Neđelja, 7. decembar 2025. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXXII / Broj 21548 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 1 euro NE! RATU U UKRAJINI
DRAGALJ KAO SVETA GORA: Ekipa Pobjede u Dragalju tragom informacije da su tamo kampovi za regrutovanje, ali uvjerili smo se samo u to da crkva u ovom selu kupuje zemlju i ubrzano gradi
Zemlju smo kupovali od mještana, dosta povoljno, od dva do pet eura po kvadratu ili malo više. Ovdje ničeg nije bilo dok nijesmo mi došli. Krenuli smo sa uzgojem ljekovitog bilja, zasadili vinograd, bašte, imamo i mini farmu. Vodu smo našli na dva mjesta i sada se cijelo selo snabdijeva sa tih izvora. Struje nema, ali imamo solarne panele - kaže arhimandrit Benedikt za Pobjedu STR. 6. i 7.
POGLED SA STRANE
Papa Lav Četrnaesti više nema vatikanske divizije niti gospodari Svetim Rimskim Carstvom kao nekadašnje pape da ikoga natjera na mir. Otuda on najviše vjeruje u ljubav. Zato je govorio da će iz ljubavi kao korijena ljudskog jedinstva „jakog i dubokog kao kedar drvo, i uz božiju pomoć, solidarnost biti stvorena tvrdim i dugotrajnim radom“ –The Holy See, 1. decembar 2025. Piše: Dragan VESELINOV STR. 10. i 11.
Pobjeda i MTEL donose tvoju veliku šansu
UPEČATLJIVA PRAZNINA: U Vašingtonu u crnogorskoj ambasadi prikazan šestominutni lm o 120 godina odnosa između Crne Gore i SAD bez pominjanja čovjeka koji je dao nemjerljiv doprinos obnovi nezavisnosti naše države i ulasku u NATO
Razumljivo je da se u kratkom formatu ne može prikazati sve, ali je uloga Mila Đukanovića u crnogorsko–američkim odnosima toliko ključna i toliko određujuća da njeno izostavljanje ostavlja vidljivu prazninu. Njegov doprinos nije samo element istorijskog narativa, već temeljni dio razumijevanja savremenog crnogorskog državnog i spoljnopolitičkog identiteta, zaključuje Danilo Kalezić STR. 3.
INTERVJU: Andrija Nikolić, predsjednik Kluba poslanika Demokratske partije socijalista
Ukoliko aktuelna vlada opstane, male su šanse da Crna Gora zatvori sva poglavlja do kraja 2026. Pa i da se desi čudo, da se poglavlja zatvore do kraja naredne godine, zemlje članice će konačnu odluku o prijemu Crne Gore donijeti nakon budućih parlamentarnih izbora, kad vide sastav nove vlade. Od toga da li ćemo imati repliku postojeće ili autentično evropsku vladu zavisiće i brzina prijema –istakao je Andrija Nikolić
AKTUELNO: Advokat Čedomir Stojković o neizručivanju bivšeg visokog funkcionera Demokratske partije socijalista
Marović je resurs
Aleksandra Vučića preko kojeg može da utiče na Crnu Goru
SVJETSKO PRVENSTVO ZA RUKOMETAŠICE: Crna Gora deklasirala Srbiju u posljednjem kolu glavne runde
Crna Gora 33
Srbija 17
INTERVJU: Andrija Nikolić, predsjednik Kluba poslanika DPS
PODGORICA – Parlamentarna većina na čelu sa Andrijom Mandićem zloupotrebljava proces evropske integracije, lišavajući ga suštine i sa jasnim opredjeljenjem da se stvari fingiraju. To je logična posljedica izbora koji je premijer Milojko Spajić napravio kad je odlučio da legitimiše politiku velikosrpskog nacionalizma uvodeći je u Vladu. Druga posljedica takvog Spajićevog odabira strateških partnera je da PES gubi političku snagu, a nekadašnji DF jača. Svako ko se zagrlio sa Andrijom Mandićem prije ili kasnije je izgubio političku relevantnost ili je završio na ivici cenzusa – kazao je za Pobjedu Andrija Nikolić, predsjednik Kluba poslanika DPS.
Nikolić je rekao i da Andrija Mandić danas u Crnoj Gori kopira model Aleksandra Vučića , te da je zbog vlasti spreman da pozira ispod američke i NATO zastave, da natjera svoje ministre da se ‘prave mrtvi’ onda kad Vlada imenuje ambasadora na Kosovu, te da lično glasa na Savjetu za odbranu i bezbjednost da se odobri slanje vojnika u NATO misiju za podršku Ukrajini u ratu sa Rusijom.
- Zato i politika crnogorske vlasti sve više liči na Vučićevu – kazao je Nikolić.
POBJEDA: DPS tvrdi da aktuelna vlast nema kapacitet da uvede Crnu Goru u Evropsku uniju. Na čemu konkretno temeljite procjenu da ova većina nije u stanju da završi pregovore i ispuni završna mjerila? Koliko su evropske integracije danas zaista prioritet Vladi i parlamentu i da li je realno očekivati da ista politička struktura koja se, kako tvrdite, oslanja na „antievropske centre moći“, može donijeti odluke koje vode u EU?
NIKOLIĆ: Jedna je Crna Gora u izvještaju Evropske komisije koja napreduje, a druga je ona realna u kojoj živimo i koja nazaduje. To što Crna Gora u izvještajima naših međunarodnih partnera ostvaruje napredak, posljedica je prevashodno snažnog opredjeljenja EU da Crna Gora
postane njena članica. Zbog toga Brisel žmuri na jedno oko na brojne probleme kojima svakog dana svjedočimo. Međutim, i pored geopolitičke sklonosti EU da se širi na Crnu Goru, nedostatak povjerenja u našu parlamentarnu većinu natjerao je pojedine članice EU da po prvi put počnu da razmišljaju o dodatnim mehanizmima zaštite u susret učlanjenju novih država. Zato najuticajnije zemlje EU preko visoke predstavnice za vanjsku politiku i bezbjednost Kaje Kalas i evropske komesarke za proširenje Marte Kos šalju znakovite poruke. Prvu: da je realističan scenario da EU primi nove članice, ipak, do 2030. I drugu: da Brisel ne želi ruske proksije u EU. Sve to nadograđeno je najavama o probnim rokovima za potencijalno nove članice u EU. Ko pažljivo čita pomenute poruke, jasno mu je da je ‘probno članstvo’ radni termin, te da u zemljama članicama vagaju o tome kako da se zaštite od mogućih rizika kod prijema novih članica. Pošto je Crna Gora najbliža članstvu, jasno je da se sve to odnosi na Crnu Goru. Ukoliko aktuelna vlada opstane, male su šanse da Crna Gora zatvori sva poglavlja do kraja 2026. Pa i da se desi čudo, da se poglavlja zatvore do kraja naredne godine, zemlje
Ukoliko aktuelna vlada opstane, male su šanse da Crna Gora zatvori sva poglavlja do kraja 2026. Pa i da se desi čudo, da se poglavlja zatvore do kraja naredne godine, zemlje članice će konačnu odluku o prijemu Crne Gore donijeti nakon budućih parlamentarnih izbora, kad vide sastav nove vlade. Od toga da li ćemo imati repliku postojeće ili autentično evropsku vladu zavisiće i brzina prijema –istakao je Andrija Nikolić
članice će konačnu odluku o prijemu Crne Gore donijeti nakon budućih parlamentarnih izbora, kad vide sastav nove vlade. Od toga da li ćemo imati repliku postojeće ili autentično evropsku vladu, zavisiće i brzina prijema.
POBJEDA: Vidite li prostor za novi politički dogovor o ključnim državnim pitanjima ili je trenutna vlast toliko ideološki razuđena da je to nemoguće?
NIKOLIĆ: Naša ruka za dobro Crne Gore je i dalje pružena. Kad god je Demokratska partija socijalista bila za stolom, nijesu izostali odgovoran odnos i politička zrelost u postizanju i realizaciji dogovorenog. Podsjetiću vas da smo dali presudan doprinos sporazumu o sprovođenju i realizaciji popisa, glasanju povodom IBAR zakona i uspostavljanju političkog dogovora o reformi izbornog zakonodavstva. Prema tome, da nije bilo naše konstruktivne uloge, ne bi bilo ni progresa na EU putu. Takav odnos sve rjeđe primjećujemo na drugoj strani. To je pokazao i nedavno propali pokušaj izbora troje sudija Ustavnog suda. Vlast misli da joj to što ima kvalifikovanu većinu, daje za pravo da opoziciju isključi iz procesa donošenja odluka, pokazujući na taj način suštinsko nerazumijeva-
nje političkog sistema. Đe nas je takav pristup doveo pet godina nakon smjene stare vlasti, imamo priliku da vidimo. Vjerujem da je malo onih koji su glasali za promjene 30. avgusta koji su zadovoljni kako CG izgleda pola decenije kasnije.
POBJEDA: Da li ćete se odazvati pozivu predsjednika Crne Gore na konsultacije povodom prijedloga da kandidat za sudiju Ustavnog suda bude sudija Višeg suda Predrag Krstonijević?
NIKOLIĆ: Uvažavajući ustavno pravo predsjednika Crne Gore da predlaže kandidate za sudije Ustavnog suda, više bih cijenio da je poziv na konsultacije stigao prije nego što je gospodin Milatović odabrao Predraga Krstonijevića kao jednog od sedam kandidata koji ispunjavaju uslove za izbor sudije Ustavnog suda. Ovako, stiče se utisak da su konsultacije puko zadovoljenje forme. Pa ipak, odazvaćemo se pozivu, da čujemo koji su razlozi opredijelili Milatovića da učini takav prijedlog.
POBJEDA: Što bi za DPS bio minimum političkog konsenzusa kako bi Crna Gora nastavila putem EU integracija?
NIKOLIĆ: Pozicije Demokratske partije socijalista su veoma jasne. Sa nama nema
političke trgovine na štetu Crne Gore. Nema, dakle, kalkulacija sa nacionalnim interesima - to smo pokazali i kad smo nakon samo 100 dana od povratka na vlast srušili vladu Dritana Abazovića zbog neispunjavanja dogovorene agende. Svi koji su na liniji vrijednosti koje zastupamo - evropska budućnost, građanski koncept i antifašizam, odnosno svi koji Crnu Goru vide kao svoju kuću, mogu biti partneri za razgovor i dogovor. Nažalost, tu vrstu zrelosti ne registrujemo među akterima parlamentarne većine. Dodatni problem je što EU savršeno dobro zna da ovako sklopljena vlast nema kapacitet, niti želju da se suprotstavi određenim neformalnim centrima političke moći poput SPC koja protežira fašističke pokrete. Zato se svi prave da ne vide institucionalni debakl države u odnosu na odbjegli spomenik ratnom zločincu i nosiocu Hitlerovog odlikovanja Pavlu Đurišiću.
POBJEDA: U više opština najavljeno je podizanje spomenika blaženopočivšem mitropolitu Amfilohiju Radoviću. Predsjednik Milatović mu je posthumno dodijelio Orden Crnogorske velike zvijezde. Kako DPS gleda na ovaj proces, posebno imajući u vidu političku i istorijsku simboliku koja ga prati?
NIKOLIĆ: Rijetko kada, kao u ovom slučaju visoko državno odlikovanje i spomenici više govore o onome ko ih dodjeljuje i onima koji ih podižu, nego o samom mitropolitu Amfilohiju. Laureat je za života o sebi kazao sve. Nesumnjivo jedan od vodećih episkopa svetosavske srpske crkve. Jedan od najboljih đaka Justina Popovića i Nikolaja Velimirovića, najretrogradnijih ideologa crkve, koja je imala političku, nacionalističku, anticrnogorsku i antievropsku misiju. Nažalost, mitropolit Amfilohije je za života respektibilno obrazovanje stavio u funkciju velikodržavne nacionalističke politike, koja je samo u posljednjim sukobima na prostoru ex Jugoslavije, života koštala oko 150.000 ljudi. Ono što mi posebno pamtimo je da je veći dio života proveo boreći se protiv ideje o obnovi državnosti Crne Gore, kao i
protiv crnogorskog nacionalnog, duhovnog i kulturnoistorijskog identiteta, iako je poticao iz Morače i familije u kojoj se, da znam, niko nikada nije rađao ni kopao van Crne Gore. Ali, za današnju Crnu Goru važnije je podcrtati argumente i dokučiti motive donosilaca odluka o dodjeli odlikovanja i podizanju spomenika, predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića i parlamentarne većine, odnosno njenih lokalnih filijala. Amfilohija su se sjetili da bi se umilili biračima koji su ih 30. avgusta doveli na vlast, a danas su ozbiljno pokolebani u sposobnost političkih izabranika. I zato se ‘pokrivaju’ Amfilohijem. Međutim, ne pomaže krečenje prošlosti. I ovome poniženju se približava kraj. Pa, neka iskoriste restlove mandata da podijele državne nagrade i spomenike jedni drugima, prije nego ih pop Mijajlo najuri iz vlasti kako im je obećao.
POBJEDA: Više puta ste kritikovali činjenicu da je Andrija Mandić faktički postao politički „šef“ vladajuće većine. Zašto partije koje se predstavljaju kao građanske prihvataju političko vođstvo DF? Šta to govori o karakteru vlasti i njenom evropskom kredibilitetu?
NIKOLIĆ: Parlamentarna većina na čelu sa Andrijom Mandićem zloupotrebljava proces evropske integracije, lišavajući ga suštine i sa jasnim opredjeljenjem da se stvari fingiraju. To je logična posljedica izbora kojeg je premijer Milojko Spajić napravio kad je odlučio da legitimiše politiku velikosrpskog nacionalizma uvodeći je u Vladu. Druga posljedica takvog Spajićevog odabira strateških partnera je da PES gubi političku snagu, a nekadašnji DF jača. Svako ko se zagrlio sa Andrijom Mandićem, prije ili kasnije je izgubio političku relevantnost ili je završio na ivici cenzusa. Takav je bio slučaj i sa Pokretom za promjene, i sa SNP i sa Demosom, i na kraju sa URAom. Takva sudbina, ukoliko nastave sa dosadašnjom politikom, čeka i PES. Jer, Andrija Mandić danas u Crnoj Gori kopira model Aleksandra Vučića iz Srbije. Zbog vlasti je spreman da pozira ispod američke i NATO zastave, da natjera ministre da se ‘prave
mrtvi’ onda kad Vlada imenuje ambasadora na Kosovu, te da lično glasa na Savjetu za odbranu i bezbjednost da se odobri slanje vojnika u NATO misiju za podršku Ukrajini u ratu sa Rusijom. Zato i politika crnogorske vlasti sve više liči na Vučićevu. Na sceni imamo pokušaj pranja biografije Andrije Mandića, koji uz pomoć PES treba da se transformiše iz radikalnog nacionaliste u izvještačenog partnera zapada. I zapadu to neće smetati dok god Mandić kao ključni Vučićev saveznik u Crnoj Gori ne počne da radi ono što skladno podijeljenim ulogama mora da radi druga linija Vučićevog djelovanja u Crnoj Gori, oličena u Milanu Kneževiću. U Briselu, kao što sam rekao, to vide, i zato vagaju pod kojim uslovima da puste Crne Goru.
POBJEDA: Da li smatrate da se Crna Gora pod sadašnjom arhitekturom vlasti suštinski udaljava od evropskog modela političkog upravljanja?
NIKOLIĆ: U Crnoj Gori imamo ozbiljnu krizu političkog upravljanja. Prestali smo da budemo država u kojoj postoji neki minimum respekta prema znanju. Zašto? Zato što vladajuća većina snižava kriterijume na svim nivoima, odnosno donosi zakone u kojima obara uslove za zapošljavanje ili izbor na rukovodeće pozicije. Na najodgovornije funkcije imenuju se partijski ljudi i to je danas naraslo do nivoa ozbiljnog državnog problema. Partitokratija i rođačko zapošljavanje su ključni uzrok rđavog stanja u institucijama. Drugo, budžet koji je namijenjen razvoju i dobrobiti čovjeka, vlada koristi da kupuje podršku birača. Djeluje kao da je za ovih pet godina napravljen krug u prazno. Povećale su se plate, ali su se više od toga povećale cijene. I šta sad imamo? Izgubili smo pet godina, a uopšte nema razvoja. Uništen je poslovni ambijent zbog kojeg su dolazili strani investitori. I ne samo što nema investitora. Nema ni ideja. Crna Gora je izgubila konkurentnost. Albanija danas gura naš nekadašnji model razvoja turizma, a mi nazadujemo. Projekti na sjeveru su takođe stali. Nema druge dionice auto-puta. Crna Gora ni ekonomski ni politički ne izgleda kao buduća članica EU.
POBJEDA: Najavili ste proteste. Koji je njihov ključni cilj – pritisak na vlast zbog EU puta, odbrana ustavnog poretka ili pokušaj političke mobilizacije biračkog tijela? Da li su protesti odgovor na, kako tvrdite, urušavanje institucija i evropskog kursa, ili znak da DPS ulazi u novu fazu političkog djelovanja?
NIKOLIĆ: Nijesmo najavili proteste. Kao što se sjećate, najavili smo skupove koji imaju za cilj da afirmišu vrijednosti na kojima treba da počiva evropska Crna Gora, a koje su djelovanjem ove parlamentarne većine ugrožene.
Tu mislimo na vrijednosti antifašizma i građanskog koncepta uređenja društva. Svako malo - od postavljanja spomenika fašistima, preko inicijativa da ulice dobijaju nazive po saradnicima okupatora, pa do narušavanja ustavnog poretka od pojedinih predsjednika crnogorskih opština - imamo konstantne pokušaje vrijednosnog preoblikovanja Crne Gore. Dva skupa smo već održali - prvi u Pljevljima, a drugi u Beranama, i kao što ste mogli čuti, najavili smo treći u Herceg Novom. Prethodni skupovi održani su na simboličnim lokacijama koje su direktno povezane sa antifašističkim nasljeđem Crne Gore. Cilj je, dakle, afirmacija vrijednosti bez kojih bi Crna Gora izgubila sebe, a ne pokušaji da se bavimo dnevnopolitičkim haosom kojeg ova većina proizvodi - o tome govorimo u parlamentu i na drugim platformama.
P
OBJEDA: Što će biti mjerilo uspjeha skupova?
NIKOLIĆ: Vjerujem da posjećenost navedenih skupova, svakako, govori o njihovom djelimičnom uspjehu. Ipak, kada je konkretno ova aktivnost u pitanju, vjerujem da je akcenat na stalnoj potrebi podsjećanja na vrijednosti koje su temelj savremene Crne Gore. Politika ne može sama obaviti taj posao. Mora se probuditi šira intelektualna zajednica, čiji je značajan dio pasiviziran. Odajem priznanje onom malom broju odvažnih, koji se usuđuju da dignu glas, uprkos sačekušama koje za takve postavljaju obavještajno propagandne ispostave za hibridni rat protiv Crne Gore. Veliko neznanje, istorijski revizionizam i manipulacije vrijednostima sa kojima se suočavamo kao društvo, odavno nijesu dovoljno atraktivni akademicima CANU, da bi napustili zonu komfora i pomogli građanima da bolje razumiju vrijeme koje živimo - mimo onoga što je dnevna politika. To niko ne traži, niti očekuje. Međutim, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti ima naučnu i moralnu obavezu da pokaže da prošlost nije nebitna, i da se nad njom ne smiju vršiti nenaučne i političke zloupotrebe, ali i da upozori da današnje vrijeme treba posvetiti znanju, planiranju elita, izgradnji institucija, odnosno onome što dolazi sjutra. Zato o uspjehu naših skupova, ne bih govorio iz optike dnevne politike, već iz nešto šire perspektive.
POBJEDA: Kako komentarišete to što je dugogodišnji visoki funkcioner DPS i poslanik Nikola Janović napustio Vašu partiju?
NIKOLIĆ: Čuli ste njegove razloge. I mi smo rekli što smo smatrali primjerenim u datim okolnostima. Ne bih komentarisao dalje od toga.
POBJEDA: Hoćete li tražiti da poslanik Janović vrati mandat DPS-u?
NIKOLIĆ: Nećemo. Tu odluku smo prepustili njemu.
I. MILOVIĆ
UPEČATLJIVA PRAZNINA: U Vašingtonu u crnogorskoj ambasadi prikazan šestominutni film o 120 godina odnosa između Crne Gore i SAD bez pominjanja čovjeka koji je dao nemjerljiv doprinos obnovi nezavisnosti naše države i ulasku u NATO
PODGORICA - U Ambasadi Crne Gore u Vašingtonu je 19. novembra prikazan film o 120 godina odnosa između Crne Gore i Sjedinjenih Američkih Država u kojem ni slikom ni riječju nije pomenut bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović
Za političkog analitičara Danila Kalezića, koji je u Vašingtonu prisustvovao svečanosti na kojoj je prikazan film, uloga Mila Đukanovića u crnogorsko–američkim odnosima je toliko ključna i toliko određujuća da njeno izostavljanje ostavlja vidljivu prazninu. On objašnjava da njegov doprinos nije samo element istorijskog narativa, već temeljni dio razumijevanja savremenog crnogorskog državnog i spoljnopolitičkog identiteta.
- Nesporno je da svaki film, pa i dokumentarni, ima svoju umjetničku komponentu. To, međutim, ne znači da on ne treba biti izložen kritici, naročito kada se bavi istorijski osjetljivom i politički značajnom temom kakva su crnogorsko–američki odnosi. Autori su, u pokušaju da u nekoliko minuta sažmu ključne momente tih odnosa, očigledno napravili određene uređivačke izbore. Ipak, ostaje činjenica da su crnogorsko–američki odnosi, za razliku od odnosa SAD sa mnogim drugim državama, imali specifičnu dinamiku i prividne prekide, iako su u praksi nastavili da funkcionišu i tokom perioda SRJ. Zato je upečatljivo, a u dokumentarističkom smislu i sporno, što u filmu nije detaljnije obrađen jedan od najznačajnijih perioda tih odnosa – period koji je personifikovao tadašnji premijer, a kasnije predsjednik Milo Đukanović -objašnjava Kalezić. Ističe da je riječ o fazi koja se nazire već 1993. i 1994. godine, a kulminira u godinama obnove nezavisnosti, 2006. i 2007.
- U tom razdoblju odvija se izuzetno intenzivna diplomatska saradnja Crne Gore i SAD, u trenutku kada se zemlja izvlačila iz onoga što se u istoriografiji već opisuje kao položaj svojevrsnog do-
Razumljivo je da se u kratkom formatu ne može prikazati sve, ali je uloga Mila Đukanovića u crnogorsko–američkim odnosima toliko ključna i toliko određujuća da njeno izostavljanje ostavlja vidljivu prazninu. Njegov doprinos nije samo element istorijskog narativa, već temeljni dio razumijevanja savremenog crnogorskog državnog i spoljnopolitičkog identiteta, zaključuje Danilo Kalezić
brovoljnog taoca u odnosu na Miloševićev režim. Upravo su tada američka administracija – predsjednik Klinton, državna sekretarka Olbrajt, specijalni izaslanik Holbruk – kroz razvijanje odnosa sa Đukanovićem obnovili onu vrstu savezništva koja datira još iz Prvog svjetskog rata. Ne govorimo samo o političkim već i ličnim relacijama koje su oblikovale odnose dvije zemlje. Ne treba zaboraviti da je i grad Njujork, nakon završetka Velikog rata, izabrao Crnu Goru kao državu kojoj će izraziti zahvalnost za saveznički doprinos. Dakle, postoji duboki istorijski kontinuitet koji se u ovom filmu ne vidi, a morao bi se vidjeti - kaže Kalezić. On podsjeća da je Đukanović u istorijskoj horizontali crnogorsko–američkih odnosa dao nesrazmjerno velik doprinos.
- Bez ulaženja u to da li je ta-
kvo izostavljanje rezultat namjere, nedovoljnog poznavanja materije ili nečeg trećeg, jasno je da je Đukanović u istorijskoj horizontali crnogorsko–američkih odnosa dao nesrazmjerno velik doprinos. Taj doprinos ima tri tačke koje su ključne ne samo za razumijevanje bilateralnih odnosa, nego i za razumijevanje procesa crnogorske emancipacije: napuštanje Miloševićevog zagrljaja, obnova nezavisnosti i ulazak Crne Gore u NATO. Kroz ta tri procesa prelamala se i unutrašnja i spoljna politika Crne Gore, tada još unutar državne zajednice. Zbog toga je taj period i taj politički odnos sa SAD, posebno od devedesetih godina, morao biti sastavni dio filma - kaže Kalezić. Poručuje da se otvara i pitanje zašto sam DPS, čiji je Đukanović počasni predsjednik, ne problematizuje ovakve izostanke, kao i brojne slične po-
Ovo nije prvi takav primjer, a vjerovatno ni posljednji – slično se, uostalom, može vidjeti i kroz rad aktuelnog anketnog odbora. Ne mislim da je u filmu nužno postojala namjera da se nekome pripiše više zasluga nego što ih realno ima, već prije da se, iz dnevno-političkih razloga, prećuti jedan kapitalno važan detalj istorijskog procesa, koji se objektivno ne može zaobići
kušaje da se period moderne crnogorske istorije interpretira tako da se njegovi ključni akteri izostave.
- Ovo nije prvi takav primjer, a vjerovatno ni posljednji – slično se, uostalom, može vidjeti i kroz rad aktuelnog anketnog odbora. Ne mislim da je u filmu nužno postojala namjera da se nekome pripiše više zasluga nego što ih realno ima, već prije da se, iz dnevno-političkih razloga, prećuti jedan kapitalno važan detalj istorijskog procesa, koji se objektivno ne može zaobići. Razumljivo je da se u kratkom formatu ne može prikazati sve, ali je uloga Mila Đukanovića u crnogorsko–američkim odnosima toliko ključna i toliko određujuća da njeno izostavljanje ostavlja vidljivu prazninu. Njegov doprinos nije samo element istorijskog narativa, već temeljni dio razumijevanja savremenog crnogorskog državnog i spoljnopolitičkog identiteta - zaključuje Kalezić. Film koji traje nešto manje od šest minuta moguće je pogledati na Jutjub kanalu predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića. Scenarista filma je istoričar Vukota Vukotić, a direktor Ognjen Radulović i urađen je za potrebe Ambasade Crne Gore u Vašingtonu. M. JOVIĆEVIĆ
STAV
Neđelja, 7.
Okrugli sto Unije poslodavaca Crne Gore, Ministarstva ekonomskog razvoja i Poreske uprave
Pododbor Predstavničkog doma za Evropu održao je juče saslušanje pod nazivom „Tačka zapaljenja: Put ka stabilnosti na Zapadnom Balkanu“. Sumnjam da je region zaista tačka zapaljenja, iako bi to mogao postati. Takođe sumnjam da je njegova primarna potreba stabilnost. Ali iskazi i pitanja bili su više smisleni nego besmisleni.
ONO ŠTO SU RAZUMJELI KAKO TREBA
Svjedoci i članovi Kongresa složili su se da je Srbija izvor mnogih problema na Balkanu. Njena korupcija, sve autokratskija vlast, komercijalne i vojne veze sa Kinom, kao i političke i ekonomske veze sa Rusijom predstavljaju velike probleme. Željeli su da vide snažnu podršku Kosovu i Albancima u južnoj Srbiji, uprkos nesklonosti birokratije Stejt departmenta prema kosovskom premijeru Kurtiju Svjedoci i članovi Predstavničkog doma doveli su u pitanje mudrost Trampove administracije kada je ukinula sankcije Miloradu Dodiku, bivšem predsjedniku srpske entitetske jedinice (Republika Srpska) u Bosni, i njegovim saradnicima. Niko nije mogao da identifikuje jasnu korist za SAD. Svi su se pitali da li je to urađeno na zahtjev poznatih
Ono što regionu danas treba jeste politička promjena, ne stabilnost. Ali to treba da bude promišljena promjena u demokratskom, evropskom i zapadnom smjeru. Rusi i Kinezi se hrane etničkim tenzijama, neizvjesnim statusom i korumpiranim autokratama. Odbacivanje Dejtona bio bi poklon za njih
PODGORICA - U podgoričkom naselju Tološi, u Ulici partizanski put, na placu koji se nalazi u privatnom posjedu, juče oko podne dopremljen je posljednji avion nekadašnjeg nacionalnog avio-prevoznika Montenegro erlajnza (MA). U pitanju je letilica tipa „Foker 100“, oznake 40-AOT, koju je
vašingtonskih lobista bliskih Trampovoj administraciji. I možda u potrazi za privatnim interesima Trampove porodice. Neki su se zalagali za ponovno uvođenje sankcija. Ono što nijesu razumjeli
Ne dijelim optimizam svjedoka kada je riječ o „usmjeravanju Srbije ka Zapadu“. Predsjednik Bajden je to pokušavao četiri godine i nije uspio. Predsjednik Vučić nema interes da rizikuje sopstvenu polugu vlasti tako što bi obuzdao korupciju, prekinuo veze sa Kinom i Rusijom ili ukinuo ograničenja prema medijima i pravosuđu. On nema interes da Srbija ili Bosna uđu u NATO. Vučić je mnogo više zainteresovan da pomogne Trampu da izgradi hotelski projekat u Beogradu. Smatra, s dobrim razlogom, da će mu to biti dovoljno da stekne kredit u Vašingtonu.
Maks Primorac iz Fondacije „Heritage“ zalagao se za ukidanje funkcije visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni. Takođe je želio „treći entitet“ za Hrvate. Ta dva poteza bi srušila Dejtonski sporazum i dovela do secesije i srpskog i hrvatskog entiteta, započinjući rat sa nejasno definisanim bošnjačkim entitetom u centralnoj Bosni. To je očigledno loša ideja. Mudro, Luk Kofi i Ed Džozef zalagali su se za očuvanje Dejtonskog sporazuma za Bosnu. Maks je takođe isticao mogućnosti za izvoz američkih energetskih proizvoda u Balkan i uvoz kritičnih minerala
„Foker 100“ otkupio investitor Bojan Dragaš
iz regiona. U principu nijesam protiv toga, ali ti poslovni poduhvati zavise od ekonomskih faktora koji trenutno nijesu povoljni za privatne investicije. Svijet nudi mnogo bolje investicije na drugim mjestima. Sve dok korupcija, autokratija i etničke tenzije preovlađuju na Balkanu, mudar investitor bi se ustručavao da mnogo rizikuje.
ILUZIJA STABILNOSTI
Balkan je, po mom mišljenju, danas previše stabilan. Tu stabilnost održavaju korupcija, etnička napetost i antidemokratske snage. Oni koji imaju moć mogli bi jednog dana da odluče da zarađuju više i steknu više moći na drugačiji način. Ako postoji tačka zapaljenja, to je to. Ono što regionu danas treba jeste politička promjena, ne stabilnost. Ali to treba da bude promišljena promjena u demokratskom, evropskom i zapadnom smjeru. Rusi i Kinezi se hrane etničkim tenzijama, neizvjesnim statusom i korumpiranim autokratama. Odbacivanje Dejtona bio bi poklon za njih. Promjena bi trebalo da znači više individualnih prava u Bosni, više suvereniteta na Kosovu i manje autokratije u Srbiji. SAD mogu da podstaknu demokratizaciju i pomognu onima koji žele da je postignu, ali je na Bosancima, Kosovcima i Srbima da preuzmu odgovornost. Kada to učine, napredak ka članstvu u EU i NATO biće lak, a ne težak.
PODGORICA – Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG), u saradnji sa Ministarstvom ekonomskog razvoja i Poreskom upravom, organizovala je okrugli sto posvećen savjetovanju o novom Zakonu o privrednim društvima, saopšteno je iz UPCG.
Kako su kazali, generalna sekretarka UPCG Suzana Radulović, istakla je značaj konstruktivnog dijaloga i aktivnog uključivanja poslodavaca u analizu novih zakonskih rješenja. Renata Milutinović, generalna direktorica Direktorata za industrijski i regionalni razvoj, naglasila je da je kontinuirana saradnja sa privredom ključna za uspješnu primjenu zakona, te da Ministarstvo ostaje otvoreno za dalji dijalog.
U ime Poreske uprave, pomoćnik direktora Zdravko Gutović, ukazao je na centralnu ulogu Centralnog registra privrednih subjekata (CRPS) u sprovođenju propisa, posebno u dijelu registracije privrednih subjekata, ažuriranja podataka i primjene pratećih regulativa koje uređuju registracione postupke i obaveze društava. Ekspertski član koji je radio na izradi zakona, advokat Nemanja Radović, izložio je najznačajnije novine i benefite modernizovanog zakonskog okvira, usklađenog sa evropskim direktivama.
borom modela upravljanja u akcionarskim društvima, statusom izvršnih i neizvršnih direktora, prelaznim rokovima, obavezama usklađivanja statuta i unutrašnjih akata, kao i praktičnim koracima u prvim mjesecima primjene zakona. Dodatna pojašnjenja dala je i Dijana Raičković, član ekspertskog tima, ukazujući na značaj pravilnog tumačenja i dosljedne primjene novih zakonskih odredbi.
otkupio investitor Bojan Dragaš, biznismen iz SAD crnogorskog porijekla. Ona se nalazi u dosta ruiniranom stanju, bez krila, propelera i motora. Kako saznaje Pobjeda, avion će biti pretvoren u tematski restoran. Podsjetimo, ovaj „Foker 100“ je, nakon gašenja kompanije, godinama stajao na sporednoj pisti podgoričkog aerodroma.
Dragaš planira da letilicu demontira, transportuje na novu lokaciju i tamo je ponovo sastavi i opremi kao restoran. Njegova ideja je da enterijer zadrži autentičan izgled putničke kabine, ali prilagođen savremenim ugostiteljskim standardima, sa sjedištima nalik avionskim, karakterističnim prozorima, osvjetljenjem i dekoracijom. M.M.
- Posebno je istakao: uvođenje evropskog akcionarskog društva i evropskog ekonomskog interesnog udruženja, mogućnost potpunog elektronskog osnivanja društava, privremenu obustavu obavljanja djelatnosti preduzetnika, elektronske osnivačke akte, uslovno povećanje kapitala i strožije kriterijume za nenovčane uloge - navodi se u saopštenju. Tokom diskusije, kako dodaju, privrednici su iznijeli niz pitanja, naročito u vezi sa iz-
- Poslodavci su zatražili da se odustane od postupka preregistracije svih postojećih privrednih subjekata, ukazujući na činjenicu da bi sam sistem, prijavljivanjem na portal/aplikaciju, identifikovao validnu ili nevalidnu dokumentaciju obveznika. U tom slučaju, samo oni obveznici koji ne bi „prošli“ takav proces provjere imali bi obavezu podnošenja prijave i svih potrebnih dokumenata. Na taj način izbjegla bi se potreba preregistracije preko 40.000 obveznika, podnošenje ogromnog broja dokumenata i uključivanja notara u tim postupcima - piše dalje u saopštenju. Takođe, pojašnjavaju iz UPCG, izbjegli bi se nepotrebni troškovi za sve privredne subjekte i siguran zastoj u tim postupcima pred Poreskom upravom i notarima. U suprotnom, ukoliko nadležni ostanu pri ovakvom tumačenju procesa usaglašavanja, poslodavci poručuju da će sigurno doći do blokade procesa zbog velikog broja predmeta, a štetne posljedice trpjeće i privreda i država. Posebno je ukazano i na pitanje kapaciteta institucija sistema da obrade veliki broj predmeta u kratkom roku, imajući u vidu da zakon predviđa strogu sankciju – da subjekti koji ne završe usklađivanje u roku dobijaju status „neaktivan“, što automatski vodi ka blokadi računa. - To praktično znači blokadu redovnog poslovanja, nemo-
gućnost izvršavanja obaveza i učešća na tenderima. Privrednici su naglasili da subjekti registrovani od 2014. godine već imaju potpunu evidenciju u registru, kao i da su brojni subjekti 2020. godine već prošli proces usklađivanja, zbog čega bi novo, dodatno usaglašavanje predstavljalo nepotrebno administrativno opterećenje. Ukazano je da digitalno potpisana potvrda tačnosti postojećih podataka, data pod materijalnom i krivičnom odgovornošću, predstavlja pravno valjan akt i da nije jasno zbog čega se od subjekata zahtijeva dvostruko potvrđivanje podataka kroz dodatne prijave i priloge - kazali su. Dogovoreno je da UPCG objedini sva pitanja i dileme privrednika i uputi ih zvanično, dok će Ministarstvo ekonomskog razvoja dostaviti zvanična mišljenja radi obezbjeđivanja jedinstvene prakse primjene zakona. Prema njihovim riječima, najavljen je i nastavak seminara na ovu temu, a jedan od njih biće posebno posvećen akcionarskim društvima u državnom vlasništvu, na koja će se odnositi i budući zakon kao lex specialis, kojim će se urediti sistem upravljanja privrednim društvima u državnom vlasništvu. Napomenuto je i usklađivanje sa zakonima o elektronskom potpisu i notarima. - UPCG će pratiti interesovanje privrednika i, shodno uočenim potrebama, tokom decembra organizovati dodatni okrugli sto, uz učešće predstavnika Ministarstva finansija i Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga, imajući u vidu neophodnost boljeg usklađivanja propisa koji utiču na poslovanje privrednika u kontekstu primjene novog Zakona o privrednim društvima. Zbog velikih izmjena koja se odnose na preduzetnike, poseban seminar će biti posvećen i njima - zaključili su. R. P.
aktuelno: Predsjednik Savjeta Agencije za zaštitu konkurencije Dragan Damjanović najavljuje dva nova zakonska rješenja
PODGORICA – Kada bude usvojen zakon o naknadi štete u postupcima zbog povrede konkurencije na tržištu, građani Crne Gore ćeo prvi put dobiti stvarnu, a ne samo formalnu mogućnost da naplate štetu koju su pretrpjeli zbog zabranjenih sporazuma i drugih povreda konkurencije učesnika na tržištu – kazao je u razgovoru za Pobjedu predsjednik Savjeta Agencije za zaštitu konkurencije (AZK) Dragan Damjanović
Ipak, tome bi trebalo da prethodi izglasavanje izmjena Zakona o zaštiti konkurencije koje bi AZK-u trebalo da da šire ingerencije kada je riječ o utvrđivanju povreda pravila konkurencije i mogućnost direktnog izricanja kazni, što je trenutno samo u nadležnosti prekršajnih sudova.
Male kazne
Trenutno sudovi, kako je ukazao Damjanović, često izriču kazne ispod zakonskog minimuma, što je demotivišuća poruka kako za zaposlene u AZK, tako i za ostale učesnike na tržištu.
Ministarstvo ekonomskog razvoja (MER) je u maju objavilo izvještaj sa javne rasprave o tom Nacrtu zakonu, ali Vlada još nije izašla sa prijedlogom. Sudeći prema u oktobru objavljenom mišljenju na izmjene Zakona o zaštiti konkurencije, Ministarstvo finansija nije saglasno sa prijedlogom da se odredi minimalni iznos za finansiranje rada AZK na nivou od 0,5 odsto državnog budžeta. Ocjenjuju da predloženo procentualno izdvajanje iz budžeta nije prihvatljivo sa stanovišta načela programskog budžetiranja, racionalnog uprav-
Agencija za zaštitu konkurencije bi, ukoliko poslanici daju zeleno svjetlo, trebalo da dobije mogućnost da izrekne kaznu u visini jedan do deset odsto ukupnog prihoda u godini koja je prethodila onoj kada se desila povreda konkurencije. Time će, kako stoji u obrazloženju, biti riješen problem odugovlačenja postupaka pred sudom, ali i nizak iznos kazni koje izriču
ljanja javnim sredstvima i ciljeva javne politike, te da bi ta sredstva trebalo opredjeljivati na osnovu kvaliteta aktivnosti i sveukupnog doprinosa opštem javnom interesu. U mišljenju koje potpisuje ministar finansija Novica Vuković stoji i da nijesu saglasni sa predloženim načinom obračuna zarada, ukazujući da bi na zaposlene u AZK, kao i na predsjednika i članove Senata, trebalo da se primjenjuje Zakon o zaradama zaposlenih u javnom sektoru. Na pitanje Pobjede kada bi ovi
zakoni trebalo da stignu pred poslanike, Damjanović nema precizan odgovor. - Nažalost, veoma je teško predvidjeti kako će se stvari odvijati i kada bi Zakon mogao doći na dnevni red. Vjerujemo da će zakonopisac uspjeti da ovaj Zakon nađe mjesto u pravnom sistemu Crne Gore do kraja 2025. godine – kazao je Damjanović. Ova institucija bi, ukoliko poslanici daju zeleno svjetlo, trebalo da dobije mogućnost da izrekne kaznu u visini jedan do deset odsto ukupnog
Milionske tužbe i kazne u Engleskoj zbog dogovorenih cijena avio-karata
Na značaj ovakvog propisa nedavno je, prilikom obilježavanja Dana konkurencije, ukazala advokatica Srđana Petronijević navodeći primjere iz svjetske prakse. - Kada AZK donese rješenje o povredi konkurencije, svako ko je pretrpio štetu može da ide na sud i traži naknadu štete, a to su najčešće potrošači i udruženja potrošača. Crna Gora je prva u regionu koja dobija ovakav zakon. U Engleskoj je bio slučaj da su dvije avio-kompanije dogovorile cijene karata za prekookeanske letove i zbog povrede
konkurencije im je izrečena kazna od 60 miliona funti. Pojedinačna šteta po avio-karti nije bila velika, ali se prijavilo osam miliona putnika za naknadu štete, što ih je pored već izrečene kazne, koštalo dodatnih 200 miliona funti –kazala je Petronijević.
prihoda u godini koja je prethodila onoj kada se desila povreda konkurencije. Time će, kako stoji u obrazloženju, biti riješen problem odugovlačenja postupaka pred sudom, ali i nizak iznos kazni koje izriču.
Tek kada ovaj propis bude usvojen, osim kazni koje će kompanije za koje se utvrdi da su prekršile pravila konkurencije, morati da plaćaju, stvoriće se pretpostavke da kroz zakon o naknadi štete svoja prava ostvare i građani koji su trpjeli posljedice takvog djelovanja na tržištu. Taj propis je, kako je kazao Damjanović, spreman za postupanje Vlade, a onda i Skupštine, ali čeka usvajanje izmjena Zakona o zaštiti konkurencije.
- Nakon konsultacija sa Evropskom komisijom i unutarinstitucionalne procedure, definisan je tekst koji je usklađen sa Direktivom 2014/104/EU o određenim pravilima kojima se uređuju postupci za naknadu štete prema nacionalnom pravu za kršenje odredaba prava konkurencije dr-
Najveća kazna od četiri milijarde eura izrečena Guglu
Da se u Evropskoj uniji ozbiljno tretiraju pravila konkurencije te da ni najveći igrači na tržištu ne mogu izbjeći posljedice nezakonitog ponašanja, govori primjer kompanije Gugl kojoj je Evropska komisija (EK) prije nekoliko godina izrekla kaznu više od četiri milijarde eura, što je ujedno i najveća kazna ikada izrečena zbog kršenja pravila konkurencije. EK je utvrdila da je ova kompanija zloupotrijebila dominantan položaj na tržištu time što je 2011. godine uslovila proizvođače telefona da samo uz njihov pretraživač mogu imati pristup aplikaciji Gugl plej stor.
Zakon o naknadi štete prepoznaje i direktne i indirektne kupce kao oštećene i olakšava potrošačima dokazivanje da je povećana cijena na kraju pala na njih. Ovaj mehanizam omogućava da građani, iako ne kupuju direktno od prekršioca, ipak mogu da traže vraćanje preplaćenog iznosa - ukazuje predsjednik Savjeta Agencije za zaštitu konkurencije Dragan Damjanović
žava članica i Evropske unije – navodi Damjanović.
MN: Benefiti za potrošače Najveći benefit za građane, kako ocjenjuje Damjanović, biće u tome što više neće morati sami da dokazuju da je neka kompanija kršila pravila konkurencije.
- Dovoljno je da Agencija utvrdi povredu, a sud će tu činjenicu automatski prihvatiti. To znači da građani u sporovima za naknadu štete kreću iz mnogo povoljnije pozicije nego ranije, jer se fokus pomjera sa dokazivanja „da li je bilo kartela“ na dokazivanje koliko su konkretno oštećeni – objašnjava Damjanović.
Osim toga, kako dodaje, građani će imati znatno lakši pristup dokazima, uključujući dokumentaciju koju posjeduju kompanije koje su učestvovale u povredi.
- To u praksi znači da običan potrošač, koji sam ne može doći do internih podataka preduzeća, sada može preko suda doći do dokaza potrebnih da se utvrdi visina preplaćenih cijena. Time se uklanja najve-
ća prepreka zbog koje su do sada ovakvi sporovi bili gotovo nemogući – naglašava Damjanović.
Zaštitu će, kako dodaje, dobiti i u situacijama kada se šteta prenosi niz lanac snabdijevanja, kao što je slučaj kada proizvođač kroz „kartel“ podigne cijene, a taj trošak se na kraju „prelije“ na krajnjeg potrošača.
- Zakon prepoznaje i direktne i indirektne kupce kao oštećene i olakšava potrošačima dokazivanje da je povećana cijena na kraju pala na njih. Ovaj mehanizam omogućava da građani, iako ne kupuju direktno od prekršioca, ipak mogu da traže vraćanje preplaćenog iznosaukazuje Damjanović. Osim što bi ovaj zakon građanima trebalo da obezbijedi lakši put do pravde, obezbijediće i jasnija i pravednija pravila o odgovornosti, rokovi zastare biće duži, podsticaće na sporazumno rješavanje sporova, a sudovi će procjenjivati visinu štete, po potrebi i uz stručnu pomoć AZK. M. lekOVIĆ
Neđelja, 7. decembar 2025.
DRAGALJ KAO SVETA GORA: Ekipa Pobjede u Dragalju tragom informacije da
KOTOR - U mjestu Gornje Krivošije, u selu Dragalj, nema na stotine nelegalnih objekata, niti ruskih kampova za obuku i „izolovane zajednice“, kako se u javnosti moglo čuti, već se ekipa Pobjede uvjerila da ima 20-ak nelegalnih objekata, uključujući i dvije drvene crkve. Obje crkve je izgradila Mitropolija crnogorsko-primorska na parcelama koje je kupila od žitelja ovoga kraja.
Većina ovih objekata sagrađena je u protekle tri godine, mahom od juna do oktobra 2022. godine a nakon toga još nekoliko objekata do 2025. godine, zaključno sa crkvom Svete Ksenije Petrogradske koja je sagrađena prije godinu. Sasvim je jasno da je u tom mjestu formirana crkvena zajednica, odnosno „monaška obitelj na Dragalju“ koju čine njih 15 osoba na čelu sa arhimandritom Benediktom, koji je do prije tri mjeseca bio iguman Manastira Miholjska prevlaka. Kako je navedeno u crkvenom glasilu Svetigora, mitropolit Joanikije ovo mjesto nazvao je novom svetinjom, novim manastirom koji je proglasio samostalnim manastirom poput drugih u Crnogorsko - primorskoj mitropoliji „jer ima dvije crkve, konake, gostoprimnicu i vjerni narod koji je tu došao i kome se treba posvetiti“. Osim arhimandita Benedikta tu su i đakon, monasi, monahinje i iskušenici, ukupno njih 15. U naselju ima stalno nastanjenih desetak kuća.
ZATVORENA
ZAJEDNICA
Gornje Krivošije su dospjele u žižu javnosti nakon što je poslanik SD Branislav Nenezić nedavno u Skupštini saopštio da se na Dragalju nikada nijesu nalazile kuće i da se radi uglavnom o stranim državljanima koji uopšte ne komuniciraju sa lokalnom zajednicom. Dodao je da je na katastarskim parcelama u vlasništvu DOO „Sveti Benedikt“ izgrađen objekat. - Ime Benedikt su mještani u više navrata pomenuli da ima veze sa prodajom i kupovinom zemljišta na ovom lokalitetu. Ovo bi u iole ozbiljnoj zemlji značilo da su već sada u Krivošijama, selu Dragalj, policijske snage, ali ovo je Crna Gora u kojoj bezbjednosni sektor ne postoji - kazao je Nenezić. Dodao je i da objekti koji su tamo izgrađeni a koji se vode na pravna i fizička lica, prema njegovom utisku dominatno podsjećaju na one u susjednim zemljama koji služe za kampove, regrutovanje i obuku vojnika. Uprava policije je, u okviru akcije „Stranac“, a povodom
Zemlju smo kupovali od mještana, to je bilo dosta povoljno, od dva eura, pet eura po kvadratu ili malo više. Ovdje je bila pustinja, ničeg nije bilo, dok nijesmo mi došli. Počeli smo da radimo, prvo smo krenuli sa uzgojem ljekovitog bilja, pa onda zasadili vinograd, potom bašte, imamo i mini farmu. Vodu smo našli na dva mjesta koje ovdje nikad nije bilo i sada se cijelo selo snabdijeva sa tih izvora. Struje nema, slaba je trafostanica u selu, ali imamo solarne panele - kaže arhimandrit Benedikt za Pobjedu
upita Pobjede o tome da li su sprovedene kontrole zatvorene zajednice koja navodno boravi u reonu Dragalj i Krivošije, saopštila da je 28. novembra izvršena detaljna provjera tog područja, tokom koje su zatečeni strani državljani, ali među njima nije bilo Rusa. Kako su naveli iz policije, timovi Sektora granične policije – Stanice granične policije Tivat, zajedno sa kolegama iz Herceg Novog i službenicima Odjeljenja bezbjednosti Kotor, obišli su teren u mjestima Dragalj i Krivošije kako bi provjerili stanje na terenu i utvrdili da li se na ovim lokacijama nalazi grupa stranaca o kojoj se govorilo u javnosti. - Tokom opservacije, u blizini Crkve Svetog Serafima, gdje je postavljeno više montažnih objekata, policija je zatekla sedam stranih državljana – dvojicu turskih, četvoricu iz Srbije i jednu ukrajinsku državljanku - saopšteno nam je iz policije.
Svi su, prema navodima Uprave policije, posjedovali uredne dozvole za privremeni boravak i rad u Crnoj Gori, osim jedne osobe, državljanina Srbije, koji nije imao važeću boravišnu dozvolu, te je stoga predat inspektoru za strance radi daljeg postupanja. Kako su Pobjedi saopštili iz UP, daljom provjerom je utvrđeno da su dvojica turskih državljana zaposlena u kompaniji registrovanoj u Kotoru koja je izvodila radove na temeljnoj ploči jednog objekta, dok je investitor ovih radova državljanin Srbije sa važećim boravišnim statusom.
Iz policije su kazali da su objekti u reonu Dragalja i Krivošija već izgrađeni, te da se radi o približno 15 vikendica.
- O svemu su obaviještene nadležne građevinske i inspekcijske službe Opštine Kotor kako bi preduzele dalje aktivnosti iz svoje nadležnosti - kazali su nam iz Uprave policije. Na pitanje o austrijskoj državljanki Darinki Hrnjez, koja je vlasnica parcela na kojima
su izgrađeni objekti, iz policije su nam saopštili da ona ima odobren boravak u Crnoj Gori i da trenutno nije predmet potraživanja niti kršenja zakona. Prema policijskim nalazima, na terenu jesu zatečeni strani državljani, ali među njima nije bilo državljana Rusije, niti je evidentirana aktivnost koja bi trenutno ukazivala na organizovano formiranje takve zajednice.
MIRNO SELO
Obilaskom područja nijesmo primijetili objekte koji podsjećaju na kampove za regrutovanje i obuku vojnika.
Na ulasku u naselje koje je udaljeno kilometar od magistralnog puta Risan – Nikšić, nalazi se veliki drveni krst, a u centru naselja je crkva od drveta sa karakterističnim plavim plehanim krovom, a koja po arhitekturi podsjeća na drvene pravoslavne crkve u Rusiji i nosiv naziv ruskog svetitelja. U sklopu tog kompleksa je manji drveni konak u kojem, prema riječima Benedikta, borave monasi i veći objekat za koji je rekao da je okupljalište i Dom kulture. U okolini je nabacano oko 20 objekata, manjih kuća, vikendica, pomoćnih objekata, neke su od drveta, neke tvrde gradnje. Trenutno stalno na-
seljenih objekata je desetak sa toliko porodica. Od donjeg naselja, starim austrougarskim putem koji je većim dijelom asfaltiran, nakon pređenih 3,5 kilometara, nakon što se prođu stari Austrugarski bunari, stiže se do lokaliteta Jovičina voda na 950 metara nadmorske visine. Tu u gustoj bukovoj šumu, na prilično nepristupačnom terenu i isto takvom prilazu koji je makadamski i otežano se prilazi automobilom, nalazi se još Crkva Svete Ksenije Petrogradske. Na postojanje još jedne crkve u tom kraju, ukazivao je veliki drveni krst pored puta, identičan onome na samom ulazu u naselje. Ova crkva je manja od one u centru naselju, planinska, od drveta, sa plavim krovom i kupolom zlatne boje, „ušuškana“ u bukovoj šumi.
U crkvi smo zatekli smo arhimandita Benedikta, monaha, monahinju, iskušenike i nekoliko mještana koji su prisustvovali jutarnjoj liturgiji. Lijepo su nas primili i bili
raspoloženi za razgovor i slikanje.
- Sve ovo nas je uznemirilo. Ružno je to da tako nešto kažu, a ne provjere prethodno, nego napamet pričaju, na osnovu neprovjerenih informacija, intriga i laži. Ružno je i šteta da tako rade u parlamentu. Ovo je izazivanje nemira, a mnogi ljudi će povjerovati u tu priču, i to je šteta i za narod i za crkvu. Neka dođu da vide što ovdje ima. Mi smo tu došli iz najbolje i najčasnije namjere, da radimo, pomažemo i da damo primjer drugima i mještanima ovog kraja koji kažu da se ovdje nikada nije oralo polje, da to ne pamte, da vide da može da se i ovdje ore, da može sve - kaže Benedikt. Na pitanje Pobjede da li ih je neko proteklih dana obilazio, Benedikt je odgovorio potvrdno, navodeći da je „dolazilo njih sedam-osam policajaca i inspektora iz Kotora i Tivta“ i „da je i dron nadlijetao ovuda“.
- Policija nas je legitimisala, pregledali sve, nadlijetao je i
dron u nekoliko navrata. Sve je bilo regularno, tako da ovdje nema ništa sporno, ali izgleda nekome ovo smeta, što da radimo. Ovdje nema 100 objekata, nema stranih državljana. Jednostavno ljudi imaju potrebu da odlaze iz grada, da obrađuju zemlju, prave montažne kućice, vikendice, ovdje su pronašli mir - kazao je Benedikt.
CRKVE OD DRVETA
Kaže da je crkva u polju sagrađena prije tri godine, a druga crkva, koja se nalazi u šumi, prije godinu i nešto dana. -Nama je ovo kao Sveta Gora - bio je komentar jedne od iskušenica koju smo zateklu u Crkvi Svete Ksenije Petrogradske. Na pitanje Pobjede, zašto je crkva sagrađena u šumi i zašto su obje crkve građene od drveta, Benedikt je kazao da su željeli da se osame i da imaju mir, a da su građene od drveta jer je to „brža i lakša gradnja“. - Dugo vremena smo bili na Primorju gdje je najezda turi-
regrutovanje, ali uvjerili smo se samo u to da crkva u ovom selu kupuje zemlju i ubrzano gradi
sta, buka, prometno. Želimo malo mira, da se više posvetimo molitvi, došao je takav period i potreba i zato smo odabrali ovo mjesto - kazao je Benedikt. On je potvrdio da su zemlju kupovali od starosjedilaca tog kraja. - Zemlju smo kupo vali od mještana, to je bilo dosta povoljno, od dva, eura, pet eura, ili malo više. Ovdje je bila pustinja, ničeg nije bilo dok nijesmo mi došli. Počeli smo da radimo, prvo smo krenuli uzgoj ljekovitog bilja, pa onda vinograd, potom bašte, imamo i mini farmu. Vodu smo našli na dva mjesta koje ovdje nikad nije bilo i sada se cijelo selo snabdijeva sa tih izvora. Struje nema, slaba je trafostanica u selu, ali imamo solarne panele - kaže Benedikt. Dodaje da na liturgije i u crkve dolaze vjernici iz Hercegovine, Trebinja, Bileće, Gacka, Nevesinja, Nikšića, Podgorice, Budve, Herceg Novog, Risna, Kotora, Bara. Ekipa Pobjede je na putu do ove crkve srela desetak automobila koji su se vraćali sa jutarnje liturgije. - Ovdje ima više porodica čija djeca pohađaju osnovnu školu u Grahovu i da nije naše djece škola bi se ugasila. Imamo divan odnos sa ljudima u Grahovu i generalno sa svima ovdje - kazala je jedna mještanka koja se tu doselila prije tri godine sa suprugom i troje djece. Bave se, kaže, knjigovezom, a zemlju su kupili od izvjestnog Ukrajinca. Iz razgovora sa domaćinima i nekim mještanima, jasno se da zaključiti da su ovdje zemlju kupovali uglavnom poštovaoci arhimandita Benedikta i vjernici SPC. U ovom mjestu vikendice su sagradila i četiri ljekara od kojih su dva ortopeda, jedan urohirurg i jedan anesteziolog, jedan bivši kotorski lokalni funkcioner i političar, potom sveštenik u penziji iz Risna. Benedikt kaže da je sve počelo u doba korone, kada su ljudi izlazili iz gradova i okupljali se u netaknutoj prirodi toga kraja.
- Okupljala se omladina, imali smo duhovne vježbe i međusobno promovisali ideju povratka prirodi i zdravom životu. Potom smo počeli dolaziti ovdje da sadimo ljekovito bilje, da se družimo, da služimo, svi smo se osjećali slobodno i veselo. Uvidjeli su da je ovo lijepo mjesto, da ovdje može da se boravi, da se živi, lokacija je dobra, dođu iz grada pobjegnu od gužve, beru se čajevi, i tako je krenula ova priča. Mnogi su poželjeli da ovdje kupe zemlju i sebi izrade domove, svako u skladu sa sopstevim materijalnim moguć-
nostima - kazao je Benedikt. Od ljekovitog bilja koje uspijeva u tom kraju, poput plantaža lavande, majčine dušice, vrijeska, divljeg origana i drugih biljaka, prave se tinkture, melemi, kreme, a navode i da im je med vrhunski. Svi nelegalno sagrađeni objekti biće legalizovani, što je najavio i ministar urbanizma, prostornog planiranja i državne imovine Slaven Radunović, koji je kazao da je njegov resor utvrdio da su ispunjeni uslovi za legalizaciju objekata u selu Dragalj, KO Gornje Krivošije, Opština Kotor.
Savjet MZ Gornje Krivošije pozvao je ranije poslanika SD i predstavnika Evropskog saveza Branislava Nenezića i ostale poslanike Skupštine Crne Gore da posjete mjesnu zajednicu i budu njihovi gosti. Savjet Mjesne zajednice Gornje Krivošije u saopštenju koje potpisuje predsjednik Jovan Samardžić , poručuje „da sa neizmjernim zadovoljstvom prati razvoj zapuštenog mjesta, do skoro gotovo raseljenog i opustjelog, kako se ponovo naseljava, te kako ponovo stiče utisak da postaje živo mjesto sa ponovnim žamorom djece, velikim površinama zasađenim ljekovitim biljem, ponovnim oživljavanjem poljoprivrede, te povećanjem broja stočnog fonda“. -To su nove komšije, koje su na našu radost počele da naseljavaju Dragalj, a radi se o nekoliko desetina kuća, a ne stotina, dočekali smo ih otvorena srca, sa vjerom i nadom da ćemo zajedno dalje živjeti i raditi na dobrobit cijele zajednice, te opštine Kotor i Crne Gore. Mi ne dijelimo ljude po tome odakle su došli, već po tome sa kakvim namjerama su došli, tako da nijesmo legitimisali nove komšije. Ipak znamo da su većina njih državljani Crne Gore, ili da su im supružnici naši državljani, ili pak imaju uredno prijavljen boravak u Opštini Kotor i Crnoj Gori. Posebno bi među njima izdvojili i četiri ljekara od kojih su dva ortopeda, jedan urohirurg i jedan anesteziolog, kao i veliki broj visokoobrazovanih ljudi - poručuju iz ove mjesne zajednice. Dalje navode, da su pomenuti objekti nikli na prostoru, koji je kupljen od mještana, gdje je predviđena individualna stambena izgradnja i većina tih objekta su u procesu legalizacije, ili taj proces privode kraju.
-Takođe, na našu veliku radost Opština Kotor u posljednjih nekoliko godina, između ostalog, ulaže i velike napore da konačno osvijetlimo naš Dragalj javnom rasvjetom, pa nam, razumije se, ne smeta i što je jedan dio mjesta dobio javnu rasvjetu, a na kojem se nalazi pomenuto naselje - kaže se u reagovanju.
Naglašavaju da se ne radi o zatvorenoj zajednici, „već o našim dobrim sugrađanima, koji imaju izraženu duhovnu potrebu“.
- Posebno nam je zadovolj-
Kako su naveli iz policije, timovi Sektora granične policije – Stanice granične policije Tivat, zajedno sa kolegama iz
Herceg Novog i službenicima Odjeljenja bezbjednosti Kotor, obišli su teren u mjestima Dragalj i Krivošije kako bi provjerili stanje na terenu i utvrdili da li se na ovim lokacijama nalazi grupa stranaca o kojoj se govorilo u javnosti. - Tokom opservacije, u blizini Crkve Svetog Serafima, gdje je postavljeno više montažnih objekata, policija je zatekla sedam stranih državljana – dvojicu turskih, četvoricu iz Srbije i jednu ukrajinsku državljanku - saopšteno nam je iz policije
stvo što je Mitropolija izašla u suset vjernicima, te napravila novu drvenu Crkvu Svetog Serafima Sarovskog. Mi se zaista ne bavimo protokolom, ali prilikom osvećenja pomenute crkve bilo je mnogo zvanica i uglednih gostiju, pa među njima i ruski ambasador, što je valjda na ponos i mjestu i selu. Valjda je to u protokolu uobičajeno, baš kao što bi bilo normalno da se desila obrnuta situacija, da je neko, recimo, od vjernika u Rusiji podigao Crkvu Svetog Petra Cetinjskog, ili Svetog Stefana Piperskog, valjda bi tom činu osvećenja prisustvovao i naš ambasarodor u Rusiji - navodi se u saopštenju. Na kraju, zahvaljuju poslaniku Neneziću na interesovanju za njihovo mjesto, i poručuju da bi više voljeli da se kroz institut premijerski sat, potenciralo pitanje, kao što je recimo, vodosnabdijevanje Gornjih Krivošija. - Takođe, pozivamo gospodina Nenezića i ostale poslanike Skupštine Crne Gore da posjete MZ Gornje Krivošiije, te da budu naši gosti, biće dobrodošli - stoji u regovanju koje potpisuje predsjednik MZ Gornje Krivošije Jovan Samardžić.
Samardžić je odbio da se susretne sa ekipom Pobjede, navodeći da su sve rekli u saopštenju.
Ruske veze
Vlasnik parcela 657/14 i 657/15 , KO Gornje Krivošije je firma DOO „Sveti Benedikt“ koja je osnovana 14. marta 2024. godine na adresi Aleksandrova obala broj 9 u Zelenici, u Herceg Novom. Registrovana djeklatnost ove firme čiji je osnivač i jedina vlasnica i direktorica Darinka Hrnjez, je agencija za nekretnine. Za Hrnjez je poslanik Nenezić kazao da je ona strana državljanka i nekadašnja kandidatkinja za poslanicu parlamenta Austrije. Mediji su pisali da su lideri te stranke imali tijesne veze sa Rusijom. – Rođena je u Beču, studirala i radila u Austriji i Kanadi, stručnjak je za telekomunikacije. Pitam premijera, kako neko ko je rođen u Beču, živio i radio u Kanadi i Austriji dođe da se kući u Gornjim Krivošijama gdje nema vode – kazao je tokom premijerskog sata u Skupštini Nenezić. Premijer Milojko Spajić mu je odgovorio da će to pitanje delegirati ministru urbanizma, prostornog planiranja i državne imovine Slavenu Radunoviću, koji je naknadno u parlamentu, odgovarajući na pitanja poslanika, kazao da je Ministarstvo utvrdilo da su tamo ispunjeni uslovi za legalizaciju objekata. I. kOMNeNIĆ
Foto: s. vasIljevIĆ
Saopštenje građana okupljenih u znak protesta zbog nereagovanja nadležnih na dva masakra
Cetinje - Obustavljaju se blokade na Kruševom ždrijelu - saopštili su građani okupljeni u znak protesta zbog nereagovanja nadležnih na dva masakra u kojima su ubijene 23 osobe, među kojima je i četvoro djece.
Više od deset mjeseci traje neprekidna i uporna borba građana Cetinja koji traže samo, pravdu i istinu za sve stradale i ranjene u dva masovna zločina na Cetinju. - Nažalost, institucijama sistema i najodgovornijima je trebalo deset mjeseci, nakon ćutanja i ignorantskog odnosa prema našem protestu, da sankcioniše samo jednu od karika u sistemu odgovornosti, za seriju propusta kada su ova dva zločina u pitanju - poručili su juče građani okupljeni na Kruševom ždrijelu..
Kako su naveli, oni su ipak pokazali da upornost u duhu crnogorskog trajanja daje rezultate, i poručili da neće stati na ovome. Takođe su izrazili uvjerenje da će sudske institucije i Ministarstvo pravde imati u vi-
Plemenitost
du njihovu odlučnost i upornost, kao i težinu slučaja koji je pred njima i da neće dozvoliti njihov povratak na Kruševo ždrijelo. - Za razliku od onih kojima je bio cilj da ovaj grad izumre, mi smo za život, da život traje i bude najveća vrijednost i zato u prilog predstojećim, za nas bolnih, božićnih i novogodiš-
Vrlo brzo na društvenim mrežama građani su dali podršku toj odluci okupljenih na Kruševom ždrijelu. Jedna od prvih bila je prof. dr jasna tatar-Anđelić, koja je kazala ,,Ljudima sa Kruševog ždrijela kapa dolje za istrajnost i plemenitost u bolu, a sad lijepo glavu dolje svi vi koji ste se zbog lične udobnosti, političkog profiterstva i palanačkog duha zavazda obrukali pletući razne priče. Moja puna podrška hrabroj borbi unesrećenih porodica i njihovih prijatelja za sve nas! Hvala im!“ - napisala je Tatar Anđelić na FB profilu.
njih praznika, privremeno obustavljamo protest, sa porukom, naša mala pobjeda je tek korak u odnosu na to što će se desiti kroz sudske i druge procese. Zahvalni smo svima koji su nam dali podršku, kako sa Cetinja tako i iz svakog crnogorskog grada, na bilo koji način, pa i onima koji su izašli iz kolone zaustavljenih vozila i stali sa nama nekoliko minuta i dali riječ podrške. Značilo je. Zahvaljujemo se i onima koji su našem protestu dali početni impuls, kad smo se kupili u daleko većem broju. Posebnu zahvalnost dugujemo pripadnicima MUP-a Crne Gore koji su na profesionalan i prije svega ljudski način vodili blokadu puta u cijelom trajanju - poručili su građani koji su od 5. februara blokirali saobraćaj na Kruševom ždrijelu. Obustava blokada uslijedila je
samo dan nakon što se Uprava policije oglasila saopštenjem u kojem su naveli da načelnik RCB ,,Centar“ Goran Jokić u narednom periodu više neće obavljati tu funkciju. Podsjećamo, jedan od zahtjeva grupe građana koji već mjesecima blokiraju saobraćaj na Kruševom ždrijelu bila je baš smjena Gorana Jokića, za kojeg u zahtjevima navode ,,da je direktno odgovoran za neprofesionalno i neuspješno postupanje policije, posebno u slučaju tragedije u Medovini 2022. godine“.
Prije tačno mjesec Vesna Pejović, majka Nataše Martinović i baba Marka i Mašana Martinović koji su ubijeni 12. avgusta 2022. u naselju Medovina, kazala je medijima da je od Lazara Šćepanovića dobila informaciju o smjeni Jokića. Iz policije su juče kazali da to saopštavaju u cilju tačnog i objektivnog informisanja javnosti, a radi sprečavanja bilo kakvih manipulacija i zloupotrebe tekstova pojediniih medija nastalih iz nezvaničnih izvora. Tekstovi se, kako navode, tiču radnog angažmana glavnog policijskog inspektora Jokića. - Goran Jokić iz objektivnih i opravdanih razloga u narednom periodu neće obavljati poslove načelnika Regionalnog centra bezbjednosti „Centar“, odnosno poslove i zadatke navedenog radnog mjesta. Uprava policije obavještava javnost da će, do raspoređivanja novog načelnika, koordinacija policijskih poslova biti vršena od rukovodilaca iz navedene organizacione jedinice, navode u saopštenju UP. J. Đ. P.
Uprava policije reagovala nakon što je objavljeno da su se njihovi službenici navodno uputili ka Botunu
PODGOR i CA – Iz Uprave policije (UP) juče je saopšteno kako se na teritoriji glavnog grada trenutno sprovodi planska akcija kodnog naziva „Šljunak“, koja se odnosi na kontrolu lica koja nelegalno eksploatišu i prevoze pijesak i demantovala tvrdnje da su se njihovi službenici navodno uputili ka Botunu, kako bi intervenisali zbog mještana koji se protive izgradnji postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.
Ovo saopštenje policije uslijedilo je nakon što je lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević
na društvenim mrežama pozvao građane Zete da se hitno upute ka Botunu, jer je policija navodno „zaustavila saobraćaj za teretna vozila i očigledno priprema intervenciju nad stanovnicima Botuna“.
- Ko je Zećanin i zetskog roda danas mora biti u Botunu. Odbranimo Zetu - no pasaran! - saopštio je Knežević u objavi na društvenim mrežama.
Zato su iz policije apelovali na, kako su kazali, uzdržavanje od širenja netačnih i neprovjerenih informacija putem društvenih mreža i drugih kanala komunikacije, jer takve objave mogu
izazvati nepotrebnu paniku i dezinformisati javnost. - Pozivamo i medije da prije objavljivanja informacija koje se odnose na bezbjednosne aktivnosti iste provjere kod nadležnih organa za sprovođenje zakona, kako bi se obezbijedilo tačno, objektivno i odgovorno informisanje - istakli su iz UP. Napominju i da je akcija „Šljunak“ dio prioriteta države u borbi protiv ekološkog kriminala, posebno kada je riječ o otkrivanju krivičnih djela i počinilaca povezanih sa nelegalnom eksploatacijom pijeska, šljunka i kamena, kao i radnji koje dovode do narušavanja biodiverziteta.
Iz Uprave policije ističu da se akcija sprovodi planski i koordinisano, te da nema razloga za zabrinutost građana. Podsjetimo, nakon što su iz Glavnog grada najavili da bi gradnja postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV) trebalo da počne naredne sedmice, a iz Uprave za inspekcijske poslove naložili Botunjanima da uklone šator koji su polovinom prošlog mjeseca razapeli preko puta industrijske zone KAP-a ( gdje je planirana gradnja postrojenja), mještani Botuna su prije dvije noći ovaj šator prenijeli u krug industrijske zone KAP-a i razapeli još dva. J. R.
Neđelja, 7. decembar 2025.
Članove organizovane kriminalne grupe tražili zbog više krivičnih djela
PODGOR i CA – Vladimir Ulama (32) i Igor Tomašević (28), za koje policija navodi da su članovi organizovane kriminalne grupe, uhapšeni su u Beogradu po međunarodnoj potjernici koju je raspisao NCB Interpol Podgorica.
Iz policije su saopštili da se Ulama potražuje zbog krivičnih djela: stvaranje kriminalne organizacije – za koje se protiv njega vodi krivični postupak pred Višim sudom u Podgorici, kao i zbog izdržavanja kazne zatvora za krivično djelo - napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti, na koje je osuđen presudom Osnovnog suda u Baru.
Tomašević se, kako dodaju iz policije, potražuje radi prisustva u krivičnom postupku koji se protiv njega vodi pred Višim sudom u Podgorici zbog krivičnih djela: ubistvo u pokušaju, neovlašćena proizvodnja, držanje i stavljanje u promet opojnih droga i nasilničko ponašanje. Ulama je bio optužen za ubistvo Petrovčanina Nemanje Medina 8. jula 2016. godine, ali je u novembru 2021.
odlukom Apelacionog suda oslobođen.
U bezbjednosnim službama označen je kao član barske ćelije kriminalnog škaljarskog klana, a tereti se da je član kriminalne grupe koja je po nalogu sada pokojnog Mila Radulovića zvanog Kapetan planirala više likvidacija.
Policija je za Tomaševićem tragala od novembra prošle godine, kada je, nakon tuče u kojoj je učestvovalo nekoliko osoba, na Bulevaru Save Kovačevića u Podgorici hicem iz vatrenog oružja ranio Dejana Gazivodu.
Iz Uprave policije navode da ovim još jednom potvrđuju da snažno i odlučno preduzimaju aktivnosti na neutralisanju djelovanja visokorizičnih organizovanih kriminalnih grupa i predvode regionalne inicijative u borbi protiv organizovanog kriminala. Dodaju da službenici Uprave policije nastavljaju intenzivnu regionalnu i međunarodnu obavještajnu saradnju u cilju lociranja i lišenja slobode međunarodno traženih lica uz potpunu posvećenost Crne Gore borbi protiv kriminala i jačanju vladavine prava. J. R.
Uhapšen Cetinjanin, blizak škaljarskom klanu, osumnjičen za ugrožavanje sigurnosti suspendovanog policajca i njegovog advokata
Lipovina nakon ročišta prijetio Lazoviću i
PODGORiCA – Cetinjanin
Savo Lipovina (30), koji je u bezbjednosnim službama označen kao član škaljarskog klana, uhapšen je po nalogu Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u tom gradu zbog sumnje da je prijetio suspendovanom policajcu Petru Lazoviću i njegovom braniocu, advokatu Nikoli Martinoviću.
- Cetinjska policija je juče po nalogu tužioca uhapsila člana OKG - S. L. (30) iz Cetinja zbog sumnje da je, na štetu člana suprotstavljene OKGP. L., osumnjičenog za stvaranje kriminalne organizacije i njegovog advokata N. M., počinio krivično djelo ugrožavanje sigurnosti - saopšteno je iz Uprave policije. Kako su pojasnili iz policije, službenici OB Cetinje postupali su po prijavi advokata Martinovića koju je on prethodno podnio tamošnjem ODT-u.
- Sumnja se da je S. L., 25. 11. 2025. godine, nakon završenog ročišta u Osnovnom sudu u Cetinju, uputio prijetnje
po život i tijelo licu P. L. i njegovom zakonskom zastupniku N. M., koje je N. M. potom, u svoje i u ime svog klijenta, juče prijavio tužilaštvu - navodi se u saopštenju.
Iz UP dodaju da je Lipovina, uz krivičnu prijavu, priveden državnom tužiocu u Osnovnom državnom tužilaštvu u Cetinju, zbog sumnje da je počinio navedeno krivično djelo. Lipovina je od ranije poznat istražiteljima i bio je optužen za više krivičnih djela. Zajedno sa Ivanom Jovanovićem označen je kao organizator devetočlane kriminalne grupe koja je koristeći poslovne i privredne strukture oprala tri miliona eura i utajila 700.000 eura poreza.
Takođe, Lipovina je bio optužen za pokušaj ubistva sugrađana - 23. decembra 2017. postavio je eksplozivnu napravu ispod automobila u kojem su bili Nikola Kaluđerović i Stevan Vujović. Nakon detonacije, jedan od njih je teško povrijeđen i amputirana mu je noga. Međutim, sud ga je 2024. godine, u ponovljenom postupku, oslobodio krivice. J. R.
Neđelja, 7. decembar 2025.
BEOGRAD - Ne iznenađuje me što Marović nije izručen jer je to politčka metodologija uticaja na druge države kakvu Rusija sprovodi u čitavom svijetu. Nije tajna da Srbija oduvijek želi da se miješa u unutrašnja pitanja i vodi glavnu riječ na sve događaje u Crnoj Gori i taj cilj lakše ostvaruje ako na svojoj teritoriji ima ljude iz Crne Gore preko kojih može da ostvaruje različit uticaj politički, obavještajni... Bivši visoki funkcioner jedne države zna kako ta država funkcioniše, ko je kome lojalan i preko koga na što može da se utiče. Vjerujem da je Svetozar Marović resurs u rukama Aleksandara Vučića i da je to razlog zbog kojeg ne izručuje Crnoj Gori, inače da nije tako Srbija bi ga izručila jednako kao što izručuje razbojnika za krađu, ali razbojnik u Crnoj Gori ne može da bude Vučićev resurs jer je njegov uticaj mali i ograničen - navodi advokat Čedomir Stojković u razgovoru za Pobjedu.
POLITIČKI UTICAJ
Stojković navodi da je Marović pripadao krugu politčke elite. – Kada to znamo onda razlog zbog kojeg Srbija, odnosno Aleksandar Vučić, ne isporučuje Marovića, jeste isti onaj zbog kojeg Rusija i Vladimir Putin neće isporučiti Bašara El Asada Siriji. Kada se lice koje je visoki državni funkcioner i visoko politički etablirano zatekne u jednoj zemlji koja želi da vrši uticaj u drugoj zemlji, onda će ta zemlja to lice držati na slobodi da bi preko njega i njegovih kontakata i uticaja mogla da vrši uticaj na ono za što je zainteresovana - kaže Stojković. Na naše pitanje da li to znači da Marović i dalje ima neku vrstu politčke moći, bez obzira što nije u politci, Stojković odgovara potvrdno.
- Apsolutno ima politčke moći, jer je ona višeslojna: jedan nivo je javni uticaj na javno mnjenje, drugi je uticaj na političke funkcionere i subjekte vlasti, treći su kontakti, lobiranja, postojanje obavještenja, plasiranje i prikupljanje informacija, spajanje nekog interesantnog lica iz Crne Gore sa nekim iz Srbije ili srpske obavještajne službe ili politčkog establišmenta. Nivo političkog uticaja se razlikuje, da li je to za Marovića i politička moć nebitno je, ali politički uticaj postoji jer je on godinama bio prepoznatljiv funkcioner Crne Gore sa ogromnim i složenim poznanstvima i uticajem - kaže Stojković.
Na našu konstatciju da je Marović postao sredstvo trgovine Srbije, Stojković ponavlja - „to je resurs koji Srbja koristi da ima bolji uticaj na Crnu Goru na različite načine“. Objašnjava da se Marović može koristiti za uticaj na lokalnim izborima jer poznaje neku populaciju koja se može obraditi zahvaljujući njegovom uticaju. Kaže i da vjerovatno zna i neke tajne funkcionera
AKTUELNO: Advokat Čedomir Stojković o neizručivanju bivšeg visokog funkcionera Demokratske partije socijalista
u Crnoj Gori koje ne moraju biti nezakonite, zna državne tajne, službene i lične i da je zbog svega toga resurs.
- Da li je on značajan izvor informacija sada kao što je bio 2017. godine - to je pitanje. Da li je on istrošen resurs pa se sada štiti iz zahvalnosti ili se taj resusr i dalje troši to je drugo pitanje - kaže Stojković.
NATO I EU - ZAŠTITA OD RAZNIH UTICAJA
Pošto se zemlje regiona približavaju EU, Crna Gora brže nego Srbija, i da uprkos tome ne postoje sankcije za trenutno ponašanje Srbije prema Cr-
noj Gori, pitanje je što je sankcija za Srbiju. - Najbolja sankcija za takvo ponašanje Srbije je da je Crna Gora u NATO. Druga sankcija je što će Crna Gora ući u EU dakle, postaće dio saveza i bloka EU i na brojne načine će sprečavati uticaj drugih država koje u tom bloku nijesu. Srbija neuporedivo manje može da utiče na Crnu Goru sada kada je ona u NATO nego da nije. Mnogi ljudi su rezignirani i ovim stepenom uticaja koje Beograd ima na Crnu Goru, međutim, taj uticaj bi bio izvanredno veći da ona nije u NATO koji je štiti u ključnim
Razlog zbog kojeg Srbija, odnosno Aleksandar Vučić, ne isporučuje Marovića jeste isti onaj zbog kojeg Rusija i Vladimir Putin neće isporučiti Bašara El Asada Siriji. Kada se lice koje je visoki državni funkcioner i visoko politički etablirano zatekne u jednoj zemlji koja želi da vrši uticaj u drugoj zemlji, onda će ta zemlja to lice držati na slobodi da bi preko njega i njegovih kontakata i uticaja mogla da vrši uticaj na ono za što je zainteresovana - kaže Stojković
stvarima, ali je ne može zaštiti u potpunosti. Ali, kada bi došlo do nekih eskalacija vidjelo bi se koliko je za Crnu Goru značajno što je dio NATO. Sa druge strane Crna Gora će pristupanjem u EU prirodno biti povezana sa njenim članicama i imaće neuporedivo veću saradnju sa Hrvatskom, Italijom..., nego sa Srbijom koja nije u EU, od fondova preko zajedničke infrastrukture - kaže Stojaković.
SRBIJA KOPIRA RUSIJU
Da li je Stojković kao advokat iznenađen što Srbija čuva Marovića, jer nije isto ka-
da čuvate nekog anonimnog i nekog ko je bio predsjednik parlamenta Crne Gore i predsjednik državne zajednice Srbija i Crna Gora?
Kaže da ga to ne iznenađuje ali „kada bi svoje mišljenje oslanjao samo na profesionalne stavove bio bi veoma iznenađen“ i opisuje kakva je Srbija danas.
- Ovaj režim u Srbiji apsolutno kopira manire i način funkcinisanja Ruske federacije: u Srbiji se ne poštuju ljudska prava, izbora nema jer su namješteni i ukradeni, nema slobode medija, Srbija destruktivno utiče na države na koje
polaže neko umišljeno istorijsko pravo - identično postupa i Ruska federacija (RF). Jedina je razlika u tome što je RF veća i nije okružena NATO-om i ima nuklearne rakete. Srbija ništa od toga nema i okružena je NATO -om pa je zbog toga njen nivo agresivnosti drugačiji. Da je sada geopolitička situacija na Balkanu ista kao 90-ih godina siguran sam da bi Vučićev režim okolnim zemljama radio isto što je Putin radio Ukrajini i Donbasu. Neko bi došao u Crnu Goru i rekao ovo je srpsko govorno područje, Crna Gora ugrožava srpskofono stanovništvo i našli bi se razlozi zbog kojih vojska treba da štiti srpskofono stanovništvo - kaže Stojaković. Ne iznenađuje ga što Marović nije izručen jer je, kaže, to politčka metodologija uticaja na druge države kakvu Rusija sprovodi u čitavom svijetu. - Svako ko je u svojoj državi bio optužen našao je vrlo lako utočište u Rusiji, jer Rusija svakog tog čovjeka vidi kao resurs preko kojeg utiče na političke procese u toj zemlji. Cijela porodica Miloševića je pobegla u Rusiju. Marović je priznao da je dio kriminalne grupe kada je većina mislila da Srbija ide u pravcu EU itd. i da bijega nigdje neće biti. Međutim, Vučić je 2016. godine promijenio ploču i onda je napravljen taj politčki dilkaže Stojaković.
PROCEDURA
S obzirom da je Crna Gora uputila sedam zamolnica Ministarstvu pravde Srbije za izručenje Marovića i da to više neće činiti, naš sagovornik objašnjava proceduru ekstradicije i ukazuje da je Crna Gora mogla da angažuje advokata u Srbiji koji bi sve to pratio. - Ukoliko Viši sud nije donosio odluke o ekstradiciji to je zbog dva razloga: da Ministarstvo pravde Srbije nije proslijedilo zahtjev za ekstradiciju Višem sudu i da je zahtev proslijeđen ali da ga je sud ignorisao i pravio se da zahtjev ne postoji. Bilo koja situacija od ove dvije ukazuje da je neko počinio krivično djelo: da li sekretar Ministarstva pravde Srbije zato što nije proslijedio zahtjev za ekstradiciju sudu ili službenik suda pa možda čak i sudija koji nije odlučivao o zahtjevu za ekstradiciju i to treba provjeriti. Ministarstvo pravde Crne Gore je u svakom trenutku moglo da angažuje advokata na teritoriji Srbije koji bi utvrdio gdje se stalo sa zahtjevom o ekstradiciji i on bi mogao da podnese krivične prijave protiv odgovornih u Republici Srbiji - objašnjava Stojković. Podsjeća da se države u ovakvim slučajevima koriste reciprocitetom i retorzijom i da Crna Gora može da odbija izručenje onih koje potražuje Srbija sve dok Srbija ne sprovede zahtjev za ekstradiciju koji je uputila Crna Gora. Violeta CVEJIĆ
Neđelja, 7. decembar 2025.
Piše: Dragan VESELINOV
Kada smo videli da je papa Lav Četrnaesti 29. novembra ove godine u svojstvu šefa države Vatikan položio venac na grob Mustafe Kemala Ataturka u Antikabiru u Ankari i izuo cipele u istanbulskoj Plavoj džamiji, bilo nam je jasno da će Srpska pravoslavna crkva svojom voljom ostati u još većoj međunarodnoj eklezijastičkoj izolaciji. Zajedno sa Rusima u Moskovskoj patrijaršiji, ona je čvrsto na repu svetskog prestrojavanja crkava. Za sada je to ne brine. Značaj potonje papine posete patrijarhu Vartolomeju 29. novembra na istanbulskoj Fanari, zatim njegova poseta tvrdokornom muslimanu Erdoganu u njegovoj državnoj rezidenciji i poseta maronitskom predsedniku Libana generalu Jozefu Aorunu, zaslužuje podrobna objašnjenja. Ove posete nisu od zemljotresnog uticaja u svetu, ali doprinose miru. I posredno ukazuju zašto je SPC van sveta. Vaseljenski patrijarh Vartolomej je sa papom sklopio „pakt“, sporazum o političkom jedinstvu Rima i Carigrada na pet područja a njegov uklesani tekst su doksološki ugradili u unutrašnji zid saborne Crkve Svetog Đorđa u Istanbulu. Njihov pakt je time postao istorijski večit. Jedan preživeli raskol je okončan. Oni nisu stigli do formiranja jedinstvene, zajedničke crkve – to ne možemo još ni zamisliti, ali su se posvetili približavanju teoloških gledišta kako među sobom tako i sa drugim verama – pominjući Drugi vatikanski koncil iz 1965. godine i njegovu deklaraciju Nostra aetate, odbili su nasilja u ime Boga, prihvatili su negu zajedničkih temelja hrišćanstva, istakli svoju ekološku brigu i upozorili na muke hrišćana i drugih vernika na Bliskom istoku i drugim područjima (The Holy See, From the Phanar, 29. novembar 2025).
DUH STARE NIKEJE
Papa i vaseljenski patrijarh su ovaj sporazum postigli tačno posle 1.700 godina od prvog ekumenskog koncila 325. godine u Nikeji (u Bitiniji, danas Iznik u Turskoj).
Tada klerici još uvek nisu bili jedinstveni oko toga što čini credo hrišćanstva i raspravljali su se da li je Isus podređen ocu ili je on isto što i otac – tako da on samo bira kako će da nam se objavi. Car Konstantin, koji je skup prelata i sazvao, sa svojim legionarima je presudio u korist jednote Oca i Sina – iako je tada
Papa Lav Četrnaesti više nema vatikanske divizije niti gospodari Svetim Rimskim Carstvom kao nekadašnje pape da ikoga natjera na mir. Otuda on najviše vjeruje u ljubav. Zato je govorio da će iz ljubavi kao korijena ljudskog jedinstva „jakog i dubokog kao kedar drvo, i uz božiju pomoć, solidarnost biti stvorena tvrdim i dugotrajnim radom“ – The Holy See, 1. decembar 2025
ce – posebno, svoju podršku kvislinškim srpskim jedinicama i njihovim zločinima, čak i pojedinačnom prelatskom divljenju Hitlerovoj ideologiji, ne pominje. Vaseljenski patrijarsi Atenagora i Vartolomej nisu po ukusu SPC.
PAPINE PACKE U TURSKOJ
Kada smo vidjeli da je papa Lav Četrnaesti 29. novembra ove godine u svojstvu šefa države Vatikan položio vijenac na grob Mustafe Kemala Ataturka u Antikabiru u Ankari i izuo cipele u istanbulskoj Plavoj džamiji, bilo nam je jasno da će Srpska pravoslavna crkva svojom voljom ostati u još većoj međunarodnoj eklezijastičkoj izolaciji
bio još nekršten, i zapretio je neistomišljenicima progonima i mukama. Hrišćanstvo je u startu krenulo kroz netolerantnu carsku „ideologiju“. Nikeja je u startu kompromitovala svoj atribut „ekumenske“, jer nije bila vaseljenska, nije bila sveobuhvatna, već selektivna i monopolska. I nerado se govori da su mnogi hrišćani sa Nikejom
od mučenika postali mučitelji. To je trajalo sve do Vestfalskog mira 1648. godine. No, ovaj se mir nije odnosio na pravoslavne, već na katolike i protestante.
I usput, na arheološkom ostatku bazilike u kojoj je održan antički nikejski sabor, papa i vaseljenski patrijarh su ponovili nepomirljivi „nikejski simbol vere“ da su Bog Otac i Isus jedno te isto. Nije im smetalo to što su bili okruženi pozvanim prelatima iz drugih crkava i kongregacija koje se sa tim ne slažu.
To govori da teološke razlike više ne uznemiravaju crkve kao nekad, jer su politički ciljevi njihovih zajednica nadmašili verske zadrtosti.
DVA 29. NOVEMBRA
Ali istorijska teološka šizma između zapadne i istočne crkve je nastala tek 1054. godine. U mnogim teološkim i političkim „aspektima“ opstajavala je do danas. Paktom Rima sa Carigradom od 29. novembra, 2025. godine je šizma značajno ublažena. Neće svi pristati na to. Kao što kod nas mnogi ne prihvataju istorijski značaj 29. no-
vembra, 1943. godine kada su komunisti odlučili da stvore federalne jugoslovenske republike. Sve su preživele protivničke primedbe i postale članice UN. To je samostalni istorijski poduhvat komunista koji nije zavisio od mirovnih volja velikih sila i po tome će biti pamćen. Njihov politički sistem neće. Oni su odlično razumeli nacionalno pitanje - što nije glavni komunistički program, ali je njihov transformacioni i završni istorijski politički sistem bio neodrživ.
Srpska pravoslavna crkva za sada ne pokazuje da će pakt Rima i Carigrada da prihvati, kao što neće prihvatati ni realnost egzistencije sadašnjih granica nekih jugoslovenskih država. Neće prihvatati ni nezavisnu Crnu Goru. Ona više voli reč ne od reči da. Njena politika je usamljena i neodrživa.
ŠOK ZA SPC
Carigradski pakt pape Lava Četrnaestog i patrijarha Vartolomeja je šokirao srpske prelate. Oni se još nisu oporavili od udarca iz 1965. godine kada su papa Pavle Šesti
i vaseljenski patrijarh Atenagora poništili međusobna prokletstva iz 1054. godine kojima su ondašnji Rim i Konstantinopolis anatemama objavili trajni politički razlaz izgovarajući se nepremostivim teološkim razlikama – oko definicije prirode Svetog Trojstva, filioke. To je pokušavano u srednjem veku i ranije, recimo, i u Lionskim ekumenskim naporima u 13. veku koje je zahtevao vizantisjki car Mihajlo Osmi, ali nije uspešno završen. Srpska pravoslavna crkva je u tihom sukobu sa Konferencijom evropskih crkava u kojoj je suspendovala svoj rad 2023. godine s obzirom na njenu osudu ruske agresije na Ukrajinu 2022. godine i učlanjavanje autokefalne Pravoslavne crkve Ukrajine u ovu Konferenciju, a u otvorenom je ratu sa svim pravoslavnim zagovornicima teološkog izmirenja sa Svetom stolicom koje ne bi dovelo i do njenog političkog pokajanja zbog mračnih vatikanskih stranica u Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji. Pri tome, Beogradska patrijaršija svoje mračne strani-
Carigradski patrijarsi su ugostili nekoliko papa. U Carigradu su bili papa Pavle Šesti , Jovan Pavle Drugi (Vojtila) Benedikt Šesnaesti i papa Franja. Papa Franja se čak nekoliko puta sastajao sa carigradskim Vartolomejem. To je želeo i ove godine na jubilej nikejskog sabora. Iako Sveta stolica nije član ni Konferencije evropskih crkava niti Svetskog saveza crkava – ona je tu posmatrač, njena samostalna moć svakako upadljivo doprinosi kretanju mnogih crkava i kongregacija. I njen vodeći hrišćanski uticaj na islamsku galaksiju je nepobitan. Venac Ataturku i poštovanje Plave džamije (Ahmedije) je tome novi snažan prilog. A verovatno svi razumemo i to što papa Lav Četrnaesti nije želeo da poseti hrišćansku Aja Sofiju. Prethodne pape su to učinile. Odbio je da prihvati Erdoganovu odluku iz 2020. godine da je od Ataturkovog muzeja vrati u uzurpirani status džamije kao što nije želeo ni da se u Plavoj džamiji pomoli. Bog je možda jedan, ali Nikeja ne zna za budućeg Muhameda i njegovu interpretaciju Pantokratora sa pravom sledbenika na hrišćanske crkve.
ŽENSKA PORUKA SA FANARE
Sve su mnogobrojne žene u Crkvi Svetog Đorđa bile gologlave. Sa lepim frizurama. I ženski deo kombinovanog hora na galeriji je bio takav. Nema marame niti ikakve kape. Sve su bile ovozemaljski moderne i nijedna nije nosila jalovu monašku uniformu Svete Petke, mitske nerotkinje. Nijedna nije sledila ženomrzačke naredbe Pavlove. Hrist nije zabranio ženama da istaknu svoj šarm i lepotu. Pavle je falsifikator - možda bi tu, uz izvinjenje, ipak blaža formulacija bila prikladnija kada bismo kazali da je Pavle proizvoljni tumač Isusove samopozvane „misije“. Ali, važnije od toga je da su se že-
ne u crkvi držale slobodno i sa osmesima. Bile su srećne i nisu osećale nikakvu „krivicu“ svog roda za svetska zla kažnjenog čovečanstva. To je Pavle izmislio upuštajući se u starojevrejsku patrijarhalnu konstrukciju porodične zajednice koja žensku zmiju uzima za stalnog zaverenika. Hrišćanke u islamskoj Turskoj su ostavile utisak veće socijalne zrelosti od mnogih naših žena. Nemamo objašnjenje za to, ali nam je drago da su one time stale uz bok novim svetovnim stavovima vaseljenske patrijaršije.
U LIBANU KOD MARONITA
Maroniti u Libanu su deo 22 crkve koje čine rimokatoličku crkvu koji nominalno prihvataju papu za šefa ali su odani svom kardinalskom patrijarhu u Antiohiji. Otuda je papa otišao u Liban kao vrhovni šef crkve. Maroniti su poreklom iz Antiohije. Priznaju Nikeju. Oni drže da su potomci starih Feničana – što je u kulturnom smislu tačno, ali u genetskom je sporno. Oni nisu Arapi, upadljivo se kulturno razlikuju od njih, a na obredima govore starim sirijskim jezikom a međusobno Isusovim aramejskim jezikom. Fini su narod. Bejrut je zbog njih postao posle Drugog svetskog rata novi Pariz. Njihov veliki asketa Sveti Šarbel Makluf iz 19. veka im je idolska ikona jer je pozivao narode Libana na mir i suživot. Lečio je čudima bolesne, kako za života tako i mrtav, narod u to veruje. Papa mu je otišao na grob u Manastiru Sv. Marona iz 4. veka u Anaji na nadmorskoj visini od 1.200 metara. Odatle se vidi ceo Mediteran i Bliski istok. Vidik daje osećaj ljudskog jedinstva. U Bejrutu i na planini Liban su maroniti naoružani i ne podržavaju ratnu politiku arapskog šiitskog Hezbolaha prema Izraelu. Saveznici su libanskih mističnih Druza protiv iranske šiitske aspiracije na gospodstvo nad Izraelom i Bliskim istokom. I dobro se razumeju sa libanskim sunitima. Oni po nenapisanom libanskom Nacionalnom paktu iz 1943. godine daju predsednika republike. Taj pakt je džentlmenski sporazum – i važi na reč. Danas ih nema više od 30 odsto stanovništva. Ogroman deo njihove populacije je od 19. veka nadalje napuštao Bliski istok. Napolju je do 12 miliona maronita dok ih u Libanu nema više od jednog miliona. Tamo je na grobu Sv. Maklufa papa Lav Četrnaesti pozvao Libance na mir i hu-
Papa nema ono što ima Srpska pravoslavna crkva. Ona ima državni budžet, državnu propagandu, dijeli državnoj vojsci odlikovanja i blagosilja im zastave. Ima topove. Bez griže savjesti podržava autokratiju i bezakonje u Srbiji, i odriče se studenata i Univerziteta. Otuda ona ni ne haje za papine i Vartolomejeve apele za mir i približavanje u Hristovom srcu. Toga nije bilo u proteklih 2.000 godina, kako bi to najedanput moglo i danas? Ona uopšte ne bilježi što se dogodilo u Carigradu 29. novembra 2025. godine. Vartolomej je možda izdajnik pravoslavlja a papa je nomad koji glumi Majku Terezu. Neće to tako biti. Ali za nju to hoće, i dok se dvojica najuglednih hrišćanskih prelata zalažu za mir i humanu solidarnost, dotle SPC nastavlja po starom. Ona slavi 850 godina od rođenja Sv. Save i koristi ga za svoju politiku za koju on nije čuo. Čini baš suprotno od poziva pape i vaseljenskog patrijarha koji su poručili u bazilici Sv. Đorđa – ne idite u rat pozivajući se na Boga
manost. Potvrdio je sidro kao simbol pape Franje za veru u ljubav kao fundamenta mira u Libanu. On zna bolje od mnogih koliko je to među njima teško. Ljubav je lična emocija, afektacija je karakterne naklonosti, nije politika. Ne da se ljubav narediti. Mržnja ide lakše.
TEŽINA LIBANA
Glavni problem Libana je proiranski šiitski Hezbolah i palestinska imigracija iz Gaze. Iako je ova imigracija sunitska ona je u savezu sa šiitima da se uništi Izrael. To priziva izuzetne političke teškoće za autohtone arapske libanske sunite. Cepaju se između bratske solidarnosti i razuma. Odabrali su razum. Oni su naoružani i ne dozvoljavaju Hezbo-
lahu da se preseli u njihove kvartove u Bejrutu i da ih uvuče u saveznički rat sa Izraelom i Amerikom. Izrael otuda bombarduje samo južni Bejrut gde gospodari Hezbolah i gde su palestinski osvetnici. Tel Aviv ne napada Liban kao državu, on ne dira sunite, Druze i maronite. A ovi svi čekaju svojim oružjem na gotovs - na pokušaj Hezbolaha i Palestinaca iz Gaze da ih uvuku u rat. Hezbolah je matiran sa slomom iranskih planova da se obračuna sa egzistencijom Izraela i ostao je sam i nemoćan. Ali su fanatici ostali spremni na očajne izlive samoubilačkih činova. U stvari, Liban nije opasnost po širi mir na Bliskom istoku. U njemu se više odvija humanitarna katastrofa izbeglica.
Piše: Boro ŠUPUT
Pitanje kripto standarda, naravno, nije samo ekonomsko nego i geopolitičko pitanje. To je borba za definisanje pravila igre u budućem svjetskom finansijskom poretku. Da li će internet biti podređen dolaru putem steblkoina ili će Kina uspjeti da izgradi multipolarni digitalni standard oko juana i alternativnih platformi? Odgovor na to pitanje odrediće umnogome razvoj svjetske privrede u budućnosti
Papa Lav Četrnaesti više nema vatikanske divizije niti gospodari Svetim Rimskim Carstvom kao nekadašnje pape da ikoga natera na mir. Otuda on najviše veruje u ljubav. Zato je govorio da će iz ljubavi kao korena ljudskog jedinstva „jakog i dubokog kao kedar drvo, i uz božiju pomoć, solidarnost biti stvorena tvrdim i dugotrajnim radom“ – The Holy See, 1. decembar 2025.
PAPA I SPC
Papa nema ono što ima Srpska pravoslavna crkva. Ona ima državni budžet, državnu propagandu, deli državnoj vojsci odlikovanja i blagosilja im zastave. Ima topove. Bez griže savesti podržava autokratiju i bezakonje u Srbiji, i odriče se studenata i Univerziteta. Otuda ona ni ne haje za papine i Vartolomejeve apele za mir i približavanje u Hristovom srcu. Toga nije bilo u proteklih 2.000 godina, kako bi to najedanput moglo i danas? Ona uopšte ne beleži što se dogodilo u Carigradu 29. novembra 2025. godine. Vartolomej je možda izdajnik pravoslavlja a papa je nomad koji glumi Majku Terezu. Neće to tako biti. Ali za nju to hoće, i dok se dvojica najuglednih hrišćanskih prelata zalažu za mir i humanu solidarnost, dotle SPC nastavlja po starom. Ona slavi 850 godina od rođenja Sv. Save i koristi ga za svoju politiku za koju on nije čuo. Čini baš suprotno od poziva pape i vaseljenskog patrijarha koji su poručili u bazilici Sv. Đorđa – ne idite u rat pozivajući se na Boga. •
U julu 2025. godine, predsjednik SAD potpisao je zakon „Genius“ o digitalnim valutama, koji se odnosi na „stabilne koine“, posebnu klasu kriptovaluta koje održavaju fiksni kurs u odnosu na američki dolar. Zakon obavezuje izdavaoce stabilnih koina da prave rezerve koje u potpunosti podržavaju koine dolarima ili čuvaju sredstva poput državnih zapisa kako bi se osiguralo da devizni kurs ostane fiksan. U suštini, ovaj zakon je izdavaoce stabilnih koina pretvorio u mini centralne banke. Sam zakon, kao i povremena javna podrška predsjednika Trampa kriptovalutama, daju osnova za pretpostavku da je u pitanju strateška vizija koja teži uspostavljanju „kriptodolarskog standarda“ – savremenog finansijskog poretka koji podsjeća na sporazum iz Breton Vudsa iz 1944. godine. U Breton Vudsu, svjetske valute su bile posredno vezane za zlato putem čvrstog vezivanja za dolar. Današnja „stabilna krptovaluta“ trebalo bi da bude digitalni ekvivalent tog vezivanja: oni su digitalna imovina čija je vrijednost čvrsto vezana za dolar u odnosu jedan naprema jedan. Promovisanjem njihove globalne upotrebe, SAD efektivno promoviše digitalnu verziju dolara, kao de facto globalne valute za internet ekonomiju. Ovaj digitalni mehanizam koji koristi brze, transparentne i globalno dostupne mreže kriptovaluta, ima za cilj obezbjeđenje trajne globalne dominacije američkog dolara. To je odgovor SAD na rastući pokret „dedolarizacije“. Ako stabilna kriptovaluta (steblkoin) postane dominantna u međunarodnoj trgovini i doznakama, Vašington zadržava ključne poluge kontrole nad globalnim finansijskim sistemom.
Posljedice ovog potencijalnog standarda najviše bi se osjetile na globalnom Jugu i u zemljama periferije. Sa jedne strane, steblkoini nude izuzetne prednosti: štite građane od hronične hiperinflacije i nestabilnosti lokalnih valuta, smanjuju astronomske troškove međunarodnih doznaka i nude finansijsku inkluziju velikoj populaciji koja nema pristup tradicionalnim bankarskim uslugama. Stabilan digitalni dolar može djelovati kao sidro u finansijski turbulentnim ekonomijama. Međutim, ova pogodnost ima visoku cijenu: zemlje globalnog Juga bi se suočile sa gubitkom monetarnog suvereniteta. Masovna upotreba steblkoina vezanih za USD znači da se njihova monetarna politika de facto vodi u Sjedinjenim Državama, dok lokalne centralne banke gube efikasnost u kontroli kamatnih stopa i kursa. Ova strategija izaziva direktnu reakciju Kine, koja dominaciju dolara vidi kao prepreku svojim geopolitičkim ambicijama. Za Peking, kriptodolarski standard je pokušaj produženja američke hegemonije u digitalnom dobu. Zato Kina promoviše digitalne valute svoje centralne banke (digitalni juan, e-CNY) i vrši pritisak na partnerske zemlje globalnog juga da ograniče upotrebu američkih steblkoina. Kina će sigurno raditi i na tome da se digitalni juan koristi ne samo za bilateralnu trgovinu, nego i za finansiranje njenih projekata kao što su Pojas i put.
Pitanje kripto standarda, naravno, nije samo ekonomsko nego i geopolitičko pitanje. To je borba za definisanje pravila igre u budućem svjetskom finansijskom poretku. Da li će internet biti podređen dolaru putem steblkoina ili će Kina uspjeti da izgradi multipolarni digitalni standard oko juana i alternativnih platformi? Odgovor na to pitanje odrediće umnogome razvoj svjetske privrede u budućnosti. (Autor je jugoslovenski diplomata)
Neđelja, 7.
Da je otac Tadej bio šofer, mirne je duše mogao reći: kakvi su ti putevi i saobraćaj, takav ti je život, uz napomenu da je srpski auto-saobraćaj po sili nužde – glava tu može da se izgubi, s mukom stečeni audi da se slupa – nešto bolji od srpskih misli i srpskih života. Hoću da kažem da se zbog pomenutih opasnosti, pravila u Srbiji najviše poštuju u auto-saobraćaju. U svim ostalim saobraćanjima ne važe nikakva pravila. Što ne znači da se i saobraćajna pravila poštuju u situacijama kad nema – ili kad se motorizovanim kabadahijama učini da nema – neposredne opasnosti, kad se baš ne mora i (naročito) kad niko ne vidi.
Skrenuću ti pažnju na jednu saobraćajnu pojavu koja dosta govori o karakterologiji ovdašnjeg življa. Često ćeš u crnim hronikama ovdašnjih novina – od kojih su crnji samo urednici i novinari – naići na vest: “Pešak oboren, vozač pobegao sa lica mesta.” To je pravilo, nikada se nije dogodilo (bar ne da znam) da je neki vozač koji je naleteo na pešaka i teško ga povredio (ili ubio) “izmakao ruci pravde” – policija takve uvek pronalađe u roku od nekoliko sati – svejedno, uvek, kad se tako nešto ponovi, u crnim hronikama pročitaš da je pešak oboren, a da je vozač pobegao sa “lica mesta”.
Tu imamo tri (prećutne) karakterološke značajke “srpskog roda”: nespremnost da se prihvati odgovornost za postupke, nada da će se dogoditi nemoguće i užasavajuća bezosećajnost. Pazi sad: ako se hitand-run situacija dogodi noću, na nekom sporednom putu –kao što se često događa – pa ako udarnik pobegne, udareni ponekad iskrvari i umre pre nego što ga pronađu, a možda ne bi morao umreti da se udarnik zaustavio i odvezao ga u bolnicu. Srbija je sama po sebi saobraćajna nesreća dugog trajanja, njena istorija je nasilnička vožnja u suprotnom smeru. Da se u Srbiji vozi kako se vodi politika, bio bi to permanentni masakr, a da se pravila i zakoni u Srbiji poštuju bar kao u saobraćaju, bilo bi mnogo bolje. (Brišem “mnogo”, pišem “donekle”.) Saglasili smo se, Miljenko, u jednom davnom pismu da je na putovanjima najbolje putovanje samo, dakle, vožnja od mesta A do mesta B i kratki predasi, kafe pauze na benzinskim pumpama… Automobil jeste krhka struktura od tankog (i sve tanjeg) lima i stakla, ali za mene je on psihološki najbezbednije mesto u Srbi-
Sve to uopšte ne umanjuje ličnu Ćosićevu i Bećkovićevu odgovornost za ono što nam se desilo
ji, kapsula za spasavanje od meteža, pokretna izolacija od okolnog sveta. Kad vozim, imam utisak da sam aktivno prisutan u vremenskom toku, da idem u korak sa vremenom, da nisam pasivni objekat, koji prolaznost kruni kao figuru od peska.
To je, naravno, samo lepa iluzija, ali šta je drugo ovaj svet nego skup iluzija kojih, kao i holesterola, ima i dobrih i loših, razornih i integrativnih.
Imaš i sam iskustvo sa iskušenjima srpskog saobraćaja, imaju ga i svi koji će čitati ove redove, ništa se tu novo ne može reći, bolje da pređem na drugu temu.
Rekoh već da Veljko ima uredničku “žicu” (vrlo retku u današnje vreme). To znači da ume da odabere teme, tekstove (i autore) koji će privući pažnju i podići prašinu u javnosti. Zato Nedeljnik i Velike priče i jesu zanimljivi za čitanje –maltene kao davni Start i Duga ( iz boljih dana) – za razliku od drugih publikacija – da ih ne nabrajam poimence, malo li je zle krvi – koje su suvoparni politički bilteni dveju zavađenih beogradskih čaršija, carstva sumnjive pismenosti, dosade, zluradosti, repetitivnosti i samosažaljevanja. U tom smislu Veljko je priredio potpuri odlomaka iz Bećkovićeve knjige inventivno naslovljene “Moj drug Đido”, posvećene “kontroverznom” srpskom drugarstvu veka, jednom od značajnijih toposa beogradske cincarsko-kalburske mitomanije.
Ovako Veljko piše u uvodnom tekstu: “Kada je pre nekoliko godina, posle 30 godina, izašao nepoznati ‘Dnevnik Milovana Đilasa’, u kojem je jedan od glavnih aktera Matija Bećković, bilo je jasno da se čeka neka vrsta odgovora. I ona je konačno tu. Da stavi tačku na istoriju jednog doba, jednog prijateljstva, i jedne – zajedničke sudbine. Rekao bih svih nas…”
Veljko nije naivan, zreo je on, pronicljiv čovek, zna on dobro da nikakvog odgovora i nikakvog stavljanja tačke na “istoriju jednog doba, jednog prijateljstva i jedne zajedničke sudbine” neće biti. Ali Veljko nije istoričar, još je manje islednik, on je urednik, njegov posao je da privuče pažnju i da podigne prašinu. I bogme se prašina podigla. Mogu samo zamisliti slinavljenja i preuranjene ejakulacije u “boljim beogradskim kućama” čiji su stanari vazda gladni recikliranja golicavih ogovaranja, razotkrivanja javnih tajni, raskrinkavanja nepostojećih i prikrivanja stvarnih zavera. Naravno da sam i ja pročitao te odlomke. Ali ni u jednom od tih odlomaka – sa izuzetkom jednog, o kome ću pred kraj – nisam naišao ni na šta što već nisam pročitao u neizbrojivim Bećkovićevim intervjuima. Uprkos otrovnim strelicama koje s vremena na vreme odapinjem u Matijinom pravcu –o razlozima odapinjanja kasnije – Bećković je za mene bio (i ostao) simpatična (estradna) pojava, bezalkoholni boem, gamen, šarmer, starovaroški playboy i snalažljivac. Nikada na njega nisam mogao gledati kao na daždevnjaka, kao što gledam na njegove istomišlje-
nike, intimuse i karajoldaše, opstipacijama izmoždene saloonske ljotićevce, poput Koštunice i Lompara.
To uopšte ne znači da Matiji nije mesto u tom društvu, da je tu zalutao, daleko od toga. Tu mu je mesto. Možda i prvo. Hoću samo da kažem da je Bećković najviši domet artikulisanosti neartikulabilne, smušene doktrine Srba svih i svuda.
Intimno mislim da je Bećković zakopao talenat i proćerdao potencijal da postane veliki pesnik. Nagađam da se – kad se suočio sa mračnim dubinama bez kojih nema ni najviših uzleta (sa kojima se moraju susresti svi veliki pesnici) –uplašio i ustuknuo. Što se, uzgred, i meni dogodilo. I ja sam se uplašio, okanio poezije – čak i čitanje poezije sveo na minimum – i počeo pisati prozu. Osim toga, Bećković je uvek težio da bude voljen, opštenarodnoprihvaćen, da vazda bude u centru pažnje, sigurnije mu je bilo da napoličarski obdelava ispošćenu nacionalnu njivu i mlati praznu nacionalističku slamu nego da se upušta u avanturu stvaranja velike poezije. Za veliku literaturu se ne dobijaju aplauzi od “presovanog kavijara” (Mereškovski), ubu-
đale malograđanštine, nego se dobija ono što si ti dobio na fasadi (a neki su dobijali i gore).
Matiji duhovitosti nikada – ni pod starost – nije manjkalo. Što ga takođe izdvaja od njegovih karajoldaša koji su patološki dosadne osobe, lišene i trunke smisla za humor. Đilas! Ponekad me poznanici pitaju zašto sam se toliko ispizmio na Đida, skraćivanja priče radi uvek kažem “zašto da ne”, ali to je netačan odgovor. Đilas se u ulozi negativca seljaka iz jednog u drugi moj roman isključivo zahvaljujući milozvučnosti njegovog prezimena.
Kad smo već kod Udbe… Odlomci reminiscencija na srpsko druženje veka nisu promakli ni Anti Tomiću koji je u pismu Draži Petroviću – eno ga (još je) na prvom mestu liste čitanosti Velikih priča – javno postavio jedno interesantno pitanje, koje se u potaji, off the record decenijama postavlja po beogradskim kafanama i saloonima.
Evo šta piše (pita) Ante: “Čitajući njegove (Matijine) zapise o druženjima s najčuvenijim, a možda i jedinim pravim jugoslavenskim disidentom, upalo mi je u oko nešto čega u toj praznoj slami birtijskih priča nema, ili barem dosad nije objavljeno. Valjda će pisati u knjizi kad uskoro cjelovita izađe. Đilas je bio opasan, režim ga se bojao, osobito nakon što su njegove knjige na Zapadu počeli štampati u velikim tiražama. Netko je takav bio pod strogim nadzorom. Služba ga
Jedno je, naime, napisati “Đilas”, sasvim je drugo napisati “Marko Orešković – Krntija” ili “Rodoljub Čolaković”. To je uzgred i razlog zbog koga Bećkovića – kad se pojavi u nekom mom romanu – ne zovem imenom i prezimenom nego opisno. Izgovoriti “ćk” mogu hiljadama puta, ali napisati ne mogu nijednom. Inače sam prema Đilasu – koga nisam poznavao, niti sam ga ikad video – potpuno indiferentan. Kao i prema njegovim usponima u komunistička nebesa i padovima u komunistički Had. Ali i cenim njegovu smelost i čvrstinu karaktera, koji su u Srbiji (a i šire) krajnje retki. Đilas je, uostalom, bio jedini stvarni disident u Srbiji. Svi su ostali “disidenti” bili puke marionete Udbe, koje su – za ajluk ili za zabašurivanje pizdarija – glumatale disidentstvo, a ponekad i “navlačile” naivčine Udbinoj mečki na rupu. Puni su bili srpski zatvori takvih.
je dvadeset četiri sata prisluškivala i pratila, bilježila s kime se sastaje, i nije joj zasigurno ostalo nepoznato da ga njegov crnogorski zemljak Bećković povremeno posjećuje. Teško mi je zamisliti da autora ovih zapisa nije ispitao onaj tajanstveni drug koji na početku ’Balkanskog špijuna’ ispituje Iliju Čvorovića.”
Nije to Udbi ostajalo nepoznato, moj Ante – beznačajnije joj (čak i komično beznačajne stvari) nisu ostajale nepoznate – apsurdno je pomislit da ga “tajanstveni drug” nije propitivao, ali kad Matijina knjiga uskoro izađe cjelovita, tvrd ti stojim da o tome ništa neće pisati, kao što garantujem – knjigu ću kupiti čisto da potvrdim garanciju – da ništa neće pisati ni o neuralgičnim segmentima druženja sa Đilasom (i Ćosićem), o kojima je Đilas ostavio svedočanstvo u “Raspadu i ratu, Dnevniku 1989–1995”, gde je potanko, sa puno drugarske ljubavi, opisao kako amateri, Ćosić i Bećković sa pratećom poslugom, pripremaju teren – ponekad i na terenu – za rat u Jugoslaviji, koji će u određenom momentu preuzeti profesionalci pod čijom su diskretnom kontrolom obavljali zemljane radove.
Bećković je sopstveni konstrukt, konceptualistički low tech performer, sam svoj kostimograf, koreograf, dramaturg, PR menadžer, učitelj dikcije i scenskih pokreta. I takav kakav je, on je, da ponovim, najviši domet smušene srpske doktrine, mešavine tamjana i govana, najosvećeniji izraz biološkog kolektivnog nesvesnog, u koje nije smeo da zaroni da bi izronio kao veliki pesnik. Avaj, uvek je to “osvešćenje” završavalo kao ona Seinova kokoška koja uzleti dva-tri metra uvis pa se stropošta natrag na đubrište da kljuca govna. Otkako je detonirao bakalski bećarac o “Kosovu kao najskupljoj srpskoj reči”, Bećković je sve više “pojeftinjavao” dok konačno nije zabasao na teren stand up tragedije, karnevalizacije masovnih zločina i nekrofilskog urbanizma. Mislim na rečenicu: “Jasenovac je najveći srpski podzemni grad.” To morbidna kafanska doskočica zadržava pravo na imunitet pesničke slobode, ali to što ovdašnja “kulturna javnost” na to lupetanje nije reagovala onako kako bi reagovala javnost u Izraelu – a ti zamisli kako bi reagovala – kad bi neki tamošnji šeret odvalio da je Aušvic najveći jevrejski podzemni grad, govori dosta o fundamentalizmu beslovesnosti i otupelosti ovog razvaljenog društva i donekle objašnjava rasulo i dezintegraciju koji ga pustoše. Dok nisam pročitao genijalnu misao Latinke Perović – pravo otkrovenje – (parafraziram) da “Srbiju ne treba tumačiti delovanjem Miloševića, nego da pojavu Miloševića valja tumačiti Srbijom” – bio sam sklon da većinski paket odgovornosti za sranja iz devedesetih pripišem Ćosiću i Bećkoviću, od tada naovamo odgovornost pripisujem Srbiji. Niko u Sr-
biji nije bio zaveden, niko nahuškan, Ćosić i Bećković su govorili/pisali samo ono što je Srbija htela (još uvek hoće i uvek će hteti) da čuje. Dakle: tražila je, neka gleda. Imaće šta videti. Tačnije: već vidi. Samo se po običaju pravi luda pa odgovornost prebacuje na drugu polovinu sebe same. Sve to naravno uopšte ne umanjuje ličnu Ćosićevu i Bećkovićevu odgovornost. Ako se dobro sećam, otrovne strelice na Matiju počeo sam odapinjati tek kad se Matija aktivno pridružio cincarsko-kalburskoj kampanji čiji je cilj bio sprečavanje nezavisnosti Crne Gore. Tad je već načisto pojeftinio i počeo po guslarskim skupovima ispaljivati ordinarne, neduhovite bedastoće poput “Crna Gora je nastala posle mene, nestaće pre mene”, “Crnogorci su narod koji nema đeda”, i sl. Pr opast pokušaja dripaca, predvođenih Koštunicom i svetosavskom ulemom, da na Crnu Goru nalepe “srpska”, da iz nalepnice izvuku zaključak da je “naša”, tj. njihova, a ne ljudi koji tamo žive – bio je moj najveći trijumf XXI veka, a slika popišanog Koštunice i melem za moju dušu. Koštunica je to veoma teško podneo, mada čisto sumnjam da je ikada kročio u Crnu Goru. Matiju je savršeno bolelo dupe. Ne mogu to dokazati, ali smeo bih garantovati.
Ko bi rekao da ću se i ja pojaviti u sagi o drugarstvu veka. Doduše anonimno. U društvu pokojnog tasta, takođe anonimnog. Piše Matvej: “Jedan (gde je “čo’ek”) mi je decenijama bio najbliži prijatelj. Znao je sve o meni i mom životu, ali me je pri kraju svog života olajavao i bolesno lagao. Jedino mu je poverovao zet, koji je te bolesničke laži počeo da objavljuje. Aleksa mi je predlagao da ga tužim sudu, ali mislim da taj, i kad bi ubio čoveka, ne bi odgovarao.” Sigurno prepoznaješ čo’eka i zeta.
Tačno je da mi je Brana pričao kojekakve pikanterije o Matiji, ali najmanje 90% svega što mi je ispričao znao sam odranije –znali su to i beogradski vrapci –deo toga je i Bećković sam pričao, pa valjda zaboravio. No jednu od Bećkovićevih privatnih pikanterija nisam “objavio”. Moje strelice su uvek bile odapete na Matijine “istine”, neduhovite bedastoće, na prvopotpisivanja – verovatno i pokretanja – kleronacionalističkih peticija, od kojih je jedna zastrašila javnog tužioca koji je odustao od priviđenja Koštunice na informativni razgovor na okolnosti ubistva Zorana Đinđića. Ostaje nejasno za šta je tačno Aleksica “predlagao” Matiji da me tuži. Možda za onu epizodu u “Kontraendorfinu” zasnovanu na “činjenicama iz stvarnog života”. Videću kad stigne tužba. Videćemo se pre nego što ovo pismo izađe na večeru, pa ću te pozdraviti licem u lice. B. (Velike priče, 31. oktobar 2025)
•
Evropski mediji ponovo pišu o slučaju „Sarajevo safari“, a Pobjeda prenosi odlomak iz romana Vuka Draškovića o identičnom događaju
Početkom decembra devedeset i treće, a ne pamtim kojeg dana i datuma, primiri se granatiranje grada, a sumaglica pritisnu sarajevsku kotlinu. Pomjerio sam se sa Špicaste stijene, da budem bliže svojim metama. Neka odrasla osoba, sa ovećom kantom u ruci, sve pogledujući prema brdima iznad Sarajeva, žurila je ka Sebilj česmi. Obučena je bila u bundu, imala je šubaru na glavi. U onoj sumaglici nije bilo lako razabrati da li ka Sebilj vodi neumrlosti, žuri žena ili muškarac. I da li je sa njom neki dječak ili djevojčica. Meni je to, ionako, bilo svejedno...
Meta je pala na leđa. Na malom trgu oko Sebilja, kotrljala se kanta koja neće biti napojena vodom sa Sebilja, a dijete je leglo na nepomično tijelo. Pucao sam još jednom... U lovačkom domu, nedaleko od sela Pale, proglašenog za prijestonicu Republike Srpske, sjutradan je priređena velika gozba za ratne glavešine, vladike, akademike iz Beograda... Pozvali su na to slavlje i nekoliko snajperista, i mene među njima. Negdje pred sumrak, kad su najvažnije zvanice počele da odlaze, kad su zaćutali pijani i znojavi muzikanti, neko uključi tranzistor, da čujemo šta javlja Radio Sarajevo, da se rugamo „balijskoj kuknjavi“.
„...Iako juče grad nije bombardovan, srpski snajperisti poubijali su dvadeset i osam Sarajlija, među njima i osmoro djece. Objavljujemo imena žrtava...“
„Malo je to, malo, vaš sudnji dan tek dolazi“, povika jedan vladika.
„...Kraj Sebilj česme usmrćeni su arheolog Amra Fejzović i njen šestogodišnji sin Jugoslav!“ – odskočih sa stolice kada to čuh.
Moja Amra i moj... to je moj sin, ničiji drugo nego moj! –planu sjećanje u mome mozgu... Oktobar je bio... oktobar ili septembar, nikako novembar, jer je još bilo lišća na drveću oko banje na Ilidži... Oktobra osamdeset i šeste, sreo sam
Pobjeda uz odobrenje Vuka Draškovića, objavljuje najdramatičnije djelove njegovog romana „Monah Hokaj“, u kojem autor prikazuje fiktivnog srpskog snajperistu koji tokom opsade Sarajeva ubija civile, sve dok jednog dana ne ubije vlastitu suprugu Amru i šestogodišnjeg sina. Roman kroz fikciju govori o onome što se u javnosti godinama naziva „Sarajevski safari“
Amru, rekao joj u stanu njene sestre... Moj sin... Amru i svog sina sam juče ubio... Reče Radio da je ustrijeljeno šestogodišnje dijete... Devet mjeseci od oktobra osamdeset i šeste navršilo se u julu osamdeset i sedme... tada je to dijete rođeno. Juče je imalo, juče je moj sin imao šest i po godina, a ne šest... Ne zna Radio Sarajevo što sam one noći, Amrine i moje jedine noći, njoj rekao... Kad bih sina imao, bio bi Jugoslav, to sam joj rekao... Tada, kad se Amra porodila, nije bilo rata, a bilo je Jugoslavije i mene u Jelenovu... „Proklet da sam! Proklet neka je i onaj koji me je stvorio, i vi svi, i vaša Udba, i vaša razbojnička država, i vaše svetosavlje!“ – skočio sam sa stolice i počeo da nagrđujem svoje lice noktima, da grizem sebe po rukama.
Posmatrali su me zapanjeno. Pritrča ujak Božo, uhvati me oko pasa, odgurnem ga i pljunem prema njemu.
„Poručniče, ti si prepio!“ – priđe general koji je komandovao da pucamo sa krova onog hotela. „Pijanstvo te neće spasiti od suđenja“, zaprijeti mi. Skočio sam na njega, stegao ga prstima oko vrata, zubima mu pregrizao jedno uvo... Udavio bih ga, krkljao je i kolutao očima, ali me trojica vojnika koji dotrčaše izvana odvojiše od generala, oboriše na pod, pronađoše i uže, sputiše mi noge i svezaše ruke na leđima...
Odvukli su me u podrum lovačkog doma, u ostavu sa krompirom, da tu sačekam prijeki vojni sud. Ujaku Božu kazali su da ću biti strijeljan. U panici, u strahu i za svoju glavu, u oskudici vremena, jedva je ujak uspio da pronađe jednog psihijatra, prije rata profesora na sarajevskom univerzitetu, i dovede ga u podrum lovačkog doma, da me pregleda... „Sve vas smaknuti, a mene na lomači spaliti!“ – urlao sam na profesora, škripao zubima i pjenio, kao da imam napad padavice.
Profesor je uspostavio dijagnozu: „najteži oblik paranoidnog poremećaja ličnosti“. Napisao je da nijesam pri zdravoj svijesti, da to možda i godinama neću biti, da sam opasan po živote drugih ljudi, pa i po život sebe samoga. Da me je, zbog nečeg, pogodio i mentalni i duševni grom, baš tako je napisao. I da se, po stavu nauke, čovjeku kakav sam ja postao, ne može suditi. Nije etički, nije humano. Preporučio je liječenje u bolnici za mentalno obogaljene. Za lude. Takvih bolnica nije bilo u novoj državi za koju se ratovalo, a njena Vrhovna komanda bila u seocetu iznad Sarajeva. Profesor je napisao i da mi se može suditi tek poslije završetka liječenja, ako se izliječim. *** Iz podruma za krompir, odveen sam, svezan, u Beograd. U ludnizcu. Tamo sam dočekao
kraj rata i u ludnici ostao sve do novog rata, onog na Kosovu. O trošku države i pod stalnim nadzorom Udbe, gutao sam razne pilule, primao injekcije i elektrošokove. Plašeći se da me Udba može proglasiti izliječenim i uputiti na Kosovo, popio sam čitavu bočicu tableta za spavanje, u želji da se nikada ne probudim. Jedva su me spasili. Posjete meni, izolovanom i od ostalih bolesnika, bile su zabranjene, a nikog bližnjeg, sem ujaka Boža i dvije tetke, nijesam ni imao. Naslućivao sam zašto me drže u toj ludnici i po završetku bombardovanja Srbije i kapitulacije u ratu sa NATO. Pomalo i glumeći da je pamet toliko daleko i opasno odskočila od mene, ljekarima sam pričao da ću, na suđenju, po izlasku iz bolnice, šokirati i tužioce, i sudije, i strane diplomate, i novinare, priznanjem svojih zločina i navođenjem imena ljudi koji su zločine naređivali i mene obeščovječili... Toga se, mislio sam, Udba plašila, ne znajući da je optužnica protiv mene povučena i da nikakvog suđenja neće ni biti. Izolovan od svijeta, nijesam znao da je osnovan međunarodni sud u Hagu za ratne zločine u Hrvatskoj, u Bosni i Hercegovini, i na Kosovu. Načuo sam, nekako, samo to da je, zbog nečeg, uhapšen predsjednik Srbije... U pratnji direktora ludnice, jedan ćelavko omanjeg rasta, sa tamnim naočarima, uđe u moj sobičak, u moj kavez. Reče da radi u Ministarstvu pravde. I reče da je tužilaštvo suda u Hagu podiglo optužnicu protiv mene.
„Izvoli, pogledaj“ – pruži mi tekst optužnice, i na engleskom i na srpskom.
„Zbog nekoliko desetina ubijenih civila u Sarajevu, među kojima je bilo i djece, za zločine protiv čovječnosti optužujemo Simona Olujića, zvanog Hokaj...“ Vratih taj papir izaslaniku Ministarstva pravde. Ne rekoh ništa, ali on reče: „Što skorije moraš da napustiš ovu ustanovu“. •
Neđelja, 7. decembar 2025.
INTERVJU: Predsjednik Crnogorskog numizmatičkog društva Ivan Pejović za Pobjedu o
PODGORICA - Crna Gora, iako mala po teritoriji, baštini izuzetno bogatu i raznoliku numizmatičku tradiciju. Novac na našem prostoru predstavlja svojevrsnu riznicu kroz koju se jasno iščitavaju ključni trenuci ovdašnje istorije, odnosi moći i estetski duh epoha koje su oblikovale crnogorski kulturni prostor.
Uprkos tome, ovo vrijedno nasljeđe decenijama je bilo prepušteno malom krugu entuzijasta koji su ga, često sami, čuvali od zaborava. Jedan od njih je Ivan Pejović, predsjednik Crnogorskog numizmatičkog društva, koji se dvadeset šest godina predano bavi proučavanjem, sakupljanjem i zaštitom starog novca i medalja. Pejović za Pobjedu govori o značaju numizmatike za identitet naše zemlje, o izazovima u zaštiti i prezentaciji numizmatičkog nasljeđa.
POBJEDA: Kako vidite ulogu Crnogorskog numizmatičkog društva u zaštiti i promociji nacionalne kulturne baštine?
PE JOVIĆ: Crnogorsko numizmatičko društvo je udruženje koje je prije godinu osnovala grupa kolekcionara metalnog i papirnog novca, medalja, odlikovanja, obveznica iz Crne Gore, po ugledu na slična društva iz Evrope i svijeta, sa prvenstvenim ciljem zaštite, promocije i istraživanja inače izuzetno bogate numizmatičke kulture naše zemlje. Malo je država na svijetu koje na tako malom prostoru baštine tako bogatu numizmatičku tradiciju, počev od antičkog novca, preko srednjeg vijeka i novca naših primorskih gradova pa sve do crnogorskog državnog novca sa početka prošlog vijeka. Cilj nam je podsticanje i usmjeravanje djelatnosti kolekcionara, organizovanje i promocija numizmatičke aktivnosti u Crnoj Gori, kao i uspostavljanje međunarodne saradnje u ovoj oblasti.
POBJEDA: Da li Društvo planira organizovanje radionica, predavanja ili kurseva za građane?
PE JOVIĆ: Cilj nam je podsticanje i usmjeravanje djelovanja kolekcionara u pravcu edukacije i razumijevanja značaja našeg hobija. Društvo je za sada pokrenulo Fejsbuk stranicu i u toku prošle godine imali smo 60 objava na temu koju proučavamo. Stranica zasad ima više od 1.600
Kad je riječ o zaštiti kulturne baštine, mogu reći da numizmatika dijeli sudbinu svih drugih kulturnih dobara u našoj zemlji. Mislim da država raspolaže zavidnim fondom numizmatičkog materijala - kazao je Pejović
pratilaca i izaziva veliko interesovanje. U planu je dalja popularizacija numizmatike i mogu reći da smo planirali da u toku sljedeće godine (vjerovatno na proljeće) organizujemo izložbu numizmatičkog materijala članova udruženja, prvu takvog tipa u Crnoj Gori. Izložbu će pratiti niz predavanja i prezentacija. Takođe smo u završnoj fazi pripreme za štampu prvog numizmatičkog godišnjaka, za koji se nadamo da će ubrzo izaći iz štampe. U završnoj fazi izrade je i vebsajt crnogorskog numizmatičkog društva. POBJEDA: Često ističete da najvrednije primjerke traži uska grupa ljudi. Kakva je danas struktura kolekcionara u Crnoj Gori i da li postoji interesovanje mlađih generacija za numizmatiku?
PEJOVIĆ: Numizmatika ne mora nužno biti skup hobi, svako sebi može da izabere ono što ga interesuje, te prema svojim finansijskim mogućnostima pravi kolekciju. Struktura numizmatičara u Crnoj Gori je raznolika, od onih koji sakupljaju antički novac, do onih koji prave kolekcije od različitih euro ko-
vanica, koje su brojne i lako pristupačne, pa su posebno popularne kod mlađih kolega ili početnika. Moram naglasiti da i pored nesigurnog finansijskog ambijenta u Crnoj Gori postoji zavidan broj numizmatičara, koji svoje kolekcije formiraju na duže staze i one predstavljaju ozbiljne kolekcionarske cjeline.
POBJEDA: Numizmatika je povezana s istorijom, geografijom, metalurgijom… Koliko se u Crnoj Gori ova naučna strana numizmatike zapravo prepoznaje?
PEJOVIĆ: Numizmatika je pomoćna istorijska nauka koja se bavi proučavanjem starog novca, a on predstavlja svjedočanstvo vremena u kome je na-
Neke serije našeg novca dostižu cijene sa petocifrenim, nekad čak i šestocifrenim brojkama
POBJEDA: Koliko je teško doći do vrhunski očuvanih primjeraka crnogorskog i jugoslovenskog novca? Kako se naše numizmatsko nasljeđe kotira na međunarodnoj sceni?
PEJOVIĆ: Jugoslovenska, a naročito crnogorska numiz-
matika je fokus gotovo svih kolekcionara u Crnoj Gori. Ako posmatramo stvari sa pozicije svjetske numizmatike lako je uočiti o koliko se malom prostoru radi, tako da bez obzira na dugu istoriju naša numizmatika se može posmatrati kao rijetkost. Neke serije ko-
je se i mogu naći, zbog duže upotrebe, načina kovanja, materijala od kojeg su štampane novčanice, gotovo po pravilu nalaze se u lošem ili prosječnom stanju, tako da je pravi numizmatički praznik pronalazak novca iz takve serije u odličnom stanju. Crna Gora
je poznata na numizmatičkoj mapi svijeta i predstavlja predmet interesovanja i potražnje kolega iz drugih država. Neke serije našeg novca zbog malog tiraža na svjetskim aukcijama dostižu cijene sa petocifrenim, nekad čak i šestocifrenim brojkama.
stao. Može se posmatrati kao istorijski izvor prve kategorije i kao takav bio je djelimično tretiran u naučnim radovima u prošlosti. Trenutno mi kao udruženje pokušavamo da
damo doprinos da numizmatika dobije svoje mjesto koje joj pripada u naučno-istraživačkom radu. Moram napomenuti da se skoro pojavio novčić koji se veže za dinastiju Vojislavljevića, koji još nije dovoljno ili, bolje rečeno, do kraja istražen, ali radimo na tome. Aktivnosti su usmjerene u tom pravcu da se pravilno i tačno identifikuje kojem od vladara iz pomenute dinastije on pripada. Samo postavljanje određenog numizmatičkog predmeta u pravilan istorijski period i prostor je jako zahtjevan i odgovoran posao.
POBJEDA: Koliko je u Crnoj Gori razvijena svijest o zaštiti numizmatičkih predmeta i kako se borite protiv njihovog nezakonitog odnošenja iz države? Da li vidite potrebu za zakonskim unapređenjima u ovoj oblasti?
PEJOVIĆ: Kad je riječ o zaštiti kulturne baštine, mogu reći da numizmatika dijeli sudbinu svih drugih kulturnih dobara u našoj zemlji. Mislim da država raspolaže zavidnim fondom numizmatičkog materijala. Kovani i papirni novac zahtijevaju određeni oblik izlagačkih vitrina i stolova u kojima će njihova ljepota i značaj biti kvalitetno prikazani, a istovremeno ih sačuvati od oštećenja. Formiranje Muzeja novca na Cetinju veliki je iskorak u očuvanju i popularizaciji numizmatike kod nas. Zaštita i briga bi mogle biti na mnogo višem nivou makar zbog toga što su od četiri crnogorske dinastije tri kovale novac, a posljednja vladarska kuća Petrović-Njegoš je pored novca pravila i medalje, ordenje, plakete, obveznice i drugi numizmatički
u zaštiti i prezentaciji nasljeđa
Uvijek će postojati interesovanje za predmete iz prošlosti
POBJEDA: Živimo u eri digitalnog novca i kriptovaluta. Kako je digitalna revolucija uticala na svijet numizmatike?
PEJOVIĆ: Smatram da era digitalnog novca ne može na bilo koji način ugroziti interesovanje za sakupljanje starog novca i medalja. Vjerujem da će, kako se radi o predmetima iz prošlosti, interesovanje za njih uvijek postojati.
materijal. Neki od ovih materijala su često predmet prodaje kod stranih aukcijskih kuća i ne mislim da su oni u novije vrijeme iznijeti iz Crne Gore, ali smatram da bi institucije mogle da se posvete tome da neki od najboljih komada nacionalne numizmatike pronađu put ka matičnoj zemlji. Na tome treba raditi. Kad su zakoni u pitanju, mislim da su uglavnom dobro napisani, ali svaki zakon je dobar onoliko koliko se dobro primjenjuje.
POBJEDA: Kako ocjenjujete odnos između numizmatičara i državnih institucija u Crnoj Gori i da li postoje formalni mehanizmi saradnje između Crnogorskog numizmatičkog društva i državnih organa?
PEJOVIĆ: Naše društvo je relativno mlado, kako sam rekao, tek godinu postojimo, ali odnos institucija kojima smo se obraćali u prethodnom periodu bio je veoma profesionalan. Na sve naše zahtjeve odgovorili su pozitivno, što nam je olakšalo rad na našim projektima. Nadam se da će takav odnos imati i ubuduće radi unapređenja izučavanja i popularizacije numizmatike. Mi smo sa naše strane uvijek otvoreni za saradnju.
POBJEDA: Kako numizmatiku vezujemo za minula vremena, možete li nam reći u kojoj mjeri se kovani i nešto kasnije papirni novac da tretirati kao istorijski dokument? Što su vla-
možemo pratiti razvoj države, političke procese, kulturni i ekonomski razvitak. Dok su u starom Rimu na kovanicama dominirali likovi vladara, u srednjem vijeku to su religiozni motivi, prikaz Boga ili sveca zaštitnika, da bi u modernom dobu dominirali motivi koji govore o državnom uređenju, političkim ambicijama vladara ili vlada država. Vjerski motivi su služili da se religija proširi i učvrsti na što većoj teritoriji na kojoj novac cirkuliše. Bez obzira na period iz kojeg je, dizajn novca može biti pravo umjetničko djelo sa svim karakteristikama perioda iz koga potiče bilo da se radi o antici, renesansi, baroku... U XX vijeku javlja se i kategorija prigodnog novca, koji ne mora biti opticajan, već služi da prikaže značajne događaje iz sadašnjosti, ali i da podsjeća na sve važne jubileje iz prošlosti. U najkraćem možemo reći da je istorija novca blisko isprepletana sa istorijom čovječanstva.
POBJEDA: Kako se vrši utvrđivanje autentičnosti i vrijednosti numizmatskog materijala?
Predsjednik CDNK-a Milorad Popović odgovorio Ministarstvu kulture i medija
dari likovnim i tekstualnim porukama na novcu poručivali svojim podanicima, ali i rivalima?
PEJOVIĆ: Za kvalitetno bavljenje numizmatikom i njeno proučavanje poznavanje istorijskih događaja je od ključnog značaja. Gotovo da ne postoji vladar ili društveni sistem koji nije iskoristio da preko novca prezentuje sebe i svoja ideološka uvjerenja i da pokuša da ih nametne preko nečega što je tako uobičajeno i rasprostranjeno kao što je to novac. Još u periodu starog Rima vladari su stavljali svoj lik na kovanice i na taj način sebi davali na značaju, a običnom narodu i u najudaljenijim provincijama imperije mogućnost da vide ko je i kako izgleda vladar. Pored lika vladara čest motiv koji se javlja na novcu je neki državni simbol, svetac zaštitnik, neki istorijski događaj ili sličan simbol po pravilu bitan za tu državu. Preko novca
PEJOVIĆ: Za utvrđivanje autentičnosti i vrijednosti numizmatičkog materijala, te njegovu pravilnu klasifikaciju potrebno je dosta iskustva i poznavanje tehnologije i procesa nastanka. Kovanice, kako im samo ime kaže, nastaju kovanjem, otkov mora biti jasan, ivice pravilne i odgovarajućeg materijala. Novčići na sebi često imaju kovničke oznake, imena gravera, takođe treba obratiti pažnju na obod novčića koji može biti rebrovan ili sa odgovarajućim natpisom. Ako je sve navedeno u redu, sa velikom vjerovatnoćom možemo pretpostaviti da je novčić autentičan. Sljedeći korak koji bi bio preporučljiv je da se, ako je moguće, uporedi sa istim takvim novčićem koji je original i da se sve provjeri u katalogu. Sa druge strane, novčanice moraju biti odštampane na odgovarajućem papiru, moraju posjedovati neki vid zaštite (vodeni žig ili zaštitna nit), dimenzije moraju biti ispravne i ne smije biti odstupanja u boji papira. Najlakše se o novcu informisati iz kataloga koji su lako dostupni, ali bi najsigurnije bilo provjeriti sa nekim iskusnim kolegom. Vrijednost starog novca, kao i sve druge robe reguliše tržište, odnosno zakon ponude i potražnje. Srećom po numizmatičare katalozi danas dobro obrađuju vrijednost novca, kao i njihove varijante, pa tako naizgled dva ista novčića mogu imati znatno različitu vrijednost. Faktori koji najviše utiču na vrijednost su očuvanost i rijetkost numizmatičkog materijala. Težnja je da se u kolekciju uvrste komadi u što boljem stanju, ali za neke jako rijetke primjerke nijesmo u situaciji da biramo. Dosta često se misli da je starost predmeta glavni faktor njegove vrijednosti, ali to nije tako - stanje i rijetkost su ključni vrijednosni kriterijumi.
Adrijana ĐOROJEVIĆ
PODGORICA - Ministarstvo kulture Crne Gore, u svom dugom i nesuvislom reagovanju na saopštenje CDNK, najmanje se bavi onim što je bilo tema našeg saopštenja: kriminalna diskriminacija Društva od gospođe fizijatrice, tačnije političkog kleronacionalističkog klana, koji ju je postavio na mjesto ministrice kulture, saopštio je predsjednik CDNK-a Milorad Popović, u odgovoru na saopštenje Ministarstva kulture i medija u kojem su najoštrije odbacili navode o diskriminaciji.
- Naime, Ministarstvo kulture ne negira – niti pominje – da CDNK u potonjih pet godina nije dobilo nijedan euro iz državnog budžeta, niti da je diskrecionom, nezakonitom odlukom gospođe ministarke izbrisano iz kruga reprezentativnih strukovnih udruženja, iako je jedini član Evropskog savjeta pisaca iz Crne Gore. „Da se vlasi ne dosete“, Ministarstvo svoju kriminalnu radnju zamagljuje frazama „da ne sprovodi nijedan vid diskriminacije“, a ne demantuje ništa od navedenog u našem saopštenju. Istina, pokušavaju nevješto demantovati krivično djelo ministrice i njenih saradnika tvrdnjom da CDNK nije iskoristio zakonski rok za dopunu dokumentacije – navodi u reagovanju Popović.
IMAJU DOKAZE
Kako je istakao, CDNK posjeduje kompletnu dokumentaciju, koju su u skladu sa zahtjevom Ministarstva dostavili 30. maja 2025. godine: potvrdu pošte, kao i evidenciju o slanju kompletnog
materijala štampanog u fotokopirnici „Gemmelo“ u Podgorici, te mejl komunikaciju koja je s iste adrese poštom proslijeđena Ministarstvu. Takođe, kako navodi Popović, imali su direktnu komunikaciju s Aleksandrom Popović, načelnicom Direkcije za statusna pitanja umjetnika, a posjeduju i telefonsku prepisku s njom. - Prozirnom zamjenom teza, da bi se nekako oprali od neviđene blamaže, nepoznate i u kulturnom miljeu afričkih kolonija, Ministarstvo, umjesto da odgovori na direktne optužbe o tome kako su nezakonito eliminisali CDNK, ničim izazvani, stavljaju u centar polemike OKF, privatnog izdavača koji nije učestvovao na konkursu!? Ovi pučkoškolski marifetluci sračunati su na to da bi neznavenog čitaoca naveli na pomisao da je i CDNK privatna firma Milorada Popovića, a ne udruženje sa više od sto pisaca. Naravno, Ministarstvo se ne osvrće na trogodišnji projekat Društva, koji sačinjavaju: izdavaštvo, književne večeri na sjeveru Crne Gore, razvijanje digitalne baze članova Društva, inkluzivne radionice za ranjive grupe – osobe s invaliditetom i manjinske zajednice – saradnja sa European Writers Councilom… Dakle, nijesu ni ocijenili validnost projekta čiji je cilj unapređenje položaja pisaca i ukupne književne scene u Crnoj Gori, već su, manirom biznismena s Tuškog puta, izvukli jedan dokument iz aplikacije i diskvalifikovali CDNK – navodi Popović. Ministarstvo kulture, prema njegovim riječima, nastavlja obmanjivanje kako bi moralno diskvalifikovalo predsjednika CDNK i čitaoce skrenu-
lo s merituma stvari tvrdnjom da je OKF bio privilegovan od bivše vlasti. - Navode da je OKF do 2020. dobio 777.733 eura, a u potonjih pet godina 50.900 eura, ali ne pominju činjenicu da je za navedena sredstva, u više od dvadeset pet godina, publikovano oko 500 knjiga i dvjesta brojeva književnog časopisa ARS. Takođe ne ističu da je OKF više od dvije decenije bio vodeći crnogorski izdavač: da su novčana sredstva – ukoliko su tačna – osim za publikovanje knjiga, bila namijenjena za prevođenje strane literature na crnogorski jezik, kao i prevođenje naših autora na druge jezike, te za učešće na inostranim sajmovima knjiga, za međunarodnu razmjenu, rezidencije stranih pisaca na Cetinju… - navodi Popović.
Zaboravili su i da kažu, ističe Popović, kako je OKF već početkom dvijehiljaditih bio jedini crnogorski izdavač koji je kontinuirano radio na afirmaciji recentne crnogorske književnosti: publikujući i pomažući da se prevedu na strane jezike djela mladih pisaca. OKF je prvi izdavač, koji je, kako navodi Popović, otkad postoji crnogorsko izdavaštvo, imao šire regionalne reference.
- Riječju, novac doniran OKF-u, upotrijebljen je u skladu s potpisanim ugovorima, i dao nemjerljiv doprinos unapređenju moderne crnogorske kulture, poglavito u sferi književnosti – navodi, između ostalog Popović, i ističe da su ovakve reference presudno uticale da velikosrpski ideolozi i aktivisti eliminišu Crnogorsko društvo nezavisnih književnika. R. K.
Objavljena knjiga za djecu „Ćilim od snova“, autora Gorana Popovića Duksa
PODGORICA - Jedanaesta samostalna zbirka pjesama Gorana Popovića Duksa „Ćilim od snova“, a šesta u oblasti stvaralaštva za najmlađe, objavljena je u izdanju Književne zajednice „Vladimir Mijušković“ iz Nikšića. Autor je najmlađim čitaocima poželio dobrodošlicu u svijet snova, nauke, mašte i nježnih stihova.
Kako je istakao autor, „Ćilim od snova“ predstavlja poetski
prostor satkan od topline, djetinjstva i čudesnih noći pod zvjezdanim nebom, a svaka pjesma vodi mališane na posebno, malo putovanje. Dr Nina Radulović istakla je da je „Ćilim od snova“ odškrinuo novu nišu dječje poezije koja odstupa od stereotipa uobičajenih motiva i terminologije i približava se stvarnosti savremenog trenutka.
- To je trenutak u kome djeci nijesu nepoznanica atomi, galaksija, zakon gravitacije,
teorija relativiteta i drugi naučni pojmovi. Naprotiv, o njima može da se uči i uz pomoć Goranove poezije– zapisala je Radulović. Književnik i sekretar Književne zajednice „Vladimir Mijušković“ Jovan Drašković navodi da knjiga „Ćilim od snova“ predstavlja pažljivo osmišljen i građen poetski vijenac.
- Popović najmlađe čitaoce stihovima vodi kroz svijet nauke, prirode i snova. Od atoma i elektriciteta do zvjezdanih galaksija otvara novi i čudesni svijet, budi njihovu radoznalost i želju za znanjem –naveo je Drašković. R. K.
Košarkaši Budućnost Volija podbacili protiv Burga i prekinuli niz od pet pobjeda u Evrokupu
PODGORICA – Nerijetko košarkaški i uopšte sportski timovi odigraju loše u prvom meču poslije reprezentativne pauze. Posebno ako su do pauze bili u dobrom ritmu, kao što je to bio slučaj za košarkašima Budućnost Volija, koji su do pauze zbog prvog „prozora“ kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo upisali 10 pobjeda u 11 posljednjih mečeva na dva fronta.
Privremeni prekid sezone, međutim, nije prijao izabranicima Andreja Žakelja, koji su u derbiju 9. kola ubjedljivo poraženi u Francuskoj od Burga (88:73), u meču u kojem su od druge četvrtine bili u potpuno podređenom položaju, a nakon što su prvu četvrtinu dobili sa posjedom razlike (21:19). U drugoj i trećoj dionici „plavi“ su potpuno podbacili u odbrani, primili su ukupno 51 poen, pa je Burg pred posljednji kvartal imao velikih 12 poena prednosti (70:58) i tu prednost rutinski samo uvećao do kraja meča. Time je Budućnost treći put u sedam mečeva poražena od ovog francuskog tima, a prekinula je i niz od pet pobjeda u Evrokupu... - Nedostajali su nam agresivnost i fokus. Znali smo na koji način igra Burg, kako će da napada, koje igrače moramo više da čuvamo. Ali, naša čvrstina, agresivnost i fokus nijesu bili na nivou kao prije pauze. Tačno je da je ovo bila prva utakmica poslije pauze, ali, svejedno, fokus i želja moraju uvijek da budu prisutni – rekao je Andrej Žakelj, trener „plavih“. Budućnost je očajno šutirala za dva poena, najslabije od početka sezone (35,3 odsto),
U neđelju ćemo da vidimo kakvo je stanje sa povrijeđenima
Meč sa Burgom preskočili su Andrija Slavković, zbog problema sa leđima, koji su ga zadesili nakon meča sa reprezentacijom protiv Rumunije u gostima, i to u trenutku kada je u klubu uhvatio ritam igranja utakmica, te američki centar Džejms Tompson, koji je van terena još od 4. novembra i utakmice sa Bešiktašem, zbog rupture mišića. U trećoj četvrtini meča u Francuskoj se na bolove u zadnjoj loži žalio Rašid Sulejmon, ali se vratio u igru u posljednjem kvartalu.
Na pitanje kakva je situacija sa ovom trojicom, Andrej Žakelj nam je odgovorio: - Ne znam za povrijeđene, vidjećemo na treningu u nedjelju kakvo je stanje – kazao je slovenački trener.
a mnogo bolje za tri (52,4 %). Interesantno, Podgoričani su pogodili tek jedan šut više za dva poena u odnosu na šut sa perimetra (12-11).
Budućnost je u ovom meču izjednačila i negativan rekord po broju asistencija, svega 10, koliko ih je, interesantno, imala i u pobjedi protiv Bešiktaša, a imao je najmanje ukradenih lopti od starta sezone, svega pet. Najzad, Budućnost je ostvarila i negativan rekord kada su u pitanju procenti realizacije slobodnih bacanja –svega 64 odsto (25-16). - U napadu smo promašili previše polaganja, imali smo 35 odsto šuta za dva poena, što je premalo. Nijesmo imali dobar protok lopte, zato smo se mučili u napadu i time olakšali Burgu da se brani od naših napada – dodao je Žakelj. Burg je zaustavio glavne napadače Budućnosti, pa je tako Rašid Sulejmon imao svega pet
Morgan među najboljim kradljivcima 9. kola
Čak devet igrača je u 9. kolu Evrokupa sakupilo po tri ukradene lopte, a među njima je bio i krilni centar Budućnosti
Džuvan Morgan Hrvatski centar Ante
Žižić proglašen je za najkorisnijeg igrača 9. kola Evrokupa, nakon što je predvodio Bešiktaš do pobjede nad Panioniosom sa 18 poena, 13 skokova, dvije ukradene lopte i devet iznuđenih faulova, za indeks korisnosti 36.
Najviše poena u 9. rundi upisao je Mič Krik iz Kluža (27), a najbolji strijelac Evrokupa je i dalje njegov saigrač Deron Fets Rasel, bivši igrač Mornara, sa prosjekom od 22 poena.
Žižić je imao najviše skokova u minulom kolu, Igo Benitez iz Manrese bio je jedini igrač sa dvocifrenim brojem asistencija (10), Balša Koprivica iz Bešiktaša postavio je rekord sezone sa šest blokada.
poena (zbog bolova u zadnjoj loži nije igrao skoro cijelu treću četvrtinu), uz 9-2 iz igre, a Aksel Butej poen više (5-1 iz igre). Nešto efikasniji su bili Skajlar Mejs (9) i Flečer Megi (12), sa skoro 15, odnosno tek 11 minuta igre.
- Burg je atletski i fizički snažan tim, veoma brz, zato igraju dobru odbranu, kao što je bio slučaj protiv nas. Mi smo promašivali i iz dobro izgrađenih situacija, tako da je i taj dio bio do nas.
Porazom od Burga, Budućnost je propustila priliku da prvu polovinu ligaškog dijela takmičenja završi na jednoj od prve dvije pozicije, koje vode direktno u četvrtfinale plej-ofa. Burg je, naime, zadržao prvo mjesto sa osam pobjeda i porazom, a Budućnost, koja sada ima skor 6-3, preskočio je Bešiktaš, koji ima sedam pobjeda i dva poraza.
- Mi se borimo u svakoj uta-
Tarik Filip (15 poena, 12 skokova), Žižić (18 poena, 13 skokova), Benitez (17 poena, 10 asistencija) i njegov saigrač Aleks Rejes (13 poena, 10 skokova) zabilježili su dabl-dabl u prethodnom kolu.
kmici da ostvarimo pobjedu, da bismo bili što je moguće bolje plasirani. To je naš glavni cilj. Osim neuspjeha na jugu Francuske „plave“ boli i ubjedljiv poraz od 15 razlike, koji može da ima uticaj na konačan poredak na kraju ligaškog dijela. - Nama je teško kada izgubimo bilo koju utakmicu. Prije pauze smo imali veoma dobar skor, sa 10 pobjeda iz 11 utakmica, pa nije tragedija izgubiti od Burga u Francuskoj. Međutim, razlika u poenima na kraju meča je bila prevelika. Trebalo je da budemo pametniji u finišu meča. Moramo da analiziramo utakmicu i idemo dalje – zaključio je Andrej Žakelj. S. JONČIĆ
Čekali smo i dobili prave ,,lavice“. Manje od 48 sati nakon najubjedljivijeg poraza od nastanka reprezentacije (36:18 protiv Njemačke), crnogorske rukometašice odigrale su svoj najbolji meč na 27. Svjetskom prvenstvu i u balkanskom derbiju vrijednom četvrtfinala na krilima fantastične Armel Atingre (18 odbrana, od čega dva sedmerca) očitale lekciju Srbiji sa 33:17 u posljednjem kolu grupe 2 glavne runde.
Srpkinjama je za četvrtfinale bio dovoljan remi, ali idu kući poslije četvrtog uzastopnog poraza od Crne Gore, a ukupno sedmog na velikim takmičenjima (uz po pobjedu i remi), dok će naša selekcija ostati u Dortmundu jer je ispunjen i drugi uslov za to – Njemačka je savladala Španiju (29:25) i ostavila ,,ratnice“ iza ,,lavica“. I remi u tom meču odgovarao je ekipi Suzane Lazović Tim nekada sjajne pivotkinje odigrao je potpuno drugačije nego u četvrtak protiv Njemačke, kada mu je trebalo tačno 15 minuta da postigne prvi gol. Srbija jeste mnogo slabiji rival od Njemica, ali je i pristup ,,lavica“ bio neuporedivo bolji – odbrana je bila ,,zategnuta“ do perfekcije, napad brži i raznovrsniji, velika želja za iskupljenjem vidjela se od prve sekunde. Raspoložena Trivić, Bulatović i Pletikosić donijele su vođstvo od 3:0, a spektakularno je branila Atingre – za sedam minuta zaustavila je svih pet šuteva Srpkinja, od čega sedmerac kod rezultata 3:0 i nakon tajm-auta rivala. Jauković je povisila na 4:0, po-
Suzana Lazović nije sumnjala u izabranice ni nakon ubjedljivog poraza od Njemačke. - Najbitnije je da smo se na ovakav način psihološki izvukle nakon teškog poraza od Njemačke i da smo pokazale veliku borbu i takvu dominaciju –rekla je crnogorska selektorka SuzanaLazović U meču odluke nijednog
slije šeste odbrane Atingre na 5:0 je na isteku osmog minuta povisila Brnović, a tek onda je savladana naša golmanka – Radosavljević je smanjila na 5:1.
Hose Ignasio Prades tražio je postavku koja će parirati silno motivisanim djevojkama u crnoj opremi, promijenio sve bekove, ali je i dalje njegov tim imao velikih problema kako da dođe u otvorene pozicije za šut.
Srpkinje su u 19. minutu prišle na tri razlike (7:4), bilo je i 8:5, međutim, ,,lavice“ su uvijek pronalazile odgovor.
Na isteku 26. minuta fantastična Atingre je pogodila na prazan gol za 10:5, propuštena je potom kontra za ,,plus 6“, a potom je Pletikosić s dva gola vraćala našu selekciju na pet razlike. Bulatović je iz kontre pogodila za 13:8, da bi se na odmor otišlo s rezultatom 13:9. Predah je bio potrebniji Srpkinjama, ali su Cvijić i drugarice teško ,,hvatale vazduh“ i u drugom poluvremenu. Letjele su ,,lavice“ po parketu dvorane koja se nalazi tik uz stadi-
Neđelja, 7.
trenutka nije se postavljalo pitanje pobjednika.
- Raduje me što smo posljednji meč odradile na visokom nivou i vjerujem da ćemo u četvrtfinale ući sa većim nivoom nego do sad – dodala je Lazović.
- Srećna sam i ponosna što su mi djevojke pružile da doživim ovakav osjećaj, a vjerujem da ćemo nešto slično pokazivati i u nared-
nom periodu. Plasman ,,lavica“ među osam zavisio je od ishoda duela Njemačke i Španije, ali ni tu nije bilo nedoumica.
- Ovo mogu samo ,,zlatne lavice“, i samo one mogu da se vrate nakon onakvog poraza - nijesmo ovdje zato što nam je nešto palo s neba već smo to zaslužile – jasna je Suzana Lazović.
Dvorana: ,,Vestfalen u Dortmundu “ Gledalaca: 5.000
Sudije: A. Konjičanin i D. Konjičanin (BiH).
Sedmerci: Crna Gora 5 (3), Srbija 6 (3) Isključenja: Crna Gora 10, Srbija 6 minuta CRNA GORA SRBIJA
ŠkerovićAtingre 1 (16 odbrana i dva sedmerca) M. Marsenić (sedmerac) A. Marsenić 1 Jauković 3 Pletikosić 7 Godeč 1 Trivić 9 (2)
Piše: Milena RAIČEVIĆ
Kao što sam poslije debakla od Njemačke napisala - kada je loše, treba reći da je loše. Sada, poslije veličanstvene pobjede nad Srbijom, zaista moram reći da su briljirale u svakom smislu. Bilo je pravo zadovoljstvo biti na tribinama u Dortmundu i svjedočiti jednoj nestvarno dobroj partiji Crne Gore. Vjerujte - partiji iz snova. Antingre je u svakom smislu bila heroj ove utakmice, ali i ostale su je pratile i dale svaki atom snage.
Kao što se iz poraza može i mora mnogo naučiti (pogotovo iz onakvog kakav je bio protiv Njemačke), bilo bi nepametno ne izvući pouke i iz ovog velikog trijumfa. Ali, nama svojstveno je da najviše naučimo upravo iz poraza - i to smo protiv Srbije dokazali.
Pokazale smo ko smo
Armel Atingre imala je spektakularno izdanje – sa 18 odbranjenih šuteva, od čega dva sedmerca, zaslužila je nagradu za igračicu utakmice. - Apsolutno smo zaslužile ovu pobjedu. Zadržale smo zajedništvo nakon teškog poraza od Njemačke i veoma sam srećna i pono-
sna na cijeli tim. Pokazale smo sjajan karakter, pokazale smo ko smo. Bile smo sjajne od starta – kazala je Atingre.
Blistala je i Dijana Trivić koja je postigla devet pogodaka iz 11 šuteva. - Uzdigle smo se poslije teškog poraza. Kad imamo pravu energiju malo ko
Selektorka: Suzana Lazović
može da nas zaustavi. Bitno je da meč otvorimo golom i dobrom odbranom i onda sve ide lakše. Ponosna sam zbog ovako dominantne partije – istakla je Trivić. Odlično je igrala i Matea Pletikosić
- Bilo je teško poslije Njemačke, znamo kako su
(tri odbrane i sedmerac) Petković ...............(dvije odbrane)
Selektor: Hose Ignasio Prades Srbija
ljudi, a i mi u ekipi, doživjeli taj poraz. Ali skupile smo se, znamo koliko možemo. Obećale smo jedna drugoj da ćemo dati sve od sebe, gledale na ovaj meč kao da je finale i to i pokazale –izjavila je Pletikosić, srednji bek ,,lavica“.
U meču za četvrtfinale su nam sve linije funkcionisale u odbrani svih 60 minuta, Đina i Tanja su vodile odbranu do savršenstva. A napad u drugom poluvremenu bio je za udžbenike. I prvo poluvrijeme bilo je sjajno, vrijedno svake pohvale. Ono što iz ove pobjede moramo konačno shvatiti ako želimo dobro našem rukometu: neophodna je sinergija ŽRK Budućnost i RSCG. Da ona nije postojala u prošlosti, teško da bismo danas uživali u bravurama Matee Pletikosić, posebno Armel Atingre, ali i ostalih igračica koje su se izgradile u podgoričkom klubu.
To se pod hitno mora ponovo uspostaviti, jer samo tako možemo napraviti sljedeći korak - biti ponovo konkurentni na najvišem nivou, parirati i izazvati Norvešku, Dansku, Francusku i druge velesile. To je uslov svih uslova. Vjerujem da je to iskrena želja obje strane, za dobrobit crnogorskog rukometa.
Olako se ne smijemo odricati dobrih stvari iz bliske prošlosti koji su nam donosili rezultate, jer sigurna sam da ova Crna Gora, sa Đinom, Tanjom i ostalima, ima snage i mogućnosti da se uhvati ukoštac sa najjačima. Na nama, koji smo sada „sa strane“, je da ih poguramo, nesebično i iskreno podržimo i omogućimo im da dosegnu maksimume. Moramo da se ujedinimo, da budemo tim - jer tim može sve. Tada će na terenu zablistati njihov kvalitet, a onda je svaki uspjeh moguć.
Crna Gora je među osam najboljih reprezentacija na svijetu - budimo ponosni na ovaj rezultat. Sve što naše ,,lavice“ naprave preko ovoga biće ravno čudu. Njemačka je savladala Španiju i time nam otvorila vrata četvrtfinala. Ali, jedno je sigurno i zaslužili smo ga. ,,Lavice“, želim vam sreću i da budete ponosne na sve što radite za našu malu, ali najljepšu zemlju - CRNU GORU.
on Borusije Dortmund, bila je to prava rapsodija – Atingre je nastavila gdje je stala, spustila rampu i u nastavku, a Trivić sa dva i Jauković jednim golom natjerale selektora Srbije da već poslije tri minuta i 20 sekundi zatraži tajm-aut pri rezultatu 16:9. Ništa nije pomagalo našim komšijama, sjajna Trivić je povisila na 17:9, a ni dva isključe-
nja Crne Gore u istom momentu nijesu donijela promjenu nabolje za Srbiju jer je Atingre branila sve što je mogla. Srpkinje su smanjile na 17:11, ali su izabranice Suzane Lazović igrale toliko dobro i samouvjereno da je to bio samo bljesak rivala – vrlo kratkog roka trajanja. Stigla je nova odbrana Atingre, uz pogotke Trivić i Bulatović,
potom i odbranjeni sedmerac Marije Marsenić, da bi Pletikosić i Trivić odvele naš tim do ,,plus 10“ – 21:11. Prednost je samo rasla, Atingre nastavila da briljira i u očaj bacala srpske rukometašice, kojima se meč odluke na Mundijalu pretvorio u noćnu moru. Njihova misija na Svjetskom prvenstvu je završena, crnogorska se nastavlja. N. KOSTIĆ
Peti put među osam na planeti, Norveška 99 odsto
Crna Gora je peti put među osam na planeti, a četvrti put igraće četvrtfinale mundijala – nikada do sada nije preskočila tu stepenicu. Na korak od polufinala stala je 2015. u Danskoj, 2017.
u Njemačkoj i 2023. na šampionatu koji su organizovale Danska, Norveška i Švedska.
I sada će biti pakleno teško stići među četiri na svijetu jer će rival naše selekcije 99
odsto biti moćna Norveška. Skandinavke večeras od 20.30 sati igraju sa Brazilom i bod im je dovoljan da kao prvoplasirane odu u nokaut rundu, gdje bi ih u utorak čekale ,,lavice“.
Neđelja, 7.
Odigrana tri meča 19. kola Druge fudbalske lige
PODGORICA – Otrant je opravdao očekivanja protiv ,,fenjeraša“ - 2:1 i ovjerio jesenju krunu. Gosti su na startu meča imali zrelije šanse, a domaći su na prvu čekali do 26. minuta kada je Danin Talović primirio loptu na grudi i sa ivice šesnaesterca snažno šutirao pod prečku.
Golman Mario Camaj je odličnom intervencijom odbio loptu. U 39. minutu je Kijotaka Hosono imao zicer - izašao je sam ispred Jasmina Agovića, ali je iskosa šutirao po zemlji pravo u čuvara mreže. Kazna za promašaje stigla je u 41. minutu. Anđelo Rudović je sjajnim udarcem, iskosa sa desne strane, pogodio donji suprotni ugao - 1:0. Nakon što su na startu drugog poluvremena gosti prokockali šanse, gosti su u 65. minutu neočekivano stigli do izjednačenja. Tomoja Šimamura je prošao po lijevoj strani, oštro centrirao na peterac, a Tomonari glavom izjednačio na 1:1. Osam minuta kasnije domaći su, ipak, stigli do vođstva. Nakon kornera Camaj je zaplivao u prazno, pa je Benjaminu Redžoviću bilo lako da pogodi za 2:1. Grbalj je u derbiju savladao Rudar - 2:1. U 16. minutu Mateja Sekulić
mo jedan gol, a moglo ih je biti mnogo više po teškom terenu stadiona DG arena, a trenutak odluke desio se već u 2. minutu. Bojan Kopitović je udarcem iskosa doveo domaće u vođstvo.
PODGORICA - Slave Nikšićani – Sutjeska je osigurala jesenju titulu pobjedom nad Jedinstvom (2:0) u pretposljednjem kolu polusezone.
pogodio je sopstvenu mrežu. Domaći su nakon toga mogli da igraju rasterećenije, a meč su riješili u 78. minutu. Aleksandar Krstović je proigrao Šinju Uedu, Japanac ubacio loptu po zemlji na bliži ćošak peterca, gdje je Stefan Čađenović proslijedio u mrežu. Ipak, Rudar je vratio nadu u 81. minutu, pogotkom Dejana Jovanovića, ali do egala gosti nijesu mogli.
LIGA 1: Crnogorski reprezentativac odigrao cijeli meč protiv Nanta Lans i dalje lider, odličnih
PODGORICA – Andrija
Bulatović je prvi put bio starter za Lans, prvi put je odigrao svih 90 minuta, a njegov tim ostao je na prvom mjestu Lige 1.
Crnogorski fudbaler pružio je odlično izdanje u trijumfu na gostovanju Nantu (2:1), a počeo je i akciju iz koje je Lans stigao do pobjede. O njegovoj igri pohvalno piše renomirani ,,L’Ekip“.
- Bulatović je dobio priliku umjesto suspendovanog Adrijena Tomasona i pružio vrlo
zanimljivu partiju, za svoj prvi start u Ligi 1. Hvaljen tokom predsezone od trenera Saža i nakon što je upisao nekoliko obećavajućih nastupa s klupe, 18-godišnji crnogorski reprezentativac brzo je ostavio trag – piše u izvještaju tog lista. Dodaje se da je Kolašinac bio konstantna prijetnja za domaći tim.
- Posebno iz prekida, a pokazao je veliku energiju u povratku posjeda i sigurnim pasovima, formirajući komplementarno partnerstvo s Mamadouom Sangareom,
koji je kao i uvijek bio uvjerljiv – navodi se u tekstu.
Lans je vodio od 34. minuta efektnim golom Florijana Tovana u 34, Nant izjednačio preko Jusefa El Arabija samo četiri minuta kasnije, a lider dočekao šansu za novo vođstvo.
Bulatović je odigrao za Matjua Udola na lijevoj strani, Francuz odlično ubacio, a Vesli Said umakao odbrani Nanta i pogodio za tri boda.
Lans u narednom kolu Lige 1 dočekuje Nicu, potom će gostovati Tuluzu, pa ugostiti Okser... Ne. K
Podgorica je dobila Lovćen1:0 i tako izašla iz opasne zone, makar na jedan dan. Sa-
Imali su Cetinjani šansu u 18. minutu da dođu do egala, ali je Petar Bobičić u dva navrata dobro reagovao nakon pokušaja Rada Drakića. U finišu prvog poluvremena mnogo uzbuđenja, ali je Bobičić bio heroj.
Cetinjani su u drugom poluvremenu bacili sve karte na napad. Hinata Sakamaki imao je zicer, Bobičić odbranio, lopta se odbila sve do ivice šesnaesterca odakle je Drakić gađao neometan, ali je promašio. R. P.
PREMIJER (15. KOLO): Liverpul i dalje posrće
PODGORICA – Arsenal je izgubio prvi put od 31. avgusta, a takvu priliku Mančester siti nije propustio – ,,građani“ su savladali Sanderlend na svom terenu (3:0) i lideru Premijer lige prišli na samo dva boda. Ruben Dijaš je evrogolom sa skoro 30 metara doveo Siti u vođstvo u 31. minutu, već u 35. glavom je pogodio Joško Gvardiol, a konačan rezultat efektno je postavio Fil Foden u 65.
Arsenal je šokiran u 95. minutu gostovanja Aston Vili, kojoj je trijumf obezbijedio Emilijano Buendija
Vila je povela u 36. preko Matija Keša, izjednačio je Leandro Trosar u 52, da bi domaćin u dubokoj nadoknadi nastavio pobjedonosni niz –ovo je sedmi uzastopni trijumf ekipe Unaja Emerija u svim takmičenjima i na samo je tri boda zaostatka za liderom. Čelzi nije iskoristio šansu da se približi ,,tobdžijama“ jer je zaustavljen na drugom uzastopnom gostovanju – ,,plavci“ su uzeli samo bod protiv Bornmuta (0:0). I Liverpul je ponovo kiksao, iako je protiv Lidsa u gostima vodio 2:0 i 3:2. Ugo Ekitike je bio strijelac
u 48. i 50. minutu, domaćin izjednačio preko Dominika Kalvert-Luina i Antona Štaha u 73. i 75, da bi Dominik Soboslai u 80. vratio prednost ,,redsima“. Ni to nije bilo dovoljno jer je nakon kornera i gužve u šesnaestercu Ao Tanaka u 96. postavio konačan rezultat. Totenhem je prekinuo niz od pet mečeva bez trijumfa. Na svom terenu je savladao Brentford sa 2:0 pogocima Rišarlisona i Ćavija Simonsa Njukasl je opravdao ulogu favorita protiv Barnlija (2:1), dok je Everton deklasirao Notingem forest (3:0). Ne. K.
Još dobrih vijesti kraj Bistrice – Giljen i društvo povećali su prednost na vrhu tabele na sedam bodova u odnosu na drugoplasirani Mornar koji je izgubio u Beranama od Jezera (2:1). Za liderom nakon 17. runde Meridianbet 1. CFL više zaostaje i Dečić, koji je remizirao sa Bokeljom u Kotoru (1:1), a tek kasni Budućnost koja je porazom od Petrovca pod Malim brdom (2:1) skliznula na šesto mjesto, udaljena rekordnih ,,minus 11“ za najljućim rivalom. Nije bilo golova u sudaru Arsenala i OFK Mladosti u Tivtu...
LIDER SIGURAN
Sutjeska je igrala za ovjeru čelne pozicije uoči velike zimske pauze i nije dopustila nikakvo iznenađenje između prvog i posljednjeg tima na tabeli. Strpljivo je četa Dejana Jelenića gradila put do vođstva. Ostvarila ga je iz prekida, tačnije - iz kornera, koji je izveo Kalezić , a glavom okrunio Đukanović u 29 minutu. Nikšićani su kontrolisali meč, bez rizika pozadi, a prema naprijed tražili novi pogodak kojim bi riješili pitanje epiloga kraj Bistrice. Sve dileme otklonio je Juković u 62. minutu kada je lansirao projektil zemlja – vazduh. Evro gol još jednog mladog reprezentativca iz redova Sutjeske koji nije previše slavio protiv bivšeg kluba.
Nije više bilo povratka za Bjelopoljce koji su prikovani za dno – bez trijumfa u posljednjih 10 ligaških nastupa.
NOVI PAD ŠAMPIONA
Prekaljeni fudbalski vuk Dejan Vukićević, kao četvrti trener od ljetos, definitivno nije donio Budućnosti ono što se očekivalo.
,,Plavi“ su pod vođstvom iskusnog stratega ispali iz Kupa, a nakon poraza u Petrovcu – u pitanje je ozbiljno dovedena i odbrana titule.
Podgoričani imaju meč manje od Sutjeske, ali 11 bodova zaostatka djeluje više nego zabrinjavajuća kada je riječ o spasu sezone. Sunce je obasjalo Primorje, ali teren pod Malim brdom bio je mek, grbav, na pojedinim mjestima toliko oštećen da je bilo teško kontrolisati loptu. Uslovi za igru nagovještavali su rudarski fudbal, ali na startu je bilo dinamično.
Bašić je nakon gužve u trećem minutu stigao do lopte, ali je loše šutirao iz kaznenog prostora. A onda na drugoj strani – bum.
Golčina Vukanića sa više od 20 metara – kadar za TV špice.
Momak koji je prije nekoliko dana produžio ugovor, majstorijom je donio vođstvo Budućnosti već u šestom minutu.
Nije to bio dovršen napad, očekivalo se da mladi reprezentativac nastavi dodavanja svog tima i produži pas na desni bok, ali odlučio je da opali iz mjesta, poslije prvog dodira – letio je Kordić kroz vazduh, prstima pokušao da spriječi egzekuciju, ali spasa nije bilo, šut je završio u ,,devetku“.
Nije mnogo prošlo, mogli su ,,plavi“ da udvostruče vođstvo preko Bulatovića, ali ovoga puta je golman domaćih reagovao sigurnije.
Nijesu ,,nebo-plavi“ mnogo patili – brzo su se pridigli, a odgovorio je Živojinović –dijagonalom sa ivice kaznenog prostora.
Bila je to najava izjednačenja u 19. minutu – novi lijep pogodak, sada u režiji Carevića, koji je iz daljine ispalio prizeman udarac u sami ćošak Mijatovićeve mreže.
Pala je Budućnost, dok su Petrovčani dobili na energiji. Pritiskali su aktuelnog prvaka, a u 36. okrenuli rezultat u svoju korist.
Sudija Dabanović pustio je prednost poslije duela Raspopovića i Bašića, loptu je pokupio Živojinović i iskosa sa lijeve strane, desnom nogom savladao Mijatovića.
Boljević klizećim startom nije dozvolio Petroviću da namjesti Bulatoviću gol šansi, da bi zatim krilni napadač ,,plavih“ uputio loš volej pred odmor. Oficijalni spiker je, pod prijetnjom prekida utakmice, zbog pirotehnike opominjao gostujuće navijače koji su nastavili sada već ustaljeni melos – protiv Uprave. U nastavku nije bilo pogodaka. Budućnost je pokušavala da nešto promijeni. Uzalud. Ne ide, pa ne ide... Važan trjumf za Petrovac koji ima dvocifreni zaostatak za liderom, ali se vratio u realnu trku za mjestom u Evropi.
JEZERO U FORMI Bez sumnje - Jezero je hit jeseni. Plavljani su spojili četvrtu pobjedu u šampionatu, a sada su uzeli mjeru zahuktalom Mornaru – za skok na četvrto mjesto. Sve važno u Beranama dogodilo se u drugom poluvremenu.
Fudbaleri Miodraga Džudovića poveli su pogotkom Maksimovića u 59. minutu, dok je u 75. Jovićević autogolom vratio Barane u egal. Nijesu se domaći zadovoljili podjelom plijena, već su išli –na sve. Samo što je ušao sa klupe, Rolović je u 81. poentirao za veliki trijumf Jezera. Bokelj je vezao četvrtu utakmicu nakon koje je nešto dopisao na tabeli – nakon boda,
pa dvije pobjede, na red je došao remi sa Dečićem pod Vrmcem.
Tuzani su bili bolji u prvih 45 minuta, a poveli su u 10. preko Ndiaja kome je asistirao Drešaj
Maltene identičan napad gosti su priredili sredinom poluvremena, akteri su bili isti, ali je izostala završnica internacionalca iz Senegala. Još par prilika ispustili su puleni Nebojše Jandrića do odmora. U nastavku je Bokelj bio agilniji i opasniji. Kotorani su izjednačili iz penala u 57. – najstrožu kaznu izveo je Muković, golman Radošević kačio je loptu, ali je ona od stative ušla u mrežu.
Trudili su se momci Vladimira Savićevića da preokrenu, možda su i mogli, ali nijesu uspjeli. Ostali su pretposljednji, ali sada bježe Jedinstvu četiri boda.
NULA U TIVTU
Jedna pobjeda u prethodnih 10 ligaških nastupa gurnula je Arsenal u zonu baraža, a izlaz iz krize tražio je protiv Mladosti pred svojim navijačima. Odmah na startu su Tivćani imali zicer nakon što je ispala na centar postavljena zadnja linija gostiju – otvorio se prostor za Bošnjaka koji je između Uskokovića i Kordobe išao na golmana, ali je izgubio duel sa Radulovićem. ,,Žuti“ su odgovorili udarcem
Sutjeska 2 1
Jedinstvo 0
Tabela
1. Sutjeska 18 11 3 4 32:19 36
2. Mornar 18 8 5 5 25:22 29
3. Dečić 17 8 4 5 23:24 28
4. Jezero 18 7 5 6 24:22 26
5. Petrovac 18 6 7 5 27:19 25
6. Budućnost 17 7 4 6 21:16 25
7. Mladost 18 7 2 9 26:27 23
8. Arsenal 18 4 7 7 17:25 19
9. Bokelj 18 4 6 8 23:29 18
10. Jedinstvo 18 3 5 10 10:25 14
U narednom kolu (10. decembra) sastaće se: Petrovac – Bokelj, Jezero –Budućnost, Arsenal – Jedinstvo, Dečić – OFK Mladost, Sutjeska – Mornar.
Kneževića iskosa sa lijeve strane, doduše u spoljnu mrežu, a mnogo bolju šansu propustio je Faust. Argentinac je reagovao glavom, ali je ispred gol linije intervenisao Nikolić – spriječivši vođstvo izabranika Marka Šćepanovića Ražnatović se našao u lijepoj poziciji, ali je mu je lopta prešla preko noge, pa nije bilo opasnosti po Mladost. Utakmica je imala desetak minuta praznog hoda, a potom se iznova ubrzala i konkretizovala. Arsenal je bio taj koji je prijetio, ali u par navrata je golman Donjogoričana bio dobro postavljen. U nastavku je težak teren sputavao aktere da urade nešto više, mada je i pored toga bilo nekoliko obećavajućih situcija za obje ekipe.
Stadion: kraj Bistrice. Gledalaca: 250. Sudija: Ivan Šarac. Golovi: 1:0 Đukanović u 29, 2:0 Juković u 62. Žuti kartoni: Idrizović, Obradović, Dacić, Radenović, Pavićević (Jedinstvo).
SutjeskaJedinstvo 0
Giljen Golubović Desančić (od 72. Pajović)
Dedić
Ražnatović
Aničić (od 64. Ančić)
Đukanović (od 64. Kamara) Šćekić
Kalezić (od 64. Damjanović)
Juković
Furtula (od 89. Tošković)
Džafić
Obradović
Radojević (od 41. Pavićević)
Idrizović (od 64. Božović)
Korać (od 72. Mušović)
Čepić
Dacić
Kolić
Šekularac (od 64. Cvijović) Šćepanović
Makridakis (od 72. Radenović)
Stadion: pod Vrmcem.
0
Stadion: u Beranama. Gledalaca: 150.
Sudija: Dalibor Vujisić.
Golovi: 1:0 Maksimović u 59, 1:1 Jovićević (autogol) u 75, 2:1 Rolović u 81. Žuti kartoni: Jovičić, Adžović (Jezero), Denković, Đurišić (Mornar).
2 0 JezeroMornar 1
Kolić
Osmanović
Adžović
Jovićević
Bogdanović (od 74. Đoljaj) Harada (od 74. Boričić) Krivokapić (od 83. Bojović) Tučević Jovičić
Maksimović (od 79. Rolović) Raičević
Stojanović Denković Đurišić (od 86. Pavićević) Sekulić Baošić Dašić
Vukčević (od 64. Škrijelj) Dubljević (od 64. Zorić) Martinović
Ljutica
Stijepović
Nekadašnji crnogorski reprezentativac Saša Balić juče se u Kotoru oprostio od aktivnog igranja. Iskusni defanzivac počeo je da se bavi fudbalom u Bokelju, a u tom klubu je i stavio tačku na lijepu karijeru. Balić je sa kapitenskom trakom izašao na utakmicu sa Dečićem, ali je napustio teren u trećem minutu. Meč je završen 1:1
Na kraju: ništa – ništa. Arsenal je u zoni baraža, na ,,minus četiri“ od Mladosti koja je prva iznad crvene linije. Davor KAŽIĆ
Stadion: u tivatskom Parku. Gledalaca: 100. Sudija: Miloš Bošković. Žuti kartoni: Zogović, Mališić, Živanović (Arsenal), Kontić, Jovanović (Mladost).
Zogović Nikolić Petović Bošnjak Šahman (od 81. Katanić) Ražnatović Mališić (od 60. Montenegro) Vučićević (od 60.
PODGORICA – Drugi put u sezoni Budućnost volej je namučila šampiona u pet setova, drugi put je Herceg Novi slavio u tajm-breku, ovoga puta u Podgorici –tim Marka Radusinovića je, tako, stigao i do 11. pobjede u isto toliko mečeva u EPCG Superligi za odbojkašice, dok je Budućnost upisala treći poraz, ali je ostala na trećem mjestu, sa istom skorom kao Albatros (8-3), ali sa dva boda više (26-24).
Nakon dobijenog seta Budućnosti na razliku, Herceg Novi je dobio drugi i treći, ali su Podgoričanke uspjele da se vrate i izbore peti set. U odlučujućem setu su Novljanke povele 4:0, Budućnost se smanjila na 4:3 i 5:4, ali su Novljanke serijom 4:0 povele 11:5 i uhvatile zalet za pobjedu.
Odej Ndoj je bio najbolja u ekipi Herceg Novog sa 23 poena, Tatjana Bokan je dodala 17, Valentina Gaviria Perez 12, a Brenda Graf 10. U domaćem timu su se istakle Mileva Magdelinić sa 20, Lana Rakočević sa 16 i Anastasija Koprivica sa 12 poena.
Luka Bar je sama na drugom mjestu nakon pobjede u Kotoru protiv Gimnazijalca sa 3:0. Baranke su stigle do devete pobjede, a Gimnazijalac do devet poraza. Baranke su do pobjede vodile Maša Dragojević i Teodora Čavić sa po 14 poena, Aleksandra Šćekić sa 13 i Anđela Kukobat sa 11. U kotorskom timu bolje od ostalih bile su Matea Kovačec sa 18 i Jelena Ćorović sa 10 poena.
Albatros je do osme pobjede stigao u gostima protiv Budve (3:1), koja je zabilježila osmi poraz. Najbolje u Albatrosu bile su Amina Musić sa 19 poena, Dženaj Varga sa 17 i Đurđa
Nedjeljković sa 16, dok su se u budvanskom timu istakle Elena Čolaković sa 17, Sara Zec sa 14 i Andrea Dakić sa 13 poena. Morača je opravdala ulogu favorita protiv Rudara (3:0), koji je i dalje bez osvojenog seta.
SBbet Prva liga za rukometaše (12. kolo)
Morača je na skoru 7-4. Irena Radusinović i Zana Čakar sa po 13 poena bile su najbolje u Morači, odnosno Rudaru. Rezultati 11. kola: Budva – Albatros 1:3 (15:25, 22:25, 26:24, 18:25), Gimnazijalac – Lu -
ka Bar 1:3 (25:19, 11:25, 15:25, 23:25), B udućnost volej –Herceg Novi 2:3 (30:28, 15:25, 21:25, 25:18, 8:15), Morača –Rudar 3:0 (25:16, 25:17, 25:13).
Danas: Mediteran – Jedinstvo (19.30). S. JONČIĆ
PODGORICA – Derbi
sjevera u SBbet Prvoj ligi za rukometaše pripao je Beranama 1949 – tim Milana Novovića savladao je Rudar sa 28:22. Beranci iz 11 mečeva imaju 12
bodova, dva više od Pljevljaka. U meču gdje se pitanje pobjednika nijednom nije postavljalo najefikasniji je bio Nikola Babović s osam pogodaka, dok su po pet za Berane dali Marko Tomović i Luka Došljak Nema-
nja Popović imao je 12 odbrana. Kod Rudara se istakao golman Dejan Čolović sa 17 intervencija, Aleksa Ražnatović postigao je šest golova, Dragan Jelušić jedan manje... U prvom meču 12. kola Mornar
Crnogorske stonoteniserke na trening kampu u Kini
PODGORICA - Crnogorske stonoteniserke boraviće na trening kampu Global Youth, koji će narednih deset dana biti održan u kineskom Čengduu.
Na kampu, osim kineskih, treniraju i igrači iz 16 država - Francuske, Španije, Sjedinjenih Američkih Država, Crne Gore, Novog Zelanda, Australije, Azerbejdžana, Egipta, Kanade, Albanije, Ekvadora, Gane, Santa Lucije, Malezije, Sjeverne Makedonije i Italije.
Crnogorski stoni tenis na tom prestižnom kampu predstavljaju Kalina Božović i Anastasija Vujović, igračice beranskog Budima i reprezentacije Crne Gore.
Predvode ih treneri Saša Vuletić i Ivor Katić Vuletić je prisutna u okviru ITTF projekta My gender, my strenght. -Uslovi za rad su fenomenalni, svi treninzi se odvijaju u trening kampu kineske reprezentacije u Chengduu, ITTF High
7 je u petak pobijedio Partizan 1949 (25:20). Večeras će igrati Jedinstvo Bemaks i Lovćen (20 h), a sjutra Brskovo i Budvanska rivijera (19). Meč Zabjela i Budućnost Podgorice je odložen. Ne. K.
Neđelja, 7. decembar 2025.
Bronzanim odličjem na SP (U21) u Keniji Tuzanka ispisala istoriju crnogorskog tekvondoa
Berišaj
PODGORICA - Bronzana medalja Andree Berišaj na Svjetskom prvenstvu za mlađe seniore u Keniji kruna je njene karijere i pečat na uspješnu godinu crnogorskog tekvondoa - kazao je njen trener u klubu S3 i reprezentaciji Vlado Stanišić.
To je njena druga velika medalja ove godine, nakon što je krajem novembra bila bronzana na seniorskom Evropskom prvenstvu. Stanišić je kazao da je mlađa od sestara Berišaj priredila još jednu senzaciju crnogorskom sportu.
- Mlada Andrea Berišaj je na seniorskom U21 svjetskom prvenstvu osvojila bronzanu medalju i tako potvrdila rezultat od prije par sedmica, kada je osvojila treće mjesto na Evropskom seniorskom prvenstvu - rekao je Stanišić agenciji MINA i naglasio da je Berišaj ispisala istoriju cr-
Performance Training Center. Rad je organizovan kroz dva treninga u trajanju od po tri i po sata - kazala je Vuletić. Prema njenim riječima, jutarnji treninzi uključuju i kondicioni trening nakon treninga za stolom.
- Poslijepodnevni trening rezervisan je za intervalni pro -
gram (multi ball sistem) koji Kinezi svakodnevno praktikuju zbog ubrzavanja rada nogu i ruke, sređivanja tehnike, koncentracije na puno loptica. Šeme koje rade u sklopu treninga su kombinacija raznih elemenata i baziraju se na tome da obuhvate rad nogu kao i samo usavršavanje tehnike - rekla je Vuletić.
Ona je istakla da je svo vrijeme na kampu prisutno više od deset trenera iz Kine, nekoliko kondicionih i treneri iz zemalja učesnika. - Kineski treneri aktivno učestvuju u radu davajući smjernice našim igračicama kao i trenerima, u cilju poboljšanja i napretka. Anastasija i Kalina odgovorno pristupaju treninzima, ponašaju se prema utvrđenim pravilima. U svom klubu su, znajući da ih čeka naporan ali isplativ rad, odradile bazične pripreme koje im svakako koriste i fizički su spremne za tempo koji isprate svakog dana - rekla je Vuletić, a vjeruje da će to iskustvo za njih biti veliki podstrek za dalji rad i implementiranje novih znanja u svakodnevne treninge u klubovima i reprezentaciji. R. P.
nogorskog tekvondoa.
- Zaista je velika stvar napraviti dva vrhunska rezultata u samo dvije sedmice. To je definitivno najveći uspjeh crnogorskog sporta ove godine i najznačajniji rezultat u sportovima koji su na programu Olimpijskih igara - rekao je Stanišić. Berišaj je do odličja na Svjetskom prvenstvu u konkurenciji takmičarki do 21 godine u Najrobiju došla u kategoriji do 67 kilograma. Ona je, kao četvrta nosilac, bila slobodna u prvom kolu, dok je u drugom ubjedljivo savladala Ines Đoković iz Srbije 2:0.
U borbi za medalju, u uzbudljivoj završnici, bila je bolja od Australijanke Mile Klark u posljednjim sekundama treće runde (2:1).
U borbi za finale bolja od Berišaj bila je Ruskinja Valerija Skrapovska, koja je zatim u finalu poražena od Koreanke Min Ju Kvak. R. P.
SVJETSKI KUP: Slovenački
PODGORICA - Slovenački ski skakač Domen Prevc pobijedio je sa ukupno 286,2 boda, do kojih je došao skokovima od 136 metara u prvoj i 130 metara u drugoj seriji na skakaonici u poljskoj Visli, u takmičenju u okviru Svjetskog kupa
Drugo mjesto zauzeo je Njemac Filip Rajmund sa 279,4 boda, dok je treći bio Japanac
Neđelja, 7. decembar
PODGORICA – Današnja, posljednja trka sezone za Veliku nagradu Abu Dabija treba da riješi dilemu - ko će biti prvak svijeta u Formuli 1. Drama je dostigla vrhunac i bez dileme u neđelju nas očekuje pravi spektakl, jer se trojica vozača bore za šampionsku krunu - Lando Noris, Maks Ferstapen i Oskar Pjastri Da je spreman za veliku i bespoštednu borbu za petu uzastopnu titulu vozač Red Bula Maks Ferstapen je potvrdio juče u borbi za startne pozicije. Holanđanin je osvojio pol, sa vremenom 1:22:207 odvozio najbrži krug i iza sebe ostavio glavne konkurente Landa Norisa i Oskara Pjastrija. U prvih 10 završili su još Džordž Rasel, Šarl Lekler, Fernando Alonso , G abrijel Bortoleto , S ebastijan Okon, Isak Hađar i Juki Cunoda Luis Hamilton je podbacio u Q1 dijelu, baš kao i
Aleksander Albon, dok su u Q2 eliminisani Karlos Sajns i Kimi Antoneli Scenario za trku u Abu Dabiju
Turnir u sjedećoj odbojci
PODGORICA - Pljevaljski klub sjedeće odbojke Set učestvovaće danas na tradicionalnom međunarodnom turniru ,,Dragan Vučić“ u Laktašima, saopšteno je iz Paraolimpijskog komiteta.
Turnir, koji će biti odigran 16. put, okupiće četiri ekipe. Nastupiće, osim Seta i domaćih Laktaša, Kneževo i Brza. Početak takmičenja zakazan je za 10 sati, duelom Breze i Seta. Pljevaljski sastav će u 13.30 minuta igrati protiv Kneževa, dok će sat kasnije početi duel protiv Laktaša. Pljevaljski klub posljednje dvije godine osvajao je trofej u Laktašima. R. A.
ski skakač najbolji u Poljskoj
Rjoju Kobajaši sa 267,2 boda.
Lider u generalnom plasmanu Svjetskog kupa sa 356 bodova je Slovenac Anže Lanišek, koji je u Visli zauzeo četvrto mjesto. Drugi u generalnom plasmanu
je Prevc sa 270 bodova, dok je treći Kobajaši sa 266 bodova. Takmičenje u Svjetskom kupu nastavlja se danas, kad je na programu drugo takmičenje u Visli. J. T.
nijesmo imali još od 2010. godine, kada su se za titulu borili Sebastijan Fetel, Mark Veber i Fernando Alonso. Tada
je šampionski pehar osvojio Njemac u bolidu Red Bula, a vidjećemo da li će i ovoga puta slaviti garaža austrijskog tima.
Kad već govorimo o Red Bulu, a samim tim i Maksu Ferstapenu, treba naglasiti da je Holanđaninu Abu Dabi bio srećan – već mu je donio jednu titulu. Prije četiri godine uspio je da u epskoj završnici trke u posljednjem krugu prestigne Luisa Hamiltona i tako stigne do prve titule prvaka svijeta. Poslije toga ih je zaređao još tri zaredom. Dakle, ukoliko Maks osvoji titulu (petu u nizu), izjednačiće se po tom parametru sa legendarnim Mihaelom Šumaherom
A da bi se nakon trke u Abu Dabiju Ferstapen na kraju radovao, neophodno je da pobijedi i da Lando Noris bude plasiran ispod trećeg mjesta, jer Britanac ima svega12 bodova više. Sa druge strane kalkulacije za Landa Norisa su jednostavne. Njemu čak nije ni potrebna pobjeda, samo je dovoljno da trku završi na prve tri pozicije i u tom slučaju će postati, po prvi put, prvak svijeta.
Kada je riječ o Oskaru Pjastriju, za njega je situacija dosta komplikovanija. Australijanac je tokom većeg dijela sezone bio na prvom mjestu u generalnom plasmanu, čak su neki njemu u prvom dijelu godine i pripisali titulu prvaka svijeta, ali je onda uslijedio veliki i neočekivani pad. Pjastri posljednju trku dočekuje na trećem mjestu sa čak 16 bodova zaostatka od Norisa i četiri od Maksa Ferstapena. Ako želi šampionski lovor, Pjastri mora da pobijedi u Abu Dabiju, a Lando da trku završi ispod šestog mjesta. U takvom slučaju potpuno će biti nebitan plasman Maksa Ferstapena. Jer iako Holanđanin u ovoj konstalaciji stvari bude i na drugom mjestu, titula će otići u ruke Australijancu. Neđelja je dan odluke. Kombinacija ima više, ostaje da se vidi kako će se na kraju okončati posljednja trka sezone za Veliku nagradu Abu Dabija koja startuje u 14 časova. J. TERZIĆ
PODGORICA - Čikago je i dalje u rezultatskoj i krizi igre, porazom od Indijane u gostima sa 120:105 izgubio je šestu utakmicu u nizu.
Bulsi sada imaju skor 9-13, dok je Indijana došla do pete pobjede, a ima i 18 poraza. Crnogorski košarkaš Nikola Vučević nije imao dobro šutersko veče, jer je upisao osam poena, mada nije ni puno šutirao za nešto više od 26 minuta igre (7-3 iz igre). Upisao je i četiri skoka i dvije asistencije.
Pejserse su do pobjede predvodili Paskal Sijakam sa dabldabl učinkom, odnosno 36 poena, 10 skokova, te Benedikt Maturin sa 28 poena i pet skokova. Kod Čikaga se istakao Kobi Vajt sa 22 poena i šest asistencija, a pratio ga je Majk Buzelis sa 19 poena i 12 skokova. Oklahoma je ubjedljivo savladala Dalas sa 132:111, aktuelni šampion NBA lige je stigao do 22. pobjede ove sezone, odnosno 14. u nizu.
Oklahomu je do pobjede predvodio Šej Gildžes-Aleksander sa 33 poena, pet skokova i šest asistencija, pratili su ga Džejlen Vilijams i Čet Holmgren sa po 15 poena i po osam skokova. Kod Dalasa istakao se Džejden Hardi sa 23 poena, pratio ga je Nađi Maršal sa 18, dok je Kuper Fleg upisao 16 poena. Tandersi se nalaze na prvom mjestu Zapada sa 22 pobjede i jednim porazom, dok je Dalas na 12. mjestu sa skorom 8-16.
Košarkaši Denvera slavili su u gostima protiv Atlante poslije preokreta – 134:133. Srpski centar Nikola Jokić je susret završio sa čak 40 poena, devet skokova, osam asistencija, te po jednom ukradenom loptom i blokadom. Važan doprinos opet je imao Džamal Marej sa 23 poena, 12 asistencija i pet skokova, Tim Har-
davej je dodao 17 poena i šest skokova, a Kem Džonson 16 poena i četiri skoka. Džejlen Džonson je imao nestvarno prvo poluvrijeme za Atlantu, upisavši već tad tripl-dabl i postavši tek osmi igrač u istoriji kome je to pošlo za rukom. Meč je završio sa 21 poenom, 18 skokova i 16 asistencija. Kod Hoksa su se istakli
još Nikel Aleksander-Voker sa 30 poena i pet skokova, odnosno Kristaps Porzingis sa 25 poena. Denver je sada treći na tabeli Zapada sa skorom 16-6 i naredni meč igra u poneđeljak protiv Šarlota. Atlanta je vezala treći poraz i trenutno je deveta na Istoku sa učinkom 13-11. Košarkaši Bostona opravdali su ulogu favorita protiv Los Anđeles Lejkersa – 126:105. Lejkersi su bili oslabljeni neigranjem Luke Dončića, koji sa suprugom čeka drugo dijete, te Lebrona Džejmsa, koga muče leđa. Od toga nijesu mogli da se oporave Lejkersi, kod kojih je najefikasniji bio Ostin Rivs sa 36 poena, osam asistencija i tri skoka. Kod Bostona najbolji su bili Džejlen Braun sa 30 poena, osam skokova i osam asistencija i Derik Vajt sa 19 poena, šest asistencija i pet skokova.
Lejkersi drže četvrto mjesto Zapada sa skorom 16-6, dok su Seltiksi četvrti na Istoku sa 14-9.
Rezultati: Boston – Los Anđeles Lejkers 125:106, Orlando – Majami 106:105, Atlanta – Denver 133:134, Klivlend –San Antonio 130:117, Detroit – Portland 122:116 , Njujork – Juta 146:112, Toronto – Šarlot 86:111, Čikago – Indijana 105:120, Hjuston – Finiks 117:98, Memfis – Los Anđeles Klipers 107:98, Milvoki – Filadelfija 101:116, Oklahoma – Dalas 132:111 S. J.
Neđelja, 7. decembar
TREĆI I POSLJEDNJI
NEUSPJELI
MAKENZENOV
POKUŠAJ ZA OBUHVAT
SRPSKE VOJSKE
Planinski grebeni: Čakor-Bjelasica-Sinjajevina bijahu smatrani od strane austrijskih generala kao stubovi pomeđu kojih se nalaze dvije otvorene kapije, Mojkovac i Berane, koje Keveš ciljaše da zatvori sa dobro naoružanim trupama 19. korpusa i 62. divizije prije nego što bi do njih dospjele srpske armije.
U „Ratniku” (sv. za juni 1934. godine, str. 68) u mome članku o „Mojkovačkoj bici” objavljeno je zvanično gledište austrijskog generalštaba koje glasi: „Na osobitu operativnu važnost tog područja Berane-Andrijevica-Kolašin upozorio je maršal Makenzen u svome naređenju (sv. III str. 572/15) i zahtijevao da se ta važna mjesta što prije zauzmu uz upotrebu svih sredstava”. Eto radi čega je general Keveš požurio da se dočepa pomenutih kapija Mojkovca i Berana, da bi se kroz te kapije izbilo u oblast u kojoj bi se stalo na put srpskim armijama koje bijahu krenule za Podgoricu i dalje za Skadar. I ni u toj kritičnoj situaciji serdar Janko Vukotić nije malaksao. On je sa svojom izmorenom armijom zadržao bijesan val trupa 19. korpusa i 62. divizije dok je i posljednji puk srpske vojske stigao u Podgoricu. A evo kako: Za zaštitu srpskih trupa koje su odstupale od Peći uz Pećku Bistricu ka Andrijevici određen je Čakorski odred sastava: trepačkošekularski i Kombinovani regrutski bataljon, ojačan četom mitraljeza, pod komandom energičnog komandira Radovana Radovića. Čakorski odred je na Rugovi, Mokroj planini i na Čakoru vodio krvave borbe sa 9. austrougarskom brigadom sa kojim je borbama uspio da trupama Prve srpske armije obezbijedi neuznemireno izvlačenje iz tjesnaca Pećke Bistrice. A za zaštitu Drinske divizije i ostalih djelova Prve armije koja je odstupala preko Rožaja ka Beranama određen je Vasojevićki odred pod komandom vojvode Lakića Vojvodića. U toj zaštitničkoj ulozi odred se hvata u koštac sa dvije divizije, 53. i 59. iz osmog austrijskog korpusa i to: Gornjovasojevićka brigada pod komandom komandira Uroša Đukića koja brigada u
U nekim člancima - piše Ružić - pomiješane su borbe na Mojkovcu od 17. i 23. decembra 1915. sa Mojkovačkom bitkom izvedenom 7. januara 1916. Kao učesnik u Mojkovačkoj bici komandovao sam Drobnjačkim bataljonom koji je u drugom jurišu zauzeo Bojinu Njivu
žestokom sudaru kod Turjaka razbi Austrijance i vrati ih natrag (u bici na Glasincu, 26. septembra 1914. godine neprijateljski šrapnel odsjekao je pola desne šake komandantu te brigade Urošu Đukiću, koji ni mjesec dana ne ostade u bolnici no se vrati da komanduje svojom brigadom!) i, Donjovasojevićka brigada pod komandom komandira Mila Sajičića koja je brigada takođe povela krvavu borbu sa neprijateljem na rijeci Lešnici i koja je takođe uspjela da vrati neprijatelja natrag. A za zatvaranje najosjetljivije tačke na cijelom frontu Sandžačke vojske, Mojkovačke kapije, serdar je postavio Prvu sandžačku diviziju koju je ojačao sa Kolašinskom i sa Drobnjačko-Uskočkom brigadom i sa Izviđačkim odredom kapetana Krsta Popovića
BORBE KOLAŠINSKE
BRIGADE NA MOJKOVCU 17. I 23. DECEMBRA 1915.
U toku povlačenja ka Tari i Limu komandant Sandžačke vojske dobio je naređenje od narednika štaba Vrhovne komande, pukovnika Petra Pešića, u kome je naredio ovo: „Izdajte najstrožije i najenergičnije naređenje da se naši položaji na Tari imaju braniti najodsudnije (moje podvlačenje) i do poslednjeg čoveka!”
U duhu tog naređenja Kolašinska brigada se uhvatila u
koštac sa nadmoćnijim snagama 62. neprijateljske divizije, koja je u toku 17. i 23. decembra izvršila dva napada na mojkovačke položaje koje je branila Kolašinska brigada pod komandom komandira Miloša Medenice
Došli su mi do ruku članci koji pišu o Mojkovcu, a koji su pomiješali te prethodne borbe na Mojkovcu od 17. i 23. decembra sa Mojkovačkom bitkom izvedenom 7. januara – na Božić, 1916. godine. Kao učesnik u toj bici komandovao sam Drobnjačkim bataljonom koji je u drugom jurišu zauzeo Bojinu Njivu – izjavljujem: Nije Miloš Medenica bio komandant trupa Prve sandžačke divizije za vrijeme Mojkovačke bitke 7. januara 1916. godine već je to bio novounaprijeđeni brigadir Petar Martinović. Miloš je tada bio samo komandant Kolašinske brigade, koja je bila u sastavu Prve sandžačke divizije. Miloš je bio komandant odbrane Mojkovca ranije, 17. i
23. decembra. Niti je Prvi regrutski bataljon zajedno sa Drobnjačkim u drugom jurišu zauzeo Bojinu njivu, kako to opisuje pisac knjige „Mojkovačka vrata”, već je Bojinu Njivu zauzeo sam Drobnjački bataljon. I to sam opisao u „Ratniku”, sv. za juni 1934. godine kada su još u životu bili učesnici u Mojkovačkoj bici i niko tada ni riječ nije izustio da nije bilo tako. Istorijska se istina ne smije izvrtati.
PRVI NAPAD. Rano iz jutra 17. decembra - 205. austrijska brigada otvorila je snažnu artiljerijsku vatru na položaje Uroševinu i Bojinu Njivu. Poslije kratke pripreme i bataljoni te brigade preduzeli su napad. I baš kada su podišli bataljonima Kolašinske brigade, iznenadna vatra Izviđačke čete, kapetana Grujice Drljevića, privučena kroz šumu u bok neprijatelja i jednovremeni ispad bataljona iz rovova razbili su neprijatelja i prebacili ga na lijevu obalu rijeke Lešnice.
Donosimo djelove Ružićeve knjige „Iz istorije ratova Zete i Crne Gore” objavljene u Engleskoj, 1970. godine. Tekst je za ovu priliku ijekaviziran
DRUGI NAPAD - 23. decembra 1915. godine. I ovaj napad preduzela je 205. austrijska brigada. Bataljoni Kolašinske brigade bili su posjeli položaje: Mučnicu, Pržište i Bojinu Njivu. Kada je neprijatelj podišao položajima junački bataljoni Kolašinske brigade ne upustiše prag svog viteškog plemena bez krvi no poletješe na juriš kojim zbuniše i rastro-
U bici na Glasincu, 26. septembra 1914. šrapnel je odsjekao pola desne šake Urošu Đukiću, koji se i pored toga iz bolnice ubrzo vratio u svoju brigadu. Gornjovasojevićka brigada pod Đukićevom komandom u boju kod Turjaka u decembru 1915. razbija dvije austrougarske divizije
jiše neprijatelja čiji se ostaci bjekstvom spasiše, ostavljajući na bojištu preko 500 leševa. Tom prilikom zarobljen je jedan oficir i 100 vojnika. Za postignuti uspjeh Kolašinska brigada bila je pohvaljena naredbom koja glasi: „Nj. V. Kralj izjavljuje preko načelnika štaba Vrhovne komande svoju veliku blagodarnost hrabrim i neustrašivim Kolašincima koji tako junački brane svoju otadžbinu i razbijaju mnogo nadmoćnijeg neprijatelja i pozdravlja vas sa: Živjela hrabra Sandžačka vojska i njeni slavni komandanti i oficiri.”
Sličnu pohvalnu naredbu dobile su i dvije brigade Tarskog odreda. „NJ.V. Kralj Gospodar divi se hrabrosti i požrtvovanju vojnika Pljevaljske i Bjelopoljske brigade.”
BOJ KOD BERANA, 5.-10. JANUARA 1916. GODINE Na dan 5. januara 1916. godine 8. austrijski korpus napao je, po snijegu i mećavi, na bataljone obije ove brigade i od tada pa do 10. januara odred se povlačio pod brobom s čuke na čuku.
A kako su vođene te borbe reći će nam sljedeća dva priznanja: 1. Komandant Sandžačke vojske, divizijar serdar Janko Vukotić u svome bilježniku upisao je i ovo: „27. decembra (st. kal.) otputovao sam za Berane gdje se vođaše borba na smrt i život ... Iako je neprijatelj bio brojno nadmoćniji, nije uspio da Vasojevićki odred s mjesta pomakne. Hrabri Vasojevići su i ovog dana, kao i uvijek, odnijeli sjajnu pobjedu nad neprijateljem”.
2. Komandant ovog odreda, vojvoda Lakić, dobio je od Kralja Nikole depešu koja glasi: „Mojim hrabrim Vasojevićima izjavljujem Moju kraljevsku blagodarnost, kako na neustrašivom držanju u borbama sa nadmoćnijim neprijateljem, tako isto i na humanim i bratskim postupcima, ishranjujući ne samo trupe Vasojevićkog odreda već i ostale vojnike crnogorske i srpske vojske koja prelazi preko Vasojevića. Istraj junački soju Vasov, velika srpska porodico, da se hvališ među morem i Dunavom, dok bude Srba i junaka. Istrajte najljepši sinovi moji. Nikola” (Nastavlja se)
Dana 6. decembra 2025. u 75. godini preminuo je naš dragi
Saučešće primamo u gradskoj kapeli Čepurci - Podgorica 7. decembra od 10 do 15 časova. Sahrana će se obaviti istog dana u 15 časova na mjesnom groblju Tološi. Cvijeće se ne prilaže.
OŽALOŠĆENI:
supruga SONJA, sinovi NIKOLA, VLADAN, STEFAN i BOGDAN, braća KIRO, BAGO i VESKO, snahe SEKA, SONJA i BILJANA, bratanić, bratanične, sestrići, sestrične, stric ZEJO, braća i sestre od stričeva, ujaka i tetaka i mnogobrojna porodica RAIČEVIĆ i KOVAČEVIĆ
draga
Saučešće primamo u gradskoj kapeli u Nikšiću 7. decembra od 11 do 16 časova i 8. decembra od 11 do 13 časova.
Sahrana će se obaviti u selu Laz u 14 časova. Cvijeće se ne prilaže.
OŽALOŠĆENI:
1/9
1/8
OGLASNO (do 21h)
tel: 020 202 455
viber: 068 034 555
e-mail: oglasno@pobjeda.me
REDAKCIJA (poslije 21h)
tel: 020 409 520
e-mail: desk@pobjeda.me
braća SAVO i MILOVAN - BATO, sestra MILENKAGARA, tetka RAJKA, snahe MILIJANA i MARINA, braća i sestre od stričeva i tetaka, bratanići, bratanične, sestrići, sestrične i ostala rodbina 254
OBAVIJEST O SMRTI do 110 riječi
POMEN do 110 riječi (2 slike), do 40 riječi (4 slike)
OBAVIJEST O SMRTI do 180 riječi
POMEN do 180 riječi (2 slike), do 100 riječi (4 slike)
1/36 do 20 riječi (1 slika)
1/20 do 30 riječi (1 slika) do 15 riječi (2 slike)
1/18 do 40 riječi (1 slika)
1/12 do 80 riječi (1 slika) do 40 riječi (3 slike)
1/6 do 160 riječi (3 slike) do 60 riječi (6 slika)
1/5 do 190 riječi (4 slike) do 70 riječi (8 slika)
1/4 do 220 riječi (3 slike), do 80 riječi (6 slika), do 30 riječi (9 slika)
1/2 do 320 riječi (5 slika), do 140 riječi (10 slika)
1/1 do 470 riječi (1 slika), do 380 riječi (4 slike) do 270 riječi (8 slika), do 120 riječi (12 slika)
U slučaju objavljivanja simbola, broj riječi se umanjuje za 20. Prostor 1/36 ne može da sadrži simbol.
Dana 6. decembra 2025, poslije teške bolesti, preminula je naša voljena
JOVANKA - BEBA Draganova LJEŠKOVIĆ rođena ĐUROVIĆ
Saučešće primamo u kapeli na Novom groblju na Cetinju 7. decembra od 12 do 15 časova i 8. decembra od 11 do 14 časova, kada će se obaviti sahrana na istom.
OŽALOŠĆENI: suprug DRAGAN, sin VESKO, ćerka NATAŠA, brat JOVAN sa porodicom, sestre RADOJKA i ĐINA sa porodicama, unuk DANILO, unuka NIKOLINA, zet MOMČILO, đever MIODRAG sa porodicom, zaovične, sestre od strica i ostala rodbina LJEŠKOVIĆ i ĐUROVIĆ
Neđelja, 7. decembar 2025.
Posljednji pozdrav našem dragom ZORANU ĆOLU VUKČEVIĆU
Tugujemo za tobom, zahvalni što si bio dio naših života
RADMILA i PEĐA VUKČEVIĆ sa porodicom
Posljednji pozdrav našem dragom prijatelju i ocu naše koleginice
S poštovanjem i tugom
KOLEKTIV GLOBUS TOURSA
Posljednji pozdrav voljenom ujaku
Od EVICE, BALŠE i ANDRIJE
ZORANU ĆOLU VUKČEVIĆU
Hvala ti, dragi Ćole, za dobrotu, podršku i sve lijepe trenutke koje smo dijelili. S ljubavlju i poštovanjem
Posljednji pozdrav najboljem bratu, šuri i ujaku
DIVNA i ZORAN ŽIVKOVIĆ sa porodicom
Tužan je ovaj pozdrav koji upućujemo našem Voljenom
Hvala ti za svu ljubav i osmijehe koje si nam poklanjao. Zauvijek ćeš biti u našim srcima
BLAŽO i NINA
7.
Posljednji pozdrav
ZORANU VUKČEVIĆU
Sa iskrenom tugom upućujemo našoj uvaženoj koleginici i njenoj porodici najdublje izraze saučešća zbog gubitka voljenog supruga i oca. Neka vam uspomene na zajedničke trenutke donesu snagu i mir u danima koji dolaze.
Posljednji pozdrav dragom bratu, đeveru i stricu
Tužan je ovaj pozdrav, ali sjećanje na tebe vječno će živjeti u nama.
Sa tugom se opraštamo od našeg dragog
DANILO – DAŚA
Pamtićemo zauvijek njegov vedri lik, neponovljive šale i vječiti optimizam. Počivaj u miru
Tvoji: RADŽA, ĆIRA i FILIP
Kolektiv „STADION“ DOO
Posljednji pozdrav dragom
ZORANU VUKČEVIĆU
Sa poštovanjem ćemo čuvati uspomenu na njegov dragi i plemeniti lik. Saučestvujemo u vašem bolu iskreno i dijelimo vašu tugu.
Posljednji pozdrav dragom bratu
DANILU RAIČEVIĆU
VESKO sa porodicom
Posljednji pozdrav dragom bratu
DANILU RAIČEVIĆU
BAGO, SONJA, IVANA i JOVANA
Posljednji pozdrav dragom bratu
DANILU RAIČEVIĆU
KIRO, SEKA, MAJA i MARKO
Brat i sestre od strica MIRO, RADICA, DADA, DEJA i MILA sa porodicama 261
237
Posljednji pozdrav dragom prijatelju
DANILU Vaskovom RAIČEVIĆU
Tvoj prepoznatljiv podgorički šarm i humor ostaće zauvijek u sjećanju sestara SONJE Bagove, ZORICE, SLAVICE i SNEŽANE
238
239
Opraštamo se od naše voljene
TAMARA KASTRATOVIĆ
Moja Tajka, bila si dar našem životu, plemenita, iskrena i uvijek tu za sve nas. Danas te ispraćam sa velikim bolom, ali i sa zahvalnošću za sve što si nam pružila, neizmjernu sestrinsku ljubav, tvoja svjetlost nikada neće nestati, zauvijek u našim srcima
Tvoj brat
NENO BOKAN sa porodicom
S tugom i bolom opraštamo se od naše voljene
TAMARE KASTRATOVIĆ rođ. BOKAN
Posljednji pozdrav dragom
Počivaj u miru, dobri čovječe. Vječna ti slava i hvala.
DEJAN i NEBOJŠA BANOVIĆ sa porodicom
262
Laka ti crna crnogorska zemlja Hajduče
MILOVAN Matijin MATIJAŠEVIĆ
Baba JELENA - JELA i ujak ŚOTA STEVOVIĆ
NIKOLA i VENJO MARKOVIĆ sa porodicama
Posljednji pozdrav dragom
RATKU NIKOLIĆU
Povodom smrti mog druga i prijatelja Ratka, porodici izražavam iskrene izraze saučešća. Neizmjerno sam zahvalan mom Ralu za svu ljubav i pažnju koju je ispoljavao u našem iskrenom druženju. Počivaj u miru, dobri i plemeniti čovječe.
DRAGOMIR VUKSANOVIĆ sa porodicom
MIA Jugoslava BUKILIĆ
Anđeoska duša je stigla u svoj dom. Moje najiskrenije saučešće zbog nenadoknadivog gubitka.
STEFAN PEKIĆ
Neđelja, 7. decembar 2025.
Opraštamo se od sestre našeg druga
TAMARE KASTRATOVIĆ rođ BOKAN
PAJA i ACA IVANOVIĆ sa porodicom
Dragane, nije ova godina umanjila ni bol ni tugu. Samo se navikavamo da nijesi sa nama, nego sa tvojim bratom i majkom koji su ti mnogo nedostajali
208
Dok bude naše srce kucalo živjećete sa nama. Dragane, Vladane, Dole, neka vam Bog podari carstvo nebesko u kojem ćete uživati.
Od ujaka MILIĆA i STEVANA BULAJIĆA
Odavno brojimo godine koje nam nedostajete… Dragane, ovo je tek prva godina dana od kada si nas napustio. Otišao iz našeg u zagrljaj tvoje majke i brata
209
Počivajte u miru s anđelima, da vam naše suze i bol ne remete vječni san. Dok živimo, živjećete u našim srcima.
Od tetaka: DARE KOVAČEVIĆ, MILE KRIVOKAPIĆ, STOJANKE BULAJIĆ
Nedostaješ...
Prošla je godina dana od kada si nas napustio, Tajo NOVAK ROGANOVIĆ
Tajo, kažu da vrijeme liječi sve, ali ne i ovaj prazan prostor u mojoj duši.
Bio si stijena na koju sam se uvijek oslanjala.
Hvala ti za častan i pošten životni put koji si nam ostavio u nasljeđe.
Vrijeme nam ne može oteti sjećanje i uspomene.
Živiš dok živimo i mi.
Šćer MIRELA, unuci NIKOLA, MARKO, MILOŠ i unuka NIKOLINA
Godina dana je od smrti voljenog brata, strica i đevera
Duša me boli, srce me steže, svakim danom sve mi je teže. U našim srcima uvijek voljen, a u našim mislima nikad zaboravljen. Zauvijek ćemo pamtiti tvoj vedri duh i topao osmijeh.
Tvoji: SAVO, SUZANA, NIKOLA, SANJA i NADA
Tajo, nema dana da ne pomislim na tebe... Pokušavamo biti jaki, kako si nas i učio da se držimo zajedno, onako kako bi ti volio i kako bi nas ti podržao. Teško je bez tebe, uvijek si bio tu kao najveća podrška. Kako vrijeme odmiče tek shvatam kakav si borac bio, uvijek nasmijan i iz svake muke koju ti je život dao izlazio si kao heroj pa nam je sve lakše izgledalo. Mi se trudimo da ostanemo bar upola kao ti, i da sve što život daje preguramo sa osmijehom. Znam da nas čuvaš i daješ snagu za sve što dolazi... Fali mi da me zoveš da me pitaš možeš li, Medo moj, često se sjetim toga i čekam poziv koji više neće doći Vrijeme odmiče a sve više nedostaješ.
Ćerka MARIJANA sa porodicom
Dana 7. decembra 2025. navršava se godina od kada nas je napustio NOVAK Radosava ROGANOVIĆ U neđelju 7. decembra u 10 časova porodica će posjetiti njegovu vječnu kuću.
257
Supruga LJILJANA sa porodicom
Navršava se 40 dana od smrti našeg
BUDIMIRA – BUDA KALUĐEROVIĆA
U nedjelju, 7. decembra 2025. godine, sa bolom u srcu posjetićemo tvoju vječnu kuću.
S ljubavlju i tugom, tvoja PORODICA
Tajo moj, prolaze dani, prolazi život, ali ne prolazi bol i nedostajanje.
Najteža je uspomena i kada ti nedostaje neko a znaš da se vratiti neće.
Boli što gledam mog Novaka kako raste a ti nisi tu da ga vidiš i upoznaš, ali i ovako mali ponosno nosi tvoje ime i veliki je borac na đeda.
Nikolija i Blažo ljube tvoju sliku svaki dan i mašu ti gledajući u nebo.
A ja... ja se ne mirim sa činjenicom da te nema, da si nas zauvijek napuštio i da više neću čuti tvoj glas i osjetiti tvoju beskrajnu ljubav.
S ljubavlju koju smrt ne prekida zauvijek ćeš biti u mom srcu i uspomenama... Voli te tvoj Peco. Počivaj u miru.
Dana 7. decembra 2025. godine bio bi tvoj 94. rođendan, Voljena Majko moja…!!! SLAVKA ŠOĆ 1931–2015.
Umjesto poljubaca šaljem ti suze moje, ne vidiš ih al' osjećaš!!! Tvoja tužna ćerka NINA ŠOĆ-MUGOŠA
234
212
Navršava se četrdeset dana od smrti našeg dragog
Sjećanje na tebe bolno je, vrijeme što prolazi tužno je, a ljubav prema tebi vječna je.
S ljubavlju koja smrt ne prekida i tugom koju vrijeme ne liječi. Zauvijek si u našim srcima. Nedostaješ.
Tvoji: ŽANA, IVA i PAVLE
Navršava se četrdeset tužnih dana i noći, ispunjenih sjećanjem na tebe.
Boli me i boljeće tvoje prazno mjesto u rodu. Bolest te namučila, odmori tvoju dobru dušu u zagrljaju roditelja.
Čuvam te u srcu đe zaborava nema dok postojim. Nedostaješ... Volimo te...
Sestra SONJA BAJOVIĆ sa porodicom
255
Prošle su dvije godine od kada nije sa nama naš voljeni
- MIJO KAPIČIĆ
Ne postoji vrijeme koje može da ublaži ovu prazninu i bol koju osjećamo.
Sa nama si u svakom danu, svakoj misli i u zajedničkim sjećanjima i bićeš dok smo žive.
Neka te u tišini vječnog mira prati naša ljubav
Tvoja majka DANICA, sestre DRAGANA i LIDIJA
Godina je dana od smrti naše voljene
CICE
Nedostaješ još od prvog dana, počivaj u zagrljaju tvojih najmilijih.
Tvoji: ŽARKO sa porodicom
Godinu dana otkako nisi sa nama, sestro
Vrijeme prolazi, ali tuga i sjećanje ostaju. Čuvamo te u našim srcima, a ljubav prema tebi ostaće zauvijek.
Godinu dana je od smrti našeg voljenog i nikad prežaljenog supruga, oca, đeda i svekra
Voljeni naš, vrijeme prolazi, a mi se ne možemo pomiriti sa tim da te više nema.
Fali nam tvoja pažnja, topla riječ i nesebična ljubav koju si nam pružao.
Tvoje unuke, kao i prvog dana otkada nisi sa nama, pitaju kad će đed da se vrati.
Počivaj u miru jer naša ljubav je jača i od vremena i od zaborava.
210
213
Godina je dana od smrti našeg voljenog oca i djeda
RADIVOJA
Ponosne na tvoj častan život i neizmjerno tužne što više nisi među nama.
Za sve što dolazi NEDOSTAJEŠ.
SONJA i JOVANA
Godinu dana od kada nije sa nama naš dragi brat i ujak
Dragi Baćko, teško je prihvatiti surovu istinu, da je prošlo već godinu dana od tvog iznenadnog odlaska.
Tvoje veliko, bratsko srce, tada je prestalo da kuca, ali mi ćemo te vječno čuvati u našim srcima.
Hvala ti za neizmjernu, bratsku pažnju, koju si nam uvijek pružao.
Neđelja, 7. decembar 2025.
RAJKO MARTINOVIĆ
Na životno sjećanje, bratsku ljubav, podršku i radosti, u srcu te čuvam od zaborava.
Tvoj brat BORIS
Veličino naša, naša diko i ponosu od ovog te nijesmo mogli sačuvati, ali od zaborava nećemo i ne možemo.
215
Sestra LJEPOSAVA JOVANOVIĆ sa porodicom
Sestra VINKA JOVOVIĆ, sa ćerkama MILENOM i ANOM i njihovim porodicama
Tvoji voljeni DEJAN i DRAGAN sa porodicama 216
Prođoše dvije teške godine, srećo naša, voljeni sine i brate
BATO
Ostavi nas, rano naša, neprebolu, da utjehu tražimo u tvojoj đeci Miloj i Iliji, a za tobom doživotno patimo i tugujemo.
Tvoji neutješni roditelji VERICA i MILAN i sestra JELENA
211
BLAŽO Mihailov PUNOŠEVIĆ
Tvoju ljubav i pažnju nosimo u našim srcima. Čuvaćemo te od zaborava kroz najljepše uspomene. Počivaj u miru.
Tetka LJUBA sa porodicom
VUKO i IVANA 245
Dvije godine su prošle otkako si otišao, a još uvijek te tražimo u svakom danu. Nedostaješ nam, brate, više nego što riječi mogu reći. Tvoja dobrota, tvoj osmijeh i tvoja plemenitost ostali su u našim srcima kao trag koji ne blijedi.
Neka ti je vječni mir, a naše sjećanje na tebe je svjetlost koja ne gasi.
Dragi naš
Neđelja, 7. decembar 2025. Oglasi
RAJKO MARTINOVIĆ
Dvije godine od tvog odlaska, bol je jednako živa kao i ljubav koju nosimo za tebe u tišini koja je ostala iza tebe još uvijek čujemo tvoj glas, a u svakom našem koraku osjetimo hrabrost kojom si nas vodio kroz život.
Zauvijek tvoji ZORICA, ĐURO i DIJANA sa porodicama
Dana 7. decembra 2025. navršavaju se dvije godine tuge i bola za mojom voljenom braćom
ZDRAVKOM MIROM VUKČEVIĆEM
Vašim odlaskom izgubila sam veliku bratsku ljubav i dobrotu. Živite u svakoj našoj riječi i uspomeni. Neka vaša čestita duša počiva u miru.
Sestra NEVENKA
Prošle su dvije godine od kada nisi sa nama
Nedostaješ nam neizmjerno.
Tvoja PORODICA
Dvije godine su od smrti mojih voljenih sinova
ZDRAVKA MIRA VUKČEVIĆA
Kako napisati riječima bol koju osjećam i prihvatiti da vas više nema. Prerano ste otišli.
S ponosom i tugom,
Dvije godine otkad nas je napustio
Već dvije godine živimo sa prazninom koju nikada ništa neće ispuniti. Bio si najbolji otac, suprug, čovjek velikog srca, ljubavi i dobrote. Nastavljaš da živiš u našim mislima, srcima, u našoj djeci, ponosu i snago naša. Zagrli svoga brata i neka vas anđeli čuvaju.
Sin STEVAN, ćerka NIKOLIJA, supruga BRANKA
Navršava se 40 dana od smrti
Brate Dimo, hvala ti što si nam uljepšao djetinjstvo i mladost svojim čestim prisustvom.
Tvoj izgled, toplina i veliko srce u kojem je bilo mjesta pored tvoje porodice i za potomke tvog ujaka, na koga si ličio, naš dobri brate.
Porodica pok. MILOVANA POPIVODE
Dvije tužne godine od smrti voljenih
ZDRAVKA MIRA VUKČEVIĆA
Draga naša braćo, otišli ste tiho, ali vaše prisustvo živi u svakoj uspomeni, u svakoj riječi koju ste nam ostavili. Vrijeme prolazi, ali bol i ljubav ostaju. Nedostajete nam u svim danima, u razgovorima, u svemu što smo dijelili.
Bili ste naš oslonac i ponos. Ostala je velika praznina u našim srcima.
Sestre TANJA, JELICA i JAGODA sa porodicama
Vaš osmijeh, dobrota i toplina i dalje žive u pričama koje nosimo sa nama. Nedostajete nam svakog dana, ali nas grije sjećanje koje ne blijedi. Naša ljubav vas prati.
Zauvijek vaši: ZLATKO, ZLATKA, JASNA i JOVANA
Prošle su dvije godine od smrti našeg strica i djevera
Vrijeme prolazi, ali sjećanje, ljubav i poštovanje zauvijek ostaju u našim srcima.
STEVAN, NIKOLIJA i BRANKA
DUŠAN VUJAČIĆ 7. 12. 2019 – 7. 12. 2025
Dragi Dule, godine prolaze, ali ti živiš u našim srcima i uspomenama.
Tvoji: baba MILEVA, ujak ĐURO, tetke ĆAKA i MARINA
202
Dnevni list
Elektronska pošta: desk@pobjeda.me
Direktor i glavni i odgovorni urednik:
NENAD ZEČEVIĆ
Zamjenica izvršnog
direktora: MILENA GOLUBOVIĆ
Direktorica marketinga:
VANjA pUstAh I jA
REDAKCI jsKI
KOLEGI jUM
Zamjenice glavnog i odgovornog urednika
RADMILA UsKOKOVIĆ-IVANOVIĆ
MARI jA jOVIĆEVIĆ
Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika
đURđICA ĆORIĆ politika
sRđAN pO pOVIĆ ekonomija
jELENA MARtINOVIĆ društvo
jOVAN NIKItOVIĆ kultura
DRAGICA šAKOVIĆ crnom gorom
Urednici
ANA RAIČKOVIĆ crna hronika
NIKOLA sEKULIĆ hronika podgorice
jOVAN tERZIĆ arena
sLOBODAN ČUKIĆ
feljton i arhiv
MARKO MILOšEVIĆ dizajn
DRAGAN MI jAtOVIĆ fotografija
LOGOtIp pOBjEDE
Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija
Anton Lukateli (1944)
pORtAL pOBjEDE
Urednik
BOjAN đURIšIĆ
Zamjenica urednika
ANA pO pOVIĆ
OBjEKtIV
Urednica
MARI jA IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
tELEFON
020/409-520 redAkcijA
020/409-536 MArketiNg
020/202-455 ogLAsN o
Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import „Nova pobjeda“ - podgorica
Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5
PIB: 03022480
Vlasnička struktura
„Nove Pobjede“ - 100% udjela
„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica
Vlasnička struktura
„Media-Nea“ - 99,99% udjela
First Financial Holdings sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5, PiB „Media Nea“: 02842777
Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100% udjela Petros Stathis sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3
PiB „First Financial Holdings“: 02628295
Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum
Broj žiro računa „Universal capital Bank“: 560-822-77
Tiraž: 3.500
Na osnovu člana 139 Zakona o privrednim društvima (“Sl.list Crne Gore” br.65/20) i člana 28 Statuta AD “Trgocet”objavljuje se sljedeće
OBAVJEŠTENJE o proširenju dnevnog reda vanredne Skupštine akcionara
Dnevni red vanredne Skupštine akcionara akcionarskog društva “Trgocet” Cetinje, zakazane za dan 17.12.2025. godine u prostorijama Društva, u ulici Peka Pavlovića b.b., sa početkom u 08h , proširuje se tačkom 2 koja glasi: 2. Donošenje odluke o raspolaganju imovinom društva.
–Akcionari i njihovi punomoćnici koji namjeravaju da prisustvuju Skupštini akcionara, dužni su da
se prijave Sekretaru Društva najkasnije dva sata prije održavanja Skupštine radi identifikacije i evidencije.
–Identifikacija akcionara utvrđuje se na osnovu lične isprave.
–Ovlašćeni punomoćnik, sa ovjerenim punomoćjem na način propisan Zakonom, prilaže svoju ličnu ispravu ličnu ispravu ili fotokupiju iste vlasnika akcija koji ga je opunomoćio
–Za donošenje odluke potrebno je da na Skupštini prisustvuju akcionari ili njihovi punomoćnici koji posjeduju najmanje dvije trećine akcija.
–Sve, Zakonom propisane informacije o održavanju skupštine mogu se dobiti u prostorijama Društva, u ulici Peka Pavlovića b.b.
–Materijali za Skupštinu, kao i sva potrebna dokumentacija za glasanje, nalaze se u prostorijama
Društva u ulici Peka Pavlovića b.b.
–Akcionari koji nijesu u mogućnosti da prisustvuju sjednici mogu se uključiti u rad iste telefonskim putem na broj 069369101.
AD “Trgocet” Cetinje Odbor direktora Predsjednik
Neđelja, 7. decembar 2025.
Zbirka kolumni – 1. dio
... Maraševa knjiga može da posluži i kao vodič za sve one nesnađene u novim vremenima – ošamućene i zbunjene svetom u kome vladaju sebični, nemilosrdni, pohlepni, bez(obrazni). U svetu u kome je empatija retka i ugrožena vrsta.
U ovom izboru kolumni koje je pisao godinama unazad, Maraš nas vodi kroz vrlo raznorodne teme, ali ih prožima jedna nit –osećaj za pravdu. Vrlina koja je u ovim vremenima gotovo zaboravljena. Njegovi stavovi su čvrsti, a čitaocu se obraća direktno, kao da s njim vodi dijalog ...
Petar Janjatović
Ona je opipljiva uspomena, dio praznične atmosfere uz jutarnju kafu, nešto što se čuva, a ne briše iz inboksa.
Ne čekajte da praznična euforija prođe.
Pozovite našu marketinšku službu na 020 409 536 ili nam pišite na marketing@pobjeda.me
Naš kreativni tim je tu da Vašu viziju pretvori u stvarnost.
