čisto hrvatski grad, ima li ova obljetnica i nacionalni značaj? Šibenik nema antički presedan, kao što je to slučaj sa susjednim gradovima, podigli su ga Hrvati i zbog toga s punim pravom uvijek ističemo kako je Šibenik najstariji izvorni hrvatski grad na istočnoj obali Jadrana. Hrvatska izvornost bitno određuje šibenski identitet, od početka pa sve do danas. Razmatranjem vremena

nastanka Šibenika, zapravo možemo ustvrditi da se kulturna povijest Hrvatske može razumjeti kroz povijest gradova. Pogledajmo o kojoj je tu kulturnoj baštini riječ. Šibenik je tu među vodećim hrvatskim gradovima, njegova je baština značajna sastavnica ukupne hrvatske baštine. Tako sagledano, 950. obljetnica ima i veliki nacionalni značaj. Drugo ime Šibenika je Krešimirov grad, po hrvatskom kralju Petru Krešimiru IV. koji je nazočio prvom spomenu Šibenika, je li to poziv predsjedniku vlade i pred-

sjednici Republike Hrvatske da se odazovu na središnju proslavu Obljetnice? Svakako, očekujemo ih 29. rujna, na svetoga Mihovila. Zahvalni smo predsjednici Kolindi Grabar Kitarović što je prihvatila pokroviteljstvo nad Obljetnicom. Upoznali smo je sa svim ključnim elementima proslave i očekujemo da će, unatoč brojnim državničkim obvezama, biti u Šibeniku na najsvečanijem dijelu obilježavanja velikog jubileja. S predsjednikom hrvatske vlade i Šibenik s okolicom u 17. st.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

69


OBLJETNICE

hrvatskog sabora trebamo još pričekati, pred nama su prijevremeni izbori, kako sada stoji upravo u mjesecu rujnu. Hoće li se do tada Sabor konstituirati i izabrati Vlada vidjet ćemo. U svakom slučaju poziv je otvoren i računamo na njihovu nazočnost, ako ne u rujnu, onda barem do kraja godine.

Još jedna dobra poveznica gdje se u proslavi objedinjuje zavičajno i nacionalno. Šibenik je od utemeljenja kršćanski, biskupi se izrijekom spominju i u ispravi Petra Krešimira IV. u kojoj se Šibenik prvi put spominje na Božić 1066. godine. Radujemo se njihovom dolasku.

S Krešimirom su tada bili nazočni i biskupi, očekuje li se u katedrali sv. Jakova i na tvrđavi sv. Mihovila nazočnost hrvatskih biskupa kao što je to bilo prigodom 900. obljetnice? T omu se nadam iz svega srca. Večer prije blagdana svetog Mihovila, zaštitnika naše biskupije i grada Šibenika, uz svečanu sjednicu Gradskog vijeća, gdje očekujemo uzvanike iz hrvatskog političkog, kulturnog i znanstvenog života, na tvrđavi svetog Mihovila bit će izvedba opere Nikola Šubić Zrinski. Ove se godine obilježava i 450 godina od pogibije Nikole Šubića Zrinskog. Znamo što je on značio i simbolizirao Hrvatskoj i Europi.

Na Božić 1066. prvi puta je službeno spomenut Šibenik, dakle na veliki kršćanski blagdan, što bi trebao biti poziv organizatorima Proslave da program obogate i vjerskim sadržajem, možemo li se tome nadati?

70

Sama činjenica da je za središnji dio Proslave izabran blagdan svetog Mihovila govori sam za sebe. Očekujemo veliko sudjelovanje Šibenčana u procesiji i na svetoj misi. Po prvi puta ove jubilarne godine organiziramo istog dana veliku pučku feštu na Poljani koja bi bila okončana koncertom i poslije vatrometom. Ujedno, nadamo se izravnom prijenosu božićne mise iz šibenske katedrale s kojom bi

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

Šibenik sredinom 19. st. simbolično i stvarno završili s obljetničkom 950. godinom. Muzej samostana svetog Frane imat će Dan otvorenih vrata u studenome uoči blagdana svetog Nikole Tavelića, a isto će časne benediktinke otvoriti uoči blagdana svete Luce vrata njihove bogate zbirke. Prošlo je pola slavljeničke godine, što se do sada učinilo, jeste li zadovoljni? Uvijek se može više i bit će još toga do kraja godine. Obljetnica je velika, ali vodimo računa o teškim ekonomskim okolnostima u kojima živimo. Zbog toga se ravnamo načelom skromnosti, nastojimo uključiti što više gradskih ustanova, udruga i pojedinaca da u sklopu redovitih aktivnosti izaberu jedan dio iz godišnjeg programa koji će posvetiti 950. godišnjici. Evo, u prvih šest mjeseci već su brojni događaji: koncerti, predavanja, izložbe, predavanja, predstavljanja knjiga. Posebice raduje uključivanje najmlađih uzrasta:


IZ ŽIVOTA OBLJETNICE BISKUPIJE dječji vrtići daju predstave, pripremaju izložbe, a isto je s osnovnim školama. Ovdje ću izdvojiti izvrsnu izložbu „S poštom kroz prošlost Šibenika“ koju je u veljači ove godine povodom 950. obljetnice organizirala Osnovna katolička škola. Ili izvrsna izvedba Lada u prepunoj katedrali svetog Jakova u ovogodišnjim Danima kršćanske kulture, s oratorijem Ljube Stipišića Dalmate, također u počast 950. godišnjici od prvog spomena Šibenika. Izdvajam i izložbu posvećenu Grgi Antuncu, kiparu koji je izradio za 900. obljetnicu vratnice na oba portala šibenske Katedrale. U obljetnicu su se uključili svojim iznimno uspješnim koncertima u lipnju Šibenska narodna glazba i šibensko Kolo. Osobno gledano, predstavljanje romana „Zavjet“ koji je Arijana Koloper posvetila velikoj obljetnici grada na tvrđavi Barone (Šubićevac) izvrsno se uklopilo u program Proslave. Svakako treba spomenuti i mlade športaše s njihovim turnirima kao prilogom Proslavi. Riječ je o samo

malom dijelu aktivnosti, te kad pogledam unatrag, držim da možemo biti zadovoljni postignutim. Koje biste točke izdvojili i predložili Šibenčanima da u njima sudjeluju ili da ih pogledaju ili da svakako dođu, i zašto? Svakako sudjelovanje na procesiji i misi na svetog Mihovila. I to ne samo za vjernike, nego za sve ljude dobre volje kojima je Šibenik na srcu i u duši. Ove će godine posebice biti svečano. Također, istog dana vjerujem da će biti više tisuća Šibenčana na Poljani, bit će prava pučka fešta. Dan ranije, 28. rujna, bit će na tvrđavi svetog Mihovila izvedena opera Nikola Šubić Zrinski. Jedan od ključnih događaja koji organiziramo je veliki znanstveni skup „Šibenik od prvog spomena do danas“, bit će to najznačajniji skup povjesničara i povjesničara umjetnosti ove

godine u Hrvatskoj. Naravno, ističem izložbu koja se priprema o 25 obljetnici Šibenske rujanske ratne pobjede. Bit će zanimljiva i izložba u rujnu o šibenskim motivima kroz povijest na poštanskim markama. Naravno, početkom rujna „srednjovjekovni sajam“ bit će u ozračju 950. obljetnice. Ove godine i Mjesec hrvatske knjige svečano, kao doprinos 950. obljetnici, 15. listopada počinje u Šibeniku. Istog dana bi se promoviramo pretisak poznatog šibenskog statuta. Brojni su događaji pred nama, naveo sam tek jedan dio, bit će događaja za sve uzraste. Prirodno je da čovjek voli svoj zavičaj, svoj grad, hoće li pomoći ova Proslava našim građanima da više zavole svoju povijest, svoj grad i u njemu ostanu? Zavičaj čovjeka odredi za cijeli život. Zavičaj je poveznica između obitelji i Domovine. Kad

Poštanska marka izdana od strane Jugoslavenskih pošta i prigodni žig Filatelističkog društva Šibenik povodm 900. obljetnice prvog spomena Šibenika

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

71


OBLJETNICE grad u kojem živiš i kojem pripadaš, s kojim se identificiraš ima najmanje 950 ljeta, onda je to samo po sebi dovoljan razlog za ponos. Duboko sam uvjeren da djeca koja danas sudjeluju u različitim programima obilježavanja obljetnice izravno upijaju sve ono što bi mogli nazvati zavičajnim i nacionalnim identitetom. Vi ste zmajski brat Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“, što će učiniti Vaša Družba za ovu obljetnicu, a što druge kulturne ustanove? Već smo poduzeli, postavljanjem spomen ploče na početku Šetnice u Pakleni generaciji Šibenčana koje je poharala strašna kuga 1649. godine. Zanimljivo, zaborav je prekrio njihove sudbine, a odigrali su iznimno značajnu ulogu u životu grada, kada se u dva mjeseca podigli tvrđavu svetog Ivana i tvrđavu Šubićevac, te se othrvali možda najvećoj vojnoj ugrozbi, samo dvije godine prije strašne kuge. Zadaća je Družbe da otrgne iz okrilja zaborava tako značajne događaje iz naše povijesti. Ujedno, tako je dogovoreno, Družba „Braća Hrvatskoga Zmaja“ postavit će i spomen ploču posvećenu jubilarnoj 950. obljetnici. Želimo je postaviti na tvrđavi svetog Mihovila, a točno mjesto ćemo definirati u dogovoru s konzervatorskom službom. Jedan ste od pokretača ove Proslave, čak glavni, jeste li nailazili na otpor, je li išlo teško s ljudima, suradnicima i s vođenjem cijele organizacije i programa, tko Vam je priskakao u pomoć?

72

Poznato je da sam čovjek dijaloga i da sam otvoren za komunikaciju. Svatko tko želi predložiti ili iznijeti drukčije mišljenje dobro je došao, vrlo sam tolerantan. Međutim, ne može se svakoj želji udovoljiti. Puno je ljudi uključeno u izradu i provedbu programa, i s Vama sam o tomu u više

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

navrata razgovarao, puno prije negoli smo ušli u 2016. godinu. Proslava nema elitistički karakter i svi su pozvani sudjelovati. Raduje što su se brojni odzvali i već dali svoj doprinos. Poneko različito viđenje ne bih nazvao otporom, to su normalne i zdrave situacije.


IZ ŽIVOTA OBLJETNICE BISKUPIJE

Što još reći na kraju? Sretan sam što sam dio našeg velikog jubileja. Svidio mi se dječji slogan „I ja sam 950“ . Želim se od srca zahvaliti svima koji su sudjelovali ili će tek sudjelovati u nekom od brojnih događanja povodom 950. obljetnice od prvog spo-

mena Šibenika. Ovo je izvrsna prigoda da se zapitamo ne samo što je Šibenik dao nama, nego i što mi možemo učiniti za Krešimirov grad. Tako i vlastito sudjelovanje u Proslavi doživljavam kao svojevrsno vraćanje duga prema rodnom Krešimirovom gradu i zavičaju za sve što sam dobio

Katastarski plan Šibenika sredinom 19. st. tijekom života. Čestitam svim Šibenčanima 950. rođendan. Neka sveti Mihovil, naš nebeski zaštitnik, kao i dosad, bdije na Krešimirovim gradom. Živio, Šibeniče!

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

73


OBLJETNICE

ŽRTVE ČETNIČKOG ZLOČINA, UBIJENI NA DVANKAMA 22. V. 1944. Domaći četnici, regrutirani iz ORJUNA-e i od Jugoslavena, stacionirani u Zablaću, 22. svibnja ubili su na otoku Dvanjke 9 Primoštenaca i masakrirali dva svećenika, don Antu Juričeva i don Ivu Jurčeva. Na taj dan ove godine don Stipe je u kapeli Majke Crkve slavio misu za te žrtve četničkog zločina, a poslije mise na mjestu stradanja, podno njihove spomen ploče položio cvijeće i svijeće. Tog kobnog dana dvojica su se svećenika zajedno s grupom Primoštenca uputili iz Primoštena u Šibenik s dva privatna broda (Skorića i Lukete); kod rta Oštrice zaustavili su ih četnici pucnjavom iz pušaka te ih prisilili da pristanu na Dvanjke gdje su ih ispitivali maskirani u partizanske uniforme. Poslije

ispitivanja preobukli su se u četničku odoru s kokardom na čelu pod kojom je slijedilo mučenje, silovanje, ubijanje i masakriranje nedužnih Primoštenaca – civila. Jedna od žena, Mila Gracin, koju su odveli u zablaćki zatvor k muškima, gdje im je saopćila žalosnu vijest da su četnici odmah nakon njihova odlaska mučili i ubili oba svećenika, svjedoči: Mi smo plakale, rekla je, jer smo mislile da će i nas ubiti, smirivali sa nas: Ne bojte se, vas nećemo, nego popove. To je bilo u ponedjeljak, u

utorak su muške odveli u Zablaće, a nas ženske u Tisno. Jedini Joso Luketa ostao je s njima i taj je cijeli dan s njima radio. U srijedu su mu naredili da ih vozi opet k svjetioniku na Dvanjke, vozili su dinamit kako bi digli svjetionik u zrak. Kad su došli do svjetionika, vidjeli su u moru nekoliko lešina, a među njima prepoznao je Joso tijelo don Ante Juričeva. Župnik don Ivo Šarić potresen ovim događajem između ostalog piše biskupu Mileti: „Pruzvišeni, zastor koji je skrivao sudbinu naših dvojice svećenika, don Ante Juri-

don Ante Juričev, 22.05.1944.

don Ivo Jurčev, 22.05.1944.

don Ivan Šarić, 02.06.1944.

74

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)


IZ ŽIVOTA OBLJETNICE BISKUPIJE čeva i don Ive Jurčeva – pao je. Dok Vam ovo pišem suze mi naviru na oči, jer Vam, možda prvi, moram javiti da ova dva divna svećenika ne žive više među nama. Oni su postali žrtve podmuklog napadaja najkrvoločnijih zvijeri – četnika. Dvije nove dragocjene žrtve povećale su broj naših mučenika za vjeru i Domovinu. Znam da će se Vaše dobro očinsko srce zgrčiti od boli i da će Vaša ruka zadrhtati od užasa kad budete ovo čitali, ali sam uvjeren, da ćete ovu žrtvu junački podnijeti, jer i ona sigurno stoji zabilježena u Božjem planu kao uvjet za bolje i sretnije dane naše katoličke vjere i hrvatske Domovine.“ Obitelji i rodbina žrtava tražili su od Općine da se ove godine povodom 72. godišnjice ubojstva njihovih najbližih postavi spomen ploča s imenima ubijenih na Obali žrtava Dvanjke, ali još nisu dobili konkretni odgovor osim usmeno, da su „ u načelu za taj prijedlog“. Ponavlja se isto što se dogodilo sa spomen pločom petorici ubijenih 1938. od jugoslavenskih žandara, prigodom 75. obljetnice njihova stradanja, Općina nije dozvolila, a križ s njihovim imenima završio je u smeću. Deset dana poslije zločina na Dvanjkama, 2. lipnja 1944. isti su četnici izvršili drugi gnjusni zločin ubivši primoštenskog župnika don Ivu Šarića. Uhitili su ga 1. lipnja oko pola noći i svezanog žicom izveli iz župne kuće pod okriljem muka i mraka, ukrcali u motorni čamac kojim su 3 četnika i Nijemac Konrad doplovili iz Zablaća

1. don Ante Juričev, nadzornik pastorala pri Ordinarijatu u Šibeniku od 1942. – 22. V. 1944. 2. don Ivan Jurčev, rogoznički župnik od 1936. – 22. V. 1944. 3. Joso Huljev, pok. Ivana, „Nakulić“ 4. Joso Skorić, pok. Ivana, „Kocan“ 5. Jere Bakotić, pok. Jere, „Jerac“ 6. Mate Bolanča, pok. Ante, „Kezmić“ 7. Janjo Huljev, pok. Šimuna, „Dadunova“ 8. Antula Matošin, pok. Jere, „Rodina“ 9. Blaže Jurin, pok. Ante, „Lanterništa“ 10. Toni Jurin, pok. Ive, „Brkin“ 11. Jere Gaćina, pok. Paška, „Šunjara“ 12. don Ivo Šarić, primoštenski župnik od 1939. do 2. VI. 1994. – ubijen pa utopljen u moru između Primoštena i Krapnja.

u Primošten, i na povratku u blizini otoka Dvanjke ustrijelio ga je četnik Miro Stude iz Kaštela metkom u glavu a njegovo mrtvo tijelo, još toplo i krvavo, bacio u more njegov ortak Marin Franić, također Kaštelanin. Progutalo ga je sinje more, lišen oproštaja, sahrane i groba. Primoštenci ističu vrline svoga župnika, don Ive Šarića, navodno je bio obljubljen od Seljara i Stanara, ali kad mu se trebalo zahvaliti doličnom spomen pločom ili misom zahvalnicom, nitko se nije sjetio. Tek 1986. don Stipe Perkov javno otkriva svu istinu i tragediju koja se dogodila don Ivi Šariću, što je detaljno objavio u „Vjeri u kamenu“. Na dan njegove smrti, 2. lipnja 1986. organizirao je u Prhovu Misu zadušnicu i nakon mise komemoraciju pred don Ivinim portretom, koji je naslikao umjetnik Jozo Vila, a govorili svjedoci: don Slavko Mikelin, don Srećko Pavić i don Vjekoslav Kurent. Tek uspostavom neovisne države Hrvatske, 9. prosinca 1990. podignut mu je spomenik ispred crkve sv. Roka u Selu. Dok je don Stipe bio župnik

Primošten Stanova svake se godine na dan njegove pogibije, 2. VI., služila misa zadušnica u crkvi sv. Jurja u Prhovu, kao i 22. V. za njegove kolege, pokojne svećenike don Antu Jurčeva i don Antu Juričeva, ove godine mise zadušnice služile su se za naše buduće blaženike u kapeli Majke Crkve u Dragi. Godine 1974. uvedena je i spomen misa 16. XI. za 59 ubijenih Stanara koji su nevine žrtve fašističkog i komunističkog totalitarizma. Počivali u miru! Onaj narod koji zaboravlja svoju prošlost i ne poštuje svoje mrtve, posebice nevine žrtve, u opasanosti je da mu se ponove. Zaboravljajući svjesno ili nesvjesno svoju lokalnu ili nacionalnu povijest briše memoriju i svoj identitet. Netko to rado planski. S takvim ljudima, bez povijesnog sjećanja i pripadnosti nacionalnoj zajednici, može manipulirati svaki vlastodržac, najčešće tuđinac, makar bio iz naših krajeva. Ti su najopasniji i baš su takvi pobili naše svećenike i naše ljude.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

75


OBLJETNICE

PIŠE: Ivan Ugrin, novinar

rist riješili tek nakon izvođenja penala. U skupini F igrali su na otvaranju s Islandom 1:1, potom su bez golova odigrali s Austrijom, kad Ronaldo nije niti penal iskoristio, da bi na koncu remizirali s Mađarskom 3:3, u utakmici u kojoj su tri puta gubili i bili na rubu ponora s kojeg su ispadali iz daljnjeg natjecanja, da bi ih dva puta na čudesan način vadio upravo Cristiano Ronaldo. “Okršaj” dviju Gospi

G

ledajući na ovom europskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj igre i prolaz reprezentacije Portugala sve do polufinala, ne mogu se oteti dojmu da ne samo da imaju sreće već sve što se s njihovom nogometnom vrstom događa ravno je čudu. Možete li zamisliti reprezentaciju među četiri najbolje na EURU 2016. koja u dosadašnjih pet utakmica u regularnih devedeset minuta ni jednu nije dobila. Tako i posljednju u četvrtfinalu s Poljacima u svoju su ko76

I dok smo mi Hrvati u osmini finala već bili spremni za sraz s Islandom - uz Wales najveće iznenađenje ove europske nogometne smotre - njihov gol u petoj minuti sudačke nadoknade za pobjedu nad Austrijancima, usmjerio je na “vatrene” portugalsku nacionalnu selekciju. Igrali smo 25. lipnja u Lensu, na Dan hrvatske državnosti, na isti dan kad se u Međugorju obilježavala 35. obljetnica Gospinih ukazanja. Poslije svečane mise na vanjskom oltaru župne crkve svetog Jakova, sve je živo zasjelo uz televizore u obližnjim ugostiteljskim objektima. Tako sam se i ja sa svojim najmlađim sinom Petrom našao u društvu s našim domaćinom

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

Nikicom Vasiljom u njegovom restoranu Dubrovnik. I dok smo gledali tešku taktičku bitku, koju je i Nikica osobito intenzivno proživljavao, znojio se i strepio od prve do zadnje minute, pokušavao sam ga malo oraspoložiti pa sam u šali kazao da se radi i o ogledu Gospe Fatimske i Gospe Međugorske, pa koja god od njih pobijedi, na kraju sigurno nećemo izgubiti. Hrvatska je tijekom cijele utakmice, tako i u produžecima imala inicijativu, veći posjed lopte, više pokušaja prema golu Portugala, ali su svi bili neprecizni. Iz prvog pravog kontranapada, koji je uslijedio nakon što je Ivan Perišić pogodio vratnicu, a Ivan Strinić izgubio loptu, Portugalci su jurnuli prema vratima Danijela Subašića. Lopta je precizno došla do Cristiana Ronalda, čiji je udarac iz neposredne blizine Subašić obranio, ali je na nju natrčao Ricardo Quaresma i poslao ju u nebranjenu mrežu. Bilo je to u 117. minuti. ‘Kontrarevolucija’ u Fatimi Ako hoćete i malo simbolike, nedostaje samo još jedna devetka i eto godine 1917. u kojoj su se dogodila Marijina


IZ ŽIVOTA OBLJETNICE BISKUPIJE

100 GODINA FATIME ukazanja u Fatimi. Dogodine je, dakle, sto godina Fatime. I kao da je neka nevidljiva ruka vodila loptu upravo na Quaresminu glavu... Ili, ako zanemarimo najvažniju sporednu stvar na svijetu, 13. svibnja 1981., baš na blagdan Gospe Fatimske, na Trgu svetog Petra u Rimu, jedna je nevidljiva ruka usmjeravala putanju metka kojeg je u papu Ivana Pavla II. ispalio turski terorist Ali Agca po nalogu ruske komunističke tajne službe KGB. Zamislite samo Crkvu i svijet bez svetoga Pape koji je obilježio vrijeme u kojem smo donedavno živjeli i čije plodove pontifikata još uvijek baštinimo. Četrdeset dana nakon što je Sveti Otac samo čudom preživio ranjavanje na općoj audijenciji, u Međugorju se počela ukazivati Blažena Djevica Marija. Papa Wojtyla iz Poljske, prvi Slaven na Petrovoj stolici, godinu dana poslije atentata, ugradio je metak kojim je ranjen u Gospinu krunu u Fatimi. Tom je prilikom pozvao sve biskupe svijeta neka se pridruže posveti Rusije koju je on sam obavio u portugalskom svetištu 13. svibnja 1982., ponovivši je na završetku Svete

jubilarne godine, 25. ožujka 1984. u Rimu, pred izvornim Gospinim kipom iz Fatime. Pet godina nakon toga pao je Berlinski zid i počelo je urušavanje komunističkog carstva na istoku Europe. Fatimska ukazanja zbivala su se, inače, u vrijeme Oktobarske revolucije, pri koncu Prvog svjetskog rata. “Lenjin, Trocki & Comp. su ujesen digli krvavu revoluciju i zavili Rusiju u krv i pustoš. Bijaše to završni čin drame otpada od Boga”, piše fra Tomislav Pervan u ovogodišnjem lipanjskom broju međugorskog Glasnika mira. I dodaje: “Nebo u Fatimi izvodi ‘kontrarevoluciju’, ne s pomoću vojnika ni oružja, nego se Marija ukazuje malim pastirima te traži posve konkretne korake od vjernika. Molitva, pokora, obraćenje, molitva krunice, posveta svijeta i Rusije Bezgrešnom Srcu Marijinu koje će na kraju trijumfirati.” Veza Fatime i Međugorja Gospa je u tajnama koje je povjerila vidiocima, od kojih su dvije odmah bile opće poznate, istaknula kako će Rusija nastaviti širiti svoje zablude, i najavila da će uslijediti još

strašniji rat, što se i dogodilo s Drugim svjetskim, u kojem, zanimljivo je, Portugal nije bio niti dotaknut. Treću tajnu, koja je dugo bila pohranjena u Kongregaciji za nauk vjere u Rimu, dao je objaviti Ivan Pavao II. kad je 2000. godine u Fatimi kanonizirao dvoje malih vidioca Franju i Jacintu. Njeno teološko tumačenje dao je tadašnji kardinal Joseph Ratzinger. U njoj se na jedan apokaliptičan način govori o vjerskim progonima i mnoštvu mučenika, te o žrtvi samog Svetog Oca, “biskupa odjevena u bijelo” kako pada pogođen hicima vojnika... Poruka je na kraju puna nade jer završava s velikim povratkom ljudi Bogu. “U tom surječju možemo reći da je Međugorje završni čin dugotrajne nebeske drame koja je započela u Fatimi”, ističe na navedenom mjestu fra Tomislav Pervan. “Prema tvrdnji prije nešto više od deset godina preminule fatimske vidjelice Lucije, koja je živjela u Karmelu u Coimbri, danas se odlučna bitka vodi za obitelj.” Toga smo i sami svjedoci. Nogometne su utakmice, u usporedbi s tom bitkom, tek jednostavno sportsko natjecanje.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

77


POVIJEST

Autor: Branimir Zmijanović, dipl.iur. U tekstu su korišteni tekstovi članka Magazina za vojnu povijest VP br 58 i 62 autora Hrvoja Mandića i Glasila Vicepostulature postupka mučeništva Stopama pobijenih, br. 1, godina VII, autora fra Ante Marića i Damira Šimića 78

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 22 (9)

MUČEN HERCEGOV Svaka od žrtava komunističkog terora zaslužuje dostojan pokop i mir, mjesto gdje će se vjernici i obitelj moći pomoliti za dušu pokojnika, da se vjernicima dade odrješenje, i nedovoljno je prostora, ma kako velik bio , za takav zadatak, jer svatko od njih je sin, kćer, otac, brat, majka, brat svećenik sa svim svojim željama, životom, ljubavima, emocijama, školovanjem, koji su odlukom krvnika zauvijek stali. Ostaje nam čuvati uspomenu i moliti se za duše nevinih ubijenih, boriti se za istinu i u istini slobodu Hrvatskoj nam Domovini i Hrvatskom narodu.


POVIJEST

NIŠTVO FRANJEVACA VAČKE FRANJEVAČKE PROVINCIJE BDM

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 22 (9)

79


POVIJEST Pobijeni su žrtve političke likvidacije Danas je, zahvaljujući demokratskim promjenama koje su slijedile padom Berlinskog zida, počevši od 1990. godine na ovamo, sve više dostupnih informacija o komunističkim i partizanskim zločinima koji su vršeni nad političkim neistomišljenicima, nacionalno i vjerski nepoćudnima, onima koji su odlukom komunista, partije i partizanskog vodstva označeni „neprijateljima naroda“.

stratištima, kao i fabriciranju i skrivanju podataka o Jasenovcu, laganju i ucjenjivanju koje traje i danas. Svi koji misle da je padom komunizma prestala ta ideologija gorko se varaju, jer i danas, možda skrivenije i podmuklije no ikad, umotana u razne oblike nevladinih organizacija, ali i otvoreno u djelovanju nekih političkih partija, i dalje radi sve kako bi opstruirala i zaustavila rad onih institucija kojima je cilj rasvjetljivanje istine o II. svjetskom ratu i poraću. Upravo ti i takvi promicatelji „demokracije po vlastitom kroju“ izvor su dubokih podjela koje nameću kako bi vladali u

Mnoštvo je dokaza još i danas nedostupno u zatvorenim arhivima, pa je tako znanstvenicima onemogućen pristup arhivskoj, odnosno izvornoj povijesnoj građi. Bez faktografije otvara se prostor za manipulaciju. Veliki napori ulagani su na pisanje povijesti po pobjedničkom nalogu, a sve ono što bi stremilo istini zabranjivalo se, kažnjavalo, zatvarali su protagoniste takvih misli, ali i likvidirali. Iz tog razloga ostaju godinama nedostupni podaci o krvavoj manifestaciji „komunističke pravde“ koju su provodili u Bleiburgu i na Križnom putu, nebrojenim jamama i 80

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 22 (9)


POVIJEST izazvanom kaosu (Ordo ab chao – Red iz kaosa). Dovoljno je pratiti kauzu proglašenja svetim Blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Simultanost tih napada govori o važnosti borbe za istinu! U tom smislu svaki podatak koji je znanstveno dokaziv, a kojim se približavamo istini, mala je i istodobno velika pobjeda Istine o Hrvatskoj, i korak bliže istini o povijesti našeg naroda, na što imamo pravo nakon desetljeća ucjena, blaćenja, laži i crvenog terora. Svaki onaj članak i podatak koji ruši mit o Jasenovcu (ne bježeći pri tome od zločina i krivnje za iste koji su tamo počinjeni), ili koji rasvjetljava užasnu sudb i -

nu nevinih, pobijenih od Macelja, jame Jazovke, Križnog puta i tako dalje, isti je kao i svaki onaj podatak i članak koji rasvjetljava sudbinu stradalnika od ruke režima i jugo-komunističkih krvnika. Među nama danas u suvremenoj Hrvatskoj koju gradimo i moramo graditi svakodnevno, svakim postupkom, svatko od nas, a prvenstveno političari kao vođe države i naroda, postoje oni koji se profesionalno ili volonterski, s puno entuzijazma bore za istinu o našoj Domovini, među koje svakako spada i Vicepostulatura postupka mučeništva „Fra Leo Petrović i 65 subraće“ predvođena fra Miljenkom Stojićem, kao i čitav niz iznimnih povjesničara i autora koji surađuju s časopisom VP. Ovaj članak je posvećen prvenstveno spomenu na mučeništvo i žrtvu širokobrijeških franjevaca pobijenih komunističkom rukom, nevinih pobijenih na pravdi Boga, spomen na one koje tako revno i odano vodi Vicepostulatura i može služiti na čast i primjer svima.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 22 (9)

81


POVIJEST Ratne okolnosti s konca siječnja i početka veljače 1945. godine na prostoru šireg područja Mostara. Operacija „Bura“ Prema dostupnim podacima historiografije II. svjetskog rata, tijekom listopada 1944. počinje povlačenje njemačke vojske (Vojna skupina E) s područja Grčke, koje je planirano preko Jugoslavije i Beograda koji su Crvena armija i NOVJ zauzeli 20. listopada 1944. godine. Zbog toga dolazi do povlačenja njemačke vojske većim dijelom preko Makedonije, Albanije, Crne Gore, Hercegovine i Bosne, a Mostar i dolina Neretve nameću kao glavi tranzitni pravac prema Sarajevu, te dalje prema Mađarskoj. S tim u svezi formirana je obrambena linija u koju spadaju i Knin – Livno – Mostar – Nevesinje – Gacko. Zbog jakih borbi i ofenzivnosti Crvene armije i NOVJ-a njemačka vojska se tijekom druge polovine 1944. godine povlači u unutrašnjost NDH i napušta Dalmaciju. Uslijed novonastalih okolnosti 21. studenog 1944. godine 82

stožer Vojne skupine E izdaje zapovijed o organiziranju obrane Mostara s jakim bočnim uporištima u Širokom Brijegu i Nevesinju. Budući su partizanske jedinice svojim aktivnostima na prostoru Konjica prijetile prekidom tog koridora, isplanirana je u tajnosti operacija Bura s ciljem potiskivanja snaga 9. dalmatinske brigade s područja Širokog Brijega, Ljubuškog i Čitluka i snage 29. hercegovačke divizije s neretvanskog pravca, a kako bi se smanjio pritisak na koridor za izvlačenje.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 22 (9)


POVIJEST Operacija Bura započela je 27. siječnja 1945. godine demonstrativnim napadom prema Kočerinu iz pravca Širokog Brijega na položaje 2. dalmatinske proleterske brigade, a glavnina snaga izvršila je napad pravcem Turčinovići i Mokro prema Polugrnu. Nakon uspjelog iznenađenja i zauzimanja sela Buhovo, napadne snage dijele se i tri kolone napadno djeluju prema Ljubuškom, Čitluku i Gornjoj Blatnici. Priključuju im se snage njemačke vojske napadima iz Mostara na položaje 4. dalmatinske brigade pravcem VardaČitluk. Uspjeh operacije bio je potpun. U kratko vrijeme njemačka vojska i hrvatske snage ovladale su Čitlukom, zauzeta je linija od Čerigaja do Neretve, zauzeti su Ljubuški i Čapljina, a nastavkom n a -

padnih djelovanja 30. siječnja 1945. godine zauzet je Metković (ovaj se događaj u jugoslavenskoj historiografiji drugačije opisuje, tvrdnjom da su njemačke i hrvatske snage minirale i srušile most u Čapljini, Gabeli i Metkoviću bojeći se napada NOVJ-a). Nakon zaustavljanja napadnih djelovanja, uslijedio je kontranapad. Borbe za presijecanje tranzitnog koridora na Konjicu nastavljaju se, kao i pokušaj da se njemačke i hrvatske snage odsijeku u Imotskom, u svakom slučaju borbe se nastavljaju po svim linijama, te koncem siječnja dolazi do povlačenja i taktičkog uzmicanja njemačkih i hrvatskih snaga prema Mostaru i Konjicu. Sama Operacija Bura trajala je u smislu ofenzivnog i defenzivnog djelovanja relativno kratko, od 27. siječnja do 3. veljače 1945. godine, imala je važan taktički značaj radi osiguranja koridora kojim se provodilo povlačenje Vojne skupine E prema sjeveru, no operacija je počela iz Širokog Brijega i tamo je završila (u smislu povlačenja njemačko hrvatskih snaga).

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 22 (9)

83


POVIJEST Kako se linija napada NOVJ-a pomicala, došao je red i na Široki Brijeg, pa je tako Štab VIII. dalmatinskog korpusa naredio 6.veljače 1945. godine napad čiju je okosnicu činila 26. dalmatinska divizija, te su u borbama koje su slijedile snage NOVJ-a ovladale Širokim Brijegom ujutro, 7. veljače 1945. godine. Borbe za Mostar nastavljaju se do 14. i 15. veljače 1945. godine, kada je grad zauzet. Likvidacije Glavnina podataka koji se navode u ovom članku korišteni su iz Magazina za vojnu povijest VP i Glasila Vicepostulature postupka mučeništva Fra Leo Petrović i 65 subraće Stopama pobijenih, te se za više informacija svakako i toplo preporučaju navedena izdanja zbog iscrpnosti i detaljnog prikaza svih okolnosti.

Prema do sada dostupnim podacima koje crpimo iz dostupnih izvora od 1942. – 1945. godine ubijeno je 66 franjevaca Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije, po jedan od subraće 1942. godine i 1944. godine i 64 subraće 1945. godine, upravo prilikom zauzeća Širokog Brijega i Mostara u gore opisanim borbama u veljači 1945. godine. Lokacije stradavanja braće franjevaca su Široki Brijeg – Mlinica (8), Široki Brijeg – Samostan (12), Mostarski Gradac (6), Mostar (7), Križni put (10), Ljubuški-Tomića njiva (3) , Zagvozd-Sudišće (3) , Čitluk (3), Izbično (3), Macelj-Lepa Bukva (3), Kočerin (2), Zanagline (1), Međugorje (1), Vrgorac (1), Čapljina (1), Zagreb (1), Velika Gorica (1), a do danas su poznata tek 33 grobna mjesta. Iz lokacija stradavanja i likvidacija je vidljivo da su se na „licu mjesta“ odredi smrti obračunavali s većinom franjevaca zatečenih na tim lokacijama, dok ostale odvode u zarobljeništvo i likvidiraju putem, uglavnom zajedno s civilima i drugim žrtvama, pa tako subraća franjevci, kako za života tako i u smrti, dijele sudbinu sa svojim narodom. Partizanski zločinci su u svom krvavom pohodu na putu k zauzimanju Širokog Brijega i Mostara, te kasnije nakanom da se definitivno riješe nepoćudnih, or-

84

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 22 (9)


ganiziranjem krvave rute Križnog puta, smaknuli 64 franjevca (dvojica su likvidirana ranije, odnosno, 1942. i 1944.) na petnaest lokacija. Nije posve jasan tijek i kretanja širokobrijeških franjevaca koji su se sklonili u hidrocentrali i mlinici pored rijeke Ugrovače, no činjenica je da su neki od franjevačke braće ekshumirani na lokalitetu Sudišće kod Zagvozda gdje su pronađeni i posmrtni ostaci ljubuških franjevaca. Razni dokazi i indicije upućuju na djelomice različite zaključke o tome gdje su fratri vođeni, gdje su saslušavani, kud su potom odvedeni i gdje su ubijeni, no nije sporno da su nadzor nad ovim prostorom imali terenski zapovjednici

OZNA-e i KNOJ-a, a kao sudionici uhićenja i odvođenja na saslušanja navode se Ante Barbir i Jure Galić. To nadalje, kao i činjenica da se OZNA koristila terenskim prihvatilištima govori u prilog tezi organiziranog likvidacijskog plana, a kako Damir Šimić (autor citiranog članka Glasila Vicepostupature, op. a.) lucidno zaključuje, takve likvidacije nisu bile djelo neke paravojne skupine sklone različitim oblicima nasilja. Dio franjevačke braće likvidiran je i pokopan u masovnoj grobnici na Tomića njivi kod Ljubuškog, a među njima su širokobriješka subraća kojima su pridodani i ljubuški fratri (dio zarobljenika iz kotarske tamnice OZNA-e u Ljubuškom), pa autor opet zaključuje kako je nedvojbeno da su se ta-

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 22 (9)

85


POVIJEST kve odluke morale provesti po tadašnjem komandantu mjesta, Marijanu Primorcu i šefu OZNA-e u Ljubuškom, Petru Jelčiću, ujedno članu OK KPJ za zapadnu Hercegovinu, a čime se otklanja svaka sumnja u odgovorne za likvidacije. Tako okupljeni fratri podijeljeni su u dvije grupe, time da se jedna zaputila ka Zagvozdu, a druga preko Biokova prema Makarskoj. U Biokovu je masovna grobnica locirana negdje na putu Kozice-Makarska, a riječ je o prirodnoj jami koju su komunistički zločinci koristili za rješavanje klasnih i inih neprijatelja naroda partije i revolucije.

na koji su pojedini franjevci ubijani. Tako se navodi da su fra Jakova Križića u petak po noći partizani izbacili iz kuće i otjerali sve do groblja, pred grobljem se fra Jakov kleknuvši pomolio i tako bi ubijen. Kod stare škole u utorak, po sv. Blažu, u Čitluk su dotjerani fra Pile Gašpar i fra Ćiril Ivanković te kod kuće Miroslava Grgića ubijeni. U Međugorju je ubijen fra Križan Galić, koji je tada bio starac, a svjedoci ga pamte kao tihog i skromnog redovnika i svećenika mnogih hercegovačkih župa. O likvidaciji fra Martina Sopte čiji su posmrtni ostaci nađeni na lokalitetu Tomića njivi kod Ljubuškog, svjedoči fra Janko Bubalo (u knjizi Apokaliptični dani)

Druga skupina koja se uputila prema Zagvozdu pobijena je i bačena je u masovnu grobnicu na lokalitetu Sudišće, gdje je ekshumirano 18 ljudskih kostura. Prema podacima, nesretnici su mučeni i pobijeni u zapaljenoj kući Jure Radića i pokopani nešto južnije, a naknadno premješteni u drugom, omanjem vrtu, znanom i kao Đogina ledina. Iz zapisa svjedoka koje citira spomenuti članak autora fra Ante Marića možemo rekonstruirati neke događaje i način 86

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 22 (9)


POVIJEST koji citira Slobodnu Dalmaciju i članak koji je uglavnom pisao o krivnji fra Slobodana Lončara i drugih hercegovačkih fratara gdje se navodi kako su :“…fratri pucali i borili se u redovima neprijatelja naroda i da su dobili zasluženu plaću…“ a što se osobito odnosilo i na franjevce u širokobriješkom samostanu. Na lokaciji Tomića njiva kod Ljubuškog nađeno je 28 tijela, a uz dva su nađeni ostaci krunice i franjevačkog habita. Iz

podataka kojima se crpe članci VP o zauzimanju Mostara 14. veljače 1945. godine saznajemo da je povjerenik za OZNA-u pri 12. Hercegovačkoj brigadi NOVJ-a Brana Popadić (njegov neposredno nadređeni je Uglješa Danilović – šef OZNA-e za BiH, a ovome je nepo-

sredno nadređen Aleksandar Ranković) ispitivao i popisivao mostarske franjevce, fra Lea Petrovića i subraću, te izdvojio fra Lea Petrovića, fra Jozu Bencuna, fra Rafu Prusina, fra Bernardina Smoljana, fra Grgu Vasilja, fra Kažimira Bebeka i fra Nenada Pehara koje su ubili bacivši ih s kamenom oko vrata u Neretvu na starom Čekrku. U slučaju fra Lea Petrovića nalazimo indikativne sličnosti s presvijetlim likom blaženog Alojzija Stepinca, jer su visoki partijski i vojni dužnosnici Avdo Humo i Vaso Miskin – Crni htjeli zaštititi fra Lea jer je spasio mnoge Židove i Srbe u Mostaru u razdoblju od 1941. do 1943., članove ilegalnog NOP-a u Mostaru i članove HSS-a i njihove obitelji, a također je, uz drugu subraću, zaslužan sa spašavanje Olge Humo, djev. Ninčević, supruge prije navedenog Avde; Vaso Miskin je čak slao svoje ljude da fra Lea izvuku iz Mostara, što fra Leo nije htio, očito smatrajući da je istina dovoljna da ga pravednog ne ozlijede. Oko mjesec dana nakon zauzimanja Širokog Brijega u

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 22 (9)

87


POVIJEST noći s 4. na 5. lipnja 1945. godine u Macelju na lokalitetu Lepa Bukva ubijeni su fra Metod Puljić, fra Darinko Mikulić, mladomisnik, i fra Julijan Petrović, student bogoslovije, koji su ekshumirani u skupini od 1.163 drugih žrtava, a nalazili su se u jami zajedno s još osamnaest svećenika, fratara i bogoslova (jama IV d). Iz detaljnih zapisa Kronika franjevačkog samostana u Krapini saznajemo da su zatočeni svećenici (jer bilo je tu svećenika, kanonika, franjevaca i bogoslova iz cijele Hrvatske, npr. Nikola Ilijić svećenik senjske biskupije, rođen 1913. godine, Branko Kukolja, bogoslov iz Marije Bistrice, rođen 1921. godine, ali i mnogi drugi) i da su ih saslušavali oficiri OZNA-e, a među nekima od sudionika partizanskih snaga koji su bili u pratnji zatočenika i žrtava likvidacija našlo se kasnije i savjesnih ljudi koji su progovorili i svjedočili o zločinu (Mladen Šafranko koji je žicama vezivao svećenike određene za likvidaciju – nazovimo ga pokajnikom i iz iskaza Frana Živičnjaka, preživjele žrtve, spašene upravo po Mladenu). Zapovjednik likvidatora koji su bili mahom partizani dobrovoljci kod Lepe 88

Bukve je bio komandant vojne OZNA-e, Stjepan Hršak. Žrtve ovog zločina ubijani su hicem u glavu, a oni koji su redom slijedili od sebe su odbacivali krunice, medalje svetaca, komadiće kordi, koji se i danas nalaze kao memento i relikvije pobijenih u Macelju. Iz ovih izvora (Glasilo Vicepostulature br. 1, godina VII, str. 24, fusnota 13) saznajemo da su oba svjedoka opisanih događaja iz Macelja umrli pod dvojbenim okolnostima, a u času pisanja oficir OZNA-e Stjepan Hršak još je bio živ. Današnje okolnosti Dolaskom na vlast SDP-ova koalicija 2000. godine odmah dokida rad svih institucija koje za cilj imaju otkrivanje istine o žrtvama komunističkih zločina i o žrtvama II. svjetskog rata i poraća pa se tako ukida Komisija, ukinuto je pokroviteljstvo nad komemoriranjem Bleiburga i na sve druge načine se nastoji ugušiti istina, svi borci za nju marginalizirati, te da im se onemogući rad. Nedopustiv je odnos prema grobištima i stratištima nevinih pobijenih, namjerni nedoličan odnos prema žrtvama i lokaciji. Grubo se postupa s posmrtnim ostacima i drugim dokazima na terenu, a na lokaciji stratišta Lepe Bukve (stratište kod Macelja) planirao se izgraditi motel

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 22 (9)


POVIJEST sa sadržajem za rekreativce – slično je i s luđačkim prijedlogom da se Goli otok i logor koji tamo strši prenamjeni u hotel za lgbt populaciju! Čovjek se pita gdje mi to živimo! Nije li Europa svojim dokumentima i deklaracijama osudila i komunistički režim?! Očit je to znak da snage mraka (kako oni upravo nazivaju drugačije od njih) i dalje postoje, rade i zaplotnički planiraju kako skriti svoj zločin, kako i dalje ucjenjivati Hrvate njihovim grijesima koji eksponencijalno prelaze stvarne dimenzije, koji se spremaju na nemilosrdni rat protiv istine pod svaku cijenu i bez milosti.

No, napretka ima i neke stvari koje su prije bile nezamislive danas se događaju i zbivaju, javno se govori i radi na otkrivanju i obrani istine, a ohrabruje što to rade redom mladi entuzijasti i vrhunski znanstvenici i stručnjaci, što nam ostavlja snage nadati se i imati vjere.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 22 (9)

89


KRV MUČENIKA

TEROR U KOLIJEVCI KRŠĆANSTVA Za ovaj broj Mihovila razgovarali smo s poznatim koprivničkim biologom, fotografom, snimateljem i čuvarem prirode, a odnedavno i ratnim reporterom, Goranom Šafarekom koji se vratio sa snimanja reportaže i dokumentarnog filma o ratu u Siriji. Goran Šafarek rođen je u Koprivnici 1977. godine, završio gimnaziju „Fran Galović“, diplomirao biologiju na Zagrebačkom PMF-u, znanstveni je novak, istraživač, urednik i suradnik više znanstvenih i stručnih časopisa (Acta botanica Croatica, Meridijani, GEO, Moj planet…), fotograf s nekoliko samostalnih izložbi (Muzej Koprivnice, Prirodoslovni muzej u Zagrebu, Galerija Koprivnica, Galerija SC Zagreb itd.), a fotografije koje objavljujemo u ovom broju Mihovila njegovo su autorstvo i ustupljene su za objavu bez naknade, na čemu mu se osobno i u ime uredništva toplo zahvaljujemo. S Goranom je u Siriji boravio i putopisac Hrvoje Ivančić, vrsni poznavatelj Sirije koji je tamo bio već nekoliko puta, a njih dvojica boravili su u Damasku, Homsu i Alepu. 90

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)


KRV MUČENIKA Gorane, s kojim ste razlogom išli u Siriju?

nika očita, velika, i u čemu se očituje.

Došli smo prije svega snimiti dokumentarac, ali želimo i pokazati realnu sliku o Siriji i pobliže objasniti uzroke izbjegličke krize. Situacija je ovdje pomalo paradoksalna. Ovdje gdje smo sada, u centru Damaska, ljudi slave Valentinovo, a dva kilometra dalje su islamisti koji omataju žene od glave do pete. Iako je trenutno mirno, bilo je jakih borbi u predgrađima Damaska, protiv Jaysha al-Islama u Jobaru te ISIS-a u Yarmouku, svega dva-tri kilometra odavde. Od stranaca su u gradu, kaže, samo novinari i rusko vojno osoblje.

Prošli smo Damask, Homs, bojišnicu prema Palmiri te kršćanski gradić Maloulu. Problem je što smo imali samo 10 dana, koliko je moguće dobiti vizu, ali i mnogo vremena potrošenom na ratnu birokraciju. Kako je cijelo područje u kojem smo bili ratna zona, brojna su ograničenja u kretanju te su potrebne dozvole. Slušajući medije, izgleda da je cijela zemlja uništena, a svi civili pobjegli u izbjeglištvo. No, unatoč ogromnim razaranjima, ljudi još žive tamo. Nevjerojatno je kako se više i ne osvrću na zvukove obližnjih detonacija. Također, česti su napadi bombaša samoubojica. Ljudi imaju dojam da ondje postoje samo snage predsjednika Assada i Islamske države, a u stvari postoji „mali milijun“ frakcija. Na žalost, ne mogu reći iz prve ruke kakva je situacija s pobunjenicima, no vrlo je očito da je islamistička struja preuzela građansku revoluciju. De facto u pobunjeničkim područjima osim na jugu vlada šerijatski zakon. S druge strane, u područjima pod vladinim snaga-

Možete li našem čitateljstvu približiti Siriju, mjesta gdje ste bili, svakodnevni život, uopće, kakva je situacija u toj zemlji. Naime, mnoštvo je informacija koje stižu gledateljstvu putem javnih servisa, televizije, novina i t-portala, no sigurno je da se podaci mijenjaju ovisno o tome tko ih piše i dostavlja. Je li razlika između vladinih snaga i pobunje-

Goran Šafarek sa svojom ekipom u društvu vojnika regularne Sirijske vojske koji su muslimani - na tradicionalnom sirijskom doručku.

RAZGOVOR VODIO: Branimir Zmijanović, dipl. iur

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

91


KRV MUČENIKA ma se još uvijek vidi sekularnost, ravnopravnost žena. Na žalost, još se vidi i ogromna birokracija, kult predsjednika, vjerojatno još vlada korupcija, strah od zatvora i tajnih službi. Ne treba idealizirati situaciju ni s jedne strane. Moram Vas pitati, s koje ste “strane” bili, vladinih snaga ili pobunjenika? Mi smo ovaj put bili isključivo na području kojeg kontroliraju vladine snage. Za razliku od sada, na početku sukoba, kada se rat vodio uglavnom između pobunjenika FSA i Sirijske vojske, moglo se i na drugu stranu. Danas je međutim FSA podređena različitim islamističkim skupinama i ondje vlada kaos, ne postoji središnja vlast ni zapovjedna struktura, a sve to uopće ne garantira sigurnost. Koliko pobunjeničkih frakcija ima i koja su odstupanja između onih koji se nazivaju vjerski umjerenima i onih koje označavaju kao islamističke? Umjereni, sekularni pobunjenici osnovali su Slobodnu Sirijsku vojsku (FSA), no to je zapravo vrlo labav i raznolik savez odmetnutih vojnika vladine vojske, prije svega sunita. SAD ih je logistički podržavala. No s vremenom revoluciju su počeli preuzimati sunitski islamisti poput Jaysh al Islam kod Damaska ili Ahrar Ash Sham u Idlibu. Njih aktivno podupiru Turska, Saudijska Arabija, Katar i ostale zaljevske zemlje. Tu su i džihadisti poput Al Nusre (odani Al Qaidi) i dakako 92

Dječje igralište i u pozadini hotel u gradu Maloula, koje su u potpunosti uništili teroristi Al.Nusre

Kršćanski sprovod i odar poginulim vojnicima kršćanima u Sirijskoj vojsci (Regularna tzv Asadova vojska) Islamske države. Upravo je fenomen Islamske države čak zasjenio i sam rat u Siriji. Sve one, izuzev Islamske države koja se doslovno bori protiv svih ostalih, nemaju zajedničku zapovjednu strukturu, već povremeno zajednička zapovjedništva. Najveće su Jaysh al-Fateh (Osvajačka vojska) na sjeveru koju predvode Al Nusra, Ahrar ash Sham, FSA te Južni Front na jugu. Rat u Siriji vrlo je složen pa samo na pobunjeničkoj strani postoji nekoliko stotina oružanih grupa. Koja je razlika između Al kaide i Kalifata (to jest

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

Islamske države)? Ima li je uopće? Ideološki ima jako malo razlika. Za Al Nusru (Al Kaida) mogli bismo reći da je samo malo više pragmatična. Ona dopušta i određene koalicije s neislamistima, a ima i određenu diplomaciju. Nusra tako nije krenula masovnim prikazivanjima ritualnim egzekucija, iako sigurno i ona radi takve stvari. Islamska država je netolerantna, sve-ili-ništa tvorevina. S takvim stavom je privukla i ogroman broj boraca, ali i neprijatelja.


IZ ŽIVOTA KRV MUČENIKA BISKUPIJE Sirija je kolijevka ranokršćanske pismenosti, i poznato je da su Aramejci narod koji je nastavao dijelove današnje Sirije, Iraka itd., te da je aramejski među prvim biblijskim jezicima, i jezik kojim je govorio Isus Krist. Jeste li bili u tim krajevima i koji su Vaši dojmovi? Upravo smo bili u Malouli, jednom od posljednjih sela u kojemu se govori aramejski. Meni je bilo nevjerojatno iskustvo slušati misu na jeziku kojim je govorio Isus Krist. To je mjesto pod strmim liticama planine Antilibanon, poznato po kršćanskim crkvama i samostanima. Dva su velika samostana, Mar Thecla i Mar Sarkis. Na žalost, Maloulu su zauzele snage Al Nusre i tada je gradić teško stradao. U povlačenju su zapalili crkve, čak na brzinu oskvrnuli freske, izderali ih nožem. Oteli su i 12 redovnica koje se na sreću posredovanjem Libanona sretno spašene. Nekoliko ljudi nije uspjelo pobjeći pa ih je Nusra zarobila i pogubila, jer se nisu htjeli preobratiti na islam. Srećom, život se vratio, iz obnovljenih crkava čuje se misa, a s igrališta žamor djece.

Nožem oštećena ikona - sveta slika Isusova u samostanu u kršćanskom gradu Maolula. Uništenja su napravili pripadnici Al-Nusre prije brijega

Postoje li danas kršćanske zajednice u Siriji? U kakvoj su situaciji? Kako se prema njima odnose Sirijci? Kršćani su danas u jako teškom položaju, pogotovo u područjima pod vlašću islamista, gdje se provodi šerijatski zakon i izvrnuto tumačenje Kurana. Kao što je vidljivo iz slučaja Maloule, oni su opstali na područjima pod kontrolom vla-

U gradu Maloula, većinski kršćanski grad, gdje se još govori aramejskim jezikom, osobito se štuje lik BDM čiji kip dominira nad gradom. Blaženu djevicu Mariju na jednak način i gorljivošću štuju kršćani i muslimani.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

93


KRV MUČENIKA Tako smo svjedoci uništavanja u Palmiri, ili uništavanja budističkih hramova u Afganistanu itd. Dijelom sam već opisao kako je bilo u Malouli. I u drugim kršćanskim mjestima desilo se slično. Radikalni islamisti ne poštuju ni muslimane, a kamoli druge vjere, vidjeli smo jako dobro kako je bilo u Palmiri. Dječica osnovne škole u kršćanskom gradiću Maloula, za vrijeme odmora dinih snaga. Činjenica je da je stari grad u Damasku kolijevka kršćanstva, gdje i danas žive kršćani (Bab Touma). Republici Hrvatskoj je 27. travnja 2016. godine obilježena 100. obljetnica priznanja islama kao ravnopravne religije u Hrvatskoj. S obzirom da ste svjetski čovjek da tako kažem, to jest obišli ste kao svjetski putnik mnoge krajeve svijeta, multikulturalne, multietničke, multikonfesionalne, na svim kontinentima svijeta, možete li komentirati stanje religijskih i nacionalnih sloboda u nekima od zemalja u kojima ste bili? Kakvo je stanje u Siriji s tim u svezi? U Siriji se danas vodi sektaški rat, prije svega između Šijita (Alavita) i Sunita, a žrtve su i svi ostali. Prije početka rata u Siriji je živjelo oko 23 milijuna stanovnika, od čega su 74% suniti, 12% alaviti, oko 1% šiiti, 10% kršćani i 3% Druzi. Ove vjerske zajednice isprepliću se s etničkim grupama. Najveća etnička grupa svakako su Arapi, a slijede ih Kurdi te Turkmeni, Grci, Čerkezi i 94

Armenci. Dakle, multikulturalnost oduvijek je bila činjenica u Siriji. U povodu 100 godišnjice izjednačenosti islama kao religije, u RH je u državni posjet stigao predsjednik Republike Turske, gospodin Recep Tayyp Erdogan. Kakva je uloga Turske u sukobu u Siriji po Vašem mišljenju i prema onome što ste naučili u Siriji? Kakve su refleksije turske politike u Siriji? Erdogan je stava da Assad mora otići s vlasti. Mogu prenijeti mnoga mišljenja da je Turska posredno uključena u sirijski sukob. Od početka je pomagala snage pobunjenika, čak su u prvoj godini rata zapovjedništva bila na njenom teritoriju. Rusi pak optužuju Tursku za trgovinu naftom s IS-om. Kakva je situacija sa sakralnom kulturom, napose arhitekturom kršćana u Siriji? Naime, znamo da radikalni islamisti uništavaju sve što nije, po njihovom tumačenju, vjerski ispravno.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

Kakav je stav službenih sirijskih vlasti u odnosu na kršćanske zajednice? Jeste li upoznali Kurde? Sirijske vlasti ponosno ističu sekularnost, dijelom i zbog dobivanja političkih poena. No činjenica je da su kršćani mahom na strani vlade, ne toliko iz ljubavi prema Assadu koliko zbog straha od džihadista. Kurde nismo upoznali, no Kurdi na samom sjeveru Sirije su u cijeloj priči strana za sebe. Za vrijeme Asada, ali i prije, za sunitske vladavine, bili su građani drugog reda. Snažna nacionalna osviještenost, ali i priklanjanje socijalističkim idejama držali su ih na okupu, bilo u Turskoj, Iraku ili Siriji. Kako je SAD gubio povjerenje u FSA, tako je sve više počeo surađivati s kurdskom YPG. Na njihovu inicijativu osnovane su Sirijske demokratske snage (SDF), koalicija Kurda i odmetničke FSA zvane Jaish al-Thuwar (revolucionarna vojska). Ova posljednja izrasla je iz zamrlog Hazzm Fronta kojeg je oružano ugušila Al Nusra. SDF je poduprt Amerikancima.


OBLJETNICE ŽUPA 40. OBLJETNICA ŽUPE PRIMOŠTEN-STANOVI 1976. – 2016. Župa svetoga Jeronima u Primošten-Stanovima osnovana je 1976. dekretom šibenskog biskupa Josipa Arnerića. Sve do sredine 15. st. župa je bila na Stanovima pri crkvi sv. Jurja u Prhovu koja se uslijed nadiranja Osmanlija gasi i osniva se nova župa 1485. na malom otočiću Goloj Glavi gdje su se Stanari sklonili bježeći pred Turcima. Kad je turska opasnost prošla veći dio Stanara se vratio u svoje zapuštene i porušene dvore (Dvorani), pristigle su na ovo područje i nove izbjeglice iz Bosne te se okupiše oko tri važna kraška polja (Prhovsko, Široško i Kruševsko) i oko tri srednjovjekovne crkve, sv. Jurja u Prhovu, sv Jeronima u Širokama i sv. Martina u Kruševu koje su od 1845. potpale pod župu sv. Jurja – Selo, čije je područje veličine oko 100 četvornih kilometara, s tridesetak sela i zaselaka. Do župne crkve trebalo je nekim Stanarima od 1 do 2 sata pješačenja, a u njihovim područnim crkvama misa se slavila rijetko, samo nekoliko puta godišnje. Između dva svjetska rata na području župe Primošten Selo živjelo je preko 4 000 stanovnika, većina na Stanovima. Tako prostranu i mnogoljudnu župu planirao je podijeliti biskup Mileta između dva rata sa župnim središtem u Širokama gdje je bila i dovršena župna kuća već 1940. , međutim rat je omeo taj biskupov plan te se u Široke nije naselio planirani novi stanarski župnik kojem bi bila povjerena pastorizacija svih primoštenskih sela i zaselaka osim Primošten Sela koji

i dalje ostaje zasebna župa. Ono što nije uspjelo biskupu Mileti, uspjelo je biskupu Josipu Arneriću. Nekadašnji dugogodišnji primoštenski župnik dobro jer poznavao Primošten i njegove vjersko-pastoralne prilike i neprilike, koje je kao šibenski biskup odlučio riješiti: Stanari pod hitno trebaju svoju župu! U tu svrhu imenovao je 1970. netom zaređenog svećenika, Stanara don Stipu Perkova za dušobrižnika primoštenskih Stanova s posebnim ovlastima. On je 5 godina pripremao teren za uspostavu nove župe na Stanovima kojoj su bili povjereni vjernici svih sela i zaselaka na prostranom području Stanova s tri srednjovjekovne crkve u Prhovu, Širokama i Kruševu u koje je uvedena redovita tjedna vjerska pouka za djecu i odrasle, redovita sveta misa u svakoj crkvi svake nedjelje i blagdana, dušobrižnik je u njihovoj sredini i dostupan svima, najprije smješten u vlastitoj kući, kasnije u novosagrađenoj župnoj kući u Krčulju. Godine 1976. na Uskrsni utorak u Širokama (zavjetni dan Sv. Jeronimu), 20. travnja biskup osobno nakon mise proglašava novom župom Primošten Stanove, sa svim selima i zaselcima, na čijem je čelu novoimenovani župnik, don Stipe Perkov. Ovim činom biskup Arnerić vratio je župu tamo gdje je bila prije 490 godina pod patronatom sv. Jurja, Prhovo. Kad su ovaj kraj i ove vrijedne i poštene ljude državne i gospodarstvene ustanove u vrijeme komunističke vlasti napustili

Crkva sv. Jurja u Prhovu, sredina 13. stoljeća (zatvaraju se škole, nema tekuće vode, ceste su neasfaltirane, turizam u susjednom Selu buja, Stanove ni ne dotiče; u takvim uvjetima Stanarima je preostao jedino bijeg kako bi spasili egzistenciju, jer se od zemljoradnje više nije moglo živjeti ). Upravo u to teško krizno vrijeme pri kraju 20. stoljeća Crkva im se vraća na velika vrata. Napokon su dobili svoju župu i svoga župnika! Nova župa Primošten Stanovi graniči sa župama: Primošten Selom, Grebašticom, Krapnjom, Bliznom, Marinom i Rogoznicom; brojila je na dan osnutka oko 1 500 stanovnika, nedjeljnu misu redovito je pohađalo oko 600 vjernika, na vjeronauku je bilo upisano 180 vjeroučenika od prvog do završnog razreda srednje škole; godišnje se krstilo oko 15 djece a sprovodilo oko 20 umrlih. Nakon prvog župnika, don Stipe, don Ivo Babačić župnikovao je 26 godina, a od 2013. župnik je don Jakiša Dominiković, nastanjen u župnoj kući u Krčulju. Danas, prema župskom popisu, u župi Primošten-Stanovi stalno obitava 1 190 stanovnika.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

95


REPORTAŽA 4 AUTOBUSA ŽUPE BALDEKIN U ZAGREBU

HODOČAŠĆE NAŠIM BOŽJIM UGODNICIMA U ZAGREB Ranom zorom 16. travnja 2016. krenulo je nas više od 200 župljana s našim župnikom don Tomislavom na još jedno lijepo hodočašće. Neraspadnuto tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića stiglo je na čašćenje u Zagreb ove svete Godine Milosrđa. Rijeke vjernika iz cijele domovine krenule su u Zagreb doživjeti jedinstvenu prigodu pohoda našem drugom kanoniziranom svecu, svecu Svete ispovijedi. U sva četiri autobusa ugodna atmosfera puna iščekivanja i polazak uz molitvu . Da se bolje pripremimo na program koji nas čeka najprije smo gledali film o životu i djelovanju sv. Leopolda. Saznali smo o podrijetlu njegove brojne obitelji, odgoju, njegovom teškom putu svećeništva, brojnim premještajima koje je sve strpljivo slušao, stalnoj nostalgiji za rodnim krajem, želji da spa96

ja ljude kršćanskog Istoka i Zapada. U filmu me se posebno dojmila situacija koju je svetac doživio kao mali dječak. Napravio je neku sitnu nepodopštinu za koju ga je brat tužio župniku koji ga je kaznio dugim klečanjem u crkvi. O tome je svjedočio u svojoj pisanoj ostavštini razmišljajući kad bi on bio svećenik da bi bio vrlo blag prema ljudima. Možda se baš tada rodila u njemu klica duhovnog zvanja i ljubav prema pokornicima?! Četrdeset je godina neumorno ispovijedao u svojoj sobici u padovanskom kapucinskom samostanu, uvijek imajući ljubavi za brojne pokornike koji su tražili baš njega, sitnog, skromnog, tihog, blagog ispovjednika. Ovih se dana ispunila njegova velika želja da se vrati u svoju domovinu koju je toliko volio. Prva postaja našeg puta bio je Krašić, rodna župa bla-

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

ženog nadbiskupa Alojzija Stepinca. U prekrasnoj crkvi Presvetoga Trojstva su nam se pridružili i hodočasnici iz župe Njivice sa svojim župnikom. Naš domaćin, župnik Krašića, nam je prije svete mise iznio mnoge zanimljive pojedinosti iz života sv. Alojzija. U ratno vrijeme mnogima je pomagao i zauzimao se za njih, a nevin progonjen i krivo optužen od komunističkog režima svoje je zadnje godine, nakon lepoglavskog uzništva, proveo u kućnom pritvoru u župnoj kući u Krašiću koja je danas uređena kao muzej. U tim prostorijama osjeti se njegov duh i osjećaš zahvalnost Bogu za tolikog velikana Duha, vjere i domoljublja koji je također potekao iz obitelji blagoslovljene brojnom djecom i odgojene u prisnom odnosu s Bogom. Propovijedao je naš župnik te istaknuo ulogu majke Barbare u njegovom sve-


IZ ŽIVOTA REPORTAŽA BISKUPIJE ćeništvu. Njezina upornost u molitvi odavala je duboku vjeru, a ona je rodila odlukom za zvanje. Također je istaknuo događaj preminuća svetog Alojzija i to da je njegovo srce izvađeno i sakriveno do dan danas. Potaknuo nas je na molitvu za duhovna zvanja koja su nam tako potrebna. Naglasio je i da se vodi postupak za proglašenje blaženim 26 Božjih ugodnika iz našeg naroda i pozvao da molimo njihov zagovor, ali i za dovršenje njihovih postupaka. Ostavljajući predivne krajolike doline kardinala bližili smo se Zagrebu gdje smo najprije obišli katedralu, u njoj se pomolili uz tijelo sv. Alojzija i prisjetili se i drugih zaslužnika hrvatskog naroda. Blizu nam je bila i skladno uređena franjevačka crkva na Kaptolu u kojoj također počivaju ostaci znamenitih ljudi vjere kao Vendelin Vošnjak, Aleksa Benigar... Posjetili smo i crkvu sv. Marije na Dolcu u kojoj je

grob biskupa Josipa Langa, čovjeka Caritasa koji je sve svoje razdao sirotinji da je spasi. Nakon ručka otišli smo se pokloniti sv. Leopoldu, u zagrebačku Dubravu, koji nas je i okupio na ovo divno hodočašće stopama hrvatskih svetaca. Čekajući u redu s brojnim mnoštvom vjernika da mu se poklonimo, čujemo s razglasa važnu poruku: „Pripremite srca, a ne mobitele!“ Hvala o.kapucinu na otvorenoj i iskrenoj poruci svima kojom je podsjetio na jednostavnost, dobrotu i vjeru sv.Leopolda kojem smo došli. U sabranosti upućujem svoje molitve zahvalnosti Bogu za život i svetost skromnog redovnika, toga sveca Pomirenja, koji je govorio da smo pozvani život ispuniti radom i ljubavlju prema bližnjemu. Hvala Ti sveti Leopolde za divan primjer kršćanskih kreposti kojih je Tvoj život bio pun! Osobito Te molim za

sve one koji se odavno nisu približili ispovjedaonici! U zadovoljstvu i duhovnoj radosti napustili smo naš Zagreb i u autobusu pogledali još jedno svjedočanstvo o životu blaženog Miroslava Bulešića da se upoznamo s njegovim trpljenjem i svećeničkom žrtvom nakon 2. svjetskog rata. Zaključak ovog hodočašća je - trebamo poštivati i moliti i svoje svece, blaženike i Božje ugodnike jer oni mole za nas, to im je sveti zadatak u Nebu! Zahvaljujmo im jer to i zaslužuju!

Hvala Ti sveti Leopolde za divan primjer kršćanskih kreposti kojih je Tvoj život bio pun! Osobito Te molim za sve one koji se odavno nisu približili ispovjedaonici!

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

97


REPORTAŽA

ŠIBENČANI NIKOLINOM BOSNOM Četrdesetak hodočasnika iz Šibenika i okolice krenulo je na četverodnevno hodočašće nazvano „Nikolinom Bosnom“. Cilj je proći važnija povijesna mjesta Bosne i Hercegovine uz posjet crkvama i drugim važnim lokalitetima a u sjeća-

PIŠE: FRA IVAN BRADARIĆ

nje na našeg prvog kanoniziranog hrvatskog sveca koji je propovijedao Kristovo Evanđelje u ovim krajevima. Prvoga dana hodočašća grupa se najprije zaustavila na Buškom jezeru u samostanu sv. Ilije gdje oci karmelićani


IZ ŽIVOTA REPORTAŽA BISKUPIJE drže prekrasnu kuću za duhovne vježbe. Kroz centar nas je proveo fra Đani i pokazao izvanrednu zbirku narodnih nošnji Bosne i Hercegovine te zanimljivu izložbu slika autora Jasmina Fazlagića. Prema staroj bosanskoj uljudnosti i gostoprimstvu, domaćini su nam ponudili okrepu. Uslijedio je posjet Tomislavgradu s velebnom crkvom koja je 2010. posvećena sv. Nikoli Taveliću, a put do Jajca smo upotpunili stajanjem u Kupresu gdje smo razgledali velebnu crkvu Svete obitelji. U Podmilačju nas je dočekao župnik koji nam je rado protumačio svetište, izmolio blagoslovnu molitvu i ponudio nas rakijom. Jajce, stari kraljevski grad još uvijek se doima svečano unatoč svim nedaćama koje su ga snašle. Kroz grad nas je proveo g. Tvrtko djelatnik lokalne turističke zajednice. Dan smo zaključili posjetom plivskim jezerima i mlinicama. Dan prepun aktivnosti vapio je za odmorom. Smješteni smo u hotelu „Turist 98“. Ukusna večera i željeni odmor. Hodočašće „Nikolinom Bosnom“ nastavljeno je posjetom Travniku i Nadbiskupskom sjemeništu „Petar Barbarić“ u Travniku. U kapelici sjemeništa slavili smo svetu misu, upoznali se s djelatnošću ove ustanove i nastavili put do Kraljeve sutjeske. „Ljepotica u zabiti“, kako nazivaju ovaj drevni samostan s kraja četrnaestoga stoljeća, izmamila je najplemenitije osjećaje i kod naših vjernika posjetitelja. Popodnevni dio bio je rezerviran za posjet Sarajevu s detaljnim razgledavanjem prvostolne crkve i sarajevske MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

99


REPORTAŽA katedrale. Posjetili smo i saborsku Crkvu Bogorodičina rođenja kao i crkvu sestara kćeri Božje ljubavi koje su nam održale predstavljanje svoje kongregacije kao i kratki prikaz života i mučeništva sestara. Šetnja Baščaršijom, Ferhadijom i ulicom do vijećnice zaokružila je naš posjet Sarajevu. Boravakom i noćenjem u hotelu Grand zaključujemo naš drugi dan hodočašća. Trećeg dana hodočasnici su posjet Sarajevu zaokružili odlaskom na vrelo Bosne. Zelenilo i puno vode na izvoru osvježili su ove pomalo i jutarnje ljetne temperature. Preko Kiseljaka do Fojnice bila je sasvim ugodna vožnja, a posjet fojničkom samostanu Svetoga Duha bio je golemo iznenađenje za sve hodočasnike. Novouređeni muzej, u koji je i Republika Hrvatska uložila značajna financijska sredstva, opravdao je svrhu svojega postojanja. Golema povijesna zbirka dokumenata prati fratarski život u ovome samostanu i cijeloj provinciji Bosne Srebrene. Izvanredna zbirka kovanica kao i zbirka crkvenoga ruha i predmeta najčešće fojničkih majstora zlatara i drugih vještih rukotvoraca jedinstvena je i impresivna. Boravak u Fojnici okrunili smo slavljem svete mise u župnoj crkvi Duha Svetoga. Vožnja preko Jablanice uz tok rijeke Neretve zbilja je jedinstven doživljaj. Dolaskom u Mostar najprije smo posjetili fratarski samostan i crkvu sv. Petra i Pavla. Fra Josip Vlašić nas je proveo kroz samostan i crkvu te nas je kasnije doveo na stari most. Nakon posjeta katedrali stigli smo u Međugorje. 100

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)


IZ ŽIVOTA REPORTAŽA BISKUPIJE

HODOČAŠĆE U SAN GIOVANNI ROTONDO I NEKA SVETIŠTA ITALIJE PIŠU: Marija Hrsan Lidija Rupić FOTOGRAFIJE: Ante Petričević Koliko je divan Gospodin naš, Bog jedini. Stvoritelj i Spasitelj... On nikad ne prestaje biti dobar. Razasuo je svoje milosrđe u svakom kutku ove Zemlje. Ostavio nam žive tragove svoje ljubavi, vidljivo i opipljivo u neprocjenjivim materijalnim tragovima i duhovnim vrijednostima. Ponešto od takve ljepote, sami

smo iskusili u hodočašću svetištima Italije, pod očinskom brigom i duhovnim vodstvom dragog nam don Jose Pavića. Naime, u poslijepodnevnim satima utorka Uskrsne osmine, mi hodočasnici, našli smo se na autobusnom kolodvoru, gdje je vladalo opipljivo mladalačko uzbuđenje i radost. Popunili smo dva autobusa, te zazvavši Kraljicu Hrvata na pomoć, uputili se prema Splitu. Još uvijek uzbuđeni, u splitskoj trajektnoj luci ukrcali smo se na brod za Anconu. Bila je već noć kad je brod isplovio i svjetla našeg Splita polako su nestajala. Plovili smo u mrak,

na otvoreno debelo more ... Bella Italia dočekala nas je okupana proljetnim suncem, tako da smo se odmah razbudili i raznježili. Uz molitvu časoslova, uputili smo se na naše prvo odredište - Loreto. Prisjetila sam se riječi svetog Ivana Pavla II „Sveta kuća iz Loreta je prvo internacionalno svetište Blažene Djevice Marije i istinito srce kršćanstva“. Prema drevnoj tradiciji ovo svetište čuva Nazaretsku kućicu. Legenda kaže da je Anđeoskim zahvatom ova kućica bila prenesena na naš Trsat 1291. godine, a potom tri godine kasnije u Loreto. U bazilici, kao i svakog dana

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

101


REPORTAŽA hodočašća, s našim don Josom slavili smo svetu misu. Susrećući se sa Živim Bogom u Svetoj Euharistiji, kojemu smo donosili svoje nakane, radosti, tuge, boli i nemoći... bivali smo osnaženi i ohrabreni, za svaki idući trenutak...za život. Nakon toga smo, uz lijepo, sunčano vrijeme, prolazeći živopisnim krajem, nastavili put prema Lancianu. Nakon ganute šutnje doživljenim u Loretu, nastavili smo s molitvom i pjesmom u autobusu. Idemo ususret jednom od najvećih vidljivih čuda - prvom Euharistijskom čudu u Katoličkoj crkvi. Čudo se dogodilo sredinom VIII. stoljeća u maloj crkvi San Legonziano, za vrijeme slavljenja svete mise, svećenik Basiliano doživio je vidljivu Pretvorbu Svete Hostije u meso, a vino u krv. Trinaest stoljeća kasnije, ta krv i to meso su nepromijenjeni, što je potvrđeno znanstvenim analizama, također i 1981. godine. Krv je naime prava krv, a meso pravo čovječje meso (srce). Vjerojatno nitko od nas nije bio svjestan Čuda pred kojim klečimo i molimo. U popodnevnim satima istoga dana, nastavili smo put prema San Giovanni Rotondu. Na obali Jadranskog mora, u kršnom krajoliku, smjestio se taj ljupki gradić hodočasničkog turizma. Najpoznatiji je po svetištu svetog padre Pija, franjevca kapucina i svećenika, koji je umro 23.09.1968.g. u svojoj osamdeset prvoj godini života. Pedeset godina nosio je stigme - Isusove rane koje su bile bolne, koje su krvarile, sve do noći prije svoje smrti, kada nakon slavljenja svete mise nestaju. Padre 102

Pio je vjerojatno najosebujniji moderni svetac, svetac naroda, veliki molitelj, ispovjednik, čitač srdaca, mistik, čudotvorac ¡...progonjeni mučenik. Vjernički puk ga doživljava kao svoga oca, brata, prijatelja. Jednako tako smo se i mi osjećali došavši u ovo prekrasno svetište. Iduće jutro, okićeni barjacima, šibenskim kapama i hrvatskim znakovljem, vršili smo pobožnost Križnog puta u prekrasnom šumskom ambijentu svetišta, te doživjeli osjetno prisustvo padre Pija u mirisu ruža koji nas je neprestano pratio. Obišli smo svetište, koje čine tri crkve - mala samostanska, druga velika sagrađena 1959. godine - Sv. Marija od Milosti i nova moderna crkva s kriptom u kojoj je u kristalnoj škrinji izloženo neraspadnuto tijelo padre Pija, u veličanstvenoj pozlaćenoj dvorani. Također smo imali priliku razgledati bolnicu koju je osnovao padre Pio, kao mjesto za ublažavanje patnji. Nakon obilaska svetišta, uputili smo se u Monte San Angelo na brdu Gargano, najstarijem svetištu sv. Mihaela arkanđela u Europi, odnosno spilju gdje se ukazao Arkanđeo Mihael i to četiri puta (490., 492. 493. i 1656. godine). Bilo je uistinu veličanstveno slaviti svetu misu na hrvatskom jeziku u toj spilji-crkvi nekoliko katova pod zemljom. Kako li se samo divno moglo osjetiti samo Nebo u toj podzemnoj crkvi. Postoji vjerovanje kako svatko tko s vjerom u ovom prostoru izreče svoju nakanu, biva uslišan. Vjerujem daje sveti Mihael, zaštitnik naše Šibenske biskupije, te moćan zagovornik,

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

sigurno čuo naše uzdahe i molitve, te nas uslišao. Predvečer smo ponovno bili s padre Pijom, molili se pred njegovim neraspadnutim tijelom, sudjelovali u drugim pobožnostima svetišta, s vjerom prošli u ovoj Svetoj godini milosrđa kroz zlatna „santa porta“ svetišta, i upijali miris Božje ljubavi u ovom svetištu, sve dok nas mjesec i zvijezde nisu otpratile na počinak. U rano jutro sljedećeg dana, kad se svetište tek budilo, već u 6 sati slavili smo misu u maloj samostanskoj crkvi, gdje se uistinu osjećao duh našeg nebeskog prijatelja, padre Pija. Zaista smo nevoljko napustili svetište i uputili se u Lucerno, posljednje boravište i počivalište hrvatskog blaženika Augustina Kažotića. Biskup je zagrebački kojeg je tuđinska vlast u XIV stoljeću, razjarena Božjom istinom koju je govorio, protjerala iz vlastite domovine. Papa ga je potom poslao u Lucerno, gdje je poslije godinu dana, na glasu svetosti umro. Prošavši kroz „santa porta“, za oltarom bazilike pod kojim počiva blaženikovo tijelo u staklenom lijesu, svi duboko ganuti, zajednički smo molili zagovor blaženika za domovinu nam Hrvatsku. Nakon Lucerna, nastavili smo put prema gradiću Pietrelcine, rodnom mjestu svetog oca Pija. Očarao nas je taj maleni kamenim pločama popločani gradić, u uistinu bajkovitom, brežuljkastom kraju. Posjetili smo rodnu kuću padre Pija, penjali se uz stijenu do minijaturne radne sobice gdje je boravio prije San Giovanni Rotonda, te se molili u staroj crkvici u kojoj je kršten. Bilo je prekrasno.


IZ ŽIVOTA REPORTAŽA BISKUPIJE U popodnevnim satima uputili smo se ka Monte Casinu. Ušavši unutar prostora samostana svetog Benedikta, ostali smo zatečeni viđenom arhitekturom, skulpturama, vrhunskom umjetnošću, te baroknom ljepotom crkve. U kripti, podno iste, molili smo se pred počivalištima sv. Benedikta i njegove sestre, sv. Skolastike. Iako smo željeli boraviti duže i stopiti se u molitvi pred Nebeskim nam zaštitnikom, vrijeme nam nije bilo prijatelj. Nakon molitve i kraćeg obilaska prekrasnog svetišta smještenog na uzvisini od oko 500 metara, uputili smo se ka prenoćištu u okolici Rima. U rano jutro idućeg dana, krenuli smo ususret svetištima jednog od najvećih sinova svete katoličke crkve - svetom Frani Asiškom. U Ponte Colombu, jednostavnom samostanu na velikoj uzvisini, gdje je sveti Frane pisao ponovljeno Pravilo za svoj Red, koje je papa odobrio 29.11.1221., moglo se dodirnuti njegovu skromnost i samozatajnost do savršenstva. Toliko je bio snažan taj osjećaj. Još pod dojmom snage siromaštva i jednostavnosti dragog nam sveca, stigli smo podno samostana Greccio, do kojeg smo se uspeli mnoštvom stepenica. Ovdje su prvi put uprizorene žive jaslice. Osvježeni svetom misom s našim don Josom, mogli smo vidjeti uistinu prekrasnu izložbu jaslica iz cijelog svijeta. Jaslice crnačke, japanske, kičaste, jednostavne, sve prelijepe. Kako je Bog svugdje željen i prisutan. Potom...Asis. Razgledali smo predivnu baziliku Svete Marije

od Anđela, a u njoj... Porcijunkula. Kolijevka franjevaštva. Tu je sveti Frane popravio Crkvu ... tu su došli prvi sljedbenici .. tu su došle i stigle Klarise (sljedbenice sv. Klare)., tu su nastale prve Zajednice ...tuje sveti Frane umro. Jedinstven je osjećaj bio boraviti u tom prostoru. Kao da žar Franine ljubavi i nadalje sjaji nesmanjenim žarom i prožima dušu posjetitelja. Predivno. Slijedio je uspon do starog dijela Asisa, gdje smo prvo razgledali baziliku svete Klare. Duboko sam bila ganuta klečeći pod križem svetog Frane kojeg je sveta Klara donijela iz crkve svetog Damjana, a s kojeg je Gospodin progovorio svetom Frani neka popravi Njegovu Crkvu. Jedva se odvojivši od tog svetog prostora i posebne milosti koju osjeća duša željna Boga, našli smo se na koljenima u kripti ispred groba drage nam svetice, moleći za njezin zagovor. Iste večeri klečali smo i molili pred grobom oca Frane u njegovoj bazilici. Osjećaj neopisiv. Kao zrak koji se udiše, osjećala sam da udišem milosti Nebeskog nam zagovorni-

ka. A u meni je planula iskra - sveti Frane, svaki dan molit ću se za tvoj zagovor da poput tebe žarko ljubim Boga, ljude i sva stvorenja. Sutradan smo krenuli u Padovu ususret također velikim slugama Božjim - svetom Anti i našem dragom, hrvatskom svecu Leopoldu Bogdanu Mandiću. Bazilika svetog Ante je veličanstvena. Ostali smo opčinjeni svom ljepotom i umjetninama. Molitva pred grobom, te relikvijama našeg najpopularnijeg sveca. Poseban osjećaj. Neopisiv. Samostan i crkva našeg hrvatskog, svetog Leopolda Bogdana Mandića je skromnija. Dočekao nas je u staklenom sarkofagu. Mogli smo promatrati i moliti se pred neraspadnutim tijelom tog krhkog giganta, diviti se i ponositi se njime, a prije svega moliti ga za sebe i našu domovinu Hrvatsku, toliko potrebitu Nebeske pomoći. Okrijepljeni svetom misom uz našeg sveca, krenuli smo ka Domovini. Bože koliko milosti u godini Milosrđa. Bože ljubljeni, hvala ti. Hvala ti Bože naš...

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

103


POZNATI SVEĆENICI ŠIBENSKE BISKUPIJE

MSGR. RUDOLF PIAN, DUGO

ŽIVOT OBILJEŽEN K T

eško je pronaći svećenika kojemu je život bio toliko povezan s Katedralom u Šibeniku, kao što je to bilo kod msgr. Rudolfa Piana. On je zaista živio s Katedralom. U govoru je znao reći da svaki put kad uđe u Katedralu otkrije neki novi detalj. S njom je bio povezan kao začasni kanonik, pa kao kanonik, te konačno kao prepozit Kaptola. Rodio se u Šibeniku 4. lipnja l881. Osnovnu školu polazio je u Šibeniku, klasičnu gimnaziju u Splitu, a bogoslovne studije u Zadru. Za svećenika je zaređen 13. svibnja 1905. Prva dužnost mu je bila župnik u Zatonu. To je trajalo samo

10 mjeseci, a onda je premješten u Šibenik gdje je trajno ostao. Bio je čovjek široke kulture. Posebno je dobro poznavao crkvenu povijest. Na šibenskoj gimnaziji predavao je vjeronauk (1909. 1934.). Njegovi đaci su ga zavoljeli. Volio je sve bez razlike. Bio je pristupačan svima. I kasnije u životu rado ih se sjećao. Kolikogod je služba vjeroučitelja na gimnaziji za nj bila kao stvorena i on ju je prihvatio čitavim srcem, nije ni slutio poteškoće koje će mu ista donijeti u vrijeme Prve talijanske okupacije (1919. - 1922.). Prof. Livković o tome piše: „Odlukom okupatorske

PIŠE: mr. don Ante Skračić

Profesorski zbor šibenske gimnazije 1934. 104

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)


POZNATI SVEĆENICI ŠIBENSKE BISKUPIJE

OGODIŠNJI PREPOZIT STOLNOG KAPTOLA

KATEDRALOM I GIMNAZIJOM vlasti 26. svibnja [1919.] svi hrvatski profesori su morali napustiti okupatorsku zonu, a vjeroučitelj don Rudolf Pian bio je interniran na otočić Visovac. Naši se učenici nisu ni šk. g. 1919./20. upisali u talijansku gimnaziju, već su naši profesori, koji su se krajem rujna 1919. vratili iz progonstva, iz ljubavi prema mladeži ilegalno noću, skrovito u biskupskoj palači, podučavali naše učenike“ (Tisućuljetni Šibenik, Šibenik 2002, str. 214). Angažman u školi – kolikogod bio zahtjevan – nije iscrpio njegov svećenički žar. Evo nekih odlika njegova rada: ljubio je svećenike i svećenički pomladak. Posebno se brinuo za župnike, jer je dugo godina radio u kuriji. Dva puta je bio kaptolski vikar za vrijeme upražnjenja biskupske stolice: 1947. – 1951., to jest od smrti biskupa Milete do dolaska biskupa Ćirila Banića godine 1961., pa od mjeseca veljače do mjeseca rujna iste godine, to jest od smrti biskupa Banića do nastupa msgr. Josipa Arnerića. Bio je izvrstan propovjednik, govo-

Msgr. Pian sa šibenskim svećenicima dočekao biskupa Banića 1951.

Msgr. Pian na mladoj misi don Ante Skračića

rio je živo, temperamentno te su ga vjernici rado slušali. Običavao je dugo vremena sjediti u ispovjedaonici. Posebno je volio crkvene funkcije. Koliko je samo duhovnih vježbi održao redovnicama!

Na posebni način volio je sjemeništarce. Pratio je njihov život i rad, pogotovo kad je otvoreno novo sjemenište (1928.). Kad je u sjemeništu bila otvorena Bogoslovija, Pian je na njoj predavao crkvenu povijest.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

105


POZNATI SVEĆENICI ŠIBENSKE BISKUPIJE vine Osservatore Romano pa je tako imao informacije iz prve ruke. O smrti ovako su nas izvijestile Okružnice: „U subotu, 3. listopada bio je ne koventualnoj misi, a poslije podne udarila ga je kap koja mu nije oduzela svijest te je dobro znao da mu se približuje kraj ovozemnoga života i sabrano je primio svete sakramente“. Umro je 5. listopada 1970.

Među šibenskim bogoslovima

Biskup Mileta imao je u nj veliko povjerenje. Imenovao ga je svojim delegatom. To znači u vrijeme njegove odsutnosti Pian ga je u svemu zamjenjivao. Važan aspekt njegova života bila je služba u katedrali. Najprije bio je začasni kanonik (1928.), pa kanonik, a od 1934. do smrti prepozit Kaptola. Možda nekoga zanima što je kaptol? To je zbor svećenika koji pomažu biskupu u upravi biskupije. G. 1939. u Šibeniku kaptol su sačinjavali: msgr. Pian, prepozit (glavni), msgr. Ivan Bjažić (dekan Kaptola), Nikola Plančić (kanonik - penintencijar), msgr. Ante Šare (kanonik – župnik), dr. Ivo Eškinja (kanonik - teolog), dr. Ante Krešimir Zorić (ravnatelj sjemeništa). Uz katedralu bio je zaista životno povezan. Radovao se svemu što je predstavljalo boljitak katedrale. Tako se radovao novim 106

orguljama, novim vratnicama, električnim zvonima, novoj rasvjeti u katedrali. Razdoblje zasjedanja Koncila (1962. – 1965.) za njega je posebno važno. Budući da je biskup Arnerić aktivno sudjelovao u radu Koncila, on ga je zamjenjivao u upravi Biskupije. Upravo je nevjerojatno s koliko oduševljenja je pratio rad Koncila. Čitao je no-

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

Misa zadušnica služila se u Katedrali, a nakon toga bio je pokopan na groblju sv. Ane. Sprovodnu homiliju održao je biskup Arnerić, bili su prisutni nadbiskupi Mario Oblak i Franjo Franić. U ime svećenika od njega se oprostio dr. Krešimir Zorić. Pokopan je na groblju sv. Ane, gdje se u ime grada oprostio profesor Ivo Livaković.


IN MEMORIAM

Srećko (Felix) DiomartiĆ Dugogodišnji svećenik hrvatske katoličke crkve sv. Ante (St. Anthony) u Los Angelesu, monsinjor Srećko (Felix) Diomartich, preminuo je u utorak 7. lipnja u 103. godini, objavila je njegova crkva. Diomartich je rođen 2.11.1914. na otoku Zlarinu. Ondje je pohađao osnovnu školu, dok je u srednju školu i sjemenište otišao u Šibenik. Nakon završetka srednje škole, studirao je u Splitu i Zagrebu. Zaređen je 1937. godine u svojoj crkvi u Zlarinu. Do 1939. godine bio je svećenik u Vodicama, nakon čega odlazi u Zavod sv. Jeronima u Rim, gdje je stekao dva doktorata, u teologiji i crkvenom pravu. Godine 1947. Diomartich napušta Rim i odlazi k ocu u New York, gdje je bio tri godine. Nakon toga seli u Los Angeles. U St. Anthony Croatian

Church služio je 36 godina. Bio je i na visokim pozicijama nadbiskupije Los Angelesa. "Primili smo vijest o preminuću našega brata svećenika don Srećka. Svećenika koji je izrastao iz ove zemlje Hrvatske, iz ove biskupije šibenske, iz našeg Zlarina, otoka urešenog ljepotom Koralja, draguljima našega mora Jadranskoga. Don Srećko je jedan veliki i častan dragulj izbrušen u Božjoj draguljarnici koji je cijeloga života bio na ponos i diku svoga svećeničkog služenja Bogu i svome narodu", poručio je apostolski administrator Šibenske biskupije biskup u miru Ante Ivas. Istaknuo je kako svečenici i vjernici Šibenske biskupije ponosni na don Srećka. Zato za njegov život i njegovo ljudsko i svećeničko služenje, za njegovu ljubav prema svojim

iskonima, prema svima nama, svećenicima, prema cijeloj našoj, njegovoj rodnoj biskupiji, prema svome otoku i svome hrvatskom narodu, Bogu zahvaljujemo. Posljednje riječi koje mi je uspio izreći na svojoj samrti bile su riječi pozdrava svima svećenicima, riječi kojima moli za oproštenje ako je koga ožalostio i riječi kojima se preporuča u molitvu. „Gospodin je odredio da trebam poći, neka bude volja njegova!“ Dragi naš don Srećko. Hvala na svemu što si nam činio, govorio nam, poticao nas i bio nam u svemu primjer. Molimo za te i preporučamo se u tvoj zagovor s neba. Počivao u miru Božjem. Neka te primi „Gospa od Rašelje“ kojoj si se od rana djetinjstva u Zlarinu utjecao i stavljao pod njezinu zaštitu, napisio je biskup Ivas.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

107


PRIRODA IN MEMORIAM

Alojzija Pava Šušnjara U 86. godini vjerničkog i 65. godini redovničkog života, okrijepljena sakramentima na Uskrsni ponedjeljak, 28. ožujka 2016. blago u Gospodinu preminula je redovnica franjevka od Bezgrješne č. s. Alojzija Pava Šušnjara. Sprovodni obredi i Sv. Misa zadušnica biti će u srijedu 30. 03. 2016. u 15h na šibenskom gradskom groblju Kvanj. Autobus iz Vodica prema Šibeniku polazi u 14.15h sati sa autobusnog kolodvora. S. Alojzija rođena je 13. srpnja 1930. u selu Jasensko, općina Sinj. U samostan u Šibenik došla je 30. travnja 1948. Prve redovničke zavjete položila je 21. siječnja 1951. a doživotne 07. veljače 1954. u Šibeniku. Kroz dugi redovnički život, 60 godina, obavljala je razne dužnosti i na raznim mjestima. Zanimljivo je spomenuti da je 01. 09. 1962. otvorila novu filijalu u Beogradu, zajedno s još dvije sestre. Tu je bila orguljašica i sakristanka te je imala vjeronauk za učenike do 8. razreda. Neumorno je tražila hr-

vatske obitelji, djecu. Odlazila je po obiteljima, putovala u udaljenija mjesta, pronalazila ih i davala im mogućnost pripreme za svete sakramente. Osim što je djelovala u više mjesta u našoj domovini: u Senju, Drnišu, Karlovcu, Cresu, Šibeniku i Zagrebu šest godina, od 1974. do 1980., bile je predstojnica i voditeljica staračkog doma Sv. Elizabete u Münchenu (Njemačka). Brinula se za stare i nemoćne, svirala i bila je sakristanska u domskoj kapeli. Godine 1980. izabrana je na redovitom vrhovnom kapitulu Družbe za vrhovnu poglavaricu i obavljala je tu službu tri godine, do 1983. Od rujna 1984. do 1990. voditeljica je radova u gradnji novog samostana u Podstrani kod Splita. Bilo je to teško vrijeme, komunističke vlasti su nekoliko puta zaustavljale radove, bilo je problema sa dozvolama i sl. Dolaskom sestara u novi samostan preuzela je i dužnost predstojnice. Bilo je to razdoblje mukotrpnog

TEKST I FOTOGRAFIJE: Drago Marguš

108

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

i požrtvovnog rada. U istom samostanu otvoren je 1990. i vrtić. I zadnja postaja njezina redovničkog puta su Vodice u koje dolazi 07. lipnja 1991. i ostaje do danas, dakle, punih 25 godina. U Vodicama je u početku kuhala za sestre i župnika, pomagala u održavanju crkvenog ruha, nekoliko je godina u vrtiću provodila vjerski odgoj, brine se za crkvenu štampu i uvijek su vrata vodičke kuće, gdje su sestre, otvorena a s. Alojzija dočekuje ljude brižno i s ljubavlju stavljajući na stol sve što se u kući nađe. Veseli se svakom djetetu, svakoj mladoj i starijoj osobi, posjećuje starce po kućama, moli za sve potrebe župe Vodice i suosjeća sa svim nedaćama a veseli se svemu dobrom. Osobito se raduje ako se netko od mladih odlučuje za duhovni poziv, tj. da bude svećenik ili redovnica. Za predano pastoralno i redovničko djelovanje u župi Vodice i posebnu brigu za teške bolesnike i umiruće o kojima je osobito skrbila i pokazivala im nesebičnu ljubav, Grad Vodice udijelio je nagradu grada 2011. godine.


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE PRIRODA

NACIONALNI PARK KRKA

acionalni park „Krka“ u makroprostoru krša Dalmacije i čitavih Dinarida nalazi se između ravnokotarskog prostora, zaravni rijeke Čikole i Dalmatinske zagore, a sa zapada, sjevera i istoka nadvisuju ga planinski masivi Velebita, Dinare, Svilaje i Mosora. Proteže se pedesetak kilometara uz tok rijeke Krke, počevši dva kilometra nizvodno od Knina pa sve do Skradina, uključujući i 3,5 km donjeg kanjonskog toka rijeke Čikole. Temeljni fenomen NP „Krka“ je sedra, iz vode istaloženi vapnenac što stalno izgrađuje sedrene pragove, pokrivače, brade i zastore, koja je okosnica njegove današnje hidrogeološke i pejsažne slike i temelj biološke raznolikosti. Sedam slikovitih sedrenih slapova, Bilušića buk (22,4 m), Brljan (15,5 m), Manojlovački slapovi (niz slapova visine 59,6 m s glavnom stepenicom

N

TEKST I FOTOGRAFIJE: dr. sc. Drago Marguš

od 32 m), Rošnjak (8,4 m), Miljacke slap (23,8 m), Roški slap (25,5 m) i Skradinski buk (17 stepenica, ukupne visine 45,7 m), s ukupnim padom od 224 m, čine Krku prirodnim i krškim fenomenom. Sedreni slapovi biodinamičke su tvorevine koje stalnim osedravanjem rastu i danas kao „živa sedra“. Sedra slapova mlađa je od deset tisuća godina. Izvan toka rijeke, na području nekadašnjeg vodotoka, nalazi se fosilizirana (mrtva sedra“, stara oko sto dvadeset pet tisuća. Zbog svog položaja na prijelazu iz područja vazdazelene mediteranske u listopadnu submediteransku vegetaciju NP „Krka“ odlikuju brojna mozaično raspoređena prirodna staništa (sedrene tvorevine, riječni tok, stajaće vode, stijene, točila, kamenjari…) s izuzetnom biološkom raznolikošću i velikim brojem endemičnih, rijetkih i ugrože-

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

109


PRIRODA

Vidra (Lutra lutra)

Veliki šišmiš (Myotis myotis)

Barska kornjača Juvenilni

Topoljski buk 110

nih svojti. Osebujni biljni svijet sadrži približno 1200 svojti papratnjača i sjemenjača što je više od 20% ukupne flore Hrvatske. U flori Parka je 41 svojta s popisa endema u hrvatskoj flori, među kojima i deset stenoendema, tj. svojti koje dolaze samo unutar granica Hrvatske. U kanjonu rijeke posebno su zanimljive zvončike (Campanula lepida i C. pyramidalis), buhač (Tanacetum cinerariifolium), bjelušina (Inula verbascifolia), ilirska perunika (Iris illyrica), visianijev mrazovac (Colchicum visianii), jadranska ljubica (Viola adriatica), obojena krabljica (Chaerophyllum coloratum), vulfenova mlječika (Euphrbia wulfenii) i modri lasinj (Moltkea petraea). Na vlažnim livadama u dolinama Krke i Čikole brojni su endemični livadni procjepak (Scilla litardierei) i močvarni kaćun (Orchis palustris). U flori Parka je i 29 svojti koje su kategorizirane kao ugrožene. Među ugroženim svojtama prevladavaju biljke vodenih, močvarnih i vlažnih staništa, dok su ugrožene svojte orhideja (Orchidaceae) uglavnom vezane za kamenjarske travnjake i rijetke šikare. Na popisu ugroženih svojti nalaze se i neke korovne biljke (Vaccaria hispanica, Hibiscus trionum) čiji je opstanak u Hrvatskoj ugrožen zbog sve šire primjene herbicida u poljoprivrednoj proizvodnji. U rijeci Krki živi tridet svojti riba, među njima četrnaest endema. Šest su hrvatski endemi: visovačka pastrva (Salmo visovacensis), zlousta (Salmothymus obtusirostris krkensis), zrmanjski klen (Squalius zrmanjae), drlja

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

(Scardinius dergle), dalmatinska gaovica (Phoxinellus dalmaticus) i visovački glavočić (Knipowitschia mrakovcici), sedam endemi jadranskog slijeva: primorska pastrva (Salmo faroides), glavatica (Salmo marmoratus), ilirski klen (Squalius illyricus), turski klen (Telestes turskyi), oštrulja (Aulopyge huegelii), glavočić crnotrus (Pomatoschistus canestrinii) i primorski peš (Cottus ferrugineus), a riječna babica (Salaria fluviatilis) endem Sredozemlja. Od riba dunavskog slijeva u rijeku Krku uneseni su lipljen, šaran, linjak, som i štuka a od alohtonih svojti kalifornijska pastrva, babuška, bezribica, crni somić i gambuzija. U Crvenu knjigu slatkovodnih riba Hrvatske uvršteno je 18 riba: zlousta, glavatica i turski klen u kategoriji kritično ugrožene svojte, primorska pastrva, visovačka pastrva, mren, oštrulja, koljuška, visovački glavočić, glavočić crnotrus i primorski peš u kategoriji ugrožene svojte, lipljen, ilirski klen, zrmanjski klen, dalmatinska gaovica, primorska uklija i riječna babica u kategoriji osjetljive svojte i drlja u kategoriji gotovo ugrožene svojte. U NP „Krka“ živi devet svojti vodozemaca i tridese devet svojti gmazova, što je 45% odnosno 56% ukupnog broja svojti zabilježenih u Hrvatskoj. U Crvenu knjigu vodozemaca i gmazova Hrvatske uvrštene su tri svojte vodozemaca: endem dinarida čovječja ribica (Proteus anguinus), mali vodenjak (Lissotriton vulgaris) i gatalinka (Hyla arborea), i šest svojti gmazova: glavata želva (Caretta caretta), crvenkrpica (Zamenis situla), ribarica (Natrix tesselata), kopnena


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE PRIRODA kornjača (Testudo hermanni), barska kornjača (Emys orbicularis) i primorska gušterica (Podarcis sicula). Popis ptica sadrži dvjesto dvadeset pet ptica (54% ukupnog broja u Hrvatskoj) koje obitavaju u NP, od toga 103 gnjezdarice. Od toga su sto četiri uvrštene u neku od kategorija ugroženosti. Izumrlih gnjezdarica je sedam vrsta, kritično ugroženih jedanaest, ugroženih osamnaest a osjetljivih deset. Kategoriji niskorizičnih vrsta pripada pedeset jedna, a kategoriji nedovoljno poznatih sedam. U skupini stabilnih je sto dvadeset jedna vrsta. Na Bernski popis uvršteno je dvjesto četrnaest, a Bonskom konvencijom obuhvaćena je sto dvadeset jedna vrsta ptica. Na europskoj razini, dvadeset devet je osjetljivih i pet ugroženih vrsta. Područje Parka odmorište je ili hranilište 148 selica a zimovalište 88 svojtie, stoga ima veliku međunarodnu važnost na putovima ptica selica. Među svojte čije su lokalne populacije (koje obitavaju na području Parka) važne za stabilnost ukupne populacije na nacionalnoj, europskoj ili globalnoj razini ili su važne za opstanak cijele vrste ubrajaju se mali vranac (Phalacrocorax pygmaeus), bukavac (Botaurus stellaris), suri orao (Aquila chrysaetos), prugasti orao (Hieraaetus fasciatus), sivi sokol (Falco peregrinus), mali sokol (Falco columbarius), siva štijoka (Porzana parva), riđa štijoka (Porzana porzana) i velika ševa (Melanocorypha calandra). Uz rijeku Krku obitava četrdeset šest svojti sisavaca, među kojima je u Crvenu knjigu sisavaca uvršteno petnaest: ve-

liki potkovnjak (Rhinolophus ferrumeguinum), južni potkovnjak (Rhinolophus euryale), blazijev potkovnjak (Rhinolophus blasii), mali potkovnjak (Rhinolophus hipposideros), dugokrili pršnjak (Miniopterus schreibersii), velikouhi šišmiš (Myotis bechsteinii), dugonogi šišmiš (Myotis capaccinii), riđi šišmiš (Myotis emarginatus), veliki šišmiš (Myotis myotis), riđa vjeverica (Sciurus vulgaris), krški puh (Eliomys quercinus dalmaticus), planinska voluharica (Chionomys nivalis), vuk (Canis lupus), veliki sivi puh (Myoxus glis) i vidra (Lutra lutra). Na popisu ugroženih vrsta u europskim razmjerima nalaze se veliki potkovnjak, vuk, vidra i divlja mačka (Felis silvestris). Područje Nacionalnog parka «Krka» obiluje različitim tipovima podzemnih staništa (špiljama i jamama), u kojima su zabilježene 92 životinje. Od toga je 39 endem dinarida i Hrvatske, a svojte Dalmatella sketi i Lanzaia skradinensis endemi NP „Krka“. Područje rijeke Krke obiluje tragovima drevne naseljenosti i brojnim kulturnopovijesnim spomenicima. Najstariji tragovi koji svjedoče o nazočnosti čovjeka na području NP jesu gradina u Puljanima i nalazišta u špiljama Oziđanoj pećini i Jazinki. U Oziđanoj pećini otkriveni su ulomci keramičkih posuda, što govori o nazočnosti svih neolitičkih kultura, potom eneolitika te ranog i srednjeg brončanog doba, dakle od oko 5 000 godina pa sve do 1 500 godina prije Krista. Izuzetno je važan nalaz dva dječja kostura u zgrčenom položaju. U špilji Jazinki otkriveni su ulomci keramičkih posuda

Burnum amfiteatar

Valjavica na Skradinskom buku

Sedra na Roškom slapu

Sedra na Roškom slapu

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

111


PRIRODA

Botaurus stellaris Bukavac Romulić

Ilirski klen Squalius illirycus

Čovječja ribica

Inula Bjelišina verbascifolia

Scila litardierei livadni procjepak 112

iz kasnog brončanog i starijeg željeznog doba, životinjske kosti, brončana strelica, brončana fibula, torkves, perlice od staklene paste, brončani privjesci i više ljudskih kostura. Iz vremena rimske vladavine važni su ostaci amfiteatra i vojnog logora Burnum na području sela Ivoševci i gravitacijskog vodovoda rimske Scardone na potezu između Skradina i Skradinskog buka. Amfiteatar je sagrađen u Klaudijevo a proširen u Vespazijanovo doba. Prilikom iskapanja pronađeni su brojni sitni nalazi: novac, staklo, fibule, privjesci, okovi, pojasne garniture, konjska oprema, keramika, opeke... Na području NP nalaze se i ostaci više srednjovjekovnih starohrvatskih utvrda, koje su u 13. i 14. stoljeću izgradile hrvatske velikaške obitelji Šubići i Nelipići. Utvrde Kamičak, Rogovo, Trošenj, Nečven i Bogočin sagrađene su na rubovima litica duž rijeke Krke, a Ključica, najveća i najočuvanija među njima, u kanjonu rijeke Čikole. Od sakralnih zdanja najvrjedniji dragulji NP jesu franjevački samostan i crkva Gospe Visovačke na otočiću Visovcu i manastir „Krka“ (Sv. Arhanđel). Prvu crkvicu, na otoku Visovcu posvećenu sv. Pavlu, izgradili su augustinci u 14. st. Po dolasku na otok 1445. franjevci su izgradili skromnu crkvu u gotičkom stilu. Crkva je sadašnji oblik dobila je 1802. godine. Crkvene orgulje u radionici Petra Nakića izgrađene su 1771. godine. Franjevački novicijat na Visovcu utemeljen je 1568. godine. Arhiv franjevačkog samostana na Visovcu čuva oko 520 turskih isprava, među kojima

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

je ferman sultana Mehmeda IV. iz 1674. godine. Prvi spomen samostanske knjižnice potječe iz 1705. Najveće blago visovačke knjižnice su četiri inkunabule, među kojima su rijetkost prvog reda Ezopove basne, koje je 1487. tiskao i ilustrirao tiskar Dobriša Dobričević, rodom iz Lastova. Samostan Visovac čuva zbirku crkvenih i svetovnih umjetnina i arheoloških predmeta od srednjeg neolitika do danas. Bez pretjerivanja može se reći da je otok Visovac unatoč burnoj povijesti bio i ostao biblijski zemaljski raj – Eden, čudo Božje prirode i Gospin otočić – koji je zadržao duh mira i molitve pa je nezaobilazno mjesto hodočašća. Manastir sv. Arhanđela smješten je u Carigradskoj dragi. Nema pouzdanih povijesnih podataka o njegovoj izgradnji, no najvjerojatnije je nastao u 15. st. na temeljima starog, eremitskog samostana. Danas je manastir jedno od najvažnijih duhovnih središta pravoslavne dalmatinske eparhije, sa sjedištem u Šibeniku. Uz njega se nalazi crkva, sagrađena u bizantskom stilu, kojoj je 1790. godine pridodan zvonik. Ispod manastira nalaze se nedovoljno istražene grobnice. Manastir posjeduje veliku i bogatu knjižnicu s kodeksima, inkunabulama i rijetkim knjigama. Na Roškom slapu i Skradinskom buku nalaze se brojne vodenice, stupe i valjavice, koje imaju izuzetno kulturnopovijesno značenje kao spomenici ruralnog graditeljstva i gospodarske prošlosti, a s obzirom na primarnu djelatnost i pučki izraz, smatraju se etnološko-etnografskim spomenikom.


USPUT

LAPIS ALBI - BIJELOJ STIJENI VISOVCU DODIJELJENA BIJELA EKO-ZASTAVA TEKST I FOTOGRAFIJE: Joško Čelar

Prestižno priznanje Međunarodne Fondacije Alberta II od Monaka za kvalitetu riječnih i jezerskih estuarija, po prvi put u svijetu dodijeljeno je franjevačkom otoku Visovcu za očuvanje voda Visovačkog jezera, biljnog i životinjskoga svijeta otoka i okoliša

U jeku brojnih političkih i društvenih i kulturnih zbivanja i početka glavne turističke sezone domicilne nam Šibensko-kninske županije, jedan značajan događaj u njenu zaleđu, na otoku Visovcu, usred rijeke Krke, koju je i šibenski biskup mons. Ante Ivas jednom nazvao izvorom života, ostao je zamalo na margini zbivanja. Naime, vodeni estuarij Visovačkog jezera, biljni i životinjski svijet Visovca dobili je visoko priznanje, Bijelu zastavu za zaštitu prirode Međunarodne fondacije Albert II iz Monaka. To je prvi slučaj u svijetu, da se Bijela zastava dodjeljuje jednome otoku, riječnome vodotoku i jezeru. Ne treba dvoumiti, da su za to, pored županije i njenih služba, Nacionalnoga parka Krka i drugih koji „skrbe“ o prirodi, najviše zaslužni i sami franjevci samostana i svetišta Gospe od Milosti, kojima je

zaštita okoliša njihova okružja duga tradicija i temeljna zadaća, uz sve njihove redovite vjerske i duhovne dužnosti. Svečanost tim povodom održana je zadnjega dana proljeća, 20.lipnja na Visovcu, usred njegova bujnog zelenila, rijetkih i egzotičnih biljaka, visokih čempresa i jablanova,uz pjev ptica, glasanje paunova, pataka i ostatka visovačkog životinjskoga svijeta. Bio je to najbolji prirodni dekor takvoj svečanosti. Bijelu zastavu Fondacije na sjevernome rubu otoka podigli su župan Goran Pauk, gvardijan samostana fra Mate Gverić, s domeštrom novaka fra Stojanom Damjanovićem i povjerenik Fondacije Kristijan Curavić, poznati svjetski prvak u ronjenju na dah. Nazočili su i ravnatelj NP Krka Krešimir Šakić, gradonačelnik grada Drniša Josip Begonja i drugi gosti.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

113


USPUT Pozdravljajući uvodno goste svečanosti, Maja Matijaca, direktorica Bijele zastave za Jugoistočnu Europu, istaknula je. Značajan je podatak, i radostan i zabrinjavajući, naglasila je ona, da je Jadransko more biološki najčistije, u svijetu nakon dijela Sredozemlja oko otoka Cipra, ali istodobno i vrlo onečišćeno krupnim otpadom. Župan Pauk, ravnatelj Šakić izrazili su radost i zadovoljstvo, što je upravo Visovac zapala čast prvi od otoka u svijetu dobiti priznanje bijele zastave. Kao jedna od najljepših prirodnih razglednica Dalmacije, koju godišnje posjete tisuće turista i hodočasnika, ali i kao svetište duhovnosti, mira i kontemplacije. Bijela boja zastave, reći će gvardijan Gverić, simbolizira mir, ljubav i dobrotu, toliko potrebitih današnjemu nemirnome svijetu. Nakon kraćeg kulturnog- glazbenog programa,

gosti su obišli dijelove samostana, Riznicu, crkvu Gospe od Milosti, lapidarij i predivan vrt u punom ozračju proljeća na izmaku. A samo nekoliko dana ranije, plovili smo Krkom uzvodno sa skupinama turista dotičući Visovac i ondje proveli vrijeme s hodočasnicima iz Samobora koje je, na povratku iz Međugorja, vodila Ana Šostarić Spiljev, zdravstvena djelatnica, rekavši nam, da su u prelijepu oazu mira- Visovac još jednom došli „osvježiti svoje duhovne temelje“. Svakako, za to su odabrali pravo mjesto. Inače, sve se i to zbiva u doba kad se svjetska turistička klijentela sve više okreće prirodi i kad nacionalni parkovi zauzimaju značajni udio u turističkoj bilanci mnogih zemalja, pa i u Hrvatskoj. Lijepa naša i po tome zauzima visoko mjesto na ljestvici atraktivnih odrednica Europe. Stoga i svih osam hrvatskih nacionalnih parkova, s nautikom i s pedesetak marina, predstavljaju važne poluge hrvatskoga turističkog gospodarstva. S naglaskom upravo na zaštiti prirode. Nije slučaj, da je upravo NPK prije dvije godine, dok je ravnateljem bio Tonči Restović, dobio Bijelu zastavu za ekologiju naše zelene ljepotice, koja se zavijorila u svibnju 2014. pod samim Slapovima Krke. U 2015. NP Krka obišla 951.000 turista

Bijela zastava na ponos Visovcu 114

U t mreži svoje ponude, jedino Šibensko-kninska županija ima dva nacionalna parka, Krka i Kornati i čak 12 marina. Zato i nije neobično, da je i ovogodišnja turistička (pred)

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

sezona te županije, još od ranoga Uskrsa krenula prva u osvajanje novih rekorda.. Značajno je, da se NP Krka u 2015. godini približio brojci od milijun posjetitelja(točnije 951 tisuća) i da se, prema procjeni ravnatelja Krešimira Šikića, ove godine očekuje rast od oko 10 posto. Pa će u ovogodišnjoj sezoni u taj park „zakoračiti“ milijunti posjetitelj. Nacionalni park Kornati, koji ostvaruju oko 100.000 tisuća posjetitelja i onih u tranzitu, druga je važna turistička odrednica Šibensko- kninske županije za nautičare iz cijeloga svijeta. Noviji podaci pokazuju, da je svih osam nacionalnih parkova RH lanjske godine obišlo tri milijuna i 450 tisuća turista. Od toga broja, čak dvije trećine(2,301.000) otpada na NP Plitvička jezera i NP Krka. Milijun i 350 tisuća posjetitelja na Plitvicama i 951 tisuća u NP Krka. S tim, što Plitvice imaju hotelijerstvo i stalne smještajne kapacitete rade preko cijele godine. Plitvička jezera se prostiru na 295 četvornih kilometara(100 četv. kilometara zapremaju sama jezera), a Nacionalni park Krka na 110 kilometara četvornih. Disperzija turista i značajna ulaganja - Velika koncentracija turista na glavnome punktu NP Krka, u Skradinskome buku, u srpnju i kolovozu, napominje ravnatelj Šakić, nalaže jaču disperziju gostiju na manje opterećene, ali jednako atraktivne punktove temeljnoga fenomena rijeke Krke. U postojeće i nove sadržaje na tom prostoru, NPK će


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE USPUT ove godine uložiti 20 milijuna kuna. Te još 60 milijuna u iduće dvije godine u izgradnji velikog distribucijskog centra s više atraktivnih sadržaja i s novom infrastrukturom na ulazu u NP u Lozovac. Radovi su već započeli. Na drugoj značajnoj lokaciji, dodaje ravnatelj Šikić, na Puljanima uz gornju Krku nasuprot rimskome Burnumu, gdje je i velika arheološka zbirka, radi se na višenamjenskome eko-kampu. A prošle zime otvoren je za posjetitelje i novi izložbeno- edukativni centar na Stinicama, Visovačka kuća Kuželj, s okolnim prostoromvidikovcem na rubu prastare šume uz Visovačko jezero. Navedimo i Oziđanu pećinu u litici nad Roškim slapom, s artefaktima života od prije 7000 godina. Od zabavnih i kulturnih sadržaja važno mjesto zauzimaju već tradicionalne Burnumske Ide, rimske poganske svečanosti za puna mjeseca, u amfiteatru kod Ivoševaca, te koncerti „Zvuci Krke“(od lanjske

KATIA ŽUPAN GLASNOGOVORNICA NPK: Za mnoge individualne goste zasigurno neće zvučati privlačno okolnost, da su cijene za njih u srcu sezone(srpanj i kolovoz) povišene sa 110 na 150 kuna, dok su u lipnju i rujnu 110, a izvan sezone, kao i dosad, 30 do 60 kuna po osobi, rekla nam je glasnogovornica Nacionalnoga parka Krka Katia Župan i dodala, da u cijelome Nacionalnom parku Krka, sada, već usred sezone, radi više od 20 raznovrsnih sadržaja za tisuće posjetitelja dnevno, od Skradinskoga Buka do Roškoga slapa. Ipak, zaključit će gospođa Župan, naša prvenstvena zadaća je očuvanje prirode i okoliša temeljnoga fenomena nacionalnoga parka Krka. Vode rijeke Krke su čiste, o čemu svjedoči i najnovije priznanje dodjelom Bijele zastave. godine i na samome Visovcu) kao i kazališne predstave, po prvi put i kod manastira Krka. Nedavno je( 11. i 12. srpnja) upriličena i manifestacija „Legend- fest“ ,Festival mitova i legendi, scenska uprizorenja povijesne baštine hrvatskih srednjovjekovnih utvrda Trošenja, Nečvena i Bogočina. Ovome treba dodati u Festival ekološkog filma, što bi se u rujnu održao u Šibeniku na Trgu Ivana Pavla II, gdje je i uprava JU NP Krka. Nužne su i sigurnosne mjere

Ljekovite hokaido tikve u rukama fra Stojana

- Međutim, upozorit će ravnatelj NP Krka, situacija u svijetu nalaže, da se dodatno poradi i na problemu koji dosad nije iziskivao neke posebne mjere. A to je pojačana sigurnost za goste i objekte, kakvu na različite načine, u turizmu provode i druge europske zemlje. Ništa ne smije biti prepušteno slučaju. Sigurnost je uvijek višeslojna i obuhvaća više segmenata i razina zaštite na prostoru gdje u isto vrijeme boravi velik broj ljudi. Kao u

našem Skradinskome buku, gdje se u glavnoj sezoni dnevno nađe i po desetak tisuća posjetitelja iz cijeloga svijeta. U suradnji sa službama sigurnosnog sustava države, razrađujemo mjere koje ćemo provoditi, a što naši gosti neće ni osjetiti. Ali, rizicima s kojima se suočava današnji svijet, posebno Europa, moramo pokloniti dužnu pažnju, zaključuje ravnatelj Šikić, ne navodeći pojedinosti. I dok se sve to odvija, mi smo u smiraj dana Krkom zaplovili- nizvodno. Ostavljajući Visovac da se zrcali usred svoga jezera, kao da je po njemu netko prolio rastopljeno srebro

Čudesni paun visovački

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

115


Izazovi trećeg milenija

„Ne možete se boriti protiv budućnosti. Vrijeme je na našoj strani.“, W.E. Gladstone, predsjednik Britanske vlade (1868.-94.)

PIŠE: mr.sc. Petar Gardijan

S mnogo većim brojem stanovnika, socijalnih, ekonomskih i ekoloških izazova i prijetnji, ali i šansi, čovječanstvo, i Šibenčani, ulaze u 3. milenij. Kako će se Šibenik brojnim prijetnjama suprotstaviti, a šanse iskoristiti zavisiti će, kao i do sada, od mnogih vanjskih činitelja, ali i od samih Šibenčana. Povijesne zakonitosti i budućnost čovječanstva Osnovne zakonitosti – temeljne karakteristike trendova razvoja, iznenađenja i rješenja iz prošlosti – mogu civilizaciji 3. milenija (i Šibenčanima) biti od velike koristi i pomoći u predviđanju problema i traže-

116

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

nju rješenja u budućnosti. Povijest naših predaka – kako su se rađali i umirali, kako su radili, organizirali se, živjeli, stvarali, napredovali, propadali i umirali – omogućuje razumijevanje zakonitosti života na Zemlji. Bitno je shvatiti koje su zakonitosti trajne, one koje su djelovale tijekom duge prošlosti, a koje će vrlo vjerojatno djelovati i u budućnosti. Prema novim otkrićima poznato je da su prije sedam milijuna godina prvi primati, Tumaj u Čadu i Ororin u Keniji, zbog nedostatka hrane prvi put sišli sa stabala na zemlju. Uspravljeni na dvije noge primati se počinju kretati prostranstvima istočne i južne Afrike. Oni postaju prvi sakupljači koji otkrivaju obradu kamena kojega koriste ga kao pomagalo u radu - oruđe. Primati evoluiraju i prije milijun godina napuštaju Afriku, sele u


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE IZAZOVI Europu i srednju Aziju. U Africi se prije devetsto tisuća godina javljaju još dva primata: Homo sapiens i Homo heidelbergensis. Bolje prilagođeni uspravnom hodanju razvijaju govor, jezik, grupnu - društvenu organizaciju. Još su uvijek podložni višim prirodnim silama: kiši, vjetrovima, munjama, hladnoći i vrućini. Primati jedni od drugih uče, prenose znanja i iskustva na dolazeće naraštaje. Stečeno znanje postaje bitan uvjet daljnjeg napretka čovječanstva. Homo sapiens je prije sedamsto tisuća godina i upoznao vatru. To je čovjeku omogućilo da se koristi prirodnim silama, da kuha hranu, u špiljama da zimuje s vatrom, da živi udobnije i slobodnije. Homo sapiens prije četrdeset tisuća godina upoznaje prednosti podjele rada, koja mu omogućuje kreiranje i izradu sve specijaliziranijih oruđa. U Europi Homo sapiens susreće Homo neandertalisa, koji je nestao zato što se nije prilagodio novonastalim uvjetima života, dok je Homo sapiens prilagodljivošću nastavio život na Zemlji. U narednim stoljećima javila se misao o vrhovnoj vitalnoj sili, o jedinstvenom Bogu. Život se nastavlja uz daljnju podjelu rada, izgradnju koliba, pripravljanje odjeće, obradu kamena, izradu oruđa i oružja, organizaciju lova, liječenja, molitve, uz međusobno potpomaganje i uređenje unutar plemenskih odnosa i dr. Napredniji primati prije dvadeset tisuća godina nastanjuju Srednji istok. Tu uz povoljnu klimu nalaze i mnoštvo namirnica (lana, ječma, graška, leće) koje skladište, i životinja

(pasa, ovaca, svinja, goveda, konja), koje pripitomljuju. Prije deset tisuća godina čovjek dolazi do revolucionarnih otkrića: poluge i luka, kojima umnogostručuje svoju fizičku snagu. Čovjek gradi kamene kuće i silose te skladišti sjeme, za vodu kopa bunare, veže se za isto mjesto i prestaje biti nomad. Zemlja i poljoprivreda dolaze na prvo mjesto, a s njima i vezivanje uz isto mjesto. Bogovi putovanja prerastaju tada u bogove zemlje i neba. Mezopotamci prije devet tisuća godina križanjem dobivaju nove životinjske vrste koje bolje odgovaraju njihovim potrebama. U isto doba u Kini se razvija poljoprivredna ekonomija zasnovana na prosu, svinjama, psima i pilićima. U Srednjoj Aziji plemena Mongola, Indoeuropljana, Turkijaca uče gospodariti konjima, sobovima i devama. Otkrivaju kotač koji revolucionira prijevoz. Grade se zidine i utvrđuju se prva sela, prikupljaju se porezi za uspostavu i održavanje vojske, rađaju se prve države, koje su po prirodi vezane na teritorij (sjedilačke). Njihovom funkcioniranju trebaju putnici trgovci radi razmjene - komercijalizacije njihovih proizvoda. Oko pet tisuća godina prije naše ere na velikim prostranstvima uspostavlja se vlast jednog vladara. Naziru se i prvi počeci pisma koje omogućuje skupljanje i prijenos znanja. Razvija se razmjena, nastaju prva carstva koja okupljaju plemena rasuta na velikom teritoriju. Sveto ustupa mjesto sili, a vjera popušta pred vojskom. Čovjekov rad odvija se pod stegom i nasiljem. Vođe kraljevstava i carstava istovreme-

no su vladari, svećenici i vojskovođe, gospodari vremena i snage, postaju Čovjek-Bog. Na obalama Mediterana, dvanaest stoljeća prije naše ere, rađaju se prva tržišta i prve demokracije – tržišne demokracije. One će u narednim milenijima, sve većom i većom kreativnošću, efikasnošću i efektivnošću, omogućiti razvoj novih tehnologija i najvećeg bogatstva do danas. Kapitalizam će tržišnu demokraciju i proizvodnju „svega“ razviti do svojeg vrhunca, ali i granice „velikog ponora“. Temeljne moći iz prošlosti Prošlost je izgradila zakonitosti, konstantne linije razvoja koje omogućavaju predviđanje budućnosti. Oduvijek su se ljudske skupine organizirale oko nekoga i nečeg moćnog, stvorenog, izgrađenog, vrijednog - oko kumuliranog bogatstva: jezika, teritorija, filozofije, idola, vođe, božanstva. Ljudi su izgradili tri moći koje su se istovremeno razvijale i postojale: 1.vjerska - Bog, utvrđivala je vrijeme molitvi, poljoprivredni život, način budućeg života i dr., 2.vojna - vladar, organizira lov, obranu i osvajanje teritorija i 3.tržišna – tržišni poredak, proizvodi, financira i komercijalizira plodove rada. Zajedničko je svim trima moćima (vjerskoj, vojnoj i tržišnoj) da ih ostvaruju i žive kontroliranjem stvaranja i raspodjele bogatstva. U svrhu ostvarivanja moći izgrađena su i tri velika poretka:

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

117


IZAZOVI 1. obredni – autoritet vjera i Bog, ideal je teologija, 2. carski – vlast je ponajprije vojna, ideal što veći teritorij i 3. tržišni – dominantne skupine i korporacije kontroliraju gospodarstvo, ideal pojedinac. Sva tri poretka imaju za prioritet obranu moći i stabilno društvo. Poretke moći prate napreci kao i nazadovanja, a društvo ostaje stabilno sve dok dominantna skupina kontrolira proizvodnju, razmjenu i raspodjelu bogatstva, koju ugrožavaju ratovi, prirodne kataklizme, konkurenti. Načini na koje je svaki od poredaka stvaran i na koje je propadao omogućuje uočavanje zakonitosti, koje ostaju na djelu i u budućnosti. Te zakonitosti će omogućiti da se predvidi tijek u budućnosti. Snage i slabosti sadašnjosti Ako se krene od najranije povijesti može se uočiti da je uvijek na djelu ista sila: postupno oslobađanje čovjeka od svih stega. Bili optimisti ili pesimisti, vjernici ili nevjernici, svijet 3. mile-

nija, koji se mijenja brže i intenzivnije nego ikada do sada, nije lako predvidjeti, kao i sposobnosti i otpornosti čovjeka 3. milenija. Vjerojatno da svijetu 3. milenija neće cvjetati samo ruže. Rizik ekonomskih šokova (i kriza) i dalje je vrlo vjerojatan. Snažna sila koja oblikuje današnjicu je i „pripadnost plemenu“. Svi mi istovremeno pripadamo različitim plemenima: (1.) obitelji, (2.) susjedstvu, (3.) ljubiteljima određenog brenda, (4.) naciji itd. Pripadnost spada u najsigurnije utočište, mjesto u koje se stalno vraćamo, urođene težnje kojima se služimo bez razmišljanja i intuitivno. Zanimljivo je da pripadnosti slave sve kulture. Društvene mreže se brzo šire i postaju glavni izvori informiranja, a odnose se na dijeljenja pozitivnih „priča“, a s druge strane tradicionalni mediji nastavljaju gubiti publiku. Pokazuje se da ljude više zanimaju zabavni sadržaji nego „ozbiljne“ vijesti. Mediji umaraju negativnim pričama, potresnim vijestima i političarima kojima se sve manje vjeruje. Živimo u vremenu u kojem

svakoga dana preko desetine tisuća ljudi mora napustiti svoje domove, jer su žrtve pripadanja „krivom“ plemenu. Oko dvije milijarde ljudi već je izgubilo svoje pleme u kojem je rođeno ili su veze oslabile, a najčešće zbog preseljenja iz sela u grad, ili u drugu državu, ali i zbog raspada brakova. Radikalne ideologije i dalje će biti gorivo za terorizam, koji bi mogao dobiti uporište i u ekonomiji, odnosno u antikorporacijskom raspoloženju, ali unatoč medijskoj histeriji broj žrtava terorističkih napada ostat će minoran u odnosu na druge uzroke smrti. Demokratski izabrane vlasti u mnogim će zemljama rapidno gubiti moć zbog tri razloga: 1. privatizacije koja je nacionalne resurse prepušta velikim kompanijama; 2. regionalnog povezivanja koje nameće mnoštvo novih regulativa – primjer EU-a; 3. decentralizacije koja na gradove spušta brojne ovlasti, jer najbolji kadrovi više ne žele u državnu upravu i politiku budući da im kompanije pružaju bolje plaće od državnih ministarstava. Danas se odvijaju promjene velikih razmjera koje preobražavaju svijet izvanrednom brzinom. Tehnologije (internet, mobilni telefoni i bezbroj informacija) se zapanjujuće brzo šire, a globalno gospodarstvo se okreće Aziji. Sve to ima veliki utjecaj na živote ljudi, njihove poslove, strategije, na državne politike, na gradove i budućnost Zemlje.

118

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)


IZ ŽIVOTA BISKUPIJE IZAZOVI Koje će zakonitosti upravljati u 3. mileniju? Kako itko može znati što nas čeka, što nosi milenijska budućnost? Što bi moglo i kako oblikovati 3. milenij? Čovjek je oduvijek težio i uvijek će težiti boljem životu. Predviđanje budućnosti stvarno je izuzetno teško i rizično. Međutim, nužno je već danas „vidjeti“ neke od prepoznatih „orijentira“ budućnosti i prema njima upravljati budućnošću. Danas živimo u svijetu globalnih i lokalnih promjena i sve većih brzina, pa prvo lice budućnosti jest brzina. Zaista, brzina će biti sve. Moramo mudro, kreativno i „brzo“ razmišljati i djelovati da „budućnost“ ne upravlja nama. Svijetu i Šibeniku danas i sutra će trebati izvrsna vodstva, efikasno i učinkovito upravljanje, vrijedne i „brze“ inovacije, praktično provođenje koje je okrenuto korisnicima budućnosti. Napredak će omogućavati čovjekova maštovitost, domišljatost i inventivnost, snažan osjećaj za javnu dobrobit svom plemenu i čovječanstvu. Gospodarstva i svjetsko tržište svjedočit će višestrukim gospodarskim ciklusima, a protivljenje globalizaciji neće je usporiti. Tehnologija je dokinula udaljenost, a povezanost ljudi bit će važnija nego ikad. Za većinu inovacija koje mijenjaju svijet važnija je slijepa praksa pokušaja i pogreške, nego inteligentni planovi. Svijet će biti urbaniziraniji, a nejednakosti u bogatom svijetu bit će neizbježne. Internet je već transformirao društvo u vrlo kratkom vremenu. Pred nama su još brže

promjene, jer količina podataka koju svijet proizvodi i procesuira eksponencijalno raste. Inteligencija pojedinca rutinski će se nadopunjavati kolektivnom inteligencijom, a kao posljedica stalne povezanosti s društvenim mrežama. Informatička tehnologija stvara novi tip ekonomskih odnosa koji nije više uskladiv s postavkama neoliberalnog kapitalizma. Umjesto čvrste hijerarhije i vertikalnog ustroja koji krase svijet korporativnog kapitalizma, informatička tehnologija donijela je pojmove „mreže“ i horizontalnog povezivanja, što se širi izvan sfera ekonomije. Stvari koje bi mogle dovesti do globalnih promjena počinju ekonomijom. Umjesto tržišne ekonomije sviće „ekonomija dijeljenja“ – kao primjer, najveći sustav informacija Wikipediju besplatno održava tisuće volontera. Etičnost je ključna za našu budućnost, za postojanje i

odgovor na mnoge probleme. Pitanja etičnosti: tko smo i kakvi želimo biti, kako bismo se trebali ponašati, kakav je naš vrijednosni sustav, kakva vjera i kakva uvjerenja, imat će ogromnu ulogu u budućnosti. Kakav je društveni prototip budućeg čovjeka - čovjeka postkapitalizma? Feudalno društvo utjelovio je srednjovjekovni vitez, a kapitalizam predstavlja buržoazija, tko je u toj povijesnoj shemi nositelj postkapitalističkih društvenih odnosa? Prema P. Druckeru to nije Marksov proletarijat, nego „općeobrazovana osoba“. Taj „novi čovjek“ ne bi bio replika renesansnog čovjeka, već njegova suprotnost: on neće biti stručnjak za razne stvari, nego će biti u stanju specijalističko znanje iz nekog uskog područja primijeniti generalno.

VRIJEME IDE I NAŠOM STRANOM Lijepo je biti zraka svjetla, Čista kaplja u beskrajnom moru, Žarka iskra u vatri što plamti, Sjajna zvijezda na nebeskom tronu. Svako vrijeme ostavlja svoj pečat, Novo doba moderna je bajka, Nekad teško … ali uvijek slatko, Biti zemlji i otac i majka. I kazuje Zemlja svome sinu, „Svoj djeci budućnost ne kradi, Nemoj svoju djedovinu kleti, Novo vrijeme svojom snagom gradi!“ Lijepo li je biti zraka svjetla, Čista kaplja u beskrajnom moru, Žarna iskra u vatri što plamti, Sjajna zvijezda na nebeskom tronu. Z. Friganović MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

119


URBI ET ORBI

Kako prepoznati da je karizmatski dar autentičan I hijerarhijski i karizmatski darovi su bitni u životu Crkve, središnja je tvrdnja pisma Kongregacije za nauk vjere Iuvenescit Ecclesia (Crkva se pomlađuje) koji je predstavljen danas u Vatikanu. Dokument su potpisali kardinal Gerhard Ludwig Müller, pročelnik, i nadbiskup Luis Ladaria, tajnik spomenute kongregacije. Tekst je upućen katoličkim biskupima i tematizira odnos hijerarhijskih i karizmatskih darova u životu i poslanju Crkve. U hijerarhijske spadaju oni koje udjeljuje sakrament svetoga reda, dok su karizmatski one koje Duh Sveti slobodno dijeli. Objavu ovoga pisma – s nadnevkom 15. svibnja 2016., na svetkovinu Duhova – naredio je papa Frane 14. ožujka, tijekom audijencije s kardinalom Müllerom. Iuvenescit Ecclesia je osobito usredotočen na teološka, a ne pastoralna ili praktična pitanja o odnosu između Crkve kao ustanove i novih pokreta, naglašavajući skladnu povezanost i komplementarnost tih dviju stvarnosti, ako se radi o „plodnome i uređenom" sudjelovanju karizmi u crkvenome zajedništvu, koje ne dozvoljava „opozivanje poslušnosti crkvenoj hijerarhiji" te ne udjeljuje „pravo na autonomnu službu". Kao „darovi od nezamjenjive važnost za život i poslanje Crkve", autentične karizme trebaju voditi računa o „misijskoj otvorenosti, 120

nužnoj poslušnosti pastirima i održavanju crkvenoga zajedništva". Zbog toga je suprotstavljanje hijerarhijskih i karizmatskih darova pogrešno. U Crkvi su temeljne institucije također karizmatične", a „karizme se trebaju institucionalizirati kako bi stekle dosljednost i kontinuitet". Tako se „slažu i uprisutnjuju u svijetu Kristovo otajstvo i spasonosno djelo". Nove stvarnosti trebaju dostići „crkvenu zrelost", koja uključuje njihovo puno vrjednovanje i uključivanje u život Crkve, uvijek u zajedništvu s pastirima i pozorne na njihove napomene. Postojanje novih stvarnosti ispunja srce Crkve „radošću i zahvalnošću", ali ih poziva da se „stave u pozitivan odnos sa svim drugim darovima koji su prisutni u crkvenome životu", kako bi ih se „promicalo s velikodušnošću i pratilo s očinskom budnošću" pastira, tako da „doprinose dobru Crkve i njezinom evangelizacijskom poslanju". „Karizmatska dimenzija" – navodi se u dokumentu – „ne može nikada izostati iz života i poslanja Crkve". Kako međutim prepoznati da je karizmatski dar autentičan? U pismu Kongregacije za nauk vjere podsjeća se

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

da je razlučivanje zadak koji pripada crkvenim ovlastima, prema specifičnim kriterijima: biti sredstvo posvećivanja u Crkvi; zalagati se u širenju evanđelja; ispovijedati u cijelosti katoličku vjeru; svjedočiti stvarno zajedništvo s čitavom Crkvom; prihvaćati s odanom spremnošću njezin doktrinarni i pastoralni nauk; prepoznati i cijeniti druge karizmatske čimbenike u Crkvi; prihvaćati s poniznošću trenutke iskušenja i razlučivanja; posjedovati duhovne plodove poput ljubavi, radosti, mira, humanosti; gledati i na socijalni vidik evangelizacije, svjesni činjenice da „nastojanje oko cjelovitog razvoja najnapuštenijih u društvu ne može izostati u vjerodostojnoj crkvenoj stvarnosti". Osim toga, Iuvenescit Ecclesia navodi još dva ključna kriterija za pravno priznanje novih crkvenih stvarnosti, prema utvrđenim formama kanonskoga prava. Prvi je „poštovanje posebne karizme pojedinih crkvenih skupina", tako da se izbjegnu „pravne privole" koje „usmrćuju novinu". Drugi kriterij tiče se „poštovanja temeljne crkvene uprave", birajući „uključivanje karizmatskih darova u život Crkve", ali izbjegavajući da ih se poima kao usporednu stvarnost, bez


IZ ŽIVOTA URBI BISKUPIJE ET ORBI uređenog odnosa s hijerarhijskim darovima. Novi dokument k tome objašnjava kako odnos karizmatskih i hijerarhijskih darova treba voditi računa o „bitnom i konstitutivnom odnosu opće i mjesnih Crkvi". To znači da se karizme daju za čitavu Crkvu, ali se njihova dinamika ne može nego „ostvariti u službi konkretne biskupije".

To predstavlja i „vjerodostojnu mogućnost" da se živi i razvije svačiji kršćanski poziv – bilo da se radi o braku, celibatu ili zaređenoj službi. I posvećeni je život „smješten u karizmatskoj dimenziji Crkve", zato što njegova duhovnost može postati „značajno sredstvo" za vjernika laika i za prezbitera, pomažući i jednome i drugome da žive svoje

vlastito zvanje. Na koncu, Iuvenescit Ecclesia poziva da pogled upravimo prema Mariji, Majci Crkve, uzoru potpune poslušnosti Duhu Svetomu te poniznosti. Uz njezin zagovor, izražava se nada da će vjernici „krotko prihvatiti karizme koje Duh Sveti obilno dijeli te da će dati ploda za život i poslanje Crkve i dobro svijeta".

Očenaš je zaglavni kamen naše molitve Moleći „Oče naš“, osjećamo njegov pogled na nama – rekao je papa Franjo na jutrošnjoj misi u Domu sv. Marte. Istaknuo je da za kršćanina molitve nisu „čarobne riječi“ te je podsjetio da je „Otac“ riječ koju je Isus uvijek izgovarao u snažnim trenucima svojega života. Ne blebetati poput pogana, ne misliti da su molitve „magične riječi“ – pouka je današnjeg evanđeoskog odlomka, u kojem Isus učenike poučava molitvi Očenaša. Papa je stoga istaknuo važnost riječi „Oče“ u kršćanskome životu. Otac zna što nam je potrebno i prije nego ga molimo. Otac nas sluša u skrovitosti, potaji, kao što nam Isus savjetuje da molimo – napomenuo je Papa. Otac nam daje identitet djece. Kad kažem „Otac“, dolazim do korijena svojega identiteta: kršćanskoga identiteta i djeteta Božjega, i to zahvaljujući Duhu Svetomu. Nitko ne može reći „Oče“ bez milosti Duha. „Otac“ je riječ koju je Isus koristio u najsnažnijim trenucima: kad je bio ispunjen radošću, osjećajima: „Hvalim te Oče, jer si to objavio malenima“; ili pak plačući, pred grobnicom svojeg prijatelja Lazara: „Hvala ti, Oče, što si me uslišao“, a također u posljednjim trenucima života Isus zaziva Oca – podsjetio je papa Franjo. U snažnim trenucima, Isus razgovara s Ocem. To je put molitve i prostor molitve. Bez osjećaja da smo djeca, bez govorenja „Oče“ – upozorio je – naša je molitva „poganska“, molitva samo „riječima“. Možemo se sigurno moliti Gospi, anđelima i svecima, ali „zaglavni kamen molitve je Otac“ – pojasnio je.

Ako ne možemo početi molitvu od te riječi, onda nećemo dobro moliti. Riječ „Otac“ nije blebetanje poput poganske molitve, nego zaziv „onoga koji mi je darovao identitet djeteta“. To je „prostor kršćanske molitve – 'Oče' – a potom molimo svece, anđele, činimo procesije, hodočašća… Sve je to lijepo, ali uvijek započinje s 'Oče' i sviješću da smo djeca te da imamo Oca koji nas voli i poznaje sve naše potrebe“ – kazao je Papa. Osvrnuo se i na dio Očenaša u kojem se govori o praštanju dužnicima, kao što Bog oprašta nama. Ako je reći „Oče“ prostor molitve, onda je „ozračje“ molitve reći „naš“ – braća smo, obitelj smo. Podsjetio je na Kaina, koji je mrzio Očevo dijete, svojega brata. Otac – nastavio je – daje nam identitet obitelji. Zbog toga je toliko važna sposobnost praštanja, zaboravljanja uvrjeda, ne zamjeranja. Moliti Oca praštajući svima najbolja je moguća molitva – ustvrdio je papa Franjo, potičući na ispit savjesti: Doživljavam li Boga kao Oca? Ako ne, valja moliti Duha Svetoga da me pouči da ga tako doživljavam. Potom, znam li zaboravljati prekršaje, praštati? Ako ne, treba moliti Oca, govoreći: „I ovi su tvoja djeca, učinili su mi ružnu stvar. Pomozi mi oprostiti“. Učinimo taj ispit savjesti. „Oče“ i „naš“: to nam daje identitet djece i čini nas obitelju, kako bismo zajedno išli naprijed u životu.

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

121


URBI ET ORBI

Ljudi se obraćaju jer osjećaju da ih Isus ljubi Ljudi se obraćaju, to jest mijenjaju način života, jer osjećaju da ih Isus ljubi, to je sažetak današnje jubilejske opće audijencije koju je Sveti Otac održao na Trgu svetoga Petra. Papa je na audijenciji govorio o obraćenju koje je, zajedno s oprostom grijeha, jedno od glavnih obilježja milosrđa, a potaknuo je sve prisutne da se otvore milosti i tako idu u susret braći. Obratiti se znači „promijeniti smjer kretanja“. Cijela je Biblija prožeta pozivom na obraćenje, poglavito su proroci neprestano poticali narod da „se vrati Gospodinu“, tražeći od njega oproštenje i mijenjajući način života. Obraćenje je prva riječ Isusova propovijedanja: Obratite se i vjerujte Evanđelju – to je bio Isusov snažan poziv. U odnosu na proroke, Isus još više ističe potrebu unutrašnjega obraćenja, u koje je uključena cijela osoba da postane „novo stvorenje“ – rekao je Papa dodajući: Kada Isus poziva na obraćenje ne čini to kao sudac, već polazi od blizine, od dijeljenja ljudske sudbine, dakle od ulice, kuće, menze… Isus je svojom ljubaznošću, svojom ljubavlju uvjeravao narod i tako je očitovao milosrđe. S takvim je postupanjem dopirao do dubine srdaca ljudi koji su osjećali privlačnost Božje ljubavi i poticaj da mijenjaju život – rekao je papa Franjo. Matej i Zakej, dva carinika, dva ubirača poreza, koji su smatrani odanima Rimu i nje122

govu carstvu, dva su primjera Isusove privlačnosti: osjetili su da ih Isus ljubi, a preko Isusa i Bog Otac. Istinsko se obraćenje zbiva kada prihvaćamo dar milosti; a jasan znak istinskoga obraćenja je zamjećivanje potrebe braće i spremnost da im idemo u susret – ustvrdio je Papa. Papa je rekao da često osjećamo potrebu za dubokom promjenom, osjećamo da život koji živimo neće donijeti plodove. Koliko puta naviru te misli, koliko? A Isus pokraj nas, ispruženom rukom veli: „Dođi k meni. Ja ću raditi. Promijenit ću tvoje srce, promijenit ću tvoj život, učinit ću te sretnim“. Vjerujemo li u ovo ili ne vjerujemo? Što vi mislite: vjerujete li ili ne? – upitao je papa Franjo. U nas Isus unosi nemir koji potiče na promjenu života. Dovoljno je otvoriti vrata, ostalo će On učiniti. On čini sve, ali treba otvoriti srce da ga može ozdraviti i da nas može voditi naprijed. Jamčim vam da ćemo biti sretni. To je završni poziv Pape koji je u katehezi istaknuo snagu Isu-

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

sove ljubavi koja čovjeka potiče na obraćenje. Upućujući pozdrave skupinama hodočasnika, posebno je pozdravio medicinsku školu francuskih oružanih snaga iz Brona; njemačke sjemeništarce iz Eichstätta, te dragovoljce Cottolenga iz Torina i pekare udruge Saveza poduzetnika. Njima je zahvalio jer su ovaj tjedan dijelili hodočasnicima kruh. Darivati kruh, lomiti kruh, to je najljepša stvar u životu – istaknuo je Papa, a potom pozdravio hodočasnike iz Firence na čelu s kardinalom Betorijem, te udrugu „Grad djece“ o prigodi sedamdesete obljetnice ustanovljenja i druge prisutne skupine.


OBILJEŽENA 450. OBLJETNICA JUNAČKE POGIBIJE NIKOLE ŠUBIĆA ZRINSKOG

Grad Čakovec (Stari grad Zrinskih) i Zrin, rodni grad Nikole Šubića Zrisnkog, posebno slave 450. obljetnicu bitke pod Sigetom 1566. godine. Inicijator i glavni promotor ove osobite obljetnice jest Bratovština Petra Zrinskog - Časni stol Čakovec, a kao predsjednik povjerenstva za obilježavanje jubilarne obljetnice je izabran predjsednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić, za podpredsjednika je izabran mr.sc. Zlatko Bacinger inače predsjednik Bratovštine. Osobitost 450. obljetnice nije samo u okrugloj godišnjici, već, prije svega, u činjenici da je u današnjoj političko društvenoj situaciji posve jasno, svakom dobro i slobodno mislećem Hrvatu i čovjeku dobre volje, kako simbolika posvemašnje i beskompromisne borbe nije

tek tračak slavom ovjenčane povijesti, već sjajni uzor ponašanja i vrednosta koje u sebi čovjek treba nositi. Uzalud je objašnjavati kategoričke imperative i moralne vrijednosti, ukoliko čovjek ne shvati svetost borbe i snagu žrtve! Junačka smrt Nikole Šubića Zrinskog znači upravo to! Svetost borbe i snagu žrtve! Tko može i tko se usudi od raznih apologeta demokratičnosti i novo

stvorene moralnosti dovesti u pitanje svetost žrtve onih koji su iz istinoljubivih motiva i razloga žrtvovali svoje živote i zaslužili da ih narod duboko i trajno slavi kao svoje junake i kliče im: "Navik on živi ki zgine pošteno" . Neka nam živi jedina i vječna Domovina Hrvatska!

MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

123


PROGRAM PROSLAVE BISKUPSKOG REĐENJA MSGR. TOMISLAVA ROGIĆA U ŠIBENSKOJ KATEDRALI Petak, 22. srpnja 20:00, Sv. Misa, predvodi don Gabrijel Jagarinec 20:45, dramsko pjevački nastup djece iz KOŠ i Župe sv. Jakova Subota, 23. srpnja 19:30, Sv. Misa 20:00, predstavljanje knjiga: “Biskup u raljama UDBE”, “Zbornik o simpoziju o životu i dijelu biskupa Ćirila Banića” Nedjelja, 24. srpnja 19:30, krunica Božanskog milosrđa 20:00, Sv. Misa 21:00, euharistijsko klanjanje predvode šibenske redovnice Ponedjeljak, 25. srpnja, Svetkovina sv. Jakova 10:30, Sv. Misa i biskupsko ređenje msgr. Tomislava Rogića

MIHOVIL

124

GLASILO ŠIBENSKE BISKUPIJE BR. 27(14), GODINA XXI (2016.) MIHOVIL, glasnik Šibenske biskupije, Šibenik, broj 27 (14)

Mihovil glasilo za vjeru i kulturu Šibenske biskupije - br. 14. 2016  
Advertisement