Issuu

Feljton

Petak, 18. septembar 2020.

13.

ZABORAVLJENA POTRAGA ZA TROJOM Pet godina nakon Zdenka Jurilja, Gabelu u dolini Neretve posjetio je i hrvatski novinar Ivica Radoš i razgovarao sa Draganom Bradvicom o Robertu Salinasu Prajsu. Bradvica je i tada govorio u prilog Salinasovoj teoriji. Evo Radoševog članka („Večernji list“ od 17.8.2018.) Dragan Bradvica je nekadašnji turistički radnik u Gabeli, prijatelj Salinasa Prajsa i promoter njegovih ideja. Kaže da je nakon Salinasove posjete Gabeli 1985. i objavljivanja knjige „Homerova slijepa publika” u Gabelu dolazilo toliko posjetilaca da su u tamošnjoj pošti tražili da im se udari pečat na razglednici kao dokaz da su bili tu. Meksikanac Roberto Salinas Prajs (1936 – 2012), filolog i meksički bogataš (hotelijer i trgovac), strastveni homerolog, 80-ih godina prošlog stoljeća lansirao je hipotezu da je Troja bila na istočnoj obali Jadrana te da se Trojanski rat odvijao u dolini Neretve, a da je sveti grad Ilij (Ilios) bio na mjestu današnje Gabele. No, Prajsova teorija, bez obzira na naučnu (ne)utemeljenost priče, nije zaživjela. Amigo Salinas zapravo je razradio priču D u b r o v č a n i n a A r i st i d a Vučetića (1884–1975). Od Salinasove Troje danas je ostalo nekoliko njegovih knjiga – „Homerova slijepa publika” (1985), „Atlas Homerove geografije” (1992) i „Homerski šapati” (2006) - i uspomene prijatelja koji ga se s poštovanjem sjećaju. Prajs je rođen u Meksiko Sitiju, studirao je i diplomirao filologiju u SAD-u na koledžu St. John u Anapolisu. Doktorirao je takođe u SAD-u, i to na lingvistici. Nakon što je u aprilu 1986. u Beogradu prevedena i objavljena „Homerova slijepa publika”, probuđeno je neviđeno zanimanje za Gabelu. Knjiga je u Jugoslaviji prodata u 15 hiljada primjeraka, a o Troji je do kraja 1986. godine u novinama objavljeno oko petsto članaka. Dragan Bradvica iz Gabele je baš sredinom 80-ih godina u Sarajevu završio Višu komercijalnu školu, smjer turizam i, zahvaljujući Prajsovoj teoriji, dobio posao kao turistički vodič. U međuvremenu se sprijateljio s Prajsom, čija je teza išla u korist Gabele i turističke zajednice opštine Čapljina. „Tada sam bio jedini profesionalac, turistički vodič. Prve vijesti o njegovoj knjizi Homerova slijepa publika objavio je Slobodan Čašule, Makedo-

„Arheoloških istraživanja ovdje nije bilo“, kaže Dragan Bradvica. „Salinas je tražio da financira iskopavanja, nisu mu dali. Bio je spreman za to, bio je bogat čovjek”, priča Bradvica. Arheološka istraživanja trebalo je da vodi Snježana Vasilj, koja je prethodno istraživala lokalitet Desilo na Hutovom blatu. Ona je pristala da bude vođa arheološke ekipe, međutim, vlasti su zabranile istraživanja

O Troji u Gabeli do kraja 1986. objavljeno oko 500 članaka

Prve vijesti o knjizi Roberta Salinasa Prajsa „Homerova slijepa publika“ (1985) objavio je Slobodan Čašule, Makedonac, koji je bio dopisnik Tanjuga iz Meksika. Čašulov članak je prihvatila „Slobodna Dalmacija“ i svi ostali mediji u Jugoslaviji

Roberto Salinas Prajs

Delta Neretve

nac, koji je bio dopisnik Tanjuga iz Meksika. Poslije će Čašule postati ministar vanjskih poslova Makedonije. Umro je 2015”, kaže Bradvica. Nakon što je Čašule objavio članak o Salinasu Prajsu to je prihvatila „Slobodna Dalmacija“ i svi ostali mediji u Jugoslaviji. A Jozo Pehar, tadašnji predsjednik Turističkog saveza Čapljine, „turistički djelatnik s vizijom”, brzo je iskoristio priliku. Htio je da izrazi zahvalnost Salinasu zato što je progurao Gabelu te ga je pozvao u Gabelu avgusta 1985. godine. „Organizirao je Salinasu veličanstven doček na kojem se okupilo 2,5 tisuće ljudi”, prisjeća se Bradvica. Obrazlažući Salinasovu teoriju, Bradvica pored ostalog kaže:

Prajsova knjiga iz 1985. godine

„Kod Trojanaca je postojao kult falusa, a u svetoj su rijeci živjele jegulje koje pripadaju kultu falusa. Aludirajući na kult falusa, nerotkinje će, ako se okupaju u toj svetoj rijeci, postati plodne”. Zemlje istočnog Mediterana, gdje se smješta legendarna Troja Hajnriha Šlimana, uopšte nemaju rijeke u kojima su jegulje. Prajs je smatrao da su Ilijada i Odiseja zapravo opisne geografske karte. Troja, dakle, nije, prema Prajsu, bila u Maloj Aziji, nego na istočnoj obali Jadrana. Prostor mitske Troje, prema Prajsu, prostirao se od rijeke Krke do Boke na jugu, uključivši srednjodalmatinska i južnodalmatinska ostrva, a u unutrašnjosti do bosanskih planina. Bradvica dalje kaže da ruska akademija nauka i umjetnosti Čapljinski portal

» Piše: Slobodan ČUKIĆ

Trojansko pivo

nikada nije prihvatila Šlimanovu Troju. Salinas je, smještajući Troju u dolinu Neretve, išao „zdravorazumski”. Tražio je rijeke u plodnoj dolini koje odgovaraju opisu iz Ilijade i koje se nalaze zapadno u odnosu na današnju Grčku. Prajs je Troju smjestio na strateško mjesto koje ima vezu sa zaleđem i morem i koje ima plodna polja i utvrdu. Tim opisima iz Ilijade odgovara Gabela, koja je smještena na dominantnom mjestu. Arheološka istraživanja u Gabeli nijesu bila dopuštena. „Arheoloških istraživanja ovdje nije bilo. Nikad se ovdje ništa nije radilo. Salinas je tražio da financira iskopavanja, nisu mu dali. Bio je spreman za to, bio je bogat čovjek”, priča Bradvica. Arheološka istraživanja trebalo je da vodi Snježana Vasilj, koja je prethodno (2007.) istraživala lokalitet Desilo na Hutovom blatu. Ona je pristala da bude vođa arheološke ekipe, međutim, vlasti su zabranile istraživanja. Štoviše, izrugivale su se Prajsovoj hipotezi. Prednjačio je arheolog Đuro Basler. „Kad je Salinas ovdje bio 1985, na TV Sarajevu bila je emisija u kojoj su gostovala dva ugledna komunista, arheolog Đuro Basler i Imamović. Basler je tvrdio da je on istraživao Gabelu i da tamo ima samo zmija i kupina”, prisjeća se Bradvica. „U Maloj Aziji arheolozi su išli

Nakon što je u aprilu 1986. u Beogradu prevedena i objavljena Salinasova knjiga „Homerova slijepa publika”, probuđeno je neviđeno zanimanje za Gabelu. Knjiga je u Jugoslaviji prodata u 15 hiljada primjeraka kopati do 18. sloja tzv. Troje, a mi smo ovdje radili samo elektromagnetsko snimanje podloge, u dubinu, što je rađeno 1991., prije rata, mehanički, a sad se to odrađuje sonarom. Na tome se stalo”, objašnjava Bradvica. Jedan od Salinasovih argumenata da je trojanska država bila na istočnoj obali Jadrana su i nazivi rijeka u Ilijadi. „Salinas smatra da su Ilijada i Odiseja opisan geografski atlas, ne slikovan. Tako se, primjerice, u Ilijadi spominje da su Danajci odgodili napad zato što ih je zaustavio moćni Skamandar, Neretva, i šest njenih pritoka, jer je voda nadošla”, priča Bradvica. Prema Salinasu, opisi u Ilijadi odgovaraju našim rijekama. Sangarios je Krka, najsjevernija trojanska rijeka i prirodna granica. Satniois je Cetina, Neretva je Skamandros. Neretva ima svoje pritoke od sjevera prema jugu: Heptaporos (Ostrovača), Aisepos (Rama), Granicos (Ugrovača), Rhodios (Bun a ) , R h e s o s ( B re g ava ) , Karhesos (Trebižat), Simoeis (Krupa), Xsantos (Norin), Asopos (Mala Neretva). Gabela je, prema Prajsu, na

takvom položaju da niko ne može ući u unutrašnjost ako ne prođe Gabelu. A u unutrašnjosti, u Bosni, su nalazišta gvozdene rude. Mala Azija nema nikakvih nalazišta gvozdene rude. Trojanski se rat vodio za strateški važan materijal, gvozdenu rudu. „Osim toga, prostor doline Neretve – obrazlaže Bradvica – važan je jer postoji kontinuitet življenja od paleolitika do danas. Sve je to u deset kilometara. Od vremena Trojanskoga rata, koji je bio u 13. st. prije Krista, nema ničeg značajnog. Megaliti Daorsona su stariji, što znači da je Trojanski rat bio kraj te kulture”, tvrdi Bradvica. „Mi Ilire smatramo stočarima, nisu oni bili samo to. U jezeru Desilo nađeni su ostaci broda, lađe, koja nije ni grčka ni rimska, ilirska je, kobilica je stara 2300 godina prije Krista. Nađeno je jedno koplje koje je staro 1100 godina prije Krista, vrh strijele star 900 godina... To s u r a d i l i a r h e o l o z i bosanskohercegovački i hrvatski. Karbonska analiza ne griješi. Uklapa se to u priču o Troji”, završava Bradvica („Večernji list“ od 17.8.2018). (Nastavlja se)