Dnevni list Pobjeda 25.04.2024.

Đukanović: Cilj je aneksija Crne Gore

PODGORICA - Crna Gora u posljednje gotovo četiri godine prolazi burno iskustvo promjene vlasti, ali uprkos svemu, uoči ,,punoljetstva obnove državnosti“ meni Crna Gora danas zaista liči kao 18-godišnja mladost pred kojom je dobra budućnost – saopštio je u intervjuu za Antenu M Milo Đukanović.

Nekadašnji crnogorski predsjednik i premijer smatra da je u prethodnom periodu postavljen veoma solidan temelj arhitekture savremene Crne Gore, u kojem je: obnovljena nezavisnost, multietnička demokratija, svijest o ekonomskoj samoodrživosti i okrenutost zapadnom kulturnom krugu. Zahvaljujući tome, uvjeren je, ,,dizgini su i dalje čvrsto u rukama Crne Gore“.

NOVOJ VLASTI NIJE

VAŽNO ŠTO RADI VEĆ

ŠTO PRIČA

– Sada prolazimo bolnu fazu koja je uzrokovana prvom promjenom vlasti u Crnoj Gori nakon uvođenja višestranačja. Za mene je ta promjena bila neminovna i očekivana. Ali, to što je Crna Gora dobila kao alternativu na vlasti definitivno nije ono što je većina ljudi koji su željeli promjene očekivala – naveo je. Đukanović skreće pažnju na ,,nedostatak identifikacije građana Crne Gore sa svojom državom i sa nacionalnim interesima“.

– Mi danas imamo novu političku elitu u Crnoj Gori, imamo novu vladajuću koaliciju koja se vratila ideji da nije važno što radite, važno je što pričate – dodao je on.

ZAPAD I CRNA GORA

Na pitanje da li je prijem Kosova u SE i rezolucija o Srebrenici, koja treba da bude usvojena u UN, trenutak u kojem

Srbija je legitimisala, manje-više, svoje velikodržavne planove. Osnovno pitanje je da li ćemo mi to da dozvolimo?! Mislim da nije realno da se to dogodi zato što ne vjerujem da danas ovdje žive toliko različiti Crnogorci u odnosu na naše pretke koji su tokom prethodne hiljadugodišnje istorije uvijek branili svoju slobodu, svoju čast, svoje dostojanstvo, svoju državu – poručuje Đukanović

će barem dio vlasti početi da skida evropejsku masku, Đukanović kaže kako i glasanje u PS SE pokazuje ,,da nema nikakve stvarne homogenizacije u redovima kreatora i realizatora državne politike u Crnoj Gori“. – Štoviše, govori da niko od njih ne mari za državne interese Crne Gore. Jer da mari, i da mari za svoj koalicioni sporazum, oni bi vodili računa o tome da je Crna Gora priznala Kosovo 2008. godine – rekao je. Đukanović je prokomentarisao i politiku ,,zapadnih partnera“ prema Crnoj Gori i regionu.

– Oni jako dobro vide šta se ovdje događa, ali ne posvećuju tome potrebnu pažnju. Ra-

zumijem, imaju mnogo važnije prioritete nego što je Crna Gora i nego što je Zapadni Balkan, ali to ih ne opravdava za pogrešne politike koje iniciraju ili podržavaju kada je u pitanju evropska perspektiva našeg regiona – ocijenio je Đukanović. Smatra da bi bilo pogrešno očekivati da će sa te strane doći neka ,,spasonosna terapija da izliječimo ovaj politički kancer koji trenutno opterećuje Crnu Goru“.

– U vrlo autoritativnim zapadnim centrima prećutkuje se da je odsustvom podrške i brige od strane naših saveznika otvoren prostor za direktnu penetraciju ruskih imperijalnih interesa na Zapadnom

Balkanu. Takođe, previđa se da je takvom ulogom Rusije podstaknuta najretrogradnija politika u ovom regionu, a to je nacionalizam i to su velikodržavni projekti – istakao je on. Za Đukanovića je Open Balkan pokušaj institucionalizacije dominacije Srbije i Albanije na Zapadnom Balkanu. – A svaki pokušaj dominacije bilo koje države na Zapadnom Balkanu, istorija nas opominje, uvijek je vodio u rat – naglašava Đukanović.

EKSPERIMENT

,,OTVORENI BALKAN“

Zbog toga smatra da Stejt department sebičnom apsolutizacijom svojih interesa ignoriše krupne političke

štete koje time čini u regionu. Na pitanje koliko su osnovane tvrdnje da je ,,Otvoreni Balkan“ zapravo neka vrsta eksperimenta iza kojeg stoji Aleksandar Soroš i njegovo partnerstvo sa Vučićem i Ramom, te podsjećanje na biznis

Trampovog zeta Kušnera u Srbiji i Albaniji, Đukanović kaže da je to vrlo moguće.

– Moguće je i da postoje ti interesi o kojima govorite, ali moguće je da postoje i drugi. Legitimno je da Amerika eksponira svoja dva vrlo važna politička interesa u ovom regionu. A to je da odvoji Srbiju od Rusije i drugo da negdje suspregne političku i diplomatsku destrukciju Srbije kada je u pitanju međunarodno priznanje Kosova.

Kaže da je pravo velikih sila da svoje političke interese pretpostavi interesima drugih država i regiona i da zbog toga namjerno zatvara oči pred današnjom retorikom zvaničnog Beograda, koja ni po čemu ne odudara od narativa i prakse Srbije iz ranih 90-ih u doba Miloševića ,,kada je krenuo da zaštiti navodno ugrožene Srbe u Bosni i Hercegovini“.

– Danas Vučić pokušava da zaštiti navodno ugrožena prava Srba u Crnoj Gori i u drugim državama regiona. Znamo kako je završilo prvi put i znamo kako jedino može završiti i drugi i svaki sljedeći put – podsjeća on. Na opasku da su sada, globalno i regionalno, stvari umnogome drugačije i pitanje zašto vjeruje da će ishod opet biti isti, Đukanović kaže da ne mora biti isti ako mi pristanemo da gubitnički pognemo glavu. – Srbija je legitimisala, manje-više, svoje velikodržavne planove. Osnovno pitanje je da li ćemo mi to da dozvolimo?! Mislim da nije realno da se to dogodi zato što ne vjerujem da danas ovdje žive toliko različiti Crnogorci u odnosu na na-

Završen treći Cetinjski forum u organizaciji Fakulteta za crnogorski jezik i književnost

CETINJE - Crna Gora je, sa regionom Zapadnog Balkana, meta ruskog uticaja koji se najčešće ostvaruje preko instrumenata oštre i meke moći državnog aparata Srbije, dok se etničke i kulturno-religijske razlike u tom kontekstu koriste kao povod za podizanje tenzija i izazivanje nestabilnosti i koče EU i NATO integracije regije.

To je zaključak trodnevne sesije trećeg Cetinjskog foruma

Ne plašim se, svemu sam naredan

Na pitanje da li opasku ,,nema čovjeka - nema problema“ treba razumjeti kao najavu obračuna sa njim i plaši li se takvoga scenarija, kaže da se ne plaši. – Čega bih se plašio?

Od kako sam se počeo baviti politikom, od toga dana ja mislim o svojoj odgovornosti pred crnogorskom javnošću, pred Ustavom i pred zakonima Crne Gore. Da li sam u ovom nevremenu koje živimo svemu naredan?

Pa, svemu sam naredan. Kakav je to problem?

Ako neko misli da je omoćao toliko da može konstruisati nešto čega nema i ako neko pristaje da sa manjkom integriteta povlađuje onome što su politički interesi Beograda i njihovih slugana u Crnoj Gori, nek izvoli - poručuje Đukanović.

še pretke koji su tokom prethodne hiljadugodišnje istorije uvijek branili svoju slobodu, čast, dostojanstvo i državu –naveo je on. Naglasio je da se Crna Gora unekoliko politički otrijeznila zahvaljujući lekcijama koje smo naučili tokom prethodne četiri godine, a misli da je ideja Open Balkana postala prošlost.

PROJEKAT ANEKSIJE

– U beogradskoj centrali velikosrpskog nacionalizma DPS i Milo Đukanović se prepoznaju kao ključna brana ostvarivanja njihovih interesa. Nije njihov interes ovako ruiniranje Crne Gore, njihov interes je aneksija Crne Gore – kazao je. Đukanović je odgovorio i na pitanje šta misli o sorti ljudi koja se godinama i decenijama hranila na jaslama DPS, a nakon promjene vlasti zaigrala ulogu ,,žrtve režima“. - Mislim sve najgore, ali da opet ne budemo previše samokritični, rekao bih da to nije nikakva crnogorska specifičnost – zaključio je Đukanović.

R. P.

Vlada Crne Gore da podrži rezoluciju o Srebrenici i ulazak Kosova u SE

koji je završen juče na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost. Učesnici tog foruma izričiti su da je Vladu Crne Gore neophodno pozvati da iz svog rada ne isključuje važna pi-

tanja za Zapadni Balkan, da podrži rezoluciju Ujedinjenih nacija o genocidu u Srebrenici, da bude njen kosponzor i da nedvosmisleno pruži podršku ulasku Kosova u Savjet Evrope.

Vlada bi, saglasili su se oni, trebalo da otvori i debatu o pokušaju državnog udara 2016. godine kako bi se utvrdile okolnosti koje su dovele do toga da danas u Crnoj Gori ruski uticaj bude instaliran

u najvišim tijelima državnog sistema. Učesnici foruma posebnu podršku pružili su docentu Filozofskog fakulteta u Novom Sadu Dinku Gruhonjiću koji su suočava sa progonom i hajkom srpskog režima.

– Posebno apelujemo da cijeli region stane uz Dinka Gruhonjića, čovjeka koji trpi progon i kome se prijeti smrću. Dinko, uz tebe smo – poručeno je sa ovogodišnjeg Cetinjskog foruma. Đ. Ć.

Milo Đukanović

I TO SE MOŽE: Premijer izbjegao da odgovori na pitanje da li će naša država biti kosponzor rezolucije Ujedinjenih nacija o genocidu u Srebrenici

PODGORICA – Premijer

Milojko Spajić izbjegao je juče da odgovori na pitanje da li će Vlada Crne Gore biti kosponzor rezolucije Ujedinjenih nacija o genocidu u Srebrenici, a što su desetine nevladinih organizacija i javnih ličnosti zatražile 16. aprila. Umjesto odgovora, rekao je: „Kosponzorisaćemo infrastrukturu i mislim da ove godine imamo 240 miliona eura kapitalnog budžeta koji će ići u te stvari“.

Premijer je na konferenciji

za medije na kojoj je najavio da juče ili danas kreće pretkvalifikacioni tender Evropske banke za obnovu i razvoj za dionicu Andrijevica – Mateševo, rekao da razumije pitanja svake vrste.

- Ne želimo da odgovaramo danas na ta pitanja, jer je ovo prebitan momenat za državu Crnu Goru. Molim vas da to razumijete. Ja shvatam da su ovo pitanja koja možda interesuju vaše čitaoce, interesuju vaše redakcije. To su teme prošlosti. Crna Gora ima svoj stav, ponavljali smo ga hiljadu puta. Ja mislim da treba svi da zastanemo i da razmislimo o mapi razvoja infrastrukture, poručio je Spajić.

– Blagovremeno ćemo obavijestiti javnost za sva pitanja koja se ne tiču infrastrukture – dodao je Spajić. Smatra da je tema sponzorisanja infrastrukture – tema koja se tiče budućnosti.

– Mislim da je najvažnije da se svi okrenemo ovoj mapi. Dobićete odgovor vrlo brzo na sve ono što vas interesuje. Želim stvarno fokus javnosti da pokušam da okrenem na ovakve projekte – naveo je Spajić. Razumije, kako dodaje, da nije svakome u interesu da pričaju o ovakvim temama.

– O ovome se uopšte nije pričalo u prošlosti, mi smo 30 godina samo o takvim temama pričali. Vrlo brzo ćemo doći u situaciju da se vratimo na sve ove teme – rekao je Spajić. Na konstataciju novinara da je pitanje genocida pitanje vrijednosti, te da je zbog toga univerzalno pitanje, premijer je odgovorio da je suština Evropske unije u dvije stvari - vrijednosti koje se ogledaju kroz usklađenost sa evropskom bezbjednosnom, spoljnom i odbrambenom politikom i vladavinom prava, te jedinstveno tržište.

– Evropska unija su dvije stvari suštinske koje možda prosječan građanin ne vidi - prva stvar su vrijednosti. Crna Gora je dokazala da nije samo ova vlada usklađena sa evropskom bezbjednosnom, spoljnom i odbrambenom politikom - unazad 10 godina su sve bile. Ova vlada ima i drugi dio, a to je vladavina prava i velika je promjena ono što se od decembra 2023. godine dešava po tom pitanju. Svi vide veliku promjenu, nije džaba rečeno da je Crna Gora uradila više za ovih nekoliko mjeseci nego za šest godina. To su te vrijednosti – ocijenio je Spajić.

Spajić: Ne želim da odgovaram danas na takva pitanja,

ali ćemo kosponzorisati infrastrukturu?!

Na konstataciju novinara da je pitanje genocida pitanje vrijednosti, te da je zbog toga univerzalno pitanje, premijer je odgovorio da je suština Evropske unije u dvije stvari - vrijednosti koje se ogledaju kroz usklađenost sa evropskom bezbjednosnom, spoljnom i odbrambenom politikom i vladavinom prava, te jedinstveno tržište

S druge strane, kako dodaje, Crna Gora je predala predaplikaciju za set mjera za jedinstveno tržište EU. – To je tržište od 25 triliona eura. Osim vrijednosti, to je druga suštinska stvar - jedinstveno tržište. To znači da će svi građani imati instant transakcije sa svim računima u EU i evropskoj ekonomskoj zajednici. Svi računi tretiraće se kao domaći. Potpuno se obesmišljava pej-

pal. Pejpal na ovo tržište gleda kao malo tržište od pola miliona ljudi, ali kada se uđe u jedinstveno tržište više neće biti malo – istakao je Spajić. Istakao je da je Crna Gora usklađena ne samo sa spoljnim i bezbjednosnim, nego i sa vladavinom prava. – Mi smo rado pristali da budemo dio programa skrininga vladavine prava. Mi smo odgovorili da hoćemo, nema-

Majke Srebrenice:

Nadamo se da će Spajić imati svoj stav

- Pošto predsjednik Vlade Crne Gore Milojko Spajić nije želio danas da odgovori na pitanje o rezoluciji o genocidu u Srebrenici, nadamo se da će sjutra imati svoj stav i će ga izreći javno - napisale su na platformi X, Majke Srebrenice.

- Crna Gora je uvijek bila na pravoj strani historije, pozivamo Vas da to uradite i sada - navode Majke Srebrenice.

mo šta da krijemo, želimo da EU vidi promjenu vladavine prava u Crnoj Gori. Ubijeđen sam da nećemo biti najgori u ekipi koja će biti u izvještaju, u kojem su države članice EU. I ovo ne govorim na pamet. I govorim o tome kolike su ambicije ne samo do IBAR-a, nego i poslije. Tada želimo da dodamo gas i želimo što prije da uđemo u EU, a to znači stoprocentna usklađenost sa spoljnom politikom, vladavinom prava i dio jedinstvenog tržišta – naglasio je Spajić. Dodaje da u vremenu kada se svi bave vještačkom inteligencijom, mi se bavimo auto-putem. Komentarišući izjavu bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji je ocijenio da je u Crnoj Gori na sceni politički revanšizam kao nova stranica tradicije crnogorskih osveta, kazao je da su najbolje osvete rezultati u infrastrukturi. J. MILOŠEVIĆ

Piše: Miodrag VLAHOVIĆ

Komentar Rezolucija UN o Srebrenici, danas i ovdje

Crna Gora priznaje genocid u Srebrenici. Zbog tog stravičnog genocida i zbog svoje budućnosti. Zbog svih nas. Tako je i danas, što god da g. Spajić i g. Ivanović misle i rade. Tako će biti i sjutra, i ako

Premijer i Ministar ni zvanično, ni formalno ništa ne urade. Samo će sebe obrukati. To moraju znati

Mickey Spajić smatra da je to pitanje „koje treba prepustiti prošlosti“. Ne želi „danas“, kazao je, da odgovara na to pitanje!? Mučno li mu je to pitanje o Srebrenici i umorenim ljudskim dušama, samo zato što su bile muslimanske, bošnjačke! Kao da mi ne pamtimo Spajićeve ranije reakcije i ponašanje i kao da nas iznenađuje njegovo ćutanje o stavu zvanične Crne Gore u vezi kosponzorstva Rezolucije UN o genocidu u Srebrenici, koja treba da bude izglasana u Generalnoj skupštini svjetske organizacije 2. maja.

Uostalom, valja napomenuti: g. Spajić je postao premijer, jer ga je direktna prosta laž omela da nam bude šef države. To prokleto državljanstvo & beogradsko prebivalište!

Zato se Mickeyu Spajiću, poslije svih Scila i Haribdi, sada ne žuri. ,,Danas“ nije vrijeme za to dosadno pitanje! Jer, Milojko Spajić niđe ne ide. Neće on naprijed, jer nema kuđ nazad. A o prošlosti - nikako.

Ćutaće, dakle, u kriptovaluti do kraja, mašući malograđanskopopulističkoj publici nevidljivim programom ,,Evropa sad 2.0“ - ili 3.0 i tako redom - koji niko nije vidio jer ga, eto, nema. Nestao između obećanja Jezda-Dafinine kućice od čokolade i japanskih instant-čuda put Aerodroma Golubovci.

A taj dosadni genocid u Srebrenici je, ponavlja on, prošlost, koja, pogađate već, ,,dijeli narod“. I šteti permanentnom oduševljenju PES glasača. Posebno uznemirava koalicione partnere - ruske najamnike, Vučićeve znane i neznane epigone i fanatike, fašiste, kripto-demos nacionaliste, lažne demokrate sa kravatama i bez kravata, BIA ruke pravde i FSB ruke nepravde, SKY novinare i medije-štabove za degradaciju i uniženje Crne Gore, roj srpsko-ruskih medijskih jazbina, rent-a-kolumniste odsvud-otkud, nove priučene BIRN diverzante i marginalne zlobnike… Vojvoda četnički će se naljutiti, a gospodin Melon ne čuje dobro, od rike srpsko-ruskih migova, na pokaznoj vježbi na nepriznatoj granici prema Crnoj Gori - koja je još u NATO, a kad će, ne znamo … Čak je i Mickeyev ministar vanjski junački izložio sebe sprdnji i poruzi u Skupštini, jer je i njemu bilo prerano da odgovara o UN Rezoluciji o Srebrenici i o tom nezgodnom genocidu. Argument mu je bilo i nekakvo sabotersko pismo iz Banjaluke koje je u UN distribuirala Stalna misija Srbije... Pa mu, tobože, nije bilo jasno zašto bi Crna nam Gora bila kosponzor tog dokumenta, kad to ,,nije ni Bosna i Hercegovina“!? Pa onda naše, tj. ,,naše“ diplomate na Ist Riveru ne znaju koji im/nam je stav o Rezoluciji, kad ih neko pita. Jer im mvp Ivanović još nije javio. Biti bez mišljenja, na njujorškoj vjetrometini svjetske diplomatije. Sibir! Držaće te diplomate, i ne samo u Njujorku, ministar Ivanović u hibernaciji do kraja. Ali, da se ne zavaravamo - nema potrebe da ga, povodom toga, straše koalicioni partneri. Pogled čiča Draže je dovoljan. Inhibicije su teške, neautovani ideološki stavovi još teži! Krivi smo i radikalni, ekstremni čak, što ga uopšte pitamo! To je tako nediplomatski! I retrogradno. Ancien regime. Kao da je diplomatija samo umijeće vezanja kravate i slaganja boja i dezena. Jer jasno vidimo da nije! Očigledno se ne dokazuje.

Čak će se i Slučajni predsjednik upitati zašto se Vlada kukveži u vezi stava o Srebrenici. Ispravno, NjESP Milatoviću: zvanični stav je zvanični stav, ma koliko bio bolan za vladajuću većinu. Žalimo slučaj. A kući neka drže slike poraženih „heroja“, s bradama i bez njih, do mile volje.

Jedino će se ministrica Maida Gorčević odvažiti da progovori koju, opet. A onda je neće braniti njene partijske kolege, predsjednik partije i Vlade. Čak ni kolega ministar vanjski. Branitelji dame u nevolji će biti mrska opozicija i ekstremno-radikalni elementi. Uzaludno.

Crna Gora, dakle, priznaje genocid u Srebrenici. Zbog tog stravičnog genocida i zbog svoje budućnosti. Zbog svih nas. Tako je i danas, što god da g. Spajić i g. Ivanović misle i rade. Tako će biti i sjutra, i ako Premijer i Ministar ni zvanično, ni formalno ništa ne urade. Samo će sebe obrukati. To moraju znati. Što će, dakle, povodom Rezolucije UN o Srebrenici, na kraju, preduzeti 44. Vlada već je postalo manje važno. „Danas“ je odavno došlo. Ali je i prošlo, Spajiću, Ivanoviću. Zakasnili ste.

Milojko Spajić

M. BABOVIĆ

Danas nastavak sjednice Skupštine opštine koja je u ponedjeljak prekinuta zbog nedostatka kvoruma, neizvjestan dolazak nekih odbornika vladajuće koalicije

Đačić i preimenovanje ulica posvađali vlast u Pljevljima

U ovom slučaju nesaglasje postoji u vezi sa imenovanjem direktorice Biblioteke Bojane Đačić i promjenom naziva ulica Tivatska i Moše Pijade. Ako se od 25 odbornika vlasti ne može obezbijediti njih 18 da prisustvuje sjednici, koliko je potrebno za kvorum, definitivno je da postoji neka vrsta krize u njihovim redovima - kazao je izvor Pobjede

PODGORICA- Sve češća mimoilaženja među konstituentima vlasti u Pljevljima u posljednje vrijeme prijete da ugroze funkcionalnost lokalne samouprave, saznaje nezvanično Pobjeda.

U prilog tome govori posljednja sjednica Skupštine opštine koja je prekinuta jer nije postojao kvorum. Indikativno je što je, u momentu kada je predsjednica lokalnog parlamenta Jovana Tošić konstatovala da ne mogu nastaviti rad, u sali bilo samo 11 odbornika od ukupno 34. Na dnevnom redu sjednice su, pored ostalih tačaka, bile one o imenovanju Bojane Đačić za direktoricu Narodne biblioteke „Stevan Samardžić“, kao i preimenovanju ulica Tivatske

i Moše Pijade u ulice Branka Krvavca i Vukomana Tešovića. Prema informacijama našeg lista, upravo su ove teme ,,kamen spoticanja“ odbornicima vlasti, odnosno onima koji dolaze iz prosrpskih partija i predstavnicima stranaka koje se deklarišu kao građanski orijentisane. Sjednice skupštinskih odbora, takođe, ostaju bez kvoruma zbog nedolazaka pojedinih odbornika vlasti.

- Ima puno disonantnih tonova među konstituentima vla-

sti, naročito kada se radi o tačkama koje se tiču identitetskih pitanja. Na okupu ih drži samo jedna stvar, „podjela kolača“ i držanje pozicija. Takođe, unutar same Nove srpske demokratije postoje dvije struje - jedna koja je uz predsjednika opštine Darija Vraneša i druga koja podržava aktuelnog izvršnog direktora Rudnika uglja Milana Lekića - kazao je izvor Pobjede iz Pljevalja.

SPORENJA I RAZLIKE

nom iz Demokratske partije socijalista, dva iz Nove srpske demokratije, po jedan iz Evrope sad, Demokratske, Pokreta za Pljevlja i Ujedinjene Crne Gore.

Potom je na Kolegijumu predsjednice Skupštine usaglašeno da sjednica bude nastavljena danas, u 10 sati, ali je zanimljivo da je tom dogovoru prethodila žučna polemika među odbornicima vlasti.

Bez kvoruma: Prošla sjednica SO Pljevlja

njih 18 da prisustvuje sjednici, koliko je potrebno za kvorum, definitivno je da postoji neka vrsta krize u njihovim redovima - kazao je izvor Pobjede.

Đačić je u fokus javnosti dospjela 2021. godine kada je bila postavljena za v.d. direktorice Osnovne škole

„Ristan Pavlović“ u Pljevljima i smijenjena nakon samo dva dana zbog fotografije sa kokardom i objava na društvenim mrežama

Petnaesta redovna sjednica Skupštine opštine Pljevlja u ponedjeljak je prekinuta nakon četiri sata rada, zbog nedostatka kvoruma. Lokalni parlament čine 34 odbornika, od kojih su 25 iz vlasti (15 iz Nove srpske demokratije, Demokratske narodne partije, Ujedinjene Crne Gore i Pokreta za Pljevlja, po četiri iz Demokratske Crne Gore i Pokreta Evropa sad i po jedan iz Socijalističke narodne partije i Građanskog pokreta Ura).

Zasijedanje je prekinuto nakon pauze koju je dala predsjednica Tošić jer su dva odbornika Demokratske partije socijalista Haris Alavać i Saša Ječmenica, vrijeme predviđeno za diskusiju, iskoristili da ćute za skupštinskom govornicom.

U tom momentu u sali je bilo svega 11 odbornika, veći-

- U skupštinskoj pauzi bilo je svađe među njima. Da bi se to prekinulo, održan je Kolegijum i sjednica je zakazana za četvrtak u 10 sati. To nije prvi put da se čimbenici lokalne vlasti spore oko pitanja koja su inicirana iz kabineta predsjednika opštine Darija Vraneša. U ovom slučaju nesaglasje postoji u vezi sa imenovanjem direktorice Biblioteke i promjenom naziva ulica Tivatska i Moše Pijade. Ako se od 25 odbornika vlasti ne može obezbijediti

NEIZVJESTAN GLAS

Podsjećamo, prethodno je Odbor za izbor i imenovanja na sjednici, održanoj 9. aprila, podržao prijedlog da dosadašnja v.d. direktorica Biblioteke Bojana Đačić, koju dio zaposlenih optužuje za mobing i da često izdaje neumjesne radne naloge, ostane na čelu te ustanove. Đačić je u fokus javnosti dospjela 2021. godine kada je bila postavljena za v.d. direktorice Osnovne škole

„Ristan Pavlović“ u Pljevljima i smijenjena nakon samo dva dana zbog fotografije sa kokardom i objava na društvenim mrežama. Njeno imenovanje su podržali predsjednik Odbora iz nekadašnjeg Demokratskog fronta (DF) Božidar Jelovac i članovi Boriša Kankaraš (DF), Jovana Tošić iz Demokratske Crne Gore, Milomir Drobnjak iz Pokreta Evropa sad, Ratko Pejović iz Socijalističke narodne partije.

Međutim, neizvjesno je kako će se odbornici vladajuće koalicije izjasniti danas, ako sjednica bude održana, i da li će svi biti u sali kada se bude odluči-

Bijeg funkcionera PES-a u RUP

Slijedeći primjer Demokratske Crne Gore, nekoliko funkcionera Pokreta „Evropa sad“ planira da iz lokalnih preduzeća pređe u energetski sektor, nezvanično saznaje Pobjeda. - Bivši direktor Direkcije za izgradnju i razvoj Miroslav Đurišić prešao je na mjesto direktora Proizvodnje, a postoje indicije da će potpredsjednik opštine Pljevlja Darko Gazdić biti direktor sektora Promet u Rudniku, te da će i sekretar za finansije Vladan Aničić nastaviti radni angažman u toj kompaniji. Maltene bijeg kadra PES-a u Rudnik, kao što su nekad činile Demokrate - kazao je izvor Pobjede.

Poslanici opozicije traže kontrolno saslušanje Bečića, Markovića i Novovića

valo o ovoj tački. Prema nezvaničnim saznanjima Pobjede, jedan od četiri odbornika Demokrata neće prisustvovati glasanju o imenovanju Đačić. Slična situacija zabilježena je prošle godine prilikom izglasavanja izmjene Statuta Opštine kojim bi se Dan Pljevalja, umjesto 20. novembra, slavio 27. oktobra na dan Svete Petke. Iako je sa brojnih adresa stiglo upozorenje da je ova promjena ozbiljan atak na civilizacijske vrijednosti istorijskog nasljeđa ovog grada i Crne Gore, Skupština opštine je 28. septembra dala podršku prijedlogu glasovima odbornika Nove srpske demokratije, Demokratske narodne partije, Pokreta za Pljevlja, Ujedinjene Crne Gore, SNP-a i tri odbornika Demokrata. Odbornici Pokreta Evropa sad napustili su sjednicu uoči glasanja, poručujući da su protiv načina na koji je donijeta odluka, i smatrajući da građani na referendumu treba da odluče kojeg datuma žele da obilježavaju dan grada.

Tamara KLIKOVAC

Ispitati politički pritisak vlasti na pravosuđe

PODGORICA - Poslanici opozicije u Odboru za bezbjednost i odbranu podnijeli su Skupštini zahtjev za kontrolno saslušanje potpredsjednika Vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove Alekse Bečića, vr-

hovnog državnog tužioca Milorada Markovića i glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića. Zahtjev su potpisali poslanici Demokratske partije socijalista Danijel Živković i Nikola Janović i Socijaldemokrata Nikola Zirojević.

Kako se navodi, saslušanje se traži zbog političkog pritiska predstavnika Vlade na rad pravosudnih organa čime se, ističu, podstiču sumnje u selektivan pristup tužilaštva kod odabira prioritetnih slučajeva za procesuiranje.

- Imajući u vidu sve okolnosti

koje su pratile nedavnu akciju SDT u ASK, posebno u kontekstu činjenice da je na stranicama medijskog koncerna Vijesti hašenje direktorice te institucije najavljeno satima prije nego što je privedena, kao i da je potpredsjednik Vlade i koordinator BOK-a Alek-

sa Bečić pozdravio hapšenje direktorke ASK, koje nije potvrđeno od strane nadležnih institucija, čime je izvršen neprimjereni politički pritisak na pravosudne organe – navode u obrazloženju. Prema njihovim riječima, praksa da predstavnici vla-

sti targetiraju ljude koje treba lišiti slobode i to sugerišu nadležnim organima, nije u skladu s pravnim i etičkim standardima demokratskog društva i pravne države, i podstiče sumnju da pravosudni organi rade pod pritiskom medijsko-političkih uticaja. R. P.

Bojana Đačić sa kokardom

PODGORICA - Pretkvalifikacioni tender za izradu glavnog projekta i izgradnju dionice auto-puta Bar – Boljare od Mateševa do Andrijevice objavila je juče Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD). Krajnji rok za podnošenje prijava je 23. jun.

Tender je otvoren za sve međunarodne učesnike, u skladu sa najnovijim pravilima i politikama nabavke EBRD-a. Ključni kriterijumi za učešće obuhvataju pravnu i finansijsku sposobnost, dokazano iskustvo na sličnim projektima, kao i usklađenost sa međunarodno priznatim standardima zaštite životne sredine, društvenih, zdravstvenih i bezbjednosnih normi.

Premijer Milojko Spajić je najavio da bi radovi na ovoj dionici trebalo da krenu krajem ove ili početkom naredne godine.

– Nadamo se da ćemo dobiti maksimalan broj ponuđača i izvođača zainteresovanih za izvođenje ove dionice – rekao je Spajić na konferenciji za novinare.

Poslije toga se, kako je objasnio, ide u proceduru glavnog tendera, koji će trajati takođe dva mjeseca, gdje će od svih koji prođu pretkvalifikacioni tender biti izabran glavni izvođač.

Spajić je rekao i da je počeo proces eksproprijacije, kako bi bio gotov kada počnu radovi. – Eksproprijacija će ići paralelno sa ovim procesom i očekujemo, kada krenemo u izvođenje radova, da nemamo nijedan problem što se tiče eksproprijacije – dodao je Spajić. Sredinom marta je Spajić saopštio da je EBRD odobrila povoljan kredit od 200 miliona eura za ovu dionicu au-

Premijer i direktor Monteputa najavili aktivnosti za nastavak auto-puta Bar – Boljare

Objavljen pretkvalifikacioni tender za izgradnju dionice

Mateševo – Andrijevica

Izvođenje projekta će krenuti krajem ove ili početkom naredne godine, što je godinu i po ranije nego što je prije projektovano, saopštio je premijer Milojko Spajić. Direktor Monteputa Milan Ljiljanić je najavio završetak te dionice krajem 2029. godine

to-puta i najavio grant Evropske komisije (EK) koji bi činio 40 odsto te investicije, što je, prema procjenama, 200 do 250 miliona eura. On je tada saopštio da uslovi kredita još nijesu poznati,

ali će biti povoljni i daleko ispod tržišnih. – Izvođenje projekta će krenuti krajem ove ili početkom naredne godine, što je godinu i po ranije nego što je prije projektovano – rekao je ju-

če Spajić i dodao da su u toku i ostali projekti saobraćajne infrastrukture. – Pokrenuta su idejna rješenja za deset saobraćajnica. Ovo je vizija Crne Gore koju treba svi da podržimo, ovo nije riječ o

Spor stečajne uprave Montenegro erlajnza i To Montenegra

Premijer Spajić je naveo da je Crna Gora poslala predaplikaciju za SEPA (jedinstveno područje plaćanja u eurima).

– SEPA je dio jedinstvenog tržišta EU od 500 miliona ljudi, od 25 triliona eura. Mi smo ogromnim zalaganjem došli do toga da smo mi prva zemlja iz regiona i van evropske ekonomske zajednice koja je predala predaplikaciju za SEPA i očekujemo ulazak ove godine – rekao je Spajić i istakao da to znači instant i u većini besplatne transakcije građana sa svim računima u EU, jer će se tretirati kao domaći. I guvernerka Irena Radović je prošle sedmice u Vašingtonu saopštila da CBCG intenzivno radi na usaglašavanju regulatornog okvira sa EU direktivama i modernizaciji platnih sistema, kako bismo što prije ispunili uslove za priključenje SEPA.

politici već o državi. Kad izguramo ove projekte omogućili smo budućnost, ne samo ove, već i narednih nekoliko generacija. Ovo je davno trebalo da bude urađeno – kazao je Spajić i dodao da sjeveroistok Crne Gore postaje regionalni centar, te da će auto-put iz Andrijevice da se grana na tri strane – prema Kosovu, prema Srbiji i prema Bosni i Hercegovini.

Izvršni direktor Monteputa Milan Ljiljanić kazao je da će spremno ući u ovaj projekat, te da će, s obzirom da se očekuje

Avio-mehaničari radili za obje kompanije istovremeno

PODGORICA – Predsjednik Privrednog suda Mladen Grdinić je u sporu koji je protiv kompanije To Montenegro (TM ) pokrenula stečajna uprava Montenegro erlajnza (MA) tražeći odštetu za korišćenje njihovog repromaterijala i vozila, saslušao troje od planiranih osam svjedoka, jer im nije svima uručen poziv. U međuvremenu se od nekih svjedoka odustalo, a iz iskaza saslušanih su proizašla nova imena, pa će na iduće ročište biti pozvani Grujica Šundić i Velimir Suknović, za koje su svjedoci Vladan Lekić, Marko Perović i Dragan Danilović naveli da su im bili nadređeni. Sva trojica saslušanih aviomehaničara su naveli da su u

jednom periodu istovremeno bili angažovani na poslovima održavanja aviona i u MA i u TM. Lekić, koji je radio poslove održavanja mehanike i elektrike na avionima, kazao je da u jednom trenutku nije bio ni siguran ko ih je angažovao za poslove. U svakom slučaju je, kako je kazao, postupao na osnovu radnih naloga dodajući da su radili u kontinuitetu na održavanju aviona, bez prekida, te da je naloge dobijao od Šundića i Suknovića. Peroviću, koji je takođe radio na održavanju aviona, bilo je teško da razgraniči koje poslove su obavljali za koga, tokom mjeseci kada je TM bio u osnivanju. Ukazao je da se o njihovom angažovanju vodila evidencija u tehničkoj knjizi te da su u tim radnim nalozima navedeni poslovi, kao i

avion na kojem je rađeno. Perović je kazao da su u TM, kada je MA otišao u stečaj, imali novo vozilo i alat koji su koristili, imajući u vidu da je prostor MA bio zaključan, što je potvrdio i Danilović, koji je takođe paralelno radio za obje kompanije u jednom periodu. MA tužbom traži 25,5 hiljada eura za korišćenje njihove opreme, što iz TM odbijaju navodeći da nema dokaza da su im te usluge pružene, te da se jedna faktura odnosi na period prije nego su uopšte imali avion. Inžinjer MA Srđan Gojković i avio-mehaničar Valeri Đekić su pred sudom ranije ustvrdili da su neke njihove kolege koje su bile angažovane u TM, koristile opremu i automobile koji pripadaju MA te da su istovremeno radili u obje kompanije, što su i po-

tvrdili saslušani avio-mehaničari. Iz TM smatraju da je MA, fakturisanjem za korišćenje djelova i za period kada nijesu ni postojali, te šturim navođenjem usluga i cjenovnika, pokušao da osujeti njihovo poslo-

vanje. Iz MA navode da dokaz nijesu mogli dostaviti jer ugovora nije ni bilo, već je dug nastao jer je TM koristio njihove resurse, i ljudske i materijalne. Iduće ročište zakazano je za kraj juna. M. Lk.

da će period izgradnje trajati pet godina, ova dionica biti završena krajem 2029. godine. – Mislim da ćemo brzo imati zaključen idejni projekat od Andrijevice do Boljara - kazao je Ljiljanić. On je naveo da će, pored šest aktivnih tendera, biti raspisana još dva dodatna za brze saobraćajnice od Smokovca do Božaja i od Danilovgrada do Nikšića.

– Dužina planiranih auto-puteva je 260 kilometara, a brzih saobraćajnica 220 kilometara – saopštio je Ljiljanić. S. P.

Nakon što su mljekare najavile da će od 1. do 5. maja obustaviti otkup

Višak izvoze u BiH

PODGORICA - Ministarstvo poljoprivrede saopštilo je da će BiH otkupiti 250.000 litara mlijeka od crnogorskih proizvođača i prerađivača mlijeka. Predstavnici Ministarstva održali su juče sastanak sa predstavnicima mljekarskog sektora (primarnih proizvođača i prerađivača), a tema je bila restrikcija otkupa sirovog mlijeka u periodu praznika. – Nakon sastanka ministar poljoprivrede Vladimir Joković je razgovarao sa ministrom spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH i zamjenikom predsjedavajućeg Savjeta ministara Stašom Košarcem Dogovoreno je da se otkupi količina od 250.000 litara mlijeka i izveze u BiH - saopštili su iz Ministarstva. R. E.

Sa presa

pobjeda

Avio-mehaničari oko „čarlija“

Na Odboru za ekonomiju ponovo intervjuisani kandidati za petog senatora Državne revizorske institucije

PODGORICA – Svih pet kandidata za petog senatora Državne revizorske institucije (DRI) koje su juče intervjuisali poslanici Odbora za ekonomiju smatraju da mandat senatora treba ograničiti, ali voditi računa da se to zakonsko rješenje osmisli da ne dođe do preklapanja sa izbornim procesima.

Procedura izbora petog senatora traje dvije i po godine, pa su poslanici kandidate, od kojih su neki odustali, a neki se nijesu pojavili, ponovo saslušavali.

Optužbe

Nakon što je iznio brojne optužbe na račun senatora DRI, državni revizor Milan Popović, koji je zajedno sa kolegom Sinišom Čađenovićem, takođe kandidatom za senatora, podnio inicijativu za ocjenu ustavnosti 14 članova Zakona o DRI, na kraju trosatne sjednice, odustao je od kandidature, ne isključujući mogućnost ponovne kandidature nakon izmjene zakona.

- Mislim da je ovaj proces izgubio legitimitet zbog ovolikog trajanja i da bi otklonili sumnje da se radi o dodvoravanju, odustajem, jer sam kazao da ovdje nijesam zbog kandidature – kazao je Popović pronašavši se u navodima Borisa Mugoše (SD) koji je kritikovao pojedina izlaganja kandidata ocjenjujući ih dodvoravanjem pojedinim poslanicima.

Popović tvrdi da je protiv njega pokrenuto više disciplinskih postupaka i da je pod pritiskom senatora otkako je prošli put intervjuisan za ovu poziciju.

– Nijesam se kandidovao radi funkcije, već sam ovaj odbor i proceduru iskorisio da ukažem na probleme u DRI koji se guraju pod tepih – kazao je Popović.

Naveo je da su u inicijativi Ustavnom sudu ukazali da je stalnost funkcije senatora neustavna i da je funkcionalni imunitet nespojiv sa tim, kao i da nije definisana odgovor-

Dva državna revizora iskoristili priliku da kritikuju aktuelne senatore

nost senatora. Optužio je Senat da samostalno odlučuje o varijabilama, da ih dodjeljuje senatorima i naveo da je poslovnik o rješavanju stambenih pitanja, na osnovu kojeg je potrošen milion eura, oglašen neustavnim. Popović je kazao da je protiv njega pokrenut disciplinski postupak, jer se bunio što neki djelovi nalaza nijesu ušli u konačni izvještaj koji usvaja kolegijum senatora. Zbog svojih stavova, kako je naveo, nije bio u grupi privilegovanih koji idu na službena putovanja ili ih imenuju u radne grupe koje se dodatno plaćaju. Ocijenio je da saradnja sa Tužilaštvom nije zadovoljavajuća, dodajući da bi se u izvještajima moralo opisati biće krivičnog djela, ali da revizori nikada nijesu bili obučavani iz te oblasti. Razočaran je i interesovanjem poslanika, imajući u vidu da ih je tokom većeg dijela intervjuisanja bilo prisutno samo šestoro, uključujući predsjednika i potpredsjednicu Odbora. Popović je kazao da je bilo slučajeva da senator dobije varijabilu za uspješno vođenje sektora koji za godinu nije imao nijednu reviziju, te da se zloupotrebljavaju službena vozila koja stalno koriste. Pojedini senatori, kako je kazao, su u konfliktu interesa zbog drugih profesionalnih angažovanja.

Kritike na račun DRI iznio je

Državni revizori Milan Popović i Siniša Čađenović optužili su senatore za brojne zloupotrebe, a Popović na kraju odustao od kandidature, najavljujući da će se za senatora prijaviti kad se izmijeni zakon o DRI

i Čađenović, protiv kog je, kako je kazao, takođe pokrenuto više disciplinskih postupaka. – DRI djeluje jako umiveno spolja, ali situaciju iznutra niko ne zna bolje od nas, zato pokušavamo da ovu sliku, koja vlada u javnosti, na neki način razobličimo, jer DRI nije ni na koji način različita u odnosu na bilo koju institu-

ciju u Crnoj Gori – kazao je Čađenović ukazujući da su u više navrata kod subjekata revizije ukazivali na kršenje propisa koje se dešava i u samom DRI. On je ocijenio da je zakonska izmjena nužna te da je neophodno definisati da senator mora imati najmanje deset godina iskustva u reviziji, što sada

nije slučaj. Kazao je da su senatori internim aktima sebe ovlastili da ocjenjuju državne revizore, što se, kako je ocijenio Čađenović, koristi za njihovo disciplinovanje. Čađenović je naveo da je trenutna pozicija predsjedavajućeg Senatom izmišljena, jer zakon to ne prepoznaje, dodajući da bi Skupština trebalo da konstatuje presta-

nak njegove funkcije zbog sticanja uslova za penziju.

KANDIDAtKINJe Za petog senatora prijavile su se i Danijela Papić, koja je bila i kandidatkinja za članicu Savjeta EKIP-a, a trenutno radi u Zavodu za zapošljavanje, kao i državna revizorka Jadranka

Delibašić i Dubravka Mihailović zaposlena u Revizorskom tijelu Crne Gore. Delibašić je ukazala da je potrebno preciznije definisati razmjenu podataka unutar sistema kako bi se izbjegle zloupotrebe, dodajući da je zbog značajnog broja nezakonitosti koje su utvrđene revizijama, neophodno jačati saradnju sa tužilaštvom, jer i pored protokola koji je potpisan prije šest godina, nema napretka. – Naši izvještaji potvrđuju nedomaćinsko upravljanje javnim finansijama. Revizori nijesu dovoljno obučeni da procjenjuju elemente krivičnog djela. Prvo bih formirala tim DRI, Tužilaštva i Agencije za antikorupciju, kao i odjeljenje za forenzičke revizije - kazala je Delibašić. Mihalović je kazala da bi DRI morala da bude uzor svim drugim institucijama u javnom sektoru, ukazujući na neophodnost uvođenja tzv. audit menadžment sistema na osnovu kog bi se tačno znalo koliko ko radi i da li blagovremeno izvršava zadatke. Izvještaji bi, kako je navela, morali biti jasniji kako bi svaki građanin mogao da vidi kako se troši njegov novac, a revizije uspjeha bi morale imati primat. Mihailović smatra da DRI nije dovoljno koristio savjetodavnu ulogu koju može imati prema Vladi i Skupštini. Papić je ocijenila da ograničeni mandat ima prednosti, ali da se mora voditi računa da se ta odluka ne donosi prenaglo te da senatorima ne ističe istovremeno mandat, koji bi, kako je kazala, trebalo da bude dovoljno dug da se ne poklapa sa mandatom Vlade. Navela je da politički uticaj ne bio smio da postoji ocjenjujući da je komunikaciju sa tužilaštvom potrebno unaprijediti. M. LeKOVIĆ

Iz Vlade poručuju da u okviru reforme penzionog sistema neće biti ukidanja doprinosa, ni gašenja Fonda PIO

PODGORICA - Penziona reforma koja se planira ne podrazumijeva ukidanje doprinosa, niti gašenje Fonda PIO, već njegovu transformaciju, koja će omogućiti da dobije suštinsku funkciju, saopšteno je Pobjedi iz Ministarstva finansija. Iz resora na čijem je čelu Novica Vuković naveli su da sagledavaju modele koji bi bili najprihvatljiviji za Crnu Goru. Ni premijer Milojko Spajić juče nije precizirao što podrazumijeva najavljena penziona reforma, ali je poručio da građani ne treba da strahuju za svoje penzije. – To je proces koji traje, a svakako da, u fazi analize, sagledavamo modele koji bi bili najprihvatljiviji za Crnu Goru, odnosno model kojim bi i sa-

Traže model koji

odgovara Crnoj Gori

dašnji i budući penzioneri bili u povoljnijoj poziciji. Ostala nagađanja koja su se mogla čuti u javnom diskursu prethodnih dana su netačna i neutemeljena, jer će se svi dalji neophodni koraci tek definisati Fiskalnom strategijom –kazali su našoj redakciji iz Ministarstva finansija. Premijer Spajić je naveo da su dosadašnje uplate za Fond PIO tu i da ,,neće nigdje pobjeći“.

– Penzije će se kao i do sada isplaćivati redovno, bez ikakvih zastoja i bez ikakvih proble-

ma – kazao je Spajić u Vladi na konferenciji za medije, odgovarajući na novinarska pitanja. Podsjetio je i da sa ukidanjem doprinosa za Fond za zdravstveno osiguranje, usluge zdravstva nijesu ukinute. – Imamo nikad veći budžet za Fond za zdravstvo – rekao je Spajić.

On nije precizirao koliko će biti korigovani doprinosi za Fond PIO.

– Vidjećemo, bićete blagovremeno obaviješteni, ali korigovanje penzionih doprinosa za građane neće imati nikakav

efekat na visinu njihovih penzija. Građani ne treba da se brinu oko toga – poručio je Spajić.

Iz Ministarstva finansija je navedeno da će o svim narednim aktivnostima, u dijelu svojih nadležnosti, taj vladin resor Ministarstvo rada i socijalnog staranja pravovremeno informisati javnost.

– Vlada je odlučna da pomenute reforme sprovodi isključivo u interesu građana, uz punu stabilnost javnih finansija – rekli su iz Ministarstva finansija. Dodali su da je ova vlada, samo

dva mjeseca nakon stupanja na dužnost, obezbijedila ,,najveću povišicu penzionerima“, kada su primanja podignuta na 450 eura onim penzionerima koji su primali ispod tog iznosa. – Iako se tada u javnosti spekulisalo da će za to biti neophod-

no zaduženje, najbolji demanti uslijedio je finansiranjem povećanja penzija iz tekućih prihoda. Brigu o najstarijoj i najranjivijoj populaciji nastavićemo upravo na temelju takvih odluka – poručeno je iz Ministarstva finansija. S. p.

vlada crne gore

Čađenović i Popović na sjednici Odbora

skupština crne gore

Novica Vuković

PODGORICA - Procesi na

Zapadnom Balkanu pokazuju da ponovo živimo devedesete godine 20. vijeka, donekle redizajnirane i obilježene novim oblicima komunikacije, ali ta okolnost nameće potrebu adekvatnog modela kulture otpora, kao prava pobune protiv autoritarnih sistema i narastajućeg nacionalizma, koja nije manje bitna od borbe protiv organizovanog kriminala ili korupcije.

To je juče u završnici 3. Cetinjskog foruma, u okviru sesije posvećene perspektivi socio-kulturne raznolikosti na Zapadnom Balkanu, kazao prof. mr Janko Ljumović sa Fakulteta dramskih umjetnosti na Univerzitetu Crne Gore. – Neuspjeh političkih elita koje su smijenile nosioce nacionalističkih politika devedesetih, kao i njihov ponovni povratak na vlast, svjedoči da javne politike nijesu uspjele da na ključne tranzicijske procese stave tačku ili ih barem uvedu u tokove institucionalne odgovornosti i metodologije koje bi te iste institucije učinile nezavisnim od politike –kazao je Ljumović. On je bio jedan od učesnika Trećeg cetinjskog foruma, koji je u organizaciji Fakulteta za crnogorski jezik i književnost minula tri dana na Cetinju okupio naučne radnike, univerzitetske profesore, analitičare, kulturne djelatnike, novinare kao i diplomate ili bivše političare iz zemalja regiona i EU.

Ovogodišnji forum održan je pod radnim nazivom „Oštra i meka moć na Zapadnom Balkanu: demokratija, obrazovanje, bezbjednost“.

U okviru izlaganja Ljumović je kazao da kultura otpora nije rezervisana samo za suprotstavljanje totalitarnim politikama, populizmu ili nacionalizmu, već ima značaj i za pitanja ekologije, ljudskih prava, ali ništa manje je važna i za polje politike ili kulture sjećanja, odnosno zaborava ili zanemarivanja „posebno antifašističkog nasljeđa“.

– Manipulacije prošlošću i revizije istorije su pitanja koja ostaju tema samo za nacionalni i lokalni okvir bez međunarodne refleksije ili transfera znanja koje bi pomoglo našim društvima da se bore sa takvim djelovanjima, ništa manje zna-

Završnica trećeg izdanja Cetinjskog foruma obuhvatila brojne teme od značaja za očuvanje građanskog društva i demokratije u regionu

Svima bi dobrodošao jedan Vaclav Havel

čajnim od borbe protiv korupcije ili organizovanog kriminala, koje su visoko na agendi međunarodnih partnera unutar evroatlantskih integracija – kazao je on. Sa druge strane, revizionističke politike su, ističe Ljumović, visoko na agendi zone politike ruskog ili srpskog uticaja, počev od revizija istorije, politika identiteta, kulture sjećanja i naravno produkcije masovne kulture i medijskih sadržaja kao agensa za nacionalizaciju i prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Vektor i rektor

Na svoj način kulturu otpora kroz nesputan stav, kritiku i ukazivanje na anomalije u sistemu visokog obrazovanja ličnim primjerom je svjedočio i prof. dr Veselin N. Ivanović sa Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore, ujedno nekadašnji senator u toj instituciji.

Prema njegovim riječima, dosta često se priča na temu efekata meke moći u visokom obrazovanju, prije svega na Univerzitetu, „ali ne detaljno i sa prave strane“. Kako je kazao, više se to posmatra kroz angažovanje aktuelnog rektora i društveno-političko djelovanje i promovisanje crkve kao nedovoljno iskorišćene platforme za promociju ruskog uticaja u Crnoj Gori. – Univerzitet zapravo može da posluži kao etalon za testiranje uticaja vektora meke moći i to najprije kroz zapošljavanje i napredovanje u akademskim zvanjima – kazao je Ivanović. Upozorio je da je u protekle tri godine došlo do ozbiljnog, gotovo sistemskog urušavanja Mjerila za izbor u akademska zvanja koncipiranih 2004. godine.

Jedan od slučajeva, kako je naveo, dogodio se prije dvije go-

Manipulacije prošlošću i revizije istorije su pitanja koja ostaju tema samo za nacionalni i lokalni okvir bez međunarodne refleksije ili transfera znanja koje bi pomoglo našim društvima da se bore sa takvim djelovanjima, ništa manje značajnim od borbe protiv korupcije ili organizovanog kriminala, koje su visoko na agendi međunarodnih partnera unutar evroatlantskih integracija – kazao je profesor Janko Ljumović

dine kada je sudska odluka da se ponovi raniji izbor u zvanje, javno i medijski je protumačena na način da je sud utvrdio da je kandidat oštećen neizborom u više zvanje, što nije mogao biti slučaj, čak i da je presuda tako glasila.

Drugi primjer, kako je kazao, zabilježen je kada su prošle godine u prvo akademsko i naučno zvanje izabrani kandidati na pragu sedme decenije, mimo nepisanih pravila da su rane četrdesete vrijeme za tako što.

Kao finalan apostrofirao je izbor u zvanje grupe od osam kandidata sa Filozofskog fakulteta i Istorijskog instituta kojima su kao validan krite-

rijum uzeti radovi publikovani u kratkom roku u istom č asopisu, ruskom ,,Vaprosi istorii“ koji ne samo da nije bio indeksiran na listama već ima problem i sa akademskim integritetom. Pritom, grupa kandidata godinama prije spornog izbora u zvanja nije uspijevala da zadovolji kriterijume, odnosno Mjerila.

eU i tramp

Sociolog Dušan Pajović ukazao je da bismo jednog dana kada dospijemo u EU mogli doživjeti „pariški sindrom“ i teško razočaranje, a tom tezom se bavio u izlaganju na temu „Kakva je Evropska unija

Proksi u institucijama i kako protiv imperijalizma

Novinarka i analitičarka Nevena Kovačević ukazala je na specifičan fenomen u Crnoj Gori koja je na meti rusko-srpskih proksija na raznim nivoima i pozicijama u zemlji, od medija, preko analitičara do – institucija. – Proksiji su sada na vlasti i sistem ruše iznutra, u odnosu na ranije kad je sistem napadan spolja. Na vlast su došli na talasu litija i zahvaljujući crkvi – ukazala je ona. Uporedo se, kako je rekla, iz redova raznih kvazianalitičara, ali i medijskih krugova hrani narativ koji govori o dva nacionalizma, čime se relativizuje realni okvir opasnosti uticaja koji je institucionalno zaživio u Crnoj Gori. Građanski aktivista i borac za ljudska prava Jovan Ulićević istakao je da je Crnoj Gori, koja je u permanentnom grču i defanzivi od imperijalizma, potrebna neka vrsta proaktivne dekolonijalizacije. Konstantna defanziva,

prema njegovim riječima, dugoročno nas stavlja u poziciju žrtve. Umjesto toga, potrebno je, ističe on, osmisliti strategije i konstruktivni koncept na osnovu kojeg se možemo boriti protiv svih vrsta imperijalizma, koji se naročito očituje kroz klerikalizaciju i negaciju osnovnih ljudskih prava, naročito grupa koje su stalno na meti opresije poput LGBTQ populacije. – Moramo pokazati i Evropi da imamo vrijednosti kojima možemo doprinijeti i njenom razvoju, a ne samo da imamo očekivanje da će nama biti bolje u njoj –kazao je Ulićević. Ukazao je i na to da često dizanje glasa protiv neokolonijalizma kod nas popunjava maskirani ruski imperijalizam, koji se manifestuje i kroz jak uticaj crkve koja pledira da pod krinkom očuvanja tradicionalnih vrijednosti eliminiše građanski aktivizam i utiče na politička dešavanja.

čijem članstvu težimo, a kakva bi morala biti“. Solidarnost, jednakost i multikulturalizam kao ideje koje, prema njegovim riječima, kao evropske tekovine doživljavaju i propagiraju evropske karijerne diplomate i optimistični crnogorski građani, daleko je od realnosti evropskog svijeta koji obilježava skretanje udesno, afere lobiranja koje su eufemizam za balkansku korupciju... – Dom nam nije zasigurno u Kini ili Rusiji, ali će EU, ovakva kakva jeste, izazvati mučninu i vrtoglavicu – smatra Pajović. Prema njegovim riječima, vlast kod nas koristi termine solidarnost, jednakost i multikulturalizam kao mantru, ali u zbilji imamo „klerikalnu, četničku i kvazitehnokratsku državu“. Novinarka Biljana Jovićević je prezentovala duboku i sveobuhvatnu analizu mogućih refleksija američkih predsjedničkih izbora na jesen, na globalna i regionalna politička kretanja kao i strategije autokrata koji iščekuju Trampa. Ujedno, ukazala je i na činjenicu da će po prvi put u Evropskom parlamentu prevagnuti desnica, što stavlja pod znak pitanja budući odnos prema perspektivama ove strukture. Izudin Gušmirović, koji je deceniju i po angažovan kao ekonomski diplomata u češ-

koj vladi, kazao je da je ključni problem na Zapadnom Balkanu nestabilnost institucija i problem sa vladavinom prava zbog čega je teško zainteresovati investitore koji, prosto, nemaju povjerenje i ne žele da ulaze na klizav teren i rizik po svoju reputaciju.

– Jedan od ključnih problema kod nas je nedostatak institucionalne memorije. U Češkoj imam kolegu koji je u resoru u kojem radi ispratio već 17 ministara. Ovdje, kada dođe do promjene vlasti mijenjaju se svi, od portira do ministra –naveo je Gušmirović ističući da se time urušava institucionalni kontinuitet.

iz VizUre BiH

i kosoVa

Amra Hadžimuhamedović, istoričarka arhitekture, profesorica na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu, angažovana u poslijeratnoj obnovi kulturnog nasljeđa Bosne i Hercegovine, upitala je šta da kaže onda o svojoj zemlji ako je stanje već takvo kakvo je u Crnoj Gori.

Kazala je da je BiH već toliko bila razmekšana prije nego je bila izložena oštrim noževima uticaja raznih vrsta spoljne moći, što se očituje kroz tuđe svojatanje ili i znošenje kulturnog blaga zemlje protivno važećim konvencijama, ekspanziju gradnje replika ruskih crkava, ili ekonomski kineski prodor i gradnja koja ne haje za prirodna blaga, vodotokove... O Bosni i Hercegovini, odnosno percepciji ratnog i poratnog perioda u toj zemlji govorio je profesor sa Karlovog univerziteta u Pragu, istoričar i balkanolog František Šistek

Napravio je paralelu između različitog gledanja na BiH, počev iz vizure velikog Vaclava Havela do bizarnih primjera poput Rajka Dolečeka i njegovih oda Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću – Svi narodi imaju svoje potencijalne Karadžiće i Mladiće. Njihova karijera počinje silovanjem sopstvenog naroda... Sve su to Havelovi stavovi – podsjetio je Šistek.

Pravni stručnjak sa Kosova Baškim Rahmani analizirao je beskonačno trajanje „početka kraja“ pregovora Srbije i Kosova u svjetlu prethodnih sporazuma iz Brisela i Ohrida uz učešće SAD i EU. Poentirao je rečenicom da bi volio da je živ Vaclav Havel, da bude konstruktivni posrednik u rješavanju i definisanju odnosa. i. periĆ

Panel koji je zaključio treće izdanje Cetinjskog foruma s. vasiljević

Nakon mjesec dana, potvrđen i drugi slučaj malih boginja u Crnoj Gori

Oboljelo nevakcinisano dijete od 12 godina

PODGORICA - Drugi slučaj malih boginja (morbila) potvrđen je juče u Rožajama, saopšteno je iz Instituta za javno zdravlje.

IJZCG je potvrdio informaciju koju je prethodno dala Komisija za zdravstvo DPS-a, u saopštenju da je juče u popodnevnim časovima, registrovano oboljenje kod djeteta od 12 godina iz Rožaja. - Dijete nije vakcinisano- kazali su iz IJZCG.

Prvi slučaj malih boginja je registrovan 28. marta, kod takođe nevakcinisanog djeteta od osam godina iz Bara. Institut je nakon toga sazvao konferenciju za novinare na kojoj je

saopšteno da je dijete, bilo sa grupom od 60 djece i desetak trenera na sportskom takmičenju u Sarajevu odakle je infekcija i importovana. Nije bilo daljeg širenja malih boginja među tom grupom niti van nje u Crnoj Gori. Trenutni obuhvat sa prvom dozom vakcine kod djece rođene 2018. godine iznosi 81,3 odsto, za rođene 2019. godine obuhvat iznosi 75,1 odsto, za rođene 2020. godine obuhvat iznosi 66,9 odsto, za rođene 2021. godine obuhvat iznosi 49,1 odsto, a kod djece rođene 2022. godine obuhvat iznosi 22,8 odsto. - S obzirom da je neophod-

no da obuhvat za sprječavanje epidemije iznosi najmanje 95% ciljne populacije jasno je da postoji značajan rizik za masovnije obolijevanje - poručili su iz IJZCG.

Povodom novog slučaja u Rožajama, IJZCG je saopštio da su preduzete sve mjere kako bi se smanjio rizik daljeg širenje bolesti.

- U svim zemljama okruženja registrovano je obolijevanje od morbila u epidemijskoj formi (Bosna i Hercegovina, Srbija, Albanija, Rumunija) sa preko 5.200 oboljelih i najmanje osam umrlih lica od kojih šestoro djece, četvoro mlađe od jedne godine - kazali su u IJZCG.

Ponovo su apelovali na roditelje da vakcinišu svoju djecu jer se oboljenje veoma lako prenosi, a postoji mogućnost i smrtnog ishoda.

- Potpuna vakcinacija podrazumjeva primanje dvije doze vakcine pri čemu prvu dozu treba primiti što prije nakon navršenih godinu dana. Vakcina je bezbjedna i veoma djelotvorna, a naročito je važno pravovremeno primanje vakcine, bez odlaganja - ističu u IJZCG. j.M.

Više od 80 NVO i 100 potpisnika inicijative i dodatni argumenti – novo pismo premijeru da Crna Gora kosponzoriše rezoluciju o Srebrenici

Zahtijevaju da se na dnevni red sjednice Vlade uvrsti pitanje sponzorstva

PODGORICA – Organizacije koje su podržale inicijativu, uputile su juče novo pismo premijeru Milojku Spajiću sa dodatnim argumentima koji Crnu Goru obavezuju na sponzorstvo rezolucije Ujedinjenih nacija o genocidu u Srebrenici i tražili od premijera da na dnevni red današnje sjednice Vlade uvrsti pitanje sponzorstva te rezolucije. Inicijativu da Crna Gora sponzoriše rezoluciju UN o memorijalizaciji genocida u Srebrenici do sada su podržale 84 nevladine organizacije i više od 100 istaknutih građana, koji decenijama doprinose opštem interesu u Crnoj Gori, saopštili su inicijatori.

Navodi se da se crnogorske nevladine organizacije nikada do sada nijesu ujedinile u ovolikom broju da podrže neku inicijativu.

Potpisnici u novom pismu podsjećaju Spajića da su mu se prvi put obratili 16. aprila, da su do tada već Bosna i Hercegovina, Slovenija i Sjeverna Makedonija objavile da će sponzorisati rezoluciju, kao i

Crna Gora je među prvima trebalo da objavi da sponzorstvom ove rezolucije na međunarodnoj sceni pokazuje raskid sa ratničkom i zločinačkom politikom devedesetih

da je u međuvremenu i Hrvatska postala kosponzor, dok je Kosovo, koje nije država članica UN, podržava.

Navodi se i da od bivših jugoslovenskih republika, jedino Crna Gora i Srbija nijesu spremne da sponzorišu rezoluciju. - Srbija rezoluciju ne podržava, čak agituje protiv nje, jer njene vlasti, u koordinaciji s vlastima u Republici Srpskoj u BiH, tvrde da je usmjerena protiv srpskog naroda i da ga predstavlja kao „genocidan“, iako to nema nikakvog utemeljenja u tekstu rezolucije, koji je zasnovan na presudama Haškog tribunala koji je upravo individualizovao krivicu za genocid.

U pismu se ističe da ovo pitanje nije pokrenuto iz Crne Gore.

- Ono nije bilo kakva diverzija, skretanje pažnje ili pokušaj

Navršava se 101 godina od zločina nad porodicom komite

Strašni simbol stradanja crnogorskog naroda

Imena pobijenih članova familije Zvicer, kao i babe Đurđe, koja je umrla kasnije, ispisana su na spomen-ploči postavljenoj prošle godine u Rokočima. Na spomen-ploči, pored imena stoji: „Porodici crnogorskog komite Petra Zvicera koja je spaljena u noći između 24. i 25. aprila 1923. godine“... kao i stihovi Rajka Perovića: „Sveto mjesto strašnoga stradanja/ tu đe mladost u ognju izgori/ dade iskru zublji crnogorskoj/ i besmrtnost iz pepela stvori“

PODGORICA – Od noći kada su gorjeli Zviceri navršava se 101 godina tokom kojih vrijeme nije potrlo pamćenje na jedan od najbrutalnijih zločina decenijske strahovlade „bijelog terora“ i riješenosti zvaničnog Beograda da krvavo uguši otpor svih koji se nijesu mirili sa okupacijom i brisanjem Crne Gore nakon 1918.

Lomača za porodicu komite

baba po ocu – Milica, bila sestra Petra Zvicera, koja je kao udata izbjegla sudbinu dijela familije. Na spomen ploči, pored imena stoji: „Porodici crnogorskog komite Petra Zvicera koja je spaljena u noći između 24. i 25. aprila 1923. godine“... kao i stihovi Rajka Perovića: „Sveto mjesto strašnoga stradanja/ tu đe mladost u ognju izgori/ dade iskru zublji crnogorskoj/ i besmrtnost iz pepela stvori“.

komita na žandarme i evidenciji o gubicima u ljudstvu. Jedan od mogućih i vjerovatnih scenarija je da je odmazda prema porodici Zvicer realizovana iz nemoći žandarmerije da se dokopa Petra, odnosno uđe mu u trag, posebno u kontekstu činjenice da im je nanosio gubitke.

uticaja na dnevnopolitička pitanja. Inicijativa je pokrenuta na međunarodnom nivou, a država Crna Gora, kao ravnopravna i punopravna članica UN, treba da da svoj puni doprinos iz humanističkih razloga i zato što je izgradnja mira neprestana, a ne završena obaveza – navodi se u pismu. Potpisnici ističu da su veoma zabrinuti zbog oklijevanja da se Spajićeva vlada bavi ovim pitanjem

- Crna Gora trebala je među prvima da objavi da sponzorstvom ove rezolucije na međunarodnoj sceni pokazuje raskid s ratničkom i zločinačkom politikom devedesetih i da je spremna da svojoj djeci i budućim generacijama obezbijedi trajni mir – zaključuje se u pismu uz apel na Spajića i Vladu da učine ponosnim građanke i građane. D.M.

Petra Zvicera iz Rokoča u Cucama, zapaljena je u noći između 24. i 25. aprila 1923. godine, a u njoj su skončali njegova sestra Plana (20), brat Vidak (13), majka Anđa (60) i žena Zagorka (23). Egzekucija se pripisuje žandarmima kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, u zoni dogovornosti majora Kecmanovića, u znak odmazde što nijesu mogli da uđu u trag Petru Zviceru koji je ubijen osam mjeseci kasnije u drugoj policijskoj operaciji. To je zabilježeno i u zvaničnim stenografskim bilješkama sa izlaganja poslanika u Skupštini Kraljevine SHS 1925. godine koji su stradanje Zvicera, uz mučenje i ubistvo majora Šćepana Mijuškovića, navodili kao svjedočanstva stravične represije radikalske vlade i kontinuiteta odnosa SHS i beograda prema ustanicima u Crnoj Gori. Prema navođenim podacima iz raznih izvora, uključujući i saznanja Olge Krivokapić, rođene Perović (95) koja je Pobjedi prije četiri godine ispričala svjedočenja svoga strica Radoja, žandarmi su, zavezanu za obližnju trešnju, držali Petrovu babu Đurđu, staricu od oko 80 godina, da gleda taj strašni plamen u kojem gore čeljad Zvicera, zbog čega je žena isvijestila. Imena pobijenih članova familije Zvicer, kao i babe Đurđe, koja je umrla kasnije, ispisana su na spomen-ploči postavljenoj prošle godine u Rokočima koje je zvanično podržala i Prijestonica Cetinje. Nekadašnja kuća Zvicera danas je na imanju Milana Krivokapića čija je

Na obilježju je naveden i podatak da je zajedno sa Zagorkom zapaljeno i troje djece, uzrasta od jedne, tri i pet godina, iako postoje sporenja o tom podatku, odnosno navodi da je riječ o pogrešnom tumačenju, budući da su kontradiktorni izvori i sjećanja na zločin koji je bio pokriven zavjetom ćutanja i talogom vremena.

Kalabićeva operacija

Zašto je to tako – najviše zbog činjenice što se nikada u Zetskoj banovini, odnosno Kraljevini SHS, povodom tog zločina nije pošlo dalje od usputnog policijskog zapisnika, dok se tadašnji okružni sud sa Cetinja, u čijoj je nadležnosti trebalo da bude slučaj, nije bavio time, a do danas se, osim nagađanja, pouzdano ne zna ni groba ni znamenja stradalih.

O samoj akciji, koja se dogodila 24-25. aprila, zvaničnih podataka nema, kao ni detalja... Postoje dokumenta koja govore o daljim akcijama protiv Petra Zvicera, uzvratnim napadima

Zvicerove kasnije akcije, nakon aprila 1923. godine, potvrđuju da se - sve do momenta kada je kao član komitske družine Sava Raspopovića ubijen u Rubežima u okolini Nikšića - svetio ubicama, o čemu se, kao i broju stradalih žandarma, samo posredno mogu dobiti saznanja iz svjedočenja i sjećanja u Cucama. Vođa kaznene operacije u kojoj je uz 10 drugih članova Raspopovićeve komitske družine ubijen i Zvicer, bio je zloglasni komandir žandarmerijske čete Milan Kalabić koji je tih godina bio poslat u Nikšić upravo da bi se obračunao sa komitskim pokretom. Isti Kalabić, i njegovi podređeni, su 1924. godine bili odgovorni za okrutno mučenje i ubistvo dvojice vođa Božićne pobune u Nikšiću, crnogorskog majora Šćepana Mijuškovića i njegovog rođaka Stevana. Mijuškovići su izdahnuli u zarobljeništvu u najvećim mukama zbog posljedica prebijanja kundacima pušaka i vrećama pijeska, što su bile metode mučenja Kalabićevog odreda. Ostalo je zabilježeno da je Mijušković bačen u jamu kod Nik-

Kuća Zvicera u Rokočima

Samo dvadeset procenata dvogodišnjaka je vakcinisano

m. babović

stradanja naroda

šića, kako bi se prikrio taj zločin. Na stradanje Zvicera, koje je bilo odraz politike zvaničnog Beograda, dvije godine nakon zločina među prvima je javno ukazao tadašnji poslanik Crnogorske federalističke stranke u Narodnoj skupštini Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Savo Vuletić. Njegovo govor je naveden u knjizi dokumenata Šerba Rastodera „Skrivana strana istorije –Crnogorska buna i odmetnički pokret 1918-1929“, označen pod brojem 1739 i naslovljen: Govor Sava Vuletića u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS o uzrocima pobune 1918. godine, zločinima nad Zvicerima i Mijuškovićima i teroru vlasti u Crnoj Gori. Izvod dokumenta su “Stenografske beleške Narodne skupštine, XL IV redovni sastanak 27. jula 1925. 603-605”. Živa lomača

Optužujući tadašnju vladu za represije i sprovođenje terora Vuletić je iznio imena, podatke i kontekst okolnosti pod kojima su Zviceri ubijeni, pojašnjavajući da je sudbina te crnogorske porodice bila tipičan primjer odnosa države prema komitama i odmetnicima koji su vodili gerilski odbor pod geslom za slobodu, pravo i čast Crne Gore, zemlje zbrisane sa geografskih karti voljom dojučerašnje saveznice Srbije i uz blagonaklonost velikih sila.

-Nestao je bio nekakav novac invalidski, koji je prenošen sa Cetinja na Čevo. Kako zli jezici govore taj novac su utajili oni koji su ga nosili u dogovoru sa izvesnim činovnicima. Pa da bi se to drugačije maskiralo tvrdilo se da su to učinili hajduci među kojima je bio i rečeni Zvicer. Jedan odred žandarma otišao je iza toga sa Cetinja u Cuce sa svojim majorom Kecmanovićem, koji nije bio Crnogorac, a nijesu ni ti žandarmi bili Crnogorci. Familija nesretnog Zvicera bila je premeštena ranije iz svoje kuće u neku drugu i u drugo selo. No bilo je sada

Doktor Hitne medicinske pomoći Danilo Asanović pred disciplinskom komisijom kako bi se utvrdila njegova odgovornost u slučaju neblagovremene reakcije u Zeti, jer medicinska sestra Mia Boljević nije bila na primopredaji smjene

PODGORICA – Protiv dr

s. vasiljević

naređeno, da se mora povratiti u svoju kuću i to je odmah učinila. Zvicer imađaše u kući: babu, po ocu Đurđu, koja je imala oko 100 godina, majku Anđu od 60 godina, ženu Zagorku od 23 godine, sestru Planu od 20 godina i brata Vidaka od 14 godina – naveo je Vuletić u Skupštini SHS. U nastavku diskusije kazao je da je oko pola noći između 24. i 25. aprila 1923. došlo “šest žandarma njihovoj kući pod vođstvom nekog Kolakovića, bivšeg austrijskog vahtmajstora”. -Ušli su u kuću i svu rečenu Zvicerovu čeljad pomlatili i poklali. Samo su ostavili staru Đurđu da gleda kako joj se mrcvare i izdišu unučad Plana i Vidak, snaha joj za sinom Anđa, i snaha za unukom Zagorka. Kada su to zverstvo izvršili nastavljali su dalje. Izveli su Đurđu pred kuću i ovu zapalili, te su svi leševi žrtava u njoj izgoreli. Đurđa je i to gledala!!.. Onda su žandarmi otišli u selo Batu svom majoru Kecmanoviću koji ih je onamo čekao i natrag ih povratio na Cetinje –citatj je iz stenografske bilješke. Tadašnji federalistički poslanik Vuletić naveo je da je jedan policijski pisar ispitao tu stvar ukratko i na tome je stvar prekinuta.

-Nikakav vlast, pa ni sud, nije dalje istragu vodio. Ovo spada u područje okružnog suda na Cetinju, ali on nije ništa učinio što je morao učiniti po zvaničnoj dužnosti bez obzira na nesrećnu politiku, koja se ovako u Crnoj Gori vodi. Bar sud treba da je nezavisan, ali eto kako je u stvari“ – naveo je Vuletić u izlaganju.

Relativizacija

Uprkos ovim podacima, uoči svake godišnjice sjećanja na stradanje Zvicera inoviraju se pokušaji da zločin svede na navodnu plemensku internu osvetu, i time relativizuju istorijske činjenice koje bjelodano potrđuju da je egzekucija ove porodice bila posljedica odmazde kaznenih ekspedicija režima koji je u godinama bijelog terora sprovodio surovu represiju i gušio svaku vrstu otpora na crnogorskoj teritoriji. Otpor crnogorskih pobunjenika začet Božićnim ustankom, koje je tadašnja vlast podvodila pod odmetništvo i hajdukovanje, sasvim je ugašen tek 1929. godine. Prema izvještajima čak i beogradskih medija iz 1923. godine, za vrijeme ,,bijelog terora“ spaljeno je i uništeno više od 5.000 crnogorskih kuća, dok naknadne grube procjene ukazuju da je, u oružanim sukobima protiv pobunjenika, tajnim operacijama ili egzekucijama, ubijeno, otrovano i na druge načine umoreno više od 6.000 ljudi. igor PeRiĆ

Danila Asanovića, ljekara u Hitnoj medicinskoj pomoći (ZHMP) vodi se disciplinski postupak za utvrđivanje odgovornosti, kao i protiv vozača Velimira Marovića, zbog navodne kasne reakcije kada se jedna osoba zapalila u svojoj kući u Mahali u Zeti 27. februara. Pobjedi nije bilo dozvoljeno da u ponedjeljak prati taj postupak, uz obrazloženje da redakcija nije najavila prisustvo.

Pobjeda je 29. februara objavila informaciju da se kasnilo sa pružanjem pomoći. Sagovornici su tada Pobjedi kazali da je vozilo Hitne pomoći moralo prvo da ide po medicinskog tehničara u Podgoricu, jer je medicinska sestra koja radi u Hitnoj pomoći u Zeti bila kod kuće. Njoj je, kako tvrde, omogućeno da ode ranije i ne čeka primopredaju smjene. Zbog toga se, pojašnjavaju oni, stvorio prostor u kome nema medicinskog tehničara, pa dežurni ljekar nije mogao da izađe na teren sam.

Direktor ZHMP prim. mr sci. dr med. Vuk Niković je Pobjedi tada potvrdio da se primopredaja smjene godinama radi u Podgorici, a ne u Zeti. Istakao je da je to decenijski problem, te najavio da će biti riješen kroz izmjene zakona da Zeta ima svoju Hitnu pomoć, ali i kroz inicijativu menadžmenta da tu praksu prekine.

On je tada Pobjedi kazao da su već napravili liste i smjene, prema kojima će zaposleni smjene preuzimati u Zeti, kako bi se riješio problem da u tom međuprostoru, koji nekada traje i pola sata, nema nikoga u HPM Zeta. Niković nije komentarisao činjenicu da medicinska sestra može ranije da ide kući i da ne bude prisutna na primopredaji smjene.

Tokom saslušanja sestra Mia Boljević koja je tog dana bila u smjeni, izjavila je kako nije išla u centralu na primopredaju smjene, iako je to suprotno propisanim procedurama, jer je takav bio dogovor sa direktorom. Prema tvrdnjama advokata Željka Stijovića, koji zastupa dr Asanovića, direktor ZHMP dr Niković je u svom iskazu saopštio da nema takav dogovor sa bilo kim od zaposlenih zbog čega je traženo njihovo sučeljavanje na sljedećem ročištu. Dr Asanović je Pobjedi nakon trećeg ročišta disciplinskog postupka kazao da se cijeli postupak vodi nezakonito i da je krajnje bahat odnos uprave ZHMP prema zaposlenima, i to takav da su spremni na grubo kršenje zakona i propisa. Advokat Stijović je rekao da je postupak lakrdija.

– Dovoljno je pročitati izjave date u postupku da bi bilo jasno kakva je ovo lakrdija od postupka i kakvo pravno nasilje sprovodi direktor ZHMP Vuk Niković i to sve kako bi se prikrio njegov aljkav rad, umjesto da podnese ostavku, on svalju-

Stijović: Uprava prikriva dokaze i svaljuje krivicu na druge

Tokom saslušanja sestra Mia Boljević, koja je tog dana bila u smjeni, izjavila je da nije išla u centralu na primopredaju smjene, iako je to suprotno propisanim procedurama, jer je takav bio dogovor sa direktorom. Prema tvrdnjama advokata Stijovića, direktor ZHMP dr Niković je u svom iskazu saopštio da nema takav dogovor sa bilo kim od zaposlenih zbog čega je traženo njihovo sučeljavanje na sljedećem ročištu

je krivicu na druge – kazao je Stijović.

Dodaje da uprava ZHMP pokušava da prikrije dokaze, pa tako ne dozvoljava uvid u snimke GPS sistema za dane koji su prethodili kritičnom danu, kao ni snimke kamera u punktu ZHMP Golubovci, dok dostavlja snimke tih sistema nadzora za kritični dan. – Jasno je da se pokušavaju prikriti, te da se izbjegne da se činjenično stanje pravilno utvrdi. Cijeli postupak se vodi na način što se nešto pokušava sakriti, a čemu svjedoči i to što nije dozvoljeno prisustvo medija na raspravi i to uz paušalno obrazloženje da ih niko nije obavijestio. Podsjećamo da javnost nije isključena – kazao je on. Stijović je rekao da osim GPS lokacija ne dostavljaju ni snimke telefonskih razgovora, koje je Danilo Asanović tražio, jer zna da bi se iz njih utvrdilo da je on ispravno postupio. Sve to uz obrazloženje da je sistem u kvaru i to više mjeseci – kaže naš sagovornik. Direktor Niković je Pobjedi, nakon što se nesreća dogodila, kazao, osim činjenice da pola sata nema medicinskog osoblja u zetskoj ambulanti zbog primopredaje smjene koja se

vrši u Podgorici, rekao i da je dispečer jedinice Hitne medicinske pomoći u Podgorici primio poziv u 18.38 časova, a da je poziv proslijeđen medicinskoj ekipi u 18.45.

Doktor Danilo Asanović ispričao je Pobjedi hronologiju događaja spornog datuma.

– Toga dana bio sam u dnevnoj smjeni, koja traje od sedam do 19 časova. Primio sam poziv od strane dispečera u 18.45 časova. Kako mi je ekipa bila nepotpuna iz razloga što sestra nije bila u vozilu sa nama, te kako sam se u tom trenutku nalazio nedaleko od mosta Milenijum, odlučio sam da odem do centrale ZHMP u Podgorici, kako bih obezbijedio tehničara da bih bih izvršio zadatak na valjan način. To je bilo najefikasnije rješenje u tom trenutku s obzirom na poziciju gdje smo se nalazili. Sve to je i dalo rezultat jer je pacijent dovezen u Urgentni centar Kliničkog centra Crne Gore u 19.18 časova, gdje su konstatovani održani vitalni parametri – istakao je dr Asanović.

I dr Niković je Pobjedi 29. februara potvrdio da je ekipa Zavoda za HMP na mjestu dešavanja bila na vrijeme, te da je povrijeđenom ukazana kompletna

medicinska pomoć i da je pacijent stabilnih vitalnih parametara i ordinirane terapije na licu mjesta transportovan u Urgentni centar.

Dr Asanović je ispričao dalje da je prema sistemu Google maps potrebno 22 minuta za put između centrale i punkta u Zeti i to onda kada nema zakrčenja u saobraćaju.

– Dakle, u idealnim uslovima 44 minuta je nepokriveno, ondosno, nema ekipe u punktu ZHMP u Golubovcima. Sve to ne bi bilo strašno da uprava ZHMP, na čelu sa direktorom Vukom Nikovićem, ne pokušava da za takvu lošu organizaciju okrivi zaposlene koji savjesno rade svoj posao. Osim toga, on je već dao izjavu za medije da je sve urađeno u rekordnom roku, koja se u bitnom razlikuje od njegove izjave date na zapisnik o disciplinskoj raspravi – istakao je Asanović.

Osim protiv dr Asanovića, pokrenut je postupak i protiv vozača Marovića, za kojeg je već donešena odluka o utvrđivanju odgovornosti.

– Za ovu odluku osnovano sumnjamo da je antidatirana, iz razloga što smo posljednjeg dana roka bili na sastanku gdje smo tražili da se donesu zakonite odluke i da se nećemo ni žaliti ukoliko se postupak sprovede po zakonu. Dva dana nakon toga ovlašćeni službenik je pozvao Željka Stijovića i saopštio da će, ipak, da donese odluku kakvu je kasnije i donio. Advokat mi je tom prilikom rekao da se nada da će istu evidentirati na dan na koji je ona donesena, te da se neće baviti antidatiranjem, jer bi ušao u zonu krivične odgovornosti. Isto je ponovio i u imejl prepisci – kazao je Stijović.

Sljedeće ročište zakazano je za 30. april, kada će biti saslušan vozač Velimir Marović.

B. PReleviĆ

Doktor Asanović i advokat Stijović dolaze na saslušanje

PODGORICA - Podgorički biznismen Aleksandar

Mijajlović izašao je juče iz Istražnog zatvora u Spužu.

To je Pobjedi potvrdio njegov advokat Zoran Piperović

Biznismen ima obavezu da se javlja nadležnima, a zabranjeno mu je da napušta teritoriju Podgorice

Aleksandar Mijajlović

izašao iz Istražnog zatvora

Mijajlović ima obavezu da se javlja nadležnima, a zabranjeno mu je da napušta teritoriju Podgorice. On je, nakon toga, zajedno sa advokatom Piperovićem, u Bemaks areni ispratio košarkašku utakmicu ABA 2 lige Podgorica - Vojvodina. Podsjećamo, vanraspravno vijeće Višeg suda je potvrdilo je odluku sutkinje Suzane Mugoše kojom je prihvatila jemstvo za slobodu Mijajlovića. Njegova odbrana je 22. marta garantovala sudu sa 1,1 milion eura da će im biti dostupan ako mu ukinu pritvor. Mijajlović je uhapšen 19. februara po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva koje ga tereti da je sa još jednom osobom formirao kriminalnu grupu koja je krijumčarila cigarete. Članovima kriminalne ekipe Mijajlovića SDT je označio policajce Milenka Miću Rabrenovića , Radoja Rabrenovića, Dragana Backovića i Mirka Mijuškovića, zatim Dejana Jokića, Goluba Vojinovića, Milana Vukadinovića i nekoliko osoba na čijoj identifikaciji tužioci rade. A.I.

Odgođeno suđenje optuženima za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora Dušić zaboravio ličnu kartu

PODGORICA - Suđenje optuženima za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine juče je u Višem sudu u Podgorici odgođeno zbog izostanka optuženog Milana Dušića, državljanina Srbije.

Kako je saopšteno, Dušić je zaboravio ličnu kartu i iz tih razloga nije mogao da pređe granicu, ali da će na današnje ročište doći.

Viši sud je 12. marta uputio zamolnicu Ministarstvu pravde Srbije povodom dostavljanja još nekih dokaza, ali odgovor još nije stigao.

Sudija Zoran Radović je saopštio i da su optuženi Andrija Mandić i Milan Knežević dos tavili spisak i obrazloženje dokaza u dopuni postupka, ali i prijedlog za izdvajanje pojedinih spisa predmeta, te da su te podneske dostavili SDT-u.

Apelacioni sud je ranije ukinuo presudu kojom je 13 optuženih osuđeno na ukupno oko 70 godina zatvora. Postupak je vraćen na ponovno suđenje Višem sudu u Podgorici pred izmijenjenim sudskim vijećem.

Ranije je sudija Suzana Mugoša prilikom izricanja presude, pored ostalog, navela da su

ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov od 2016. godine formirali kriminalnu grupu u Srbiji, Rusiji i Crnoj Gori koja je trebalo da izvrši kriminalna djela da bi zastrašili građane Crne Gore, ugrozili život rađana i ozbiljno ugrozili osnovne ustavne, političke i društvene strukture Crne Gore. U ovom predmetu svjedok saradnik bio je Saša Sinđelić Eduard Šišmakov je prvostepenom presudom, koja je ukinuta, osuđen na 15 godina zatvora, Vladimir Popov na 12, lideri opozicionog Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević na po pet godina zatvora, a Bratislav Dikić na osam godina zatvora. Predrag Bogićević i Nemanja Ristić ukinutom presudom bili su osuđeni na po sedam godina robije.

Ustavni sud prihvatio žalbu advokata Stefana Jovanovića

PODGORICA – Ustavni sud usvojio je žalbu advokata Stefana Jovanovića u kojoj je naveo da se njegov branjenik Miloš Medenica neosnovano nalazi u pritvoru – saznaje nezvanično Pobjeda.

Medenica se tereti za organizovanje kriminalne organizacije radi vršenja više teških krivičnih djela, a uhapšen je 25. maja 2022. godine na podgoričkom aerodromu, nakon što je u Crnu Goru ušao iz Srbije. U žalbi se navodi da pritvor Medenici nije neophodan, da traje neosnovano dugo, te da je dovoljno da se umjesto toga primijeni neka alternativna mjera.

Viši sud u Podgorici je ranije odbio jemstvo za Medenicu koje se odnosilo na stavljanje hipoteke na više nepokretnosti u vlasništvu srodnika okrivljenog, vrijednosti 1.450.814 eura. Sa druge strane, Apelacioni sud je uvažio žalbe odbrane i ukinuo to rješenje. Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podiglo je optužnicu protiv Miloša i njegove majke, bivše predsjednice Vrhovnog suda, Vesne Medenice, Darka Lalovića, Vasilija Petrovića, Bojana i Marka Popovića, MiliceVlahović-Milosavljević , M arka Vučinića , Milor ada Medenice , Luk e Bakoča , P etra Milutinovića, Ivane Kovačević , Radomira Raičevića, Marjana Bevenje, Steva Karanikića, Gorana Jovanovića i „Kopad Company“ iz Nikšića...

Medenica neosnovano u pritvoru

Sa privođenja Miloša Medenice

Terete ih za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije, produženo krivično djelo krijumčarenje, produženo krivično djelo davanje mita, primanje mita, pr o -

Uhapšen njemački državljanin na Aerodromu Podgorica

Zaplijenjen pištolj

tivzakoniti uticaj i navođenje na protivzakoniti uticaj, zloupotreba službenog položaja, neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga, omogućava-

nje uživanja opojnih droga, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, teška tjelesna povreda i sprečavanje dokazivanja. A. I.

Istraga u toku, bivši direktor UPC, osumnjičen za šverc cigareta, ne može van Crne Gore

Miloševiću ukinuta mjera zabrane napuštanja Nikšića

Mihajlo Čađenović bio je osuđen na godinu i šest mjeseci, Branka Milić, državljanka Srbije koja je sa suđenja pobjegla u Ambasadu Srbije, bila je osuđena na tri godine zatvora. Milanu Dušiću je bila izrečena kazna na godinu i po zatvora, Dragan Maksić bio je osuđen na godinu i devet mjeseci, Srboljub Đorđević na godinu i po, a Kristina Hristić bila je osuđena na uslovnu kaznu.

PODGORICA – Policija je na graničnom prelazu Aerodrom Podgorica uhapsila njemačkog državljanina T. K. (43) jer je kod njega pronađen pištolj „čz duo“ kalibra 6,35 milimetara i šest komada pištoljske municije. On se tereti da je počinio krivično djelo nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija. Njega je policija kontrolisala na izlasku iz Crne Gore, na letu koji saobraća na relaciji Podgorica – Beč. C. H.

up

C. H.

PODGORICA – Bivšem direktoru Uprave prihoda i carina Radu Miloševiću, odlukom sudije za istragu Višeg suda Gorana Šćepanovića, ukinuta je zabrana napuštanja Nikšića, koja mu je određena nakon što je, u junu prošle godine, pušten iz pritvora. - Na snazi su ostale mjere –javljanje policiji jednom mjesečno i oduzimanje pasoša

– navodi se u rješenju sudije Šćepanovića. Bivši direktor UPC i član glavnog odbora GP Ura Rade Milošević uhapšen je 21. decembra 2022. godine zbog sumnje da je stvorio kriminalnu organizaciju koja se bavila švercom cigareta. Istraga u i dalje traje. Milošević je u pritvoru boravio do 21. juna prošle godine, kada je pušten na prijedlog tužilaštva. A. R.

Advokati optuženih za pokušaj terorizma

d. mijatović

Zoran Piperović i Aleksandar Mijajlović na utakmici

Izraelska vojska planira da u narednih nekoliko sedmica izvrši dugo najavljivanu ofanzivu na južnu pograničnu oblast Pojasa Gaze

GAZA SITI/ TEL AVIV –Izraelska vojska planira da u narednih nekoliko nedjelja izvrši dugo najavljivani napad na pograničnu oblast Rafa u Pojasu Gaze gdje je posljednje utočište od izraelskog progona našlo oko milion Palestinaca iz te okupirane i napadnute enklave.

Izrael je, kako su saopštili tamošnji zvaničnici, nabavio oko hiljadu šatora za smještaj civila koje planira da evakuiše iz Rafe.

Taj grad, koji se nalazi na krajnjem jugu Pojasa Gaze uz granicu sa Egiptom, Izrael smatra posljednjim utočištem boraca Hamasa u toj enklavi.

Stanovništvo Rafe se u posljednjih pola godine, koliko traje izraelska vazdušna i kopnena ofanziva na Gazu, uvećalo za dodatnih više od milion Palestinaca koji su se tu sklonili. Njihova sudbina brine zapadne sile, kao i Egipat, koji je isključio mogućnost bilo kakvog prihvatanja izbjeglica na Sinaju. Nakon višenedjeljnih pregovora sa Sjedinjenim Državama o mjerama za zaštitu civila, izraelsko ministarstvo odbrane kupilo je 40.000 šatora, svaki sa kapacitetom od 10 do 12 ljudi, za Palestince koji bi bili preseljeni iz Rafe, rekli su izvori iz izraelske vlade, a prenio Rojters.

Nabavili šatore za evakuaciju civila iz Rafe

Ratni kabinet premijera Benjamina Netanjahua planirao je da se sastane u naredne dvije sedmice kako bi odobrio evakuaciju civila iz Rafe, za koju se očekuje da će trajati oko mjesec dana i što bi trebalo da bude prva faza „čišćenja“ tog grada

Vladini izvori su Rojtersu rekli da je ratni kabinet premijera Benjamina Netanjahua planirao da se sastane u naredne dvije nedjelje kako bi odobrio evakuaciju civila, za koju se očekuje da će trajati oko mjesec dana i što bi trebalo da bude prva faza „čišćenja“ Rafe. Iako nije iznosila detalje o konkretnim planovima borbe, izraelska vojska sve više šalje signale da je spremna da krene na Rafu. - Hamas je teško pogođen u sjevernom sektoru. Takođe, teško je pogođen u centru Pojasa Gaze, uskoro će biti teško pogođen i u Rafi - rekao je javnoj televiziji Kan u utorak brigadni general Icik Koen, komandant 162. divizije koja djeluje u Gazi. - Hamas treba da zna da bi, kada IDF (Izraelske odbrambene snage) uđu u Rafu, bilo

Amnesti internešenel predstavio izvještaj o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj

Romi i Srbi i dalje diskriminisani

ZAGREB - Hrvatska još pribjegava nasilnom vraćanju izbjeglica i migranata, pristup pobačaju je ostao ograničen, dok su etničke grupe poput Roma i Srba u toj državi i dalje diskriminisane, navedeno je u izvještaju Amnesti internešenela o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj u prošloj godini.

- Romi i Srbi i dalje su izloženi rasnoj diskriminaciji, posebno u obrazovanju i zapošljavanju – navodi se u izvještaju. U dokumentu piše i da se broj ljudi koji su, iz susjednih zemalja pokušali da uđu u Hrvatsku, povećao za 70 odsto u odnosu na prethodnu godinu i da su humanitarna udruženja dokumentovala nastavak nasilnog vraćanja migranata i izbjeglica, uključujući nezakonita kolektivna protjerivanja, fizičko nasilje, policijsko ponižavanje i krađu. Podsjeća se i da je Odbor za eliminaciju rasne diskriminaci-

je (CERD) u oktobru zatražio da Hrvatska prestane sa kolektivnim protjerivanjem i nasilnim vraćanjem migranata i da sprovede istragu o prekomjernom korišćenju sile protiv migranata i izbjeglica. Što se slobode izražavanja tiče, Amnesti internešenel navodi da se novinari koji istražuju organizovani kriminal i korupciju i dalje suočavanju sa raznim oblicima maltretiranja, uključujući i takozvane strateške tužbe protiv javnog učešća (SLAP). Amnesti internešenel prenosi podatak Hrvatskog novinarskog društva (HND) o 945 SLAP tužbi protiv urednika i novinara koje su većinom podigli državni zvaničnici. S tim u vezi, podsjeća se da je u decembru prošle godine Vlada usvojila Nacionalni plan za razvoj kulture i medija za period od 2023. do 2027. koji uključuje konkretne mjere za rano otkrivanje i odbacivanje SLAP tužbi. U izvještaju se navodi i da je

kleveta ostala krivično djelo. Navodi se i da je Ministarstvo kulture i medija u julu predložilo nacrt zakona koji, između ostaloga, omogućava izdavačima i urednicima da bez objašnjenja odbiju da objave izvještaje novinara i nalože im otkrivanje novinarskih izvora. HND smatra da bi taj zakon ozbiljno ugrozio novinarsku slobodu i podstakao medijsku cenzuru. Međunarodna federacija novinara pozvala je vladu da ponovo razmotri taj prijedlog. U izvještaju, takođe, stoji da u Hrvatskoj i dalje postoje značajne prepreke u pristupu reproduktivnim zdravstvenim uslugama i informacijama.

- Rašireno je odbijanje ljekara i klinika da izvode pobačaje zbog prigovora savjesti, a zahvat je posebno ograničen u ruralnim i ekonomski nerazvijenim područjima - ističe Amnesti. Piše i da je porodično nasilje i dalje sveprisutno i da je Vlada u septembru objavila niz mjera za borbu protiv nasilja nad ženama. Te mjere, kako se navodi, uključuju i amandmane u krivičnom zakonu u kojem je femicid klasifikovan kao zasebno krivično djelo, a pooštrene su i kazne za silovanje.

najbolje da dignu ruke u znak predaje. Rafa više neće biti Rafa kakva je danas. Tamo više neće biti municije i tamo nema talaca – dodao je on. Izraelska vojska saopštila je juče i da je već, za potrebe nastavka misije u Gazi, mobilisala dvije rezervne brigade. Izrael tvrdi da je Rafa dom za četiri netaknuta borbena bataljona Hamasa koji su pojačani hiljadama boraca islamističke ekstremističke grupe u povlačenju. Izraelski zvaničnici ističu i da je pobjeda u Gazi nemoguća bez zauzimanja Rafe, slamanja Hamasa i vraćanja svih talaca zarobljenih

Bajden odobrio pomoć za Ukrajinu, Izrael i Tajvan

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Džozef Bajden odobrio je juče paket pomoći od 95 milijardi dolara za Ukrajinu, Izrael i Tajvan.

- To će Ameriku učiniti bezbjednijom. Učiniće svijet bezbjednijim - rekao je Bajden nakon potpisivanja zakona.

u napadu te militantne grupe na južni Izrael 7. oktobra prošle godine.

U govoru, koji je u utorak povodom 200 dana rata, održao portparol naoružanog krila Hamasa Abu Ubaida naglašeno je kako je Izrael za to vrijeme postigao samo „poniženje i poraz“ u kampanji u kojoj je, prema tvrdnjama medicinskih zvaničnika u Gazi, ubijeno više od 34.000 Palestinaca. Hamas je 7. oktobra, prema izraelskim podacima, ubio 1.200 ljudi i oteo njih 253. Od ukupnog broja otetih, njih 129 je i dalje zarobljeno u Gazi. Izraelska vojska je saopštila i da je više od 260 izraelskih vojnika ubijeno u kopnenim borbama od 20. oktobra.

Od ukupne pomoći, 17,2 milijarde dolara namijenjeno je za vojnu pomoć Izraelu, dok su 9,2 milijarde planirane kao humanitarni paket za Pojas Gaze, prenosi CNN.

Viši saradnik na studijama međunarodne bezbjednosti na Kraljevskom institutu ujedinjenih službi H. A. H elijer , rekao je Rojtersu kako očekuje napad na Rafu u bliskoj budućnosti, jer je Netanjahu pod pritiskom da ispuni svoje ciljeve spašavanja talaca i ubijanja svih vođa Hamasa.

- Invazija na Rafu je neizbježna, ali neće biti moguće da svi napuste grad, pa ako pošalju vojsku u Rafu, biće mnogo žrtava – rekao je on.

Egipat je, u međuvremenu, ponovo upozorio Izrael da ne kreće na Rafu, jer bi takav potez „doveo do masovnog masakra ljudi, gubitaka i široko rasprostranjenog razaranja“.

U Argentini juče održan najveći protest do sada zbog mjera štednje predsjednika Havijera Mileja

Stotine hiljada na ulicama zbog budžeta za fakultete

BUENOS AIRES – Stotine hiljada Argentinaca izašlo je juče na ulice Buenos Airesa u znak protesta zbog smanjenja budžeta za državne univerzitete u okviru krajnje neuobičajenih mjera štednje koje preduzima novi argentinski predsjednik Havijer Milej.

Jučerašnji protest protiv Milejovih mjera štednje smatra se najvećim koji je do sada tim povodom održan u Argentini, a podržale su ga i tamošnje sindikalne organizacije. Učesnici protesta nosili su transparente na kojima je pisalo „Odbranite državne univerzitete“, „Studiranje je pravo“ i „Gore budžet, dolje Milejev plan“. Posljednje demonstracije su, kako prenosi agencija Rojters, najnoviji primjer rastuće napetosti u Argentini zbog rezova u potrošnji koji pomažu u smanjenu velikog fiskalnog

Sa

deficita, ali izazivaju teškoće u realnoj ekonomiji. Milej, koji se suočava sa ekonomskom krizom nakon godina prevelike potrošnje prethodne vlade, koristi budžetske rezove koji su pomogli državi da na početku godine ostvari tromjesečni fiskalni suficit, ali ujedno i stvorili veliki pritisak na javni sektor. Argentinska vlada je demonstracije protiv Milejevih mje-

ra okarakterisala kao „politički protest“, jer su ih podržali pojedini politički lideri i sindikati.

Iz kancelarije argentinskog predsjednika saopšteno je da javno obrazovanje neće biti uskraćeno, ali da će vlada nastaviti da insistira na reviziji budžeta državnih univerziteta.

Priredila: Đurđica ĆORIĆ

IDF za potrebe nastavka misije u Gazi mobilisale dvije rezervne brigade

ulica Buenos Airesa

Kotor: U Turističkoj organizaciji zadovoljni radom u prošloj godini

Sezona 2023. rekordna u odnosu na 2022. i 2019.

Ukupno je u 2023. godini Kotor posjetilo 226.451 turista, odnosno 32 odsto više u odnosu na 2022. Broj ostvarenih noćenja je veći za 19 odsto i iznosi 1.130.312 noćenja. Kada 2023. godinu uporedimo sa rekordnom 2019. godinom broj gostiju je veći za 32 odsto dok je i broj noćenja, takođe, veći za 19 odsto – navedeno je u izvještaju Turističke organizacije

KOTOR - Realizovani prihod po osnovu izletničke takse za 2023. godinu je za 63 odsto veći u poređenju sa 2022. godinom i iznosi 497.750 eura, uz napomenu da postoje dugovanja pojedinih agencija koja će biti naplaćena u prvom kvartalu 2024. godine - navodi se u finansijskom izvještaju o utrošku sredstava po osnovu izletničke takse za prošlu godinu.

Direktor Turističke organizacije Jovan Ristić u izvještaju ističe da su uz sve kategorije koje su oslobođene plaćanja izletničke takse, ostvareni broj izletničkih dolazaka i pratećih prihoda najvažnije kategorije u strukturi prihoda TO Kotor.

IZLETNIČKI TURIZAM

- Na osnovu navedenog, utrošak sredstava od 504.066 eura je predstavljen po stavkama, i to sufinansiranje manifestacija po javnom pozivu 50.000, organizacija manifestacija 454.066 eura. Kada je riječ o izletničkim posjetama, ovaj segment turističkih posjeta odnosno prometa svake godine bilježi porast od par procenata. S tim u vezi Kotor je tokom 2023. godine posjetio 505.031 izletnik, što je za 64,1 odsto više u odnosu na isti uporedni period prošle godine kada je grad posjetilo 307.795 izletnika - navodi Ristić.

Najveći broj izletnika dolazi iz Turske, SAD, Francuske, Velike Britanije i Njemačke, Španije, Poljske, Ruske Federacije, Italije, Izraela. U izvještaju o radu sa finansijskim iskazom ističe se da je industrija turizma tokom 2023. godine doživjela rekordne rezultate, te da se bilježi rast prihoda na svim nivoima u odnosu na 2022. i 2019. godinu.

- Tokom turističke sezone 2023. zabilježen je rast broja dolazaka turista, ostvarenih noćenja kao i rast ostvarenih prihoda. Kada je u pitanju statistika, prema podacima Monstata u Kotoru je u 2023. godini u primarnim vidovima smještaja boravilo 98.409 gostiju, a ostvareno je ukupno 264.080 noćenja. Broj gostiju je 35 odsto veći u odnosu na prethodnu godinu dok je broj noćenja uvećan za 31 odsto. U privatnom smještaju boravilo je 128.042 turista koji su ostvarili 1.066.232 noćenja, odnosno 30 odsto više turista i 16 odsto više ostvarenih noćenja u odnosu na uporedni period prethodne godine - navodi se u izvještaju.

STRUKTURA GOSTIJU

Zabilježena je drugačija struktura gostiju u odnosu na prethodne sezone. - Kada govorimo o privatnom smještaju, na prvom mjestu su gosti iz Rusije koji imaju udio

S. VASILJEVIĆ

u ukupnoj strukturi dolazaka po nacionalnosti od 14,46 odsto. Zatim, gosti iz Srbije sa ukupnim udjelom u strukturi dolazaka od 13,18 odsto. Na trećem mjestu su gosti iz Turske sa udjelom od 10,45 odsto, zatim gosti iz Velike Britanije sa udjelom od 7,21 odsto i na petoj poziciji gosti iz Njemačke sa udjelom 5,96 odsto. Najznačajni je rast gostiju iz Turske koji su sa 9. pozicije sada zauzeli treću - kažu u TO Kotor. Broj izletnika je 64 odsto viši u odnosu na prethodnu. Najviše ih je bilo iz Francuske,

Kotor je tokom 2023. godine posjetio 505.031 izletnik, što je za 64,1 odsto više u odnosu na isti uporedni period prošle godine. Najveći broj izletnika dolazi iz Turske, SAD, Francuske, Velike Britanije i Njemačke, Španije, Poljske, Ruske Federacije, Italije, Izraela

MoJKoVAC: Nova odluka o cijenama taksi prevoza

Kilometar vožnje 2,20 eura

MOJKOVAC - Predsjednik opštine Mojkovac Vesko

Delić donio je Odluku kojom je uređeno formiranje cijena taksi prevoza. Predviđeno je da taksi prevoznici mogu formirati cijene na osnovu tri tarife. Prva se odnosi na period od šest do 22 sata, a druga od 22 do šest sati, a treća na ugovorenu – slobodnu vožnju. Pritom, slobodna vožnja može se ugovoriti na zahtjev putnika za unaprijed određenu relaciju i ne može biti nepovoljnija od važeće taksi tarife prevoznika. - U okviru svake tarife određuje se minimalna i maksimalna cijena za svaku pojedinačnu uslugu. Usluge koje podliježu tarifiranju su: start vožnje, vožnja po pređenom kilometru, čekanje po satu. Minimal-

POBJEDA

trI tArIFE ZA CIJENE tAKSI USLUGA: Mojkovac

BAR - Opštinska Komisija donijela je odluku o raspodjeli sredstava za projekte i programe nevladinih organizacija za 2024. godinu. Ove godine u budžetu je za tu namjenu predviđeno 218.100 eura od čega je 40 odsto (87.240) namijenjeno za finansiranje projekata koji imaju poseban status.

NVU Lea Bar dobilo je 11.000 eura za projekat Sklonište za žene i djecu žrtve nasilja, Mavena 10.468 eura (projekat Globe), Bubulj 10.468 (Odive iz poglavlja 23 – dokumentarni film o razumijevanju i primjeni rodne ravnopravnosti) a Caritas Barske nadbiskupije 6.360 eura (Prevencija demencije kod starijih osoba).

Njemačke SAD, Velike Britanije i Turske. Grad bilježi najveći broj posjeta u septembru (51.430 izletnika) i oktobru (46.228 izletnika).

Ukupan broj turista koji je posjetio Kotor u 2023. godini iznosi 226. 451, odnosno 32 odsto više u odnosu na 2022. godinu. Broj ostvarenih noćenja u odnosu na 2022. godinu je veći za 19 odsto i iznosi 1.130.312 noćenja. Kada 2023. godinu uporedimo sa rekordnom 2019. godinom broj gostiju je veći za 32 odsto dok je i broj noćenja takođe veći - za 19 odsto. Iv. K.

NIKŠIĆ: Projekat IPC Tehnopolis

Besplatna obuka za rad na CNC mašinama

NIKŠIĆ – Inovaciono preduzetnički centar Tehnopolis organizuje obuku iz oblasti CAD/CAM softvera i CNC mašina, za nezaposlena lica sa teritorije Crne Gore, bez obzira na predznanje iz te oblasti. Obuka traje 17 radnih dana, a besplatna je za deset polaznika.

CNC (Computer Numerical Control) mašine predstavljaju osnovu modernih industrijskih procesa. – Obuka pruža sveobuhvatan uvid u upotrebu CNC mašina, osposobljavajući polaznike za samostalan rad. Kroz praktične vježbe i teorijske lekcije, naučiće osnove rada sa CNC mašinama i steći potrebne vje-

štine za uspješnu karijeru u savremenoj industriji. Obuhvata upoznavanje sa CAD/CAM softverima i njihovom praktičnom primjenom, rad na CNC mašinama (ruter, strug i glodalica) i razvoj vještina u digitalnom modeliranju i mašinskoj obradi – saopšteno je iz Tehnopolisa. Poznavanje upravljanja CNC mašinama pruža širok spektar prednosti na tržištu rada.Prijave se dostavljaju do 17. maja. Ova obuka se organizuje u sklopu projekta „Kreiranje podsticajnog poslovnog okruženja za zapošljavanje mladih u prekograničnom području Republike Srbije i Crne Gore - BEYOND. Projekat sufinansira Evropska unija. C.G.

NVO Camp odobrena je podrška u iznosu od 10.464 eura (Zdrava djeca, zdrav svijet), Mediteranski centar za ekološki monitoring 9.307 eura (Spomenici prirode Bara), Kišobran 3.040 eura (Škola ljudskih i manjinskih prava), Sportski talenat 7.680 (Sportom do kvalitetnog odrastanja u Mrkojevićima), Plava planeta 10.400 (Simpozijum za roditelje: Nove prakse za djecu sa posebnim potrebama), Gradionica 9.784 (Cultur-E-Sport), Roditeljska snaga Bar 10.400 (Djeca Bara u fokusu), Staromodna umjetnost 8.000 (Vintart Comics), Udruženje Spičana 5.952 eura (Starac – Spičanska tradicija na razmeđi generacija), Zelena jabuka 7.107 eura (Zdrava hrana- zdrav život), Edukativni centar za mlade Mravinjak 10.430 eura ( Mladi-samospoznaja kroz filmsku umjetnost). Od nevladinih organizacija sa posebnim statusom podršku su dobile Organizacija slijepih za Bar i Ulcinj (19.500), Društvo dobrovoljnih davalaca krvi Luka Bar (7.000), Društvo roditelja djece sa posebnim potrebama (19.740), udruženje paraplegičara (7.000), Adria (7.000), Organizacija gluvih i nagluvih (7.000), Društvo za borbu protiv šećerne bolesti „Plavi krug“ (7.000), Organizacija civilnih invalida rata za Bar i Ulcinj (2.500), Društvo dobrovoljnih davalaca krvi „Željeznička stanica Bar“ (1.500 eura). C.G.

na cijena starta vožnje iznosi 1,5, dok je maksimalna dva eura. Minimalna cijena vožnje po pređenom kilometru iznosi 70 centi, a maksimalna 80 centi - piše u Odluci. Minimalna cijena čekanja iznosi tri, a maksimalna šest eura po satu. Dolazak na adresu ne može se tarifirati. Regulisano je i da se maksimalne cijene primjenjuju od 22 do šest sati. Odlukom je određeno da cijena prevoza komada prtljaga, koji je teži od 30 kilograma, iznosi pet odsto od cijene prevoza. C.G. Zgrada Opštine

IZLEtNIČKI tUrIZAM BILJEŽI PorASt: Kotor

TivaT: Dom zdravlja dobio donaciju

SMATSA poklonila električni agregat

TIVAT - Predstavnici Kontrole letenja Srbije i Crne Gore (SMATSA) posjetili su Dom zdravlja Tivat i uručili donaciju - dizel električni agregat 200 KVA. Ugovor o donaciji su potpisali direktorka Doma zdravlja dr Danica Stevović i zamjenik direktora SMATSA-e mr Rajko Uskoković

Stevović je u ime korisnika Doma zdravlja zahvalila na donaciji koja će unaprijediti rad Doma zdravlja. Uskoković je rekao da je SMATSA kao društveno odgovorna kompanija uvijek na raspolaganju lokalnoj zajednici da podrži sve projekte koji su od opšteg interesa, a naročito one koji se odnose na zdravlje i bezbjednost građana. C. G.

nikŠiĆ: Radovi u OŠ ,,Dušan Bojović“ u Župi

Dobiće

novu

fasadu, bravariju i grijanje

NIKŠIĆ – Počela je rekonstrukcija objekta Osnovne škole ,,Dušan Bojović“ u Župi. Tu ustanovu juče je obišla ministarka prosvjete, nauke i inovacija, prof. dr Anđela Jakšić-Stojanović. Iz tog resora saopšteno je da je planirana potpuna rekonstrukcija fasade, djelimična zamjena bravarije, kao i uvođenje novog savremenog sistema

grijanja čime će se riješiti višedecenijski problem te škole. – Ovo je još jedan u nizu projekata koji se realizuje donacijoma Ministarstva odbrane Sjedinjenih Američkih Država kroz program humanitarne pomoći, zahvaljujući kojem će naši mališani od naredne školske godine konačno imati adekvatne uslove za školovanje –navedeno je u saopštenju. C.G.

PET nJ iC a: Saradnja Opštine i Eko-fonda

Za LED rasvjetu i opremu 33.896 eura

PETNJICA – Eko-fond i Opština potpisali su memorandum o saradnji i ugovor o dodjeli subvencije Komunalne djelatnosti d.o.o. za nabavku komunalne opreme za upravljanje otpadom u iznosu od 30.048 eura i zamjeni konvencionalne rasvjete LED svjetiljkama 3.848 eura.

Direktor ,,Komunalnih djelatnosti“ Mithad Cikotić re-

Šavnik: Projekat vrijedan 450.000 eura realizuje se prema planu

ŠAVNIK – Kanjon Nevido, kao najveća turistička atrakcija najmanje crnogorske opštine, ovog ljeta, konačno, dobiće dugo očekivanu infrastrukturu, pošto radovi na ulazu u selo Komarnica teku planiranom dinamikom.

Od 2018. godine raspisivano je nekoliko tendera, izuzimajući period kada je vladala pandemija korona virusa, ali tek je posljednji uspješno okončan i posao, vrijedan 450.000 eura, povjeren je nikšićkoj firmi „Mig Komerc“.

RADOVI

Vlado Bečanović iz Opštine Šavnik podsjeća da su radovi na uređenju počeli još u decembru, da su zbog loših vremenskih uslova u međuvremenu obustavljeni, ali da se neimari ovih dana vraćaju obavezama.

– Planirano je da budu izgrađena dva objekta od drveta, da jedan koristi uprava Parka prirode „Dragišnica-Komarnica“, a drugi će biti namijenjen turistima i u njemu će biti svlačionice, oprema, tuševi... Projektom je predviđeno i da bude uređen prostor za kampovanje, da budu izgrađena nekolika ljetnjikovca, prostor za roštiljanje, a u skladu s prirodnim okruženjem novo ruho će dobiti i parking – kaže Bečanović.

On naglašava da je u početku bilo procijenjeno da svi radovi koštaju 290.000 eura bez PDV-a, ali da se niko nije javljao na tendere, da su rasle cijene građevinskog materijala, te da su tek krajem prošle godine dobili izvođača radova.

Nadzor radova povjeren je firmi „Marting Project“ iz Podgorice, finansijer je Uprava za kapitalne projekte Crne Gore, a rok za završetak svih radova je 210 dana.

Turiste će dočekati uređen plato na

ulazu u Nevidio

Planirana je izgradnja dva objekta od drveta, jedan će koristiti uprava Parka prirode „Dragišnica-Komarnica“, a drugi je namijenjen turistima i u njemu će biti svlačionice, oprema, tuševi... Predviđeno je uređenje prostora za kampovanje, izgradnja nekolika ljetnjikovca, prostor za roštiljanje, a novo ruho će dobiti i parking – kaže Vlado Bečanović

– Ti radovi s drvetom, montaža objekata...relativno brzo se završavaju, ali onda slijedi komunalno opremanje, elektroinstalaterski i radovi na obezbjeđenju vodosnabdijevanja. Predviđeno je da na ulazu u Nevidio budu i informativni pultovi, pa i jedan izložbeni prostor u kome će biti predstavljeni flora i fauna PP „Dragišnica-Komarnica“. Nadamo se da će, kako se bliži ljeto, i radovi biti intenzivirani, te da ćemo već tokom ove sezone imati znatno zadovoljnije turiste – kaže Bečanović.

POSJETA

Nevidio je najposjećeniji u julu i avgustu kada je vodostaj niži i kada kroz utrobu rijeke Komarnice prođe više od 2.000, a nekih sezona i više od 3.000 turista.

kao je da će oprema koju će kupiti zahvaljujući subvbenciji doprinijeti zaštiti životne sredine i olakšati radne zadatke. Izvršni direktor Eko-fonda Draško Boljević istakao je da kroz te ugovore, Eko-fond i Opština Petnjica uspostavljaju temelje za dugoročnu saradnju i realizaciju konkretnih projekata koji će imati pozitivan uticaj na životnu sredinu i lokalnu zajednicu. I.R.

Lokalna uprava je planirala da preko tjesnaca Nevidio izgradi i zip lajn, da uredi penjališta

Lokalna uprava je planirala da preko tjesnaca Nevidio izgradi i zip lajn, da uredi penjališta, a kompletan taj prostor od Komarnice do Boljskih greda izuzetno je atraktivan za one koji vole adrenalinske sportove i avanturizam. Nevidio je posljednji osvojeni kanjon u Evropi, njegovu ljepotu, 1969. godine, prvi su otkrili planinari nikšićkog Javorka, a četiri godine kasnije dobio je status spomenika prirode. Od 2017. godine ovaj prirodni dragulj je pod upravom PP „Dragišnica-Komarnica“ i od tada, iz godine u godinu, konstantno se bilježi rast broja posjetilaca. R. PEROŠEVIĆ

kola Šin: Gimnazija ugostila predškolce

Igre bez granica

KOLAŠIN - Odavno u prostranom holu gimnazije „Braća Selić“, nije bilo toliko takmičarske energije, navijanja, aplauza ali i medalja koje su čekale pobjednike. Starija grupa djece pokazala je kako čari i zadovoljstvo igre, zaista nemaju granica.

Sve se dešavalo u okviru projekta „Centri izvrsnosti“ u kojem JPU „Sestre Radović“ učestvuje sa temom „Igre bez granica“. Petnaest različitih igara koje su osmislile i organizovale vaspitačice Milica Ščepanović, Slobodanka Vuković, Sanja Lukovac i Ana Bojić. Da igre budu što

zanimljivije i zabavnije, pobrinuo se i animator Milojica Medenica

Svoj doprinos „Igrama bez granica“ dali su i roditelji Ivana ,Mija, Milena, Sanja, Momir, Ranko, Ljubo, Tapo, Stojana, Ana, Mira...Između ostalog bilo je tu i prevlačenje konopca, skokovi u džakovima, pazi mijo rep. Mališanima najzanimljivija bila je igra pojedi krofnice.

Direktorica JPU „Sestre Radović“ Jelena Šćepanović, zadovoljna je.

- Bilo je i zabavno ali i teško, svi zadaci su urađeni, sve igre su odigrane, pobjednicima su uručene medalje - komentarisala Jelena Šćepanović. Dr. D.

naJvEĆa aTRakCiJa Šavnika: Turisti u kanjonu

Planirani izgled ulaza u kanjon

UŽivali: Djeca, vaspitačice i animator Milojica

Stevović i Uskoković

DonaCiJa SaD: Obilazak škole OPŠTINA KOLAŠIN

Matica objavila knjigu „Antički i hrišćanski nadgrobni spomenici Bijelog Polja i okoline“

Neistraženo polje običaja sahranjivanja

PODGORICA – Knjiga „Antički i hrišćanski nadgrobni spomenici Bijelog Polja i okoline“ publiciste Radomira Ilića objavljena je u izdanju bjelopoljskog ogranka Matice crnogorske.

Knjiga je, prema riječima autora, ponajviše namijenjena mladim arheolozima, istoričarima, muzeolozima, istoričarima umjetnosti i istoričarima jezika za njihova buduća detaljnija i obuhvatnija istraživanja na ovom prostoru i šire. Poglavlja su koncipirana hronološki, od antike do XIX vijeka, a posebno su atraktivne i upečatljive fotografije opisanih spomenika i nadgrobnika. Ilić u uvodnom tekstu ističe da je bjelopoljski prostor ostajao izvan detaljne obrade nadgrobnih spomenika i običaja sahranjivanja. Objasnio je da je to zbog „zaparloženosti i odsustva inicijative pojedinih lokalnih institucija kulture i nekoordinisanosti sa republičkim.“ - Stvari su se promijenile nabolje otkako je prije nekoliko godina na čelo bjelopoljskog muzeja došao gospodin Željko Raičević. Osoblje Muzeja nam je izlazilo u susret u okviru svojih djelatnosti, te je zahvaljujući njihovom razumijevanju i inicijativnosti Matice crnogorske bila moguća fina-

lizacija naših dugogodišnjih istraživanja. Što se tiče odgovornosti, ona je naravno veća kada krećete maltene sa „gole ledine“, ali je uz prvenstveno temeljnu interdisciplinarnu naobrazbu i stanovit metodološki oprez bilo moguće obaviti posao na toliko razuđenom terenu i nakon svega praviti sinteze - objasnio je Ilić. Dodao je da se radilo o zahtjevnom poslu. - Radio sam sam, ali su mi vjetar u leđa davali mnogobrojni prijatelji i povjerenici na terenu kojima dugujem neizmjernu zahvalnost i poštovanje –rekao je Ilić. U ime izdavača knjigu „Antički i hrišćanski nadgrobni spomenici Bijelog Polja i okoline“ potpisuju Ivan Jovović i Željko Raičević, a urednik izdanja je Ivan Ivanović R. K.

,,Noć tvrđava“ 10. maja u Baru Raznovrsni programi za sve generacije

PODGORICA - Jedinstvena manifestacija od posebnog kulturnog i turističkog značaja za Bar, pod nazivom ,,Noć tvrđava - putovanje kroz vrijeme“, biće održana 10. maja u Starom gradu.

Događaj je nastao u okviru evropskog projekta ,,Fortitude“, a u ovogodišnjem - trećem izdanju, istovremeno se organizuje u sedam država, na 45 fortifikacijskih lokaliteta. Ovogodišnji program u Starom gradu Baru obuhvata niz aktivnosti koje će obogatiti kulturnu scenu grada.

Program manifestacije obiluje raznovrsnim događajima za sve generacije. Počevši od likovne radionice za djecu u Umjetničkom ateljeu ,,Da-

lias“, preko kreativne radionice 3D modelovanja za najmlađe u Kreativnom habu, koju će predstaviti Miloš Radović, do svečanog otvaranja manifestacije ,,Noć tvrđava“ sa likovno-scenskom postavkom „Mit i oblik“ dr Miluna Lutovca u Starom gradu, uz živu muziku rok grupe Akademia. Završetak večeri planiran je na Ljetnjoj sceni koncertom bosanskohercegovačke grupe Divanhana, koja izvodi tradicionalnu muziku Balkana u jedinstvenim aranžmanima. Prijave za učešće na Kreativnoj radionici 3D modelovanja za djecu primaju se putem imejla na adresu: creativehub85000@gmail.com ili na broj telefona: +382 69 440 091. A. Đ.

Izložba skulptura Mija Mijuškovića može

Neiscrpno povezan sa Crnom Gorom

Nikada nije uradio nijednu skulpturu u zatvorenom prostoru, nikada nije posjekao nijedno drvo da bi stvarao djela, čime je svetački čisto i nevino čuvao svim svojim bićem ono što je sama suština ekologije i prirode - kazao je Marković

PODGORICA – Da je priroda bila glavni izvor inspiracije velikog crnogorskog vajara Mija Mijuškovića (1931–2022) publika može da pogleda na izložbi njegovih djela, koja je otvorena u Galeriji Muzeja savremene umjetnosti. Motivi njegovih skulptura veoma su složeni – u pitanju su zoomorfne forme, okamenjene ptice, ribe, neobični „portreti“...

Izložba naslovljena ,,In The Beginning There Was Stone“ organizovana je u saradnji sa galerijom ,,ForA“ iz Berlina, a predstavljeni su eksponati iz kolekcije Natalie Pervak Na otvaranju su govorili kustosi izložbe Nikolina Zuber

i dr Nikola Marković, dok se u ime galerije ,,ForA“ publici obratila Olga Lystsova

ENIGMA

Lystsova je podsjetila da je Mijuškovi ć , minerolog po profesiji, u umjetnost ušao kroz svoju strast prema kamenju.

- Cijelog života sakupljao je rijetko kamenje i u nekom trenutku je počeo da pravi skulpture. U njegovom stvaralačkom procesu geološka nauka je povezana sa umjetnošću. Njegove prve skulpture su napravljene od drveta. Kamen i komadi drveta ostaju gotovo netaknuti, kakvi bi mogli biti pronađeni u prirodi. Umjetnik uvijek koristi sirovi, netaknuti potencijal materijala, zadržavajući pr-

Mijovo djelo je lijepo nasljeđe

Dio izložbe su i nekoliko djela koje je priložila supruga Mija Mijuškovića, Olja Stamatović, kako bi se postavka upotpunila. Ona je novinarima, nakon otvaranja izložbe, kazala da je izuzetno važno što je poslije jednog dosta zaglušenog vremena ponovo počelo

da se govori o Miju i da se njegovo djelo oživljava. - Ja se nadam da je ovo početak i da će se stvari pokrenuti. Prostor u kome je Mijo stvarao u Suvom potoku je lijepo formiran i vrlo interesantan. Mijo je govorio da se „odvaja od ljudi da bi im bio bliže“.

Imao je veliku dobrotu, otvorenost i razumijevanje za ljude. Vidjeli ste koliko u Suvom potoku ima skulptura i potrebna je briga o tim djelima, koja ne bi bila samo usko lična, nego institucionalna. Mislim da je to jedno lijepo nasljeđe –istakla je Stamatović.

Propitivanje egoizma i sistema

PODGORICA – Koreodrama ,,Jetra“ dramaturškinje, režiserke i pjesnikinje Teodore Kipe premijerno je izvedena u Javnoj ustanovi Muzeji i galerije Podgorice. Koreodrama je inspirisana romanom ,,Zapisi iz podzemlja“ Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, a njen naziv prvom rečenicom istog: ,,Ja sam bolestan čovjek... Zao čovjek. Neprivlačan čovjek. Mislim da me boli jetra“. Roman se, između ostalog, bavi moralnim posrnućem i slabostima, naročito gordošću, što je i osnovna tema koreodrame. Umjetnica svoj performans izvodi u plesnoj providnoj lopti koja, kako je istakla, ,,izgleda veliko, a u stvari je isprazana i jednostavno naduta“ i predstavlja metaforu gor-

dosti i egoizma. Uz zanimljiv igrokaz koji je izvodila ,,zarobljena“ u providnoj lopti – što je zgodna metafora za čovjeka zarobljenog sopstvenom gordošću – Kipa recituje sopstvene i stihove ruskog pjesnika Nikolaja Aleksijeviča Njekrasova (koje citira i sam Dostojevski), te deklamuje citate iz romana ,,Zapisi iz podzemlja“. Prostorija u kojoj izvodi performans je zadimljena, a ambijent zamračen

d. malidžan

uz prisustvo disko-svjetla, dok igrokaz prati dinamična elektronska muzika. Sve to u spoju s dubokoumnim porukama koje autorka šalje stvara oksimoronski ambijent. Kroz ovaj eksperimentalni dramski performans umjetnica uspijeva u svom naumu – da dovede u pitanje etički koncept razumnog egoizma, što je navela kao pitanje iliti sukob koreodrame ,,Jetra“. Kipa je nakon performansa istakla da je jedna od njenih tendencija bila i da adaptira roman kroz prizmu savremenog društva jer je primijetila da ljudi žive ,,podređeni mehanizmu“.

- Pet dana neiscrpno rade da bi za vikend mogli da potroše sav novac na alkohol i narkotike – kazala je Kipa. An. R.

Naslovnica knjige

Publika na otvaranju izložbe djela Mija Mijuškovića

Teodora Kipa tokom izvođenja koreodrame

Koreodrama ,,Jetra“ Teodore Kipe premijerno izvedena u Muzejima i galerijama Podgorice

Galeriji MSUCG u Podgorici

vobitnu formu u cjelini – kazala je Lystsova.

Prema njenim riječima, iskonska veza sa prirodom je glavni smisao Mijuškovićeve umjetnosti.

- Živio je kao hermit na planini među svojom kolekcijom kamenja i skulptura. Nije imao pravi studio, uvijek je radio pod vedrim nebom. Umjetnik doživljava materiju kao organsko tkivo sa sopstvenim memorijskim kodom, jer sve što se dešava u prirodi ostavlja trag. „Šta je kamen htio da kaže“ za njega je od primarnog značaja – rekla je Lystsova. Zuber je podsjetila da je Mijo Mijušković, preobražajem i zvornog oblika iz prirode, stvorio likovno osmišljen i slobodan svijet umjetnosti.

- Nastala je stvaralačka ideja kojom se vodio: prirodna forma i stvaralački proces. U vajarevoj imaginaciji ova dva svijeta činila su jednu cjelinu. Želio je da otkrije šta se skriva u enigmatičnosti materije. Svojim djelom obilježio je prostor cijele bivše Jugoslavije i ostao stvaralački neiscrpno povezan sa Crnom Gorom, njenim kamenom i drvetom kojima je davao novi život – istakla je Zuber.

PRIRODA

Marković je kazao da je izložba prilika da se publika prisjeti djela jednog od najvećih umjetnika i vajara koje je Cr-

na Gora imala u svojoj dugoj istoriji kulture i umjetničkog stvaralaštva.

- Riječ je o Miju Mijuškoviću, dragom kolegi i prijatelju sa kojim sam imao čast i privilegiju sarađivati i intenzivno se družiti tokom svih ovih godina koje su nam proletjele kao minuti. Kako možemo svjedočiti svi mi koji smo ga dobro poznavali, živio je skromno, u potpunosti predano i posvećeno svom radu i porodici. Nikada nije uradio ni jednu svoju skulpturu u zatvorenom prostoru, nikada nije posjekao nijedno drvo da bi stvarao svoja djela, čime je svetački čisto i nevino čuvao svim svojim bićem ono što je sama suština ekologije i prirode, kojoj se uvijek rado i nadahnuto vraćao – kazao je Marković, dodajući da je Mijo do posljednjih dana svoje stvaralačke moći ostao neiscrpno povezan sa crnogorskim kamenom i drvetom koje je uspješno vraćao u život jedinstvenim odnosom prema prirodi. Marković je podsjetio da je za knjigu, kao publikaciju koja prati izložbu, tekstove pisala i dr Anastazija Miranović, dok je slavni njemački kritičar i istoričar savremene umjetnosti Boris von Brauchitsch u uvodnom tekstu govorio o Mijovim skulpturama. Izložba će biti otvorena do 23. maja. A. Đ.

Nastavak programa „Ponovo radi bioskop“

Kratki filmovi u Crnogorskoj kinoteci

PODGORICA - Program

„Ponovo radi bioskop: Savremeni crnogorski film

2017-2023“ večeras, od 19 sati, u Crnogorskoj kinoteci, biće nastavljen projekcijama kratkih filmova, mladih crnogorskih autora. Prvi put publika u Podgorici imaće priliku da pogleda ostvarenje „Neka cvjeta rosno cvijeće“ Ivana Bakrača.

Film pripada „road movie“ žanru, u kojem se glavni junak suočava sa smrć u prijatelja i ima namjeru da se oslobodi tereta koji nosi sa sobom. Pored ovog ostvarenja, na repertoaru je i film

PODGORICA – Kratkometražni igrani film reditelja i scenariste Nebojše Slijepčevića i producenata Katarine Prpić i Danijela Peka („Antitalent“) „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ imaće svjetsku premijeru u sklopu službenog takmičarskog programa kratkih filmova 77. Filmskog festivala u Kanu.

Zanimljivo je da je producentska ekipa ovog projekta 2022. godine zatražila podršku od Filmskog centra Crne Gore na konkursu za sufinansiranje manjinskih koprodukcija. Odbijeni su, a odluku je donijela komisija u kojoj su bili producent Miloš Avramović, reditelj Dragutin Đurović i glumac Momčilo Otašević. Te godine komisija je 200.000 eura podijelila projektima Pavla Vučkovića, Dejana Zečevića, Miloša Jaćimovića, Bojana Vuletića i Irene Škorić Tako je propuštena šansa da se Crna Gora nađe među koproducentima ove filmske priče koja nas se i te kako tiče, jer je zasnovana na otmici putnika iz voza u Štrpcima, uglavnom bošnjačke nacionalnosti, koji su odvedeni u nepoznatom pravcu, opljačkani i ubijeni. Od dvadeset stradalih, osam putnika je bilo iz Crne Gore. Producent Danijel Pek kazao je za portal journal.hr da je ekipa pet godina radila na tome da jednu od najtežih ratnih priča 90-ih pretvore u film. – U saradnji s Nebojšom, koji se ponovo dokazuje kao jedan od najvažnijih hrvatskih filmaša današnjice, sjajnim glumcima, majstorskom ekipom i predanim koproducentima, vjerujemo da smo uspjeli napraviti film kakav smo i željeli. Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u stvaranju fil-

Uspjeh filma čiji su producenti 2022. godine bezuspješno tražili podršku Filmskog centra Crne Gore

Priča o otmici u Štrpcima u selekciji Kanskog festivala

ma i svima koji su nas podržali. Ulazak u konkurenciju za Zlatnu palmu filmskog festivala u Kanu veliko je priznanje za sve nas i hrvatsku kinematografiju – rekao je Pek. Scenario za film, zasnovan na istinitom događaju, napisao je reditelj Nebojša Slijepčević. Uloge u filmu tumače Goran Bogdan, Alexis Manenti, Dragan Mićanović, Silvio Mumelaš, Lara Nekić, Priska Ugrina, Dušan Gojić,

Nebojša Pop Tasić, Mijo Pavelko, Martin Kuhar, Jakov Zovko i Robert Ugrina

Radnja filma prati putnički voz koji iz Beograda putuje za Bar. Voz zaustavljaju naoružani pripadnici srpskih paravojnih snaga na maloj stanici u Štrpcima u Bosni i Hercegovini. Dobivši dojavu da u vozu ima muslimanskih putnika, pronašli su njih 19 i pogubili ubrzo nakon što je voz krenuo. Tome je svjedočilo oko

Navršavaju se tri decenije podgoričke galerije „Most“

Riječ, slika, muzika

Davno prije tri decenije, prvih dana proljeća, na obali plahovite rijeke, između dva mosta, starog kamenog i vremešnog visećeg, u vremenu ,,rata za mir“ otvorila je vrata prva crnogorska privatna galerija, simboličnog imena i poruke „Most“.

„Crna dama“ Gane Čomagić, koji govori o vlasniku pogrebnih usluga koji entuzijastično prepoznaje momenat nacionalne krize kao okretanje kola sreće.

Film „Naročita svojstva“ u režiji Tamare Milošević propituje temu u kojoj se umjetnost prepli ć e sa stvarnim životom, a „Ječam žela“ Andrije Mugoše prikazuje jedan neobičan dan u životu junaka Jakova, koji je naizgled porodičan čovjek. Nakon projekcija filmova bić e organizovani razgovori autorima i pr oducentima. Moderatorka će biti novinarka Svetlana Višnjić, a ulaz je besplatan. R. K.

Zemlja koju su stvarali najbolji, nehumano, nemoralno, prostački dijelili su tada oni drugi. Neko je kao spas morao izgraditi most među ljudima i narodima, posebno među umjetnicima, slikarima, piscima, pjesnicima, muzičarima... Morao je neko otvoriti dom, bolje „sigurnu kuću“ za beskućne stvaraoce, one koji su u vremenu ćutanja i odumiranja institucija sačuvali nadu da umjetnost može spasiti svijet. Spasiti teško, ali sačuvati vjeru može.

Zato smo pod krovom galerije „Most“ u teškom vremenu, lili svoje i brisali tuđe suze, i ispisivali ljetopis za pošto-

500 putnika, no se niko nije usudio da im se suprotstavi, osim jednog čovjeka: penzionisanog oficira Toma Buzova koji je putovao u posjetu sinu. „Čovjek koji nije mogao šutjeti“ realizovan je pod okriljem kuće ,,Antitalent“, a producenti su Katarina Prpić i Danijel Pek. Koproducentkinje su Katya Trichkova (Contrast Films, Bugarska) i Noëlle Lévénez (Les Films Norfolk, Francuska). J. N.

vanje. U Crnoj Gori i regionu blizu pet stotina izložbi slikarskih velikana i početnika, stotine književnih i muzičkih susreta, desetine knjiga, uz brojne likovne kolonije u kojima je učestvovalo više od dvije stotine umjetnika. Nezaboravni programi ,,Duga nad mostom“, „Podijum za mlade umjetnike“, „Viluško kulturno ljeto“, „Cetinjani svome gradu“, pa osnivanje Crnogorskog udruženja galerista, brojne humanitarne akcije. Svjedočanstvo živi na stranicama časopisa galerije „Ljetopis“ (znalački uređivao Budislav Kralj) u sjećanju prijatelja, stvaraoca, možda uskoro u monografiji Galerije.

Uz pomoć hroničara/gorepotpisanog/ valja se prisjetiti izložbi djela slikarskih prvaka Dada Đurića, Miloša Vuškovića, Gojka Berkuljana, Nikole Gvozdenovića Gvozda, Uroša Toškovića kojem je Galerija „Most“ po povratku iz svijeta bila prvi umjetnički

dom. Živi sjećanje i poštovanje na utemeljivače Galerije Coka Marovića, Olgu Perović, Mija Vujoševića, Mila Pavlovića, Pavla Đonovića (knjiga ,,Dim u dim“ u izdanju Galerije štampana je u za crnogorske prilike nestvarnih deset hiljada primjeraka), pa svestranog umjetnika Đorđija Đoka Žigalja... Trajna zahvalnost za članove Umjetničkog savjeta i prijatelje Galerije Blagotu Erakovića, Ljiljanu Zeković, Slobodana Marunovića, Iliju Dapčevića, Natašu Nikčević, Ljiljanu Karadžić i mnoge druge koji i dalje zdušno pomažu da Galerija „preteče i živi“. Tu je sjećanje na prvi „mini-koncert“ među slikama, sada svijetu poznatog muzičara Miloša Karadaglića, na brojne mlade stvaraoce koji su prve umjetničke korake napravili u Galeriji, koja je sarađivala sa brojnim institucijama obrazovanja i kulture. I tako tri decenije „traje i opstaje“ galerija „Most“. Mosti umjetničkim vezom i posti – jer odgovorni za kulturu odavno ćute. Možda nakon svega progovore. Jer galerija „Most“ – osnivač i direktor Branko Rajkov Kovačević, zaslužuju podršku, za riječ, za sliku, za muziku.

Jedna od predstavljenih skulptura Mijuškovića

Kadar iz filma „Čovjek koji nije mogao šutjeti“

Piše: Dragan Mitov ĐuROvIć

U Sekretarijatu za saobraćaj ne znaju da su se bavili problemom priključivanja na magistralu Podgorica – Spuž

Zbog problema s kojim se svakodnevno suočavaju prilikom uključivanja u saobraćaj na vijaduktu na magistralnom putu Podgorica – Spuž, mještani Pipera i drugih naselja, koji su upućeni na ovaj putni pravac, i dalje (već dvije godine) od nadležnih očekuju da im omoguće bezbjednije uključivanje na magistralu.

Apsurdno je da u Sekretarijatu za saobraćaj, izgleda, i ne znaju da su još prije gotovo dvije godine već dali nalog gradskom preduzeću Putevi da na prilazima toj raskrsnici ugrade vibracione trake u cilju rješavanja pomenutog problema. Ovo ,,izgleda“ upotrijebljeno je zbog toga što su, odgovarajući na pitanja Pobjede od 17. aprila, iz tog resora gradske uprave saopštili da su oni nenadležni za ovu situaciju, odnosno da je ovaj put u nadležnosti Uprave za saobraćaj.

NEZNANJE

Od Sekretarijata za saobraćaj tražili smo odgovor na pitanje da li su razmatrali ovaj problem, odnosno da li je moguće i što uraditi kako bi se obezbijedilo lakše uključivanje na magistralni put Podgorica – Spuž. Odgovoreno nam je da oni nijesu nadležni za ovo pitanje, s obzirom na to da je riječ o magistralnom putu i uputili nas na Upravu za saobraćaj. Sa druge strane, iz Uprave za

Zaboravili da su već predlagali rješenje

saobraćaj Pobjedi je saopšteno da je ova situacija nadležnost Sekretarijata za saobraćaj, odnosno da je lokalni sekretarijat nadležan da, u saradnji sa gradskim preduzećima, obavlja radove kroz naseljeno mjesto. Osim toga, dostavili su nam i rješenje Sekretarijata za saobraćaj od 11. maja 2022. godine, koje se tiče upravo ove situacije. - Nalaže se preduzeću Putevi d.o.o. Podgorica izvođenje radova na postavljanju saobraćajne signalizacije – saobraćajnog znaka l-41- pješaci na putu i opreme za smirivanje saobraćaja na putu XIII-6vibracione trake na dionici puta Spuž – Rogami, na udaljenosti 150 metara od raskrsnice regionalnog puta sa lokalnim putem iz Rogama, gledano iz oba smjera kretanja vozila. Opremu za smirivanje saobraćaja u vidu vibracionih traka potrebno je izvršiti prema priloženoj skici načina postavljanja istih. Postavljenje predmetne signalizacije obavezno je u prisustvu predstavnika ovog se-

Apsurdno je da u Sekretarijatu za saobraćaj, izgleda, ne znaju da su još prije gotovo dvije godine dali nalog gradskom preduzeću Putevi da na prilazima toj raskrsnici ugrade vibracione trake u cilju rješavanja problema bezbjednog uključivanja u saobraćaj

kretarijata, a troškovi će biti pokriveni iz budžeta Glavnog grada – navedeno je u dopisu Sekretarijata za saobraćaj.

OBRAZLOŽENJE

U obrazloženju ovakvog rješenja navodi se da im se 13. aprila 2022. godine obratila sekretarka MZ Rogami sa zahtjevom za postavljanje signalizacije na putu Podgorica – Spuž.

pametni semafori

S obzirom na to da magistralni put Podgorica - Spuž ima prioritet, građani koji se na njega uključuju iz smjera Pipera na to čekaju i po desetak minuta. Stoga smatraju da bi za bezbjedno ukjučivanje na magistralu na tom mjestu trebalo ugraditi tzv. pametne semafore, što je bilo i jedno od mogućih rješenja koje je predložila Uprave za puteve.

- Napominjemo da smo ranije od Uprave za saobraćaj Crne Gore dobili mišljenje da rješenje za navedeni problem treba tražiti na način postavljanja tehničkih sredstava za usporavanje saobraćaja (vibracione trake, šušteće trake ili šušteće – zvučne trake) kojima se pri prelasku vozila proizvode jače vibracije i zvučni efekti kojima se upozoravaju vozači da smanje brzinu kretanja vozila, odnosno da usklade vožnju sa propisanim ograničenjem brzine – navodi se u aktu koji je Sekretarijat za saobraćaj 11. maja 2022. godine dostavio gradskom preduzeću Putevi, Upravi za saobraćaj Crne Gore i Komunalnoj inspekciji Glavnog grada.

- Čini mi se da bi na toj raskrsnici to bilo najefikasnije rješenje, ali samo kao privremeno. Trajno rješenje bilo bi izgradnja kružnog toka, s obzirom na to da ima dosta prostora da se uđe u brdo na drugoj strani – smatra Mijo Nikolić iz Pipera. Moguće rješenje

No, u Sekretarijatu za saobraćaj nakon dvije godine i ne znaju da su izdali pomenuti nalog gradskom preduzeću Putevi, a putari ga, iz njima znanih razloga, do danas nijesu izvršili.

Na pitanja upućena gradskom preduzeću Putevi o tome zašto nijesu postupili po rješenju Sekretarijata za saobraćaj, do zaključenja broja nijesmo dobili odgovor. I.MITROVIĆ

Problematična raskrsnica na starom putu Podgorica - Danilovgrad

I. MITROVIĆ

Zamjenik gradonačelnice Luka Rakčević saopštio je juče da je odabrano najbolje idejno rješenje za uređenje prostora bivše kasarne ,,Morača“, te da je njime predviđena izgradnja novih objekata Muzeja savremenih umjetnosti i Prirodnjačkog muzeja, kao i kuće arhitekture.

- U saradnji sa bivšim Ministarstvom ekologije, prostornog planiranja i urbanizma (MEPPU) u novembru prošle godine raspisan je, nikada veći, konkurs za izradu idejnih rješenja za tri javna objekta, koja se planiraju na tom prostoru. Taj konkurs je, nakon skoro šest mjeseci, danas konačno završen, a međunarodni žiri je izabrao prvorangirana idejna rješenja novih objekata Muzeja savremenih umjetnosti, Prirodnjačkog muzeja i kuće arhitekture, sa pratećim sadržajima (šetalištem uz Moraču, amfiteatrima, konferencijskim i kulturnim centrom, galerijama, food cornerom i drugim) - naveo je Rakčević u objavi na svom zvaničnom Fejsbuk profilu.

Po odluci žirija najbolje rješenje predložio je tim italijanskog biroa ,,A-fact“ u sastavu Andrea Rosi, Đovani Sana, Pjerluiđi Turko, kojima kao pobjednicima pripada nagrada u iznosu od 100.000 eura. Njihov projekat, naveo je Rakčević, u najvećoj mjeri čuva postojeća stabla i predviđa više od 66 odsto zelenih površina na postojećem prostoru nekadašnje kasarne ,,Morača“.

- Umjesto da dobijemo

150.000 kvadrata stanogradnje - kako su željeli bivši grad-

Folklorni ansambl „Budo

Tomović“ večeras obilježava 78 godina postojanja

Koncert u čast decenija promocije crnogorske tradicije

Povodom 78 godina uspješnog postojanja, Folklorni ansambl „Budo Tomović“ održaće večeras koncert na velikoj sceni KIC-a.

Od 20 sati podgoričkoj publici ansambl će se predstaviti izvodeći poznate koreografije među kojima su ,,Crna Gora“, igre iz Boke, igre iz Spiča, splet igara iz Crne Gore, Vlaške igre, igre iz Leskovca, splet igara iz Srbije, Ciganske igre, igre iz Vojvodine, Pastirica, Šopske igre, igre iz Vranja i Šokačke igre.

Ansambl će nastupiti uz pratnju orkestra Aleksandra Saše Magovčevića, a gosti koncerta biće vokalni solisti Šukrija Žuti Serhatlić i Anđela Ulićević H. P.

Odabrana najbolja idejna

rješenja

za uređenje prostora nekadašnje kasarne ,,Morača“

Najbolji rad tima iz Italije

Detalji prvonagrađenog rada

ski oci, od čega bi novac uzeli privilegovani investirori - dobićemo veliki muzej, park prepun javnih sadržaja, na preko 12 hektara prelijepog prostora

Fudbalskim turnirima za dječake i djevojčice stavljena je tačka na 24. Prvenstvo osnovnih škola Podgorice, koje je u organizaciji Sekretarijata za sport održano od 11. marta do 23. aprila. U takmičenjima koja su održana u 10 sportova (košarka, basket, rukomet, odbojka, fudbal, stoni tenis, plivanje, šah, karate i atletika), najviše mjesta na pobjedničkom podijumu obezbijedili su učenici i učenice OŠ ,,Milorad Musa Burzan“. Ekipe ove škole osvojile su sedam medalja - zlatne u muškoj odbojci, muškom fudbalu i plivanju, srebrnu u ženskom fudbalu i bronzane u ženskoj košarci, muškom rukometu i šahu. Drugo mjesto po broju osvojenih trofeja zauzeli su đaci OŠ ,,Oktoih“ - tri prva mjesta (muška i ženska konkurencija u atletici i ženskoj odbojci) i isto toliko drugih mjesta (plivanje, muški fudbal i ženski rukomet).

Po pet medalja osvojile su ekipe OŠ ,,Sutjeska“ (prva mjesta u ženskom rukometu i muškom basketu, druga u muškoj košarci i rukometu i treća u stonom tenisu), OŠ ,,Štampar Makarije“ (prva mjesta u košarci za dječake i šahu, drugo

uz rijeku Moraču - naveo je između ostalog Rakčević. On je iskazao očekivanje da će Vlada nastaviti započeto i u što kraćem roku započeti

izradu glavnih projekata, kako bi već sljedeće godine mogao da bude raspisan tender za izvođenje radova. - Najveći dio posla je već za-

vršen, a Podgorica je na korak od novog gradskog dragulja koji ostavljamo generacijama koje dolaze - poručio je Rakčević. H. P

Stiglo 48 radova

Predsjednik žirija za odabir najboljih radova bio je predsjednik Strukovne komore arhitekata Inženjerske komore Crne Gore Novica Mitrović, dok su stručne članove žirija činili renomirani stručnjaci u oblasti arhitekture Odil

Dek, Mauricio Meosi, Robert Šmic i Majk

Vud i članovi - v.d. generalne direktorice

Direktorata prostornog planiranja u Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Nevena Jovović i direktor MSUCG dr Vladislav Šćepanović

Konkurs je privukao pažnju arhitekata iz cijelog svijeta, što je rezultiralo time da pristigne 48 radova u predviđenom roku. - Očekujemo da će izgradnja novog objekta Muzeja doprinijeti, ne samo kulturnom životu glavnog grada, već i promociji Crne Gore kao centra savremene umjetnosti u regionu - saopštili su ovim povodom iz Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore.

Završeno 24. Prvenstvo osnovnih škola, osnovci se nadmetali u 10 sportskih disciplina

mjesto u stonom tenisu i treća mjesta u karateu i ženskom fudbalu) i OŠ ,,Maksim Gorki“ (druga mjesta u šahu, muškoj odbojci i atletici, te ženskom basketu i atletici.

Na skromnoj svečanosti dodjele nagrada, budućim šampionima podgoričkog i crnogorskog sporta priznanja su u ručili poznati crnogorski sportisti, ali i neki koji su perspektiva našeg sporta: vicešampion svijeta u karateu i član KK ,,Omladinac“ Nenad Dulović, bivši rukometni reprezantativac Draško Mrvaljević, fudbaler Budućnosti Petar Grbić, mlada odbojkašica OK ,,Budućnost Volley“ Lana Rakočević, predsjednica Šahovskog kluba ,,Dijagonale“ Radmila Milošević i košarkaši KK ,,Budućnost VOLI“ Petar Popović i Joan Makundu - Četrdeset dana takmičenja, 10 sportova, 21 prijavljena os-

novna škola sa teritorije glavnog grada, preko 1.500 takmičara i takmičarki – brojke su za ponos Sekretarijata za sport. Ovakav događaj nije jednostavno organizovati, ali posao sportske administracije je da stvori uslove za razvoj sporta, posebno školskog, u interesu našeg najvažnijeg resursa, naše djece. Nadam se da ćete uspomene sa Prvenstva škola nositi u srcu i da će vas motivisati da se bavite sportom, kako

bi se jednog dana zajedno radovali vašim uspjesima na najvećim državnim, evropskim i svjetskim scenama. Hvala sudijama, delegatima, profesorima i svima ostalima koji su bili dio ove priče, hvala školama koje su nam ustupile svoje sale i našim sportistima koji su svojim prisustvom uveličali ceremoniju dodjele nagrada – kazao je koordinator manifestacije Miloš Stijepović iz Sekretarijata za sport.

REZULTATI DRUGIH

ŠKOLA:

OŠ ,,Radojica Perović“ - četiri medalje (prva mjesta u stonom tenisu i ženskoj košarci, treća mjesta u ženskom basketu i odbojci); OŠ ,,Pavle Rovinski“ - četiri medalje (prva mjesta u muškom rukometu i ženskom fudbalu, treća mjesta u muškom basketu i košarci); OŠ ,,Dr Dragiša Ivanović“ - tri medalje (prvo mjesto ženski basket, druga mjesta ženska odbojka i košarka); OŠ ,,Vuk Karadžić“ - (drugo mjesto muški basket, treća mjesta ženski rukomet i atletika); OŠ ,,Savo Pejanović“ dvije medalje (treće mjesto muška atletika i plivanje); OŠ ,,21. maj“ - prvo mjesto karate; OŠ ,,Marko Miljanov“treće mjesto muška odbojka; OŠ ,,Branko Božović“ - drugo mjesto karate i OŠ ,,Vladimir Nazor“ - treće mjesto muški fudbal.

H. P.

Finale plej-ofa za odbojkaše završeno očekivanim epilogom

Šesta dupla kruna Budvana

Budućnost volej 1

Budva 3

PODGORICA – Dvorana: „Morača“. Gledalaca: 150. Sudije: Slobodan Kovačević (Podgorica), Sonja Simonovska (Bar). Rezultat po setovima: 13:25, 26:28, 25:23, 18:25.

BUDUĆNOST VOLEJ: Dubak 2, Stanojević (libero 1), Mašković, Silajdžić 5, Radović 11, Radević 11, A. Radić (libero 2), Božović, Petričević, Delić 16, Jelić 6, Lojić 2.

BUDVA: Mocić (libero 1), Miljanić, Lečić, R. Milenković, Rađenović, Radunović 19, Radonić 1, Hadžisalihović 13, Krivokapić (libero 2), V. Milenković, Ćinćur 6, Milosavljević, Minić 22, Ječmenica 10.

Budva je šesti put uzastopno osvojila duplu krunu, u isto toliko godina koliko se takmiči na crnogorskoj odbojkaškoj sceni – nakon trofeja u Kupu, u finalu protiv Jedinstva, Budvani su u svoju korist riješili i finalnu seriju plej-ofa protiv Budućnost vo-

leja sa 3-1 u pobjedama. Tim Miljana Boškovića je četvrtu pobjedu ostvario u „Morači“ sa 3:1, i tako opravdao ulogu favorita, u sezoni u kojoj je doživio svega dva poraza. Budućnost za utjehu ostaje da je u finalu upisala pobjedu, a u trećem i četvrtom meču osvojila po set, nakon što je prvi meč u finalnoj seriji izgubila sa 3:0. - Drugi i treći set su bili malo kritični, ali smo na kraju uspjeli da dođemo do svoje igre i da utakmicu privedemo u našu korist. Znali smo da se Budućnost neće predavati, da će ući maksimalno u utakmicu, da proba da izbori majstoricu. Znali smo za to i bili, spremni i odlučni da seriju riješimo u četvrtom meču. Ispunili smo ciljeve s početka sezone, uzeli smo oba trofeja, bilo je teže u finalu plej-ofa, ali smo na kraju sasvim zasluženo izašli kao pobjednici – rekao je za Pobjedu korektor Budvana Aleksandar Minić Budva je suviše lako dobila prvi set, jer je od starta djelovala sigurnije i energičnije, a u

tome su im pomogli i Podgoričani koji su imali osam grešaka u ovom setu. Šampion je poveo već na startu sa 4:1, na 9:4 je trener „plavih“ Dejan Radić bio primoran da uzme prvi tajm-aut, a na 14:6 i drugi. To, međutim, nije pomoglo domaćim odbojkašima da zaustave razigrane goste, koji su ubjedljivo osvojili prvi set (25:13).

Iako je Budva na startu povela 6:4, u drugom setu je Budućnost „živnula“, pa je serijom 5:0, koji je zaključio blokom Nikola Radović, preokrenula i povela 9:6, a onda i 12:8, nakon novog bloka kapitena „plavih“. Tada je Bošković pokušao da popravi stvari promjenom tehničara, pa je Rastko Milenković zamijenio Nikolu Radonića, i to je donekle dalo rezultat, jer je Budva smanjila na poen minusa (13:12). Ipak, kada su Podgoričani stekli tri poena prednosti (15:12), Bošković je ponovo vratio Radonića, ali je Budućnost sa tri poena u nizu stigla do velikih pet poena prednosti (18:13, 19:14). To, međutim,

Na drugoj donatorskoj večeri COK-a i Rotari kluba Kotor

Prikupljeno 7.700 eura

PODGORICA - Sjajno druženje, nadmetanje poput pravog sportskog i novi korak do cilja na drugoj donatorskoj večeri koju su organizovali Crnogorski olimpijski komitet i Rotari klub Kotor.

Prikupljeno je 7.700 eura na aukciji sportskih rekvizita, koja je održana u ,,Hard rok kafeu“ u Podgorici, čime je uvećana suma namijenjena za kupovinu specijalizovane medicinske opreme za opora-

Dušan Simonović sa crnogorskom zastavom iz Tokija

nije bilo dovoljno za mirnu završnicu, već je uslijedio uzbudljiv finiš seta. I pored toga što je imala više grešaka u ovom setu (12-9), Budva je polako „topila“ prednost Podgoričana, koji su počeli da imaju problema sa realizacijom napada, što zbog bloka, tako i zbog odbrane gostiju. Šampion je, tako izjednačio as servisom Benjamina Hadžisalihovića na 22:22, a onda su gosti prvi stigli do set lopte na 24:23, ali je poništio Danilo Dubak, koji je izblokirao Balšu Radunovića. Dubak, međutim, servis greškom nije dao šansu svom timu da se bori za set, a onda je Budva imala još dvije set-lopte, i drugu, ukupno treću, je iskoristila zahvaljujući kapitenu. Radunović je iz prvog napada osvojio 27. poen, a onda je as servisom odlučio set (28:26), i svom timu donio velikih 2-0 u setovima. I pored šoka u drugom setu, Budućnost je i u trećem nastavila dobro da igra i da se bori za produžetak meča. Od asa Stefana Radevića za 4:3, Podgoričani su vodili do 17:15, imali su i tri poena prednosti (15:12), ali su ih Budvani „uhvatili“ u završnici, preokrenuli na 18:17, kontrom Radunovića. Nakon toga se igralo poen za poen do 22:22, kada su Delić iz kontre i Radović as servisom donijeli Podgoričanima set-loptu. Budva je preko Matije Ćinćura anulirala prvu, ali nije i drugu, jer je kontru realizovao Radević i vratio Budućnost u meč.

To je, međutim, bilo sve od Budućnosti, koja je u četvrtom setu povela samo jednom, sa 3:2, a onda su Budvani preokrenuli na 6:3, a sredinom seta poveli sa nedostižnih 15:9. - Mislim da smo u drugom setu propustili priliku da prelomimo meč u našu korist. Žao mi što nijesmo ušli u peti meč, jer mislim da smo imali šanse i u trećem meču u Budvi, i u ovom u Podgorici, da napravimo malo bolju reakciju i jedan od ta dva meča riješimo u našu korist. U svakom slučaju, čestitam Budvi na tituli, a nama preostaje da se sljedeće sezone pojačamo i možda napadnemo titulu – rekao nam je Miodrag Jelić, srednji bloker Podgoričana. S. JONČIĆ

vak od sportskih povreda. Od ,,relikvija“ jugoslovenskog i crnogorskog vaterpola i odbojke, preko dresa superstara Dalasa Luke Dončića, crnogorske NBA zvijezde Nikole Vučevića, nosilaca fudbalske reprezentacije, dresova ,,lavica“, do olimpijske zastave Crne Gore sa Igara u Tokiju, u divnom ambijentu, još jednom je poslata poruka da je sport izuzetno moćno sredstvo ujedinjavanja.

Donatorska akcija nije završena - svi zainteresovani mogu poslati donacije na broj računa 530-25989-34 do 10. maja, kada je planirana kupovina opreme, koja će biti spremna za upotrebu već na Olimpijskim igrama u Parizu. R.A.

Evropsko prvenstvo u boksu u Beogradu

Đinović za istoriju, Savković i Marčić eliminisani

PODGORICA – Crnogorski bokser Tomislav Đinović plasirao se u polufinale i obezbijedio bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu u Beogradu. Bez polufinala i medalje nastup na seniorskom šampionatu završili su Petar Marčić i Stefan Savković. Đinović je u četvrtfinalnom meču kategorije do 60 kilograma pobijedio Francuza Amrauia Lunea 5:0.

Član Bokserskog kluba

Zlatičanin osigurao je prvu medalju za muški seniorski

boks u nezavisnoj Crnoj Gori. Posljednje odličje sa kontinentalnog šampionata donijeli su Nikola Sjekloća i Milorad Gajović 2000. godine iz finskog Tamperea. Đinović je u četvrtfinalu eliminisao Mađara Armanda Kruzita Kovača. Naredni rival u polufinalu biće mu Rus Vsevolod Šumkov. Od ostalih crnogorskih boksera, Savković je u kategoriji do 71 kilogram poražen od Jovana Nikolića, dok je od Marčića (do 80) bolji bio Francuz Sezar Jožerlan. R. P.

Vlado Šola se odlučio za provjerene snage M.

Selektor rukometaša Crne Gore saopštio spisak igrača za dvomeč baraža za SP

PODGORICA - Selektor rukometne reprezentacije Crne Gore Vlado Šola saopštio je spisak od 18 igrača za baraž za Svjetsko prvenstvo 2025. godine. ,,Lavovi“ će u baražu igrati protiv Italije - prvi meč je 9. maja u Konversanu (20 h), dok je revanš tri dana kasnije u ,,Morači“ (17.30).

Naša selekcija će pokušati da drugi put uzastopno, a ukupno treći put izbori plasman na šampionat svijeta, nakon učešća na prvenstvima 2013. i 2023. ,,Azuri“ su do baraža stigli pobjedama nad Belgijom – 29:25 u gostima i 33:31 kod kuće. Šola se odlučio za provjerene snage i igrače koji su nastupili na Evropskom prvenstvu u januaru, izuzev Boža Anđelića i Miloša Božovića koji se dru-

gi put nakon EHF Eura nijesu našli na spisku.

Takmičarski debi u nacionalnom timu mogli bi da upišu bekovi Lovćena Milorad Bakić i Filip Krivokapić koji su ostavili dobar utisak u prijateljskom dvomeču sa Gruzijom u martu.

Na spisku su:

Golmani - Nebojša Simić, Nikola Matović i Haris Suljević; krila - Miloš Vujović, Aleksandar Bakić, Mirko Radović, Luka Radović; bekovi - Radojica Čepić, Filip Krivokapić, Vasilije Kaluđerović, Milorad Bakić, Arsenije Dragašević, Vuko Borozan, Branko Vujović, Stefan Čavor; pivoti - Vuk Lazović, Nemanja Grbović, Miodrag Ćorsović Ne. K.

D. MALIDŽAN

Budvani proslavili titulu

F. ROGANOVIĆ

Podgoričani silni protiv Vojvodine u ,,Bemaks areni“ u prvom meču polufinala plej-ofa ABA 2 lige

Podgorica za korak bliže velikom finalu

Podgorica 98

Vojvodina 80

D. MALIDŽAN

PODGORICA – „Bemaks arena“. Gledalaca: 400. Sudije: Hadžić (Hrvatska), Majkić (Slovenija), Terlević (Hrvatska). Rezultat po četvrtinama: 25:25, 22:21, 22:15, 29:19.

PODGORICA: Kunc 26 (97), Ivanović, Anđušić 16 (33), Petrov, Kljajević 14 (6-6), Čarapić 3 (2-1), Vujisić 5 (21), Brnović 7, Žižić, Vukčević, Lacmanović, Slaj

VOJVODINA: Kaningem 9 (41), Banjac 13 (2-2), Nedeljkov, Ljubičić 3, Rakićević 7 (2-0), Zagrađanin, Bumbi 5 (2-1), Savić 4, Nikolić 11 (6-5), Ašćerić 6, Džonson 9, Vučetić 13 (1-0). Košarkaši Podgorice napravili su krupan korak ka podvigu – plasmanu u finale plej- ofa ABA 2 lige, u kojem bi se borili i za ulazak u ABA ligu. Zahvaljujući mnogo boljoj igri u drugom poluvremenu, u oba pravca, izabranici Dragana Radovića su na svom terenu ubjedljivo porazili favorizovanu Vojvodinu sa 98:80, u prvom meču polufinala. U prvoj četvrtini su oba tima bila raspoložena u šutu, pa je Podgorica pogodila tri od pet trojki, dok je Vojvodina sa perimetra šutirala 10-5. Domaćin je veoma dobro šutirao i za dva poena (8-6), dok je skok bio izjednačen, ali je samo Vojvodina imala jedan skok u napadu, koji je pretvorila u poene (dva) iz drugog napada.

Timovi su se konstantno smjenjivali u vođstvu u prvoj dionici, koje na obje strane nije bilo veće od tri poena, pa je ova četvrtina završena bez pobjednika (25:25).

I druga četvrtina je bila neizvjesna, ali su Podgoričani, koji su ubacili tri trojke (gosti jednu), konstantno vodili, najviše sa šest poena (35:29), koliko je bilo nakon koša Danila Anđušića, skoro sedam minuta prije poluvremena. Novosađani su samo jednom uspjeli da izjednače (40:40), na tri i

Prva liga za vaterpoliste (6. kolo)

Kotorani se razbudili nakon prve četvrtine

Kataro 15

Budva 10

KOTOR - Bazen ,,Zoran Džimi Gopčević“. Gledalaca: 100. Sudije: Ivanovski i Malović Rezultat po četvrtinama: 1:3, 6:0, 3:4, 5:3.

KATARO: Marinković, Kovačević 5, Milić 3, D. Marković, P. Vičević 1, T. Vičević, I. Marković 1, Samardžić 1, Milaš 3, Roganović, Petrović 1, Janjušević, Pajić, Jovančević.

BUDVA: Kolesko, Radonić 2, Kruta, Dragović, Pejović 1, Kosić, Vukčević, Radanović 1, Kovačević 4, Franeta 1, Matijašević 1, Radić, Rajović, Kojičić. Kataro je izgubio prvu četvrtinu, pa je dodao gas i do odmora stigao do zalihe od četiri gola. Kotorani su do kraja meča imali kontrolu do konačnih 15:10 protiv Budvana u 6. kolu domaćeg vaterpolo šampionata. Ekipa iz Kotora je bila bolja od rivala i u 3. kolu kada je slavila 15:13. A. M.

po minuta prije kraja četvrtine, a prednost domaćinu osigurao je trojkom Brendon Slaj za 47:42, pošto su gosti sa dva uzastopna koša do odmora smanjili minus na pola koša (47:46).

Uz dvojicu igrača sa dvocifrenim poenterskim učinkom (Anđušić 12, Dejlen Kunc 11), Podgorica je na polovini meča imala bolje procente šuta za dva (78,6 – 61,9 posto), tri poena (60 – 40 posto) i sa linije bacanja (77,8 – 28,6 posto), više skokova (15-11), ali su imali

manje asistencija (5-10) i ukradenih lopti (1-5), te mnogo više izgubljenih (9-2).

Podgorica je u trećoj četvrtini odigrala bolje u odbrani, a zadržala je nivo igre u napadu iz prethodne dvije četvrtine, što joj je omogućilo i dvocifrenu prednost. Zahvaljujući seriji od 7:0, domaćin se prvo odlijepio na 56:48, a četiri minuta prije kraja je prvi put stigao do 11 poena (62:51), a dva minuta kasnije je imao i „plus 12“ (67:55). Vojvodina je do kraja četvrtine, u kojoj su Podgoričani imali samo jednu izgubljenu loptu i zadržali bolje procente šuta iz svih pozicija, smanjila minus na osam poena (69:61), ali je bilo jasno u kom pravcu će se odvijati posljednji dio meča. Podgorica je, naime, u posljednjih 10 minuta ubacila još četiri trojke (ukupno 12 na meču) i konstantno vodila i do 18 razlike, koliko je bilo u posljednjem minutu (96:78).

Najefikasniji u domaćem timu bio je Dejlen Kunc sa 26 poena, uz šest skokova, Vjačeslav Petrov je dodao 17 poena i osam skokova, Filip Anđušić 16 poena, Marko Kljajević 14, a Brendon Slaj 10 poena, 12 asistencija i sedam skokova. U ekipi Vojvodine su po 13 poena upisali Banjac i Vučetić, dok je naš Zoran Nikolić meč završio sa 11 poena. Revanš meč igra se 2. maja u Novom Sadu. Prvi meč drugog polufinala, između MZT-a i Spartaka, igra se u subotu u Skoplju. S. JONČIĆ

Iz ABA lige objavljeni termini odigravanja utakmica do kraja plej-ofa

Partizan i Budućnost

Voli počinju 30. aprila

PODGORICA – ABA liga je, konačno, i nakon dosta peripetija, saopštila termine odigravanja polufinala plejofa ABA lige, kao i finala, pošto je riješen problem odigravanja utakmica u najvećoj dvorani u regionu. Partizan i Budućnost Voli će otvoriti polufinalnu seriju 30. aprila u „Beogradskoj areni“, u 18.30 časova. Partizan je, tako, dobio mogućnost da igra u ovoj dvorani, nakon što je Makabi pristao da treći meč plej-ofa Evrolige sa Panatinaikosom, koji je na programu istog dana, igra u dvorani ,,Aleksandar Nikolić“, umjesto u ,,Beogradskoj areni“, kako je prvobitno bilo zakazano.

Kako je Partizan prodao preko 16 hiljada sezonskih karata, nijedna druga dvorana nije dolazila u obzir, pa je, da Makabi nije napravio ustupak, jedina opcija za ,,crno-bijele“ bila da serija krene 3. ili 4. maja.

Budućnost Voli će, u drugom meču, biti domaćin 7. maja u ,,Morači“ (18 sati), dok bi eventualna majstorica bila tri dana kasnije u Beogradu. Crvena zvezda i Mega će svoje mečeve u polufinalu igrati 3. i 7. maja, a treći meč bi, takođe, bio 10. maja. Zvezda je za domaće

Košarkašice Budućnost Bemaksa danas stavljaju tačku na sezonu

„Vučice“ ovjeravaju titulu

PODGORICA – Košarkašice Budućnost Bemaksa osvojiće danas 16. titulu prvaka. Sve osim toga bilo bi ravno senzaciji kakva se rijetko viđa iako su u sportu čuda moguća.

„Vučice“ su deset godina bez poraza na domaćoj sceni, odavno su bez prave konkurencije, a od ostala tri tima koja su igrala plej-of dva su filijale Budućnosti, što je najbolji dokaz da ih na putu do titule čeka rutina.

Baš kao i prethodne tri sezone i ovog puta rival Budućnosti u finalu je Podgorica, mlada ekipa koja je iz godine u godinu „fabrikovala“ nekoliko prvotimki za šampionski tim (Ksenija i Hajdana Šćepanović, Milena Bigović, Marija Baošić, Nikolina Ilić, Atina Radević, Lana Vukčević), što je najbolja potvrda ispravnosti filijale. Ipak, rezultatski, jasno je da Podgorica ne može ugroziti šampionke, mada je dva puta ove sezone ostavila izuzetno dobar utisak protiv nedodirljive Budućnosti. – Jasno je da smo odavno bez prave konkurencije i sve osim

titule bila bi senzacija. Vjerujem da ćemo potvrditi dominaciju novom titulom i tako zaključiti još jednu uspješnu sezonu za nas. Nadam se da ćemo odigrati dobar meč i potvrditi dobar ritam, iako je WABA liga završena još prije

Raspored plej-ofa

mečeve u polufinalu prijavila popularni „Pionir“. Titulu brani Partizan, koji je u četvrtfinalu plej-ofa eliminisao Igokeu, a Crvena zvezda, koja je bila bolja od SC Derbija u dva meča, ove sezone je bila prva u ligaškom dijelu i imaće prednost domaćeg terena do kraja plej-ofa.

Budućnost je u plej-of ušla sa treće pozicije i u četvrtfinalu je u dva meča izbacila Zadar, dok je četvrtoplasirana Mega, takođe u dvije utakmice, bila bolja od Cedevita Olimpije. S.J.

mjesec. Želimo titulu, a onda da iskoristimo period da još više radimo, napredujemo i tokom ljeta čekaju nas reprezentativne obaveze – naglasila je Maja Bigović, centar Budućnosti. Podgorica je od svog formiranja uvijek u finalu plej-ofa. U prvom meču nije mogla da ozbiljnije ugrozi rivala, protiv kojeg je ostavila posebno dobar utisak u finalu Kupa. – Pokazala se velika razlika u iskustvu, veća rotacija i, naravno, kvalitet. Pitanje je da li će moći da nastupi Atina Radević zbog čega bismo bili oslabljeni, ali bez obzira na to, želim da djevojke uživaju, da igraju rasterećeno i nadam se da ćemo imati bolje šutersko izdanje i samim tim meč učiniti koliko-toliko zanimljivijim. Imamo talentovanu ekipu gdje su igračice čak 2008. godište, tako da njihovo vrijeme tek dolazi – rekao je trener Podgorice Petar Stojanović Utakmica u „Bemaks areni“ igra se danas sa početkom u 18.30 časova. R. P.

Sa sinoćnjeg meča u „Bemaks areni“

M. TOMIĆ

Trener Fejnorda ima stil koji odgovara Liverpulu

Arne Slot – idealni nasljednik Klopa?

PODGORICA – Liverpul

traži nasljednika Jirgena

Klopa, koji odlazi na kraju sezone, i nakon duge potrage mogao bi da ga nađe u ArneuSlotu, aktuelnom treneru Fejnorda.

Klop je u januaru objavio da u junu odlazi s ,,Enfilda“, a ,,redsi“ su sproveli opsežna istraživanja o brojnim kandidatima za novog šefa struke, piše BBC. Navodi se da se Slot, koji je vodio Fejnord do titule u Holandiji prošle sezone, pojavio kao moguće rješenje koje odgovara Liverpulovim kriterijumima. Ove sezone je osvojio Kup i zauzima drugo mjesto u Erediviziji

Slot je povezivan sa Lids junajtedom nakon smjene menadžera Džesija Marša u februaru 2023, a kasnije je odbacio mogućnost da preuzme Totenhem prije nego je posao u Londonu prošlog ljeta dobio Angelos Postekoglu

Četrdesetpetogodišnji Slot potom je produžio ugovor sa klubom iz Roterdama do 2026. godine.

BBC podsjeća da bi Liverpul, ukoliko se odluči za Slota s kojim će uskoro početi pregovore, morati da sjedne za sto i s upravom Fejnorda jer Holanđanin u ugovoru nema klauzulu o odlasku bez obeštećenja na kraju aktuelne sezone. Klauzula o odlasku postoji u ugovoru, ali ne može biti aktivirana prije 2025.

Slot je, u vrijeme kada je povezivan sa Totenhemom, najavio dolazak u Englesku ,,prije ili kasnije“.

- Sljedeći korak neće mi biti još jedan klub u Holandiji. Ako bi to bio naredni korak, značilo bi da sam potpuno podbacio u narednih nekoliko godina. Normalna sljedeća stepenica je odlazak u inostranstvo, a uvijek sam govorio da je Premijer liga najbolja na svijetu – kazao je tada Slot. Slot se pominjao i kao želja Barselone i Bajern Minhena, a Liverpul se za njega navod-

no zainteresovao zbog ofanzivnog stila igre i razvijanja mladih igrača.

Trener Fejnorda postao je u decembru 2020. nakon odlaska iz AZ Alkmara s kojim je imao zapažene rezultate prvi put obavljajući ulogu šefa stručnog štaba.

Nekadašnji vezista cijelu igračku karijeru proveo je u Holandiji, odigravši više od 100 utakmica u dresu Cvolea i NAC Brede.

Trenersku karijeru počeo je u mlađim kategorijama Cvolea, a potom je bio pomoćnik u prvom timu Kambura.

U AZ Alkmar je došao 2017, dvije godine kasnije postao je prvi trener A tima.

U prvoj sezoni sa Slotom na klupi AZ je bio drugi, bodovno izjednačen s Ajaksom, u trenutku kada je prekinuto prvenstvo zbog pandemije korona virusa.

Smijenjen je u decembru 2020. kada se ispostavilo da je pregovarao sa Fejnordom, podsjetio je BBC.

Na ,,De Kajp“ je stigao u ljeto 2021. i do sada je vodio ekipu iz Amsterdama na 144 utakmica – ostvario je 93 pobjede, 27 re-

mija i 24 poraza.

Od 98 prvenstvenih mečeva, dobio je 69, što mu donosi sjajan procenat pobjeda od 70,4 odsto.

Njegov postotak pobjeda u više od 200 utakmica u svim takmičenjima je 61,8 odsto.

Navijači Liverpula priželjkivali su da će Klopa zamijeniti Ćabi Alonso, ali je Španac u martu objavio da će ostati u Bajeru iz Leverkuzena s kojim je prekinuo dominaciju Bajerna u njemačkoj Bundesligi i bez poraza je ove sezone.

Kao ozbiljan kandidat za trenera Liverpula figurirao je i Ruben Amorim iz lisabonskog Sportinga.

Slot je sa Fejnordom igrao i finale Lige konferencija u kojem je izgubio od Rome, a statistike pokazuju da je jedini tim sa više oduzetih lopti u završnoj trećini terena od Liverpula upravo Fejnord.

Njegovu sadašnju ekipu, koja je u aprilu deklasirala Ajaks 6:0, karakteriše presing, odbrana koji stoji visoko, ,,jak“ procenat u brzini vraćanja posjeda nakon izgubljene lopte – sve ono po čemu je (bio) poznat Jirgen Klop. Ne. K.

Velike ambicije sa Pari Sen Žermenom ovog proljeća

Luis Enrike cilja triplu krunu

PODGORICA - Španski trener Luis Enrike jasno je istakao da želi da ovog proljeća sa Pari Sen Žermenom osvoji tri trofeja. ,,Sveci“ su na pragu odbrane trona u francuskoj Ligi 1, čeka ih finale nacionalnog kupa, ali i polufinale Lige šampiona protiv Borusije Dortmund, gdje će biti izraziti favoriti.

- Put je još dug i krivudav, moramo da ostanemo fokusirani, da bismo ostvarili velike ciljeve. Iskreno, volio bih da već ove

sedmice završimo posao u Ligi 1 i ovjerimo titulu. Zaslužili smo je odavno, uoči prvenstva bili smo veliki favoriti, imamo najbolji tim i budžet. Titula je skoro obaveza, a želim da to učinimo na superioran način. Prirodno je da se sada nadamo triploj kruni na kraju sezone –rekao je Luis Enrike. Njegov tim će 1. maja gostovati Borusiji Dortmund u prvom meču polufinala Lige šampiona, a revanš je na programu 7. maja. R. A.

Tuzi čekaju duplu krunu

PODGORICA - Fudbaleri Dečića su na pol-poziciji šampionske trke u Meridianbet Prvoj crnogorskoj ligi koja odavno nije bila uzbudljivija.

Pet kola prije kraja Tuzani imaju 57 bodova, Budućnost 54, Sutjeska 52, a Mornar 51. Prednost Dečića je i to što je u međusobnom skoru bolji od prvog pratioca.

- U dobroj smo poziciji trenutno, ali to ne mora ništa da znači. Svi su tu blizu, i Sutjeska i Mornar su se uključili u trku za prvo mjesto. U svakom slučaju, interesantno je. Voljeli bismo da je drugačije i da imamo veću bodovnu prednost, ali sigurno je za navijače i sve koji pra-

Iskusni trener i selektor Austrije

I Rangnik u igri za klupu

Bajerna

PODGORICA - Ralf Rangnik novo je ime na listi kandidata za novog trenera Bajern Minhena, objavio je najtiražniji njemački list Bild. Aktuelni selektor Austrije tvorac je čuvenog ,,gegenpres“ sistema – a Bild je naja-

Trofeji bi mnogo značili za klub i Tuzi, ali nećemo da stvaramo pritisak igračima. Fokusirani smo samo na gostovanje Mornaru – kaže trener Milorad Peković

te ligu vrlo zanimljivo, a to je u krajnjem i najbitnije – rekao je za Pobjedu Milorad Peković, trener Dečića. Kada je već liga iz godine u godinu sve slabija i publike na tribinama sve manje, makar je ovakav finiš sezone ,,utjeha“ za rijetke zaljubljenike u crnogorski klupski fudbal.

- Kvalitet je diskutabilan, ali dajemo sve što možemo u gra-

nicama mogućnosti. To je realnost, a koji je nivo kvaliteta teško je reći i procijeniti. Najbitnije je da svako daje maksimum. Što se tiče moje ekipe, imali smo oscilacija u drugom dijelu sezone, ali najvažnije je da smo do kraja u trci za titulu. Vjerujemo u sebe, imamo kvalitet, ali još je ekipa koje se bore za prvo mjesto i nikoga nije lako pobijediti. Cijela liga je

vio pregovore najvećeg kluba Bundeslige sa iskusnim stručnjakom za naredne dane. Rangnik je i u godinama za nama u nekoliko navrata bio kandidat da preuzme ,,Bavarce“. Sa uspjehom je u dva navrata predvodio Red Bul Lajpcig. Imao je neuspješnu epizodu na klupi Mančester

junajteda, kao privremeno rješenje, 2022. godine. Očekuje se da tokom maja Bajern donese definitivnu odluku o imenu nasljednika Tomasa Tuhela. Sada je klub na svim nivoima posvećen nastupu u polufinalu Lige šampiona, što je i posljednja šansa da se sezona ipak učini uspješnom. R. A.

Legendarni Argentinac hospitalizovan zbog bolova u grudima

Teves izašao iz bolnice

Bivši napadač Boke juniors, Vest Hema, Mančester junajteda, Mančester sitija, Juventusa i Šangaj Šenhue sada je trener argentinskog Independijentea. Klub je saopštio da su prvi testovi u bolnici Trinidad u San Isidru bili ,,zadovoljavajući“ i da će se Teves sjutra vratiti treninzima. Teves, koji je odigrao 76 utakmica za Argentinu između 2004. i 2015. godine, preuzeo je ulogu trenera Independijentea u avgustu 2023. Prethodno je kratko bio na klupi Rosario Sentrala, nakon što je igračku karijeru završio u junu 2022. poslije trećeg boravka u Boki juniors. Popularni ,,Apač“ bio je prvak države u Argentini, Brazilu, Engleskoj i Italiji. Sa Junajtedom je osvojio i Ligu šampiona. Ne. K.

ujednačena, svako svakog može da dobije bez obzira na to da li se neko bori za opstanak ili vrh. To je u interesu svih – naveo je Peković. Nekadašnji crnogorski reprezentativac, učenik Jirgena Klopa i Tomasa Tuhela, nada se da je njegov tim najbolja izdanja ostavio za kraj sezone.

- Imali smo dobrih i manje dobrih utakmica ovog proljeća, ali to je normalno u fudbalu. Nosimo se sa tim i pokušavamo iz meča u meč da ispravljamo greške i budemo bolji. Negdje nam uspije, negdje ne, to je sastavni dio ovog sporta. Pet kola je do kraja, svi smo blizu i svaka utakmica će biti teška. Na-

redna je protiv Mornara, koji tokom cijele sezone pokazuje da je vrlo dobra ekipa, naročito kod kuće. Samo smo na nju fokusirani i uradićemo sve da popravimo ono što do sada nije bilo dobro – kazao je Peković. Subota bi mogla da donese rasplet ili još veći zaplet u CFL jer će se u 32. kolu sastati i Budućnost i Sutjeska.

Cilj Tuzana nije samo prvenstvena kruna jer bi potencijalno istorijsku sezonu mogli da ukrase trofejom Kupa. Potrebno je, prije svega, da nakon 0:0 u Podgorici eliminišu Jezero u revanšu polufinala.

Dupla kruna - kakav bi to uspjeh bio za klub koji do sada nije osvojio nijedan pehar. - To bi mnogo značilo za klub i Tuzi, ali nećemo da stvaramo pritisak igračima. Godinu smo maksimalno radili da bismo se našli u ovoj poziciji. U trci smo za oba trofeja, to je bitno, a sada i u narednih mjesec moramo da se koncentrišemo, da damo maksimum, ali kao što sam rekao – bez pretjeranog pritiska. Probaćemo da budemo na najvišem nivou do kraja sezone. Ponavljam, sljedeći korak je meč sa Mornarom i na to smo potpuno fokusirani – zaključio je Milorad Peković, trener Dečića i nekadašnji selektor omladinske reprezentacije Crne Gore. N. KOSTIĆ

Dok traje istraga o eventualnim finansijskim malverzacijama Pikeu blokiran račun

PODGORICA - Španski sud odlučio je da blokira bankovni račun kompanije Đerara Pikea (37), slavnog bivšeg defanzivca i jednog od najboljih štopera moderne fudbalske ere.

Razlog je istraga o eventualnim malverzacijama u vezi sa poslovnim dogovorom, kojim je Pike izdejstvovao da se takmičenje domaćeg Super kupa Španije organizuje u Saudijskoj Arabiji. Pike je pokrenuo i vodi kompaniju Kosmos, čiji je račun blokiran. Prethodno, ranije ovog

mjeseca, španska policija uhapsila je bivšeg predsjednika nacionalnog saveza Luisa Rubijaljesa, zbog istrage i optužbi o korupciji i pranju novca tokom njegovog mandata. Upravo je Rubijaljes, uz Pikea, bio najodgovorniji za posao koji je navodno vrijedio 40 miliona eura po turniru, a koji je započet 2020. godine. Istraga traje još od 2022. godine, a u međuvremenu su u javnost procurili audio snimci razgovora Pikea i Rubijaljesa, u vezi sa milionskom provizijom. Legendarni Katalonac Pike

osvajač je devet titula španske

Primere i tri kontinentalne titule sa Barselonom, a igračku karijeru završio je 2022. godine. R. A.

PODGORICA - Nove ružne scene u našem fudbalu - nakon što su se na tribinama tivatskog stadiona sukobili čelnici Arsenala i Mornara, takozovano treće poluvrijeme imala je i jučerašnja drugoligaška utakmica između Bokelja i Koma u Kotoru.

Naime, domaćini su doživjeli neočekivani poraz (0:1), što je donijelo veliku nervozu, pa je na putu do svlačionica došlo do gužve, guranja, udaranja, šakama, pa čak i kišobranima. Umiješali su se igrači, navijači, a član stručnog štaba Bokelja u jednom momentu ostao da leži na travi. Scene koje ne priliče nikome i novi zadatak za Disciplinsku komisiju Fudbalskog saveza Crne Gore i možda Upravu policije Kotor. Fudbaleri Otranta novi su lideri Druge lige. Kotorani su tako kažnjeni za prvi poraz još od 18. novembra prošle godine. Ulcinjani su trijumfom protiv Lovćena preuzeli vrh tabele nakon 31. kola i sada imaju situaciju da sami odlučuju kada je u pitanju borba za vrh tabele. Dojučerašnji lider, Bokelj, ugostio je ekipu Koma i doživio nevjerovatan šok – Zlatičani su slavili 1:0. Tim Sloboda-

na Draškovića nakon pet vezanih pobjeda zastao je u, možda, ključnom trenutku. Jedini gol postigao je Vladimir Perišić u trećem minutu nadoknade. Ofanzivac Zlatičana je udarcem sa više od 30 metara iskoristio loše postavljanje golmana Bokelja i postigao evrogol za pobjedu Koma.

Ipak, sjenku na kvalitetnu i do kraja neizvjesnu fudbalsku predstavu bacile su ružne scene na kraju utakmice.

Kiks Bokelja dočekao je Otrant, koji je bio ubjedljiv protiv Lovćena (4:1) za šesti vezani trijumf, čime tim Dejana Vukićevića ima otvoren put ka elitnom rangu. Inače, već u četvrtom minutu Balša Banović poslije odbitka uspio je da zatrese mrežu gostiju, a potom je za manje od dva minuta gol Lovćena pogodio i Anđelo Rudović Halil Muharemović je centrirao po zemlji, Kristijan Škrelja promašio loptu koja je došla do Rudovića – 2:0. U samom finišu prvog dijela igre Otrant je riješio pitanje pobjednika – Škrelja je fintom zbacio odbranu Cetinjana, šutirao, ali je njegov udarac Vuko Vujović odbio, ali samo do Muharemovića koji je rutinski pogodio. Lovćen je u 59. minutu preko

Holandski trener izvjesno odlazi iz Mančester junajteda

Andrije Vujičića smanjio na 3:1, ali im je sve nade 10 minuta kasnije ugasio Muharemović novim golom. Derbi kola, koji je odlučio i definitivno putnika u baraž, priprao je ekipi Podgorice. Na ,,DG areni“ savladali su Grbalj sa 2:1. U šestom minutu korner je izveo Matija Vukčević, a najviši u skoku bio je Đorđe Jovičić. Gosti su došli do egala u 40. minutu. Sava Milić je šutirao sa 15 metara, a njegov udarac se odbio od stative pravo na nogu Bojana Pavićevića koji je lako pogodio. Međutim, domaćin je brzo vratio prednost – u 44. minutu siguran sa penala bio je Balša Mrvaljević. U Beranama Iskra je bila sigurna – 3:2.

U duelu Internacionala i Igala na ,,Trešnjici“ viđen je brejk gostiju, koji su golovima Marka Ivanovića u 47. i Miloša Perovića u trećem minutu sudijske nadoknade došli do važne pobjede. R. P.

Ten Hag izgubio povjerenje uprave

PODGORICA - Uprava

Mančester junajteda traži novog menadžera, piše najtiražniji britanski list San. Erik Ten Hag izgubio je povjerenje čelnika najtrofejnijeg kluba Premijer lige.

Prvotimci očekuju da Holanđanin napusti klub na ljeto, iako odluka još nije saopštena bilo kome u ekipi, ni u stručnom štabu. Kako se navodi, novi vlasnici kluba potpuno su razočarani izdanjem Junajteda u polufinalu FA kupa, u kom je u penal-seriji izbačen drugoligaš Koventri, a prethodno ispuštena prednost od čak 3:0. Ističe se, da je Grem Poter, bivši strateg Čelzija i Brajtona, glavni kandidat za nasljednjika

Maurisio Poketino razočaran nakon debakla Čelzija i poraza 5:0 od Arsenala

Moji igrači ne zaslužuju da igraju u Evropi

PODGORICA - Maurisio

Poketino žestoko je kritikovao prvotimce Čelzija, nakon katastrofalne partije i poraza 5:0 od gradskog rivala Arsenala, u utorak veče u Premijer ligi.

,,Plavci“ su ostali deveti na ta-

beli, teško će ostvariti plasman u neko evropsko takmičenje, a sam argentinski menadžer kazao je da nakon ovakvog poraza nema ni smisla govoriti o ambicijama. - Od starta smo bili loši, primili gol i od tog momenta bilo je previše teško da se oporavimo i vratimo. Posljednjih pola sata prvog poluvremena bili smo dobri. Na odmoru smo pričali kako ne smije opet da nam se desi nešto poput početka meča, i upravo tako je i bilo. Teško mi je da govorim o ciljevima do kraja sezone. Po ovoj partiji, moji igrači ne za-

služuju da igraju u Evropi – rekao je Poketino. Londonski klub je od sredine devedesetih imao sezone u kojima nije igrao u kontinentalnim takmičenjima – a sada je prvi put u realnoj opasnosti, da tako bude u dvije sezone zaredom. R. A.

Ten Haga. Poter se, prema pisanju Sana, savršeno uklapa u željeni napadački sistem igre. Klub je trenutno na tek sedmom mjestu tabele Premijer lige, a šanse za plasman u evropsku elitu svedene su na teoriju. R. A.

Trener Dečića Milorad Peković

U Herceg Novom 27. aprila startuju Premijer, Prva muška i ženska liga

„Crnogorac“ brani titulu

U Institutu „Dr Simo

Milošević“ u Herceg

Novom od 27. aprila do

4. maja, shodno kalendaru takmičenja ŠSCG za tekuću godinu, na programu su tri prestižna ekipna turnira na kojima će nastupiti preko 350 takmičara u obje konkurencije među kojima čak 18 velemajstora i 15 intermajstora. Ovaj kvalitet govori, da Premijer, te prva muška i prva ženska liga, a ovoga puta i pionirska sa razlogom zaokupljuju pažnju ljubitelja drevne igre ne samo kod nas nego i u okruženju. U najkvalitetnijem rangu konkurencija je žestoka i neizvjesnost oko budućeg prvaka vjerovatno će potrajati do posljednjeg kola, a isto tako nijanse će odlučivati i o konačnom poretku na začelju tabele.

U Premijer ligi titulu će pokušati da odbrani cetinjski Crnogorac (Perunović Kosić, Ivanović, Đurović, Skvortsov M. Pobor Vujović, Podlesnik, D. Pobor, S. Batrićević, J. Batrićević i N. Pobor), a shodno prosječnom rejtingu, glavni kandidati za neko od tri mjesta na pobjedničkom postolju su i podgorička Budućnost (Markuš, Đukić, Šuković, Kalezić Pečurica Pajković, Šćekić i Radunović), nikšićka Elektroprivreda (Kadrić, Petrov, Drašković, Mijović, Brjakin, Milović Kisić Miletić i Mijanović) i ekipa Herceg Novi (Šarić Anisimov Iljin Blagojević, Nikčević, Smirnov, Mušović, Nikolić, Pejović, Savić i Bubanja). Nije isključeno da im račune

pomrsi tivatska Mimoza, dok će ostalim klubovima Prosvjeti, Mladosti, Nikšiću, Rudaru i Omladincu Budućnosti svaki osvojeni bod biti dragocjen u borbi za opstanak u društvu najboljih.

Prvu mušku ligu, takođe, čini deset ekipa i to Zora, Zeta 1998, Dijagonale, Berane, Rokada, Dama, Rumija, Cetinje, OSŠ Pljevlja i „7. oktobar“.

U ženskoj ligi Elektroprivreda brani trofej, a visokom plasmanu nadaju se i Budućnost, Crnogorac, Herceg Novi, Dama i Univerzitet CG.

Za kapitena Crnogorca

Nebojšu Pobora prethodna sezona bila je prilično uspješna.

– Drugo mjesto u nacionalnom kupu, srebrna medalja ženske ekipe na državnom šampionatu i titula FIDE majstora sedamnaestogodišnjeg Peka Đurovića uveličali su uspjeh muškog sastava i drugu titulu u Premijer ligi. Ostvareni rezultat je tada bio bolji od očekivanog. Iako je

Održano prvenstvo podgoričkih srednjoškolaca

Grbović fišerovski odbranio titulu

Još jedan praznik drevne igre u Stručnoj medicinskoj školi u Podgorici posebno će ostati u najljepšem sjećanju odličnom učeniku Građevinske škole Dinu Grboviću s obzirom na to da je u jakoj konkurenciji, među 26 takmičara, sa maksimalnim učinkom od sedam poena odbranio prošlogodišnju titulu. Na taj način prvotimac ŠK Omladinac Budućnost je po uzoru na čuvenog Bobija Fišera nagovijestio pohod na titulu majstorskog kandidata i nove uspjehe u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji. Ovoga puta respekta prema

drugarima nijesu imale Katarina Đukić (Medicinska) i Milena Mosurović (Elektrotehnička) koje su se okitile srebrnom i bronzanom medaljom sa po pet poena. Zatim slijede Miloš Kršikapa, Jovan Rakočević Ljubisav Raonić Vasilije Smuk, Tara Ivanović i Srđan Milutinović sa po 4,5 poena. Nagrade najboljima uručili su desetostruki seniorski šampion Crne Gore, velemajstor Nikola Đukić, i predsjednik ŠK Prosvjeta prof. Saša Vujošević. Na završnoj svečanosti, direktor turnira Dragan Čađenović

po snazi naš klub obećavao borbu za jednu od medalja, ipak, bili smo daleko od uloge favorita. Međutim, zapažene igre, sada već bivšeg člana, IM Miloša Pečurice i mlađanog Đurovića značajno su doprinijele ovom sjajnom rezultatu – osvrnuo se Pobor na prošlu godinu i zahvalio Pečurici za veliki doprinos rezultatima cetinjskog šaha, naročito u osvajanju dva velika pehara ŠSCG. Prema njegovim riječima, Pečurica je zalaganjem i profesionalnim pristupom partijama, te korektnim odnosom prema klubu i članovima ekipe bio sjajan uzor mladim kolegama.

– Naša ekipa je ovoga puta značajno promijenila sastav i baziraće se uglavnom na sopstveni kadar – Đurovića, Mila i Danila Pobora i Sava Vujovića, koji su dobili veliku podršku svojih trenera, velemajstora Miloša Perunovića i Dragana Kosića. Redove smo osvježili FM Andrejom Skvorcovim i od njega

Kao da imaju krila

PODGORICA - Vozači

očekujemo značajan učinak. S obzirom na izuzetno kvalitetne sastave ekipa Herceg Novog i Elektroprivrede, pa i uvijek pouzdane i jake ekipe Budućnosti, nerealno je očekivati da odbranimo prošlogodišnju titulu – objektivan je Pobor, ističući da će u sportskom nadmetanju nastojati da postignu što bolji rezultat, pa i da se okite nekom od medalja ako se ukaže prilika. Po njemu i ženski sastav, sa reprezentativkom Nikolinom Koljević Ipak, Pobor smatra da nada posljednja umire, nadajući se pobjedničkom postolju čime bi nastavili niz uspjeha sa prethodna dva šampionata. – Nakon stvaranja jedne uspješne generacije mladih šahista, koji će u narednom periodu činiti okosnicu ekipe, uprava kluba od njih očekuje da pedantnim i odgovornim radom ovjere stečeni renome svojih prethodnika i drevnu igru u prijestonici uzdignu na još veći nivo – zaključio je Pobor.

je zahvalio međunarodnom sudiji Mladenu Popoviću na besprekornom dijeljenju pravde i direktorici Kristini Radoman koja, kako je istakao, pruža nesebičnu podršku u interesu razvoja i afirmacije šaha u vaspitno-obrazovnim ustanovama u glavnom gradu. – Uvijek se lijepo osjećamo u

našem hramu nauke i znanja, a čežnju i „glad“ za vojevanjem na 64 crno-bijela polja, koje pokazaše talentovana i veoma ambiciozna djeca, vrlo je moguće da ćemo im „utoliti“ na „Kupu prosvjete“ krajem maja ili početkom juna tekuće godine – obećao je profesor Čađenović.

Priredio: B. KADIĆ

Red Bula su nedodirljivi u šampionatu Formule 1 i ove sezone, a nije ni čudo s obzirom kakav moćan tim Maks Ferstapen i Serhio Peres imaju iza sebe.

Red Bul je savršeno podmazana ,,mašina“ u kojoj svaki pojedinac zna što radi i to radi do savršenstva. Jedan od ključnih faktora uspjeha na trkama je odlazak vozača na promjenu pneumatika u boks. U sportu u kojem je svaka desetinka bitna, kada je u pitanju Red Bul, trostruki uzastopni šampion Ferstapen je siguran da mu kolege ,,čuvaju leđa“. Naime, koliko je Holanđanin impresivan na stazi, toliko su u boksu impresivni Red Bulo-

vi mehaničari. To smo najbolje mogli da vidimo na prethodnoj trci u Kini kada je tim od 25 ljudi zamijenio osam guma na dva različita bolida za manje od četiri sekunde. Tačno 3,9 sekundi im je bilo potrebno da zamijene pneumatike na bolidima Ferstapena i Peresa. Nešto su bili brži kod Holanđanina, 1,9 sekundi naspram dvije kod Meksikanca. Kada se uzme u obzir činjenica da je njih 25 na svega nekoliko kvadrata ograničenog prostora, a da nijednog trenutka ne djeluje da neko nekome smeta, jasno je koliko su do savršenstva uigran tim. Sljedeća trka Formule 1 je na programu 5. maja u Majamiju, od 22 časa po našem vremenu. R. A.

Rekorder sa osam titula Svjetskog kupa nastupaće pod holandskom zastavom

Velikan skijanja Hiršer najavio povratak

PODGORICA - Marsel Hiršer (35), legenda i jedan od najvećih šampiona skijanja, saopštio je da će naredne sezone ponovo nastupati. Velikan austrijskog sporta i rekorder sa čak osam titula Svjetskog kupa penzionisao se još 2019. godine. Saopštio je da će nastupati pod zastavom Holandije – kako bi ispunio želju majci, koja je iz te zemlje. Već od 1. jula Hiršer ima pravo da promijeni sportsko državljanstvo. Dvostruki olimpijski

šampion, pobjednik na 67 trka Svjetskog kupa i osvajač 11 medalja na šampionatima planete nije za sada najavio eventualne ambicije. Tokom prethodne decenije bio je skoro u potpunosti dominantan kada su tehničke discipline u pitanju – po šest titula u Svjetskom kupu osvajao je u slalomu i veleslalomu. Otac mu je Austrijanac, a njegovi roditelji upoznali su se tokom odmora na jednom austrijskom skijalištu. R. A.

BRANE TITULU: ŠK Crnogorac

FORMULA 1: Red Bulovi mehaničari zamijene osam guma za četiri sekunde

Josip Broz je bio brend taman koliko i Jugoslavija

„Dan mladosti se proslavljao izuzetno organizovano, svečano, masovno, u svim dijelovima zemlje. Brojne i raznovrsne programe – masovni ispraćaji, govori, tv prenosi - tokom dva tri mjeseca, priređivali su pretežno mladi – pioniri i omladina - ali su učestvovali i stariji, a posebno vojska. Bio je to jedan od najvažnijih državnih praznika. Kroz desetine raznovrsnih programa, u kojima su učestvovale na hiljade mladih, dolazilo je do masovnog druženja i njihovog zbližavanja, a to je doprinosilo ostvarivanju duha zajedništva i bratstva i jedinstva. Bio je to pravi veliki reality show. U krajnjem, sve je to bilo u funkciji afirmacije zajedničkog života svih građana, u svim rebublikama Jugoslavije“, zapisao je istaknuti crnogorski novinar i publicista Danilo Burzan

Više od tri i po decenije, Tito je bio nezaobilazna figura iz djetinjstva, mladosti i zrelog doba najvećeg broja Jugoslovena. O njemu skoro da sve znamo: napisane su silne knjige i snimljeni mnogi filmovi. Urastao u svoj istorijski trenutak, kao osvjedočeni antifašista i partizanski vođa, Tito je bio brend, jednako koliko i Jugoslavija; čovjek misije koji je uvijek vjerovao u moć energije mladosti, i to je

Dan mladosti je bio jedan od najvažnijih praznika. Kroz desetine raznovrsnih programa, u kojima su učestvovale na hiljade mladih, dolazilo je do masovnog druženja i njihovog zbližavanja, a to je doprinosilo ostvarivanju duha zajedništva i bratstva i jedinstva. Bio je to pravi veliki reality show

seldorfu, predsjednik njemačke vlade upita

i da ste tada, pred Prvi

tome da se iselite u Ame-

i sa vašom zemljom i sa Evropom, da ste tada otišli preko okeana? Bio bih milioner, odgovorio je Tito“, Ivan Ivanji, JBT i njegovo doba, „Vreme“, maj 2011.)

povezivani su svi koji su je držali u ruci, ali i oni koji su je samo vidjeli i pozdravili. Okupljanjem ljudi oko zajedničke „stvari“, ujedinjavale su se široke mase i tako se identifikovao zajednički nacionalni identitet“ (Ana Panić, kustos – istoričar umjetnosti). Pragmatično prilagođena kulturnom miljeu i najmasovnijem društvenom sloju, sa vještim spojem autoritarne svijesti i tradicionalizma, štafeta mladosti je svojim zamahom, obimom i strategijom, decenijma prekrivala smisao društvenog života u Jugoslaviji. Kao manifestantna dramska forma i društvena činjenica, poput religio-

znog obreda, ovaj fenomen jepostao neizbježni dio istorije privatnog života i snažnih ličnih doživljaja. Sve je u toj neobičnoj priči, potencirane atmosfere, bilo besprijekorno složeno, s ciljem stvaranja idealizovane slike o bliskosti jednog autoritarnog režima sa narodom a, prije svega, sa omladinom. Smisao iskušenja kroz koje zajedno prolaze, sjedinjuje razdvojene krajnosti. Doduše, sem prvih desetak godina poslije rata, bilo je to doba stabilne države i socijalne jednakosti, u kome je svako mogao da se bori i izbori za pravdu, porodicu, za krov nad glavom, za spokojnu noć i da putuje gdje želi, sa crvenim pasošem, koji je bio simbol toga vremena. Ra-

znovrsnost svega u tadašnjoj zemlji bila je naša vrijednost i prednost. Raspad Jugoslavije je bukvalno svima na ovom prostoru prelomio živote, zaustavio sve društvene procese, zatvarajući sva individualna, kolektivna i zajednička vrata iza sebe. S ove vremenske distance, štafeta i Dan mladosti, kao onovremeni damar i tanani društveni refleks, ostaju najljepše uspomene mnogih učesnika takvih manifestacija. U njih su utkane priče djetinjstava, važnih trenutaka, nezaboravnih ljubavi, velikog drugarstva i prijateljstva, koje je bilo uzvišeno, solidarno, puno poštovanja i najljepših manira. Da bi ovaj fenomen dobio adekvatnu analizu, moraju se

okolnosti čitati u novom ključu, uz potpuno sagledavanje opštih istorijskih i društvenih procesa. Ne treba naglašavati, ni idealizovati, ali ne treba ni zaboraviti koliko su simbolično stilizovani realiteti značili tom vremenu. I zato u ovoj naraciji ima nečeg neodoljivog u oživljavanju neke konekcije koja daje raskošan vez emocija i uspomena, koje današnje i buduće generacije neće biti u stanju da razumiju. I baš zato, ovaj društveni obrazac govori jezikom nedovršenosti, nudeći mogućnost novih čitanja, otkrića i tumačenja, produbljenih analiza.

iznad svakog bogatstva, ne“, Dragan Ilić,

poslije svoje smrti „za-

pakosti, prostote, raznih falsifikata, od pseudo ek-

spertskih znalaca i narcisoidnih manipulatora, koji tako namire sebe prodajom u visokim tiražima. U takvim manipulacijama svaki zdrav razum bi ustuknuo pred ogromnim talasom gluposti, u kojoj mnoge stvari liče na mržnju. Ljudi imaju jednu vječnu, neutaživu želju da vrše nasilje nad interpretacijom prošlosti, a u svakom ludilu je svaka istina obesnažena. Takvima je teško doći do istine, osim one kojom su okovani. Naravno, pred nama je prošlost satkana od niti sjećanja i redefinisanja istorije i simbola iz mladosti, odnosno bogati dvosmisao viđenja, te zato prošlost treba gledati i analizirati vrlo pažljivo i odgovorno. O ljudima, istoriji i vladarima, ljubavi i prijateljstvu ne treba imati iluzija. („Tito nije mogao biti bilo koji partijski funkcioner... Nema tog majčinog sina ili kćeri koji će moći da ga zameTito nedjeljnik „VREME“, 2020.) Štafeta mladosti je zamišljena kao opšte jugoslovenska manifestacija i, kao takva, „predstavljala je sinonim za masovnost i raznovrsnost tjelesnog i duhovnog razvoja najšireg sloja građanstva, bez obzira na klasnu, vjersku i nacionalnu pripadnost. Prenošenjem štafete,

Autentična ideja poimanja karaktera i smisla jugoslovenskog društvenog i kulturnog prostora još uvijek je i te kako živa i bliska osjećajnosti mnogih malih, običnih ljudi. I danas poslije mnogo godina od ukidanja štafete i Dana mladosti, bivši junaci ili njihovi potomci uzalud traže sebe u krhotinama prošlosti, obilazeći dvadeset petog maja „Kuću cveća“ i Muzej „25 maj“, donoseći cvijeće i štafete sa porukama iz svih republika zemlje koja više ne postoji, afirmišući recepciju da snove i uspomene ne ruše priče, već mi sami. Odanost jednoj ideji koja je željela da spoji nacije, religije, običaje i strahove, svojstvene svim jugoslovenskim građanima, podjednako, kroz stvaranje jedne idealizovane slike o svom predsjedniku, završila se njegovim krajem. Da je imala drugi smisao, poruku i cilj, možda bi njena egzistencija trajala i danas. (Kraj)

Autor: Ramiz HADŽIBEGOVIĆ

Centralna manifestacija na Stadionu JNA u Beogradu

Predaja štafete Josipu Brozu Titu

Predavanje štafete Josipu Brozu Titu 1979. godine

Štafeta iz 1969. godine

Milatović je Vučićeva sluškinja, Mandićeva uloga je da Crna Gora postane dio „srpskog sveta“, a Spajićeva da razvali institucije

Mala sala Kolarčeve zadužbine nije bila dovoljna da primi sve zainteresovane koji su htjeli da čuju što to bivši crnogorski premijer Dritan Abazović ima da kaže na temu kritike globalne etike, kako glasi i naslov njegove knjige koja je nedavno promovisana u Beogradu.

U publici su se mogli vidjeti funkcioneri vladajuće Srpske napredne stranke, predstavnici opozicije, rukovodioci i bivši igrači Partizana i Crvene zvezde, urednici provladinih medija do sveštenstva i samog poglavara crkve Srbije patrijarha Porfirija.

Kako su pisali tamošnji mediji, lider Ure „u jednoj sali spojio je dvije suprotstavljene Srbije“.

AbAzović je prljAvi izvršilAc vučićeve politike

Otkuda tolika popularnost Abazovića u Srbiji dok u Crnoj Gori njegova partija levitira oko cenzusa, pitali smo, između ostalog, profesora Univerziteta u Beogradu Nikolu Samardžića

„Abazović je samo mali, prljavi izvršilac Vučićeve politike i klanovskih interesa, ali je Aleksandar Vučić bio dovoljno promućuran da je naložio svima okupljenim, da mu se poklone. Javnost je ipak bila iznenađena prisustvom opozicionih lidera, inače Abazovićevih partnera, koji su etalon gluposti i promašaja opozicione politike koja je Vučiću prepustila svu moć i uticaj“, kazao je Samardžić za Portal Analitika.

Ističe da se nosioci politike u Srbiji i dalje obračunavaju s likvidiranim premijerom Zoranom Đinđićem smatrajući da je Milo Đukanović njegova crnogorska replika.

„I neće se smiriti dok Đukanović ne bude uhapšen ili ubijen, i likvidirana svaka njegova ideja, ili zaostavština. U tome su vlast i opozicija jedinstveni“, naglasio je Samardžić. Kao važan razlog popularnosti Abazovića u Srbiji, naš sagovornik navodi i Temeljni ugovor koji je, kaže, ustanovio u Crnoj Gori državu u državi, koja je sigurna kuća za agenturu i propagandu.

MilAtović izdA jnik koji se poistovjetio sA izdA joM

Sagovornik Analitike osvrnuo se i na inicijativu predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića o obeštećenju žrtava Golog otoka.

„Na Golom otoku se nečovječno postupalo, i time su tamničari, koji su dijelili iste stavove sa zatvorenicima, izdajnicima dali jedan dugoročan legitimitet, i ta snaga se povampirila još u osamdesetim“, ukazuje Samardžić.

Poručuje da je Milatović izdajnik koji se poistovjetio sa izdajom.

„A podrškom staljinistima, koja je iskrena, podržao je Vladimira Putina, Viktora Orbana i Vučića kao svoje logične partnere. Mada ga Vučić, uvjeren sam, iskreno prezire. Makar tako s njim javno komunicira“, podsjeća Samardžić.

zA jednički rAd

spA jićA i MAndićA vodi istoM cil ju

U prilog Vučićevom odnosu prema crnogorskim zvaničnicima iz aktuelne večine govori i nedavno otvoreno prozivanje i vrijeđanje crnogorske ministarke zbog iznošenja stavova Vlade Crne Gore, na što je premijer nemušto odgovorio sa danom zakašnjenja. Šef parlamenta Andrija Mandić i predsjednik države – i dalje ćute. Sramno ponašanje crnogorskog državnog vrha ne iznenađuje našeg sagovornika.

„Spajićeva uloga je da razvali institucije kako bi se zaustavila evropska integracija Crne Gore. Mandićeva uloga je da Crna Gora postane dio srpskog sveta, pridružena članica Ruske Federacije“, upozorava Samardžić.

Njihove su, kaže, uloge komplementarne, a zajednički rad vodi istom cilju.

„Milatović je Vučićeva sluškinja. Ali mene ni Vučić ni Milatović pretjerano ne interesuju, pokušavam da vidim alternativu njihovim namjerama, i trenutno je ne vidim, ni u Srbiji, ni u Crnoj Gori“, ističe Samardžić.

Poručuje da je prije pitanjekako smo se i zašto predali. U Crnoj Gori, kako naglašava, to je, konkretno, pitanje za Demokratsku partiju socijalista. „Politički, moralni, kulturni slom koji je Crna Gora pretr-

pjela prvo u prosovjetskim litijama, zatim i u promjenama koje su nastupile 2020. odvijale su se na marginama spoljne i bezbjednosne politike EU koja je Crno more i Jugoistočnu Evropu prepustila ruskom malignom uticaju“, podsjeća Samardžić.

Baltik, kako kaže, nije smjela da žrtvuje.

„Bajden je od Trampa preuzeo kontaminirane kanale diplomatskih i bezbjednosnih sprega s Rusijom, potcijenio njihovu dubinu i istrajnost, a realno nema interesovanja za to, niti snage, da zapuši svaku rupu na planeti, kakve su Srbija ili Crna Gora“, ocijenjuje Samardžić.

vučić Apsolutno kontroliše svoje hijene

Mjesec za nama obilježila je do sada nezapamćena hajka na novinara i profesora Dinka Gruhonjića na osnovu fabrikovanih izjava a koju su predvodili funkcioneri vladajuće Srpske napredne stranke uključujući samog predsjednika Srbije.

Sagovornik Analitike napominje kako hajka na Gruhonjića nije prva od takvih kampanja, samo je, kaže, otišla najdalje. „Prof. Gruhonjić bio je jasan, on smatra isključivo predsjednika Vučića lično odgovornim. Vučić apsolutno kontroliše svoje hijene i svaku psihopatsku strukturu iz svoje životne sredine. U kojoj mjeri je, naročito kad je Novi Sad u pitanju, dio njegove lične vlasti uzurpi-

rao njegov rođeni brat, važno je pitanje ako se razmišlja o budućem postupanju koje bi bilo više nasilno i manje nekontrolisano“, naglašava Samardžić. Napominje kako napadi na Gruhonjića takođe spadaju u domen spoljne i bezbjednosne politike EU. „Srbija je sa EU u ugovornom partnerskom odnosu, i na EU i druge međunarodne institucije je prenijela dio suvereniteta“, navodi Samardžić.

Model ponA šAnjA preuzet od MiloševićA Sagovornik Analitike komentarisao je i ishod nedavnih izbora u Srbiji na kojima je Srpska napredna stranka ostvarila ubjedljivu pobjedu. Ipak, Evropski parlament je u februaru usvojio Rezoluciju u kojoj se ističe da ti izbori „nijesu bili pošteni“ te da su bili „ispod očekivanih standarda zemlje kandidata za članstvo u EU“. Izborne nepravilnosti bile su posebno uočljive u Beogradu gdje će, nakon što formiranje lokalne vlasti nije uspjelo, glasanje biti ponovljeno 2. juna. „Vučić apsolutno popušta pred svakim odlučnim i legitimnim pritiskom. To je već očigledno. On inače nije sklon donošenju odluka, plašljiv je i oklijeva pred svakim izazovom, svjestan da je stalno na rubu procesa, često i sa one njihove strane, koji ga mogu dovesti do onih iskušenja s kojima Slobodan Milošević nije bio u stanju da se izbori onog tre-

nutka kad je, 1998, odlučio da zatvori kosovsko pitanje zločinačkom politikom i brutalnim nasiljem“, navodi Samardžić. On podsjeća da se i Milošević odnosio prema opoziciji kao prema kosovskim Albancima. „Vučić je preuzeo taj model ponašanja kako i mreže korupcije i medijskih obmana od svojih prethodnika na vlasti“, podvlači Samardžić. opozicijA dA izAđe nA izbore u beogrAdu Ipak, ni o opoziciji naš sagovornik nema bolje mišljenje. „Opozicija podržava Vučićevu susjedsku politiku, podržava Putina, terorističke režime i nesvrstane, ne nudi jasnu ekonomsku alternativu, otvaranje granica, regionalnu i evropsku integraciju, ne nudi nove okvire kulture i urbaniteta. Opozicija podržava Dodika, i nema namjeru da se jasno odredi i prema svakoj njegovoj politici koja se izlila i u izborni proces u Srbiji. Slično tome postupa DPS dok kukumavči u Roćenovom krilu. Odredite se, na kojoj ste strani, i zašto“, ističe Samardžić.

Navodi da bi u takvim okolnostima, jedini kvalitet, sam po sebi, opozicione alternative, bila bi promjena vlasti sama po sebi.

„Zato podržavam odluku onog dijela opozicije koji je opredijeljen da se, bez obzira na činjenicu da je vlast samo djelimično popustila, izađe na lokalne izbore, i da se eventualno pobijedi u Beogradu.

Gradonačelnik Beograda je treća najvažnija politička ličnost u sistemu“, poručio je Samardžić. U susret beogradskim izborima, dosadašnji gradonačelnik Aleksandar Šapić došao je na ideju da iseli grob Josipa Broza Tita iz Kuće cvijeća. Pitali smo Samardžića smatra li da će ovom inicijativom pridobiti simpatije građana. „Šapićevi ispadi su varvarski, i odraz su dijela stvarnosti koja nas okružuje. Titovo mjesto je i tamo gdje je sahranjen. Ali me fascinira i Titov kult u Crnoj Gori, nerazumijevanje svih kobnih odluka koje je donosio, i u kakvim nas je problemima ostavio“, kazao je Samardžić.

zA sulude ideje okolnosti sve MAnje povoljne Početkom maja u Beogradu će biti održan Svesrpski sabor na kojem će fokus biti na navodno nezadovoljavajućem statusu Srba u regionu. Vučić i Dodik uvjeravaju okolne narode kako nemaju što da brinu. „Vučićev sabor je važan koliko svaki sabor narodne muzike. Na toj su i kulturnoj razini. Uvjeren sam da za sve sulude ideje s našeg prostora nastupaju okolnosti sve manje povoljne. Isto tako, da je Vučić i toga dobro svjestan. Njegove su opsesije, već dugo, sljedeće: da sačuva svoje hard core biračko tijelo, i da probija nove putanje korupcije“, ocjenjuje Samardžić.

bAnjskA je zA vučićA prekretnicA Podsjetili smo našeg sagovornika da je u septembru prošle godine sjeveru Kosova u selu Banjska je osujećen pokušaj oružane pobune koji je doveo do podizanja tenzija između Beograda i Prištine. Sukob širih razmjera spriječen je direktnom intervencijom Bijele kuće i Stejt departmenta na čiji zahtjev je Vučić povukao Vojsku Srbije s granice sa Kosovom. Banjska je, ističe naš sagovornik, za Vučića prekretnica.

„ Zapad ga je iz fascikle diplomatije premjestio u faciklu bezbjednosti. On više nije partner koji zavređuje popuštanje, Vučić je potencijalna prijetnja na koju se odgovara pritiscima“, zaključio je Samardžić. nikola boljević

Nikola Samardžić, profesor Univerziteta u Beogradu

Nikola Samardžić

NOVA KNJIGA U IZDANJU Pobjede

Frankfurtske priče DEJAN VUKOVIĆ

Cijena 7 €

Jedna od neizostavnih vrijednosti ove knjige ogleda se i u činjenici da ona praktično objedinjuje Crnu Goru, predstavlja njenu višenacionalnu i multikulturalnu stvarnost. U tekstovima ove knjige našli su se naši ljudi u Njemačkoj rodom od Rožaja do Herceg Novog i od Pljevalja do Ulcinja. Sve njih povezuje zajednička nit - zavičajna čežnja i privrženost Crnoj Gori. Diplomatskom finoćom i neposrednošću, zavičajnom toplinom, otvorenošću i vrlinama čovjeka, Dejan Vuković snažio je patriotska osjećanja naših zemljaka koji su se sticajem okolnosti rasuli diljem Njemačke. Iz druženja, službenih i prijateljskih kontakata, Vuković pravi svojevrsnu galeriju ličnosti ljudi sa naših prostora, aktera njegovih priča, o kojima piše s poštovanjem i pohvalno.

Salko Luboder

Primjerak ovog izdanja možete kupiti u prostorijama Oglasnog odjeljenja Pobjede u Podgorici, Bulevar revolucije 15, kao i na online knjižari www.cgknjizara.me

D.O.O. PROFIT $, BUDVA

OBAVJEŠTAVA GDINA GORANA MATIJEVIĆA DA JEDNOSTRANO

RASKIDAMO UGOVOR O PRUŽANJU KNJIGOVODSTVENIH USLUGA

ZBOG NEDOSTUPNOSTI OSNIVAČA I DIREKTORA AGENCIJI, I ZBOG

NEPLAĆANJA TOKOM 2023 GOD. ZAKLJUČNO SA 31.12.2023 GOD. SA

D.O.O. ASA INVEST, BUDVA, ZAVRŠNI RAČUN ZA 2023 GOD. NIJESMO

PREDALI ZA VAS NITI PREDAJEMO OBAVEZNE OBRASCE IOPPD I

PDV ZAKLJUČNO SA 02/2024 GOD.

D.O.O. KOMUNALNO KOTOR

POGREBNE USLUGE

• Prodaja pogrebne opreme i cvijetnih aranžmana

• Iznajmljivanje rashladnog uređaja

• Prevoz pokojnika na teritoriji Crne Gore i inostranstvu

• Štampanje i postavljanje osmrtnica

• Objavljivanje čitulja u dnevnim novinama

e-mail: kapela@t-com.me

tel: 067 257 979

POGREBNEUSLUGE

DOO PODGORICA

„Pogrebne usluge“- Podgorica

Dana 24. aprila 2024, u 86. godini, preminula je naša draga

BRANKA Vasilija DRECUN rođena IVANČEVIĆ

Saučešće primamo u gradskoj kapeli u Baru 25. aprila od 10 do 15.30 časova. Sahrana će se obaviti istog dana u 16 časova na groblju Gvozden brijeg u Baru.

МИЛИКА Милованов ШЋЕПАНОВИЋ

Саучешће примамо у капели у Колашину 25. април од 9 до 14 часова, када ће се обавити сахрана на градском гробљу.

• Prodaja pogrebne opreme i garderobe;

• Prodaja pogrebne opreme i garderobe;

• Sahranjivanje i prevoz pokojnika;

• Sahranjivanje prevoz pokojnika;

• Ekshumacije;

• Ekshumacije;

• Pranje grobnog mjesta;

• Pranje grobnog mjesta;

• Oglašavanje u dnevnim novinama;

• Oglašavanje u dnevnim novinama;

Ožalošćeni: Sin MIODRAG, brat SLOBO, sestra NADA, unučad BILJANA i VASILIJE, snahe JOVANA i DANICA, zet PETAR, bratanići, sestrići, praunučad i ostala mnogobrojna rodbina DRECUN, IVANČEVIĆ i PAVLOVIĆ

Ожалошћени: супруга ОЛГА, син ДРАГИ, кћерка РАЈНА, сестра СТАНА, унук ИВАН, унука КАТАРИНА, братанићи, братаничне, сестрићи, сестричне, снахе,

• Postavljanje cvijeća i bilja, i čišćenje vaza, šljunka, anđela i svijećnjaka;

• Postavljanje cvijeća bilja, i čišćenje vaza, šljunka, anđela i svijećnjaka;

• Uklanjanje uvelog cvijeća, korova i orezivanje sadnica oko groba, i

• Uklanjanje uvelog cvijeća, korova i orezivanje sadnica oko groba, i

• Iznošenje i prevoz vijenaca/cvijeća i/ili pokojnika od kapele do mjesta ukopa.

• Iznošenje i prevoz vijenaca/cvijeća i/ili pokojnika od kapele do mjesta ukopa.

+382 67 045 751 / email: prodavnicapogrebno@gmail.com (Svakim danom od 0-24h)

Sve ostale usluge i informacije možete pronaći na www.pogrebnopg.me

Zbogom, poštovani

Дана 23. априла 2024, у 85. години престало је да куца срце

наше вољене мајке и баке

РАДМИЛА Василијева БАРОВИЋ рођена МАНДИЋ

BRANO

Сахрана је обављена 24. априла у ужем кругу породице, по њеној жељи.

Ожалошћени: ћерке ВЕСЕЛИНКА,ОЛИВЕРА, ТАЊА, СВЕТЛАНА АНЂЕЛИКА и МИЛЕНА, унучад ЈОВАНА, МАТИЈА, ЈОВАН, ВЛАДАНА, ЛУКА, БАЛША, ВЕЉКО, АЛЕКСА, СИМОНА и ВАСИЛИЈЕ, праунучад ВИКТОР И НИКША, зетови БОГДАН, ВЛАДО, ВИДО, ОБРАД и ОЛЕГ

Četrdeset je dana od smrti našeg voljenog supruga i oca

MILUTINA GRGA LUBURIĆA

Toliko toga smo prošli zajedno, a toliko toga nam je ostalo neostvareno… Nedostaješ za sve što prošlo je. Nedostaješ za sve što dolazi. Ispunjavamo i ovu tvoju želju, a to je da samo tvoja porodica posjeti tvoju vječnu kuću.

Tuguju JOVANA, DRAGANA, MILOŠ i BRANKA

1175

BAĆO i RADENKO RADOJIČIĆ 1171

SJEĆANJE

Дана 24. aприла 2024, послије краће болести, у 86. години преминуо је наш драги ЖАРКО Васов ПЕРОВИЋ

Саучешће примамо у Никшићу 25. априла у капели под Требјесом од 11 до 16 часова и 26. априла од 11 до 15 часова, када ће се обавити сахрана на Новом гробљу под Требјесом.

ОЖАЛОШЋЕНА ПОРОДИЦА

Danas se navršava četrnaest godina od smrti našeg

BRANKA Milova MARTINOVIĆA dipl. inženjera šumarstva

Sa ponosom se sjećamo njegovog dragog lika, njegovog časnog i mukotrpnog životnog puta, njegove plemenitosti i nesebične odanosti našoj porodici, rodbini i prijateljima.

Porodica pok. MILA Krstova MARTINOVIĆA

26. 4. 2003 -26. 4.2024.

VUKOSAVA Čedova VUJOVIĆ

1173

Na svoju braću, braću od ujaka i braću od tetaka, unuke protojereja Marka (sina popa Joka)

Martinovića, paroha Bajičko-donjokrajskog i člana Cetinjske Konsistorije (1861-1909)

Braću:

(Sinove Vidosave-Vide(kćerke protojereja Marka) i Mila Krstova Martinovića):

-BRANKA, dipl. ing. šumarstva, 1923-2010,

-JANKA, dipl. ing. geodezije, 1927-2013.

Braću od ujaka: (Sinove prota Sima (sina protojereja Marka)):

-NIKA, doktora prava, akademika CANU i SANU, 1914-1975,

-BOŽA, sekretara Vjerske komisije Izvršnog vijeća

Crne Gore, 1921-1976

(Sinove Steva (sina protojereja Marka)):

-ĐURA, oficira JNA, 1923- ?,

-TOMA, službenika MUP-a Crne Gore, 1927-2000,

-ŠPIRA, direktora „Kartonaže“ Cetinje, 1928-1987,

-MARKA, radnika Elektroindustrije „OBOD“ Cetinje, 1930-1971.

Braću od tetaka:

(Sina Mare(kćerke protojereja Marka) i Jovana Pavlovića iz Ulcinja)

-ANDRIJU, direktora Solane „B. Sekulić“ i predsjednika Opštine Ulcinj, 1911-1993.

Dana 25.4.2024. godine navršava se 17 godina od prerane smrti

ESADA ALIBALIĆA

Počivaj u miru uz našu vječnu ljubav i sjećanje. S ponosom i poštovanjem

1170

(Sinove Gorde (kćerke protojereja Marka) i Đura Rolovića)):

-BOŽA, studenta Beogradskog Univerziteta, 19231947,

-MARKA, prof. istorije i službenika Ministarstva prosvjete i nauke Izvršnog vijeća Crne Gore, 1925-1997,

-TOMA, mašinskog tehničara Elektroindustrije „OBOD“ Cetinje, 1926-2019.

Počivajte u vječnom miru. S tugom i ponosom, VELJKO, Mila Krstova, MARTINOVIĆ

Navršava se pola godine od smrti našeg oca, đeda i tasta

SVETOZAR MRVALJEVIĆ

1177

Ne postoji vrijeme zaborava, postoji samo tuga i vječno sjećanje na tebe.

Tvoji: ČEDO, MLADEN, JELENA, unuke JOVANA i NINA, zet KIĆO 1172

OGLASNO

ODJELJENJE

„NOVA POBJEDA“

TELEFON ZA

INFORMACIJE

020/202-455

020/202-456

e-mail: oglasno@pobjeda.me

Počivaj u miru, a mi ćemo sa ponosom čuvati uspomenu na tebe.

Tvoji: VESNA, BUBA, VANJA i GORAN

1169

RANKO JOKIĆ

Počivaj u miru a mi ćemo te čuvati od zaborava.

ELZA i MIĆA MITROVIĆ sa porodicom

Posljednji zemaljski pozdrav dragom kumu

RANKU JOKIĆU

1179

25.04.2012 – 25.04.2024

ŽELJKO ĐAKONOVIĆ

Godine prolaze a bol i tuga zauvjek ostaju.

VESNA, SUZANA, MARIJA sa porodicama

1180

Našoj beogradskoj faci a nepopravljivom gorštaku, čija nas je zdravina uvjeravala da će živjeti dugo i srećno. Već nedostaje tvoje prisustvo, kume, štit u odnosu na iščašenosti, apsurde, maske i loše glume oko nas, koje si sa osmijehom i humorom shvatao i odbacivao kao nešto strano i nepotrebno. Hodao si kroz život hrabro i bio pouzdan oslonac svojoj Dragani, Matiji i Balši. Ranko, nedostajaćeš puno, ali ti si sigurno zaradio mirnu luku odakle ćeš blago da posmatraš svoje najmilije i osmjehuješ im se s odobravanjem. Tvoji kumovi, BRANKA i MIRKO ŽIŽIĆ

Navršava se tri godine od kada nas je napustio naš voljeni

SLOBODAN Mirkov ĆUPIĆ

Sa ljubavlju i ponosom čuvamo uspomenu na tebe.

Tvoji: BISERKA, NINA, GORAN, DRAGAN, ANA, MARKO, KSENIJA, DANILO i PETAR

Porodica ALIBALIĆ 1168

Dana 27 aprila 2024. Dana 18 maja 2024 navršava se 22 godine navršava se 36 godina od smrti našeg dragog od smrti naše drage

NIKOLE SLAVOJKE- CAKE

MURIŠIĆA MURIŠIĆ

Vrijeme koje je prošlo ne umanjuje bol. Uvijek ste u našim srcima.

1174

Porodice MURIŠIĆ i KOSTIĆ

NAGRADNA IGRA

Vrijeme je za penzionere

POSTANI MTEL KORISNIK, UZ GRATIS UREĐAJ I 24 MJESECA PRETPLATE!

SAKUPI 5 KUPONA I OSVOJI NAGRADU

TELEFON

Samsung A15 + pretplata za Urban Neo 3

Xiaomi POCO C40 + pretplata za Senior Extra

TELEVIZOR

TV JVC LT-50VA3300 + pretplata za Box 3.1

Pravila nagradne igre

TELEFON

Huawei nova Y90 + pretplata za Urban Neo 3

TELEFON

Huawei nova 10 SE + pretplata za Urban Neo 3

TELEFON 2x 4x 4x 4x 4x 2x

RUTER

Huawei Mobile WiFi + pretplata za Surf L

Nagradna igra se organizuje tako što će se u dnevnom listu „Pobjeda“ objavljivati kuponi svakodnevno, počev od srijede, 24. aprila (kupon broj 1), završno sa nedjeljom, 26. majem (broj 30). Biće objavljeno 30 (trideset) kupona (obilježenih sa 1, 2, 3, 4, 5..., ..., 27, 28, 29 i 30.). Učesnik je dužan da sakupi pet kupona u nizu, po rednim brojevima, bez obzira kojim će brojem kupona započeti niz (npr. 1, 2, 3, 4 i 5 ili 4, 5, 6,7 i 8 … ili ..., 26, 27, 28, 29 i 30)... U slučaju da propuste jedan kupon, učesnici mogu da ga zamijene bilo kojim duplim brojem iz istog niza, samo jedanput. Na kuponu treba ispisati lične podatke (ime i prezime, broj telefona, adresu). Komplet od pet (5) kupona treba dostaviti u zatvorenoj, jednobojnoj koverti, na kojoj je strogo zabranjeno navoditi ime i bilo koje lične podatke. Kovertu u kojoj su kuponi učesnik treba da pošalje na adresu: Nova Pobjeda d.o.o. 19. decembra br. 5, Podgorica, ili da koverat sa kuponima ubaci u za tu svrhu obilježeno sanduče, u holu Pobjede (Ul. 19. decembra 5južna tribiona stadiona - IV sprat, kao i u sanduče na adresi Bulevar revolucije 15, Podgorica). Kupone u koverti dostavljaju se zaključno do 12 h, na dan izvlačenja. Organizuju se dva (2) izvlačenja imena

zbog čega usiljeno „osvježavanje“ noara kvari utisak o Eplovoj riskantnoj seriji „Sugar“ sa Kolinom Farelom

A cappella

Naredni broj izlazi 9. maja

Majls

Mnogi

teoretičari kulture druge

polovine 20. vijeka smatraju postmodernizam više „novim stavom“ u kulturi i muzici, nego konkretnim stilom u određenoj eri. U Americi Kejdž, Barber, Adams, Glas; u Evropi Gorecki, Nono, Ligeti, Bulez, Mesien, Ksenakis... Svi stvaraju novu klasičnu muziku, s odlikama ironije, propitujući dotadašnje elitističke i populističke stavove i očekivanja. Pop kultura rađa Bitlse, Madonu, Majkla Džeksona, Bouvija, Zapu... a gdje je džez muzika u tom trenutku?

Tih ranih sedamdesetih godina prošlog vijeka, džez zvuči „starinski“, kao što je zvučao i decenijama ranije. Dakle, predvidljivo, „već viđeno“, sa svim džez ikonama i njihovom muzikom koja je tada mnogo bliže crnom nego bijelom čovjeku.

Nina Simon, Bil Evans, Geri Maligan, Klark Teri, Frenk Sinatra, Antonio Karlos Džobim i drugi, zaštitni su znaci džez muzike nakon Drugog svjetskog rata. Dakle, era je latino džeza, bossa-nova ritma. Tek se naziru mlađe snage, kao što su Herbi Henkok ili Vejn Šorter, čije će uloge u postmodernizmu tek kasnije doći do punog izražaja. Tu su, naravno, bop, swing i sve druge tradicionalne džez forme koje su tada već dobro poznate, traju i istrajavaju. Uz latino, afro-kuban džez zauzima visoko mjesto u hijerarhiji postojećih smjerova. I jasno je da dolazi vrijeme za tektonske promjene. Za čovjeka koji će promijeniti sve.

Majls Dejvis bio je američki trubač i kompozitor. Jedna je od najprepoznatljivijih figura u istoriji džeza i muzike iz druge polovine 20. vijeka. Ušao je u istoriju zbog implementacije različitih muzičkih stilova koje je kombinovao s originalnim autorskim idejama. Rođen u porodici višeg srednjeg staleža u američkom gradu Alton 1926. godine, počeo je da svira trubu kao tinejdžer. Ušavši u studentske godine i sa željom da se trajno preseli u Njujork, započeo je studije na prestižnom Džulijardu, pohađao nastavu teorije muzike, klavira, kao i tamošnju verziju solfeđa (ear training and dictation), na kojima se nije zadržao predugo. Više je uživao u preskakanju

Album „Bitches

Brew“ jedan je od najuticajnijih albuma druge polovine 20. vijeka. Čak i van džez krugova, umjetnici iz cijelog svijeta, po ugledu na poruke sa te ploče, koristili su „ambijent“ tog izdanja kao inspiraciju za stvaranje umjetnosti

nastave i odlascima u njujorške klubove, gdje je slušao idola Čarlija Parkera Nedugo zatim, ušao je u profesionalne vode kao član Charlie Parker Be-Bop kvinteta, u periodu između 1944. i 1948. godine.

Nakon tog iskustva, ušao je u solističke vode i snimio „Birth of the Cool“ (1957) za „Capitol Records“, čime je na tržištu muzike uspostavljen novi žanr, cool jazz. Tih pedesetih godina, definisao je hard bop stil, koji je više prepoznatljiv kroz formu „nasumičnog“ izvođenja, a sve zbog tada već veoma izražene zavisnosti od droge. Tu nalazimo prvi Dejvisov

doprinos razvoju muzike slučajnosti, muzike trenutka, muzike spontane kreativnosti.

Album „Bitches Brew“ (1970), uz ostatak Majlsove elektro zaostavštine, odgovara principu „demokratskog pristupa muzici“ koji je uspostavio Ornet Kolman. Sa Kolmanom, na bini ili u studiju, svi muzičari imali su ravnopravan tretman – dakle, svako od muzičara imao je jednaku ulogu u procesu proizvodnje muzike.

Sljedstveno toj logici, muzička improvizacija u džezu, u takvom i punom obimu, nastala je upravo u tom, postmodernističkom trenutku. U Majlsovim rukama, ovaj „alat“ podrazumijevao je značajno manje individualne ekspresije u improvizaciji, a sugerisao kreiranje kolektivne zvučne slike benda.

Za album „Bitches Brew“ može se zasigurno reći da je jedan od najuticajnijih albuma druge polovine 20. vijeka. Čak i van džez krugova, umjetnici iz cijelog svijeta, po ugledu na poruke sa te ploče, koristili su „ambijent“ tog izdanja kao inspiraciju za stvaranje umjetnosti.

Nesumnjivo je da je Majlsov „Bitches Brew“ donio novi zvuk i što je još važnije, novi stav o muzičkoj umjetnosti, koji se do tada nije mogao ni naslutiti. Današnji fusion džez, čini se, duguje sve što ima upravo ovom albumu. Zato Majls Dejvis, sahranjen 1991. godine u Njujorku, ne duguje nikome svoje zasluženo mjesto u širokoj postmodernističkoj lepezi razvoja muzike 20. vijeka.

Važan detalj koji se tiče Majlsove osobenosti jeste to što sebe nikada nije stavljao u prvi plan. Odmah je bio svjestan da niti jedan pojedinac u vremenu u kome je živio i stvarao, ne može biti jači i bolji od grupe talentovanih ljudi koji su s istim žarom na istom projektnom zadatku. „Bitches Brew“ kao izdanje, omaž je takvom načinu razmišljanja, koje je Dejvis baštinio do kraja karijere. I koje valja imati na umu i dan-danas, više od 30 godina nakon njegove smrti.

Piše: Vladimir MARAŠ

Usiljeno osvježavanje noara kvari Eplovu

Lažni mamac

Mnogo je elemenata zbog kojih se Eplova nova detektivska serija „Sugar“ sa Kolinom Farelom može nazvati nesrećnom, ali najveća nesreća od svih koje su je pogodile definitivno je tajming premijere. Da AMC prethodno nije lansirao „Monsieur Spade“ sa Klajvom Ovenom, a Netfliks skoro pa masterpis „Ripley“

s Endruom Skotom, rvanje njenog kreatora Marka Protoseviča sa film noarom možda ne bi djelovalo toliko usiljeno.

Ipak, nakon dojmljivog omaža Hemfriju Bogartu i Hjustonovom noarskom klasiku

„The Maltese Falcon“ (1941), te otrovno lijepe i proganjajuće mini-serije o umjetniku

Nekreativno korišćenje daleko superiornije filmske građe pravi suprotan efekat od onog koji su autori željeli. Umjesto da se oduševite „osvježavanjem“ žanra, iz kadra u kadar sve ste ubjeđeniji da ste ovakvu seriju gledali 1.000 puta

prevare Tomu Ripliju – „Sugar“ djeluje kao mnogo niža liga. I to je porazno, jer je iz svake kreativne odluke u vezi s ovom serijom jasno da je Protosevič ciljao na prestižnu televiziju.

Dama u nevolji

„Sugar“ otvara crno-bijeli prolog iz Tokija, gdje naš naslovni junak upravo obavlja posao za jakuze. Džon Šugar (Farel) je privatni detektiv čija se specijalnost ogleda u „diskretnom“

pronalaženju nestalih osoba. Što to podrazumijeva, možemo da vidimo u trenutku kada svježe uhvaćenom otmičaru ponudi šansu da otkrije lokaciju svoje žrtve. Teško da možete pronaći ljubaznijeg i kulturnijeg tipa za pregovore od Džona. I bolje vam je da odmah iskoristite njegove dobre manire. Jer, posao će biti obavljen, sarađivali vi ili ne. Dok dramatično hvata muvu kineskim štapićima za jelo, pak, taj čovjek koji posao uvi-

jek obavi do kraja, priča nam o tome kako ipak nikako ne voli nasilje i da ga izbjegava po svaku cijenu. I, umjesto da ga shvatite ozbiljno, hvatate sebe kako se smijete. Jer, njegov monolog toliko je ravan i prvoloptaški već na početku, da već tu, u monohromatskom uvodu, prije nego što ekran poprimi boje osunčanog Los Anđelesa, znate da ćete se svađati i sa Džonom, i sa Protosevičem. I da će vam se „Sugar“ dobro poigrati sa strpljenjem.

Kolin Farel, privatni detektiv, dobri momak i strastveni filmofil Džon Šugar

seriju „Sugar“ sa Kolinom Farelom

mamac za filmofile

Nakon što Džon prihvati novi posao u Kaliforniji, da pronađe Oliviju (Sidni Čendler), nestalu (navodnu bivšu) zavisnicu i unuku moćnog holivudskog producenta Džonatana Sigela (Džejms Kromvel), „Sugar“ štiklira osnovne elemente noara.

Imamo damu u nevolji; imamo otuđenog detektiva koji mrzi svoj posao (iako ga obavlja bez greške), ali ipak postaje opsjednut novim slučajem zbog nerazriješene traume iz prošlosti... a polako se nazire i ljudski šljam koji će pokušati da ga spriječi da izvrši zadatak, kao i duboka, mračna zavjera u srcu Grada anđela.

Srce od zlata

Da bi vas ubijedio da je ovo ipak priča koju nijeste 1.000 puta vidjeli, Protosevič (scenarista filma „I am Legend“, 2007; i Spajk Lijevog rimejka „Oldboy“, 2013) igra na kartu „zlatnog dečka“. U Džonovim monolozima i interakciji sa drugima, konstantno potencira njegove „specifičnosti“ i sve stvari koje ga odvajaju od tipičnih detektivskih njuški iz noara.

Naš Šugar, recimo, mrzi nasilje i pištolje, ali mnogo voli filmove. Stoga, pristaće da se naoruža tek nakon što mu zaštitnica Rubi (Kirbi) ponudi pištolj koji je u Langovom klasiku „The Big Heat“ (1953) nosio Glen Ford. A, ako ćemo pravo, i sva ona uglancana odijela koja nosi, bebi-plava starinska „korveta“ koju vozi (sa sve psom kjutišom kao suvozačem), džentlmensko odbijanje da spava sa damom koja je previše popila - imaju starinski filmski šmek...

Da ne govorimo o tome koliko filmski (čitaj: nestvarno) zvuči jedna druga njegova (tjelesna) sposobnost, da prerađuje alkohol 50 puta brže nego prosječna osoba. Pa, recimo da nikako ne biste voljeli da dođete

u situaciju da Džon Šugar pije iz vašeg novčanika. Svi ti detalji usmjereni su ka tome da nam pokažu da Džon ima „zlatno srce“ i da cijeli svijet posmatra kao jedan veliki film koji mu se raspliće pred očima i u kojem mora da igra i snađe se, kako zna i umije. No, umjesto da se zadovolji samo narativnim hintovima, koji su zanimljivi sami po sebi, Protosevič kvari cijeli trip natrljavajući nam filmofiliju glavnog junaka direktno na nos. Bukvalno – ubacujući isječke iz filmova koje Džon voli kroz čitavu seriju i četiri do sada prikazane od osam snimljenih epizoda (49-32 min).

Lang, Vels, Vajlder

Inserti iz crno-bijelih filmova poput Vajlderovih remek djela „Double Indemnity“ (1944) i „Sunset Boulevard“ (1950), i „The Big Heat“, „Tou-

ch of Evil“ (Orson Vels, 1958) i „The Night of the Hunter“ (Čarls Loton, 1955) – razbacani su gore-dolje, javljaju se nasumično, totalno su neujednačeni. Nekad zaista pokažu kakva je Džonova psiha, te na koji način poima svijet, ali većinom služe isključivo kao puka, bukvalna ilustracija onoga o čemu se razgovara, ili samo iskaču ničim izazvani, kao lažni mamci za privlačenje pažnje i kupovinu naklonosti gledalaca sinefila, posebno onih slabih na film noar. Nekreativno korišćenje filmske građe, koja je daleko superiornija u odnosu na sve ponuđeno u seriji „Sugar“ – pravi suprotan efekat od onog koji su željeli kreator, kao i režiseri Fernando Mejrelis („City of God“, 2003) i Adam Arkin (mini-serija „The Offer“). Umjesto da budete oduvani takvim „prepjevavanjem“,

„dubinskim osvježavanjem“ i „slamanjem“ žanra, iz kadra u kadar, iz epizode u epizodu sve ste ubjeđeniji da ste sve ovo gledali 1.000 puta. I da je sve što su ovdje uradili samo neuspjela stilska vježba, smiješni pokus, eksperiment koji je pošao po zlu... I koji bi trebalo ugasiti i vratiti se mnogo boljim izdancima (neo)noara, najprije Velsu i klasicima na koje referišu Protosevič i ekipa.

Nažalost, iako zlosrećni omaž noaru jeste najplastičniji i najneuspjeliji element, seriju prati i niz drugih problema. Cijela misterija koju Šugar pokušava da otključa mnogo je nezanimljivija od njega kao lika. Štoviše, ako ne odustanete od gledanja već nakon prve dvije epizode, izvjesno je da ćete „Sugar“ ispratiti do kraja najviše zbog potrebe da saznate

Ejmi Rajan, zaglavljena sa tanko napisanom rokenrol maćehom Melani

tvtime.com

još poneku specifičnost u vezi sa Džonom. Naravno, sve vrijeme psujući i sebe i autorsku ekipu koja vas tu dovede.

Čekajući obrt

Soba sa piscima posebna je priča; to kako su Protosevič i tim scenarista uspjeli da poklope i pogrešno usmjere prilično jaku glumačku ekipu – probudiće vam poseban nagon za prebijanjem. Farel je još i do-

bro prošao: jedan od najboljih glumaca generacije uspio je da izvuče mnogo iz keep it cool tipa i pruži težinu njegovoj duboko skrivenoj patnji i mučnoj potrazi za odgovorima. To što Farel nije dobio materijal dostojan svog talenta, drugi je par rukava, a goričinu koju će bez sumnje osjetiti njegovi fanovi gledajući „Sugar“ ublažiće, nadajmo se, serija „The Penguin“ koja stiže kra-

jem godine stiže na HBO Max. A osim što mu je umakao dobar skript, izmakla mu je i adekvatna partnerka. Ni sa Kirbi, ni s Ejmi Rajan, koja igra maćehu nestale djevojke, liječenu zavisnicu od alkohola i bivšu rokenrol zvijezdu Melani Maki – baš nema hemije. I dok glumice, iako sasvim pristojne, nijesu mogle protiv tanko napisanih likova, malo bolje su prošli sporedni čla -

novi muške ekipe. Iako je bez sumnje previše kvalifikovan za ulogu koju je dobio, Kromvel je izdominirao u svakoj sceni. Naročito u onima koje je podijelio sa Denisom Butsikarisom, koji u seriji odlično igra Bernija Sigela, njegovog sina, takođe holivudskog producenta, ali frustriranog neuspjelim projektima i konstantnim iznevjeravanjem slavnog porodičnog prezimena. Zbog čega, je li, njegova nezainteresovanost za kćerkin nestanak i postaje vrlo sumnjiva.

Ni taj „Holivud iza zavjese“ element, sa sve kompromitujućim fotografijama, seksualnim zlostavljanjem i prljavim vešom slavnih, Protosevič nije do kraja iskoristio. A da stvar bude još jača, sudeći po recenzijama kritičara koji su čitavu sezonu dobili unaprijed, tek u finišu šeste epizode, sa jednim obrtom toliko velikim i neočekivanim, da će vam razjapiti vilice - postaje jasno koliko je, zapravo, žanrovski promašio sa „Sugar“.

Na što se tačno misli, ostaje da vidimo, u nadi da nije pretjerana čak i ova prelazna ocjena koju smo mu dali za prvu polovinu sezone. Jedno je sigurno: bez obzira na to što čeka u nastavku, „Sugar“ je ispao rizik koji se ne isplati. Sve se ovo moglo sabiti u manje epizoda, ako ne i u dvočasovni film...

Marija

IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

Ocjena: 2.5/5

Denis Butsikeris, odličan kao mutni otac i frustrirani holivudski producent

Džejms Kromvel, prekvalifikovan za ulogu filmskog moćnika i zabrinutog đeda

SERIJE

Francuska miniserija zakrčena je „dimnim“ obrtima i grubim otkrićima, pa do kraja posljednje, šeste epizode, ne uspijeva da ispuni obećanja

Živimo u vremenu u kojem nemamo vremena ni za šta. Striming servisi zato sve češće daju prostora mini-serijama od svega nekoliko epizoda, koje pogledate i automatski pređete na nešto drugo. Više nema vremena za povezivanje sa likovima. Zato se radnja mora prilagoditi gledaocu koji se lako može omesti, a razvoj događaja i odgovori moraju doći jednako brzo. U skladu sa tim, teško je ostati nezainteresovan kada Netfliks najavi misterioznu francusku mini-seriju, čija se radnja odvija u srcu planine, sa sektom, ubistvom i dramom.

Neuredna cjelina

Autori Fani Rober i Maksim Bertemi zasnovali su „Anthracite“ na istinitoj priči o pripadnicima „Reda solarnog hrama“ koji su izvršili kolektivno samoubistvo. Zvuči zanimljivo? Svakako, a kreatori se zaista bore da izađu iz okvira klasične planinske detektivske serije.

Nažalost, predivno snimljena serija, čiju režiju potpisuje Žulijus Berg, zakrčena je „dimnim“ obrtima i grubim otkrićima, pa do kraja posljednje, šeste epizode, ne uspijeva da ispuni obećanja.

Sve počinje devedesetih godina prošlog vijeka, u malom, izmišljenom selu Leviona u Alpima, gdje su članovi sekte „Ecrins“ pronađeni mrtvi. Godinama kasnije, novinar Solal Eilman ( Žan-Mark Bar) istražuje tragove ovog misterioznog događaja, a nakon što nestane, njegova kćerka Ida (Noemi Šmit) kreće u potragu. Pomoći će joj Jaro Gatsi (Hatik), koji je na uslovnoj

Anthracite

slobodi nakon što je uhapšen zbog trgovine drogom. Nakon što je ubijena mlada žena, krivac je brzo identifikovan, barem svi misle da je ubica Jaro. Dok on pokušava dokazati nevinost, lokalna policajka Đovana (Kamil Lu) i Romeo (Nikolas Godar) takođe pokušavaju saznati istinu. Jedno je sigurno, sekta nije do kraja otkrila svoje tajne... Autori su napravili sami sebi problem sabijanjem mnogo sadržaja, prvenstveno bizarnog, u malo vremena. Tu su priče o sekti, selu i velikoj firmi koja iskorišćava njegova prirodna bogatstva i truje okolinu, liku koji odustaje od borbe sa rakom, dvoje policajaca sa bračnim problemima, kao i o glavnom liku i prošlosti koja ga proganja... Sve te priče jesu interesantne, ali isto tako, sve su dobile vrlo malo vremena, s ultranezadovoljavajućim krajem kao „šlagom na torti“. Poduprta gustom radnjom i spotaknuta neodrživom formom, „Anthracite“ postepeno gubi na učinkovitosti i konkretnosti, a posebno na vjerodostojnosti. Iako se scenario naizgled ne-

kako smisleno složi sam od sebe, očigledno je da ima mnogo strukturalnih problema i upitnih izbora, što sve negativno utiče na komplet pakovanje. Drugi problem je očigledna reciklaža, jer nekoliko zapleta dolazi iz drugih serija i čini se da su umetnuti samo kako bi priča imala neki obrt, bez ikakve logike. Sve to zajedno stvorilo je prilično neurednu cjelinu.

Pogonsko gorivo

Može se reći da serija živi od dvije stvari, od jednog lika i primamljivih lokacija. Pozadina je zaista mali rajski kutak izrezan u pogledima koji oduzimaju dah. Opet, pretvaranje lokacije iz snova u pakao na Zemlji, opšte je mjesto u sličnim serijama, čije su priče utemeljene na sukobljavanju ljepote pejzaža i brutalnog zločina.

Sa druge strane, tu je Ida koja, poput Šerloka Holmsa, objašnjava kako je koristeći informacije dostupne na internetu došla do onih za koje se nije ni znalo da postoje. Ona je zanimljiva, živahna i vrlo nametljiva, a odlično ju je odigrala

Noemi Šmit. Unijela je ludu energiju u ovu izlizanu krimi-intrigu.

Ida je bez sumnje morala da bude glavno pogonsko gorivo serije, ali nažalost, dok priča odmiče, u prvi plan stupaju misterija sekte i tradicionalni triler. Tako korišćenje interneta u istrazi („web sleuthing“) postaje jednostavan gedžet koji se daje jednom po epizodi. Ostali glumci prilično šepaju. Recimo, reper Hatik u debitantskoj ulozi služi samo da bi se u tom mikrokosmosu sudarila dva različita svijeta. Ženski likovi su najzanimljiviji i najraznovrsniji, pravi pokretači radnje, dok muški kao da spajaju jednu katastrofu za drugom. Tako je, osim Ide, najzanimljivija Đovana, sumnjičava policajka sa traumom iz prošlosti kojoj, pak, niko ne vjeruje.

„Anthracite“ je serija napravljena sa jedinim ciljem, a to je da gledaoce zalijepi za ekran. Zbog toga taj ekran izgleda lijepo, a događaji se brzo smjenjuju. Nažalost, bez jake poente, uz previše vještačkih obrta, klišea i reciklaže.

Davor PAVLOVIĆ

Ocjena: 2/5

Akteri lijepo snimljene, ali klišeizirane planinske misterije

zerkalo Dezorijentišuća simfonija

Postoje tri stvari koje bi valjalo da znate prije gledanja filma „Civil War“ Aleksa Garlanda. Prvo, ovo nije blokbaster o onome o čemu mislite da jeste. Drugo, vaš krajnji utisak o najskupljem i za sada najprofitabilnijem filmu dragocjenog nezavisnog studija „A24“ - umnogome će zavisiti od očekivanja prije gledanja, što već nakon prve sedmice prikazivanja u bioskopima širom svijeta, jasno pokazuju i dijametralno suprotne reakcije publike i kritičara, naročito u Sjedinjenim Državama.

I treće, za odluku o tome da li treba da ga pogledate uopšte nije bitno to da li je dobar. „Civil War“ je, jednostavno, jedan od onih filmova iz kategorije must-see. Obavezno bioskopsko štivo. Blokbaster koji ćete poželjeti da pogleda svako. Nešto o čemu ćete jedva čekati da razgovarate sa bilo kim ko

Reporter ili ljudsko biće

„Civil War“ dragocjen je i kao mučno svjedočanstvo o tome kakve psiho-fizičke posljedice na (foto)reportere ostavlja izvještavanje sa ratnih područja. Imamo četiri lika, četiri arhetipa, četiri različite reakcije na pakleno okruženje...

Začuđujuća alegorija o kraju (najveće) demokratije

Piše: Marija

IvanovIć-nIkIčevIć

„Civil War“ Aleksa Garlanda – jedan od rijetkih blokbastera

koji ćete željeti da raspravite sa svima

Dezorijentišuća simfonija propasti

Sa slikama grobnica, mučenja, ubistava, obješenih civila, „Civil War“ je ratni film koji ne govori toliko o konkretnom građanskom sukobu i američkom trenutku koliko o samoj prirodi rata. Zbog toga jeste mučan – i vrlo važan

je spreman da priča i sluša. Samim tim, Garlandov film osuđen je na to da dijeli, da polarizuje ljude... a možda i da ih ujedini.

Zvuči kontradiktorno, zar ne? O, da – „Civil War“ i jeste velika filmska kontradikcija. Nešto što nije ono što mislite da jeste. Ovo je film o građanskom ratu, u godini u kojoj, tenzijom ispunjeno američko društvo, čekaju još jedni predsjednički izbori - a uopšte o politici ne govori. Odnosno, politički je potpuno mutan, neki čak kažu i da je apolitičan.

Tačka pucanja

Zapravo, „Civil War“ jeste duboko političan film, sa jasnom antiratnom agendom, samo što rat i politiku instrumentalizuje

i jednu caku: to što nas Garland od starta uvjerava da niko od njih, naročito ne Li Smit, ne kuburi s etičkim dilemama. S onim gledati, fotografisati i snimiti – ili pomoći. Obaviti svoj posao i pobrinuti se za prvi „draft“ istorije – ili spriječiti nečiju smrt. Biti reporter ili – ljudsko biće. E, caka se ogleda u tome što svaki od naših likova, na koncu, „iznevjerava“ sebe

na neočekivan način... Fokusirajući se više na ljude nego na politiku. I koristeći onaj odista predramatični, kingkongovski tagline „Svakom carstvu jednom dođe kraj“ ne bi li ukazalo

na to koliko je krhka, koliko je nacikla, koliko je pred tačkom pucanja - demokratija. Svaka i bilo koja, ne samo ona navodno „najveća“, američka... U Njujorku, u srcu pale američke demokratije, negdje u bliskoj budućnosti, čeka nas grupa ratnih novinara. Li Smit ( Kirsten Danst u jednoj od najboljih uloga karijere), sa sve „zero fucks given“ izrazom lica, iza kojeg se sakrivaju duboki PTSP i decenije iskustva na ratom zahvaćenim područjima širom svijeta, dolazi iz Kolora-

sa početka. A od „neutralnih posmatrača“, do ljudskih bića u ratnom vihoru, dolaze postepeno, bez popovanja, bilo kakvih pretjerivanja i sentimentalnosti. Te promjene i nijanse očitavate iz njihovih očiju, sa lica, iz malih ili velikih postupaka koji, na koncu, postaju sve samo ne neutralni.

Zato, do samog kraja, ti nesentimentalni, naizgled okamenjeni likovi, i uspiju

da dotaknu, zamisle, možda čak i zabole. Iako otprilike znate što će im se dogoditi i što biste mogli da očekujete, Garlandova izvedba je takva, da vas opet uhvati nespremne. I ništa što vidite na ekranu, ma koliko bilo predvidljivo, ne postane manje strašno. Za ključni utisak da je „Civil War“ i ljubavno pismo novinarstvu, ili makar onome što treba da bude.

da. Njeno ime, koje je referenca na jednu od najvećih američkih ratnih reporterki, dovoljno govori o tome što je prošla. Li radi za Rojters sa Džoelom (Vagner Moura, Pablo Eskobar u seriji „Narcos“), koji je pravi Florida man i sve ono što ona, makar spolja, zapravo nije. A koliko je zaista adrenalinski zavisnik; koliko mu se stvarno „diže“ na sve te eksplozije; koliko je odista realno to njegovo uzbuđenje uoči svakog novog ulijetanja u sami centar oružanog sukoba, vidjećemo do kraja filma.

Intervju sa diktatorom Informacije o stanju u Sjedinjenim Državama serviraju se na kašičicu; mnoge ostaju zamućene, nerazjašnjene, postoje samo u nagovještajima. Osim da smo u bliskoj budućnosti i da rat traje više od 14 mjeseci, znamo da se vodi između autoritarne američke Vlade i nekoliko „odmetnutih“ regionalnih frakcija. Uz Savez Floride i Armiju novog naroda, glavne su Zapadne sile, odnosno alijansa (pazite sad) Teksasa i Kalifornije. Te frakcije nastale su kao rezultat otpora prema neimenovanom predsjedniku (Nik Oferman), koji je očigledno pogazio Ustav. Prvo, trećim mandatom u Bijeloj kući, a potom i otvaranjem vatre na američke civile. Uzgred raspuštajući i FBI... U trenutku kada upoznajemo Li i Džoela, predsjednik tvrdi da se bliži istorijska pobjeda, da je samo pitanje dana kada će njegova vojska zgaziti pobunjenike i staviti tačku na građanski rat. No, njih dvoje znaju da masno laže. I stoga, donose

Kirsten Danst sjajno odslikava traumu ratne foto-reporterke Li Smit

imdb.com

odluku da naprave jedinu pravu novinarsku priču koja je preostala... Intervju sa predsjednikom koji će uskoro biti zbačen i vjerovatno ubijen.

Da bi došli do Bijele kuće, Li i Džoel moraju da pređu dalek i zajeban put. Pitanje je mogu li ga preživjeti, čak i sa kacigama i u prslucima s oznakom „PRESS“, koja bi trebalo da ih zaštiti i od vojske, i od odmetnutih građana. Da stvar postane još komplikovanija, sa njima žele da idu posljednje dvije osobe koje želite kraj sebe kad dođe do frke. Semi (Stiven Mekinli Henderson), veteran Njujork tajmsa (ili makar „onog što je od Tajmsa ostalo“) i mentor naše Li. I Džesi (Kejli Spini, zvijezda Kopoline drame „Priscilla“), neiskusna djevojka koju slučajno upoznaju, a koja, većinom zbog oduševljenja njenim radom, želi da postane ratna foto-reporterka.

Božićni vašar

I tako Džoel i Li, „sa vrtićem i staračkim domom na zadnjem sjedištu automobila“, kreću ka Vašingtonu, nailazeći nausput na prizore kao iz „Zone sumraka“ (idlični grad u kojem se život nastavlja neometan ratom), ili iz filmova o američkim reporterima koji izvještavaju iz Ukrajine, Bosne ili pojasa Gaze. A Garland to putovanje oblikuje tako dijaboličnom logikom, da je nemoguće da vas „Civil War“ ne udari ispod pojasa, ma gdje živjeli. Upravo zbog toga što akcenat nije na američkim specifičnostima, koliko na ratnoj logici. Da se na trenutak vratimo onoj

„nelogičnoj“ alijansi Teksasa i Kalifornije, za koju su se uhvatili najciničniji kritičari filma. To što je udružio dvije države sa nepremostivim političkim agendama, ne da nije kiks – nego je i jedan od boljih, čak i političnijih Garlandovih momenata. I, osim toga što dodatno „zamućuje“ američku metaforu i pretvara je o alegoriju o bilo kom ratu, zapravo govori mnogo o njegovom stavu prema predsjednicima poput Donalda Trampa

Ako bi se čak i Teksas i Kalifornija udružili da bi stali na kraj američkom lideru, diktatoru koji ubija svoj narod, onda ne

postoje političke razlike koje djeluju nepremostivo. Takav cilj ih mora izbrisati, ma koliko američka realnost djelovala bizarno, s onim šestojanuarskim upadom u Kongres, zar ne? Tako makar misli Garland, pokazujući tim „nespojivim spojem“, između ostalog, i rijetku nadu i optimizam, u karijeri ispunjenoj nizom mračnih, nihilističkih filmova, od Bojlovih „28 Days Later“ (2002) i „Sunshine“ (2007) za koje je napisao scenarije, do sopstvenih režija „Ex Machina“ (2014), „Annihilation“ (2018) i „Men“ (2022), te jedine mini-serije „Devs“ (2020).

Da je „Civil War“, pak, parabola o ratu bilo kad, bilo s kim i bilo gdje, možda je i najjasnije u sceni sa snajperom i „napuštenim“ Božićnim vašarom koji, zamislite, nije napravljen za potrebe filma, nego je stvarno zjapio onako prazan i čekao Garlanda, negdje po Americi. I ta scena, i onaj kratki boravak u gradu koji je ostao „nepogođen“ ratom, govori o samoj suštini čovjeka bačenog u ratno grotlo. Kakva crna ideologija... Za većinu ljudi tokom rata sva uvjerenja postaju nebitna. I sve se svodi na puko preživljavanje, na „mi pucamo jer oni pucaju“.

Čista sreća sa masovnom grobnicom

Najbolja i najjezivija sekvenca

Garlandovog filma? „What kind of American are you?“, bez konkurencije. Jedan je Džesi Plemons, malo je glumaca koji mogu u tako uskom manevarskom prostoru da vam zgrče čitavo tijelo i ukovrdžaju utrobu. Učinio je Plemons i mnogo više u sceni u kojoj se Džesi sa kolegom reporterom iz Hong Konga odvaja od tima i nailazi na grupu vojnika koja, prevođena njime, upravo ubacuje tijela u džinovsku masovnu grobnicu.

Džesijev neimenovani vojnik nosi crvene naočare u Elton Džon fazonu, priča odsječno i kratko, sve vrijeme drži naše reportere na nišanu. I, nakon što im postavi famozno pita-

nje u stilu „jesmo li naši“, sliva metak u čelo svakome ko ne pruži „zadovoljavajući“ odgovor. Onaj koji ne odgovara njegovom opisu „pravog“ Amerikanca.

Ta filmska slika najbliža je antitrampovskoj, ako pod time podrazumijevate (a nadamo se da podrazumijevate) ukazivanje na to što bi grupa ili jedan ksenofobni pojedinac mogao da uradi nakon „raskidanja društvenog ugovora“ i puštanja sa povodca pasa rata. U godini novih američkih predsjedničkih izbora, očekivalo se mnogo više ovakvih momenata, pa čak i da „Civil War“ bude prost pamflet, parče demokratske propagande, slijepo veličanje

ljevice. Srećom, Garland se pokazao mnogo pametnijim, pa zato i ova jedna scena u kojoj se adresiraju ksenofobija i rasizam i ima tako jak efekat. I zbog dizajna zvuka i fotografije Roba Hardija, zahvaljujući kojima dugo nećete zaboraviti unutrašnjost one masovne grobnice... I zbog Garlandovog skripta, u kojem je postavljena tako da bi funkcionisala i da u kadru imate Sergeja Trifunovića i neki film o ratu s ovog podneblja, ili bilo kojeg drugog neameričkog glumca i bilo koji rat van američkog kontinenta. Scena, naravno, radi i zahvaljujući vrhunskom glumačkog performansa cijele ekipe, naročito Džesija Plemonsa. Tako da je skoro pa nevje-

Džesi (Kejli Spini) i Džoel (Vagner Moura) u centru reporterskog haosa Stiven Mekinli Henderson kao veteran Njujork tajmsa

Niti znate, niti vam je bitno za čiju se stranu bore oni sa druge strane nišana...

Čuvari demokratije

Strašan je scenario napisao Garland; promišljena je njegova vizija; čine se površnim oni koji ga optužuju za manjak karakterizacije, angažovanosti, prsta konkretnije uperenog u „američki problem“. Prije će biti da je do njih i njihovog očekivanja da im jedan „običan“ režiser servira protivotrov za rasizam i socijalnu netrpeljivost koja polako razara čitav svijet, s Amerikom na čelu.

Garlandova vizija pale Amerike, u filmu koji je najavio kao posljednju režiju (u budućnosti želi da se posveti pisanju) ciljano je dezorijentišuća; dugo ne znate ko se bori protiv koga. Ali, vjerujte, nije tu bitno ko je izazvao rat, koliko je važno kako bi taj sukob mogao da izgleda, do čega bi mogao da dovede. Sa svim slikama grobnica, mučenja, ubistava, obješenih civila, „Civil War“ je ratni film koji ne govori toliko o konkretnom građanskom sukobu i američkom trenutku koliko o samoj prirodi rata. Zbog toga i jeste mučan. Jer, nakon niza blokbastera u kojima Amerikanci „čuvaju demo-

kratiju“ van svoje teritorije (ili im poredak ruše nekakvi zombiji, superherojski zlikovci i vanzemaljci), rat dolazi na njihovu. I pokazuje im kako bi ratovi koje vode mogli da izgledaju kući. Da ne govorimo o tome koliko jedna tako koncipirana priča pije vodu dok i dalje bijesne Izrael i Palestina, Rusija i Ukrajina. U ideološkom smislu, po svemu sudeći, zna vrlo dobro Garland đe stoji. A u filmskom, još bolje. „Civil War“ je prava simfonija destrukcije; doktorski režiran film s interesantnim muzičkim izborima, atmosferičnom fotografijom, fenomenalnim dizajnom zvuka koji, i tišinom i

rovatno da je njegovo kratko pojavljivanje u Garlandovom filmu bila stvar čiste sreće. Uloga ksenofobnog „pravog Amerikanca“ bila je namijenjena nekom drugom, a taj neko, čije ime Garland ne želi da otkrije, postao je nedostupan dan ili dva uoči snimanja scene. No, u trenutku kada je već krenuo da pada u očaj, Kirsten je predložila: „A što ne pitaš Džesija?“ Plemons je njen suprug, bio je u blizini tokom snimanja. Odmah je prihvatio ulogu.

Ostalo je stvar istorije. Jer, i ako sve ostalo u vezi sa „Civil War“ zaboravite u godinama koje dolaze, lice Džesija Plemonsa, uokvireno crvenim cvikerima

Eltona Džona – ostaće vam urezano u koru mozga. Džesi Plemons u najjezivijoj

REŽIJA: Aleks Garland

ULOGE: Kirsten Danst, Vagner Moura, Kejli Spini, Stiven Mekinli Henderson, Nik Oferman

TRAJANJE: 109 min

bombom, uvlači direktno u hororističnu ratnu zonu. I sa perfektnim sporogorećim tempom koji postepeno raste, na koncu, eskalirajući u oktansko finale. Tako da, nemojte da dozvolite oprečnim reakcijama da vam uskrate „Civil War“ kao bioskopsko iskustvo. Štogod na koncu mislili ili zaključili o njemu, ma koliko mu mana pronašli, ovo je film koji zahtijeva veliko platno. I gledaoce spremne da utroše sate i sate, i misli i razgovora, o nečemu što im se možda neće ni svidjeti, ali za što znaju da su mu morali posvjedočiti u mraku kino sale.

Ocjena: 8/10

Nik Oferman u ulozi autoritarnog predsjednika Sjedinjenih Država

sekvenci Garlandovog filma

CELULOID Glumačka transformacija Sidni Svini - jedini pravi

Čini se da je

Majkl Mohan razapet između dva poriva: da poentira, ili da napravi generički moderni horor s omažima starim majstorima poput Polanskog i Arđenta. I sve do trećeg čina dvoumi se što bi od toga

Piše: Marko Stojiljković

Sidni Svini nedavno je postala predmet kulturnih ratova između levice i desnice, prvo u američkim, a onda i u ostalim anglofonim medijima. Kao povod poslužilo je njeno pojavljivanje u skeču emisije „Saturday Night Live“, u kojem je igrala konobaricu lanca kafića Hooters. Akcenat je, naravno, bio na njenim prirodno velikim i oblim grudima koje su komentatori skloni desnici proglasili za lek protiv takozvane „woke“ ideologije, pa se podiglo celokupno levo i desno „međumrežje“ da se svađa po sistemu: „E, jeste – e, nije!“ Dokoni popovi i jariće krste, kao što su to vazda i činili, a Sidni Svini je na tu temu mudro oćutala i možda pasivno iskoristila svu tu halabuku za promociju novog, potencijalno kontroverznog filma „Immaculate“.

Zvjezdani pohod

U pitanju je horor čija se radnja odvija u katoličkom samostanu, a koji sa sobom potencijalno nosi „oružja i municije“ upotrebljivih u navedenim kulturnim ratovima. Svetsku premijeru dočekao je na kultnom SXSW festivalu u Ostinu, a u američkim bioskopima pojavio se u isto vreme kao i još jedan horor, „The First Omen“. Dok je potonjem glavni adut to

Horor bez petlje i stila

theposterdb.com

Sidni Svini, ubjedljiva kao trudna opatica Cecilija

pravi gušt koji nudi „Immaculate“

da egzistira u okvirima (nekada) kultne franšize, predmetu ovog teksta je glavni adut upravo njegova glavna glumica. Sidni Svini je glumica u usponu. Inicijalno je slavu stekla na televiziji igrajući u serijama „The Handmaiden‘s Tale“, „Sharp Objects“, „Everything Sucks!“, „The White Lotus“... Vrhunac popularnosti donela joj je, naravno, „Euphoria“, odakle je krenula u pohod na filmove. Odigrala je malu ulogu kod Tarantina u „Once Upon a Time... in Hollywood“ (2019), a ubrzo su usledile i glavne u horor-drami „Nocturne“ (Zu Kvirk, 2020) i potcenjenom erotskom trileru retro-štiha „The Voyeurs“ (Majkl Mohan, 2021). Tokom prošle i ove godine Svini se popela do statusa vrlo „bankabilne“ filmske zvezde, i to ulogama u najrazličitijim ključevima i tipovima filma, od političke doku-drame „Reality“ Tine Sater, preko romantične komedije „Anyone But You“ Vila Gluka , do ne baš najuspelije superherojštine „Madame Web“. Dok se molimo da nam se konačno negde ukaže nezavisna krimi-komedija „Americana“ (Toni Tost, 2023) možemo da se pozabavimo hororom „Immaculate“. Za njega je scenario napisao relativno nepoznati Endru Lobel, a režirao ga je Majkl Mohan koji je sa Svini sarađivao na seriji „Everything Sucks!“ i u filmu „The Voyeurs“. Na ovom mestu možda ne bi bilo loše ukazati na praksu ponavljanja saradnje mladih i nadolazećih glumica sa režiserima u koje imaju poverenja, što može, ali i ne mora uroditi plodom u smislu ponavljanja uspeha, kako komercijalnih, tako i onih manje merljivih, umetničkih.

Božje čudo

U prologu filma ne vidimo Svini, već Simonu Tabasko, njenu i Mohanovu koleginicu iz serije „Everything Sucks!“. Ona igra opaticu koja od nečeg manično beži, sve dok je ne dostignu četiri starije koleginice obučene u zloslutne crvene mantije i živu zakopaju, pozicionirajući „Immaculate“

čvrsto u podžanr zvani „nunsploitation“, iliti eksploatacijski film s opaticama.

U nastavku, Svini se pojavljuje kao američka časna sestra Cecilija koja dolazi da se zaredi u italijanskom samostanu koji služi kao ustanova za palijativnu negu za ostarele opatice. Iako se svi, od policije do osoblja samostana čude šta tako mlada i lepa devojka traži na takvom mestu, a neki čak i pokušavaju da joj razbiju romantične fantazije, ona ne samo da prihvata svoju poziciju, već i želi da pruži doprinos. Ima ona svoje razloge; misli da ju je jednom sam Bog spasio od davljenja kada je nekoliko minuta bila klinički mrtva, pa sada želi da mu se oduži.

U samostanu, Cecilija na prvu loptu formira odnose sa zatečenim osobljem. Sa nekima, poput Izabel (Đulija Hitfild Di Renci), to će biti rivalstvo. Sa Gven ( Benedeta Porkaroli) – prijateljstvo. Igumanija (Dora Romano) uvodiće je polako u službu, a Otac Sal Tedeski (Alvaro Morte) uzeće je pod zaštitu.

Kada se ispostavi da je sestra Cecilija trudna, iako nikada nije spavala sa muškarcem, u priču će se uključiti i kardinal, pretpostavljajući da se tu radi o čudu božjem i ponovnom dolasku Isusa Hrista. Međutim, kako to obično biva, stvari nisu onakve kakvim se na prvi pogled čine, a samostan i njegovi stanovnici skrivaju tajne.

Prepadi i cimovi

Nakon tipskog prologa koji može, a i ne mora zapravo biti povezan s ostatkom priče, film dalje teče u tri čina od kojih svaki predstavlja jedno tromesečje trudnoće. Prvi čin služi za ekspoziciju, opisanu u prethodnih nekoliko pasusa, ali i da uvede prepad kao osnovno sredstvo horor-poetike na koje se scenarista i režiser oslanjaju. Drugi služi da razradi sukobe i polako otpetlja neke od tajni, ali je zapravo više od svega „most“ prema trećem, a izlišno je govoriti koliko u njemu „cimovi“ i prepadi pune prazan prostor. Shodno tome, treći čin sadrži preokret i rasplet koji čak i nije teško po -

on, ni scenarista kao da nisu pogledali dovoljno loših horora, što bi im pomoglo da izbegnu neke od potencijalnih „mina“.

REŽIJA: Majkl Mohan

ULOGE: Sidni Svini, Benedeta Porkaroli, Dora Romano, Alvaro Morte

TRAJANJE:

89 min

goditi, ali i svojevrsnu poentu. I tu smo u problemima. Naime, treći deo filma je svakako najpotentniji, najgrozniji, najkrvaviji i najstrašniji i, kao takav, funkcioniše ne samo kao oruđe da se poentira, već i kao kompletan horor-film. Problem je u tome što ne može da stoji samostalno bez tipske, ali prilično funkcionalne ekspozicije, te „kupovine vremena“ uglavnom jeftinim prepadima i ne baš sjajno motivisanim morbidnim nasiljem u središnjem delu.

Čini se kao da je Mohan bio razapet između dva poriva: da poentira, ili da napravi generički moderni horor kroz koji će obilato provući omaže nekim starim majstorima ( Polanski i „Rosemary‘s Baby“ (1968), italijanski „giallo“, naročito Arđento i „Suspiria“ (1977) u smislu mehanike tajni, pa čak i momenti Verhovena i njegove „Benedette“ (2021) u smislu borbe za moć i prevlast). I sve do trećeg čina dvoumio se šta bi od toga. Nevolja je u tome da za dobar horor Mohan sam po sebi nema dovoljno stila, a pritom ni

Pravo na tijelo

Što se poente tiče, svakako u jednoj ovakvo postavljenoj priči ima mnogo materijala za poentu, od mizoginije kojoj je Katolička crkva (kao i većina ostalih, takođe) i te kako sklona, preko savremene američke politike gde se sukobljavaju konzervativni (često religijskim uverenjima diktiran) i liberalni set vrednosti, pa do večitih pitanja ko ima prava da upravlja čijim telom i dokle ta prava sežu. E sad, sve se to mora poentirati jako, sa stavom i bez kalkulacija, a Mohan za to nema petlje, a pritom ne zna (ili se pravi da ne zna), da bi sa jakom i direktnom poentom i elementi „čistog“ horora bili strašniji i mnogo uspeliji. Sa pozitivne strane, pak, imamo Svini - i jedinu glumicu iz prvog ešalona u filmu, i jedinu koja je dobila lik koji nije samo jednodimenzionalna ili dvodimenzionalna skica, pa ima priliku da pokaže moć transformacije. Njena Cecilija prolazi put od naivne devojke do borkinje koja opstaje, pa i osvetnice, a Svini sve to dočarava sa snagom (glumačkog) uverenja i priličnim guštom. Mestimično evokativna fotografija Eliše Kristijan takođe je kvalitativno u gornjoj polovini filma, a to je i montaža Kristijana Masinija koja trajanje drži ispod 90 minuta. Sve u svemu, „Immaculate“ može da prođe kao film koji ne predstavlja totalni gubitak vremena, ali da je tu reč o nekom instant klasiku ili makar delu koje pogađa suštinu trenutka – nije.

Ocjena: 2.7/5

Jeftini prepadi unižavaju poentu koja stiže u trećem činu

SERIJE Baby Reindeer

Kompleksno spakovana istinita

Toksičnost kakvu

Dokazni materijal je tu: 41.071 mejlova, 350 sati glasovnih poruka, 744 tvita, 106 stranica pisama, 46 poruka sa četiri lažna Fejsbuk profila. Skoro šest godina primao ih je od nepoznate žene, sa nekontrolisanom i neobjašnjivom romantičnom opsesijom, škotski komičar Ričard Gad. A sve je počelo jednim nasumičnim aktom ljubaznosti u pabu u Kamdenu... Jer, „nijedno dobro djelo ne prolazi nekažnjeno“.

Stalkerka je ušla u život Ričarda Gada (35), progonila mu i partnerku i članove porodice, još dok je bio u dvadesetim. Moralo je da prođe izvjesno vrijeme da bi smogao snage da se suoči sa traumom.

Pozorišni egzorcizam

Prvi pokušaj povratka kontrole nad sopstvenim životom uslijedio je 2019, kada je priču o toksičnom odnosu sa Martom (kako je nazvao svoju stalkerku da bi joj zaštitio identitet) postavio na teatarske daske. Monodrama „Baby Reindeer“ osvojila je gomilu priznanja, postala neslućeni hit u Londonu i Gadovom rodnom Edinburgu... I ostala nezaboravan primjer toga kako može da izgleda jedan punokrvni umjetnički egzorcizam najstrašnijih unutrašnjih demona.

Britanski mediji pisali su o kompleksnoj, neočekivano duhovitoj iako mračnoj - i beskrajno važnoj priči za razumijevanje prave prirode stalkovanja. Jer, nešto što je zapravo teška mentalna bolest i asteroid koji uništava cijele svjetove (i zlostavljača, i zlostavljanog, i svih koje poznaju), odveć je često uprošćeno i čak pretjerano romantizovano u umjetnosti, naročito na filmu i televiziji.

Na što su mislili kritičari s Ostrva pišući o Gadovom radu (i za „Baby Reindeer“, i za nje-

Stravična su (samo)otkrića koje Ričard Gad pažljivo dozira kroz sedam epizoda. Da stvar postane još luđa, dok odlazi na najmračnija mjesta koja možete zamisliti, uspijeva da triler, koji ozbiljno koketira sa hororom, prožme i vrhunskim crnim humorom

gov takođe nagrađivani stendap „Monkey See, Monkey Do“ iz 2016) možemo da vidimo tek sada, kada je njegova monodrama dobila novi, produženi oblik na Netfliksu. Izgleda da su bili apsolutno u pravu kada su ga „optužili“ da je svoju najveću egzistencijalnu krizu uspio da pretvori u najfiniju umjetnost. Jer, „Baby Reindeer“ i u formi sedmodjelne mini-serije totalno odgovara ovom opisu. Nakon teatarskog, Ričard Gad uspio je da obavi još jedan umjetnički egzorcizam, ovog puta na televiziji. Što, naravno, i kandiduje „Baby Reindeer“ za sami vrh liste najboljih i najvažnijih serija godine.

Fantomski „ajfon“

Priča strašnija od svih true crime dokumentaraca u Netfliksovoj pozamašnoj ponudi počinje – sažaljenjem. Marta (fantastična Džesika Ganing iz serije „The Outlaws“) ulazi u pab i smješta se za šank, djelujući Doniju Danu (Gad), onako gojazna, neugledno

obučena i žalosno tužna, kao najusamljenija osoba na svijetu. Na pitanje što želi da popije, odgovara da nema novca. I naš šanker pravi krucijalnu grešku – servira joj čaj na račun kuće.

Ono što slijedi na početku možda djeluje bezazleno, ali za Donija postaje nalik Danu mrmota iz pakla. I sjutra i svakog narednog dana, Marta zauzima istu stolicu, meljući bez prestanka o prestižnom, dobro plaćenom i vrlo važnom PR poslu koji obavlja za najveće face u britanskoj politici. I, ostajući tu do kraja svake Donijeve smjene, na kraju opet kaže da nema novca da plati piće.

Vrlo brzo, počinju i poruke. Prvo imejlovi (adresu joj nije dao, pronašla ju je kopajući po internetu), svaki sa ručno iskucanom oznakom „sent from my iPhone“, što je očigledno i vrlo jezivo iz najmanje dva razloga. Prvo, vidi se da to sama ispisuje zbog čestih grešaka u kucanju. I drugo, jasno je da nije poslato s Eplovog uređaja zato što Marta definitivno nema „ajfon“. Zlosrećni Doni ga makar nikad nije vidio, a morao bi, da nije fantomski, da ga Marta stvarno ima. Ipak zajedno odrade jednu punu smjenu u pabu, svakog božjeg dana.

Ako na početku, zbog Martinog fizičkog izgleda, i pomislite da će priča o njenom uhođenju mnogo mlađeg i relativno privlačnijeg mladića, dobiti obrise mizoginije, te da će biti prikazana isključivo iz muške perspektive, prevarićete se. Iako je Doni glavni narator, iako sve vrijeme slušate njegovu verziju događaja, iako je sa takvim narativnim izborom lako moglo da dođe do demonizovanja njegove stalkerke, to se nipošto ne događa. Štoviše, frapantno je koliko je Ričard Gad oslobođen ega, introspektivan i surov prema sebi. Ali je

o uhođenju mijenja i produbljuje percepciju o stalkerima

kakvu nijeste iskusili

netflix.com

i zastrašujuće fer. Opet, prema sebi – ali i prema svojoj Mizeri. A đe, ovakvu količinu mazohizma nije mogao da izmisli čak ni Stiven King...

Humor i trauma

Stravična su (samo)otkrića koje Gad, sa režiserkom Veronikom Tofilskom, pažljivo dozira i otkriva kroz sedam polučasovnih epizoda. Što je najnevjerovatnije od svega, dok odlazi na najmračnija mjesta koja možete zamisliti (držite se dobro tokom četvrte epizode – riječ je o najjezivijem sadržaju koji je ove godine viđen na malim ekranima), uspijeva da triler o stalkovanju, koji je usnimljen tenzično, klaustrofobično, dezorijentišuće, tako da ozbiljno koketira sa hororom - prožme i vrhunskim forama, ali i pop referencama. Recimo, ona Martina imejl adresa, koja sadrži naizgled nasumičan niz brojki, zapravo je simboličan omaž „ukletim brojevima“ iz serije „Lost“. Sa druge strane, crni, najcrnji humor ovdje je odbrambeni mehanizam i, barem neko vrijeme, jedini način za nošenje sa traumom. Kroz smijeh, kroz umjetnost, kroz stendap koji ovdje ima važno mjesto za proces katarze – Gad pokušava da strgne etiketu žrtve sa sebe i ponovo postane gospodar svog života. Pitajte bilo kojeg psihologa ili psihijatra o humoru kao štitu, ali i o načinu oslobađanja od traume. Svaki će vam reći koliko je to realno, koliko u seriji „Baby Reindeer“ ne postoji ništa istinitije od toga.

Dok otključava sloj po sloj iskidanog identiteta, traumu iza traume, potisnute istine i zbunjaže u sopstvenoj podsvijesti i, paralelno, pokušava da pronikne u Martinu, Gad gradi dva proganjajuće kompleksna lika. Niti Donija predstavlja kao puku žrtvu ili bilo kakvu vrstu pozitivca, niti njegovu/

svoju stalkerku (nevjerovali ili da) prikazuje kao negativku u ovoj priči. Postoje momenti kada vas oboje plaše, pa začuđuju, pa nerviraju, pa rastužuju, pa dozlaboga iritiraju, naročito on, potpuno nesposoban da prekine vrzino kolo zlostavljanja. Niko tu, ni Doni ni Marta, pa čak ni sporedni likovi poput njegove trans-partnerke Teri (odlična Nava Mau), ili bivše djevojke, ili njene majke, sa kojom Doni nastavlja da živi i nakon raskida, i nakon smrti njenog sina (?!), ne donosi odluke koje mislimo da treba. No, prokleto je efektno Gadovo objašnjenje zbog čega povlače baš takve poteze, kao i zašto je stalkovanje potrajalo nekoliko godina... Zbog čega je moralo da prođe toliko dugo prije nego što je prvi put zatražio pomoć od policije.

Planina mazohizma

Dotiče Gad u seriji i neefikasnost sistema, nesposobnost policije, homofobiju i transfobiju, gruming u filmskoj i TV industriji, teške predrasude i ignoranciju onih koji treba da nas štite. Opet, za ono što mu se dogodilo ne krivi nikoga, samo pokušava da shvati što se dogodilo. I njemu i Marti... pa čak i Dejmijenu (Tom Gudman-Hil), o čijem udjelu u Donijevoj traumi nećemo reći ni riječ više. Gad nikoga ne tretira kao krivca, kao što sebe ne posmatra (samo) kao žrtvu, već Martu vidi kao ono što ona i jeste - osoba sa mentalnim poremećajem. Koja apsolutno nije svjesna što mu je radila i u što je život pretvorila, i sebi i njemu... svojoj „bebi irvasu“, za koju se ubijedila da je voli do koske. I da bi joj mogla pružiti tu toliko sanjanu toplinu i „sigurno mjesto“, na kojem je posljednji put bila u djetinjstvu... grleći plišanog irvasa, kompenzujući igračkom odsustvo ljubavi u svom svijetu.

Okrutnost, stid, ego, sažaljenje, krivica, potiskivanje, deluzije, metafizička usamljenost, opsesija, očaj, želja, nada – s obje strane zlostavljanja –prožimaju se i grade emocionalno iscrpljujuću i izuzetno zahtjevnu seriju koja je, pak, spakovana u čudesno pitko i bindžabilno pakovanje.

„Baby Reindeer“ će vas zabaviti, ali i o jadu zabaviti. Zbog nje danima nećete moći da dođete sebi, potpuno sluđeni količinom samoprezira, mazohizma i empatije (!) koju je Gad pokazao prema svim likovima, bez izuzetka. Trpajući, pritom, toliko različitih ideja u seriju, da je skoro pa nevjerovatno kako sve ipak rade i zaista upadaju na pravo mjesto, otvarajući dragocjen pogled u fenomen koji većina nas posmatra prilično površno. Sa predrasudama, sa neskrivenim predubjeđenjima, bez pretjeranog unošenja u kompleksne mehanizme na kojima počiva stalking. Stoga, ako postoji serija koja vam može promijeniti i/li produbiti percepciju o stalkerima i njihovim žrtvama (kao i o osobama koje su ikada istrpjele gruming i seksualno zlostavljanje), to je „Baby Reindeer“. Ovako kompleksno obrađen toksičan odnos sigurno još nijeste gledali na malim ekranima, naročito ne na Netfliksu. Zato je sve čemu se možemo nadati, nakon one završnice i savršeno zatvorenog kruga, da je Gad uspio da zacijeli makar mali dio sebe. I da nastavka neće biti, osim ako mu nije lično potreban. Iako bi, tehnički, s onakvim krajem, mogao biti izvodljiv (i konceptualno vrlo interesantan), pitanje je da li bi mogli da podnesemo još jednu dozu. I novu planinu egzistencijalnog horora koju bi, sigurno, na sve nas sručio „Baby Reindeer“.

M. IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ Ocjena: 4.5/5

SERIJE Franklin Ni Majkl Daglas ne može

Nasmrt dosadna drama o rođenju Amerike

Autorima serije nije potrebno mnogo da nas usisaju u okruženje sa glavnim likovima. Nažalost, zbog monotonih razgovora, brzo poželite da iz tog istog okruženja pobjegnete

Godine 19776. kada je stigao u Francusku, Bendžamin Frenklin stekao je globalnu slavu. Taj nivo popularnosti sada je teško u potpunosti i dokučiti. Jer, ipak govorimo o svijetu u kojem su, umjesto preko društvenih mreža i uz pomoć svemoćnog interneta, vijesti putovale putem mukotrpno štampanih i još mukotrpnije distribuiranih pamfleta.

Frenklin je bio štampar, električar, političar, filozof, inovator, humorista, pisac, crtač,

muzičar (osim što je svirao nekoliko instrumenata, čovjek je izmislio i staklenu harmoniku)... I vojnik, i ambasador, i otac, i djed, i prodavac knjiga, i naučnik... Ma, čovjek za sve. S obzirom na to što je uspio da bude i postigne, čini se da mu je dan sigurno morao trajati više od 24 sata.

Prema riječima njegovog biografa Karla van Dorena, u knjige je upisan kao pronalazač gromobrana, bifokalnih naočara, Frenklinove peći, mašine za umnožavanje... Otkrio je tok i karakteristike Golfske struje, prvi je uveo ulično osvjetljenje i reorganizovao poštanski sistem, a pisao je i naučne radove o elektricitetu.

Frenklinova misija (na kojoj je bio bez ikakvog zvaničnog mandata), bila je da pridobije podršku Francuske (novac, zalihe, brodove i vojnike) u ratu za američku nezavisnost. Njegova slava i šarm, posebno nešto neozbiljniji aspekti (usklađeni sa međunarodnom percepcijom neozbiljnih Amerikanaca), činila se kao blagodet, ali prilično je često bila i medveđa usluga.

Mamac za diplomate

Misija Kirka Elisa i Hauarda Kordera , scenarista Eplove nove mini-serije „Franklin“, ogleda se u tome da se kroz osam jednočasovnih epizoda ukloni površno razumijevanje jednog od sedmorice „očeva osnivača“ američke nacije - ili makar ono kako ga percipiraju novije generacije. Da bi to uradili, autori su odlučili da se pozabave Frenklinovim veoma ljudskim slabostima i posebnim oblikom genijalnosti koji je njegovu francusku kampanju učinio (slijedi spoiler) kompletnim uspjehom. Nažalost, sudeći prema četiri prikazane od osam snimljenih epizoda, u tome baš i nijesu uspjeli.

Projekat, čiju režiju potpisuje Tim van Paten („Boardwalk Empire“, „The Sopranos“), inspirisan je knjigom „Velika improvizacija: Frenklin, Francuska i rođenje Amerike“ Pulicerom nagrađene autorke Stejsi Šif, čije se djelo, po sve-

Odnos djeda i unuka zavređuje mnogo više prostora

može da izvuče Eplovu novu istorijsku uzdanicu

mu sudeći, čini zanimljivim štivom i vjerovatno boljim izborom od gledanja serije ukoliko je ova tema nešto što vas zanima.

Prva epizoda počinje u decembru 1776. dolaskom Frenklina u Francusku, samo tri mjeseca nakon potpisivanja Deklaracije o nezavisnosti, dok je nova republika bila na ivici kolapsa. Zbog finansijskih poteškoća i jadnih 3.000 vojnika koji su pokušavali da se suprotstave ogromnim britanskim snagama, kongresu je ponestajalo mogućnosti. Bendžamin Frenklin (Majkl Daglas) bio je poslednja nada Amerike.

Iskrcavajući se na obale Bretanje u Francuskoj, državnik i njegov unuk Vilijam Templ ( Noa Džup ) odmah kreću u misiju da politički i finansijski namame francuske diplomate na američku stranu. I, dok je početni plan bio da to odrade malo suptilnije, slavna ličnost sedamdesetogodišnjeg naučnika natjerala ih je da malo prilagode planove i ipak iskoriste drugačiju taktiku. To je ono što shvatimo već nakon prve epizode.

Autori serije akcentuju gomilu ubjedljivih istorijskih detalja i uspijevaju da završe ponešto od planiranog. Nažalost, samo djelimično, dok se istovre-

meno muče sa storitelingom i pronalaskom pravog načina da efektno i dinamično raspletu priču o misiji koja je trajala osam godina. Bez prekida. Glavni (a do kraja četvrte epizode ispostaviće se – i jedini) dragulj serije u glumačkoj postavi je Majk Daglas. Zanimljivo, nekim čudom, uprkos dugoj i impresivnoj filmografiji, po sopstvenom priznanju, Daglas nikada prije nije glumio u bilo kojem projektu epohe. Njegova glumačka igra jedini je element koji seriju čini gledljivom. Ostalo je manje zanimljivo i čini se presporo i predugo, što je česta greška mnogih autora TV projekata

u posljednje vrijeme, taj izbor dužih epizoda umjesto onih od 30 minuta.

Sa vizuelne tačke gledišta, pak, urađen je dobar posao. Seriji „Franklin“ nije potrebno mnogo da nas usisa u okruženje sa glavnim likovima, ali nažalost, zbog monotonih razgovora, brzo poželite da iz tog istog okruženja pobjegnete. Ali, kako Frenklin tvrdi tokom prve od mnogih večera na koje će biti pozvan tokom osmogodišnjeg mandata u Francuskoj - prava diplomatija je zavođenje. Tako da, ostavljamo Frenklinu šansu da u nastavku izvede svoju magiju.

Mudrosti za unuka

Dok se autori serije značajno drže „diplomatskog užeta“ na kojem moraju da balansiraju, najveća snaga leži u njenom centralnom dvojcu. U stvarnom životu, unuk Vilijam Templ zaista je pratio Frenklina na njegovom putovanju u Francusku, služeći kao djedov sekretar od 16. godine. U pitanju je jedinstveno iskustvo koje je, kao što će vjerovatno i biti prikazano u TV projektu, dječaku pružilo priliku da istinski sazri, ali ono što je jasno jeste i da se ovo nije desilo bez usputnih neprilika (od kojih su neke već prikazane u seriji).

Narativno, serija „Franklin“ definitivno je najbolja kada su Daglas i Džup u fokusu. U početku, Frenklin pokušava da nauči svog unuka vještinama poput igranja šaha i da mu prenese riječi mudrosti, ali odnos se vremenom zateže - djelimično kao rezultat generacijskog jaza. Istovremeno, tu je i postojeća osnova napetosti, a to je Vilijam Frenklin. U pitanju je Bendžaminov sin i Templov otac, koji je bio i nadaleko poznati lojalista. Ipak, čini se da se ljubav ne dovodi u pitanje, pa je stoga odnos djeda i unuka zanimljivo gledati. Štoviše, ukoliko bi se u nastavku serije fokus značajnije pomjerio na njih, to bi moglo makar za nijansu poboljšati postojeći utisak. I barem malo osloboditi seriju od trenutno iscrpljujuće monotonosti.

Biljana MARTINIĆ

Ocjena: 2.4/5

Majkl Daglas protraćen na monotonu misiju na francuskom dvoru

SERIJE This Town Najtov najličniji TV projekat ne može

Davno je prošlo vrijeme kada su projekti Stivena Najta bili televizijski događaji. Nije tu toliki problem trenutni mravlji tempo kojim radi, servirajući seriju za serijom, skačući sa jedne na drugu televiziju, ukazujući nam se na raznim striming servisima. Više brine pad u kvalitetu, praćen čak i pomalo konfuznim šaranjem sa tonom i žanrovima. Kao da je Najt odjednom shvatio da ga narod najviše povezuje sa mačističkim svjetovima serija „Peaky Blinders“ i „Taboo“, pa je odlučio da spuca što više novih projekata koji bi mu pomogli da se distancira od svoje „lične karte“, Tomija Šelbija (Kilijan Marfi) i njegove birmingemske bande. Plivajući i dalje, dapače, u prilično nasilnim vodama, ali gradeći ipak manje napucane svjetove.

Nažalost, iz tog nazovi „zaokreta“ dobili smo frljanje s istorijskom melodramom („All the Light We Cannot See“, Netfliks), saj-faj distopijom („See“, Apple TV+), ratnom akcijom („SAS Rogue Heroes“, BBC), pa čak i sa Čarlsom Dikensom („Great Expectations“, „A Christmas Carol“, BBC).

Tačerizam i IRA

Dok čekamo još dvije ovogodišnje Najtove premijere – špijunski triler „The Veil“ (FX on Hulu) s Elizabet Mos i boksersku dramu „A Thousand

Muzika i politika

zapaljivom Molotovljevom

Koncept serije toliko je luckast, anarhičan i pun svega i svačega, da je teško navići se na njen tempo i likove. Opet, iako politički pejzaž djeluje zbrčkano, a glavni junaci pogubljeno –nekako vam pronađu put do srca

Blows“ (Disney+) sa Stivenom Grejemom , kao i famozni „Peaky Blinders“ film (snimanje počinje u septembru) - BBC nam je ponovo dao priliku da Najta cijenimo, ali i da se opasno mrštimo na njega. Ovog puta možda i više nego što bi trebalo, s obzirom na to da svoj novi povratak u Birmingem reklamira kao najličniji projekat do sada.

Da Najtov „This Town“ ipak nije što je divni, duboko lični film „Belfast“ (2021) Keneta Brane (i za nas, i za Branu), jasno je već od rasplinute prve epizode. Ali, recimo da se stvari malo popravljaju. I tu negdje oko

treće epizode, uprkos odista razvučenom formatu od šest nastavaka po 60 minuta, serija donekle proradi. Uspijete da se

koktelu

naviknete na prilično luckaste likove i zaista osjetite da ispod svih tih nabacanih ideja ipak kuca jedno veliko srce. Najtova nova kreacija, čiju režiju potpisuje Pol Vitington, najavljena je kao muzička odiseja osamdesetih godina u Bir-

Bardon, Gregori i Dante – pokretačka sila Najtovog ljubavnog pisma mjestu odrastanja

Estela (Mišel Dokeri), simbol uvenule čistote u zaprljanom Koventriju radiotimes.com

prodiše od gomile razbacanih ideja

politika u teško Molotovljevom koktelu

mingemu i Koventriju, u doba uspona ska i two-tone muzike, ali i rastućih tenzija u tačerovskoj Velikoj Britaniji. Ako pitate Najta, tadašnja mladost bila je suočena sa dva izbora. Da muziku iskoristi kao pojas za spasavanje, kao lift, kao

avion koji bi mogao da je odvede na neko srećnije mjesto – ili da bude usisana u ludilo. Da u ruke uzme gitaru, ili Molotovljev koktel. Da stvara, ili da razara – u oba slučaja da bi stvorila priliku za nešto novo. Naravno, ako preživi i uspije da dočeka promjenu. Jer, godina je 1981, na kraju smo ere ljubavi. Ostrvo prijeti da eksplodira od protesta, nasilja, političkih, rasnih i klasnih tenzija, sa skinhedsima, Kato-

ličkom crkvom i Irskom Republikanskom Armijom, od kojih svako vuče na svoju stranu i pokušava da ispuni svoj cilj u narastajućem haosu.

Zaljubljeni pjesnik

Iz čitavog tog haosa, u istinski efektnom prologu serije, izranja Dante (Livaj Braun). Upoznajemo ga na ulici, dok mjesečarski prolazi kroz gomilu mladih koji se pesnicama i Molotovljevim koktelima rokaju sa policijom. Cijeli Birmingem gori, ali Dante ne vidi ništa od svog slomljenog srca. Jer, Fiona (Freja Parks) je upravo odbila da je odvede na čaj. Nakon što se Dante prene iz ljubavnih muka, počinje bježanija tokom koje nalijeće na Džini (Ivi Ostin). Svoju pank drugaricu odavno nije vidio, ali sjeća ga se ona dobro. Teško je zaboraviti tinejdžera koji ne pije, ne puši, ne drogira se, čak i ne pleše. „A weird fucker“, reći će Džini, a Dante to i jeste. Možda

će baš zbog toga i uspjeti da ga nagovori da oforme bend. Danteovog rođaka i momka koji će im postati muzički saputnik upoznajemo u Koventriju. Njegovo ime je Bardon ( Ben Rouz ), a sve o čemu sanja jeste da pobjegne na studije u London, daleko od disfunkcionalne porodice. Naročito od oca Imona (Piter Makdonald), koji ga neprekidno pršti da se uključi u IRA akcije... I zbog čije je uključenosti u izvršavanje njenih političkih ciljeva, majka Estela (Mišel Dokeri, „Downton Abbey“) skliznula u zavisnost od alkohola i izgnana je iz doma.

I Danteov otac Djus (Nikolas Pinok) ima istoriju s alkoholom, koja će ga približiti crkvi, pa i toj istoj Esteli. A da njihova cijela porodična situacija postane još komplikovanija, pobrinuće se Gregori (Džordan Boldžer, „Peaky Blinders“), Bardonov stariji brat i Danteov rođak. Prvo postajući bodigard lokalnom gangsteru, a onda oblačeći vojničku uniformu.

Stupanje u britansku vojsku, stacioniranu u Belfastu, u Sjevernoj Irskoj, u doba „Nevolja“ („The Troubles“), kao bjekstvo od kriminala, dok u familiji imaš nekoga kome je IRA sve na svijetu? Pa, recimo da je i Gregori, kao Dante, iako je naizgled mnogo čvršći i tvrđi od našeg pjesnika, takođe „a weird fucker“. I da

radiotimes.com

Džini (Ivi Ostin), pank slatkica iz Birmingema

ekscentričnog Dantea prikaže kao osobu koja možda jeste šašava, ali je i topla, bliska i razumljiva. Odveć ljudska, pa čak i kada do te mjere postane opsjednuta muzikom, da donese odluku da dnevno ne izgovori više od 700 riječi. Jer, ono, treba čuvati glas.

Zbog odličnih glumaca i jeste šteta to što im narativ ne ide u prilog, što im Najt konstantno podmeće nogu nerazumljivim, frustrirajućim odlukama, od onog Bardonovog zajedničkog pjevanja s ocem (wtf), do scene u kojoj Dante prvi put proba seks, drogu i alkohol (najneseksi prizor u istoriji televizije).

Kao cjelina, „This Town“ je nekoherentna; čak i kada je najzanimljivija tempo pati zbog konstantnog skakanja sa muzike na politiku, sa politike na porodične disfunkcije, sa disfunkcija nazad na muziku. I tako dobijemo od svega po malo, a ništa nije dovoljno produbljeno.

taj bijeg neće potrajati dugo. Gregori će morati da se vrati u Birmingem, a zadatak koji će dobiti od nadređenog dodatno će zakomplikovati Najtov muzičko-politički Molotovljev koktel.

Otkinuti prsti

Taj sudar muzike i politike u prvoj i drugoj epizodi toliko je luckast, anarhičan i pun svega i svačega, da je baš teško navići se i na tempo serije, i na njene likove. Danteova poezija (djelo britanske pjesnikinje Kej Tempest) većinom djeluje usiljeno i pretenciozno, za ključni utisak da bi bilo bolje da je ostala u njegovoj glavi. I politička slika izgleda zbrčkano, a likovi u najmanju ruku pogubljeno. Posebno problematično, klišeizirano i gotovo komično, djeluju Irci. Časna riječ, kad god se u kadru pojavi neki IRA predstavnik, imate osjećaj da gledate stormtrupere ili, u najboljem slučaju, bondovske zlikovce. Svi su isti, svi su totalni negativci. Nije se Najt proslavio s irskim likovima ni u „Peaky Blinders“, ali ovo je zaista novi nivo plastificiranosti. Zlikovci generalno ne funkcionišu u „This Town“, a najočigledniji i najplastičniji primjer

je Robi Karmen (Dejvid Doson), Gregorijev bivši gazda, gangster koji želi da pokrene lokalni muzički klub da bi dobio paravan za rasturanje narkotika. Tip koji uopšte nema pretjerano bitnu ulogu za priču dobio je frapantno mnogo prostora. A ona „frapantna“ scena hranjenja s otkinutim prstom – ne da nije efektno sredstvo za izgradnju lika, nego djeluje smiješno. Za krajnji utisak da bi Robi, jedan od opasnijih tipova u Birmingemu, u „Peaky Blinders“ bio pojeden za tri sekunde. Nije se Najt proslavio ni sa drugim sporednim likovima; jedina koja zaista može da

izazove emociju, iako je tanko napisana (žene su kod njega standardno slabije izgrađene nego muškarci), jeste Estela. Za to je, pak, najzaslužnija Dokeri, savršeno sposobna da je iznese kao simbol divne, krhke, zgažene ljepote i dobrote u zaprljanom Koventriju. Naročito u onoj sceni u crkvi, pjevanjem koje dugo ostaje sa vama.

Manjak originalnosti

Za razliku od roditelja i ostalih odraslih, glavna četvorka super funkcioniše. Svi glavni glumci apsolutno su pogođeni, naročito Livaj Braun, koji je dobio i najteži zadatak, da

A muzika? Pa, za seriju u čijem je fokusu bend koji se formira tokom jedne sasvim specifične muzičke ere, i još nosi ime po pjesmi „This Town“ benda The Specials, koja je bila i ostala himna pobune protiv tačerizma – slab je posao uradio Najt. Soundtrack jeste super; blistaju tu Koen, Blondie, The Clash, Velvet Underground, Talking Heads... kao i sjajne odjave na kraju svake epizode, među kojima se posebno izdvaja obrada „Somewhere Over the Rainbow“.

Nažalost, svi ti blistavi hitovi samo piče u pozadini, rijetko dodajući nešto vrijedno priči i atmosferi. A originalne muzike Danteovog benda, koju potpisuju Tempest i muzički producent Dan Keri, niti ima dovoljno, niti je specijalna. Ili makar nije do te mjere da biste poželjeli da bend stvarno postoji i da nastavi da stvara nakon serije.

Opet, „This Town“ i s ovom i ovakvom prvom sezonom, djeluje kao priča koja ima potencijala za bolji nastavak. Ako ga Najt dobije, sa fino postavljenom glavnom četvorkom možda uspije da produbi koncept. I konačno zapali ovaj, makar u prvoj sezoni, teško zapaljivi koktel muzike i politike.

M. IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

Ocjena: 3.3/5

gq-magazine.co.uk

Dejvid Doson kao plastični gangster Robi Karmen

Fiona (Freja Parks), djevojka koja Danteu lomi srce radiotimes.com

SERIJE

Trejler škotske komedije „Dinosaur“ upalio je sve lampice fanovima serija „Fleabag“ i „The Tourist“. Jer, nova saradnja Hulua i televizije BBC projekat je „Two Brothers Pictures“, iste producentske kuće koja nam je dala genijalštinu Fibi Voler-Bridž i visoko zarazni triler sa Džejmijem Dornanom . Samim tim, dala se očekivati još jedna sasvim neočekivana serija, nešto poput „skrivenog dragulja“ koji ćete jedva čekati da preporučite drugima. Šest polučasovnih epizoda kasnije, ta očekivanja donekle su ispunjena. Serija „Dinosaur“ nije ispala nokaut, ali kreatorke Matilda Kertis i Ešli Stori jesu uspjele da isporuče dovoljno razloga da je pogledate i poželite da njihova blesava priča o paleontološkinji s autizmom dobije nastavak. Naša ljubimica dinosaurusa zove se Nina, a igra je upravo kokreatorka Ešli Stori, komičarka i radio-voditeljka s autizmom na čijem je iskustvu i zasnovana serija. Svoj televizijski debi koncipirala je kao gorko-slatku priču o tome koliko se osobe koje pripadaju spektru često osjećaju dezorijentisano u svijetu u kojem ljudi pričaju jedno, misle drugo, a rade nešto sasvim treće. Srce serije su Nina i njena sestra Ivi (Ket Runi), čiji „sveti odnos“ testira saznanje da će njihova glazgovska porodica uskoro dobiti zeta. Njegovo ime je Raneš (Dani Ašok), Ivi ga je upoznala prije samo mjesec i po... i kako sad Nina da zna da najvažnija osoba u njenom životu ne pravi kardinalnu grešku? Što ako je njen slatkasto-glupkasti budući zet „danju fin, a noću Čarli Šin“? Ko može da garantuje da vikendima ne davi žene?

Dinosaur

Škotska komedija o paleontološkinji s autizmom, čiji čitav svijet uzdrmava vijest o sestrinom vjenčanju, donosi dragocjenu priču o izlasku iz zone komfora

To što Nina pripada spektru jeste važno, ali nije krucijalno za njenu priču i seriju. Iako „Dinosaur“ daje dragocjen uvid i pruža rijetki glas osobama s autizmom, fakat je da su njena averzija prema riziku i bilo čemu nekonvencionalnom – univerzalni. I primjenljivi na sve nas koji, manje ili više, vječito kuburimo s izlaskom iz zone komfora.

Stoga, nije teško povezati se sa Nininim osjećajem da je sestrino vjenčanje zapravo asteroid koji prijeti da zbriše cijeli njen svijet kao što je onomad (valjda) suturao dinosauruse. Kumovanje, biranje haljina-đinđuva-cipelica-cvijeća, organizacija đevojačkog, upoznavanje sa zetovim uobraženim ocem... Sve te situaci-

je, u kojima Nina ima zadatak da „kanališe rom-kom energiju boga i spasitelja Patrika Dempsija i pobrine se da se svi lijepo ponašaju“ – stresne su svima. Znali nešto o fosilizovanim izmetima ajkula, ili ne. Problem? Iako je priča simpatična; iako humor radi; iako momentalno padate na Boa (Dejvid Karlajl, sjajan u „It’s a Sin“), Nininog brata koji joj tepa „Lurč“ i šalje verbalne srednje prste svima čim progovori („Let’s Megxit those dobbers“), ravna, nerazigrana režija Niam Mekeovn ubija u pojam. Previše je obična, totalno odudara od cijelog tog svijeta neobičnjaka pored kojih Nina, u suštini, djeluje kao najnormalnija osoba. Odnos sestara jeste okej, ali i ta spona pati zbog klišeiziranog koncepta Ivi (Ninina sestra nije beautiful mess kao Fleabag, nego samo mess ) i neglatke

promjene tona u petoj epizodi, kada „Dinosaur“ praktično napušta komediju i prelazi u melodramu. A tu je i gomila skiciranih likova, od roditelja do Nininih kolega sa posla. Opet, kad humor u seriji „Dinosaur“ radi – on stvarno radi (neprimjerni san o nacionalnom blagu Dejvidu Atenborou), a teško je ne uračunati kao plus i njenu „hoće li, neće li“ romansu sa Lijem (Lorn Makdonald ). Možda nijesu „gonky ‘Normal People“, or ‘Abnormal People’“, kako će ih nazvati u seriji, ali divni su. I na momente baš neodoljivi. Tako da, Ninin tata jeste u pravu kada kaže: „Dinosaurusi su srećni što te imaju.“ Kad se sve sabere, više je tu pluseva nego minusa. I dovoljno motiva da čujete Nininu priču o izlasku iz zone komfora i drugim demonima. M. I.-N.

Ocjena: 3/5

Ket Runi i Ešli Stori u seriji u kojoj se jedno vjenčanje tretira kao asteroid

PREPORUKA

ZGRABI

FILM

Od već provjerenih, neka ide „Magnolia“ (Pol Tomas Anderson, 1999). Od genijalnog uvoda, sjajnog ritma, „come to Jesus“ završnice i jedne od najboljih uloga Toma Kruza, ne mogu ga prestati preporučivati, iako je već zasluženo poznat i cijenjen. „The Full Monty“ (Piter Kataneo, 1997) kultna je britanska komedija i obavezna preporuka. Iako teme koje se obrađuju nisu nimalo naivne, meni je ovo feel-good film. Kako piše u nekoj Letterboxd recenziji: „Ako ti ovo nije najdraži film, j... se“.

Ove godine trebalo je da izađe „Spider-Man: Beyond the Spider-Verse“, nastavak animiranog filma „Across the Spider-Verse“ (2023). No, dobra animacija zahtijeva mnogo vremena, tako da je odložen. Do tada ću se vraćati spomenutom, kao i prvom dijelu „Into the Spider-Verse“ (2018).

TV

Pavle Banjac, pjesnik

Odmetnite se uz Calexico

Nedavno sam gledao sjajnu HBO dokumentarnu seriju „Love Has Won: The Cult of Mother God“ (2023). Ovaj trodjelni dokumentarac je ludi prikaz jednog religijskog pokreta iz perspektive njegovih članova. Reći više od ovoga bila bi šteta, megapreporuka.

Završena je peta, posljednja sezona antologije „Fargo“. I sada svi koji mrze sedmično čekanje novih epizoda nemaju izgovora za propuštanje. Nakon prethodne, pomalo klimave sezone, ova nam vraća ono što sam uvijek volio kod „Farga“ – obične ljude koji upadaju u sve haotičnije, nadrealnije i disturbnije situacije. Meni je gradić Fargo uvijek djelovao kao neka usputna stanica na putu do Tvin Piksa; prija mi ta liminalna nadrealnost (kakva pretencioznost, izvinjavam se čitaocima).

Nedavno je stigla i serija „X-Men ‘97“, nastavak animiranog serijala „X-Men“ iz devedesetih godina prošlog vijeka. Ne

volim pretjerano tu holivudsku nostalgiju i oživljavanje starih franšiza, ali ovdje imamo super animaciju i šarene superheroje, a nekad je samo to dovoljno.

MUZIKA

Odakle početi... Baxter Dury je prošlog ljeta objavio album „I Thought I Was Better Than You“. Spoken word mag se u manje od pola sata suočio sa sopstvenim identitetom („nepo baby“ - otac mu je Ijan Djuri, poznati britanski muzičar), uz pratnju ženskih vokala i senzualne muzike.

Beogradski bend Čuvari Stvari objavio je nedavno debi EP „Tonem“, a uvijek je uzbudljivo slušati nečije prvo ostvarenje jer stvarno ne znaš šta bi mogao očekivati. Ako želite čuti kako se četiri djevojke rokerski i pankerski bore protiv svijeta, this is the way

Bio sam nedavno na koncertu Jarbola, svirali su dva sata i tridesetak pjesama, bio sam jako srećan te noći. Dan ranije išao sam na Hali Gali festival, pa jedna brzinska preporuka za novu Hali Gali kompilaciju i sve bendove koji su se tu našli (specijalni pozdrav za Cactus Fields). Imam nekoliko drugara koji prave najbolji rep, zovu se Fuckno Bebe i uskoro im izlazi nova pjesma, pa do tada obavezno poslušajte njihov EP „Muzika u stan“. Ne znam gdje mi je Calexico cijelog života bio, ali album „Feast of Wire“ već neko vrijeme vrtim bez prestanka. Mnogo mi filmsku atmosferu prave dok ih slušam, osjećam se kao neki odmetnik antiheroj koji obitava na granici Sjedinjenih Država i Meksika.

ZAOBIĐI

FILM

Kažu ljudi ne bi trebalo na treš trošiti vremena, ali potrudim se nekad i to da ispratim, tako da sam nedavno pogledao „Madame Web“ (S. J. Klarkson, 2024). Ništa ne valja, sve je tu loše – gluma, scenario, kadrovi, sve, sve, sve. Apsolutno ništa ne funkcioniše kako bi trebalo, ali srećom, sve je to ispalo previše smiješno na kraju, kao superherojski „The Room“ (Tomi Vizo, 2003), tako da sam se zabavio.

TV

Uh, ne znam, čuo sam da „Igra sudbine“ ne valja.

MUZIKA

Ko će stići, pored toliko dobre muzike, obratiti pažnju na lošu.

Pavle Banjac: Čini mu se da je gradić Fargo usputna stanica do Tvin Piksa

Luka Banjac

DZUBOKS v Mark Knopfler

Most na rijeci Tajn, u Njukastlu, motiv je omota ploče „One Deep River“ Marka Noflera. I iza njega zalazeće sunce. Mjesto odakle je zvuk gitarskog maga potekao. Vraćanje na izvor, povratak korijenima, to je ovaj album za britanskog muzičkog titana iz benda Dire Straits. Prije 41 godinu spakovao je nezaboravni instrumental „Going Home“, za sjajnu dramediju „Local Hero“ (Bil Forsajt, 1983). Tako je ovaj novi povratak kući kao meleman životni ciklus. U suštini,

One Deep River

to je klasični Nofler: onako zategnut, sveden zvuk, na mahove predivno hrskavo zreo, od uvodne „Two Pairs of Hands“. Ali, opet, na tragu očekivanog i predvidivog. „Janine“ je omaž muzici njegovog rudarskog, krajnjeg engleskog sjeveroistoka. „Black Tie Jobs“ jedna mračna introspekcija; poput susreta sa svim bitnim muškarcima njegovog odrastanja u nekom čistilištu radničke klase. „Before My Train

Auf Wiedersehen Koala Voice

Rijetko ko ima osjećaj za melodiju na regionalnoj sceni, kao Slovenci iz benda Koala Voice. Rijetko ko kao oni umije da podvali takvu zarazu od refrena.

Reputacija ovih pop i rok alternativaca samo je potvrđena na petom albumu „Auf Wiedersehen“. I oduševljava lakoća kojom četverac, u kom je glavni vokal uglavnom Manca Trampuš, uspijevaju

Višedecenijska provokatorka Alka Vuica na terenu malo alternativnijeg roka – nije vic, ili makar nije unazad dvije godine, kada je gostovala na novoj verziji „Drame“ benda Let 3. Uglavnom, Alki je bitno da podvuče da je svih ovih godina, kakvu god muzičku formu navlačila – bila u duši rokerka. I onako, ženska rođena iz AFŽ i revolucije, poput parole iz Let 3 pjesme. A to je priča koju nije nimalo lako gurati na horizontu mejnstrim popa u modernoj Hrvatskoj. Album „Vrijeme za nas“ spakovala je sa sarajevskim gitaristom odavno

da iskažu ono što žele, sa stavom, kičmom i sunčanom radošću. Budući da su zvučali prilično tvrđe i pankerskije, otprilike bi se mogli nazvati regionalnim Paramore pandanom... Ali opet, sa dovoljno aduta da se smatraju osobenim.

Album odmah lansira u urgentnost, u pokret: od uvodne plesne disko-pank zabave „Late for the Party“,

Comes“ – utemeljena u amerikani, ali do kraja i s izrazito britanskim driblingom i „lažnjakom“... Opet, onako kako to samo Nofler čini. Nema na ploči „One Deep River“ gitarskih, niti aranžmanskih bravura. Umjesto toga, ovo je izražena osjećajnost, u ritmu i izražaju. Poput meditacije onog kojem treba mira i jasnoće, a koji je životnim iskustvom već sasvim zaokružen autor i ne traga za novom teritorijom.

preko „Nema na čemu“ na našem jeziku i u ruhu britanskih bendova iz prve decenije vijeka.

Romantika bješti iz pjesama poput „Tebe imam rajši od drugih“, da bi se lopta spuštala u ljetnjoj rege salatici „Sonce pomoranča“ i laganica baladi „Windows“. Interesantan momenat, za bend sasvim novi stilski rukavac, jeste „Kam gre sreča“ u kojoj, onako u odijelu šlagerskog gospočeta, kao pjevač nastupa Domen Don Holc Ipak, ono što ćete sigurno najbrže i najduže zapamtiti je „Super, nova“, pjesma koja je dovoljan razlog da opravda i

Alka & Zokk

Vrijeme za nas

nastanjenim u Njemačkoj, Zoranom Zokkom Šerbedžijom. Muzika tu i nije pretjerano interesantna; zanimljiviji su tekstovi u kojima je Alka ,,otkačila“, srušila lične brane i progovorila o ličnim i tuđim promašajima, samoći, gomili klimavih veza i karakternih beskičmenjaka.

Rezultat je tu za komad bolji od očekivanog – samo je šteta što su aranžmani

Konačno, finalna i naslovna pjema je posveta ljubavi; sve ono što muzika znači Nofleru. Sve ono što on jeste. Svakako, album je dar fanovima; ostali tu neće naći ništa osim prepoznatljive Dire Straits forme. A vrijedi kopati malo dublje. S. S.

Ocjena: 75/100

neki znatno gori album. Tako da je „The Bigger the City“ na kraju i prolazak kroz cilj u laganom trijumfalnom ritmu. I eto Slovenaca koji apsolutno zaslužuju da ih muzički upoznate ovog proljeća. S. S. Ocjena: 78/100

strogo u domenu očekivanog i hiljadu puta viđenog. Naslovna „Vrijeme za nas“ sa Nenom Belanom je čak najstrože postrojena po generičkoj matrici, da slučajno ne štrči u zakusci za radijski mejnstrim. Opet je tu mnogo više interesantnih i karakternih momenata, od „Kuće iz žurnala“ i „Pala za slobodu“, do prikladne verzije „Danas sam luda“ koju je davno

pisala za Josipu Lisac; i finalne gorčine i pametno spakovanog cinizma u „Božić je“. Da ne vjerujete, što sve Alka Vuica može i kako sve muziku promišlja i poštuje. S. S.

Ocjena: 64/100

DZUBOKS v Koncert u Ljubljani i mentalno putovanje kroz personalnu

Piše: Marko Stojiljković

Kada je pre godinu i kusur

Vile Valo imao solo-koncert u Budimpešti, bio sam zauzet pokrivanjem Festa. Saša, drugar iz beogradske mladosti, ponudio mi je prenoćište ako odlučim da svratim, ali sam teška srca odbio. Sa jedne strane stajala je nepokolebljiva radna etika, a sa druge magična privlačnost „hartagrama“, ovog puta u „neon noar“ bojama na koju mi, s istorijom konzumacije Vileovih stihova i muzike, ne možemo biti imuni.

Onda se turneja nakon dalekih destinacija poput Amerike i Australije i onih „svetih gralova“ poput novogodišnjeg koncerta u helsinškom klubu „Tavastia“, vratila u nama bliže i dostupnije krajeve, ovog puta u Beograd i Ljubljanu. Oba koncerta održana su u dvoranama malog kapaciteta za izvođača sa tako dugom i plodnom karijerom: beogradski u sali „Amerikana“ Doma omladine, a ljubljanski u Cvetličarni.

Fascinacija Finskom

O beogradskom koncertu znam samo iz druge ruke, a ljubljanski je bio na nivou malo smanjenih očekivanja. Svirka pratećeg benda bila je precizna, repertoar probran po sistemu red novih solo-stvari, red proverenih hitova grupe HIM; možda je falilo i malo Vileovih solo-obrada i dueta da se popuni štih. Njegov vokal bio je na očekivanom nivou, posebno za tako dugu i iscrpljujuću turneju, dok je scenski nastup ipak bio pomalo statičan, što se delom može pripisati umoru, a delom i pokušaju da se uspostavi novi, zreliji skoro pa kantautorski imidž, sa sve odelom u kojem Vile izgleda mršavije nego ikada i beretkom kojom možda krije da mu se godine poznaju i na kosi.

Za atmosferu se, pak, pobrinula apsolutno posvećena publika koja je pevala sa njim, ponekad i umesto njega (stari hitovi su tu, naravno, prolazili bolje od novih), vrištala, aplaudirala

Vile Valo i ja

i bacala mu poklone - na binu su poleteli cveće, plišane igračke, grudnjaci, čak i jedna knjiga. Koncert je trajao nekih sat i po, uspeli smo da „užicamo“ jedan relativno veliki bis, a za „frikovanje“ po klubu posle koncerta nismo imali snage. Koncert u Cvetličarni, pak, odveo me je na mentalno putovanje kroz ličnu istoriju sa Vileovim stvaralaštvom. Priča „Vile Valo i ja“ traje više od 20 godina, još od prvih albuma njegove matične grupe HIM koja je među prvima uopšte, a prva u potpunosti (komercijalno) uspešno spojila žestinu i nežnost u takozvani „love metal“. Moja opsesija Finskom još je starija, ima sportske (skijaški skokovi, reli i formula 1) i filmofilske korene (braća Kaurismaki, Aki i Mika ), a sadrži i elemente porodične istorije (mom deda-stricu Miši prvi posao u diplomatiji bio je u sveže posleratnom Helsinkiju).

Da me je neko prije 20 godina pitao da izdvojim omiljeni bend, to bi bio upravo HIM. Hej, čak su mi ondašnje „nokije“ bile namještene na „Join Me“ kao melodiju za zvono. Vile i družina pogađali su tu anksiozu, naročito na prvim albumima

Što se muzike tiče, nije HIM prvi finski sastav koji je probio moju barijeru. To je ipak bila Apocalyptica s obradama Metallica hitova, ali me je HIM poticao na dalje istraživanje

scene, kako u pravcu savremenika i drugarskih bendova (The 69 Eyes) i novijih grupa koje su jahale na talasu (recimo, Negative), tako i prema onim starijim koji su gradualno došli do takvog zvuka (Sentenced), prema drugim rukavcima tog mračnog i žestokog finskog zvuka (Amorphis). Sastava koji nisu imali sreće da se proslave, iako su mogli, previše je za nabrajanje, kao i muzike koja ima dodirnih tačaka sa HIM-om, a potiče iz Skandinavije, Nemačke, Velike Britanije, Portugala, Italije... da ne smaram sada. Ionako razmišljam u pravcu dokumentarca ili knjige o svemu tome.

Zajednica frikova

Da me je neko pre dvadesetak godina pitao da izdvojim omiljeni bend, to bi po svoj prilici bio upravo HIM. Hej, čak su mi ondašnje „nokije“ bile nameštene na „Join me“ kao melodiju za zvono. Upravo su Vile i

personalnu istoriju sa grupom HIM

družina pogađali tu anksiozu, naročito na prvim albumima... a u publici gomila devojaka s istim tim anksiozama. Sličan se sličnom raduje, a i „ribarenje“ je zanat, što su pametniji među momcima shvatali, neki pre, neki kasnije. Uostalom, setimo se razgovora u „Karauli“ (Rajko Grlić, 2006), kada Sergej Trifunović objašnjava Toniju Gojanoviću zašto mu je „Mali princ“ omiljena knjiga. Konačno, HIM je postao evergrin i opšte mesto pop-rok kulture, barem prva četiri albuma. „Greatest Love Songs vol. 666“ bio je fantastična interpretacija hipijevskog okultizma i ranog dooma. „Razorblade Romance“ je slika i prilika hit-ploče. „Deep Shadows and Brilliant Highlights“ povećao je amplitude nežnosti i mraka, a „Love Metal“ inaugurirao podžanr za sebe.

Kasniji albumi su varirali, od perfektno produciranog „Dark Light“ (imao sam prvu kopiju u Beogradu, moj drug tonac Matija i ja smo ga bar dve sedmice „secirali“ na monitorima i proučavali produkciju), preko metalskog „Venus Doom“ i mekanog, ne baš najbolje iskalkulisanog „Scre-

amworks“, zbog kojeg sam ih se skoro odrekao (dok mi na kraju i on nije ušao pod kožu, valjda kada sam saznao da ga je Vile napisao skidajući se s alkohola). I „Tears on Tape“ bio je fantastičan album „povratka na staro“ u smislu zvuka, ali je došao prekasno da bi spasio bend od raspada uzrokovanog zasićenošću sobom.

Druga bitna stvar za HIM je predan rad na stvaranju zajednice fanova. Sajt je ažurno prenosio informacije o aktivnostima, a „čet“ smo posećivali mi „frikovi“ iz celog sveta. Sa nekima sam se upoznao, posećivali smo se i družili, naročito kad je reč o ekipi iz regiona. Bili su to relativno rani dani interneta, pre društvenih mreža, pa smo se upoznavali i uživo, formirali i održavali zajednicu. Ivanu i Vesnu iz Zagreba upoznao sam na Sigetu u Budimpešti, gde smo uspostavili tradiciju „frikovanja“ po koncertima koju održavamo i sada, više od 20 godina kasnije. Naravno, našli smo se i sada u Ljubljani.

Sa Ninom sam se posećivao u Beogradu i Zagrebu. Sa Tanjom sam razmenjivao iskustva sa bližih i daljih putovanja. Poznanstvo sa Natašom dovelo je do toga da njenom mužu Janiju budem kum na njihovom brzinski organizovanom srpsko-finskom venčanju. Sa Mijom sam proveo nebrojene sate u noćnim telefonskim razgovorima... a Maju sam toliko smorio, da je i ona počela da ih sluša, mada tu su pripomogli i njena sestra Sanja i Sanjin drug, a moj „posinak“ Leo, sada uspešni psiholog.

Tetovirani hartagram

Naravno, većina mojih bivših devojaka slušala je sličnu muziku, pa im je i HIM bio visoko na meniju. (Poseban pozdrav za Nikolinu – sada se družimo kao roditelji dvojice dobrih drugara, Adama i Alekse. Takođe i za tadašnju curu Natu i bivšu Milicu, za onaj Egzit 2006). Ali, moja Nora morala je da se navikne na moju „ljigavu“ muziku nakon što je jedva sakrila smeh kada je prvi put čula moju melodiju, a spojile su nas žešće stvari u muzici:

Moonspell, Type O Negative, Tiamat, Majk Paton, apokaliptični neofolk (koji je ona otkrila meni) i izraelska psihodelija (koju sam ja otkrio njoj). Naravno da je išla sa mnom na koncert u Ljubljanu, samo da bi me videla srećnog. Koncerti grupe HIM, pak, bili su uvek iskustvo za sebe: bend ne bi sakrivao ni žestinu, ni dubinu emocija. Tako je barem bilo na Sigetu 2002: Vile svakako nije najbolji vokal na svetu (cigarete nisu pomagale, znam iz iskustva), niti najbolji muzičar u bendu (to je gitarista Linde), a ni najobrazovaniji (ta čast pripada klavijaturisti Burtonu), verovatno ni najpouzdaniji i najenergičniji član (Gas za bubnjevima i Mige na basu), ali je nadahnuti kreativac i emotivac sposoban da zađe u dubine i iskomunicira ih publici. Nastup na Egzitu nije bio na tom nivou, delom zbog uslova samog festivala, a delom i zbog zamora koji se već uvlačio u bend. Ipak, imao sam ludu sreću da uhvatim „sveti gral“ i da zajedno sa njima (i specijalnim gostom Tomijem Ajomijem sa kojim su odsvirali „War Pigs“) uđem u novu 2005. u klubu „Tavastia“. Delovi te helsinške zime polako blede iz sećanja u dimu cigareta i isparenjima piva, votke, sakea i sodžua, ali sigurno neću zaboraviti ono pivo ili dva sa Vileom desetak dana kasnije na svirci Amorphisa u Nosturiju. Njegova neusiljena srdačnost i prijateljski „small talk“

potvrdili su mi da su nastupi posao, a da su „idoli“ zapravo normalni ljudi kao i svi mi. Obeležili su me i koncerti koje sam propustio („mi smo i ono što smo izgubili“), onaj jedan na Šengen-festu dok sam još bio „ljut“ na njih zbog albuma „Screamworks“. Stjepan i ja smo nešto kombinovali, ali sve je delovalo kao preveliki „cim“. Ona oproštajna turneja mi je posebna rana, ali sa Milanom i Berlinom kao najbližim dostupnim lokacijama, sa Norom koja se tek vratila na posao sa porodiljskog i Adamom od godinu i po stvarno nije bilo moguće. Ma koliko ja ponekad maštao da kao hipi-detektiv Harvi (Džef Peri) iz serije „Nash Bridges“, koji u svom „el kaminu“ prati The Greatful Dead na svakom koncertu, pratim HIM po turnejama, za tako nešto nikad nisam imao dovoljno para, vremena ili sebičnosti.

Nadu da će se HIM ponovo okupiti daje mi i to što se momci nisu razišli zbog sukoba, već da bi se posvetili drugim muzičkim strastima. Do tada, ostaju mi Vileovi solo-koncerti poput ovog u Ljubljani.

Posle svirke, Nora i ja vratili smo se kući umorni, a nismo baš odmorni ni došli. I sledećeg dana bili smo umorni, ali makar ispunjeni emocijama. Vredelo je. Nismo samo mi fanovi i naš „glas“ odrasli zajedno, nego smo i ostarili. Svi mi koji imamo hartagram istetoviran na koži, na privesku oko vrata ili u srcu.

youtube.com

Naš Marko, spreman za svirku svog idola Privatna arhiva

33 OBRTAJA Darijan Hadžisalihović, skulptor i ekonomista

Film koji Vas čini srećnim?

- Definitivno „Indiana Jones and the Last Crusade“ (Stiven Spilbrg , 1989). Obožavam avanture, ovi žanrovi uvijek su upotpunjavali moju maštu i tako je ostalo i dan-danas.

Film zbog kog ste poželjeli da ubijete režisera?

- Ne bih rekao režisera, već kompanije i producentske kuće koje se pitaju na kraju. U posljednje vrijeme, svjedoci smo sve gorih priča i blokbastera. Dobar primjer je niz posljednjih DC i Marvel filmova, gdje uprkos naporima scenarista, režisera, glumaca, šminkera, svih uključenih u produkciju, film na kraju bude editovan po zahtjevu studija, mimo originalne vizije i ideje.

Film koji uopšte nijeste skapirali?

- Nije mi jasna franšiza „Fast and Furious“. Zašto se to i dalje snima, koja je poenta?!

Koju biste važnu, još nesnimljenu crnogorsku ili regionalnu temu/priču voljeli da vidite na velikom platnu? - Volio bih da vidim priču u koju je utkana staroslovenska mitologija, na malom ili na velikom platnu. Mislim da zaslužuje da bude obrađena u svim medijima isto koliko i sada

Sve je krenulo od Gruta. Junak Marvelove franšize „The Guardians of the Galaxy“ bio je prva glinena figurica koju je napravio Darijan Hadžisalihović. Potom je pandemija učinila da njegove kreacije dobiju još veći zalet. Uslijedilo je još superheroja iz Marvelovog, kao i iz DC univerzuma, a pod prstima ovog Baranina, s adresom u Podgorici, počeli su da se rađaju i Tolkinovi likovi, mitološka bića, junaci iz stripova i video-igara,.

Od štrebera za štrebere

popularna nordijska ili grčka mitologija. Bilo je pomena nekih bogova, poput Černoboga u seriji „American Gods“, ali mislim da to nije ni približno dovoljno.

Omiljeni filmski rivali?

- Šerlok Holms i Morijarti, posebno nakon čitanja mange „Moriarty the Patriot“ i stripa „The League of Extraordinary Gentlemen“, gdje imamo skroz drugačiji pogled na Morijartija.

Upečatljiva filmska scena sa nekom životinjom?

- Smrt Remzija Boltona u seriji „Game of Thrones“. Posebno drag citat iz domaćeg filma?

- „Možda ste pogrešili broj, ali ste dobili onoga koga ste tražili.“ iz filma „Balkanski špijun“ (Dušan Kovačević, Božidar Nikolić, 1984). :)

Najneodoljivija „štetočina“ iz animacije?

- Zec iz filma „The Secret Life of Pets“ (2016). Prvi film koji ste gledali u bioskopu?

- Koliko me sjećanje služi, mislim da je to bio „Harry Potter

Kombinujući različite materijale, oduševljavajući zaljubljenike u pop kulturu sve više iz dana u dan, Hadžisalihović nakon svakog novog podviga postavlja sebi veći izazov. Talenat, strpljenje, posvećenost i sposobnost da pred našim očima oživi karakter čarobnjaka i superjunaka, omogućili su mu da hobi pretvori u posao. Gost naših „Obrtaja“ polako uplovljava u komercijalnije vode, donoseći nam tehnološku novinu – 3D štampu figura.

and the Philosopher’s Stone“ (Kris Kolambus, 2001). Bilo je to organizovano gledanje filma s odjeljenjem iz osnovne škole u Domu kulture u Baru. Soundtrack kog filma bi mogao ili biste voljeli da prati Vaš život?

- Generalno, muzika iz franšize „Pirates of the Caribbean“; tu jednostavno ima svega. Poslije kog filma ste poželjeli da pođete u zemlju u kojoj se odvija radnja?

- Mnogo mi se sviđaju filmovi Gaja Ričija. I teško mogu da se odlučim između njegove viktorijanske Engleske (filmovi o Šerloku Holmsu), ili Italije tokom Hladnog rata („The Man from U.N.C.L.E.“, 2015). Izdvojite tri filmska autora koja biste voljeli da izvedete u provod. U koju kafanu i na koje piće?

- Ves Anderson , Giljermo del Toro i Kventin Tarantino. Oni su sve prošli od moderne kuhinje, ali siguran sam da nikad nisu probali naše pečenje, eventualno sarmu, a posebno ćevape kod Senča iz Bijelog Polja.

Očuđeni svijet Hadžisalihovića oblikovan je brojnim filmskim i televizijskim ostvarenjima, što potvrđuju i njegovi „Obrtaji“. U njima nam je otkrio, između ostalog, i da bi ga mnogo usrećilo kada bi se i neki motiv ili predanje iz staroslovenske mitologije našli na malim i velikim ekranima.

Dok se to ne dogodi, uvjereni smo da će izmaštati i oživjeti bogove sa našeg područja. Započnimo avanturu, ovaj pohod ne može da čeka!

Kako zamišljate proces snimanja filma koji bi Quentin Tarantino režirao na Balkanu?

- Mislim da bi se lako snašao na našem području, vjerujem da bi poslije ćevapa dobio inspiraciju za novi film.

Pjesma koja vas podsjeća na prijatelja, partnera ili člana porodice?

- Teško je izdvojiti neku numeru iz pop ere osamdesetih, ali neka bude „Don’t Stop ‘Til You Get Enough“, Majkl Džekson.

Pjesma koju biste pustili da uz nju dočekate smak svijeta?

- „Thunderstruck“, AC/DC. Ako već treba da odeš, ideš sa stilom.

Pjesma koja je himna slobode/hedonizma?

- „Cvaki dan praznik“, BG Funk. Jedna od najljepših pjesama s imenom u nazivu?

- Nažalost, ne postoji pjesma s imenom Miljana, makar meni nije poznata, pa Vas ovom prilikom pozivam da mi je saopštite kako bih uživao u njoj. Da morate da slušate samo jednog autora do kraja života, koga biste odabrali?

- Sada dok razmišljam, jedino mi se u glavi vrte Majkl Džekson i Jackson 5.

Smrt kog muzičara Vas je naročito pogodila?

- Pa nisam bio spreman, kao i većina, na smrt Đorđa Bala-

ekonomista

ševića, čak i sada mislim da je živ, kao i prije, sve mislim taj čovjek je i dalje u Vojvodini... Nekako njegove pjesme i djela čine da je on još tu sa nama. Domaći autor kog svi obožavaju, a Vi ne možete da ga smislite i/li mislite da je precijenjen?

- Uh, Masimo Savić. Nešto ne mogu da uživam u njegovim izvjedbama, ali slušao sam tu-

đe izvođenje njegovih pjesama i to ima totalno drugu notu. Pjesma koja je toliko loša, da je nemoguće ne voljeti je?

- „Pretty Girls Walk“. Ne znam zbog čega, ali pjesma ima jako moćan bit.

Vaša pjesma za karaoke?

- Užasno pjevam i to ne bih mogao sebi i drugima da priredim. Karaoke bi mogle da dođu u obzir samo ako bih bio

pijan i da se u tom slučaju niko ne sjeća tog događaja. Poster koje muzičke zvijezde ste držali na zidu u srednjoj školi?

- Bilo je tu svih, ali onaj koji je zadnji skinut sa zida moje sobe bio je, čini mi se, 50 Cent Hoće li nas Kit Ričards sve nadživjeti?

- Da, osim ako ne dobije moju krv. :)

TV

Serija idealna za kišni vikend?

- „The Big Bang Theory“. Od štrebera za štrebera.

Serija koja vas podsjeća na djetinjstvo?

- „Stranger Things“. Momci su uboli samu srž mog djetinjstva, maštanja i igranja. Serija koja je zaslužila mnogo veću publiku?

- „Black Sails“. Gotovo savršeno isprepleteni fiktivni i stvarni likovi, gdje pomisliš da su stvarni likovi fiktivni a fiktivni stvarni.

Serija koju nikada nijeste završili?

- Nikada neću pogledati posljednju epizodu serije „Black Sails“. Želim da u mojoj glavi ostane sve nerazjašnjeno, a svi likovi i dalje živi.

Predmet koji ste poželjeli da imate poslije gledanja neke serije?

- Broji li se leteći štap iz crtane serije „Avatar: The Last Airbender“?

Najdraži par iz serije?

- Agent Molder i Skali, „The X-Files“. Čak ni kroz seriju i filmove nisam mogao da očekujem da imaju dijete.

Serija koja je fantastična, ali ima užasan kraj/razradu?

- „How I Met Your Mother“, koja je „Friends“ za moju generaciju. Surova realnost i nepotrebno vraćanje na početnu tačku, a cijela serija je put do upoznavanja ljubavi života.

Radno okruženje/tim/posao iz serije koje ste poželjeli za sebe i zbog čega?

- Pab „MacLaren’s“ iz serije „How I Met Your Mother“. Ili dnevna soba iz „The Big Bang Theory“.

Za koga ste navijali – za Toma ili Džerija?

- Kao mali za Džerija. Međutim, s godinama sam promijenio mišljenje, sada navijam za Toma. :) M. ČAVIĆ

Darijan Hadžisalihović: Nije mu jasno zbog čega još živi franšiza „Fast and Furious“

Četiri i po decenije od premijere

Dvije knjige su na stolu pukovnika Kurca, tamo u srcu džungle, i mraka, i rata, i ludila. „From Ritual to Romance“ Džesija Vestona i „The Golden Bough“ ser Džejmsa Frejzera, čuvaju mu noćne more, od buđenja u još strašnijoj stvarnosti.

One odsječene dječje ruke na gomili u jednom vijetnamskom selu, samo zato što su bile vakcinisane, onaj najveći ratni užas koji izgovara Marlon Brando, pukovnik Kurc u klasiku „Apocalypse Now“ (1979) Frensisa Forda Kopole... To je užas stvarnog svijeta. To se nije moglo izmisliti. Scenarista Džon Milijus imao je druga u ratu; Fred Rekser se iz Vijetnama vratio sa tom pričom. I govorio da je to, tu gomilu grešnih, vakcinisanih ručica, vidio svojim, sada već poluludim očima. Nikad iz Vijetnama niko nije zvanič-

no potvrdio da se to dogodilo. Opet, toliko je to realno strašno i stvarno, da ga Fred nije mogao izmisliti.

Opustjela zemlja

Obje je one knjige, koje u filmu završe na Kurcovom stolu, veliki pjesnik T. S. Eliot navodio kao inspiraciju za poemu „Opustjela zemlja“. Epigraf za nju uzeo je iz romana „Srca tame“ Džozefa Konrada . „Da li je, ponovo, proživio život u svakom detalju želje, iskušenja i predavanja, u tom vrhunskom trenutku potpunog znanja? Plakao je šapatom neku sliku, neku viziju; jecao je dvaput, a taj plač nije bio ništa više od daha“... A to dvaput, što izgovori Kurc i čime Marlon Brando spušta zavjesu noći i smrti, na kraju filma „Apocalypse Now“, jeste ono: „The horror! The horror!“

Slomljena izgubljenog carstva

Arijel Šaron , komandant izraelske vojske, decenijama kasnije lider Izraela, na kraju Šestodnevnog rata i u svoj sujeti onog koji je neku novu teritoriju pokorio, otišao je na ronjenje. Negdje kod obale tad osvojenog Sinaja. Pa je pred kamerama prosto ispalio: „Sad mi jedemo njihovu ribu“.

Milius je to čuo i dobio inspiraciju za „Charlie Don’t Surf“ za jednog od američkih gospodara rata u Vijetnamu, lika

Ovo je najveći lm Vijetnamskog rata, možda i svih ratova, zato što se Brandov pukovnik Kurc ne plaši da pogleda dalje od ostalih. Pa to više nije lm o ratu, nego o mraku ljudske duše

Neki veliki filmovi diče se time što imaju jednu-jedinu nezaboravnu rečenicu. „Apocalypse Now“ ih ispaljuje kao iz mitraljeza. „Charlie Don’t Surf“.

Roberta Duvala. A ono: „I love the smell of napalm in the morning“... To je Miliusu potom došlo samo po sebi.

Odsječene uši

Ali, ko je taj Kopolin Kurc, taj oficir koji se uzvisio i ponizio do polubožanstva, tamo negdje na granici Kambodže, Vijetnama i Laosa, da između Kmera i Vijetkonga, sa jednim plemenom bije neki svoj beskrajni rat? Ko je taj koji je pred zrcalom rata i svih ratova stajao dovoljno dugo, da mu nije ostalo ništa više nego da gleda očima ludila?

Govorili su da je to Toni Po; oficir paramilitarne CIA divizije, sa tajnim zadacima u dubini vijetnamske džungle i Laosa. Ovako je ratovao: na primjer, samo da bi zastrašivao, iz helikoptera na vijetnamska sela bacao je odrubljene glave pobijenih neprijatelja. Nadređenima bi, umjesto zvaničnih pisama i izvještaja, tamo iz najdublje

Put u srce vijetnamske ratne tame

theposterdb.com

Slomljena vilica izgubljenog carstva

tmine Laosa slao odsječene uši zarobljenika, da pokaže koliko je efikasan...

Kopolin Kurc nije i nikad nije bio divljak poput Poa, kalifornijskog ludaka koji je smrt u dubokoj starosti, sa silnim ratnim odlikovanjima, 2003. dočekao. „Niko nije Kurc“, govorio je Kopola, pa na kraju priznao da je dijelom karakterizaciju lika inspirisao Robert B. Riolt, šef Pete grupe Specijalnih snaga, uhapšen 1969. zbog ubistva jednog navodnog vijetnamskog dvostrukog agenta.

Otprilike, Riolt je organizovao jednu potjeru po džungli, a ubijen je čovjek čija je jedina krivica bilo to što je – Vijetnamac. Ono „terminate with extreme prejudice“, koje toliko puta u filmu čujemo, u američkoj javnosti koristilo se upravo za opis tog slučaja.

Dolina zvijezda

Ni Toni Po, ni Robert Riolt sigurno nijesu čitali Eliota. Prije nego što umre, pukovnik Kurc recituje Eliotove „Šuplje ljude“. Eliotov epigraf, prije početka „Šupljih ljudi“, opet je iz Konradovog „Srca tame“. „Mistah Kurtz – he dead“. „Oni koji su prešli/ Uperena pogleda smrti u drugo Carstvo/ Pamte nas – ako li pamte – ne kao izgubljene/ Žestoke duše, no samo/ Kao šuplje ljude/ Punjene ljude“.

I svašta Eliot piše, o nekim očima koje ne smije ni u smr-

ti sresti; o mjestu gdje „oči jesu/ Sunce na stubu slomljenome“... I o „ovoj dolini zvijezda na umoru“, o „slomljenoj vilici naših carstava izgubljenih“, gdje očiju više uopšte nema. Sve to izgovara, ili prećuti, gledajući smrti u oči i gledajući očima ludila, Brandov Kurc na kraju Kopoline „Apokalipse“. I tamo, gdje „ovako svijetu dođe kraj/ Ne sa tutnjem već cviljenjem“ (famozno „not with a bang, but with a whimper“) – umire jedan svijet, a rađa se film, u svoj svojoj strašnoj ljepoti.

Toliko je toga pisano i toliko već znate o filmu „Apocalypse Now“... Recimo, da su Džona Milijusa nagovorili da piše scenario za film o Vijetnamskom ratu, niko drugi nego drugovi Stiven Spilberg i Džordž Lukas. Da je sam Milijus htio u rat kao dobrovoljac, pa ostao strašno razočaran jer su ga odbili zbog astme. Da je želio da radi adaptaciju Konradovog „Srca tame“, ali u ratnom i modernom svijetu, jer mu je jedan profesor davno rekao da se ta knjiga i ne može u film pretvoriti. Ili, da je Kopola iz sopstvenog džepa platio taj scenario 15.000 dolara; da postoji više

od hiljadu stranica draft verzija svih scena koje je Milijus želio u filmu. Da je Stiv Makvin bio prvi izbor da igra Vilarda, onog koji ide u veliku potragu za Kurcom (na kraju je pripala Martinu Šinu) – i da je budžet filma skresan automatski za pet od 21 milion dolara, kada je Makvin odustao. Da je Šin, sa samo 36 godina, od umora i stresa na snimanju u džungli bio u predinfarktnom stanju. Pa da je od role Vilarda odustao i Al Paćino, da se nikom u Holivudu nije snimalo dugoročno van Amerike, pogotovo ne u nekoj džungli Filipina. Da su za ulogu Kurca u igri bili i Orson Vels i Li Marvin; da je Brando na kraju pristao za ček od čak dva miliona dolara, za samo mjesec rada na filmskoj lokaciji; da su se i Kopola i svi hvatali za glavu kad je Brando na set došao predebeo, nepripremljen... I ozbiljno, sve to svijet već zna i toliko se o produkciji filma već pisalo, da je dio filmske mitologije.

Patuljci civilizacije

Pa opet i ipak: Kopolina supruga Elenor preminula je ovog aprila, u sedmicama prije 45. godišnjice najvećeg od svih filmova Vijetnamskog rata, premijerno prikazanog 19. maja 1979. u Kanu. Spram njenih dnevnika, snimljenog ličnog materijala, foto-zabilješki, cijele arhive tih dana, snimljen je dokumentarac „Heart of Darkness: A Filmmaker’s Apocalypse“ (1991). I sve što želite da znate o autoru, o Ko-

poli, o tim danima u džungli, tu je stalo. Sumnja, očaj, groznica. Ekstaza.

I sve je bilo dragocjeno; sva ta muka vrijedila je samo onog kadra u objektivu genijalnog Vitorija Storara, u kom Martin Šin i Fredrik Frost lutaju džunglom zbog malo manga, potpuno sićušni spram svakog drveta, spram te tmine. Patuljci civilizacije, nasuprot siline prirode. I tu negdje je suština Kurcovog ludila, tog njegovog zbjega od ovog svijeta i svakakvih mirisa napalma, od sumraka do svitanja. Ne da civilizaciji presudi; već da pokaže, u kojoj mjeri je svakog dana i on (i svako od nas) pritisnut jednom džunglom od života. I gdje je civilizacija, cijelo ovo ogromno i pakleno sokoćalo, samo način da zaboravimo, koliko smo akteri jedne velike darvinovske igre, gdje svako samo pokušava da do kraja dana ne bude pojeden... Zbog toga je „Apocalypse Now“ najveći film Vijetnamskog rata, a možda i svih ratova; jer se taj Kurc ne plaši da pogleda dalje od ostalih. Pa to više nije film o ratu, nego o mraku ljudske duše. Upletene u labavu opnu, što jedva drži da nas gladne čeljusti neke, sa pravom bijesne prirode, u jednom zalogaju ne iskidaju. Kao one ruke vakcinisane djece. Konačno, to je i cijena Kurcovog ludila, a nekoliko taktova „The End“ Dorsa i Džima Morisona i filmska vizija Frensisa Forda Kopole, bili su dovoljni da to bude uzvišeno. Onako, kako je to samo Brando umio komandovati. Onda kada je, već umoran i otežao od ovog svijeta, bio jedini od svih zvijezda Holivuda, spreman da se zaputi ka tom Kopolinom setu i tom srcu od tame.

Stojan STAMENIĆ

Marlon Brando, nezaboravan kao pukovnik Kurc

kalendar Jubilej klasika francuskog novog talasa

Istjerivanje đavola

Originalno „Les Quatre-cents coups“ prevedeno je doslovno, „The 400 Blows“, „400 udaraca“... Na francuskom slengu, znači nešto drugo; žargon je za nekog ko „diže dževu“. A dječak Antoan to radi, jer niko ne želi, neće da ga sasluša

Film iz prvog lica jednine. Kamera kao spisateljsko pero. I vizuelni potpis, kojim režiser može da se izrazi toliko lično, kao pisac na bjelini papira. Eto odgovora zbog čega je „400 udaraca“ (1959), prvi film Fransoa Trifoa, kao autobiografija.

Od filma je zahtijevao samo to da pokaže radost snimanja, ili agoniju snimanja. „Ništa me osim toga ne interesuje“. A „Četiristo udaraca“ je za Trifoa bio takva radost i takvo oslobađanje, kao što to može biti samo za mladića kojeg je film spasio da sebi ne uništi život.

Neželjeno dijete

Ozbiljno: da nije počeo da se bavi filmom, da piše o filmu, pa da snima filmove, Trifo bi završio kao razbojnik na pariskim ćoškovima. Skitnica, sitni lopov, delinkvent. U jednom momentu djetinjstva i odrastanja je čak mogao i morao da bira: ili će na ulicu, ili... E, „400 udaraca“ je film o jednom takvom odrastanju. Ili, konkretno, o Trifoovom odrastanju. Uz to je i mnogo dirljiv film. Zbog čega je „400 udaraca“ jedan od filmova koji su defini-

sali francuski novi talas; zbog čega je i nakon 65 godina od premijere, jedan od najboljih primjera, što taj filmski talas i dan-danas znači? Prvo, zbog ideje „autorske teorije“, da bi jedan film trebalo posmatrati primarno i uvijek kao umjetničko djelo režisera. Uprkos toj gomili ljudi, uvijek na filmu angažovanih. I drugo, zato što je savršeno ličan film. Skoro pa sasvim ogoljena ispovijest. Na

način, na koji su do tada činili samo književnici. Nakon Trifoa – i režiseri. U filmu „400 udaraca“ jedan dječak Antoan Doanel (ŽanPjer Leo) skoro krijući, pod svijećom, kao da je kriv, čita Balzaka u svojoj sobi. Otuđen je i neprilagođen. Odrasli ga vide kao kavgadžiju, kao nekog ko je magnet za nevolje. To se dijete i metaforički i bukvalno kotrlja niz pariske padi-

ne, pravo u kriminal. Optužuju ga za sve i svašta; dežurni je krivac. Manje je bitno što nekad jeste a nekad nije kriv – Antoana niko ne sluša. Niko mu ne vjeruje. Ponajmanje roditelji. Antoana nema ko da čuje; svi ga ignorišu. Pogotovo majka. O, ona bi najradije da se dječak nije ni rodio. Antoan je neželjen i i svjestan je toga. I samo radi sve ono, što čine nevoljena djeca.

Žan-Pjer Leo u Trifoovom autobiografskom debiju

talasa „400 udaraca“ Fransoa Trifoa

đavola iz sebe samog

Jedan savršeno loš prevod na svim meridijanima svijeta. Originalno „Les Quatre-cents coups“ za englesko govorno područje prevedeno je doslovno i direktno kao „The 400 Blows“, isto kao i „400 udaraca“ kod nas.... Na francuskom i pariskom žargonu, znači sasvim drugo. Opisuje nekoga ko „diže dževu“. A Antoan diže dževu u filmu, jer niko ne želi, neće da ga sasluša.

Početak opsesije

A kakve to veze ima sa Trifoom? Predratno dijete roditelji su izbjegavali. Odrastao je najviše sa babom. Kada je ona umrla, vratio se kući. Imao je osam godina. Mama je insistirala samo da ne smeta, da bude tih, praktično nevidljiv. Čovjek, kojeg u filmu mali Antoan smatra ocem, prema njemu je ljubazan, radostan, spreman da mu posveti vrijeme – ali ne i angažovan. Ne pokazuje da mu je stalo. Znao da mu nije pravi otac.

Mnogo kasnije, skoro deceniju nakon kanske premijere filma (4. maj 1959), Trifo je saznao da bi mu pravi otac mogao biti jedan jevrejski zubar iz Bajona. Mama Žanin je sve to negirala, ali njenom sinu bolji dokaz od slike tog Rolanda

Levija nije bio potreban. Bježao je kod drugova; bježao od kuće. Što je više bježao, postajao je sve očajniji, a roditelji su ga samo otpisali kao „beznadežan slučaj“. I naravno, takav dječak Trifo bježao je još više – i u bioskop. Tamo je mogao da zaboravi. Da se ušunja na zadnja vrata, da odžepari nekog da bi platio kartu. U osvit nacističke okupacije u Parizu, s osam godina, vidio je „Izgubljeni raj“ („Paradis perdu“, Abel Gans, 1939). I to je bio početak opsesije. Izbačen je iz ko zna koje škole sa 14 godina; a, zamislite, bio je potpuno i ludo željan znanja. Dijete koje je isprcano iz škole – a koje sebi obeća-

va da će da gleda tri filma dnevno i čita tri knjige sedmično!

Posveta kritičaru

Film „400 udaraca“ posvećen je Andre Bazanu , slavnom filmskom kritičaru koji je dugo za Trifoa bio poput oca kakvog je uvijek priželjkivao. Onaj koji mu je prvo pustio da raširi krila na novinskim stupcima. Uzeo ga za ruku onda kada je dijete biralo između života u svijetu krimosa, ili života u svijetu filma.

Više od 60 dječaka prijavilo se za rolu, a Žan-Pjer Leo je izabran, jednostavno, jer je to najviše želio. Jer mu je bila egzistencijalno potrebna. I on, na ivici delikvencije i egzistencije. Tu nije imalo što da se glumi; dječak je bio prosto ono što jeste.

Najciničniji momenti filma: onda kada djeca u Antoanovom odjeljenju sriču, polako, na času engleskog: „Where... is... my... father“. A oca nema; to svakako ne može biti učitelj koji šalje uvijek njega u ćošak, za neke krivice i grijehe cijelog odjeljenja.

Ili, još ciničnije: onaj učitelj i ona škola koja dječaka kažnjavaju ,,kao plagijatora“, jer je, zamislite, u sastavu, po ugle-

du na voljenog Balzaka, opisao djedovu smrt. Jedan dječak koji je natjeran da se stidi zato što je volio da čita i da bude kao Balzak! A roditelji? Što god Antoan uradi, oni ga vide kao kvarljivu robu. Kao novi korak ka kriminalu. I kada se vrati, oni nekim policajcima kažu: „To je samo privremeno“... Da bi na kraju dječak, eto, završio u popravnom domu. I pred kraj, pred jednim terapeutom, konačno sebe „otključao“. I tek tada izrekao sve, ali baš sve što je umio da kaže, da mu je na duši.

Bijeg na plažu

Ništa narativno ne štrči u filmu „400 udaraca“, nijedna scena ili kadar. Sve samo grabi kulminaciji i služi toj jednoj, finalnoj sceni. U kojoj dječak, bjegunac i iz popravnog doma, završava na jednoj plaži... Između grada i mora, između prošlog i budućeg života. Zagledan u pučinu, na potpuno isti način na koji gleda u policijski objektiv, na fotografiji za dosije. I u tom trenutku, oči u oči sa morem, kamerom, sa filmom, sa svima nama – Trifo zamrzava kadar. I te njegove oči, to je sami kraj filma.

Tada je lako shvatiti, da ovaj film nije ni dnevnik odrastanja, ni ispovijest... Nego, Trifoov pokušaj, filmskog istjerivanja đavola, iz sebe samog. Jedan egzorcizam, gdje će i mama i tata, i djetinjstvo i ulica, i sve ostati iza leđa. Jer, naprijed je film, stvaranje, pučina autorstva, sve ono što Trifo voli i želi da radi. Više od novog početka – početak ostvarenosti.

Film „400 udaraca“ Fransoa Trifo snimio je prije 27. rođendana. Od tada, do preranog kraja života, sa 52 godine, snimio je čak 21 dugometražni film. Pa pored toga pisao scenarija za druge režisere, pa pisao filmsku teoriju, pa završio onu kultnu knjigu, veliki i nezaboravni intervju sa Hičkokom, koji je sada udžbenik svakog studenta produkcije ili režije... Pa još radio kratke filmove, recenzije... I da: od filma „400 udaraca“, to nikako nije bila agonija snimanja koju je pominjao; nego u najgorem slatka muka, a uvijek radost stvaranja. Film je Trifou spasio, iskupio mu dušu. I izvukao ga na blistavu i svijetlu obalu, iz one usamljenosti, o kojoj znaju ćutati samo neka nevoljena djeca. S. STAMENIĆ

Kultni zamrznuti kadar u kojem film doživljava kulminaciju

Na račun serije stigla je i kritika iz desničarskih krugova, da udara na američki

kapitalizam! Jer, eto, Bob radi u malom grilu, fura nekakav „proleterski“ posao i kritikuje velike biznise. Neko je ‘ladno tvrdio je da je Sunđer Bob – podvodna komunjara

Nikad ne bi postao Bob, da nije bilo prava na ime i brend jednog cijenjenog proizvođača sredstava za čišćenje. Prvo je trebalo da se zove „Sunđer Boj Ahoj!“, („SpongeBoy, Ahoy!“), ali je jedna kompanija javila televiziji Nickelodeon, da je to „SpongeBoy“ već ime... Njihovog džogera. Od svih stvari na svijetu.

Kanski pobjednik

Ovako je profesor biologije Stiven Hilenburg , kreator i dugogodišnji animator i režiser animacije „Sunđer Bob Kockalone“, došao pred glavešine televizije Nickelodeon, da im „proda“ koncept crtaća. Prvo su dobili havajske košulje sa malim motivima likova. Onda je pred njih postavio veliki terarijum, kao mapu i model njegovog podvodnog svijeta. Onoga koji će, naravno, postati Bobov grad Koralovo. I na kraju je pred svima njima mrtav ‘ladan izveo melodiju u havajskom stilu... Koja će prije četvrt vijeka, kada je prvog dana maja 1999. prvi put predstavljen koncept „Sponge Bob SquarePants“ na televiziji – postati i muzička tema animirane serije. Ma, tom profesoru Stivenu oni nijesu mogli da odole!

Dvadeset peti rođendan neodoljive podvodne

Radost života

Nego, ne bi se Sunđer Bob Kockalone, ni crtać „SpongeBob SquarePants“, dogodili - da nije bilo nekih starih francuskih dokumentaraca iz šezdesetih o svijetu okeana, koje je snimao slavni pronalazač Žak Kusto. Strašan lik. Pomorski oficir, naučni istraživač, pisac, koji je, između ostalog, izmislio „Aqua-Lung“, prvi efikasan „SCUBA“ set sistem za ronjenje.

Uz sve to, Kusto je bio i autor sjajnih dokumentaraca, nekih od prvih uopšte snimljenih pod vodom. Pa je njegov „The Silent World“ (1956), koji je režirao sa slavnim Luj Malom, te godine dobio i Zlatnu palmu u Kanu. Koliko je to bitno u svijetu filma: to je jedini dokumentarac sa glavnom kanskom nagradom sve do filma „Fahrenheit 9/11“ (2004) Majkla Mura!

Nastavnik biologije

Nego, tada, drugom polovinom šezdesetih, kalifornijski dječak Stiven Hilenburg slučajno je na televiziji vidio te Kustoove dokumentarce... I dobio dar toliko vrijedan, koliko to može biti jedna fascinacija za cijeli život. Sin vojnika, dizajnera u ratnom vazduhoplovstvu, maštovito otuđen i u svom svijetu dječak, koji je potom mjesecima sa plaže dovlačio školjke, morske sunđere, sasušene meduze... I da, bio je strašno talentovan crtač. Negdje početkom sedamdesetih, usred Vijetnamskog rata, taj sin vojnika dobio je veliku školsku nagradu u Los Anđelesu za prikaz nekih vojnika koji se grle, a ne ratuju.

Velike strasti mnogo uspješnih ljudi prema nepisanom pravilu izbor su iz djetinjstva.

A Stiven Hilenburg dugo je u sebi tukao dvije. Da bi ostao u blizini mora, upisao je studije priobalne biologije, gurao do master diplome... Suočio se sa mnogo rečenica tipa: „Ma što

će ti to, od toga ne može fino da se živi, ti si rođen da budeš animator“... Pa bio vrhunski nastavnik biologije u školi. I stvarno, krajem osamdesetih, skliznuo polako u animaciju; u međuvremenu je dobio diplomu i koledža vizuelne umjetnosti.

Ozbiljno, sve je mogao Hilenburg, pa čak i da pored pohađanja dva fakulteta radi honorarno u gril-restoranu morskih plodova, u svojoj Kaliforniji... Jer je sve to volio.

Odrasli momak

Nego, Stiven je, za merak đaka i sa željom da nešto nauče, krajem osamdesetih osmislio strip „The Intertidal Zone“. I na njegovim stripovskim kaiševima stvarno su oživjeli neki čovjekoliki sunđeri, zvijezde, oktopodi, lignje... Jedan od njegovih junaka, iz tog stripa, malo redizajniran (na primjer, umjesto 13 sa sedam rupa uvijek vidljivih na „glavi“) deceniju kasnije postaće Sunđer Bob.

Ozbiljno, likovi iz televizije Nickelodeon trebalo je samo da slušaju Hilenburga, ali su na početku i prije nego što je „Sunđer Bob Kockalone“ finalno odobren za produkciju – baš zatezali. I imali svakakve ideje i planove. Na primjer, od Stivena su tražili da, pošto će serija da se emituje subotom ujutru za djecu, Sunđer Bob bude dječak. Koji će da ide u školu i ima gomilu školskih problema.

Nikako Hilenburg to nije dao. Ne, Bob je odrastao momak u sasvim odraslom gradu s odraslim problemima i radostima; jedino bi tako taj svijet mogao djeci da bude interesantan! Na kraju su popustili i oni i on: Bob je ostao odrastao, ali je svakako morao da ide u školu. Nekakvog podvodnog brodarenja. Najlakše je pričati o liku sa dna mora koji živi u ananasu sa ljubimcem, morskim pužem

Garijem. Ili o njegovom poslu u podvodnom gril-restoranu kod pohlepnog Evgenija Krabe. Ili o komšiji i najboljem drugu Patriku Zvijezdi, koji ispod stijene od sveg namještaja ima samo fotelju i televizor, dobričini strašne inteligencije koji se baš i ne snalazi najbolje u tom svijeetu... Ili o komšiji Lignjoslavu, arogantnom naduvenku koji obožava umjetnost a katastrofalno svira klasičnu muziku; ili o slatkoj komšinici Sendi Obraščić, pa o Šeldonu Planktonu koji je ljubomoran na Evgenija jer u Krabinom restoranu pljeskavice mnogo bolje prolaze nego u njegovom. Ili, o snagato -

podvodne animacije „Sunđer Bob Kockalone“

života u Koralovu

ru iz teretane Leriju Jastogu, Lignjoslavovom smrtnom neprijatelju Lignjoradu Fenseriću, ili o duhu Letećem Holanđaninu, ili o kćerki gospodina Krabe Biserki koja je nekim čudom nasljedne genetike –kit...

Ili: najlakše je pričati koliko je „Sunđer Bob Kockalone“ otkačen, komičan i slatko ironičan, makar zbog suve činjenice da taj Lignjoslav – uopšte nije lignja, nego hobotnica.

Otkačena slika

Od svega, pak, bitnija je cjelina, a cjelina je Koralovo. Grad sasvim nalik našem ali, eto, pod vodom. Negdje u prioba-

lju. E, Stiven Hilenberg želio je da to bude tako realna slika svakodnevnog života, da je svojim likovima namjerno namijenio neke sasvim otkačene stvari. Na primjer, da oni na dnu mora idu u šetnje, da se vozikaju kolima, da pod vodom čak pale i nekakve vatre (!)... I da, naravno, imaju svoje male-velike poslove. A da je njegov Sunđer Bob takva radost i dobričina, da potpuno uživa u tome što je radnik u kuhinji gril-restorana... Taman kao što je i on bio svakog od onih ljeta, kada nije mogao da se odluči, da li u životu želi biologiju ili animaciju.

I stvarno, ta dva svijeta za Hilenberga bili su sasvim nepomirivi. I on je, eto, tamo početkom devedesetih definitivno presjekao – da mora da odraste. I odabere animaciju. Pa je, recimo, godinama bio animator i režiser crtane serije „Rocko’s Modern Life“, o jednom čovjekolikom valabiju (vrsta sasvim slična kenguru – ali nije kengur), imigrantu u Australiji i njegovim drugarima.

Serija je emitovana od 1993. do 1996, a Stiven je mnogo puta razmišljao, pa odustajao od toga, da od onog svog „podvodnog“ edukativnog stripa iz osamdesetih napravi crtać.

I moralo je da se desi to, da „Rocko“ nakon tri godine bude otkazan. E, tad je, htio – ne htio, zagrizao život do kraja. I predstavio svoje Koralovo i ideju o crtaću ekipi iz televizije „Nickelodeon“.

Proleter ili gej

Sve i svašta su svakakvi dušebrižnici, od te prve epizode emitovane prije četvrt vijeka, prišivali „Sunđeru Bobu“. Recimo, neki su godinama spekulisali, da nema tu između Boba i Patrika neke homoerotike – jer Bob, eto, više vremena provodi sa drugom, a između njega i Sendi se baš ništa ne dešava, a... Na kraju je Stiven Hilenberg morao i da objašnjava, da je njegov lik, prosto, aseksualan. Da sve te priče o romansama nijesu dio njegovog crtaća.

Onda je stigla i zvanična kritika iz nekih desničarskih krugova, da „Sunđer Bob Kockalone“, zamislite, udara na američki kapitalizam! Jer, eto, Bob uporno radi u malom grilu i fura nekakav ,,proleterski“ posao, pa još kritikuje velike biznise i korporacije... U najkraćem, neko je ‘ladno tvrdio je da je Sunđer Bob, od svega mogućeg na ovom svijetu, podvodna komunjara.

Takvi sigurno nijesu ni gledali duže od neke scene ili minuta crtaća. I ne znaju da je „Sunđer Bob Kockalone“ radost življenja, život gledan djetinjim očima, pa neka je podvodni... I da je izvan svih ideologija – i sasvim univerzalan.

Upravo takav, postao je simbol revolucija po arapskim zemljama, na majicama od Egipta i „Tahrir“ trga, 2011. godine, pa do Libije. Jer pripada svakoj civilizaciji, ideji; jer ta radost pripada svakom djetetu. Poput onog momenta, kada jedan kalifornijski dječak prvi put gleda jedan francuski dokumentarac, pa otrči od kuće do obale, da tamo pronađe svoje prve školjke. S. S.

ew.com

Gril-restoran „optužen“ za proleterijat

Ostrvo mrtvih v PODGORICARENJE

Vladimir Nabokov u „Očajanju“ (1936) piše o tome da ćete u svakom domu u Berlinu pronaći reprodukciju „Ostrva mrtvih“ Arnolda Beklina. „Die Toteninsel“. Njena najpoznatija, treća verzija – na zidu Adolfa Hitlera. I upravo ta, kao ključni dokaz: da je to Beklin slikao ostrvo Sveti Đorđe u Boki. Frojd je imao reprodukciju u kancelariji. I Vladimir Lenjin, iznad kreveta. Sergej Rahmanjinov je zbog te slike komponovao simfonijsku poemu „Ostrvo mrtvih, op. 29“ – inspirisan samo crno-bijelom reprodukcijom, 1909. godine. „Da sam vidio original, ili reprodukciju u boji, sigurno nikad ne bih pomislio da je takvoj slici potrebno dodati i muziku“.

Salvador Dali je 1932. jednu svoju nazvao ovako: „Prava slika ‘Ostrva mrtvih’ Arnolda Beklina u vrijeme molitve Anđela Gospodnjeg“. A tamo prije kraja animacije „The Boy and The Heron“ (2023), japan-

ski maestro Hajao Mijazaki se njom miri sa smrću i prolaznošću.

A onaj original koji je kupio firer, taj užasno netalentovan slikar koji je obožavao djela simboliste Beklina – prvo je bio okačen u Oberhofu, Hitlerovoj rezidenciji za odmor u bavarskim Alpima. Pa je usred rata tražio da se prebaci u salon kancelara Rajha u Berlinu. I eno ga sad, u Nacionalnoj galeriji u Berlinu. Legenda starija više od dva vijeka: francuski vojnik Ante Slović služio je na ostrvu Sveti Đorđe, za vrijeme Napoleonove okupacije u Boki, 1813. godine. A Katica Kalfić – bila je djevojka iz Perasta. Mladi oficir, Dalmatinac sa Cresa, u nju se na peraškim ulicama zaljubio. Ona mu ljubav uzvratila. Nadali se, da će nakon rata živjeti srećno i zajedno. A Peraštani se protiv Francuza pobunili, pa osvojili tvrđavu Sveti križ – i istakli austrijsku zastavu. S ostrva Sveti Đorđe, Ante je

Zaglavi se

prvi topovski plotun ka Perastu ispalio. Peraštani odmah istakli bijelu zastavu. Oficir je ka Perastu zaveslao – i zatekao Katicu u postelji, mrtvu, od one topovske granate. Na ostrvu Sveti Đorđe je sahranjena. Ante je skinuo uniformu i u fratra se zaredio. U već tad opustjelom i urušenom samostanu postao čuvar groba jedne djevojke. Jedini stanovnik ostrva. Pored nje su Peraštani, decenijama kasnije, oficira sahranili. Ne postoji nijedan direktan dokaz, da je Beklin vidio ostrvo Sveti Đorđe. Znamo da je Švajcarac Dalmacijom putovao; da je vjerovatno bio u Boki. Takođe, vrlo vjerovatno – i da je priču o Antu i Katici čuo. Već tada Bokelji su Svetog Đorđa nazivali i Ostrvo mrtvih kapetana. Za Beklina, prvo je to bila „Slika iz sna pred buđenje“ ili „Slika sa kraja sna“. Potom ju je samo u jednom pismu prijatelju nazvao „Ostrvo mrtvih“. Zvanično, tako je zaveo jedan od kupaca, slavnih galerista. Prva verzija iz maja 1880. je u Bazelu; druga, manja, u čuvenom ,,MoMA“ muzeju u Njujorku. Ona treća iz 1883. u Berlinu. Četvrta, uništena u Berlinu tokom Drugog svjetskog rata. Peta, u muzeju u

Lajpcigu. Šesta, posljednja iz 1901. - od prije dvije godine u Ermitažu, u Sankt Peterburgu. Ništa tu nema, osim čempresa, stijena sa grobljem i kapelom. I malog broda na kom veslač dovodi čovjeka umotanog u bijelo, okrenutog ka ostrvu, a nama okrenutog leđima, sa malim kovčegom. Znamo odlično koji su tu grobovi: na Engleskom groblju u Firenci, nedaleko od ateljea, Beklin je kćerku sahranio. Veslač? Haron, iz grčkog mita o onome koji vodi duše mrtvih u podzemlje. I da: od one treće verzije, koja je završila kod Hitlera, na kapeli na slici Beklin je upisao svoje inicijale.

Ta treća verzija je čisti simbolizam: okupana u ljubičastim i svijetloplavim tonovima, što brišu granicu mora i neba. I više je „kandidata“, koje bi to moglo ostrvo biti.

Prvo su govorili da je to Aragonska tvrđava na Iskiji, kod Napulja. Pa Stromboli, vulkan na Siciliji. Pa ostrvo Ponca u Tirenskom moru. Konačno, Pontikonisi, malo grčko ostrvo kraj Krfa... Ali svako, svako ko je vidio Sveti Đorđe, to ostrvo mrtvih kapetana – zna da je ono Beklinu svijet smrti i života u Boki pomirilo.

Stojan STAMENIĆ

Crta: Srđan Ivanović

Treća verzija „Ostrva mrtvih“ Arnolda Beklina

LONDON CALLING

Japanska kultura oduvijek

je dobijala zasluženu pažnju u britanskoj metropoli, naročito nakon što je 2018. otvorena Japanska kuća u Kensingtonu. Opet, širenje ljubavi ka starim vještinama koje dolaze s Istoka uvijek je dobrodošlo. To, srećom, vrlo dobro znaju oni koji čuvaju nasljeđe Vilijama Morisa, engleskog dizajnera tekstila, po kojem je ime dobila galerija na istoku Londona. Izložba „Art Without Heroes“ otvorila je dragocjenu priliku Londoncima, da se upoznaju o istorijatu „mingeija“, narodnom zanatu koji se razvio u Japanu dvadesetih i tridesetih godina prošlog vijeka. Postavka u Galeriji „Vilijam Moris“ obuhvatila je najobimniji prikaz ovog japanskog folk pokreta predstavljenog u Ujedinjenom Kraljevstvu, a uključila je radove od keramike, drveta, papira i tekstila, pa i igračke, fotografije i film. S obzirom na to da je izložba fokusirana na istorijski značaj „mingeija“, koji je nastao zahvaljujući japanskom filozofu Janagi Soetsuu, koji ga je i definisao kao „umjetnost naroda“, prikazani radovi predstavljeni su kao set prin-

Mingei kultura

Izložba „Art Without Heroes“ otvorila je dragocjenu priliku

Londoncima, da se upoznaju o narodnom zanatu koji se razvio u Japanu dvadesetih i tridesetih godina prošlog vijeka

cipa koji preklapaju istoriju, savremeni zanat, industriju i konzumerizam. Kao alternativni odgovor na brzu industrijalizaciju, „mingei“ u Japanu poslužio je za

Direktor i glavni i odgovorni

urednik Draško Đuranović

Urednica

Marija Ivanović-Nikičević

Zamjenik urednice

Stojan Stamenić

istraživanje specijalne veze spiritualnog i umjetničkog dijaloga kroz modu, vajarstvo, slikarstvo i grnčariju. Tako su posjetioci izložbe na istoku Londona dobili priliku da vide tradicionalnu „attus“ garderobu u kimono stilu izrađenu od vlakana drveta, „leptirsku“ stolicu Janagi Sorija (specijalni predstavnik sudara „mingeija“ i savremene evropske arhitekture), kao i „kokeši“ lutke Onuma Čikare koje imaju „smirujući“ efekat, pa su često bile dio dizajna enterijera. Organizatori izložbe „Art Without Heroes“ takođe su istakli važnost uticaja „mingei“ pokreta koji se formirao i u Koreji i na Okinavi, kao i kako su individualne kulture ovih lokacija kreirale novo shvatanje „mingeija“ kroz kulturne vrijednosti i estetiku „čistoće“ tradicionalnih zanata i jednostavnijeg načina života.

Tekst i foto: Leila MURSELJEVIĆ

Saradnici Vladimir Maraš, Srđan Ivanović, Milena Čavić, Svetlana Višnjić, Dragana Erjavšek, Miloš Milačić, Leila Murseljević, Anja Drobnjak-Vukašinović, Biljana Martinić, Marko Stojiljković, Davor Pavlović i Marina D. Richter

„Kokeši“ lutke Onuma Čikare

Tradicionalna japanska garderoba od vlakana drveta„Leptirska“ stolica Janagi Sorija