Dnevni list Pobjeda 28.12.2025.

НЕЂЕЉОМ Neđelja, 28. decembar 2025. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXXII / Broj 21569 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 1 euro

NE! RATU U UKRAJINI

НІ! ВІЙНІ В УКРАЇНІ

D. MIJATOVIĆ

Vijesti, Dan i Pobjeda pokrenuli zajedničku kampanju za promociju štampanih medija

NO! TO THE WAR IN UKRAINE

НЕТ! ВОЙНЕ В УКРАИНЕ

KAŽU DA GOVORE RIJETKO, ALI ARGUMENTOVANO Crnogorska akademija nauka i umjetnosti odbacuje optužbe da je inertna na društveno politička dešavanja

D. MIJATOVIĆ

Neće da ulaze u „blato svakodnevice“ Profesionalno novinarstvo u borbi protiv dezinformacija ZEČEVIĆ: Štampani mediji donose kvalitet, istraživačke tekstove i afirmišu ono što je najkvalitetnije u crnogorskom društvu KADIĆ-BOJANIĆ: Regulativa se ne poboljšava, već se pogoršava i sve kao da se radi da se dodatno slabe štampani mediji MILUTINOVIĆ: Tradicionalni mediji su praktično temelji novinarstva, a nadamo se da će biti i u budućnosti STR. 9.

Nijesmo birani da bismo usaglašavali stavove. I dok sam bio samo njen član, govorio sam isključivo u svoje ime i toga se i danas držim. Svaki nastup akademika na tribini ili protestu je njegov lični istup i samo djelimično ispred Akademije.

Samo u slučaju kada na određenu temu treba dati naučno mišljenje, mi smo uvijek spremni nakon što se formira naučni tim i ispita tema - precizirao je predsjednik CANU Ljubiša Stanković STR. 6. i 7.

M. BABOVIĆ

INTERVJU: Miodrag Laković, poslanik PES-a i šef Odbora za bezbjednost i odbranu

Ako neko u vlasti podriva državne ciljeve, treba više da sarađujemo s opozicijom

Poslanici izglasali ,,državnu kasu“ za narednu godinu

OD SJUTRA NOVI SERIJAL

Usvojeni budžet i odluka o zaduženju

Intervjui sa potomcima velikana crnogorske prošlosti

STR. 2. i 3.

Sezonsko stočarstvo i život na katunima (katunovanje), kao novo nematerijalno kulturno dobro, ima potencijal i značaj za crnogorsku kulturu i turizam, ali i brojne rizike koji mu prijete

Iako i zvanično čuvari identiteta, katunima slijedi borba za opstanak Najveći problem koji elaborat UZKD identifikuje je istorijski diskontinuitet nastao šezdesetih godina 20. vijeka. Nagla industrijalizacija nije samo ispraznila sela, već je presjekla vjekovni ritam izdiga na planinu. Podaci su neumoljivi – od najmanje 1.166 istorijski dokumentovanih katuna širom Crne Gore, danas je aktivno tek oko 400. To znači da je više od 60 odsto planinskih naselja utonulo u tišinu STR. 12. i 13.

STR. 5.

Pobjeda i MTEL donose tvoju veliku šansu

NAJVREDNIJE NAGRADE DO SADA!

IME I PREZIME BR. TELEFONA ADRESA I GRAD

35 .

KUPON

2

Politika

Neđelja, 28. decembar 2025.

INTERVJU: Poslanik PES-a i predsjed

Izbori i imenovanja na jučerašnjoj sjednici parlamenta

PODGORICA- Poslanici crnogorskog parlamenta su na jučerašnjem zasijedanju podržali imenovanje Lazara Šćepanovića za direktora Uprave policije u punom mandatu. On je podržan sa 46 glasova za, četiri poslanika Demokratske narodne partije bila su uzdržana, dok nije bilo glasova protiv.

Poslanici su podržali i da se aktuelni ombudsman Siniša Bjeković ponovo imenuje za zaštitnika ljudskih prava i sloboda. Za je glasalo 50 poslanika, protiv i uzdržanih nije bilo.

Tokom jučerašnjeg zasijedanja poslanik DNP-a Milan Knežević je saopštio da ne-

SKUPŠTINA CRNE GORE

Šćepanović direktor UP u Laković: A punom mandatu, Bjeković vlasti podr ponovo ombudsman

Knežević uzdržan prema izboru Šćepanovića

će podržati Šćepanovića dok ne pozove Botunjane na razgovor.

Knežević je kazao da Vlada

Crne Gore pravi septičku jamu od Zete i da Zećani moraju da mole poslanike za milion i 200.000 eura za glavnu uli-

cu u toj opštini. Tražio je da se ne glasa o tom amandmanu, i da će taj iznos tražiti od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Kazao je da neće glasati za budžet zbog odnosa prema Zeti, jer vidi da se sprema intervencija policije. To je, kako kaže, zaključio iz izlaganja v. d. UP Lazara Šćepanovića u Skupštini.

- Mi nećemo glasati za njegov izbor, ukoliko do samoga glasanja ne pozove Botunjane na razgovor - istakao je Knežević.

Poručuje da će biti u Botunu da bude uhapšen sa mještanima Zete, bez pozivanja na poslanički imunitet.

R. P.

Sudiji Ustavnog suda Desanki Lopičić juče istekao mandat

Milatović pozvao Skupštinu da se što prije izjasni o prijedlogu za sudiju PODGORICA – Sudiji Ustavnog suda Desanki Lopičić juče je istekao dvanaestogodišnji mandat. Ustavni sud Crne Gore obavijestio je 26. juna ove godine predsjednika Crne Gore da Desanki Lopičić ističe mandat 27. decembra 2025. Postupajući po tom obavještenju, a u skladu sa Ustavom Crne Gore i Zakonom o Ustavnom sudu, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, kako je saopšteno iz njegovog kabineta, sproveo je zakonom propisani postupak za izbor sudije koji će stupiti na dužnost

nakon isteka njenog mandata.

- Predsjednik Crne Gore je 3. decembra 2025. godine Skupštini Crne Gore uputio prijedlog da se za sudiju Ustavnog suda izabere Predrag Krstonijević, sudija Višeg suda u Podgorici. Kako se navedeni prijedlog do danas nije našao na dnevnom redu Skupštine Crne Gore, predsjednik Crne Gore je 23. decembra 2025. godine uputio i zvanično podsjećanje Skupštini, ukazujući na potrebu hitnog postupanja - saopšteno je iz kabineta predsjednika.

Kako navode, kompletiranje sudijskog sastava Ustavnog

suda od ključnog je značaja za nesmetano funkcionisanje jedne od najvažnijih institucija u državi, čija je osnovna uloga zaštita ustavno-pravnog poretka Crne Gore.

- Predsjednik Crne Gore izražava uvjerenje da će Skupština Crne Gore prepoznati važnost ovog pitanja i postupiti u skladu sa svojim ustavnim nadležnostima - zaključuju u saopštenju.

Kandidat za sudiju Ustavnog suda Miodrag Pešić povukao je prijavu na javni poziv za sudiju Ustavnog suda. Kako piše u saopštenju skupštinskog ustavnog odbora, Pešić je prije početka jučerašnje sjednice

na kojoj su saslušani kandidati pismenim putem obavijestio ovaj odbor da je povukao prijavu na javni poziv.

Na nastavku 21. sjednice Ustavnog odbora saslušani su kandidati Nataša Bošković, Muhamed Đokaj, Katarina Peković i Milva Prelević.

Ustavni odbor je 23. decembra jednoglasno utvrdio listu od devet kandidata za izbor jednog sudije Ustavnog suda. Na konkurs raspisan 3. decembra, kako je tada kazala predsjedavajuća Odbora Jelena Božović, prijavili su se i Nikola Mugoša, Jovan Kojičić, Nikola Golubović i Danilo Ćupić.

I. K.

Nacrtom budžeta za 2026. godinu u Budvi predviđeno 1,15 miliona eura za vjerske zajednice, što će podržati i DPS, ES i Ura

Zenović: Glasaće da se da milion eura za SPC samo da bi ostali u foteljama BUDVA – Lider i odbornik grupe građana „Pokret za Grad“ Đorđe Zenović saopštio je da je nacrtom budžeta Opštine Budva za 2026. godinu planirano ukupno 1.150.000 eura za vjerske zajednice, od čega milion eura pripada Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.

Zenović je u objavi na društvenoj mreži Fejsbuk naveo da je iznos od dodatnih 150.000 eura za ostale vjerske organizacije naknadno uvršten u budžet, ocjenjujući da je riječ o političkom kompromisu.

Prema navodima Zenovića, u pitanju su „velika odricanja državotvornih partija“, posebno imajući u vidu da su, kako tvrdi, upravo zbog vjerskih pitanja izgubile vlast 2020. godine - Ova budžetska stavka je za svega nekoliko dana uvećana sa milion na milion i sto pedeset hiljada eura. To je „kompromis“ zahvaljujući kojem će DPS, ES i Ura podržati budžet. Tih 150.000 eura biće raspodijeljeno na 22 registrovane vjerske zajednice, što znači da će, zarad ostanka u foteljama, ove partije dići ruku da se ostalim vjerskim organizacijama uplati po 6.818 eura, dok

će MCP dobiti milion - napisao je Zenović.

Prema njegovim navodima u pitanju su „velika odricanja državotvornih partija“, posebno imajući u vidu da su, kako tvrdi, upravo zbog vjerskih pitanja izgubile vlast 2020. godine.

- Sve će se, naravno, podržati „projektno“. I onda slušamo žalopojke o državnom budžetu, urušenom zdravstvenom sistemu, nedostatku ljekova i

osnovnih medicinskih sredstava, partijskim zapošljavanjima… Razlike, u suštini, nema - smatra Zenović.

Prema njegovim riječima, Budva se „doslovno raspada“, dok se politički prioriteti, kako tvrdi, svode na očuvanje funkcija.

- Ali srećne vam projektne fotelje – Miloviću i Tičiću, Ivane Vujoviću, Mugoša Borise i Huter Oskare - poručio R.P. je Zenović u objavi.

ciljeve, treb sarađujem PODGORICA - Identitetske teme usporavaju put Crne Gore ka članstvu u Evropskoj uniji, ali i dodatno komplikuju koalicione odnose, poručio je u intervjuu za Pobjedu poslanik Pokreta Evropa sad i predsjednik skupštinskog odbora za bezbjednost i odbranu Miodrag Laković.

On je kazao da se zemlja nalazi u previše važnom trenutku u kontekstu finalizacije pregovaračkog procesa, te da je neke druge stvari potrebno ostaviti po strani.

- Ako u okviru vlasti imamo aktivnosti koje podrivaju postizanje strateških državnih ciljeva, onda treba više da sarađujemo sa opozicijom, to je moj stav - poručuje Laković.

Naročito je, kako kaže, to važno kada su u pitanju imenovanja, poput onih koja se tiču kompletiranja Ustavnog suda.

Laković kaže da je važno ko će biti vlast nakon 2027. i sa kojom će državnom politikom Crna Gora ući u EU. Ipak, napominje da je trenutni fokus na EU agendi, a ne na konfiguraciji 45. vlade.

Poslanik PES-a nije saglasan sa ocjenom da rejting partije bilježi negativne trendove, ali ipak priznaje da „ponekad trpe političku štetu zbog ponašanja koalicionih partnera“.

POBJEDA: Jedan od najvećih problema u državi trenutno jeste pitanje izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu. Smatrate li da se moglo pametnije i vještije komunicirati kako se ne bi ostavilo prostora da se desi da mještani na manipulativan način budu iskorišćeni kako bi se zakočio veoma bitan projekat za državu i njen put ka EU? LAKOVIĆ: Projekat traje godinama i sigurno se moglo kvalitetnije raditi na njegovoj promociji i interakciji sa građanima Botuna i Zete. Ali da se ne vraćamo predaleko unazad, gradonačelnik Mujović je, sa svojim timom, uložio maksimalne napore da javnosti predstavi benefite projekta i odagna sve dileme i sumnje. Njegova argumentacija je potpuno utemeljena u struci

i nauci i teško joj je kontrirati egzaktnim podacima. Međutim, kad se u temu umiješa politika i politički interesi, ona je često glasnija od nauke.

POBJEDA: Predvodnik protesta je partner vaše partije u vlasti, lider DNP-a Milan Knežević. Da li je to za imidž PES-a dobro, i kakvu poruku šaljete kao stranka koja koalira sa osobom koja svjesno podriva evropski put zemlje, a upitno je i za čije interese to radi?

LAKOVIĆ: Da budemo fer, nije Knežević jedini političar iz vlasti koji se protivi izgradnji postrojenja, ali jeste najglasniji i sa najviše uticaja na lokalnu zajednicu. Ova činjenica svakako komplikuje koalicione odnose. Ja sam više puta ponavljao da, pozivajući se na koalicioni sporazum, ako kao koalicija više nemamo zajedničke prioritete koje smo njime definisali, svaki subjekat treba da preispita svoju poziciju u Vladi i parlamentarnoj većini. Do kada će PES biti tolerantan na opstrukcije, vidjećemo. To će svakako odlučiti organi Pokreta. Moje mišljenje je da je pred nama period donošenja važnih odluka u tom smislu.

POBJEDA: Zadržimo se na imidžu PES-a. Izbori u Nikšiću, ali i neka vrlo relevantna istraživanja ukazali su na trend pada rejtinga partije. Ipak, djeluje da se u PES-u vrlo svjesno žmuri na to, dok istovremeno lider Skupštine, a po mnogima i lider parlamentarne većine, Andrija Mandić šalje poruku da ne vjerujete israživanjima, te da je PES najjača partija a ne bilo ko drugi. Da li slijeganje ramenima na ovakve stvari dovodi do daljeg urušavanja?

LAKOVIĆ: Ova koalicija nema lidera, već se svako kreće u granicama svojih zakonskih ovlašćenja. U skladu sa tim, najvažnija figura u koaliciji jeste premijer, ali su državne politike plod dogovora svih Miodrag Laković

Politika

Neđelja, 28. decembar 2025.

dnik Odbora za bezbjednost i odbranu

Ako neko u riva državne ba više da mo s opozicijom Ne bih rekao da istraživanja pokazuju pad rejtinga PES-a, ali smatram da PES ponekad trpi političku štetu zbog ponašanja koalicionih partnera radi višeg cilja i specifičnog istorijskog trenutka u kojem se Crna Gora nalazi – kazao je Miodrag Laković koalicionih partnera, što je nekad vrlo teško i komplikovano postići, s obzirom na broj konstituenata i heterogenost njihovih političkih orijentacija. Ne bih rekao da istraživanja pokazuju pad rejtinga PES-a, ali smatram da PES ponekad trpi političku štetu zbog ponašanja koalicionih partnera radi višeg cilja i specifičnog istorijskog trenutka u kojem se Crna Gora nalazi.

POBJEDA: Na Međuvladinoj konferenciji uspjeli smo zatvoriti pet poglavlja i time zaključiti relativno uspješnu godinu na putu ka EU. Kako vidite reakciju predsjednika države nakon svega i smatrate li, u ovako važnom trenutku, suvišnim poruke o tome ko je „pokupio kajmak“ a ko je zaslužan za zatvaranje poglavlja?

LAKOVIĆ: Generalno se treba izdići iznad poriva za samopromocijom, previše je ovaj proces važan za Crnu Goru

da bismo se u ovom trenutku bavili bilo kakvim partikularnim političim interesima.

POBJEDA: Predstoji nam ključna godina na putu ka EU, a usljed raznih problema od kolektora pa do propuštenih šansi za imenovanja u ključnim institucijama, situacija se svakodnevno usložnjava. Imamo i forsiranje identitetskih tema sa najviših adresa, pa predsjednik Skupštine najavljuje izmjene Ustava u dijelu srpskog jezika, ali i još nekih elemenata koje, kako on kaže, treba upodobiti. Mislite li da je to kamen spoticanja na našem evropskom putu, u kombinaciji sa činjenicom da Mandić targetira biračko tijelo i polako ulazi u kampanju za izbore 2027?

LAKOVIĆ: Identitetske teme jesu nešto što nas usporava i komplikuje koalicione odnose. Iz tog razloga smo insistirali prilikom izrade koalicionog sporazuma i Barometra 26 da ta pitanja ostavimo po strani, do trenutka kada ispunimo strateške ciljeve. Ako u okviru vlasti imamo aktivnosti koje podrivaju postizanje tih strateških državnih ciljeva, onda treba više da sarađujemo sa opozicijom, to je moj stav. Naročito kada su u pitanju imenovanja, poput onih koja se tiču kompletiranja Ustavnog suda.

Ponavljam, previše je važan trenutak za Crnu Goru da bismo politički profitirali na našim tradicionalnim podjelama

i tolerisali partikularne političke interese u susret izborima 2027.

POBJEDA: Vjerujete li da će i nakon izbora 2027. PES dati premijera, kao što se moglo čuti od Vaših partijskih kolega, i da li mislite da će u formiranju 45. vlade učestvovati i neke nove partije, za koje se spekuliše da su u nastanku?

LAKOVIĆ: Čeka nas mnogo važan posao na zatvaranju pregovaračkih poglavlja 2026. i čini mi se da se zbog toga u PES-u još ne razmišlja o konfiguraciji vlade nakon narednih izbora, iako nije nevažna tema. Jeste važno sa kojom državnom politikom će Crna Gora postati punopravna članica EU. POBJEDA: Kako komentarišete bezbjednosnu situaciju u zemlji nakon niza neriješenih ubistava u 2025. godini, ali i posljednjih događaja koji su duboko uznemirili javnost, kada smo u svega nekoliko dana imali pucnjave širom zemlje? Smatrate li da je neko u bezbjednosnom sektoru trebalo da snosi odgovornost nakon svega što se desilo u godini za nama, počevši od Cetinja?

LAKOVIĆ: Bezbjednosna situacija je stabilna i pored brojnih izazova sa kojima se sektor bezbjednosti suočava. Vidimo prisutnost i aktivnosti struktura organizovanog kriminala, koje nerijetko za posljedicu imaju obračune vatrenim oružjem i ubistva. Uprava policije je u prethodnih godinu dana ipak postigla neke značajne rezultate na rasvjetljavanju ubistava. Što se tiče tragičnih događaja na Cetinju, razmatrali smo na Odboru za bezbjednost i odbranu sve aspekte ovih slučajeva. Podsjećam da nakon prvog tragičnog događaja kao Odbor nijesmo prihvatili izvještaj tadašnjeg direktora UP, što je bio zakonski osnov za njegovu smjenu. Nakon drugog tragičnog događaja nijesmo imali takav stav iz dva razloga: jer je utisak bio da je policija postupila brže i efikasnije, a v. d. direktora je u tom trenutku na funkciji bio 15 dana.

Bojan ĐURIŠIĆ

Stav

3

Dobra godina za poljsko-crnogorske odnose

Godina koja je bila veoma važna za razvoj dobrih odnosa između Poljske i Crne Gore polako se bliži kraju. Nadam se da će se ovaj trend Piše: Bartosz MARCINKOWSKI nastaviti sljedeće godine. Postoji šansa za to, posebno imajući u vidu da će U prvoj polovini 2025. godine Crna Gora 2026. godine proslaviti 20.

Poljska je predsjedavala Sa- godišnjicu obnove nezavisnosti i biti vjetom EU. Godinama podržavajući politiku proširenja domaćin važnih događaja, uključujući EU, nastojali smo da postigne- Samit EU - Zapadni Balkan i Samit mo napredak u pregovorima o pristupanju sa svim zemlja- Berlinskog procesa ma kandidatima koje su istinski posvećene evropskim integracijama. U slučaju Crne Gore, naši napori su kulminirali u junu ove godine, kada smo uspješno zaključili zahtjevno Poglavlje 5 pristupnih pregovora, posvećeno javnim nabavkama. Nedavno smo svjedočili još jednoj prekretnici na putu Crne Gore ka EU - na konferenciji o pristupanju u Briselu zatvoreno je pet pregovaračkih poglavlja.

Zatvaranje svih preostalih poglavlja do 2026. godine zahtijevaće mnogo truda, napora i podršku evropskih partnera.

Crna Gora može računati na ovu podršku od strane Poljske.

Poljsko - crnogorski odnosi na predsjedničkom nivou su 2025. godine dobili značajnu dinamiku. U januaru je predsjednik Jakov Milatović učestvovao u obilježavanju 80. godišnjice oslobođenja njemačkog logora za istrebljenje Auschwitz-Birkenau. Tokom boravka u Poljskoj, predsjednik Milatović je razgovarao sa poljskim premijerom Donaldom Tuskom i predsjednikom Andžejem Dudom.

Predsjednik Crne Gore ponovo je posjetio Poljsku u aprilu, gdje je učestvovao na jubilarnom 10. samitu Inicijative Tri mora. Ove godine, Crna Gora se, zajedno sa Albanijom, pridružila Inicijativi Tri mora kao pridružena zemlja učesnica. U junu je predsjednik Andžej Duda, završavajući svoj mandat, kao jedno od svojih posljednjih putovanja odabrao Crnu Goru, gdje je vodio zajedničke razgovore o bezbjednosti, partnerstvu unutar NATO i podršci Poljske evropskim težnjama Crne Gore. Predsjednik Milatović se takođe sastao sa novoizabranim poljskim predsjednikom Karolom Navrockim na marginama Generalne skupštine UN-a u Njujorku u septembru ove godine.

Poljska godinama pridaje poseban značaj procesu proširenja, koji je posljednjih godina dobio na zamahu. Radujemo se napretku sa svim zemljama kandidatima čije vlasti sprovode politiku u skladu sa evropskim vrijednostima i zajedničkom vanjskom i bezbjednosnom politikom. Cijenimo što je Crna Gora, skoro

četiri godine od izbijanja potpune ruske agresije na Ukrajinu, dosljedno podržavala Ukrajinu, Evropsku uniju i NATO, pridružujući se sankcijama protiv Rusije i angažujući se u različitim oblicima podrške Ukrajini u odbrani od invazije. Slično tome, poštovanje vladavine prava, građanskih sloboda i slobode mišljenja od strane vlasti svih zemalja kandidata je ključno.

Kako je izjavio potpredsjednik Vlade Poljske i ministar vanjskih poslova Radoslav Sikorski: „Članstvo u EU nije obaveza, već slobodan izbor države i njenih građana.

Ko god odluči da se pridruži mora da prihvati zajedničke principe“. Sprovođenjem teških i zahtjevnih reformi vezanih za proces pristupanja i jasnim svrstavanjem na stranu Ukrajine, EU i NATO, Crna Gora pokazuje da je zemlja koja prihvata te principe.

Drago mi je što je 2025. godina, dijelom zahvaljujući poljskom predsjedavanju, bila veoma aktivna za Ambasadu Republike Poljske u Podgorici. Ambasada je predan partner koji podržava proces evropskih integracija Crne Gore. Ove godine smo takođe realizovali veliki razvojni projekat, podržavajući bolnicu u Bijelom Polju najsavremenijom medicinskom opremom vrijednom oko 80.000 eura. U novembru smo u Muzičkom centru Crne Gore organizovali koncert izvanrednog poljskog pijaniste Adama Kaldunjskog, koji je bio ovogodišnji finalista Šopenovog

takmičenja, najprestižnijeg takmičenja pijanista na svijetu. U decembru je Ambasada Poljske u Podgorici, zajedno sa Britanskom ambasadom i BIRN-om Crna Gora, organizovala obuku za crnogorske novinare, podržavajući ih u borbi protiv neprijateljskih dezinformacija, sa namjerom da ovaj projekat nastavimo i sljedeće godine.

Godina 2026. biće puna izazova za Crnu Goru, posebno u kontekstu pristupnih pregovora i važnih događaja kojima će Crna Gora biti domaćin. Put do članstva u EU je dug i težak, ali ogromne prilike i mogućnosti koje članstvo u EU nudi svakoj zemlji, vrijedni su te posvećenosti. Poljska je u tom pogledu odličan primjer. Od ulaska u EU 2004. godine, BDP Poljske je porastao za više od sto posto. Zahvaljujući EU, 2025. godine postali smo jedna od 20 najvećih svjetskih ekonomija, a 2026. godine ćemo prvi put u istoriji učestvovati u radu G20. Ne sumnjam da će članstvo u EU donijeti Crnoj Gori i opipljiv ekonomski rast i priliv evropskih investicija, što će osjetiti svaki građanin. Želimo to Crnoj Gori, kao i realizaciju njenih ambicioznih pregovaračkih planova u 2026. godini. U vezi sa nastupajućom 2026. godinom, želio bih već sada da uputim svoje srdačne čestitke svim građanima Crne Gore povodom 20. godišnjice obnove nezavisnosti.

(Autor je otpravnik poslova Republike Poljske u Crnoj Gori)

4

Politika

Neđelja, 28. decembar 2025.

RAZGOVOR: Zoran Vuletić, predsjednik Građanskog demokratskog foruma

Nikako da shvatimo da je Crnogorcima život u „velikoj Srbiji“ neprihvatljiv PODGORICA - Članstvo Crne Gore u NATO je osnovni razlog opšteg neuspjeha srpske politike u Crnoj Gori i toga su svjesni Vučić i Porfirije, za razliku od ubjedljive većine Srba koja NATO vidi samo kroz porušeni generalštab u Beogradu. Srbija je iscrpila saveznike u Crnoj Gori: Andrija Mandić ne može više ništa ozbiljno da uradi na zaustavljanju evropskog puta, može samo da kompromituje Vladu sopstvene države identifikujući se sa najgorim četničkim nasljeđem koje je poraženo zajedno sa okupatorima 1945, kaže u intervjuu Pobjedi Zoran Vuletić, predsjednik Građanskog demokratskog foruma. Ističe da je Milan Knežević svjestan da mu je djelovanje bez efekta i zato mnogo više brine o duhovitosti svog nastupa koja je trećerazredna.

- Crna Gora ima ozbiljnu opoziciju koja čvrsto drži evropsko sidro, to je možda i najvažniji razlog slabog efekta beogradskih frustriranih vlastodržaca. Da nije tako, bilo bi mnogo teže premijeru Spajiću i predsjedniku Milatoviću, ocjenjuje Vuletić.

Pobjeda: Brisel je potvrdio da Crna Gora prednjači na evropskom putu, ali Srbija pokušava to da ospori, koliko će uspjeti u tome i ko su joj saveznici u Crnoj Gori?

Vuletić: Zemlje Zapadnog Balkana su na sigurnom evropskom putu, Crna Gora prednjači u tom procesu, a EU iskreno drži Zapadnom Balkanu otvorena vrata i pomaže čitav proces jer političari u Briselu odlično poznaju naša društva. Srbija se teško miri sa činjenicom da je Crna Gora nezavisna država i to se osporava svih dvadeset godina.

Ta nezavisnost je najteže pala Srbima jer se radi o bliskim narodima koji su prožeti različitim vezama. Zbog te bliskosti

politička rukovodstva Srbije unazad dvadeset godina koliko god mogu čine da zaustave Crnu Goru na putu ka EU. Jedan razlog je što svi konsezualno prihvataju tzv. demokratiju sa Podgoričke skupštine 1918, dok svi zanemaruju Berlinski kongres 1878, na kome je Crna Gora dobila nezavisnost dva sata prije Srbije. Drugi razlog je što ne žele da Srbi vide kako građani Crne Gore žive u zdravoj demokratskoj državi i ne čekaju deset sati da prođu EES sistem prilikom ulaska u Šengen zonu. To su teške traume za srpsko društvo koje se još nije zapitalo kako se desilo da su svi pobjegli glavom bez obzira od nas.

Pobjeda: Kome Milan Knežević šalje poruku sa porodične slave predsjednika Srbije?

Vuletić: Poruku šalje Aleksandar Vučić, ne pita se Knežević da li će da objavi fotografiju sa privatnog događaja koji u svojoj kući organizuje predsjednik Srbije. Time je predsjednik pokazao da jedva podnosi uspješan politički rasplet u Crnoj Gori koja će biti sljedeća članica EU. Takođe i razočaranje Andrijom Mandićem koji nije ispunio očekivanja Beograda na mnogo aktivnijem zaustavljanju Crne Gore. Zna predsjednik Vučić da nema ništa od Kneževićevog posla, ali ga smatra svojim lojalistom sa kojim mu je jedino preostalo da se slika.

Pobjeda: Da li uticaj SPC slabi zbog jasnih poruka iz Brisela da je Crna Gora sljedeća članica Unije?

Vuletić: SPC je udarna pesnica srpskog nacionalizma i zbog toga ima najveći autoritet među Srbima. Aktivni politički uticaj koji je SPC imala na dešavanja u Crnoj Gori unazad šest/sedam godina ipak nije ispraćen i praktičnom instalacijom politike onako kako se to u Beogradu zamislilo. Beograd nije imao dovoljno prostora da se razmahne i podrži SPC u toj akciji koju bih nazvao preuzimanje Crne Gore, ili Podgorič-

udg

Crna Gora ima ozbiljnu opoziciju koja čvrsto drži evropsko sidro, to je možda i najvažniji razlog slabog efekta beogradskih frustriranih vlastodržaca. Da nije tako, bilo bi mnogo teže premijeru Spajiću i predsjedniku Milatoviću

SPC je udarna pesnica srpskog nacionalizma: Zoran Vuletić

ka skupština 2.0. Čitava Srbija je tada stala iza SPC i Vučića, svi opozicioni mediji i gotovo svi opozicionari.

Nikako da shvatimo da je Crnogorcima život u „velikoj Srbiji“ neprihvatljiv i to je osnovni razlog zašto je 2006. na referendumu ubjedljiva (kvalifikovana) većina odlučila da se odvoji od Srbije. SPC je i pragmatična u politici, čitaju sve poruke iz Brisela, povukli su se dijelom zbog tih poruka, ali i zbog nemoći Srbije.

Pobjeda: Ko u Srbiji treba da brine zbog američkog Zakona o demokratiji na Zapadnom Balkanu, po kojem će u narednih 90 dana zbog lošeg stanja demokratije neki biti sankcionisani?

Vuletić: Zbog nedostatka demokratije najviše bi trebalo da brinu građani, ali najveći dio građana Srbije to ne može da shvati. Višedecenijskom propagandom Srbi su lobotomirani i zakon koji pominjete će shvatiti kao udar na identitet, naciju, teritorije… Tužno, ali istinito. Zamislite put srpske zablude od egzaltirane kampanje Trampe Srbine do Trampovog zakona koji „protiv“ nas. Pomenutim zakonom smo dobili šansu da se riješimo ruskog uticaja. Pošto smo nemoćni i nemoralni u odnosu na agresiju Rusije prema Ukrajini jer nijesmo otvoreno na strani žrtve, već na strani agresora morali bismo pritisak SAD da iskoristimo kao alibi za otklon od Rusije. Centralni zahtjev zakona je da se ruski energenti potpuno izbace sa Zapadnog Balkana jer su

izvor ruskog uticaja i potencijalnih sukoba. Evropa i SAD više ne žele da rizikuju. Što se sankcija određenim ličnostima tiče, ako ih bude, ne vjerujem da će imati pozitivan uticaj na naše društvo. Naprotiv, ljudi koji su sada prilični negativci postaće u srpskom oku patrioti i mučenici.

Pobjeda: Vučić je u obraćanju ambasadorima Srbije rekao da smo „satjerani u ćošak“ i da „imamo određene stvari u našem sefu, pitanje je kada ćemo to objelodaniti“. Kome on prijeti EU, SAD ili Rusiji zbog NIS-a?

Vuletić: Srbija je samu sebe pritjerala u ćošak. Nakon promjena 2000. jedino je Đindićeva vlada vodila proEU politiku i u skladu sa tim donosila odluke i preuzimala odgovornost. Predat je Miloševic haškom tribunalu, čime je na najbolji način pružena ruka regionu. Nažalost, zbog takve politike ubijen je premijer. Nakon toga Koštunica i Tadić praktično počinju odbranu Miloševićeve nakazne politike. Donose zajedno sa Vučićem i Šešeljem nekoliko kosovskih rezolucija, vojnu neutralnost, u upitnoj proceduri Ustav i fikciju o Kosovu u njemu, i 2008. predaju energetski sektor (NIS) Putinu za navodno čuvanje Kosova u SB. To je taj zid uz koji smo pritjerani, to zna i predsjednik Vučić i ambasadori, ali pošto je politička kukavica i ne smije da saopšti istinu narodu onda priča o „moćima“ iz sefa. Rekao je Ursuli fon der Lajen da sve zemlje Zapadnog Bal-

kana istog dana prime u EU i deset dana poslije toga je priprijetio Briselu, Vašingtonu i Moskvi moćnim naoružanjem ako neko od njih planira da nas napadne. Svako razuman vidi kakva je to politička konfuzija.

Pobjeda: U javnoj komunikaciji u Srbiji koristi se primitivan rječnik od SNS čelnika prema onima koji ne podržavaju ne toliko SNS već koji izriču kritike na račun Vučića. Što je potrebno da se komunikacija svede na kulturan nivo u kojem će se za optužbe da je neko izdajnik, ustaša, blokader, drukara... odgovarati?

Vuletić: Najodgovorniji su predstavnici vlasti za takav diskurs. Mediji kojima upravlja SNS prate strogo taj narativ i žele politički obračun na primitivnom nivou. Nažalost, zbog slabih političara mainstream opozicije politički akter druge strane su postali mediji United Media (UN), gdje često možete čuti jednako teške i uredljive kvalifikacije na račun vlade i svih predstavnika vlasti. Gosti tih medija često gube razum i otvoreno prijete, pomenuću opskurnog profesora Jovu Bakića, koji je prijetio jurenjem po ulicama, bacanjem u Dunav, dinstanjem i prženjem… Zašto je druga strana to sebi dozvolila i kada ćemo shvatiti da to ne daje rezultat i da je to radikalski brlog? Odgovor mora da bude proEU politika hladno servirana i biračima i vlastima, jer na to ne mogu da odgovore radikalskim brlogom, već moraju da objasne zašto nijesu otvori-

li četiri godine nijedno pregovaračko poglavlje sa EU. Time se dobija oštra politička debata koja ne dozvoljava psovanje.

Pobjeda: U što je SNS pretvorio Srbiju i zašto nemamo partije koje mogu da mu se suprotstave?

Vuletić: Za takvo stanje nije jedini krivac SNS, već dijelom i parlamentarna opozicija koja deset godina pokušava da se suprotstavi Vučiću opisujući na isti način, unedogled, stanje u Srbiji bez ideoloških razlika. Propagandno podržani od UM imaju jednak pogled kao i Vučić na Kosovo, BiH, NATO, SPC. Prije dva mjeseca se pojavio ideološki proEU savez „Pokret slobodnih građana“ i „Zeleno levi front“ sa korektno izrečenim stavom prema regionu, ali su zastali. Zatim su „Stranka slobode i pravde“ i „Srbija centar“ podnijeli inicijativu da se preuzme NIS od Rusije što bezuslovno podržavam. Međutim, javnost i mediji nijesu poklonili potreban prostor tim inicijativama, a njihovim spajanjem se ideološki suprotstavljamo Vučiću, čega se on najviše plaši. Zatim su pomenute četiri stranke i Narodni pokret Srbije u prostorijama Evropskog pokreta Srbije potpisali tekst sa opštim mjestima, ali bez ijednog ozbiljnog političkog stava, jedino da su privrženi EU integracijama. Pa to kaže i Vučić! Evropski pokret im je obojio medijske izvještaje, a oni su reciklirali gubitničke koalicije, „Jedan od pet miliona“ i „Srbija protiv nasilja“.

Mora potpuno drugačije ako hoćemo naprijed!

Pobjeda: Da li je studentski pokret relevantna politička snaga koja može da sruši strahovladu predsjednika Srbije?

Vuletić: Oni su vrlo relevantni po nekim istraživanjima i opštom podrškom koju uživaju. Međutim, njihova politika nije perspektivna, njihovi glasnogovornici poput Cvijetina Milivojevića, Mila Lompara, Aleka Kavčića ili Jove Bakića koji kreiraju politički stav „Studenata“ nije ono što nam nedostaje. Radi se o potpuno proruskoj politici čije posljedice uveliko živimo – tako da nema govora o „Studentima“ kao modernizatorima, već suprotno. Zato je potrebna iskrena proEU lista koja bi svim ruskim predstavnicima pobrkala račune.

Violeta Cvejić

Ekonomija

Neđelja, 28. decembar 2025.

5

U Skupštini poslanici izglasali ,,državnu kasu“ za narednu godinu, Milan Knežević bio uzdržan

Prema riječima ministra finansija Novice Vukovića, projekciju ekonomskog rasta od 3,2 odsto iduće godine baziraju na privatnoj potrošnji i investicijama. Planirani su prihodi od 3,79 milijarde, koje će činiti depoziti prenijeti iz ove godine i zaduženje.

Izvorni prihodi su planirani na nivou od 3,08 milijardi, a rashodi na 3,36 milijarde. Državnoj kasi će nedostajati 710 miliona eura, za što je predviđeno zaduženje. U odnosu na ovogodišnji budžet, izdaci tekućeg budžeta za 2026. veći su za 100,1 milion, državnih fondova za 99,1 milion, kapitalnog budžeta za 25 miliona eura.

Usvojen budžet i odluka o zaduženju Planirani su prihodi od 3,79 milijardi, koje će činiti depoziti prenijeti iz ove godine i zaduženje.

Iduće godine na naplatu dolazi dug od 384 miliona eura, a odlukom o zaduženju planirano je obezbjeđenje do 500 miliona eura koje će pokrivati i kapitalne izdatke. Osim toga, odlukom je ostavljena mogućnost dodatnog zaduženja od milijarde za stvaranje fiskalne rezerve i dodatne dvije milijarde za konkretne projekte skupštinA crne gore

PODGORICA - Poslanici su juče sa 50 glasova usvojili Zakon o budžetu i odluku o zaduženju za 2026. godinu. Protiv je glasalo sedam poslanika, dok je poslanik Demokratske narodne partije Milan Knežević bio uzdržan.

očekivanja

- Uzimajući u obzir očekivane prihode u narednoj godini i planirane izdatke, očekuje se ostvarenje deficita budžetske potrošnje u iznosu od 3,2 odsto BDP-a, odnosno 278 miliona eura, sa projektovanim trendom pada u srednjem roku u iznosu od 2,7 odsto u 2027. godini i 2,8 odsto BDP-a u 2028. godini – kazao je Vuković.

Iduće godine na naplatu dolazi dug od 384 miliona eura, a odlukom o zaduženju planirano je obezbjeđenje do 500 miliona eura koje će pokrivati i kapitalne izdatke. Osim toga, odlukom je ostavljena mogućnost dodatnog zaduženja od milijarde za stvaranje fiskalne rezerve i dodatne dvije milijarde za konkretne projekte.

- Ostavljanje mogućnosti da se zadužimo još jednu milijardu eura ne znači da ćemo se i zadužiti, već stvaramo pravni osnov da, ukoliko situacija na tržištu bude povoljna, stvorimo depozite za naredni period u cilju rasterećenja budžeta i pravovremenog obezbjeđivanja velikih iznosa za otplate koje dospijevaju – kazao je Vuković, obrazlažući prijedlog odluke o zaduženju.

Amandmani poslanika koji su se u najvećem dijelu odnosili na infrastrukturne projekte nijesu naišli na odobravanje Ministarstva finansija. Vlada je pak juče predložila amandmane na budžet za korekcije unutar predviđenih izdataka na način što se iznos tekuće budžetske rezerve smanjuje za 5,13 miliona eura i preusmjerava na više budžetskih jedinica.

Vlada se očigledno naknadno sjetila Fiskalnog savjeta koji bi trebalo da bude formiran od početka iduće godine, za što je iz rezerve amandmanom predvidjela 250.000 eura. Milion eura Vlada preusmjerava za potrebe vođenja arbitraže, još toliko Ministarstvu unutrašnjih poslova, 1,65 miliona Ministarstvu prostornog pla-

vezani za evropski put Crne Gore i najavio podršku te partije.

- Za građane je najvažnija sigurnost snabdijevanja električnom energijom, ali i cijene koje moraju biti prihvatljive za životni standard - rekao je Smailović.

Predstavnik Kluba poslanika koalicije ZBCG – Nova srpska demokratija Velimir Đoković ocijenio je da se zakonima u najvećoj mjeri ispunjavaju obaveze koje je Crna Gora preuzela u procesu pristupanja EU. - Energetski sektor je posljednjih godina znatno unaprijeđen, a stabilnost snabdijevanja danas je mnogo bolja nego ranije - kazao je Đoković, ističući i da Crna Gora ima jednu od najnižih cijena električne energije u regionu.

nova vrijednost

Sa sjednice Skupštine

niranja, urbanizma i državne imovine, malo preko milion Skupštini i 154.200 Ministarstvu turizma.

Budžet je, kako smatraju u parlamentarnoj većini, razvojni, socijalno odgovoran te izražava opredijeljenost države ka fiskalnoj stabilnosti, institucionalnoj odgovornosti i dugoročnom razvoju. Opozicija pak tvrdi potpuno suprotno, ocjenjujući da se stvara ogroman prostor za neizvjesnost privrednika te daju nerealno optimistične procjene rasta standarda.

Poslanici u Skupštini Crne Gore završili su juče raspravu o setu energetskih zakona kojima se država dodatno usklađuje sa pravilima Evropske unije i približava jedinstvenom evropskom tržištu električne energije.

Poslanici su razmatrali prijedlog zakona o prekograničnoj razmjeni električne energije i prirodnog gasa, kao i predložene izmjene i dopune Zakona o energetici i Zakona o efikasnom korišćenju energije, koje je obrazložio ministar energetike i rudarstva Admir Šahmanović, prenijela je agencija Mina-biznis.

Budžet je, kako smatraju u parlamentarnoj većini, razvojni, socijalno odgovoran te izražava opredijeljenost države ka fiskalnoj stabilnosti, institucionalnoj odgovornosti i dugoročnom razvoju. Opozicija pak tvrdi potpuno suprotno, ocjenjujući da se stvara ogroman prostor za neizvjesnost privrednika te daju nerealno optimistične procjene rasta standarda Šahmanović je ocijenio da je prijedlog zakona o prekograničnoj razmjeni električne energije i prirodnog gasa jedan od strateški najvažnijih akata u oblasti energetike u ovom mandatu.

- Njegovo usvajanje je direktno povezano sa zatvaranjem Poglavlja 15 – Energetika i potpunim prenosom ključnog paketa pravila za integraciju tržišta električne energije - kazao je Šahmanović.

efekti

Prema njegovim riječima, bez ovog zakona nema punih efekata prekogranične trgovine električnom energijom, niti optimalnog korišćenja podmorskog kabla sa Italijom, kao ni planirane druge žile tog kabla.

Postojeći zakon iz 2016. go-

dine imao je oko 50 članova, dok novi zakonski tekst sadrži više od 300 članova, čime se, kako je naveo ministar, uvode sveobuhvatna evropska tržišna, tehnička i bezbjednosna pravila.

- Time prelazimo sa osnovnog regulatornog okvira na puni evropski sistem upravljanja elektroenergetskim tržištem - istakao je Šahmanović.

Prvi put se u crnogorski pravni sistem prenosi veći broj regulativa EU, među kojima su i pravila o dodjeli prekograničnih kapaciteta i upravljanju zagušenjima, koja uređuju način kupovine i prodaje električne energije između država, kao i efikasno funkcionisanje tržišta.

- Suština ovih pravila je povezivanje tržišta i slobodno formiranje cijena. To su temelji

modernog i stabilnog elektroenergetskog sistema - rekao je Šahmanović.

Zakonom se uvodi i obavezno planiranje spremnosti na rizike, uključujući nacionalne i regionalne scenarije energetskih kriza, sistem ranog upozorenja i mehanizme međudržavne pomoći.

- Crna Gora time dobija evropski standard upravljanja energetskim krizama, što je naročito važno u uslovima klimatskih promjena i nestabilnosti energetskog sektora - dodao je ministar.

Usvajanje zakona, kako je naglasio, direktan je preduslov za tržišno povezivanje sa Italijom, što je strateški cilj Crne Gore, jer omogućava izlazak domaćih proizvođača na evropsko tržište, jača konkurenciju, sigurnost snabdijevanja i stabilnost cijena.

- Ovo nije samo ispunjavanje međunarodnih obaveza, već otvaranje vrata jedinstvenom evropskom tržištu električne energije i ključni korak ka zatvaranju Poglavlja 15 - poručio je Šahmanović.

Predsjednik Kluba poslanika Bošnjačke stranke Amer Smailović kazao je da su predloženi zakoni direktno

Poslanik Demokrata Nikola Rovčanin naveo je da predloženi zakoni stvaraju novu vrijednost.

- Ovo nijesu zakoni samo radi usaglašavanja sa EU, već propisi koji direktno jačaju energetski sektor i donose korist građanima - rekao je Rovčanin, naglašavajući da zakon o prekograničnoj razmjeni dodatno jača sigurnost snabdijevanja u kriznim situacijama.

Poslanik DPS-a Nikola Rakočević podsjetio je na značaj podmorskog kabla koji povezuje Crnu Goru i Italiju.

- Za četiri do pet godina vraćena su sva uložena sredstva, a država sada godišnje ostvaruje prihod od 30 do 45 miliona eura - rekao je Rakočević, ukazujući i na problem partijskog zapošljavanja u energetskom sektoru nakon 2020. godine.

On je pitao ministra u kojoj su fazi pregovori o izgradnji druge žile podmorskog kabla. Šahmanović je odgovorio da je sa italijanskim partnerom Ternom dogovoreno da izgradnja druge žile kapaciteta 600 megavata počne 2027. godine.

- Investicioni planovi su već odobreni od regulatornih tijela u Italiji i Ministarstva energetike, tako da ne vidimo prepreke za dupliranje kapaciteta na 1,2 gigavata - zaključio je Šahmanović.

M. LEKOVIĆ

6

Društvo

Neđelja, 28. decembar 2025.

REAGUJU NA DOGAĐAJE KOJI ZADIRU U SUDBINU DRŽAVE: Crnogorska akademija nauka i umje

PODGORICA – Crnogorska akademija nauka i umjetnosti smatra da se na aktuelna društvena i politička dešavanja treba osvrtati samo onda kada ona zadiru u dugoročnu sudbinu države, kulture i nauke. Sve ostalo, kako navode, pripada prostoru dnevne politike i analize, kako bi Akademija sačuvala svoje „mjesto susreta“, a ne zauzela „mjesto podjela“. Članovi te institucije kažu da su svjesni da svaki javni istup pod njenim okriljem više nije isključivo lični stav, već glas ustanove stare više od pola vijeka, zbog čega je, naglašavaju, odgovornost prema institucionalnom integritetu iznad ličnih uvjerenja ili političkih preferencija.

U CANU se jednoglasje ne smatra prirodnim niti uvijek poželjnim stanjem, jer bi moglo ukazivati na izostanak kritičkog mišljenja. Umjesto pukog preglasavanja, naglasak se stavlja na postizanje konsenzusa, kao izraz akademske mjere i intelektualne ozbiljnosti. CANU sebe vidi prije svega kao savjetodavni organ, sa moralnom obavezom da pruži naučno utemeljeno mišljenje kada ga zatraže najviši državni organi – Skupština, Vlada ili Predsjednik države. Izostanak takvih zahtjeva, kako ocjenjuju u Akademiji, često govori više o nespremnosti politike da se suoči sa autoritetom nau-

m. babović

d. mijatović

Ljubiša Stanković

ke, nego o zatvorenosti same institucije.

Ovi stavovi saopšteni su Pobjedi nakon učestalih kritika koje se odnose na navodnu distancu CANU prema ključnim društvenim i političkim procesima u Crnoj Gori, kao i optužbi da Akademija izbjegava javnu debatu u trenucima dubokih društvenih podjela.

Predsjednik CANU Ljubiša Stanković kazao je da je svaki akademik institucija sam po sebi.

- Mi nijesmo birani da bismo usaglašavali stavove. I dok sam bio samo njen član govorio sam isključivo u svoje ime i toga se i danas držim. Svaki nastup akademika na tribini ili protestu je njegov lični istup i samo djelimično ispred Akademije. Samo u slučaju kada na određenu temu treba dati naučno mišljenje mi smo uvijek spremni nakon što se formira naučni tim, ispita tema i nakon toga saopšti naučno mišljenje - precizirao je Stanković za naš list.

On je kazao da su takve situacije rijetke ali da ih ima, poput one u kojoj se tražilo mišljenje o Temeljnom ugovoru sa SPC, navodeći da se CANU ne oglašava na aktuelne političke teme.

–Tada smo sa velikom odgovornošću formirali tim, proučili to pitanje i izašli sa stavom ali on nije objavljen – podsjetio je predsjednik CANU. Razlog za takav odnos Stanković vidi u činjenici da naručioci mišljenja u stvari ne žele da vide i suoče se sa autoritetom čije odluke i stavove nije lako prenebregnuti.

Takođe, mišljenja jav-

nosti da bi Akademija trebala da da svoj stav kada se govori o proceduri izbora sudija Ustavnog suda, Stanković ocjenjuje kao neutemeljena jer to ne bi bilo adekvatno, s obzirom na činjenicu da državni organi to od njih nijesu tražili iako bi, kako kaže, CANU bila pravo mjesto da se zatraži mišljenje.

–Vjerovatno je želja jednog broja ljudi da CANU postane institucija i politički subjekat koji se opredjeljuje da li neko treba da postane sudija Ustavnog suda. Mi bi i u tom slučaju trebali da sprovedemo procedure, ali nijesam siguran kakav bi rezultat bio a ja nemam pravo da izlazim i saopštavam stav u ime ostalih 37 članova Akademije - kazao je Stanković.

Kada je riječ o procedurama koje bi valjalo sprovoditi unutar pravosudnog sistema, on je istakao da je CANU ponudila Vladi da bude nosilac izrade građanskog zakonika, prvog takvog u okruženju, po ugledu na nasljeđe koje imamo od Valtazara Bogišića.

– To je uloga Akademije dok je naša pojedinačna odluka da li

m. babović

CANU govori rijetko argumentovano i su

m. babović

Mi nijesmo birani da bismo usaglašavali stavove. I dok sam bio samo njen član govorio sam isključivo u svoje ime i toga se i danas držim.

Svaki nastup akademika na tribini ili protestu je njegov lični istup i samo djelimično ispred Akademije. Samo u slučaju kada na određenu temu treba dati naučno mišljenje mi smo uvijek spremni nakon što se formira naučni tim, ispita tema i nakon toga saopšti naučno mišljenje - precizirao je Ljubiša Stanković

Zoran Rašović

ćemo i kako da se izjasnimo po nekom društveno-političkom pitanju i eventualno odemo na protest - objasnio je Stanković i naglasio da tadašnja vlada nije prihvatila njihov prijedlog ali su, na sreću, njihovi članovi dio tima koji radi na budućem zakoniku - kazao je Stanković.

Kritike na račun transparentnosti izbora članova u Akademiji koja je identična sa tim procesom i u svijetu, Stanković smatra neopravdanim jer je ona, kako kaže, ista decenijama unazad.

– Procedura izbora kandidata traje skoro godinu, pokreće se time što se po procjeni Akademije odredi broj novih članova koji se može izabrati i raspiše se poziv. Poziv se javno upućuje raspisuje na svim ovlašćenim instutucijama da prijave kandidate i u svom prijedlogu treba da prilože dva referata u kojima obrazlažu zašto predlažu te kandidate. Nakon toga, Odjeljenja sumiraju predloge i za svakog kanditada se određuju dva renomirana recezenta iz okruženja - kazao je Stanković objašnjavajući

Mislim da je upravo riječ komfor ono što pogađa suštinu pitanja. Naučnici stalno u akademskim krugovima iznose mišljenja kojima se suprotstavljaju svojim kolegama i to je u biti našeg posla i tu smo sasvim komforni jer se tu vodi argumentovana rasprava. Tu nećete doživjeti javni linč ako se sagovorniku vaš stav ne sviđa i neće vas sagovornik etiketirati. S druge strane, svi smo svjesni da je naš javni prostor potpuno suprotan ovome pa kada iznesete naučno argumentovano mišljenje za to nema sagovornika a ljudi iz sfere nauke na to nijesu navikli i to sasvim sigurno remeti njihov komfor – objasnio je Miranović

proceduru izbora za prijem novih članova.

Naglasio je da je ove godine napravljen izuzetak u odnosu na praksu pozivanja recenzenata iz okruženja, pa je jedan od recenzenta bio i doskorašnji predsjednik Francuske akademije nauka i umjetnosti.

– Nakon pribavljanja kompletne dokumentacije

Predrag Miranović

kandidata o njima se raspravlja na sjednicama Odjeljenja i nakon skoro godinu dana procedure, akademici uzimajući u obzir dostignuća, recenzije kandidata i ukupnu sliku dođu sa opredjeljenjem koje ne iznose javno već u miru i tišini daju svoj glas – pojasnio je Stanković.

On je naveo da je možda na-

nijesu birani da usaglašavaju stavove: Crnogorska akademija nauka

Društvo

Neđelja, 28. decembar 2025.

7

etnosti odbacuje optužbe da je inertna u odnosu na društveno politička dešavanja

o, ali uštinski

redna godina prilika da se razmatraju mogućnosti „popravke“ postojećih procedura o izboru novih članova CANU koje su iste posljednjih dvadeset godina.

Potpredsjednik CANU i akademik Zoran Rašović smatra da je ta institucija u obavljanju svoje djelatnosti vrlo otvorena te da ne „stoje“ kritike na ra-

a i umjetnosti

d. mijatović

Zoran Rašović

čun njene zatvorenosti prema javnosti.

Prema njegovim riječima, CANU treba da se osvrće na aktuelne događaje samo onda kada ona zadiru u dugoročnu sudbinu države, kulture i nauke.

– Sve izvan toga treba ostaviti analitičarima i političarima, kako bi Akademija ostala „mjesto susreta“, a ne „mjesto podjela“, dodao je Rašović.

Takođe, istakao je da vrlo često unutar nje nije lako objediniti ni konsenzusni stav uz ocjenu „da se za taj dio možda treba tražiti adekvatna mjera“.

–Pitanje o akademskoj mjeri CANU dotiče samu ulogu nacionalnih akademija u savremenom društvu. One nijesu samo „arhiv“ znanja već živi organizam koji mora balansirati između intelektualne distance i društvene odgovornosti. CANU ima obavezu da reaguje kada su ugroženi temelji naučne istine, istorijskih činjenica i kulturnog identiteta. Mjera bi bila pređena onog trenutka kada bi počeli da arbitriramo u partijskim sukobima, kadrovskim rješenjima ili temama koje nemaju duboko naučno ili nacionalno utemeljenje - istakao je Rašović.

Takođe, kako je naveo, svojim

aktivnostima kroz organizaciju naučnih skupova, konferencija, izložbi i koncerata Akademija „oblikuje društvo bez ulaženja u blato svakodnevice“.

– Svako saopštenje CANU koje bi ličilo na partijski proglas je korak ka narušavanju ugleda institucije. Akademska „mjera“ nije u potpunom odsustvu iz javnosti već u tome da se govori rijetko ali argumentovano i suštinski. Možda je rješenje u češćim javnim individualnim istupima akademika, ispred naših Odjeljenja, Odbora i radnih tijela, svakako i istupanje Predsjedništva CANU poput onoga kada smo dali osvrt na Preambulu i na teško pitanje svojinskih odnosa povodom crkvene svojine u okviru Temeljnog ugovora između države i Srpske pravoslavne crkve i agresije Rusije na Ukrajinu – kazao je Rašović.

On je naveo da osvrt CANU na Temeljni ugovor nije dobio zapažen odjek, jer vjerovatno nije odgovarao državnom vrhu iako je, prema njegovim riječima, bio istinit i naučan.

U njihovoj analizi normativnog dijela, tada je navedeno da je odredba člana 7 stav 2 Temeljnog ugovora kojom se jemči SPC nepovredivost prava svojine i državine nad manastirima, hramovima, zgradama i drugim nepokretnostima i prostorima u njenom vlasništvu nepotrebna i pravno neprihvatljiva.

Kada je riječ o pokušajima istorijskog revizionizma Rašović kaže da nije riječ o naučnom preispitivanju činjenica već ideološkom pokušaju prepravljanja prošlosti.

– To se očituje kroz izjednačavanje pokreta oslobodilaca i saradnika okupatora, relativizovanjem zločina pod izgovorom „ideološke borbe“ ili zaštite naroda i ukljanjanjem simbola koji podsjećaju na pobjedu nad fašizmom. Pokušaj tog revizionizma ugrožava Crnu Goru jer polarizuje društvo na četnike i partizane, dovodi do erozije građanskih vrijednosti i relativizuje vrijednosti antifašizma, kazao je Rašović i

Vjerovatno je želja jednog broja ljudi da CANU postane institucija i politički subjekat koji se opredjeljuje da li neko treba da postane sudija Ustavnog suda. Mi bi i u tom slučaju trebali da sprovedemo procedure, ali nijesam siguran kakav bi rezultat bio a ja nemam pravo da izlazim i saopštavam stav u ime ostalih 37 članova Akademije - kazao je Stanković dodao da se na taj način otvaraju vrata ekstremnom nacionalizmu koji je, istorijski gledano, uvijek bio uvod u destabilizaciju Balkana.

On poručuje da „osmijeh Ljuba Čupića nije samo istorijski zabilježen trenutak već je postao najsnažniji vizuelni simbol crnogorskog antifašizma i jedan od najprepoznatljivijih simbola otpora u Evropi.“ Stana Tomašević – Arnesen je simbol pobjede, emancipacije i međunarodnog ugleda crnogorskog antifašizma, dodao je Rašović.

Potpredsjednik CANU Žarko Mirković za Pobjedu je kazao da ima „rezerve prema naglom interesovanju javnosti za rad Akademije pred izbore za nove članove“, navodeći da je, „Akademija skup pojedinaca što znači da nije ni crkva, ni partija, te da se u većini stavova podrazumijeva da su oni odraz individualnog mišljenja i slobode i pristupa problemima koji su nam više ili manje bliski“.

I CANU kao i sve druge akademije je odraz našeg društva.

Nije to institucija koja je čista i idealna već je odraz onoga što je konačno i formirano. Po mnogo čemu je nejedinstvena.

Po onome što nosi svačija individualnost i profesija i odnos prema društvenim pitanjima, kazao je Mirković i dodao da je status akademika prije svega počast za sve ono što su ti pojedinci dali tokom najplodnijeg dijela svog rada.

On je kao pogrešnu ocijenio percepciju kojom se upoređuje nauka u drugim društvima i nauka i umjetnost u Crnoj Gori, a da se ne sagledavaju i svi parametri koji je određuju, počev od same veličine do tradicije, ekonom-

Postupak izbora novih članova CANU je jasan Potpredsjednik akademik Zoran Rašović ovom prilikom je pojasnio procedure oko izbora novih članova CANU koji traje godinu dana.

Postupak se odvija u više faza i to: donošenje odluke o raspisivanju izbora, predlaganje kandidata, davanje saglasnosti na predlog od strane kandidata, određivanje najmanje dva recezenta za pisanje referata o kandidatima, razmatranje referata o kandidaturi na sjednicama Odjeljenja, na sjedici Odjeljenja utvrđivanje svih kandidata i odlu-

čivanje o podršci kandidatima koji su predloženi od strane drugog predlagača, sve tajnim glasanjem.

Onda slijedi dostavljanje referata, podataka o tome koje kandidate su podržala Odjeljenja, eventualne prigovore uz prijedlog Odjeljenja o eventualnim prigovorima svim redovnim i vanrednim članovima CANU, najmanje 30 dana prije početka sjednice CANU na kojoj se obavlja izbor. Na kraju se obavlja izbor novih članova tajnim glasanjem, pojasnio je Rašović.

skog potencijala i stepena razvijenosti nauke i umjetnosti, čime se, kako kaže, ne želeći da ulazi u motive takvih komentara, stvara pogrešna slika o Akademiji. Što se tiče kritika u odnosu na prisustvo Akademije u javnosti, Mirković navodi da je i u svijetu u najširoj javnosti mali interes za nauku.

– Imali smo izbornu Skupštinu koja je pripremljenjena sa negativnom kampanjom, u dijelu medija, i mi smo očekivali da će se pojaviti novinari da je isprate ali to nije bio slučaj. Takva je situacija sa 90 odsto naših aktivnosti pogotovo onih u oblasti nauke. Po prirodi stvari nešto više interesovanja postoji za oblast umjetnosti i kada se po nečijoj volji želi napraviti neka senzacija ocijenio je Mirković.

I Generalni sekretar CANU Predrag Miranović prokometarisao je navode koji članove te institucije „optužuju“ da ne izlazi iz svoje „zone komfora“ tako što ostaje nijema na različita društveno politička dešavanja u zemlji.

- Mislim da je upravo riječ komfor ono što pogađa suštinu pitanja. Naučnici stalno u akademskim krugovima iznose mišljenja kojima se suprotstavljaju svojim kolegama i to je u biti našeg posla i tu smo sasvim komforni jer se tu vodi argumentovana rasprava. Tu nećete doživjeti javni linč ako se sagovorniku vaš stav ne sviđa i neće vas sagovornik etiketirati. S druge strane, svi smo svjesni da je naš javni prostor potpuno suprotan ovome pa kada iznesete naučno argumentovano mišljenje za to nema sagovornika a ljudi iz sfere nauke na to nijesu navikli i to sasvim sigurno remeti njihov komfor – objasnio je Miranović.

Predsjednik CANU ovom prilikom naveo da postoje važne teme koje su iz djelokruga njihovih aktivnosti poput vještačke inteligencije ali koje, nažalost, nijesu sfera interesovanja šire javnosti.

Crna Gora je, kako kaže, na polju vještačke inteligencije postigla puno, navodeći da su na Stenfordovoj listi tri najcitiranija čovjeka iz oblasti digitalizacije, među 220 najcitiranijih ljudi u istoriji u oblasti informacione tehnologije članovi upravo Crnogorske akademije.

- Imamo svoj fokus rada i nekada se interes javnosti poklopi sa tim fokusom kao što je bio slučaj sa izložbom Dada Đurića, dok nekada izvanredni događaji iz oblasti nauke sa svjetskim stručnjacima ne

dobiju adekvatnu pažnju. Mislim da Akademija ipak ostaje u obavezi da se bavi ovim temama – kazao je Stanković naglašavajući da trenutno rade na izradi Enciklopedije Crne Gore i Leksikona i da su sva izdanja CANU digitalizovana.

On smatra da su tvrdnje koje se odnose na neaktivnost te institucije neadekvatne, navodeći da su samo u protekloj godini realizovana 43 naučna projekta, organizovano pet naučnih konferencija, 14 okruglih stolova, šest promocija i prezentacija, 30 tribina sa par ekselans temama od društvenog značaja, četiri izložbe i šest koncerata.

Takođe, dodaje da su teme poput poboljšanja vidljivosti njihovih aktivnosti za javnost u Crnoj Gori stalna tema na Skupštini CANU iako su one, kako navodi, veoma prisutne na svjetskoj sceni.

- Neke od tretiranih tema bile su „Savremeni biomarkeri u fundamentalnim medicinskim istraživanjima i kliničkoj praksi“, „Maligni tumori glave i vrata“, „Stanje u arheologiji Crne Gore“, „Bezbjednost drumskoj saobraćaja u Crnoj Gori - analiza stanja i preporuke“, „Formiranje jedinstvenog DATA centra podataka za Crnu Goru“, „Mjesto društvenih nauka u obrazovanju“, „Valorizacija prirodnih resursa Crne Gore“, zatim „Zagađenje poljprivrednog zemljišta i površinskih voda i uticaj na zdravlje čovjeka“ , „Digitalna ekonomija“, „Stvaralaštvo Tomasa Mana“ , „Aspekti poetike Danila Kiša“, „Filosofija medija i vještačka inteligencija“, „Starosna struktura stanovništva u Crnoj Gori i preporuke populacionih mjera“, „Neophodnost regulisanja kripto imovine u Crnoj Gori“ , „Povišen krvni pritisak kao tihi ubica čovječanstva - savremeni pristup i liječenje“... - dodao je Stanković.

On je podsjetio da nakon nedavno održane Skupštine, CANU sada ima 38 članova, od kojih 32 člana ima više od 65 godina, više od trećine je u devetoj deceniji i šest članova koji su i dalje radno aktivni.

- Sastav je tipičan za okruženje i sve svjetske akademije nauke i obrazovanja jer je ona zadnja stepenica u radnoj karijeri. Bez obzira na strukturu, Akademija radi punim kapacitetom i ima vidljive naučne rezultate. Tako na Strenfordovoj listi koja je najmjerodavnija za ocjenu kvaliteta iz naše Akademije imamo tri akademika koja su na toj listi. U poređenju sa akademijama u okruženju i šire, samo je slovenačka bolja. Albanija ima jednog naučnika na Stenfordovoj listi, Kosovo i BiH po dva, Makedonija ima pet, Srbija i Hrvatska po 11, ali s obzirom na njihov broj stanovnika mi smo ipak bolje rangirani. Bolje smo rangirani, kada se uzme broj stanovnika, i u odnosu na Slovačku, Rumuniju i Bugarsku, zaključio je predsjednik CANU. Irena MILOVIĆ

8

Društvo

Neđelja, 28. decembar 2025.

Njemačka i Crna Gora potpisale deklaraciju o međusobnom priznavanju vozačkih dozvola

Šaban: Veliki korak ka boljem statusu dijaspore privatna arhiva

Primjenom sporazuma, zamjena vozačkih dozvola za automobile i motocikle biće moguća bez polaganja ispita, što će znatno poboljšati položaj crnogorske dijaspore u Njemačkoj. Priznavanje bi trebalo da uslijedi nakon što Crna Gora bude uvrštena u Aneks 11 Pravilnika o vozačkim dozvolama, tzv. listu država. Time će se dozvole za motocikle i automobile moći zamijeniti bez ispita u obje zemlje. Ovaj proces se očekuje u prvoj polovini 2026. godine – kaže za Pobjedu dr Nikola Šaban

Doktor pravnih nauka, advokat, univerzitetski profesor…

Dr Nikola Šaban je Ulcinjanin, doktor pravnih nauka, koji već duže od 30 godina živi u Njemačkoj. Radio je kao advokat, sudski prevodilac, profesor rimskog i krivičnog prava na Državnom univerzitetu u Makedoniji, sarađujući i sa Univerzitetom u Hajdelbergu.

Doktorirao je na Univerzitetu u Tirani, uz saradnju sa Pravnim fakultetom u Frajburgu na temu „Zaštita pravno-krivičnog ljudskog dostojanstva sa uporedivog gledišta zakona Albanije i Njemačke“. Šaban je 21. maja 2019. godine dobio Orden časti Savezne države Rajn Pfalc koji se dodjeljuje za najmanje 12 godina volonterskog rada i angažovanja u komunalnoj, socijalnoj, naučnoj ili ekonomskoj samoupravi. Prvi je stranac u Njemačkoj koji je dobio Orden časti, odlikovanje koje je 7. avgusta 1974. godine preraslo u Fondaciju te savezne države, uz direktnu podršku kasnijeg kancelara Helmuta Kola.

PODGORICA - Potpisivanje Zajedničke deklaracije o namjeri o procedurama za međusobno priznavanje vozačkih dozvola, kojom se rješava višegodišnji problem crnogorske dijaspore u Njemačkoj, predstavlja uvažavanje stvarnosti crnogorske emigracije u toj državi od strane Vlade Crne Gore – ocijenio je za Pobjedu dr Nikola Šaban.

Povod za razgovor sa dr Šabanom je Sporazum koji su crnogorski premijer Milojko Spajić i njemački ministar saobraćaja Patrik Šnajder potpisali nedavno u Berlinu.

SNAGA DOBRIH ODNOSA

Spajić je konstatovao da je ovo još jedan prijateljski gest Njemačke prema našoj zemlji koji potvrđuje snagu dobrih odnosa, te istakao da se Njemačka nebrojeno puta u posljednje vrijeme pokazala kao veliki prijatelj Crne Gore i lider na koga se zemlje poput naše mogu ugledati i osloniti.

- Posebno u procesu evropske integracije, pod čijim snažnim liderstvom i Crna Gora ispunjava uslove za punopravno članstvo do 2028. godine - poručio je predsjednik Vlade.

Ministar saobraćaja Savezne Republike Njemačke Patrik Šnajder kazao je da je potpisivanje Sporazuma značajan trenutak za obje zemlje i za naše građane.

- Sporazum je još jedan korak

u našem sve snažnijem partnerstvu i pokazuje da možemo pronalaziti zajednička rješenja koja su pragmatična, a koja daju odgovore na potrebe naših građana - poručio je Šnajder.

Iako preostaje proces zakonodavnog postupka, koji će biti iniciran u prvom kvartalu naredne godine, sagovornici, kako je saopšteno iz kabineta predsjednika Vlade, očekuju da će na preporuku Ministarstva saobraćaja SR Njemačke, implementacija ove mjere u svim njemačkim pokrajinama stupiti na snagu u najkraćem roku.

- Nakon što se sporazum primijeni, zamjena vozačkih dozvola za automobile i motocikle biće moguća bez polaganja ispita, što će značajno poboljšati položaj crnogorske dijaspore u Njemačkoj. Priznavanje bi trebalo da uslijedi nakon što Crna Gora bude uvrštena u Aneks 11 Pravilnika o vozačkim dozvolama, tzv. listu država. Time će se dozvole za motocikle i automobile moći zamijeniti bez ispita u obje zemlje. Ovaj proces se očekuje u prvoj polovini 2026. godine – kaže naš sagovornik.

b.ćupić / vlada crne gore

Nikola Šaban

Spajić i Šnajder nakon potpisivanja deklaracije u Berlinu

BONUSI

U njemačkim medijima zapažen je i zaključak da je ovo ,,još jedan korak u borbi protiv nedostatka kvalifikovane radne snage i ka boljoj integraciji crnogorskih građana“.

- To je za nas izuzetno ohrabrujuće jer otvara drugu važnu tačku naših nastojanja -

rješavanje prepreka prilikom priznavanja stečenih kvalifikacija, počevši od zanatskih diploma pa do onih u visokom obrazovanju. Ranije smo naglasili da crnogorska dijaspora ima posebnih poteškoća sa priznavanjem zanatskih diploma pri Privrednoj komori Njemačke. To bi mogao biti

U jednom dijelu se navodi da se priznaje prepisivanje dozvola bez ispita za kategorije A, B, C, D i F, dok u drugom stoji da će se „u obje države, vozačke dozvole za motocikle i automobile moći zamijeniti bez polaganja ispita“. Od presudne je važnosti osigurati da nema ograničenja i da se priznavanje odnosi na sve kategorije.

Primjera radi, Bosni i Hercegovini se priznaju samo kategorije za motocikle i automobile, dok se za ostale mora polagati ispit. Bilo bi poželjno da Crnoj Gori budu priznate sve kategorije, kao što je slučaj sa Albanijom ili Srbijom

sljedeći korak od kojeg bi obje strane profitirale. Njemačka bi dobila kvalifikovanu radnu snagu, dok bi naši građani umjesto satnice od 12 eura mogli zarađivati 22, 33 ili čak do 55 eura, zavisno od stručne spreme stečene u Crnoj Gori. To bi igralo važnu ulogu i za samu državu Crnu Goru, jer će ti ljudi, osim investiranja u rodni kraj, jednog dana tu donijeti i svoje penzije – naglašava dr Šaban.

Vraćajući se na obrazloženje o priznavanju vozačkih dozvola, naš sagovornik ističe detalje iz potpisane izjave.

- U jednom dijelu se navodi da se priznaje prepisivanje dozvola bez ispita za kategorije A, B, C, D i F, dok u drugom stoji da će se „u obje države, vozačke dozvole za motocikle i automobile moći zamijeniti bez polaganja ispita“. Od presudne je važnosti osigurati da nema ograničenja i da se priznavanje odnosi na sve kategorije. Primjera radi, Bosni i Hercegovini se priznaju samo kategorije za motocikle i automobile, dok se za ostale mora polagati. Bilo bi poželjno da Crnoj Gori budu priznate sve kategorije, kao što je slučaj sa Albanijom ili Srbijom.

Naš sagovornik objašnjava da standardni prepis vozačke dozvole u Njemačkoj košta između 35 i 50 eura. Potrebni su: pasoš, biometrijska fotografija (35 x 45 mm), originalna crnogorska dozvola sa prevodom, potvrda o boravku u Njemačkoj, nalaz očnog

ljekara, potvrda o završenom kursu prve pomoći i popunjen zahtjev. Obrada zahtjeva traje oko tri sedmice.

- Moguće je da za crnogorske dozvole bude i dodatnih olakšica. O tačnom datumu stupanja na snagu ovog sporazuma bićete blagovremeno obaviješteni (kao i uvijek putem dnevnog lista Pobjeda), čim lokalne ustanove u Njemačkoj počnu sa prepisom – kaže dr Nikola Šaban.

On podsjeća da su u dijaspori uvjereni da moraju češće stavljati naglasak na pitanja koja ih tište, jer je ovim potvrđeno da u Vladi postoji monitoring koji to zapaža. Takođe naglašava da se problematikom priznavanja dozvola u Njemačkoj više puta bavila Pobjeda, a za naš list kaže da je ,,glasnik crnogorske dijaspore u Njemačkoj“, na čemu su posebno zahvalni.

Uz opasku da su ih nekada većinski posmatrali kao simpatizere bivše vlasti (DPS), a ne kao ravnopravan potencijal naše dijaspore, dr Šaban kaže da se ovaj događaj može računati kao prvi zajednički uspjeh dijaspore sa aktuelnom vladom.

Naš sagovornik ukazuje i na još jedan, kako navodi, terminološki propust u žargonu naše državne administracije kada ih nazivaju „iseljenicima“.

- Mi, crnogorski građani u Njemačkoj, nikada nijesmo došli sa namjerom trajnog iseljavanja, niti se danas tako osjećamo. Prvobitno smo dolazili kao radna snaga (Gastarbeiter), politički prognanici ili iz ekonomskih razloga, a danas smo ponovo tu kao radna snaga, uz ohrabrujući priliv studenata i stručnjaka na specijalizaciji.

Ističe da je većina njih ,,dvostruko utemeljena, stvarajući standard u obje države“, ali im je Crna Gora ,,krajnja životna stanica“.

- Zbog toga riječ „iseljenik“ za nas nije adekvatna. Nije čudo što ovakav lapsus prolazi neprimijećeno, jer samu državnu instituciju za dijasporu do sada nije predvodio niko ko je duže „okusio zalogaj tuđine“ – kaže dr Šaban.

Ponovo podsjeća na problematiku upisivanja u knjigu državljana novorođenčadi u dijaspori, koja imaju barem jednog roditelja porijeklom iz Crne Gore i smatra da bi to pitanje trebalo hitno riješiti i omogućiti upis bez prepreka.

- Potomci onih koji potiču sa teritorije Crne Gore još od Berlinskog kongresa 13. juna 1878. godine, čiji su preci gradili ovu državu i koji zajedno slave Dan državnosti 13. jula, zaslužuju zakonsku odredbu o pripadnosti državljanstvu Crne Gore. Očekujemo zalaganje svake vlade po ovom pitanju, za što nije potreban nikakav poseban potpis sa Njemačkom, naročito jer je Njemačka već priznala dvojno državljanstvo za sve svoje građane.

R. USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ

Društvo

Neđelja, 28. decembar 2025.

9

Vijesti, Dan i Pobjeda pokrenuli zajedničku kampanju za promociju štampanih medija

Veliki dan za Crnu Goru

Izvršna direktorica Vijesti Marijana Kadić-Bojanić takođe je mišljenja da je ovo veliki dan za Crnu Goru.

Prema njenom mišljenju, danas su pokazali koliko je važna lojalna konkurencija.

- Konkurencija koja podstiče jedne druge da budemo bolji, a da zajedno kao esnaf radimo bolje i veće stvari za Crnu Goru - rekla je ona.

Iako se, precizirala je ona, mo-

ZEČEVIĆ: Štampani mediji donose kvalitet, istraživačke tekstove i afirmišu ono što je najkvalitetnije u crnogorskom društvu KADIĆ-BOJANIĆ: Regulativa se ne poboljšava, već se pogoršava i sve kao da se radi da se dodatno slabe štampani mediji MILUTINOVIĆ: Tradicionalni mediji su praktično temelji novinarstva, a nadamo se da će biti i u budućnosti

Bojan Marović redovno čita Pobjedu

ramo pomiriti sa tim da dajemo prednost elektronskim medijima i portalima, štampani mediji nose veliku vrijednost.

Napomenula je i da je ovaj događaj važan jer građanstvu žele da skrenu pažnju da profesionalno novinarstvo živi u redakcijama.

Stava je da je najveći izazov štampanih medija u Crnoj Gori nedostatak tržišta. d. mijatović

Tim povodom, juče je na Trgu nezavisnosti u Podgorici, na Podgoričkom pazaru, održan centralni promotivni događaj, na kojem su menadžment, uredništva i novinari tri najznačajnije štampane medijske kuće razgovarali sa građanima, dijelili dnevna izdanja novina, kao i knjige iz svojih bogatih izdavačkih edicija.

Direktor i glavni i odgovorni urednik Pobjede Nenad Zečević kazao je da je u pitanju istorijski događaj za Crnu Goru i štampane medije.

- Ovo je prvi put da sva tri štampana medija organizuju zajednički projekat - istakao je Zečević.

Prema njegovim riječima, suština projekta je da se javnosti pokaže da štampa i dalje postoji i da je snažna.

- Štampani mediji su među pet najuticajnijih u Crnoj Gori. Na što bi ličili portali da nema štampanih medija? Štampani mediji donose kvalitet,

istraživačke tekstove i afirmišu ono što je najkvalitetnije u crnogorskom društvu - izjavio je Zečević.

Ocijenio je da je digitalizacija najveći izazov sa kojima se štampani mediji suočavaju.

- Ljudi su izgubili naviku da kupuju i čitaju štampane medije. Država bi trebalo da, kroz sistem poreskih olakšica i posebnog fonda za medije, omogući štampanim medijima da prežive - poručio je Zečević, koji smatra da će oni još dugo imati svoju vrijednost i kvalitet.

- I mi moramo da se mijenjamo. Ako nastavimo da se ponašamo inertno, vijek trajanja nam je pet do deset godina. Uz kombinaciju društvenih mreža i ostalih digitalnih platformi, mislim da štampani mediji imaju šansu - jasan je Zečević.

zajedno smo jači: Mladen Milutinović, Marijana Kadić-Bojanić i Nenad Zečević

d. mijatović

PODGORICA – Redakcije dnevnih listova Pobjeda, Vijesti i Dan pokrenule su zajedničku akciju promocije štampanih medija u Crnoj Gori, sa ciljem afirmacije profesionalnog novinarstva i jačanja povjerenja javnosti u tradicionalne medije.

d. mijatović

Profesionalno i odgovorno novinarstvo u borbi protiv dezinformacija

Veliko interesovanje građana

- Naše tržište je veoma malo i podložno političkim i ekonomskim pritiscima. Regulativa se ne poboljšava, već se pogoršava i sve kao da se radi da se dodatno slabe štampani mediji. Iako bi država morala da pokaže veću odgovornost i da se drugačije postavi prema nama - pojasnila je Kadić-Bojanić.

Konstatuje i da je veliki problem, ne samo u štampanim medijima, već i u svim privatnim, nedostatak stručnih, osposobljenih zaposlenih koji, kako je rekla, hrle u državni sektor.

Dodala je i da svaki treći zaposleni radi u državnom ili javnom sektoru. Poručuje da je to neodrživo ne samo za ekonomiju, već i za privatni sektor.

- Mlade ljude treba vratiti pravim vrijednostima i vjerujemo da će ova akcija podstaći šire razmišljanje o tome. Svjedoci smo da su na desetine i stotine raznih firmi registrovane za medijsku djelatnost. Takođe, imamo i veliki broj portala koji nijesu registrovani. To su mediji, odnosno kvazi mediji, koji vrlo često objavljuju dezinformacije. Zato je za građanstvo jako važno da se razumije da su profesionalne redakcije zapravo temelj

profesionalnog novinarstva ukazala je izvršna direktorica Vijesti.

Pozvala je sve građane da podrže ovu veliku akciju koja će trajati do sredine maja.

- Takođe, pozivamo Vladu Crne Gore da dobro razmisli o tome na koji način treba da podrži profesionalne medije: poreskim olakšicama i raznim drugim projektima kakve primjenjuju zemlje Evropske unije. Vidimo da i, pored svih tehnoloških promjena, štampane redakcije i štampani mediji u Evropskoj uniji i dalje opstaju, jer su prepoznati kao temelj novinarstva - zaključila je Kadić-Bojanić.

Vijesti, Dan i Pobjeda su preuzeli posao da sačuvaju štampane medije, a svi znamo da su tradicionalni mediji praktično temelji novinarstva, a nadamo se da će biti i u budućnosti - kazao je glavni i odgovorni urednik i suvlasnik Dana Mladen Milutinović.

održavanje tradicije

Kako piše Dan, on je kazao da smatra da ova tri medija ulažu znatne napore da tu tradiciju održe.

- Trudićemo se da ovu izvanredno organizovanu akciju i u sljedećim koracima, i gradovima gdje budemo imali ovakve promocije, zaista potvrdimo, pokažemo i dokažemo ovom društvu da mora mnogo više da obrati pažnju na vrijednosti koje su bile i koje stvaraju budućnost. Volio bih da vam prenesem samo dio zadovoljstva koliko su ove tri redakcije u prethodnim danima imale zajedničku koordinaciju i saradnju. Neku vrstu esnafskog saveza koji ne poznaje uređivačke politike koje su svakako osobene za svaki list, posebno što to upravo akciju čini posebno vrijednom pažnje, pogoto-

Delegacija EU: Odličan primjer zajedništva koje Crna Gora treba na putu ka EU Iz Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori saopšteno je da zajedničkom kampanjom Vijesti, Dan i Pobjeda daju važan doprinos popularizaciji štampe, promociji profesionalnog i odgovornog novinarstva i borbi protiv dezinformacija.

- Odličan primjer zajedništva koje Crna Gora treba na putu ka Evropskoj uniji! - naveli su iz Ambasade na mreži X.

vo od društva i institucija koje trebaju da nas podrže u ovom značajnom društvenom projektu - kazao je Milutinović.

Milutinović je kazao da se nešto u tom pravcu i počelo kroz instituciju Fonda za razvoj i pomoć pluralizma medija u Crnoj Gori, ali misli da bi trebalo da se pogledaju i neka uporedna iskustva koja postoje u mnogo razvijenim zemljama gdje se mnogo više i značajnije pomažu mediji.

- Upravo zbog ovih vrijednosti o kojima sam pričao i zbog čega jedno društvo mora da razumije da redakciju ne može da zamijeni nikakav mobilni telefon i ništa što nije opipljivo i što ne može da se provjeri i da se potpiše. A to je u našem slučaju evidentno i mi upravo takve vrijednosti pokušavamo da nametnemo kao činjenice koje jednostavno društvo ne može pred njima da poništi - kazao je.

Promociji koja je održana danas na Trgu nezavisnosti, prisustvovao je i popularni crnogorski pjevač, Bojan Marović.

On je istakao da voli da čita novine uz kafu i rakiju i naveo da Ir. M. je to njegov ritual.

10 Povodi

Neđelja, 28. decembar 2025.

POGLED SA STRANE: SPC čeka politički rasplet u Srbiji nadajući se da će i budu

Zgromimo urnu pr Piše: Dragan VESELINOV Kada je 1995. godine kineski umetnik Ai Veivei javno razbio u nemačkom Kaselu urnu iz stare dinastije Han, poletelo je mnoštvo reči njemu u prilog i protiv njega. To je učinio pred pozvanim biranim skupom Kineza od 1001 lica.

Zašto je razbio urnu staru preko dve hiljade godina, umetnički oblikovanu? Muzejsko je blago bila. Jednostavno kazano, on je time ceremonijalno poručio da ne smemo biti podanici predaka i njihovog načina života. Da li je zbog toga preterano žrtvovao kulturno dobro? Njegova porodica je bila žrtva Maove diktature. Na svu sreću njegov otac književnik nije stradao kao 70 miliona žrtava palih na hiljadu načina za vreme nebeske revolucije, ali on nije ustao samo protiv komunista, već i protiv obaveznog shvatanja cele kineske istorije bez moći da se ona napušta kada sprečava slobodu novog života.

Ne sme biti državnog naređenja istorije. Mi smo Veiveija shvatili kao da je želeo time da kaže da je zadata istorija, gotovo isto što i religija, da tada postaje najveća cenzura slobode mišljenja i kulture. Da li preci imaju pravo da nas obavezuju da ponavljamo njihov ritam života, ili imamo pravo da razbijemo njihovu urnu – ne sve, simbolički da, i objavimo svoj svet? Imamo. Imamo pravo da razbijemo sve stare ideologije i religije. Ipak... kako?

NE RAZBIJAJMO MUZEJE

Da ovo raščistimo odmah – nećemo podržati cepanje Miroslavljevog jevanđelja ili crnogorskih zastava iz ratova za slobodu da bi opravdali svoju slobodu na novi život. To nećemo ne samo zato što one nisu svetinje – jer svetinje ne postoje sem u opasnom zanosu okamenjene svesti fanatika – već zato što je jedina svetinja naše pravo na proveru i promenu znanja. Svetinje nisu predmeti, već sloboda stvaranja. Predmeti su samo njeni simboli.

Sve je u meri. A socijalna mera istorije nije metar, ona nema fizičku skalu. Ona je večno promenljiva etička presuda o tome šta ćemo ostaviti u muzeju kao uspomenu na prošlost a šta ćemo napolju učiniti da ogrlici života dodamo svoju perlu i jednog dana i nju izložimo potomcima u galeriji svojih bivših snova. Muzej ne sme biti naredba kako ćemo interpretirati prošlost, i to ne samo zbog materijalne i socijalne arheologije koje nam dodaju nova otkrića, već zbog prava da nezavisno od bilo koje interpretacije bivšeg života damo

U Crnoj Gori je demokratija često kod domaćih nemanjićkih „Srba“ javno izmišljavanje legendi o Stevanu Nemanji od prije više od 800 godina kao osnivaču Crne Gore i ribničke Podgorice. Potom oni preskoče svih 800 godina crnogorske istorije do danas, s tim što kvislinge i karađorđevićevce iz 20. vijeka nazivaju patriotama. I dižu im spomenike šansu svom.

Kada je Martin Luter spašavao od svojih razjarenih protestanata uništavanje katoličkih orgulja, slika, kipova, knjiga i liturgijskih rekvizita, i pohranjivao ih na čuvanje od rulje, dao je razlog za osnivanje muzeja kao čuvara stvarne prošlosti a ne bezvredne kulture.

Muzej je spomenik naših korena gde krošnju menja svaka generacija. U tom smislu, dozvolite mi da to kažem u prvom licu jednine, ja sam protestant. Demonstrant.

ISTORIJA NIJE PRAVNA ISTINA NI KAZNA

Država nema prava da naredi udžbenik iz istorije – kao volju kojom sprečava demokratsku konkurenciju za drugačiju budućnost naroda od mrtvih ideja petrifikovanih političkih snaga. Ona nema prava da zakonski kažnjava građane koji ne pristaju na nju. A to se, recimo, sada pokušava u Srbiji sa obaveznom interpretacijom srpske istorije državnim udžbenikom, što je već učinio do univerzitetskog nivoa Putin u Rusiji – a u istoriji je to bilo mnogo puta. I uvek se završavalo pobedom novih ideja.

Podsetimo se da su nacisti zaveli obavezne udžbeničke interpretacije nemačke istorije, da su biologijom opravdavali rasnu politiku a da su geopolitikom opravdali geografska prava Nemaca na spoljne zemlje. Ko je govorio drugačije, u školi i na ulici, bio je kažnjen.

Saveznici su po kapitulaciji Nemačke to poništili, ali su i ostavili svakoj nemačkoj federalnoj državi da ima svoj sopstveni tekst o istoriji. Učenik će dobiti ocenu iz poznavanja tog teksta, ali mu niko ne može zabraniti da u školi, na univerzitetu i na trgu, saopšti svoje mišljenje. Naučnim istraživačima pogotovo.

PUTINOVA ISTORIJA

To je, recimo, osporio Vladimir Putin kada je 5. novembra, 2014. godine pred profesorima i istoričarima opravdao sovjetski napad na Poljsku 1939. godine govorivši: „Šta je sa samom Poljskom? Što je učinila kada su Nemci napa-

li Čehoslovačku? Poljska je uzela komad Čehoslovačke za sebe. I onda su dobili udarac natrag, zauzvrat“. Udareni su i od Hitlera i Staljina.

Sadašnja Moskva ne dozvoljava da se savez nekadašnje Moskve i Berlina iz 1939. godine protumači te 2014. godine, 75 godina kasnije, sa drugačijeg gledišta osim pravednog moskovsko-berlinskog komadanja Poljske. I počinjenih zločina.

U januaru 2020. godine je Putin kazao da Moskva sprema i poseban centar arhivskih dokumenata kojima se istorija SSSR-a ne može drugačije videti osim one koju saopštava politički centar. Putinova interpretacija istorije ga vezuje – u njegovoj agentskoj samouverenosti – da je on nastavljač kolonijalne politike careva, posebno Petra Velikog.

Lenjinov-Staljinov SSSR je bio navodno privremeni ispad iz nje. Tu on namerno greši. Tako se on predstavlja tobožnjim kritičarem sovjetske neekspanzivne teritorijalne istorije koju će on da obnovi.

To je obmana, jer je SSSR zaista bio kolonijalni osvajač.

U junu 2022. godine je posle invazije na Ukrajinu nagovestio da on, Putin, samo vraća ono što Rusiji inače pripada. Jer, to je činio i tri veka pre njega Petar Veliki koji nije početkom 18. veka napao Švedsku da joj otme teritoriju - ne: „ On nije ništa zauzimao; on je te teritorije vraćao“ . Vraćao ih je zato što su tu navodno vekovima živeli i Sloveni, i što to, izgleda, daje pravo Rusima da u ime Slovena uzmu Švedsku za sebe. A istorija govori drugačije: Rus je staronordijska vikinška imenica za veslača - i ona ni na jednom

Kineski umjetnik Ai Veivei javno razbija urnu iz stare dinastije Han

slovenskom jeziku nema značenje. Sve tri Rusije su osnovali veslački Varjazi, vikinzi - novgorodsku „veslačku“ Rusiju, Kijevsku „veslačku“ Rusiju i „veslačku“ Belorusiju. Vikinzi - Rjurik, Oleg i njihovi potomci, su to učinili. Rusiju su osnovale nordijske čamdžije i dale osvojenoj zemlji ime po svom jeziku. Rus nije slovenska reč.

IMITACIJA CARICE

Nije dobro kada predsednik atomske države tako dobro poznaje istoriju i sebi dodeljuje prava na istinito tumačenje svoje osvajačke politike i nedemokratske vladavine.

On preteruje kada veruje da se ponaša kao Jelisaveta Petrovna Romanov, ćerka Petra Velikog, koja je u 18. veku sama sebi, pre Bonaparte, stavila carsku krunu na glavu kada ju je dvorska garda od 360 vojnika dovela na presto. Ona je, za razliku od Putina, osnovala sa Mihajlom Lomonosovim univerzitet, dizala je divne barokne dvorove i građevine, osnovala je sa Ivanom Šuvalovim akademiju nauka, ukinula je smrtnu kaznu – više

ju je suspendovala, i osvajala je evropske teritorije u savezu sa drugim evropskim silama.

Putin, za razliku od nje, nema ratnog evropskog saveznika osim azijske Severne Koreje i opreznog Lukašenka koji se 2022. godine gadno opekao. Putin još uvek nema snage da ode dalje od Jeljcina koji je 1996. godine suspendovao smrtnu kaznu. Kao i Lukašenko.

I sada u zatvoru u Orlovskoj oblasti, odakle se čuje eho rata sa Ukrajinom, umire od štrajka glađu i vodom Mihajlo Kriger, nemački Ukrajinac iz Dnjepra. Osuđen je od Putina na sedam godina samotne robije, jer je javno osudio napad Moskve na Ukrajinu i poželeo Putinu poraz i mnogo drugog. Kriger je tačno u svom govoru na sudu kazao staru istinu da je za narod nekada bolje da pretrpi poraz nego da pobedi – da bi se izlečio, davši primer Japana i Nemačke.

zakon kojim se do 15 godina zatvora kažnjava svako ko govori o sličnosti dejstava Hitlerove Nemačke i Staljinovog SSSR-a i negira „humanitarnu“ misiju SSSR-a za vreme Drugog svetskog rata. Te godine je mladi ministar obrazovanja Sergej Kravcov, ubeđeni militarista i zastupnik vojnog obrazovanja učenika, kazao da je spremljen zvanični udžbenik istorije koji će se učiti od prvog razreda osnovne škole nadalje i objasnio „da nikada nećemo dozvoliti da smo na neki način maltretirali druge narode – naše bratske narode Ukrajine i Belorusije. Učini-

SAMODRŽAC

Imajmo u vidu da je Putin u aprilu 2022. godine potpisao

Dok u Srbiji i Crnoj Gori stanovništvo grčevito teži novim odgovorima na zastarjele ideje i praksu svojih vlada, Patrijaršija ga vraća u bajkovite misterije zanesenih čudaka iz prošlosti koji ni u čemu nijesu zaslužni za razvoj svojih država. Za kakvu državu je zaslužan pustinjak Sv. Antonije Veliki, osnivač opštih pravila sveopšteg hrišćanskog monaštva – pa on je pobjegao iz države? Beogradska crkva ne obogaćuje društvo, već na svojim „naučnim“ proteološkim skupovima božićno obogaćuje Isusovu ličnost novim atributima kojih do sada nijesmo bili svjesni i otkrićima o njegovim zahtjevima poslije dvije hiljade godina od njegove smrti. O društvu nijedne riječi

Beogradska patrijaršija

Povodi

Neđelja, 28. decembar 2025.

ući režim da joj očuva poklonjene privilegije

predaka

– i da li je zaljubljen. A u Srbiji je to svakodnevno objavljivanje misli nepogrešivog Predsednika Republike koji jedini iscrpno poznaje volju Srba i priređuje im nameštene izbore da to dokaže.

U Crnoj Gori je demokratija često kod domaćih nemanjićkih „Srba“ javno izmišljavanje legendi o Stevanu Nemanji od pre više od 800 godina kao osnivaču Crne Gore i ribničke Podgorice. Potom oni preskoče svih 800 godina crnogorske istorije do danas, s tim što kvislinge i karađorđevićevce iz 20. veka nazivaju patriotama. I dižu im spomenike.

otadžbinskom ratu“. To je vešto smišljeno. Pitanja omladini su pristrasno podesile pouzdane „naučne“ apologete i oficiri savijene kičme. Deca neće ništa znati da su Sovjeti osim veličanstvenog otpora Hitleru, počinili i strašne zločine iz prethodnog saveza sa njim i prema sopstvenim narodima u SSSR-u.

U oktobru 2025. godine je pod Putinom dodatno pooštren već prethodni zakon protiv „stranih agenata“ u Rusiji.

Ti agenti su domaći neistomišljenici i nevladine organizacije koje saopštavaju svoje samostalne nalaze o istoriji Rusije, a posebno o tekućem ratu u Ukrajini. Tako se istorija okamenjava na čistu političku interpretaciju a univerzitet i štampa postaju propagandni biro i plen neistina diktatorske vlade.

RELIGIJA JE CENZURA

I DEMOKRATIJA IMA CENZURU

wikipediJa

ćemo sve što je u našoj moći da se istorijsko pamćenje očuva“. To je pamćenje bez pamćenja istine.

On je doneo i prvu pošiljku udžbenika na ruskom jeziku namenjenu ukrajinskim učenicima u Melitopolju, u Zaporoškoj oblasti, osvojenoj u invaziji Moskve na Kijev 2022. godine. On je 28. februra 2025. godine otvorio u moskovskoj školi broj 281 Svetsku školsku onlajn „Olimpijadu Velika pobeda“, gde deca i omladina iz celog sveta od 10 do 18 godina starosti mogu da provere svoja znanja o sovjetskom „Velikom

Demokratija je narodna volja ravnopravnih ljudi kako da se živi. To je njen maksimum, i on nigde ne postoji ma kako god da su izvršioci vlasti nadzirani. Između vlasti stanovništva i osamostaljene vlasti samodržaca postoje realne demokratije kao rvanje naroda sa vladom. Uvek postoje vladine tajne i pritisci na univerzitet, štampu, političke organizacije, amaterska društva, sudije, policiju, generale i svakoga ko govori više od želja izvršne vlasti ili aspirantnih snaga na vlast.

Postoji i farsa demokratije, to je u Americi državno brisanje imena pedofila sa liste Džefrija Epstina – da narod ne zna sa kakvim pervertitima iz Bele kuće je imao posla, a u Rusiji je to jednom godišnje u decembru pripremljeno petočasovno propitivanje agenta Putina šta je on uradio i šta dalje želi

Velike mediteranske religije su do juče uživale u monopolu na smisao života: judaizam, hrišćanstvo i islam. Više to nisu, sve više i svojom voljom, mada i pod odlučujućim pritiskom drugih ideologija i nesposobnosti prelata da opravdaju konzervaciju života pod Jahveom, Isusom i Muhamedom. Religija je bila isto što i cenzura.

Odavno više ne važi starozavetna Božija zapovest – ko u mene ne veruje, ubijte ga. Ideologije samostalnog traganja za novim uređenjem bez potčinjenosti Bogu su odnele pobedu. Vernici su se operativno udaljavali od Boga gradeći drugačiji sistem od Božijih naloga iz grčko-rimske antike. Svuda su ga „izdavali“ i pod njegovim imenom gradili svoju „religiju“ društva.

Isusovovo saglasje sa svakim društvom i Muhamedov Koran su se stali korak po korak transformisati u novi čovečiji akt života bez oslanjanja na Boga. Činili su to i dalje u njegovo ime iako u Božijim rečima njihovo novo društvo nije postojalo. I reč „islam“, kao reč šireg značenja od Korana, stala se među Arapima poletno širiti tek u 19. veku kao blaga distinkcija u odnosu na Muhamedovu reč - knjigu memoara njegovih slušalaca. Islam se danas raširio u pojam i državnu praksu napustivši striktne granice Muhamedovih propovedi. Postajao je civilan i sve više će to biti. No, Bog je dobio jedno utešno zadovoljenje: u arapskom pismu nema velikog slova, ali ga u latinici koju su Arapi preuzimali od Evropljana ima, i tako je bog i kod njih postao velikim slovom Bog, časti radi. Naravno, kod starih Arapa se ipak reč „Alah“ pisala posebnom kaligrafijom.

AUTOCENZURA SPC

Distinkciju između Biblije i društva među nama danas jedino nije uspela da postigne Srpska pravoslavna crkva. Suočena sa padom Vučićevog režima i nečuvene pljačke naroda, u kojoj je i ona učestvovala, ona nije u stanju da išta drugo sada učini osim da se ponovo povuče u „duhovnost“, u čiste rituale i formalna moralisanja metafizičkim prevrtanjima starih etičkih

pojmova. To je isto što i izolacija od društva. Ona je u autocenzuri. Ona sada čeka na politički rasplet u Srbiji nadajući se da će i budući režim da joj očuva poklonjene privilegije. Ništa ne predlaže, ona grobno ćuti. Gleda tiho kako Vučić pada.

Dok u Srbiji i Crnoj Gori stanovništvo grčevito teži novim odgovorima na zastarele ideje i praksu svojih vlada, Patrijaršija ga vraća u bajkovite misterije zanesenih čudaka iz prošlosti koji ni u čemu nisu zaslužni za razvoj svojih država. Za kakvu državu je zaslužan pustinjak Sv. Antonije Veliki, osnivač opštih pravila sveopšteg hrišćanskog monaštva – pa on je pobegao iz države? Beogradska crkva ne obogaćuje društvo, već na svojim „naučnim“ proteološkim skupovima božićno obogaćuje Isusovu ličnost novim atributima kojih do sada nismo bili svesni i otkrićima o njegovim zahtevima posle dve hiljade godina od njegove smrti. O društvu nijedne reči.

NAUČNI SKUP O POSTOJANJU BOGA

Upravo je takav bio samodopadljivi navodni „naučni“ skup na Bogoslovskom fakultetu u Beogradu 11–12. decembra ove godine, pod nazivom „Od Nikeje do danas (325–2025): Trajni značaj Prvog Vaseljenskog Sabora“, sa izložbom ikona „I videsmo slavu Njegovu“. Crkva još nije savladala ni pravopis ni interpunkciju srpskog pisma i nepravilno piše, i teško da može otići dalje od toga da obogati srpsko i crnogorsko biće predlozima za izlaz iz savremene istorijske krize beogradske politike od 19. veka do danas.

A da je Sv. Antonije bio na tom skupu on bi „naučnicima o bogu“ kazao da Isus nije bio bog, i to je rekao i u Nikeji. Suprotno od Antonija je udarcem pesnice o sto presudio sazivač i predsedavajući Nikeje car Konstantin. Bio mu je potreban njegov bog, bog kog će on da stvori, on da ga rodi, i koji će uvek biti na njegovoj strani. On je podržao ortodoksiju zbog političkog cilja. Kada je dobio što je hteo, tek potom se krstio, i potom počeo sa smrtonosnim napadom, sa Isusovom ljubavlju, na nikejske arijevske hrišćanske rivale i uporedne rivalske religije. Teodosije Prvi je to nastavio ubitačnom snagom pretvarajući hrišćanstvo u obaveznu državnu veru. Tako su nikejski rani hrišćani od revolucionara postali kontrarevolucionari.

Možda se sada bolje razumemo zbog čega podržavamo čin kineskog avangardnog umetnika Aia Veiveija. Razbiti urnu prošlosti nije greh ukoliko to nije i oproštaj od trule istorije. Dovoljna je i samo jedna urna, jer ona više odjekuje od mrtve zvonjave hiljada crkvenih zvona i propagandnih dnevnika autori• tarnih režima. Zar ne?

11

Nesavremena razmatranja

Rajnhard Hajdrih „normalnost“ zla Piše: Boro ŠUPUT Već je solidno dokumentovana činjenica da su glavni arhitekti holokausta mnogo više bili „normalni ljudi“ iz srednjeg sloja, nego nekakvi asocijalni psihopati sa društvenog dna. I da u organizaciji ovog nepojmljivog zla ključnu ulogu nijesu igrali neki zaluđenici, opčinjeni Hitlerovom demonskom ličnošću i demagogijom, nego obrazovani ljudi koje je proizvelo isto društvo koje je iznjedrilo i Hitlera Rajnhard Hajdrih rođen je 1904. godine u Haleu, gradu u kome je rođen i Georg Fridrih Hendl. Poticao je iz imućne porodice. Njegov otac bio je osnivač konzervatorijuma u Haleu i poznati tenor, majka učiteljica klavira. Srednje ime mu je bilo Tristan, u čast Vagnerovog operskog junaka. Bio je muzički obrazovan, dobar pijanista-amater i izuzetan violinista. Bio je sportski tip, dobar u jedrenju i, kako to već priliči višem građanstvu, dobar mačevalac. Nakon Prvog svjetskog rata stupio je u mornaricu, postao poručnik bojnog broda, zadužen za tehničke veze. Kako je objavio vjeridbu sa svojom kasnijom ženom, ne prekinuvši prethodno vezu sa dotadašnjom djevojkom, čija porodica je imala dobre veze u admiralitetu, 1930. godine otpušten je iz mornarice uz gubitak oficirske časti.

Teško je vjerovati da ovaj dio biografije sugeriše da je u pitanju čovjek koji je kasnije dobio nadimke kao što su „demon“, „plava zvijer“ ili „mladi, zli bog smrti“. Čovjeka, čija politička biografija iz pera dr Eduarda Čalića, nosi naziv „Rajnhard Hajdrih - ključna figura Trećeg rajha“.

Brzom usponu ovog čovjeka doprinio je i drug iz djetinjstva koji ga je Himleru pogrešno predstavio kao obavještajnog oficira, jer na njemačkom Nachrichtenoffizier znači oficir za tehničko prenošenje vijesti, takoreći oficir za vezu, ali i obavještajni oficir. Pošto je Himler radio na izgradnji tajne službe SS, ponudio je Hajdrihu da mu za dvadeset minuta izradi organizacioni plan takve jedne službe i odmah mu ponudio da vodi tu službu, koja se na početku zvala SD (Služba bezbjednosti) i bila jedna vrsta partijske tajne policije. Suvišno je reći, kakva moć se u tom položaju krila i što je sve mogao ovaj Himlerov čovjek od povjerenja. Ostalo je uglavnom poznato: Oličenje arijevskog zla i glavni strateg Konferencije u Vanzeu na kraju je pao kao žrtva britanske kombinatorike i čeških atentatora.

Ovi detalji iz Hajdrihove mladosti, koje detaljno objavljuje Ričard Evans u svojoj knjizi „Hitlerovi ljudi“ zanimljivi su iz jednog drugog razloga. Oni pokazuju kako jedna, inače „shvatljiva“ želja za karijerom u uniformi i potreba da se budućoj supruzi pokaže da je dostojan braka s njom, mogu da čoveka sa građanskim bekgraundom i dovoljno njemačke mistike u glavi, gurnu u jedan zločinački mehanizam u kome će njegovi kvaliteti i beskrupulozonost da dosegnu monstruozne razmjere. Od karijeriste postaje ubijeđeni nacista, ikona Himlerovog crnog reda. Što je najodvratnije, on je, kao i njegov šef, diplomirani biolog Himler, sebe smatrao žrtvom jednog lošeg svijeta, koji ga je prinudio da bude čvrst i okrutan, da bi mogao da stvori „bolji svijet“.

U međuvremenu, već je solidno dokumentovana činjenica da su glavni arhitekti holokausta mnogo više bili „normalni ljudi“ iz srednjeg sloja, nego nekakvi asocijalni psihopati sa društvenog dna. I da u organizaciji ovog nepojmljivog zla ključnu ulogu nijesu igrali neki zaluđenici, opčinjeni Hitlerovom demonskom ličnošću i demagogijom, nego obrazovani ljudi koje je proizvelo isto društvo koje je iznjedrilo i Hitlera.

Hana Arent je, na primjeru Ajhmana, ovo nazvala „banalnošću zla“. Možda je, ipak, za to prikladniji izraz „normalnost“ zla - jer omogućava da ga lakše prepoznamo dok još nije metastaziralo.

(Autor je jugoslovenski diplomata)

12 Kultura

Neđelja, 28. decembar 2025.

Sezonsko stočarstvo i život na katunima (katunovanje), kao novo nematerijalno kulturno dobro, imaju potencijal i značaj za crnogorsku kulturu i turizam, ali i brojne rizike koji im prijete

Iako i zvanično čuvari identiteta, katunima slijedi borba za opstanak Radi se o jednom od najstarijih i najslojevitijih oblika nematerijalnog nasljeđa Crne Gore.

Kao sezonsko kretanje ljudi i stoke, uz višemjesečni boravak na katunima, ova praksa objedinjuje stočarstvo, tradicionalno graditeljstvo, običajno pravo, društvene običaje, posebna znanja i vještine vezane za prirodu u način života na planini.

- Katunovanje je prisutno gotovo na svim crnogorskim planinama i ima kontinuitet od praistorije do savremenog doba, što potvrđuju arheološki nalazi, istorijski izvori i živa tradicija brojnih stočarskih zajednica. Oko 1.300 porodica praktikuje katunovanje na oko 400 katuna. Na njima se i dalje obavlja muža stoke i prerada mlijeka, proizvodnja skorupa i sira, briga o stoci, kao i održavanje tradicionalnih objekata – navodi se u saopštenju Uprave za zaštitu kulturnih dobara.

U elaboratu Uprave za zaštitu kulturnih dobara, u koji je Pobjeda imala uvid, navedeno je da je u prošlosti posjedovanje „planine“ bilo sinonim za bogatstvo. Planina je stočaru nudila sve – hranu, vodu, drvo, dom i prijatelje, ali je tražila poštovanje njenih surovih zakona. Danas, dok se svijet neprestano ubrzava, na katunima vrijeme teče drugačije.

ZNAČAJ

Katuni su stočarska naselja sa stambeno ekonomskim i pomoćnim objektima na visokim, (srednjim i nižim) planinskim pašnjacima, koji se nalaze na visinama od 800 do 2.000, a najčešće 1.500–1.700 metara nadmorske visine. Naselja su stočarska sezonska ili ljetnja staništa sa planinskim pasištima u kojima stočari žive

Najveći problem koji elaborat UZKD identifikuje je istorijski diskontinuitet nastao šezdesetih godina 20. vijeka. Nagla industrijalizacija nije samo ispraznila sela, već je presjekla vjekovni ritam izdiga na planinu. Podaci su neumoljivi – od najmanje 1.166 istorijski dokumentovanih katuna širom Crne Gore, danas je aktivno tek oko 400. To znači da je više od 60 odsto planinskih naselja utonulo u tišinu UZKD

PODGORICA – ,,Tradicionalno sezonsko stočarstvo i život na katunima, katunovanje/izdig“ proglašeno je za novo nematerijalno kulturno dobro Crne Gore od nacionalnog značaja.

To je složena društvena praksa koja nosi čitav univerzum znanja: od tradicionalnog graditeljstva i narodne medicine, preko običajnog prava, do specifične gastronomije i mitoloških narativa.

listi nematerijalne kulturne baštine čovječanstva nalazi se Transhumanca – sezonsko kretanje ljudi i stoke, kao zajedničko kulturno nasljeđe Austrije, Grčke i Italije od 2019; Albanija, Andora, Francuska, Hrvatska, Luksemburg, Rumunija i Španija priključeni su nominaciji i listi 2023.

TRADICIJA

Izdig ovaca na crnogorskim katunima, 2024.

tokom ljetnjih ili toplijih mjeseci, svake godine, obično od maja do oktobra. U tom periodu stočari sa svojom stokom, dominantno ovcama, ali i kravama, kozama i konjima, odlaze (izdižu) iz stalnih naselja, iz svojih sela, na svoje planine i katune. U elaboratu Uprave za zaštitu kulturnih dobara navedeno je da se katunovanje kategorizuje kao kulturno dobro od nacionalnog značaja. Kao razlozi navedeni su izuzetan značaj za društveni, istorijski ili kulturni razvoj Crne Gore i naroda i manjinskih nacionalnih zajednica koji u njoj žive; činjenicu da predstavlja jedinstveni primjerak stvaralaštva svog vremena i jedinstveni primjerak iz istorije prirode; izuzetna estetska vrijednost; veliki uticaj na razvoj tradicionalne kulture; te svjedočenje o društvenim i prirodnim pojavama, odnosno o uslovima ekonomskog ili kulturno-isto-

rijskog razvoja u određenom razdoblju.

Navode i da je u pitanju velikim dijelom autentično kulturno nasljeđe svih oblasti Crne Gore, trenutno učestalije u njenom središnjem i sjevernom dijelu. Katunovanje obuhvata i dodatni spektar nematerijalnih elemenata kao

što su tradicionalna znanja o stočarstvu i preradi mlijeka, običajno pravo i organizacija korišćenja komuna, sezonski kalendar prirode i običajne prakse, specifični govorni izrazi, rituali, vjerovanja, tradicionalne igre, mitološki narativi i bogata gastronomija planinskih krajeva. Katunova-

Kajmak i sir iz mješine jedan od najtraženijih proizvoda na katunima

nje predstavlja temelj tradicionalne kulture i savremenog identiteta planinskih krajeva Crne Gore.

Kulturno dobro od nacionalnog značaja može se nominovati za upis na Listu svjetske baštine, u skladu sa međunarodnim konvencijama. Na UNESCO Reprezentativnoj

Iako se o katunovanju danas često govori u kontekstu turizma ili poljoprivrede, elaborat stručnog tima podsjeća da je riječ o fenomenu čiji korijeni sežu u duboku prošlost.

Katunovanje potiče iz pradavnih perioda prošlosti na sadašnjem crnogorskom tlu, što potvrđuju arheološki lokaliteti u planinskim zonama. Istorijski izvori dokumentuju postojanje srednjovjekovnih katuna. Arheološki nalazi, poput tumula na visokim planinama, potvrđuju da su ove zone korišćene još u praistoriji.

Katuni se u pisanim izvorima pominju još u 12. vijeku u ,,Ljetopisu Popa Dukljanina“, a čuveni ugovor Đurđa Brankovića sa Mlečanima iz 15. vijeka jasno navodi „catuni Cernogore“, označavajući crnogorske katune, odnosno kasniju i sadašnju Katunsku nahiju.

Posebno je upečatljiv zapis Marijana Bolice iz 1614. godine, koji opisuje kako narod Crne Gore izgoni stada na „prekrasna pasišta“ Lovćena od maja do oktobra. I turski popisni defteri iz druge polovine 15. i 16. vijeka svjedoče da je na prostoru Polimlja postojalo sezonsko stočarenje. Takođe je poznat i dokumentovan učestali proces nastanka stalnih sela iz katuna, kao npr. u Drobnjacima.

Kultura

Planinke su duša svakog katuna

Katunovanje nije haotično zaposjedanje prostora. Ono se temelji na komunicama – zajedničkoj imovini plemena, sela ili bratstva. Pravo na planinu se sticalo i branilo. Korišćenje pašnjaka, šuma i vode strogo je regulisano običajnim pravom. Primjer Sinjajevine, gdje je knjaz Nikola 1881. godine dodijelio ispašu Bjelopavlićima za ratne zasluge – što je dovelo do izgradnje čak 400 koliba na toj planini – pokazuje koliko je „imati planinu“ značilo bogatstvo i prestiž. Čak se i put kojim stoka prolazi (projav) brižljivo obilježavao i branio.

Preispitati projekte koji mogu ugroziti pašnjake i tradicionalne oblike privređivanja na katunima Turizam je važna podrška katunovanju, navedeno je u elaboratu UZKD, ali rizik nastaje kada katuni postanu isključivo turistički prostori bez stočarstva, jer tada dolazi do gubitka tradicionalne privredne prakse.

- Neadekvatna promjena ekonomske funkcije katuna dovodi do promjena i gubitka tradicionalnog kulturnog nasljeđa (materijalnog i nematerijalnog), ali i prirodnog okruženja, odnosno biodiverziteta pašnjaka i katuna; navedene prijetnje zahtijevaju sveobuhvatan i koordinisan pristup zaštiti kako bi se osigurao opstanak i prenošenje prakse katunovanja na buduće generacije – navedeno je u elaboratu, uz dodatak da je ,,potrebno preispitati sve planove i projekte koji mogu ugroziti pašnjake i tradicionalne oblike privređivanja na katunima, kao što su bile inicijative za militarizaciju planinskih prostora (primjer Sinjajevine)“.

ZDRAVLJE

UZKD

Kada stignete na katun, prvo što primijetite je autentična arhitektura. Koliba je osnovna jedinica života, a zavisno od regije, grade se od kamena ili drveta. Posebno su dragocjeni najstariji oblici poput savardaka ili dubiroga – kružnih koliba sa krovom od slame u obliku kupe koji se spušta do same zemlje. Iako su danas rijetki, ovi objekti su svjedočanstvo genijalnosti narodnog graditeljstva koje se služilo isključivo prirodnim materijalima.

Pored kolibe za stanovanje, tu je i mljekar – mala, ali izuzetno čista brvnara namijenjena isključivo preradi mlijeka. Tu se „kupi“ skorup, sir se ostavlja u kace i mješine, a miris svježe varenike (mlijeka) ispunjava vazduh. Za čobane koji bdiju nad stadima tu su i kućare – pokretne kućice na saonicama koje su se mogle seliti zajedno sa torovima.

Ako katun posmatramo kao

tijelo, onda je planinka njegova duša. Ova žena, domaćica katuna, centralna je figura cijele zajednice. U elaboratu je objašnjeno da je njena uloga višestruka i zahtjevna: ona je organizatorka svih aktivnosti, brine o djeci, gostima, vrtu, ali njena najsvetija dužnost je briga o mlijeku.

U elaboratu je navedeno i da ,,kao i u prošlosti, boravak ‘bolešljivih’ članova porodice na katunu, odnosno na planini smatra se dobrim za zdravlje“.

Katuni su oduvijek bili mjesta okupljanja. Kada se završe dnevne obaveze, počinju druženja, pjesme i sportska nadmetanja. Centralni događaji su veliki sabori na Petrovdan (12. jul) i Ilindan (2. avgust).

Ovi skupovi na planinskim proplancima, poput onih na Lovćenu, Sinjajevini ili Lukavici, okupljaju ne samo stočare, već i prijatelje iz gradova, čuvajući duh zajedništva koji moderni život polako potiskuje. Za pomenuta velika okupljanja, na katun dolaze stočari iz okolnih katuna, ali i svi iz sela, kao i prijatelji i ljubitelji planine i katuna i iz drugih mjesta.

RIZICI

Iako je praksa katunovanja i dalje živa u velikom dijelu Crne Gore, stručnjaci u elabo-

ratu upozoravaju da je njeno očuvanje suočeno sa više savremenih rizika koji utiču na održivost dobra. Najveći problem koji elaborat identifikuje je istorijski diskontinuitet nastao šezdesetih godina 20. vijeka. Nagla industrijalizacija nije samo ispraznila sela, već je presjekla vjekovni ritam izdiga na planinu. Podaci su neumoljivi – od najmanje 1.166 istorijski dokumentovanih katuna širom Crne Gore, danas je aktivno tek oko 400.

To znači da je više od 60 odsto planinskih naselja utonulo u tišinu.

U elaboratu je konstatovano da od nekoliko stotina katuna na kojima ima savremenog i očuvanog, tradicionalnog graditeljskog nasljeđa i tradicionalnog privređivanja i načina života, osnovano se može pretpostaviti da se aktivno katunovanje praktikuje u oko 400 katuna.

- Ostali katuni imaju i druge oblike i odlike ljetnjeg boravka (rada i života) na planini. Po podacima Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja iz 2023. godine, koji bilježe subvencije za stočare koji katunuju sa svojom stokom na svojim planinama, te je godine 1.390 porodica katunovalo u 527 katuna. Dakle, 1.390 stočara izdiglo je sa oko 53.500 ovaca,

2.700 koza i 11.900 govedi – navedeno je u elaboratu.

Takođe, konstatovano je da je nekada izdig bio kolektivni čin plemena ili bratstva, strogo regulisan dogovorom. Danas se na većinu katuna izdiže pojedinačno, bez one pređašnje čvrste društvene organizacije.

Još jedan od problema je pad broja porodica koje se bave stočarstvom, što proizvodi veliku prijetnju kontinuiranom prenošenju znanja, vještina i običaja vezanih za katunovanje. Takođe, transformacija katuna iz stočarskih u stalna i(li) turistička naselja sa pratećom (neplanskom, nelegalnom) novogradnjom dovodi do gubitka autentičnih ambijentalnih i graditeljskih vrijednosti i narušavanja kulturnog pejzaža. Konstatovano je da je neodržavanje i degradacija vrijednosti naslijeđene tradicionalne arhitekture i drevnih graditeljskih praksi dovelo do korišćenja novih materijala, graditeljskih oblika.

U elaboratu je navedeno da je tradicionalni „izdig“, koji je podrazumijevao višednevno gonjenje stoke pješke preko planinskih prevoja, danas u nestajanju. U posljednjih nekoliko decenija, do katuna se stoka i oprema najčešće prevoze kamionima. Iako je to ekonomski opravdano, time se gubi jedan cijeli segment nematerijalnog dobra – poznavanje starih ruta, običaji vezani za putovanje i fizička veza stočara sa svakim metrom planinske staze.

VALORIZACIJA

Savremeni uslovi donijeli su puteve, negdje i struju, a život na katunu se sve češće prožima s turističkom ponudom.

Stočari sada svoj sir i skorup prodaju direktno turistima, čime ova drevna praksa dobija novu ekonomsku dimenziju. Danas se katunovanje prilagođava novom vremenu. Do mnogih katuna su stigli putevi, voda, pa čak i struja ili solarni paneli. Moderni katunari svoje proizvode više ne čuvaju samo za zimu, već ih prodaju restoranima ili turistima koji sve više cijene autentičnost i ekološki čist „bijeli mrs“.

Dobijanje statusa nematerijalnog kulturnog dobra od nacionalnog značaja je prvi korak ka sistemskom očuvanju ovog fenomena. To znači da država prepoznaje da katuni nijesu samo „stari objekti“, već živi prostori koji čuvaju znanja neprocjenjiva za održivi razvoj, turizam i poljoprivredu.

U vremenu kada se gubi kontakt sa korijenima, katuni ostaju naša veza sa zemljom, simbol slobode i prostor gdje se i dalje, uprkos svemu, živi autentično.

Kulturni pejzaž koji je nastao vjekovnim suživotom čovjeka i prirode – ta mreža koliba, torova, vodopoja i pašnjaka – jedinstven je u evropskim okvirima. Očuvanjem katunovanja ne čuvamo samo sjećanje na pretke, već i ključ za budućnost u kojoj će zdrava hrana i netaknuta priroda biti najdragocjeniji resursi.

A. RADOVIĆ

13

Dan Gradskog pozorišta Podgorica obilježen dodjelom godišnjih nagrada Mediabiro

UZKD

Neđelja, 28. decembar 2025.

Sa dodjele nagrada

Glumici Zoji Bećović priznanje „Vasilije Ivanovič Šćućkin“ PODGORICA - Dan Gradskog pozorišta Podgorica, 27. decembar, obilježen je svečanom dodjelom nagrade ,,Vasilije Ivanovič Šćućkin“ i uručenjem godišnjih priznanja zaposlenima za poseban umjetnički doprinos, kao i za visoke rezultate ostvarene u tehničkom i administrativnom sektoru u 2025. godini.

Na početku svečanosti obratila se direktorica Gradskog pozorišta Sandra Vujović koja se osvrnula na rezultate ostvarene u protekloj godini.

- Iza nas je godina puna izazova, rada, sumnji, ali i malih pobjeda koje su nas podsjetile zašto smo ovdje. Hvala svim kolegama koje su ove godine ne samo riječima, već i svojim djelima, profesionalizmom i pregalaštvom pokazale kako se iskreno voli pozorište - kazala je Vujović, prenosi Mediabiro.

Posebnu zahvalnost uputila je dobitnicima godišnjih nagrada.

- Dragi dobitnici godišnjih nagrada, vaš rad, vaša posvećenost i vaša vjera u umjetnost razlog su zbog kog s ponosom ulazimo u godinu jubileja. Zato su vaše nagrade zaslužene i od srca vam čestitam - poručila je direktorica.

Glavna godišnja nagrada koju Gradsko pozorište dodjeljuje za izuzetne umjetničke domete i trajan doprinos afirmaciji pozorišta, a koja nosi ime osnivača Gradskog pozorišta Vasilija Ivanoviča Šćućkina dodijeljena je glumici Zoji Bećović. Nagradu je uručio Miloš Marović, predsjednik Savjeta Gradskog pozorišta.

U obrazloženju za dodjelu nagrade se navodi da je glumica Zoja Bećović obilježila jednu cijelu epohu crnogorskog pozorišta, prije svega za djecu, u lutkarskim predstavama, na dječjoj dramskog sceni, a ništa manje i u komadima za odrasle. Od prve predstave kojom je počela svoj pozorišni život - 1966. godine do posljednje uloge odigrane 2014. godine, ostvarila je nevjerovatnih 97 premijera i odigrala je 3.995 predsta-

va, od kojih su neke premašile brojku od 300 izvedbi. Za svoje umjetničko stvaralaštvo Bećović je nagrađena nizom priznanja među kojima se ističu Nagrada Kotorskog festivala pozorišta za djecu i Nagrada 19. decembar koju je zaslužila 1998. godine kao umjetnica koja je svojim radom i rezultatima doprinijela razvoju kulture glavnog grada Crne Gore.

Nagradu „Vasilije Ivanovič Šćućkin“ u ime glumice Zoje Bećović primila je njena ćerka - prof. dr Danijela Stešević.

- U ovom trenutku kada sam i ja bliže svom kraju nego početku, potrebni su nam ovakvi trenuci sjećanja na neke velike stvaraoce. Toliko se radujem tome što ću u ime moje majke držati nagradu jednog velikog stvaraoca kao što je Vasilije Ivanovič Šćućkin.

Radujem se što sa ponosom govorim da sam Zojina ćerka. U Crnoj Gori se većinom predstavljamo po očevima, a ja sa velikim ponosom govorim ko je moja majka i drago mi je kada ljudi primijete sličnost sa njom. Neizmjerno vam hvala na ovoj nagradi, Zoja bi vam zahvalila sa smiješkom i vrlo skromnim hvala i rekla da je samo radila ono što je voljela, na najbolji mogući način - rekla je Stešević, prenosi Mediabiro.

Godišnje nagrade za umjetnička dostignuća u 2025. godini dodijeljena su scenografkinji Smiljki Šeparović i glumcu Davoru Dragojeviću. Godišnje nagrade za istaknute rezultate u radu u 2025. godini dodijeljene su rukovodiocu odsjeka scene, koordinatoru Bošku Jovićeviću, vozaču u sektoru održavanja i zaštite Gavrilu Lopičiću, organizatorki programa Branki Knežević i sekretarki Gradskog pozorišta Ani Krivokapić.

U sklopu svečanosti prikazan je i godišnji film koji je sumirao uspjehe Gradskog pozorišta u 2025. godini. Uspješna godina za Gradsko pozorište zaokružena je sinoć premijerom predstave „Raspored časova“ (12+) po konceptu i u režiji Petra Pejakovića. R. K.

14 Crnom Gorom BIJELO POLJE - Doktor Besim-Beko Kadić je ugledni ljekar koga, kad se pojavi u gradu pod Obrovom svi pozdravljaju i zahvaljuju za ono što čini za građane. Doktor Kadić potiče iz starogradske bijelopoljske porodice, poznate po svojoj trgovačkoj tradiciji, poštenju i čestitosti.

Odrastao je uz oca Jusufa i majku Hankiju, koji su ga učili da se prema svakome odnosi s poštovanjem i dobrotom, te uz sestru i dva brata, sa kojima je dijelio porodične vrijednosti zajedništva i marljivosti. U njihovoj kući uvijek se cijenio rad, skromnost i briga za druge, pa je iz takvog okruženja ponio prve lekcije o humanosti i odgovornosti prema čovjeku. Te vrijednosti, koje je gledao i upijao od malih nogu, kasnije su ga prirodno usmjerile ka medicini – profesiji u kojoj je najjasnije mogao da živi ono što je učio u svom domu.

Studije medicine je započeo u Banjaluci, a završio u Sarajevu, gradu koji mu je otvorio vrata ozbiljnog medicinskog obrazovanja i naučio ga što znači posvećenost pacijentu.

Specijalizaciju iz opšte medicine završio je u Beogradu, gdje je proširio svoje znanje, stekao dragocjena praktična iskustva i učvrstio uvjerenje da je ovaj poziv njegov životni put.

TRI DECENIJE U HITNOJ POMOĆI

U Službi hitne medicinske pomoći u Bijelom Polju radi od njenog osnivanja. To znači da je, zajedno sa kolegama, stvarao temelje nečega što danas predstavlja jedan od bitnijih segmenata našeg zdravstvenog sistema.

- Rad u Hitnoj medicinskoj pomoći je poziv za koji vas niko ne može potpuno pripremiti – tu nema rutine, nema predaha, nema „standardnog radnog dana“. Svaki izlazak na teren, svaka intervencija, svaki poziv nose svoju težinu. Ali, nose i ono nešto što iznova podsjeća na suštinu našeg posla: da je ljudski život najvredniji dar i

Neđelja, 28. decembar 2025.

VRIJEME I LJUDI: Doktor Besim – Beko Kadić

Čovjek kojem svi zahvaljuju Rad u Hitnoj medicinskoj pomoći je poziv za koji vas niko ne može potpuno pripremiti – tu nema rutine, nema predaha, nema „standardnog radnog dana“. Svaki izlazak na teren, svaka intervencija, svaki poziv nose svoju težinu. Ali nose i ono nešto što iznova podsjeća na suštinu našeg posla: da je ljudski život najvredniji dar i da ga moramo štititi svim znanjem, iskustvom i snagom - ističe dr Kadić da ga moramo štititi svim svojim znanjem, iskustvom i snagom - ističe dr Kadić.

Tokom trideset godina rada u Hitnoj, imao je priliku da pomogne hiljadama ljudi. Mnoge je poznavao, neke nije, ali se za svakoga trudio da da svoj maksimum.

Nema veće nagrade od trenutka kada vidite olakšanje na licu pacijenta ili zahvalnost porodice. To su slike koje ostaju u srcu zauvijek - kaže sa puno emocija.

Kroz profesionalni angažman redovno je doprinosio i razvoju struke, pa je tako dva mandata bio delegat Skupštine Ljekarske komore, dajući doprinos unapređenju standarda ljekarske profesije u Crnoj Gori.

PRVI DIREKTOR DOMA ZA STARE

Jedan od važnih segmenata njegovog profesionalnog puta bio je i rad u Domu za stare u Bijelom Polju, gdje je imao čast da bude prvi direktor.

- To je bila velika odgovornost, izazov i čast, jer je trebalo stvoriti funkcionalan sistem, postaviti standarde brige o starijim osobama i izgraditi povjerenje među korisnicima i njihovim porodicama. Rad sa starijim licima jeste poseban – zahtijeva strpljenje, toplinu i razumijevanje. Trudio sam se da Dom bude ne samo

ANEGDOTE IZ ŽIVOTA

Doktor Besim-Beko Kadić

ustanova, već i mjesto gdje se ljudi osjećaju sigurno, prihvaćeno i dostojanstveno - ističe dr Kadić.

Kaže da ga je to iskustvo dodatno obogatilo kao čovjeka i ljekara, jer ga je podsjetilo da humanost nije jednokratni čin, nego stalna obaveza i način života.

HUMANITARNI RAD

Pored posla u Hitnoj, veliki dio života posvetio je Crvenom krstu. Bio je dugogodišnji predsjednik Crvenog krsta Bijelo Polje, kao i potpredsjed-

nik nacionalnog društva Crvenog krsta Crne Gore.

Priča da su to bile godine pune akcija, kampanja, edukacija, humanitarnih projekata i djela koja su prevazilazila granice profesije.

Organizovali smo brojne obuke iz prve pomoći, učestvovali u podizanju svijesti o davalaštvu krvi, pomagali najranjivijim kategorijama stanovništva i u najtežim trenucima stajali uz svoj narod. Ponosan sam na svaki segment tog rada, jer vjerujem da je humanost ono što određuje čovjeka – ne titula, ne funkcija, nego djelo – ističe sa ponosom.

MALI RITUAL SREĆE

Besim Kadić sa suprugom

le trenutke koji život čine ljepšim. Sve to zajedno čini njegov put i podsjeća ga da ispunjen život nije samo u poslu, već i u ljudima koji su uz nas.

Iako mu se penzija bliži, nakon skoro četiri decenije rada, i dalje svakodnevno ulazi u svoje smjene sa istim žarom i predanošću kao na početku karijere.

Ljudi u gradu ga doživljavaju kao ljekara kojem mogu vjerovati i na koga se uvijek mogu osloniti. Tokom godina stekao je poštovanje i naklonost mnogih, ne zbog titule, već zbog načina na koji prilazi svakom čovjeku – smireno, strpljivo i bez žurbe. Njegova toplina, predanost i spremnost da pomogne u svakoj situaciji učinili su ga jednim od najomiljenijih ljekara u Bijelom Polju.

Najveća nagrada mi je kada ljudi uđu u ambulantu sa povjerenjem, a izađu sa osjećajem da nijesu sami. To je za mene suština ovog posla – da se čovjek osjeti viđenim, saslušanim i zbrinutim – ističe sa ponosom.

Porodica je njegov najveći oslonac i izvor radosti. Supruga Indira, ekonomista i računovođa, bila je njegova podrška tokom studija u Sarajevu, specijalizacije u Beogradu i godina posvećenih radu u Hitnoj službi. Njeno razumijevanje i povjerenje omogućili su mu da se fokusira na svoj poziv i ostane predan profesiji.

Njihovo četvoro djece odrastalo je u okruženju u kojem su se poštovanje, trud i humanost uvijek cijenile. Najstariji sin Jusuf slijedio je ljekarski put i danas je specijalista ortopedije i traumatologije, drugi sin Nerman spojio je analitički um i ljubav prema obrazovanju kao ekonomista i profesor matematike, ćerka

Armina prenosi ljubav prema jeziku i učenju kao profesor engleskog jezika, a najmlađa kćerka Dina, prirodno kreativna i nadarena za crtanje i dizajn, studentkinja je arhitekture. Posebnu sreću im donose unučad – Ahmed, Ema, Adem i Lijan – čiji osmijesi i zagrljaji ispunjavaju dom toplinom i ljubavlju.

Uz sve to, dr Kadić njeguje još jedan hobi koji ga vraća tišini i prirodi – ribolov. Vrijeme provedeno pored vode pruža mu mir, sabranost i priliku da se napuni energijom.

Pored svega toga, supruga i on njeguju jedan mali, dragi ritual: svake godine sa nekoliko odabranih prijatelja putuju na neku udaljenu destinaciju. To su dani kada odmaraju, pune baterije, razgovaraju i jednostavno uživaju u životu daleko od svakodnevnih obaveza.

Ta putovanja su njihova mala oaza, trenuci u kojima se povezuju, obnavljaju energiju i vraćaju kući s novim elanom za sve što ih čeka.

POGLED UNAZAD

Kada pogleda iza sebe, vidi godine pune izazova, ali i mnogo lijepih trenutaka. Sjeća se spašenih života, hiljada pregleda i situacija koje su ga oblikovale kao ljekara i kao čovjeka. Ali isto tako pamti i sve ono što je gradio sa svojom porodicom i prijateljima – putovanja, druženja, zajedničke radosti i ma-

Jedna od anegdota koje dr Kadić često prepričava desila se tokom jednog uobičajenog radnog dana u Hitnoj službi.

U ambulantu je ušao stariji čovjek, vidno zabrinut, držeći se za grudi. Dok je dr Kadić pripremao pregled, čovjek ga je pažljivo gledao, a onda odjednom rekao: Sinko, samo da me ti pogledaš. Ako me ti primiš, ja već pola ozdravim.

Kada su završili pregled i ispostavilo se da nije ništa opasno, čovjek se nasmijao i dodao: Znao sam ja! Tvoja riječ mi je jača od svake tablete.

To je, kako kaže dr Kadić, jedan od onih trenutaka koji ga uvijek podsjete zbog čega voli svoj posao – jer ponekad je ljudima jednako važna riječ, pogled i smiren glas, kao i sama terapija.

Jedna od situacija koje dr Kadić nikada neće zaboraviti dogodila se jednog ljeta, dok je radio oko pčela. Iako zna da je alergičan na njihov ujed i uvijek se trudi da bude pažljiv, jedna pčela ga je ipak ubola. U roku od nekoliko minuta počeo je da osjeća poznati talas slabosti i otežanog disanja.

Bio je sam, pa je brzo sjeo u auto i uputio se pravo ka Domu zdravlja, znajući da nema vremena za odlaganje.

Nije ni stigao do ambulante, a već je hvatao vazduh i borio se da ostane pribran. U tom trenutku mu je prišla jedna pacijentkinja, prepoznala ga i potpuno iskreno, misleći da je došao u smjenu, rekla: Doktore, molim vas, samo da mi pogledate nalaze…

U tom stanju uspio je da izusti samo par riječi: Alergičan sam… ujed pčele…

Kolege su reagovale u djeliću sekunde i odmah mu pružile pomoć. Kada se kasnije oporavio, s osmijehom je pričao kako je to vjerovatno jedini put da je jedva uspio da objasni da je on zapravo pacijent, a ne dežurni ljekar.

Beća ČOKOVIĆ

Objektiv

Neđelja, 28. decembar 2025.

Filmovi i serije koji su obilježili 2025.

Zamršena godina Piše: Marija Ivanović-Nikičević

Blows“), ide još jedan vrhunski, nažalost i potcijenjeni Britanac. Mini-serija „The Death of Bunny Munro“, pak, okončana je krahom kruga i transgeneracijske traume koja je jedno dijete koje je dobilo dijete gurnula u ponor zavisnosti od seksa. Sa sve pjesmom i kameom Nika Kejva, koji zna štošta o gubitku, izgubljenoj djeci i traumi.

Krug je polomljen i u gotskoj fantaziji „Frankenstein“ sa Giljermom del Torom koji je konačno dočekao svoje najdraže čudovište šaljući predivno ljubavno pismo Meri Šeli, ali i čitajući njeno djelo prvenstveno kao priču o razočaranim očevima i abnormalnoj i beskrajno tužnoj djeci koja na nasilje odgovaraju nasiljem. U isto kolo upleo se i Joakim Trir sa „Sentimental Value“. Doduše, ne sa sinom, nego s anksioznom i od oca zapostavljenom kćerkom – i bergmanovski kompleksnom pričom o praštanju, milosti i zacjeljenju za koju su Stelan Skarsgord i Renata Reinsve, izgleda, bili rođeni.

Sveprisutnost ljubavi i smrti.

Sjećate se, o tome je govorio i pisao Danilo Kiš; ljubav i smrt prepoznao je kao konstante u okeanu vremena, kao centripetalnu silu, kao glavne pokretače života i umjetnosti u svim epohama. Iako nas svakodnevica često demantuje, iako svakim danom postajemo sve površniji, iako nam se nekad čini da živimo u doba u kojem se od smrti konstantno bježi, te sve manje promišlja o ljubavi – isto važi i za naše vrijeme. I nigdje to očiglednije nije nego upravo u umjetnosti, vječito zaduženoj za to da nam prokrvljuje i mrsi živote i uporno nas vraća do izvorišta iz kojeg smo potekli – ali i ušća u kojem ćemo jednom svi završiti. Do ljubavi i smrti i svega između njih.

Susret i bijeg

Toliko je emocija i ključnih tema 2025. obuhvaćeno u nastavku sage „Peacemaker“ da je lako zamisliti i sve druge važne TV i filmske likove u rasplesanoj uvodnoj špici druge sezone. Samo neka plešu – i slave neodustajanje štosno pričali su nam i članovi porodice Švuper u animiranoj seriji „Long Story Short“.

Da majke sa pravedničkim bijesom ne budu zaspostavljene pobrinuli su se „Hamnet“ Kloi Džao, „If I Had Legs I’d Kick You“ Meri Bronstin, „Die My Love“ Lin Remzi… Kakve su samo role tri režiserke spakovale za genijalke Džesi Bakli, Rouz Birn i Dženifer Koneli – ne bismo bili u koži članova Američke akademije i birali pobjednicu na idućim Oskarima ni da nam plate.

Na koncu, najslađa i najpozitivnija priča o zacjeljenju nekih predubokih porodičnih rana zavukla se tamo gdje se najmanje očekivala – u superherojsku zezalicu „Peacemaker“ Džejmsa Gana. Ni drugoj sezoni nije falilo akcije i zezanja, ali ono što ju je učinilo istinskom poslasticom, praktično terapijom i važnom pričom o mentalnom zdravlju, jeste sloj posvećen Mirotvorčevoj (Džon Sina) (ne)odabranoj porodici.

Zapravo, toliko je emocija i ključnih tema 2025. obuhvaćeno u nastavku sage „Peacemaker“ da je lako zamisliti i sve druge važne TV i filmske likove kako plešu u fantastičnoj uvod-

noj špici druge sezone. „Cause there is always a wrong to your right (yeah)/ And there will always be a war somewhere to fight (ooh)/ And God knows I’ve had some rough fuckin’ years/ Ooh, oh Lord, oh Lord, keep on keeping on.“ Foxy Shazam i pjesma koja zaslužuje da bude proglašena himnom i ove i svake godine u kojoj sve može da bude opcija, samo ne odustajanje.

Nasilje i zdravlje

Mentalnom zdravlju, pak, neke revolucionarne stvari na televiziji posvetio je Nejtan Filder u drugoj sezoni HBO serije „The Rehearsal“, a njime se u hit-drami „The Pitt“ kroz 15 epizoda i u realnom vremenu bavio cijeli tim ljekara hitne pomoći sa Noom Vajlom na čelu.

U sjajnoj godini za horor, o gubitku i žaljenju učili smo od „Bring Her Back“ i „Weapons“, ali i od neobične saj-faj odgonetke „The Life of Chuck“ sa monumentalnim miksom Majka Flanagana i Stivena Kinga. Pa smo ponovo plesali i plakali i ponovo plesali sa Kejvom, ovog puta u finalu Bentlijeve meditativne ode životu, drveću, vozovima

x. com / hc noel

I 2025. bila je godina ljubavi i smrti na filmu i televiziji; konstante su ostale iste, samo su ih mrsili i prokrvljivali drugi umjetnici. I, koliko god naizgled nepovezani bili (stilski, Majke i bijes tematski, geografski, kako bi- U bioskopskom spektaklu lo), njihovi svjetovi slivali su se „One Battle After Another“ jedni u druge, dopunjavali, po- o revoluciji koja jede vlastitu jačavali, zajedno dosezali lakše djecu - roditeljima i potomi mnogo dublje do bića svih nas. cima u najelektričnijem, najNajfiniji filmovi i serije 2025. smješnijem i najtoplijem filpokazali su nam da smo svi mu karijere pozbavio se i Pol zamršeni u istoj koži, želja- Tomas Anderson. A o prema, traganjima, bolima, nada- nošenju traume, ali i teškoći da ma. I da, ma koliko bili udalje- se ljubav verbalizuje, dirljivo i ni (geografski, tematski, stilski, opet – kako bilo), nikada nećemo moći da pobjegnemo jedni od drugih.

Ipak, činimo to stalno; u konstantnom smo bijegu od nekoga i nečega. No, ako je išta pokazala filmska i TV umjetnost 2025. to je da od bježanja nema neke vajde. Susret – sa sopstvom, Drugim, svijetom i njegovim traumama, to je neminovnost. I u to istinski vjeruju najbolji ovogodišnji autori, kao što polažu nadu i u to da tokom tog randevua nećemo samo plakati, nego – i plesati. I prelivati i tjeskobu i radost jedni u druge.

Jedna od najvažnijih konstanti na filmu i televiziji 2025. bile su priče o roditeljima i djeci, ponajviše o očevima i sinovima.

Sa malih ekrana opominjala je i ranjavala „Adolescence“ – ne odgovorima, nego pitanjima o današnjim dječacima, incelima, digitalnim tvrđavama, vršnjačkom nasilju, mentalnom zdravlju, toksičnoj muškosti… I ocu koji je dao sve od sebe, ali to nije bilo dovoljno.

U paru sa remek-djelom Džeka Torna i Stivena Grejema, koji je apsolutni MVP godine (uz „Adolescence“, studiju toksične muškosti pokidao je i kao otac Brusa Springstina u filmu „Deliver Me from Nowhere“, ali i u seriji „A Thousand Najveći filmski i TV heroji 2025. stvoreni za uvodnu tačku u seriji „Peacemaker“

i ljudima od stakla „Train Dreams“ sa fantastičnim Džoelom Edžertonom.

Pričalo se 2025. mnogo i o nasilju. O fašističkom (i nekad i sada) – Džo Rajt u genijalnoj italijanskoj mini-seriji „M: Son of the Century“, ali i Igor Bezinović u „Fiume o morte!“.

O korporativnom, kapitalističkom i kolonijalističkom – i dalje briljantna „Severance“, ali i novajlije „Murderbot“ s Aleksanderom Skarsgordom i „Chief of War“ sa Džejsonom Momoom, kao živi dokaz da niko tako slatko i ironično ne udara po nečemu što i sam predstavlja kao Apple TV+.

No, tu ne treba zaboraviti ni nepravedno zapostavljenu satiru „Mountainhead“, prvi projekat Džesija Armstronga nakon remek-djela „Succession“.

Za identitetsko nasilje bila je tu dirljiva tajvanska drama „Left-Handed Girl“; za seksualno – „Sorry, Baby“ Eve Viktor; za ratno – „The Voice of Hind Rajab“ Kauter Ben Hanije; za rasno i ekonomsko – epski vampirski horor-bluz „Sinners“ Rajana Kuglera. O nasilju odrastanja, pak, osim „Adolescence“ pričali su nam i „Stranger Things“ (ne tako uspjelo), te „It: Welcome to

15

Derry“ (neočekivano uspjelo) sa Penivajzom Bila Skarsgorda u najubitačnijem izdanju. Inače, isto prezime treći put? Pa dobro, jasno vam je da je Skarsgord – MVP familija.

Posebno ove godine.

Pesnice i srce

Čuda su se činjela i sa dobroćudnim vanzemaljcima i pobješnjelim ljudima i u Giliganovoj saj-faj svobodijadi „Pluribus“ i u Lantimosovoj simfoniji nihilizma „Bugonia“.

Glas za slobodu po svaku cijenu dizao se i u skrivenoj britanskoj pank rok poslastici „Riot Women“, ali i u gorkoslatkom krstaškom pohodu na orgazam „Dying for Sex“ sa Mišel Vilijams.

I o revoluciji se držalo slovo, ne samo u „One Battle After Another“, nego i u smjeloj drugoj sezoni serije „Andor“. Pa opet, najdivniji Don Kihoti skrivali su se u zanesenjački nostalgičnim serijama i filmovima.

Recimo, u „The Lowdown“ s Itanom Hokom koji juriša na vjetrenjače sa diktafonom. I u Linklejterovom filmu „Blue Moon“, takođe sa Hokom. I u „Nouvelle Vague“, ponovo u gostima kod Linklejtera. Kažemo vam, sve je ove godine povezano.

Zanosio se, nikad urnebesnije ali ni autorskije u prilično ludoj karijeri, i Set Rogan u razigranoj holivudskoj satiri „The Studio“. A divan zanesenjak ispao je ove godine i neko naš – glumac Mišo Obradović sa režiserskim debijem „15 i po“.

Dok su drugi drobili o krvnim zrncima, spomenicima, kolektorima i Turcima, 2025. godina polako se pretvarala u rekordersku za crnogorski film.

I ne, nije sve stalo samo na broju premijera, recimo, čak osam na festivalu u Novom, nego je nacionalna kinematografija konačno dočekala zanimljive i žanrovski različite naslove. Tu posebno valja izdvojiti identitetsku slagalicu bremenitu simbolima – „Otapanje vladara“ Ivana Salatića. I naravno, našu manjinsku korpodukciju, „Yugo Floridu“ Vladimira Tagića.

Grejem je MVP, to smo već rekli; otac i dva sina Skarsgorda takođe. I Hok, naravno, sa „Blue Moon“ i „The Lowdown“ bravurama zaslužio je medalju za jednog od najvrednijih igrača. No, ipak završava na trećem mjestu jer drugo ne može pripasti nikom osim Rafalu Marku. Za smijeh u „Mickey 17“ Bong Džun-hoa svakako, ali prije svega za „Task“ i „Hal and Harper“. Jer – ljubav i smrt, sjećate se? A ni jedno ni drugo ne idu bez Rafala porvanog sa Bogom i božjom ćutnjom.

Nije nam, dakle, falilo ni ličnih ni kolektivnih bitaka 2025, ali mnogo je lakše padati i ustajati s ovakvim filmovima i serijama. Zamršeni u njih, spremniji ćemo dočekati i borbe koje dolaze. Stisnutih pesnica, ali ne i srca. Željni najboljeg, ali i spremni na najgore. S nogama čvrsto na zemlji, ali i uvijek na korak od plesa po oblacima. „Ooh, oh Lord, oh Lord, keep on keeping ooooon.“

16 Objektiv FILM

Ipak se okreće

Projektor se, ipak, okreće: da crnogorski filmovi ne moraju da budu svedeni na nivo „incidenta“, te da se i ovdje može stvarati kada se domaćim filmadžijama stvore uslovi za rad pokazala je 2025. godina.

Samo na Filmskom festivalu Herceg Novi – Montenegro film festivalu u okviru glavnog takmičarskog programa prikazano je osam naslova sa „CG“ predznakom (pet većinskih i tri manjinske koprodukcije), kao i dva dugometražna dokumentarca posvećena velikanima naše kulture – „Vude, ti si pobijedio“ Senada Šahmanovića o Dušanu Vukotiću i „Čovjek lavina“ Slobodanke Radun o Dragoljubu Đuričiću.

Od većinskih nacionalnih produkcija u Novom gledali smo: „Otapanje vladara“ Ivana Salatića, „Obraz“ Nikole Vukčevića, „Vidru“ Srđana Vuletića, „15 i po“ Milivoja Miša Obradovića i „Rodu“ Ise Ćosje. Od manjinskih, u programu festivala našli su se „Yugo Florida“ Vladimira Tagića, „Bijelo se pere na 90“ Marka Naberšnika i „Paviljon“ Dina Mustafića.

Osmorka iz rekorderske godine za crnogorski film imala je da nam kaže štošta. O paradoksima, bizarnostima i gušenju u maloj sredini, bolesti i smrti, okovima tradicije i običaja, sazrijevanju i identitetu… Naročito o identitetu. I svim tim (ne)vidljivim silama koje oblikuju sve nas, htjeli ili ne, vraćajući nas tom vječitom pitanju ko smo, što smo, šta želimo, čemu težimo, od čega bježimo, đe se vraćamo kada svaki plan bjekstva propadne.

Svi ovi filmovi ponudili su festivalskoj publici nešto vrijedno i zanimljivo, ali naravno – imamo favorite. „Otapanje vladara“, koje je svjetsku premijeru dočekalo u Roterdamu, ostavilo je najjači i najkompletniji utisak o autorstvu i zacementiralo utisak da Salatić o(p)staje kao jedan od najpromišljenijih domaćih režisera.

Film „15 i po“ priča je za sebe, te divan dokaz koliko su nam potrebni filmski zanesenjaci poput Miša Obradovića da otključaju neka pitanja sa kojima se svi nosimo, a nikako da ih vi-

Neđelja, 28. decembar 2025.

Domaćica po izboru redakcije Objektiva

Najbolje iz našeg dvorišta dimo na velikom platnu. Napokon smo im posvjedočili, i to u filmu koji je skockan sa malim, gotovo mizernim budžetom – i mnogo, mnogo srca i duše.

U atmosferičnom filmu „Obraz“, odabranom za nacionalnog kandidata za Oskara, sa Vukčevićevim junacima prolazili smo iste moralne dileme i vrtloge rata koji, nažalost, i dalje djeluju relevantno, ne samo na našim prostorima. I svjedočili nekim starim, opet, još aktuelnim okovima tradicije i usuda male sredine u „Rodi“ Ise Ćosje.

I to ne samo na velikom platnu, nego i u stvarnosti – zbog bruke koja je pukla sa sprečavanjem prikazivanja na Džada film festivalu. Nego, da ne mračimo prazničnu atmosferu.

Povoda za praznovanje svakako ne fali; dala nam ga je i Tagićeva „Yugo Florida“ duboko ličnom pričom o gubitku u kojoj je Andrija Kuzmanović ostvario najzreliju rolu karijere. Šteta je što na Kanli-kuli nije prikazna uz „Oče naš“ njegovog stalnog saradnika Gorana Stankovića, ali – dogodine. Nadamo se da će i ova manjinska crnogorska produkcija, nakon svjetske u Torontu, 2026. dočekati i domaću premijeru.

Još čekamo i nacionalnu premijeru manjinske koprodukcije „Život u ritmu“ Amerise Baste, a u međuvremenu slavimo i činjenicu da je RTCG uhvatila zalet i ušla u kontuiranu originalnu produkciju, pa je 2025. proizvela i igrani film „Potop“ Dušanke Belade. A ove godine, uz podršku Filmskog centra Crne Gore, premijeru su dočekali i dokumentarac „Soul of Podgoričanos“ (Vladimir i Danilo Pendo), te kratkometražni filmovi – animirani „Uroš“ (Mato Uljarević) i igrani „Ovo nije Kika“ (Tamara Pavićević) i „Blue“ (Nemanja Lakić), kao i

MUZIKA

Projekat Villanelle

Kadrovi iz filmova koji su obilježili festival u Novom

dva ostvarenja Branislava Milatovića, „Lavež“ i „Ada“ (korežija s Ilijom Đurovićem).

Sve u svemu, sa „Crnom trubom“ Bojana Stijovića i „Sobama“ Pavla Simonovića čije premijere čekamo tokom 2026. imamo čemu da se radujemo.

Crnogorski film se, ipak, okreće; više nije „slijepo crijevo“ regionalne kinematografije. Uz želju da grabi dalje naprijed, sve što mu poželjeti možemo za Novu godinu jeste – kontinuitet.

M. I.-N. TV

Hotel***

Nikola Đuričko u TV komediji Ivana Marinovića

da ima prostora za razigravanje koncepta i još bitaka s apsurdima balkanske stvarnosti.

U tom smislu, valjalo bi samo pojačati vjeru u publiku i ironičnu oštricu serijala. Najbolje epizode ipak su one u kojima se ne zazire od političke korektnosti, te u kojima Marinović i cijela ekipa iza i ispred kamere udaraju mnogo provokativnije.

Regionalna TV produkcija je jaka i intrigantna, ali ne toliko u domenu komedije koliko u drugim žanrovskim oblicima. Tako da tu treba čekati „Hotel***“ i to tražiti od njegove kreativne ekipe – da se izbori za zdravu dozu političke nekorektnosti i za sebe i za komedije koje dolaze. M. I.-N.

Kada nam je Nikola Đuričko dao ekskluzivni intervju u prošlom novogodišnjem specijalu Objektiva, nije se šalio: samo su još vanzemaljci falili, da malo svrate i pojačaju ludilo u seriji „Hotel***“ Jelene Volf i Zorana Lisinca.

Prva televizija tokom 2025. emitovala je svih 15 epizoda prve sezone sitkoma koju je režirao Ivan Marinović. Ako ste neku propustili, ništa ne brinite – sve su dostupne na dailymotion.com. I praznici su možda čak i najbolje vrijeme da vas Đuričkov ćić-ludi upravnik Deki uvuče u vrtlog svoje krvničke borbe za opstanak naslovnog hotela pred zatvaranjem.

Omot najosobenije domaće ploče iz 2025.

Istina je, kvalitet epizoda varira, a neke malo teže trpe format trajanja od 45 minuta, koji je svakako neobičan izbor za sitkom. „Hotel***“ bi profitirao od malo surovije montaže i zasigurno bi djelovao kompaktnije i pronicljivije da je Marinović bio zadužen i za cjelokupno pisanje. Opet, serija nosi toliko vedrog duha i dobre energije da predstavlja pravo osvježenje ne samo za domaći, nego i za regionalni pristup TV komediji. Đuričko i ekipa, vođeni Marinovićevim razigranim režiserskim odlukama, uspjeli su da pretvore naslovni hotel u štosnu i dobronamjernu meta-

foru o našoj i komšijskoj stvarnosti, praktično pretvarajući seriju u Balkan u džepnom izdanju. Gomila apsurda, paranoja, strahova, želja, ambicija i iluzija vrti se kroz 15 epizoda, sve vrijeme budeći simpatije za likove.

I ogromni glumački ansambl, kao i humor, zna da varira, ali Đuričko je lijepak koji sve drži na okupu. Regionalni superstar drugarski velikodušno otvara prostor da zablistaju i drugi članovi ekipe, pa se jasno osjećaju radost stvaranja i uživanje u cijelom kreativnom procesu.

Jasno je i da „Hotel***“ ima potencijala da se nastavi, te

Retro, elektropop oblanda, kao lijepa priča za budućnost. Na primjer, crnogorske muzike - i autorstva naših muzičara.

Nepredvidivog, slojevitog, kakvog se ne bi postidjeli ni na regionalnoj sceni.

Najjače od svega, to autorstvo 2025. demonstrirali su tipovi koji nijesu primarno muzičari. Za Nemanju Bečanovića čuli ste, prije svega, kao za filmskog autora; gomilu albuma u grandži projektu Bad Taste nećemo pominjati... A novinar, pisac, publicista Željko Milović odavno je važna referenca i čuvar plamena tako osobene barske alternativne scene. I da, autor epohalno važne monografije o crnogorskoj pop i rok muzici u doba stare Jugoslavije. Šta je njihov Projekat Villanelle i šta je taj EP „5+1“? Pa, prije svega generacijski zeitgeist, hronika svakodnevice i svih tih barskih dana - u našem vremenu. Po mnogo čemu, takođe je i refleksija samoće u vremenu otuđenja; kada čujete to „Pomiluj mene, more… I kući vrati me“ u pjesmi „Umoran“, biće vam već sve jasno.

Za takve tipove, „Signali“ u završnici (sasvim pasionirana Nemanjina igra na retro sintisajzerima, kojima je negdje između četiri i pet decenija) pokazuju i osvjetljavaju put ka sigurnoj luci. I šapuću kosmički bitnu priču o spokoju mjesta koje za njih dvojicu može biti samo Bar. Uglavnom i u cjelini ovog EP albuma teško da ćete čuti ljepšu posvetu gradu odrastanja i zrelosti.

Daleko od toga da je to isključiva ili pretjerano dominantna tema albuma. Neke lagano možete naslutiti i iz samog imena projekta - sasvim štosno i nepretenciozno, po onoj maznoj i ubitačnoj plaćenoj ubici iz serije „Killing Eve“… Pa i ta lepršava romantičnost u Željkovim stihovima nešto je što, opet, bez greške pripada isključivo barskom duhu.

U zemlji čija je kultura u javnosti akutno podgoricentrična - poželjeli biste da ove pjesme čujemo i na nastupu njih dvojice. Taj promišljen, autentičan glas i odziv iz Bara, njihovog pristana i luke, kao zalog dijeljenja i komunikacije, u skučenoj i učaurenoj sceni S. S. muzičke Crne Gore.

Neđelja, 28. decembar 2025.

Rukometaši se spremaju za Evropsko prvenstvo, Haris Suljević i Miloš Božović poručuju

PODGORICA – Crna Gora je dobila ujednačenu grupu na osmom učešću na prvenstvima Evrope za rukometaše i može da se nada prolazu u konkurenciji Slovenije, Farskih Ostrva i Švajcarske.

Možemo sa svima, treba da postavimo visoke ciljeve MATCHLENS

,,Lavovi“ su u petak počeli pripreme za šampionat koji počinje 15. januara, a na koji su se plasirali poslije najbolje odrađenog kvalifikacionog ciklusa od obnove nezavisnosti.

Za uspjeh na EHF Euru trebaće, međutim, još više...

- Sigurno da to očekujemo i da se svi nadamo tome da ćemo biti apsolutno konkurentni u grupi. U svakom meču ići ćemo na pobjedu. Grupa je najujednačenija od svih na prvenstvu - od svakog možemo da izgubimo, ali i svakog da pobijedimo. Smatram da su nam protivnici po mjeri i nadam se da ćemo biti među dvije ekipe koje će otići u glavnu rundu.

Jedino što može da nam napravi problem je zdravstveno stanje u ekipi. Aleksandar Bakić je, nažalost, otpao, kao i Nebojša Simić i Nikola Matović kojih nema već neki duži period – rekao je golman Haris Suljević.

Reprezentacija će do nove godine najviše raditi na fizičkoj spremi.

- Ja sam posljednju utakmicu odigrao 13. decembra, neko je igrao juče, neko će igrati danas, sve to treba u ova četiri dana da izbalansiramo. Nekome treba odmor, nekome malo više treninga, tako da je idealan period do Nove godine da izbalansiramo formu i da se svi uskladimo - izjavio je Miloš Božović.

Arena

NOVA ULOGA

U odsustvu Simića i Matovića, veliki teret na poziciji golmana pašće na Suljevića.

Dvadeset četvorogodišnji Mojkovčanin ove sezone dobro brani za Zagreb.

- Forma mi je ove sezone sasvim zadovoljavajuća, a nadam se da će na Evropskom prvenstvu biti na još višem nivou. Reprezentacija je neki drugi nivo, motivacija je mnogo veća nego kada igrate za bilo koji klub - kazao je Suljević, koji je i u prethodnim mečevima pokazao da može da da-

PRVI IZBOR MEĐU STATIVAMA: Haris Suljević

je vjetar u leđa ekipi.

- Potpuno je ovo nova uloga za mene, sve se to izdešavalo dosta brzo. Brzo sam došao od trećeg do pozicije prvog golmana. Za sada je to stvar-

no bilo dobro, veoma sam zadovoljan. Ekipa me je u svakoj utakmici ispoštovala, djelovali smo kao tim. Nadam se da će tako ostati i na Evropskom prvenstvu - istakao je Suljević.

Saigrači imaju veliko povjerenje u njega.

- Nažalost, Sima i Mata nema, ali smatramo da imamo kvalitet na poziciji golmana – kazao je Miloš Božović.

Rukomet

17

Jedino što može da nam napravi problem je zdravstveno stanje u ekipi. Aleksandar Bakić je, nažalost, otpao, kao i Nebojša Simić i Nikola Matović kojih nema već neki duži period – rekao je golman Haris Suljević DODATNI MOTIV ZBOG PRESKOČENOG SP

Za razliku od Suljevića, bek Đera ima iskustvo s velikih takmičenja.

- Neće biti lako, nije nikad lako. To je takmičenje koje okuplja najbolje igrače u Evropi.

Sve ekipe su spremne taktički, fizički i tehnički na vrhunskom nivou. Čeka nas zahtjevna grupa. Treba da idemo meč po meč, a u svakom na pobjedu. Pa i da se izgubi prva utakmica, ideš dalje, odmah se restartuješ i juriš pobjedu u narednom kolu. Smatram da je vrlo važno da ciljeve postavimo visoko jer mislim da možemo da igramo i da nametnemo naš ritam u sve tri utakmice – kazao je Božović. ,,Lavovi“ će na EP imati dodatni motiv jer nijesu igrali na prethodnom Svjetskom prvenstvu poslije šokantne eliminacije u baražu od Italije.

- Taj period pod Šolom je bio vrlo čudan, ne bih ga komentarisao, ali nama je mjesto na velikim takmičenjima i imamo vrlo dobar kontinuitet koji ne bi trebalo da prekidamo. Desilo se što se desilo, ali postoji dodatna želja i dodatni motiv. Vrlo je važno da odemo svi zdravi i da u svojim glavama svako postavi visok cilj - dodao je Božović.

Crna Gora će u okviru priprema za Euro odigrati dva kontrolna meča protiv Bosne i Hercegovine - 9. i 11. januara u Podgorici.

- Fokus je sada na drugim stvarima, a kada završimo sve to imaćemo pet dana da detaljno razmišljamo o prvenstvu.

Definitivno treba pokazati dozu dobre igre, motivacije i svega u utakmicama sa Bosnom i Hercegovinom, gdje će se postaviti neki temelji za šampionat – zaključio je Miloš Božović.

N. KOSTIĆ

Rukometni savez izabrao najbolje

Mladost u fokusu PODGORICA - Rukometni savez Crne Gore tradicionalno je proglasio najbolje pojedince, koji su igrama, rezultatima i profesionalnim odnosom obilježili godinu na izmaku.

U šest kategorija priznanja su pripala istaknutim igračicama i igračima iz domaćih i inostranih klubova, dok su posebna priznanja uručena za izuzetna ostvarenja na evropskoj sceni mlađih selekcija.

Na osnovu odluke Upravnog odbora Rukometnog saveza Crne Gore, priznanja su dodijeljena u šest kategorija.

Najbolja igračica i igrač domaćeg prvenstva su Jelena Vukčević (OTP Group Budućnost) i Aleksandar Glendža (Budvanska rivijera Budva). Tatjana Brnović (Bukurešt, Rumunija) je najbolja rukometašica u inostranstvu, a rukometaš Branko Vujović (Dinamo Bukurešt, Rumunija).

Najbolja mlada igračica Crne Gore je Martina Knežević (OTP Group Budućnost), a igrač Miloš Tujković (Slovan, Slovenija).

Rukometni savez Crne Gore dodijelio je i posebna priznanja za izuzetna ostvarenja na evropskim prvenstvima mlađih kategorija i to Nataliji Lekić (Naisa, Srbija) - najbolja igračica Evropskog prvenstva za igračice do 19 godina i Maši Dubljević (Trebjesa) najbolja golmanka Evropskog prvenstva za igračice do 17 godina.

A. M.

Arena

18 Košarka

Neđelja, 28. decembar 2025.

Nakon dvije uzastopne pobjede u ABA ligi, košarkaši Budućnost Volija okrenuti važnom duelu protiv Turk Telekoma, Flečer Megi raduje se novom izazovu i poručuje

Ovo je najbolji tim od kada sam u Budućnosti, nadamo se da ćemo to dokazati

Tim Andreja Žakelja će protiv Turk Telekoma pokušati da uspješno riješi niz od tri meča kod kuće, i tako na najbolji način stavi tačku na 2025. godinu.

Pred taj duel, Budućnost i Turk Telekom su izjednačeni na tabeli grupe B sa po sedam pobjeda i četiri poraza, i pobjednik meča 12. kola će preuzeti drugo mjesto na tabeli od turskog Bešiktaša (neočekivano izgubio u gostima od njemačkog Kemnica) zahvaljujući boljoj koš-razlici…

- Očekujemo košarkašku utakmicu visokog nivoa. Mislim da su naše ekipe među najtalentovanijim u Evrokupu i radujemo se tom izazovu – kaže za Pobjedu Flečer Megi, izvanredni strijelac Budućnost Volija.

POČETAK JE VAŽAN

Budućnost je poražena u prvom meču u Ankari sa 79:72, a presudila je prva četvrtina (26:15), poslije koje su ,,plavi“ pokušavali da se vrate u meč, ali nijesu uspjeli do kraja. Koliko je važno dobro početi utakmicu?

- Protiv dobrih timova početak je još važniji, jer ne želite da zaostajete tokom cijele utakmice. Naši starteri su se dobro pokazali ove sezone u intenzitetu i bili su spremni od samog početka, tako da očekujem dobar početak u utorak – dodaje Megi.

Crnogorski šampion će protiv Turk Telekoma igrati i protiv neugodne tradicije, jer je izgubio svih šest prethodnih mečeva. To bi mogao da bude dodatni motiv za Budućnost, kao i prošlosezonski poraz u osmini finala.

S. VASILJEVIĆ

PODGORICA – Nakon dvije sigurne pobjede uz efikasan napad, protiv Beča (102:91) i Mege (100:82), košarkaši Budućnost Volija u utorak igraju jedan od ključnih mečeva u borbi za što bolji plasman u grupnoj fazi Evrokupa, posebno u trci za jedno od prva dva mjesta koja vode u direktno u četvrtfinale (timovi od trećeg do šestog mjesta moraju prvo da igraju osminu finala).

Volio bih da sam imao više prilika, ali znam svoj posao i što moram da uradim

Flečer Megi

Navijači će biti sjajni protiv Turk Telekoma Budućnost nema veliku podršku sa tribina ove sezone, uglavnom se radi o nekoliko stotina navijača, a preko hiljadu su rijetki slučajevi, i to kada su značajniji

dueli u pitanju.

S obzirom na značaj meča, iako se radi o utakmici koja se igra dan pred novogodišnju noć, protiv Turk Telekoma se očekuje veća posjeta u

,,MTEL dvorani Morača“.

Takva podrška je potrebna crnogorskom šampionu u borbi za što bolju poziciju u grupi B Evrokupa.

- Znamo da je ,,Morača“ punija

kada se igra važnija utakmica, tako da mislim da će navijači biti sjajni i napraviti dobru atmosferu. Očekujem da ćemo mi igrati sa puno energije – rekao je Flečer Megi.

- Nijesam to znao, ali da, mislim da je dobra motivacija.

Dugujemo ovom timu nešto i svi ćemo biti spremni da se borimo za pobjedu.

Za pripremu meča je za Podgoričane povoljna okolnost što su već desetak dana u Podgorici, što su i prethodna dva meča igrali kod kuće, pa mogu na miru, bez putovanja da pripremaju važan duel sa turskim timom, ujedno i provedu božićne i novogodišnje praznike kod ,,kuće“.

- Iskreno, veliki je blagoslov biti ovdje u Podgorici tri utakmice zaredom. Vrijeme je bilo li-

jepo i uvijek je dobro odmoriti se od putovanja.

ena, ali je protiv Mege, u odnosu na Beč odigrala sa manje oscilacija, i odbrana je bila bolja, iako i dalje to nije na nivou od prije pauze zbog FIBA ,,prozora“, koja je, očigledno, ostavila traga.

- Iskreno, lako smo postizali poene u posljednje dvije utakmice i brzo smo ih postizali, tako da smo imali više posjeda. Ne mislim da je naša odbrana bila sjajna u posljednje dvije utakmice, ali kada vodite sa 20 poena razlike i mnogo postižete poena, mislim da je lako da odbrana malo popusti. Ali, znamo da naša odbrana mora

da bude bolja da bismo pobijedili ekipe visokog nivoa.

LAKO DO POENA

Budućnost je lako došla do pobjede protiv Mege, gostima nije dozvolila nijednom da vode, za devetu pobjedu u regionalnom takmičenju.

- Od početka smo krenuli efikasno, brzo smo poveli, a zatim uspjeli da igramo dovoljno dobro da razliku održimo tokom cijele utakmice. Dobre šuterske partije su uvijek odlične za samopouzdanje.

Budućnost je drugu uzastopnu utakmicu postigla 100 i više po-

NEZASLUŽEN PORAZ U TRENTU

Prije pobjeda protiv Beča i Mege, Budućnost je poražena u Trentu sa pola koša razlike (91:90), u meču u kojem je očekivala pobjedu, ali zbog slabe odbrane i neujednačenog sudijskog kriterijuma je ostala praznih ruku.

- Protiv Trenta nijesmo zaslužili poraz. Međutim, nijesmo odigrali sjajnu utakmicu, tako da ne možemo samo da se žalimo.

Ali, sa normalnim suđenjem

Flečer Megi je protiv Mege upisao 12 poena (tri trojke), najviše ove sezone u ABA ligi. Iako to nije poseban učinak za tako rasnog strijelca, skoro 18 minuta na parketu su nešto čemu se više raduje.

- Mislim da je to dobro za moj ritam više nego za samopouzdanje. Nije baš neka sjajna karakteristika postići 12 poena protiv Mege, ali je lijepo imati solidnu minutažu i biti dio pobjedničkog napora tima – rekao je nekadašnji rekorder NCAA lige u broju postignutih trojki.

Dolaskom Skajlara Mejsa, uz ostale bekove u timu, ovogodišnja minutaža rasnog strijelca je manja nego prethodnih sezona. Samim tim i njegov poenterski učinak (šest poena po meču) nije na nivou njegovih mogućnosti i prethodne dvije sezone u dresu Budućnosti (po devet poena). Na pitanje da li za njega to predstavlja problem ili dodatnu motivaciju, Megi je odgovorio: - Naravno da je to motivacija za mene. Svi žele da igraju više, bilo da igraju pet ili 25 minuta.

Naravno da bih volio da sam imao više prilika, ali znam svoj posao i znam što moram da uradim da bih ostao na terenu, tako da ću uvijek dati sve od sebe u tim stvarima – dodao je Megi.

bismo pobijedili u toj utakmici.

Megi je treću sezonu član Budućnosti, nakon što je tri odigrao u SC Derbiju. O ovogodišnjem timu ,,plavih“ ima veoma pozitivno mišljenje.

- Što se talenta tiče, mislim da je ovo najbolji tim koji smo imali od kada sam u Budućnosti.

Mislim da još uvijek moramo sve da sredimo zajedno i da uspostavimo hemiju i ritam, ali smo jedan od najboljih timova u Evrokupu. Nadamo se da ćemo to dokazati u narednih nekoliko mjeseci i dati sebi šansu da osvojimo to takmičenje – zaključio je Megi.

S. JONČIĆ

Neđelja, 28. decembar 2025.

Arena

Sportski miks 19

VPSCG

PREMIJER (18. KOLO): Siti nakratko bio prvi, Arsenal čuva lidersko mjesto, Vila se ne zaustavlja

Miroslav Perković, centar naše ekipe

Potvrđeno je i mjesto i vrijeme za vaterpolo spektakl pred Evropsko prvenstvo

Crna Gora sa Hrvatskom u Budvi 5. januara

PODGORICA - Iako je meč protiv svog prvog kluba u NBA ligi završio sa po samo sedam poena i skokova, uz po asistenciju i blokadu, Nikola Vučević ima razloga za ponos nakon pobjede Čikaga kod kuće protiv Filadelfije (109:102).

Trojkom koju je pogodio nakon četiri i po minuta igre, crnogorski košarkaš je na listi najboljih trojkaša Bulsa, na šestom mjestu, prestigao čuvenog Majkla Džordana. ,,Leteći Džordan“ je 555 puta bio precizan za tri poena, a Vučević sada ima 556 pogodaka sa perimetra u dresu Čikaga. Inače, naš as je centar sa najviše pogođenih trojki u istoriji Čikaga i četvrti najbolji centar u istoriji NBA lige u toj kategoriji.

U petoj uzastopnoj pobjedi Čikaga, 15. ukupno, Bulse su predvodiili su Tre Džons i Zek Kolins sa po 15 poena, a Kobi Vajt je meč završio sa 13 poena, sedam asistencija i šest skokova.

Džoš Gidi je dodao dabl-dabl od 12 poena, 11 asistencija i šest skokova, a Džejlen Smit 12 poena i osam skokova. Kod Fila-

Dajč je stvorio pravu ekipu, a ne treba zaboraviti ni da su ti momci prije nekoliko mjeseci borili za Ligu šampiona – dodao je Gvardiola. Čelzi je daleko od najboljih engleskih ekipa, potvrdio je to i derbi s Aston Vilom. ,,Plavci“ su vodili na ,,Stemford bridžu“ preko Žoaoa Pedra u 37. minutu, bili su bolji cijelih sat igre, ali se sve promijenilo ulaskom Olija Votkinsa.

Dvadeset devetogodišnji napadač upisao se u strijelce pet minuta po ulasku na teren, u 63, pa u 84. na asistenciju Tilemansa donio preokret.

I Liverpul je uhvatio pobjed-

nički ritam - ,,redsi“ su vezali četvrti trijumf zaredom u svim takmičenjima, a treći u Premijer ligi, savladavši Vulverhempton sa 2:1. ,,Redsi“ su ređali šanse u prvom poluvremenu prije nego su u posljednjih pet minuta dali dva gola - prvo Rajan Gravenberh u 41, pa Florijan Virc minut kasnije. Gosti su smanjili preko Sanjtaga Buena u 51.

Liverpul ima 10 bodova manje od Arsenala.

Fulam je u gostima savladao Vest Hem sa 1:0, Brentford bio bolji od Bornmuta (4:1), dok na meču Evertona i Barnlija nije N. KOSTIĆ bilo pogodaka.

Goat broji sitno do magičnog broja od 1.000 golova delfije istakao se Džoel Embid sa 31 poenom i pet skokova, Tajris Maksi imao je 27 poena, osam asistencija i četiri skoka, Pol Džordž je ostvario dabldabl od 15 poena i 12 skokova, a sve to bilo je nedovoljno da Filadeflija izbjegne 13. poraz od starta NBA sezone.

Juta u posljednjim sekundama nadigrala prvoplasirani tim Istoka, Detroit - 131:129. Poslednji napad pripao je Džezerima, Vil Hardi je dao loptu u ruke mladom Kijonteu Džordžu, a ovaj mu se odužio odličnim prodorom i flouterom na samo dvije sekunde do kraja. Probao je Kejd Kaningem poslije tajm-auta, ali je pogodio samo tablu.

Jutu su do iznenađujuće pobjede vodili Džordž sa 31 poenom, osam asistencija iz sedam skokova, i Lauri Markanen sa 30 poena, a džoker je bio Brajs Sensebo sa 20. Jusuf Nurkić je meč završio sa 16 poena, 11 skokova i pet asistencija. Na drugoj

strani, Kaningem je imao 29 poena i čak 17 asistencija, Tobajas Heris je dao 16 poena, Dankan Robinson 14, dok su po 11 dali Keris Levert i Džejlen Duren.

Los Anđeles Klipersi su vezali treću pobjedu, u gostima su slavili protiv Portlanda 119:103.

Veterani su nosili tim iz ,,grada anđela“ – Džejms Harden je upisao 34 poena i šest asistencija, Bruk Lopez 31 poen i pet skokova, a Kavaj Lenard 28 poena, osam skokova i šest asistencija. Kod domaćina Deni Avdija je upisao 29 poena, uz po devet skokova i asistencija, Tumani Kamara je dodao 20 poena.

Rezultati: Atlanta - Majami 111:126, Indijana - Boston 122:140, Orlando - Šarl o t 1 0 5 : 1 2 0, Va š i n g t o n - Toronto 138:117, Čikago - Filadelfija 109:102, Memfis Milvoki 125:104, Nju Orleans - Finiks 108:115, Juta - Detroit 131:129, Portland - LA KliS. J. pers 103:119.

PODGORICA - Kristijano Ronaldo je sa dva gola do odmora (odigrao je 1.300 meč u karijeri) pogurao Al-Nasr do pobjede od 3:0 nad Al Okhdodom.

Portugalac je tako stigao do 956. gola u profesionalnoj karijeri, a ako nastavi ovim tempom dostignuće magičnu cifru, koju je najavio, od 1.000 golova.

Slavni fudbaler je do prvog gola saudijskog šampionata stigao u 31. i trećem minutu nadoknade prvog poluvremena.

A. M.

X.COM/ONEFOOTBAL

Vučević pretekao Džordana

go problema nosimo se s tim na nevjerovatan način - prokomentarisao je Mikel Arteta, trener Arsenala.

Mančester siti je u seriji od osam pobjeda - do trijumfa nad Notingem forest vodio ga je majstor Rajan Šerki, asistent kod gola Tižanija Rejndersa u 48. i strijelac pogotka za pobjedu u 83.

Strijelac za ,,šumare“ bio je Omari Hačinson u 54.

- Ovu utakmicu bismo prošle sezone izgubili u 10 od 10 slučajeva - rekao je trener Pep Gvardiola.

- Osvojili smo tri boda, ogromna tri boda, jer smo imali veoma kvalitetnog protivnika. Šon

Ronaldo pogodio dva puta do odmora za Al Nasr

NBC SPORTS

NBA

ji (Napulju) gdje će sa domaćinom u poneđeljak odigrati kontrolni meč.

Crnogorski reprezentativci, koje predvodi selektor Dejan Savić, u Kotoru su nakon uvodnog dijela priprema u Podgorici, odigrali prijateljski meč sa Gruzijom i slavili 18:13.

Naša reprezentacija će na EP igrati u grupi A u kojoj su Mađarska, Francuska i Malta. Najbolje tri ekipe zajedno sa tri iz grupe C (Španija, Izrael, Srbija, Holandija) formiraće novu grupu E, iz koje će dvije prvoplasirane izboriti plasman u A. M. polufinale.

Martin Edegor najavio trijumf Arsenala

PFC.CO.UK

PODGORICA - Sad je zvanično - vaterpolo reprezentacija Crne Gore odigraće 5. januara 2026. godine sa Hrvatskom posljednji pripremni meč za Evropsko prvenstvo koje počinje 10. januara u Beogradu.

- Pozivamo sve ljubitelje vaterpola da prisustvuju prijateljskoj utakmici koja predstavlja posljednju provjeru pred Evropsko prvenstvo u Beogradu. Očekuje nas vrhunski vaterpolo - poručili su iz Saveza. ,,Ajkule“ će rivala dočekati u Budvi, a decembarski dio priprema završavaju u Itali-

PODGORICA - Mančester siti je juče samo nakratko bio na vrhu Premijer lige poslije pobjede nad Notingem forestom u gostima (2:1) - ,,građanima“ je stigao odgovor iz Londona, gdje je Arsenal savladao Brajton (2:1) i vratio se na lidersku poziciju sa dva boda više od ekipe Pepa Gvardiole.

Trka za titulu i dalje se vodi utroje. Aston Vila je protiv Čelzija vezala 11. pobjedu u svim takmičenjima (takođe 2:1) i na samo je tri boda zaostatka za londonskim velikanom, kojem će gostovati 30. decembra. ,,Tobdžije“ su protiv Brajtona povele u 14. minutu nakon greške golmana Ferbrugena i asistencije Bukaja Sake za gol Martina Edegora.

Saka je mogao i da se upiše u strijelce, kao i Merino i Trosar, da bi posao domaćinu olakšao Žoržinio Ruter autogolom u 52.

Brajton je smanjio u 64. kada je Dijego Gomes bio na pravom mjestu nakon što je Ajari pogodio stativu.

- Vrlo sam zadovoljan igrom, individualno i kolektivno, bili smo dominantni. S obzirom na broj šansi, trebalo je da bude ubjedljivije. Ali takva je Premijer liga, to je korak koji moramo napraviti. Dali su nam gol iz prvog udarca. Ono što mi se sviđa je to što i kada imamo mno-

X/ARSENAL

Nastavlja se trka utroje

Željeli ga Siti, Liverpul, Bajern...

Gei ostaje do ljeta PODGORICA – Kapiten Kristal Palasa Mark Gei najvjerovatnije će ostati u tom klubu do kraja ugovora koji ističe na ljeto, iako je nekoliko velikana izrazilo želju da ga angažuje u januaru.

Engleski fudbaler bi u januaru mogao da potpiše predugovor sa nekim stranim klubom, među kojima su interesovanje iskazali Bajern Minhen, Real

Madrid, Barselona, Atletiko Madrid i Inter.

Od engleskih klubova, u vezu sa Geijem dovodili su se Liverpul i Mančester siti.

Odlični defanzivac je ovog ljeta i bio blizu prelaska u Liverpul, nakon što su se klubovi dogovorili o transferu vrijednom 35 miliona funti, ali je transfer propao jer Kristal Palas nije uspio da dovede zamjenu. R. A.

20 Sportski miks

Arena

Neđelja, 28. decembar 2025.

Kreće spektakl - praznici u znaku ,,Četiri skakaonice“

Leteći start u Oberstdorfu

Danas od 16.30 sati počinju kvalifikacije, a dan kasnije, u istom terminu, svjetske zvijezde ovog sporta pokazaće koliko su blizu ili nijesu da nadmaše osvajače grend slemova. Mada, svaka pobjeda na jednoj od četiri čuvene skakaonice je kao svjetsko zlato oko vrata.

Drugo po redu takmičenje održaće se 31. decembra (kvalifikacije) i 1. januara 2026. godine u Garmiš Partenkirhenu. Ekspedicija će se, nakon završetka njemačkog dijela turneje 3. januara, preseliti u srce Tirola. U Insbruku dan kasnije planirani su finalni skokovi, a konačno će pobjednika ,,Četiri skakaonice“ javnost dobiti 6. januara u Bišofshofenu.

I da se zna, Garmiš-Partenkirhen među skakačima nosi

Skakaonica u Bišofshofenu sagrađena je 1947. godine, a 1991. izgrađene su nove tribine za 30.000a gledalaca. Insbruk (Austrija) - olimpijska skakaonica Bergizel ugledala je svjetlost dana 1927. godine, a kapaciteta je 24.000 mjesta.

Prvi skokovi na velikoj skakaonici u Obersdorfu su još iz 1909. godine, a 15 godina kasnije je renovirana. Kapaciteta je preko 20.000 mjesta

FIS-SKI.CO

PODGORICA – Organizatori tradicionalnog, prazničnog, sportskog spektakla ,,Četiri skakaonice“ 29. decembra upaliće svijetla reflektora na ,,Šatembergu“ u Oberstdorfu kada će zvanično krenuti 74. zimska priča.

nezvanični naziv najprestižnije skakaonice.

A ko će biti šampion?

Hoće li familija Prevc, poslije 10 godina, slaviti Domena - lidera sa nizom od pet pobjeda u Svjetskom kupu. Ili će Rjoju Kobajaši sa trijumfom u Engelbergu pomrsiti konce Slovencu. Mnogi sa nestrpljenjem čekaju nastup aktuelnog šampiona Danijela Čofeniga.

Austrijanci su u strahu jer njihov miljenik nije u najboljoj formi, ali...

Ulaznice za premijeru u njemačkom Oberstdorfu su planule, a mali broj je neprodatih za ostala tri mjesta piše na zvaničnom sajtu (VIP ulaznice prodaju se po cijeni od 160 eura). Što ne čudi, jer ovo takmičenje privlači pažnju na isti način kao od prvog januar-

skog dana 1953. godine - kada je 20.000 navijača u njemačkom Garmiš-Partenkirhenu prisustvovalo premijeri ,,Četiri skakaonice“. ,,Skakaonice“ drže pažnju ne samo uže, već i šire sportske javnosti, a mnogi od učesnika postali su istinski junaci zimskih sportova. Prednjačili su osvajači grend slemova, među kojima Sven Hanavald koji je

U Garmišpartenkirhenu je 130.000 gledalaca posmatralo skokove na ZOI 1936. godine, što je apsolutni rekord na nekom zimskom takmičenju 2001/02. postao prvi skijaški skakač u istoriji koji je osvojio sva četiri pojedinačna takmičenja. Nijedan sportista ranije nije stigao do ovog podviga i trebalo je dosta vremena da neko nešto slično uradi. I ura-

dio je, ko drugi do „kralj Kamil“. Poljski as Kamil Stoh, osvojio je sve skakaonice i to 2017/18. godine. Na narednom, 67. takmičenju Kobajaši je osvojio grend slem za JaA. MARKOVIĆ pan...

biljan zaostatak za pobjednikom. Švajcarci - Aleksis Mone bio je drugi sa 20 stotinki zaostatka, a treće mjesto osvojio je Franjo fon Almen (pet stotinki iza drugoplasiranog). Marko Odermat bio je

četvrti i kasnio je 29 stotinki za najboljim. Odermat je vodeći u generalnom plasmanu (sa 855 bodova, drugi je Čvarc sa 404) i prvi u super-džiju sa 275 poena, drugi je KrihmaR. A. jer (209).

TWITTER

Iznenađenje u super-džiju

Švarc oduvao favorite PODGORICA - Marko Švarc ostvario je prvu pobjedu u karijeri u super-džiju. Austrijanac, majstor za tehničke discipline, pobijedio je u italijanskom Livinju u vremenu 1:10,33.

Mnogi od favorita imali su oz-

Lista najbogatijih vozača Formule 1

Šumaher zaradio 671 milion, prati ga Hamilton…

PODGORICA - Nijesu najbogatiji, ali ne zaostaju za sportistima čije se bogatstvo mjeri stotinama miliona eura.

Vozači Formule 1 ,,debelo“ su plaćeni za sve ono što rade u ,,ludom karavanu“, a na listi najplaćenijih je i dalje Mihael Šumaher koji je u karijeri ostvario 91 pobjedu i osvojio sedam titula. Njegovo partnerstvo sa Ferarijem je bila priča za sebe, a bogatstvo se pro-

cjenjuje na 671 milion eura.

Njemac je doživio nesreću na skijanju u Francuskoj 29. decembra 2013. godine, kada je zadobio teške povrede.

Iza slavnog Njemca je takođe sedmostruki šampion - Luis Hamilton koji je zaradio 258 miliona eura.

Britanac je do sada ostvario više pobjeda, podijuma i pol pozicija od bilo kog drugog vozača, a velikan Formule 1 je uprkos slabijoj, debitantskoj

sezoni u Ferariju i dalje jedan od najisplativijih marketinških sportista.

Fernando Alonso ne staje, sa 44 godine se takmiči i zarađuje ogromni novac. Dvostruki šampion sa Aston Martinom ima ugovor do kraja 2026. godine. Njegovo bogatstvo se procjenjuje na 224 miliona eura. Šampion iz 2007. godine - Kimi Raikonen povukao se iz sporta 2021. Bio je miljenik navijača i smatra se jednim od najiskusnijih vozača u istoriji.

Zaradio je 216 miliona eura.

Na petom mjestu rang liste najbogatijih vozača Formule 1 je Niki Lauda. Trostrukog šampiona smatraju jednim od najvećih u F1, a imao je ključnu ulogu u Mercedesu. Njegovo bogatstvo u trenutku smrti 2019. procijenjeno je na 172 A. M. miliona eura.

Veleslalom za dame u Austriji

Šajb za prvo mjesto u generalnom plasmanu PODGORICA - Julija Šajb slavila je kod kuće u veleslalomskoj trci za Svjetski kup. U Zemeringu je domaća takmičarka do trona došla sjajnom vožnjom u drugoj trci.

Nakon prve bila je druga, ali je uspjela da konkurenciju nadmaši i to u vremenu 1:56,46. Švajcarkinja Kamile Rast zaostala je 14 stotinki, a vodeća poslije prve vožnje Sara Hektor morala je da se zadovolji trećim mjestom.

Amerikanka Mikela Šifrin bila je šesta. Vodeća do ove trke u veleslalomu Robinson

INSTAGRAM

Mihael Šumaher

odustala je što je iskoristila pobjednica i trenutna liderka sa 380 bodova. U generalnom

plasmanu vodi Mikela Šifrin sa 558 bodova, a Robinson je druga sa 484 bodova. R. A.

Feljton

Neđelja, 28. decembar 2025.

SPECIJALNI DOPISNIK „TAJMSA” O HERCEGOVAČKOM USTANKU

21

3.

Peko je Ljubibratića vezanih ruku odveo do Dubrovnika Piše: Vilijam Dž. STILMAN

verner, Derviš-paša, otvoHrišćanin nije imao ni pravde, ni sigurnosti, ni osnovnih ljudskih prava. Nijedan reno je optužen da je podsud nije stajao uz njega, već svi protiv njega. Čak je i svetost porodice bila stalno sticao nezadovoljstvo kako Moje kritsko iskustvo jedva bi se istakao u represiji, kao Ismail-paša, na Kritu 1866. da mi je dozvolilo da naga- narušavana odvođenjem mladih đevojaka u hareme njihovih gospodara

đam o neposrednim uzrocima nezadovoljstva, i idući i istražujući niz obalu, đe god bih vidio bilo koji od lokalnih odbora, potvrđivala se okolnost po okolnost, stara priča. Hrišćanin nije imao ni pravde, ni sigurnosti, ni osnovnih ljudskih prava. Nijedan sud nije stajao uz njega, već svi protiv njega; ... čak je i svetost porodice bila stalno narušavana odvođenjem mladih đevojaka u hareme njihovih gospodara.

Svuda, pa i sa usana najmanje kuražnih muškaraca, čuo sam iste potvrde. U Bosni je ropstvo bilo teže, ali je u Hercegovini stanovništvo bilo siromašnije i manje sposobno da izdrži progone poput onih koje su podnosili Bosanci, a energija kojom se Hercegovac povremeno odupirao ekstremnom ugnjetavanju umanjivala je sigurnost muslimana; tako da je u cjelini Hercegovina bila manje pritisnuta od Bosne. Možda je ubijanje hrišćana bilo uobičajenije u bivšoj provinciji, ali više muslimana je bilo prisiljeno da, u znak osvete, plati ovu posljednju kaznu zakona koji ponekad ispravlja bezakonje; i tako je uspostavljena određena ravnoteža.

Jedan slučaj sudske nepravde, čiju sam žrtvu vidio i ispitao, za što sam dobio obilje potvrda u Mostaru, može se navesti kao primjer za status quo, za koji su nam često govorili da ne daje opravdanje za pobunu. Izvjesni mladić iz okoline Trebinja je u svađi ubio agu i pobjegao u Crnu Goru. Njegovi najbliži

Vilijam Dž. Stilman je bio američki diplomata, slikar, novinar i publicista koji je boravio u Hercegovini i Crnoj Gori 1875-1877. godine, nakon čega je objavio djelo „Hercegovina i posljednja pobuna: uzroci potonje i lijekovi“ (London, 1877).

Ovdje donosimo veći dio te knjige. Priredio Slobodan Čukić

muški rođaci su zbog toga bili uhapšeni, šestoro na broju, i bačeni u zatvor, mučeni na razne načine kako bi se od njih iznudilo priznanje o saučesništvu. (Praksa zatvaranja ili na drugi način kažnjavanja rođaka počinitelja koji ne može biti uhvaćen je univerzalna u cijeloj turskoj jurisprudenciji.

I sam sam na Kritu naišao na takve slučajeve, koje je počinio Ismail-paša, veoma ugledni funkcioner, koji je školovan u Parizu. Vjerujem da svaki nepristrasni evropski konzul u imperiji zna za slučajeve ovakve zloupotrebe moći.) Dvojica su stavljeni u dugačke drvene kutije, nalik kovčegu, i tumbani nizbrdo, dok su drugi u zatvoru bili okačeni naglavačke, sa glavom u rupi na podu, što ih je prisiljavalo da se oslanjaju ramenima, dok su im pod nokte zabijane krhotine drveta (dječak kojeg sam vidio u Dubrovniku dao je precizan opis te operacije, mučan zbog preciznih detalja).

Otac ubice je umro u zatvoru, a jedan od rođaka je izveden iz mostarske tamnice, samo pet dana prije dolaska konzularne komisije, i obješen pred jednom od džamija radi umirenja uzbuđenih bašibozuka, razbojnika, koji su na početku rata planirali opšti masakr nad hrišćani-

Ismail Selim-paša koji je umro na Kritu 1867. godine

ma u Mostaru, od čega ih je odvratilo uvjeravanje jednog od razboritijih aga da bi takav podvig jedino doveo do osvajanja zemlje od austrijske vojske. Uglavnom, kada bi neki Hercegovac postao nepodnošljiv vlastima, ili, što je bilo isto, agama ili begovima, bježao bi u Crnu Goru, ukoliko bi mogao pobjeći. Čuo sam za nekoliko incidenata opisanih kao neposredni uzrok izbijanja pobune, ali činjenica je da teško da ima

Mićo Ljubibratić

Peko Pavlović

okruga u Hercegovini koji nije poslao svoje predstavnike u taj grad utočišta, slobodnu Crnu Goru.

U jednom selu tri Turčina su izvšila nasilje nad dvije žene, a rođaci su ubili jednog ili više nasilnika i, sa svojim najbližim rođacima pobjegli u uobičajeni azil; u drugom, čovjek se opirao nezakonitoj naplati poreza i ubio službenika koji je pokušao da ga naplati silom; treći je izbjegao iz zemlje zbog pokušaja da ga ubiju kao opasnog čovjeka. Jedan je imao veliki moralni uticaj na svoje suseljane (ovo je izuzetan slučaj Sočice); a jedan od najistaknutijih incidenata u ovom aranžmanu kremena, čelika i baruta bio je vezan za lokalnog poreznika u Nevesinju, koji je prilikom ženidbe svog sina pokušao da primora svoju klijentelu da plati dodatnu taksu u obliku svadbenih poklona,— oblik iznude kojoj su se odlučno oduprli, nakon čega je vlasnik zemlje poslao zaptije da izvrše namet. Nasilnici su pobjegli kao i obično.

Okupljanje bjegunaca u krajevima knjaza Nikole dobilo

je tako krupne razmjere, da je upućen prigovor vladi u Sarajevu; i, nakon dugih pregovora, knjazu je dato obećanje da se prognanici mogu vratiti uz garanciju lične sigurnosti i doći u Sarajevo da saopšte svoje žalbe. Među tim ljudima bili su pop Simonije iz Gacka, budući istaknuti vođa ustanika, i Gligor Milićević iz Bileće, takođe poznati kapetan. U skladu sa ovim dogovorom, vođa izbjeglica vratio se u Hercegovinu preko Banjana.

Na putu za Sarajevo zaustavila ih je patrola zaptija; hrišćani su se suprotstavili hapšenju i došlo je do sukoba u kojem je nekoliko njih ubijeno. To je, naravno, vratilo ostale u Crnu Goru. Kada je uznemirenost postala ozbiljna u cijeloj pokrajini, jedan broj nevesinjskih izbjeglica vratio se svojim kućama i započeo neprijateljstva. U njih se uključio i Luka Petković iz Šume kod Trebinja, stari i iskusni ustanik, dugo godina u egzilu; dok je iz Srbije došao još jedan prognanik ustanka 1862. Ljubibratić, koga je pratilo nekoliko Srba i Dalmatinaca. Tadašnji gu-

Kada je uznemirenost postala ozbiljna u cijeloj pokrajini, jedan broj nevesinjskih izbjeglica vratio se svojim kućama i započeo neprijateljstva. U njih se uključio i Luka Petković iz Šume kod Trebinja, stari i iskusni ustanik

godine. Poslao je trupe sa bašibozucima, koje su popalile brojna sela, i pobile ljude koje su zatekli na putu, naoružane ili nenaoružane; i Konstant efefendija, Jermenin u službi Porte (od tada poznatiji kao Konstant paša), poslao je poziv glavnim nezadovoljnicima da dođu na konferenciju i iznesu svoje žalbe. Kada su se ovi približili mjestu sastanka, naišli su na šator Konstant efendije u neposrednoj blizini starog utvrđenja, đe su bile sakrivene trupe; i, optuživši ga za prevaru, odbili su da priđu bliže, i time prekinuli ovaj pokušaj pomirenja. U međuvremenu je ustanak izazvao uznemirenost u Crnoj Gori, jer Knjaževina nije bila spremna na njegovo izbijanje, ali koji joj nije mogao biti tuđ i koji je morao privući Crnogorce. Peko Pavlović je poslan da ga umiri. Taj stari turkoborac učinio je to modo suo tako što je zarobio Ljubibratića i odveo ga preko granice do Dubrovnika sa vezanim rukama na leđima. Sklon sam mišljenju da bi se stvar tu i zaustavila da su Turci pokazali i najmanju sklonost ka pomirenju, jer je ohrabrujućih elemenata uveliko nedostajalo.

Rusija još nije bila spremna, a čitava stvar, što se tiče komiteta i moralnog uticaja, bila je u potpunosti u rukama austrijskih Slovena, a glavni su bili komiteti u Zadru i Dubrovniku. Najveći entuzijazam u pobuni imali su katolički okruzi duž granice, dok su austrijske vlasti pokazivale neobičnu popustljivost prema ustanicima.

Ali katolici su bili samo gorivo, brzo zapaljeno i brzo potrošeno; pomoć nije stizala kako su se nadali, boriti se za sebe nijesu bili navikli, pa su bili potrebni stimulansi prijateljskih Dalmatinaca da bi se vatra održala. Prema svim svjedočenjima koja sam uspio da prikupim od dana mog dolaska do danas, nije bilo poteškoća u smirivanju provincije u to vrijeme, i nijedna vlada nije bila raspoložena da podstiče ustanak; da je Porta bila sposobna da hrišćanima obezbijedi imunitet od ličnog ugnjetavanja, ne bi bilo osnova za njegovo produženje.

(Nastavlja se)

Stav

Piše: Dragoljub Draža PETROVIĆ

Tvrđavo Tomiću, Nikada nisam bio u Kninu, ako se u posetu Kninu ne računa da sam tuda prolazio u onoj mojoj slavnoj epizodi lutajućeg navijača Crvene zvezde krajem osamdesetih godina prošlog stoleća, o kojoj sam ti već odavno pisao, kukajući nad užasima puberteta.

Tada su u naš voz Jugoslovenskih železnica na redovnoj liniji Beograd–Split, tamo, na kninskom kolodvoru, ulazili neki kršni tipovi ogrnuti crveno-belim šalovima, visoki i široki ko frižideri sa zamrzivačem, za koje su stariji navijači govorili da su to “naši”.

I ljubili smo se sa njima po tri puta u obraz.

– To su naši, Srbende – govorili su stariji navijači, a ja sam iz kupea ustajao da poljubim tri puta našeg Srbina, takoreći Srbende, jer mi je izgled našeg Srbina ulivao nadu da nas ozloglašena Torcida po dolasku u Split neće razbucati ko mačke na bunjištu. Kako ne poljubiti triput u obraz čoveka koji izgleda kao Bošov no frost frižider sa zamrzivačem, ako kojim slučajem kreneš u Split da se makljaš sa zloglasnom Torcidom? Reci, Tomiću, da nisam imao dobru taktiku za izbegavanje batina.

Video sam od Knina samo kninsku železničku stanicu u pet sati ujutru posle osam BIPovih piva kroz štrokavi prozor vagona kompozicije koja je išla iz Beograda ka Splitu, što baš i nije neki kompletan doživljaj Knina, pa bih, da su tada postojale Google recenzije, tamo verovatno napisao: “Knin je grad u kome se proizvode frižideri sa zamrzivačem koji hodaju, Bošovi, frižideri koji su po nacionalnosti naši Srbi, Srbende.

Kada smo stigli u Split, frižideri su se tako dobro makljali sa Torcidom, da sam ih zavoleo kao svoje, iako može biti malo čudno da neko ima emocije prema frižideru sa zamrzivačem, makar to bio i naš Srbin od dva metra vertikalno i metar horizontalno.”

Onda je došlo služenje Jugoslovenskoj narodnoj armiji, i tamo gde mi je bila kasarna, u Novom Mestu, Socijalistička Republika Slovenija, imao sam tri dobra prijatelja: jednog iz Splita, jednog iz Vrginmosta i jednog iz Siska. Sve Hrvati, mislio sam u početku, dok se naposletku nije ispostavilo da su poslednja dvojica bili Srbi.

Neđelja, 28. decembar 2025.

Dođite u Nikšić da vidite Knin

Knin je zaista lijep grad, kupio me je njegov izgled dok sam bindžovao „Tvrđavu“. Sve dok nijesam pročitao da je serija o ljubavi jednog Srbina i jedne Hrvatice u Kninu, 30 godina kasnije, zapravo snimana u Nikšiću Zaljubljeni Srbin iz serije je malo mršav za frižider, uopšte ne liči na one sa kninskog kolodvora iz 1989, dok je Hrvatica kao što je i red za Hrvatice, slatka i mila. Evo ti ga jedan spojler, moj Tomiću, na kraju su zajedno proterani u Srbiju gde su živeli do kraja života S tim što uopšte nisu ličili na one iz Knina, više su ličili na Hrvate, pošto sam od navijačkih dana imao utisak da su Srbi iz Knina neka mitska bića od dva metra koja proizvodi Boš, sa zamrzivačem. A ova dvojica su ličila na mini-frižider, onaj za izlete, što mi je ukazivalo da možda nisu Srbi, već Hrvati.

Jedan mi je od te dvojice pričao da ima plahtu, po srpskom posteljinu, u bojama srpske zastave, na kojoj spava ko zaklan.

– Bolje spavaj ko top nego kao zaklan – posavetovao sam ga, za svaki slučaj dok smo u kantini kasarne jeli napolitanke i pili pivo.

Ličili su ti moji drugari na Hrvate, ali oni su u stvari bili Srbi, iako to uopšte nisam primećivao. Evo, i za tebe, moj Tomiću, rekao bih da si Srbin, da na Vikipediji ne piše da si hrvatski pisac i novinar. Uočiti te ključne razlike mi je vazda bio problem.

Posle je počeo rat u Hrvatskoj. Moj drug iz vojske, onaj iz

Vrginmosta, bio je ranjen, pa je došao u Beograd na Vojnomedicinsku akademiju da ga oprave. I javio se.

Te mu ja kažem: “Zašto da ležiš tu na VMA, dođi kod mene kući, budi kod nas dok se ne oporaviš.”

Tu se, kod nas doma, on i ja odmah pokačimo, jer se taj moj iz Vrginmosta kleo u Slobu Miloševića, a ja sam vazda bio opozicija. I stanovao taj moj kod nas nekih mesec dana, pa se vratio u Vrginmost.

Dok god, moj Ante, Srbi i Hrvati ne snime jednu koprodukciju o ljudskim sudbinama iz “Oluje”, negde u Kninu a ne u Nikšiću, dotle ćemo međusobno na..bavati. A to se, ko što znaš, desiti nikada neće Imao je uskoro kontrolu na VMA, došao ponovo, moji roditelji, baka Milica i brat su ga zavoleli. Rade je taj drugi put stigao kao Božić Bata – još sa vrata je mom ocu uručio ogromnu pršutu, nekoliko flaša vina, loze, odranog zeca, someće mlince, sve original iz Vrginmosta, i automatsku pušku “zastava M-70”, takođe original Vrginmost.

– Puška nam ne treba – rekli smo mu – a on je dodao da nosi poklon lekaru sa VMA. On je samo hteo da se oduži, nama za gostoprimstvo, a lekaru za oporavak. Tipičan Sr-

bin, ko još nosi lekaru na poklon automatsku pušku?

Taj moj iz Vrginmosta je posle “Oluje” sa porodicom bio privremeno u Sremskoj Mitrovici, posle negde u okolini Šapca, i otad ga, evo već 30 godina, nikada nisam video. Ako čita ovaj tekst negde u Otavi, nek se javi.

I pre neki dan, tvrđavo, Tomiću, bindžovao sam celu seriju “Tvrđava”, u produkciji Radio-televizije Srbije, seriju o ljubavi jedne Hrvatice iz Knina i jednog Srbina iz Knina. Zaljubljeni Srbin iz serije je malo mršav za frižider, uopšte ne liči na one sa kninskog kolodvora iz 1989, dok je Hrvatica kao što je i red za Hrvatice, slatka i mila. Evo ti ga jedan spojler, moj Tomiću, na kraju su zajedno proterani u Srbiju gde su živeli do kraja života.

Odlična serija, opisuje pakao Miloševićeve Srbije i pakao Tuđmanovog tisućvekovnog sna o neovisnoj Hrvatskoj.

A baš mi se svidelo, gledajući seriju, i kako izgleda Knin, koji sam prethodno viđao, kao što ti rekoh, pre 36 ili 37 godina u pet sati ujutru posle osam BIPovih piva kroz štrokavi prozor vagona železničke kompozicije koja je išla iz Beograda ka Splitu na utakmicu Hajduk– Zvezda. Ima u seriji i jedna scena gde glavni junak upra-

vo sa kninskog kolodvora kreće ka Zagrebu sa navijačima Zvezde na čuvenu utakmicu sa zagrebačkim Dinamom, gde je, kažu, naš međusobni rat i počeo.

Ali nije počeo tu – počeo je, moj je dojam, kada sam negde u studenom 1990. godine u beogradskom rokenrol klubu “Akademija”, totalno urbanom mestu, video plakat za organizovan prevoz na koncert Ramonsa u Zagrebu, na kome je flomasterom neko dopisao: “Obavezno poneti pištolj!”

Knin je zaista lep grad, kupio me je njegov izgled dok sam bindžovao “Tvrđavu”. Kamene kuće, topla kafana “Dalmacija” sa bocama vina u buteljkama i seckanom pršutom za kariranim stolnjacima na stolovima, ima dušu, mislio sam, dok nisam pročitao da je serija o ljubavi jednog Srbina i jedne Hrvatice u Kninu, 30 godina kasnije, zapravo snimana u Nikšiću.

Nikšić je, kao što garantovano znaš, moj Tomiću, grad u Crnoj Gori, udaljen 350 kilometara od Knina, njega uglavnom pamtim iz mojih navijačkih dana po tome što tamo uopšte nije bilo navijačkih grupa, poput Torcide, nego, kada bismo kao navijači Zvezde stigli na utakmicu Sutjeska (Nikšić) – Crvena zvezda (Beograd), moILUSTRACIJA VP - SCREENSHOT- PROFIMEDIA

22 Drugi pišu

Gore: Nije Knin. Dolje: jeste Knin

rali bismo sve vreme brzo da trčimo jer tamo nije bilo navijačkih grupa kao u normalnim gradovima, poput Splita, pa da unapred znaš od koga treba da bežiš i sa kim treba da se biješ.

Za Sutjesku je navijao ceo grad i ceo grad je hteo da nas oplevi od batina kada bismo se tamo pojavili. Divni ljudi, samo ih izbegavaj, moj Ante, ako kojim slučajem tamo nabasaš kakvim navijačkim poslom Za Sutjesku je navijao ceo grad i ceo grad je hteo da nas oplevi od batina kada bismo se tamo pojavili. Divni ljudi, samo ih izbegavaj, moj Ante, ako kojim slučajem tamo nabasaš kakvim navijačkim poslom.

Osobito divni ljudi su ostali i danas jer je sadašnja vladajuća garnitura grada Nikšića donela odluku da potroši 200.000 evra kako bi logistički pomogla snimanje serije u kojoj će njihov grad biti predstavljen kao Knin. Turistička atrakcija – dođite u Nikšić da vidite kako izgleda Knin.

Mogu i da skapiram zašto je serija “Černobilj” umesto u Ukrajini snimana u Litvaniji, od originalnog Černobilja može i da se rikne, ali zašto, legendarni Tomiću, Nikšić mora da izigrava Knin, zašto je topla ljudska priča o ljubavi jedne Hrvatice i jednog Srbina, serija sa pevanjem i pucanjem, koja pritom ne štedi nikoga od te dve ljudske podvrste eksjugoslovenskih naroda, morala da bude snimana u Velimlju kod Nikšića.

Možda zato što bi srpska filmska ekipa u Kninu pre riknula nego filmska ekipa “Černobilja” u ozračenom gradu u Ukrajini, pa su zbrisali u Litvaniju?

Asti Gospe, moj Ante, tri decenije su prošle od kada je poslednji Srbin isteran iz Knina, tri decenije su prošle od kada je neki Gotovinin novokomponovani kreten ustaške provenijencije ubio tri bake i dvojicu deka iz “kalašnjikova” samo zato što su ostali u srpskom selu u velebitskom zaleđu, misleći, taj kreten, da je to impresivna stvar za Republiku Hrvatsku…

Tri decenije su prošle od kada je Milan Martić naredio da se bombarduje Zagreb i tri decenije su prošle od kada je neka srpska budala za ratni Dnevnik Televizije Beograd izjavila, predstavljajući oklopni vojni vlak “Krajina ekspres”, da su Srbi osmislili voz koji može da se kreće i van šina. Bila je to preteča Vučićevih letećih automobila.

Tri decenije su dakle prošle, a onda je gradonačelnik Nikšića u svečanom govoru filmskoj ekipi srpske serije “Tvrđava” rekao: “Braćo i sestre, dobro došli u Knin!”

Dok god, moj Ante, Srbi i Hrvati ne snime jednu koprodukciju o ljudskim sudbinama iz “Oluje”, negde u Kninu a ne u Nikšiću, dotle ćemo međusobno na..bavati. A to se, ko što znaš, desiti nikada neće.

Dragoljub Draža Petrović je novinar iz Beograda, glavni urednik lista Danasa i redovni kolumnista Velikih priča

Oglasi i obavještenja 23

Neđelja, 28. decembar 2025.

Dnevni list Elektronska pošta: desk@pobjeda.me

Direktor i glavni i odgovorni urednik: NENAD ZEČEVIĆ

Zamjenica izvršnog direktora:

MILENA GOLUBOVIĆ

Direktorica marketinga: vanja pustahija

OBAVJEŠTENJE Poštovani čitaoci i korisnici oglasnog prostora, materijal za objavljivanje čitulje možete poslati na

Dana 27. decembra 2025. iznenada je preminula u 78. godini naša draga

RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ marija jovićević

Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika đurđica ćorić

рођена АБРАМОВИЋ

politika

SRĐAN POPOVIĆ

ekonomija

jelena martinović

Саучешће примамо у капели под Требјесом у Никшићу 29. децембра од 11 до 16 часова и 30. децембра од 10 до 14 часова, када ће се обавити сахрана на Новом гробљу под Требјесом. Цвијеће се не прилаже. Кућа жалости: Ул. Јанка Вукотића 19 Ц, Никшић.

DRAGA Đorđija VULETIĆ rođena JANIČIĆ

e-mail: oglasno@pobjeda.me

Potrebno je poslati tekst čitulje, fotografiju i kopiju uplatnice

Са великом тугом обавјештавамо да је дана 27. децембра 2025. у 70. години преминула наша вољена

РАЈКА Бранкова КОВАЧЕВИЋ

RE­DAK­CIJ­SKI KO­LE­GI­JUM Zamjenice glavnog i odgovornog urednika

1169

1215

Saučešće primamo u porodičnoj kući na Virpazaru 28. i 29. decembra do 12 časova, kada se kreće za selo Dupilo, gdje će se obaviti sahrana u 13 časova.

društvo

ОЖАЛОШЋЕНИ: синови ЗОРАН, ГОРАН и ВЛАДАН, кћерке ЗОРИЦА и ВЕРИЦА, сестра МИЛОЈКА - МИЛА, унуци БРАНКО, ЛУКА и ФИЛИП, унука ЈАСМИНА, снахе, братанићи, братаничне, сестрићи, ђевери, заове, јетрва и остала бројна родбина КОВАЧЕВИЋ и АБРАМОВИЋ

Jovan Nikitović

kultura

dragica šaković

crnom gorom

Urednici ANA RAIČKOVIĆ

crna hronika

nikola sekulić

hronika podgorice jovan terzić

arena

slobodan čukić

feljton i arhiv

marko milošević

dizajn

OGLASNO ODJELJENJE tel/fax: 020/202-455,

OŽALOŠĆENI: suprug ĐORĐIJE, sin PREDRAG, snaha JASMINA, braća NIKOLA, VELJKO i PETAR, sestrična OLIVERA, pastorka NADA, jetrva RUŽICA, đeveričić NENAD, unučad ITANA i ĐORĐE i ostala porodica VULETIĆ i JANIČIĆ

1162

Тужним срцем јављамо да је дана 27. децембра 2025. изненада у 68. години преминуо наш драги

tel/viber: 068/034-555

dragan mijatović

ВУКО Милошев ВЛАХОВИЋ

fotografija

LOGOTIP POBJEDE Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija Anton Lukateli (1944)

portal pobjede Urednik Bojan Đurišić

Cjenovnik čitulja Formati

POMEN do 180 riječi (2 slike), do 100 riječi (4 slike)

15€ 33€ 35€ 55€

1/36

do 20 riječi (1 slika)

15€

1/20

do 30 riječi (1 slika) do 15 riječi (2 slike)

18€

1/18

do 40 riječi (1 slika)

20€

1/12

do 80 riječi (1 slika) do 40 riječi (3 slike)

27€

1/6

do 160 riječi (3 slike) do 60 riječi (6 slika)

70€

1/5

do 190 riječi (4 slike) do 70 riječi (8 slika)

100€

1/4

do 220 riječi (3 slike), do 80 riječi (6 slika), do 30 riječi (9 slika)

160€

1/2

do 320 riječi (5 slika), do 140 riječi (10 slika)

275€

1/1

do 470 riječi (1 slika), do 380 riječi (4 slike) do 270 riječi (8 slika), do 120 riječi (12 slika)

Zamjenica urednika

1/9

OBJEKTIV

1/8

Ana Popović

Urednica MARIJA IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

TELEFON

020/409-520 redakcija 020/409-536 marketing 020/202-455 oglasno Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import „Nova Pobjeda“ - Podgorica Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5 PIB: 03022480 Vlasnička struktura „Nove Pobjede“ - 100% udjela „Media-Nea“ D.O.O. Podgorica Vlasnička struktura „Media-Nea“ - 99,99% udjela First Financial Holdings Sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5, PIB „Media Nea“: 02842777 Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100% udjela Petros Stathis Sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3 PIB „First Financial Holdings“: 02628295 Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum Broj žiro računa „Universal Capital Bank“: 560-822-77

Tiraž: 3.500

Cijene

OBAVIJEST O SMRTI do 110 riječi POMEN do 110 riječi (2 slike), do 40 riječi (4 slike) OBAVIJEST O SMRTI do 180 riječi

500€

U slučaju objavljivanja simbola, broj riječi se umanjuje za 20.

Prostor 1/36 ne može da sadrži simbol.

tel: 020 202 455; viber: 068 034 555; e-mail: oglasno@pobjeda.me

Саучешће примамо у градској капели на Цетињу 27. децембра од 11 до 15 часова и 28. децембра од 10 до 15 часова на градском гробљу Чепурци, гдје ће се обавити сахрана. ОЖАЛОШЋЕНА ПОРОДИЦА: кћерка САНДРА, браћа МИКО и МИШО, сестра НАДА, унучад КАЋА, БЛАЖО и МИЛОШ, снахе СНЕЖАНА и ВЕСНА, синовци, синовичне, сестрићи, сестричне и остала многобројна родбина ВЛАХОВИЋ

1216

Дана 27. децембра 2025. у 74. години преминуо је наш драги

НЕБОЈША Петра БЕЧАНОВИЋ Саучешће примамо на градском гробљу Чепурци 28. децембра од 11.30 до 15 часова и 29. децембра од 10 до 15 часова. Сахрана ће се обавити 29. децембра у 15 часова на градском гробљу Чепурци. ОЖАЛОШЋЕНИ: синови ВАСО и ДАРО, ћерка НАЂА, брат МИЛОРАД, снахе ВАЛЕНТИНА, АНА и РАДМИЛА, зет НЕНАД, унучад ЈОВАНА, МАТИЈА, МИА, ИВА, МИЛИЦА, ЈАКША и КАТЈА, братанић МАРКО, братанична ТАТЈАНА и остала многобројна родбина БЕЧАНОВИЋ и РАИЧЕВИЋ

24 Oglasi i obavještenja

Neđelja, 28. decembar 2025.

1205

Посљедњи поздрав драгом

1214

Dragi brate

БОРКУ Почивај у миру. Нећемо те заборавити.

ГОЈКО

BORKO 1211

Teško je povjerovati da si nas napustio. Bol i praznina ostaju, jer tvoje toplo srce i dobra duša nikada neće biti zaboravljeni.

Zauvijek ćeš biti dio naših misli, uspomena i molitvi.

Voli te sestra od ujaka BILJANA sa porodicom

SLAVICA BOŠKOVIĆ Teško je naći bilo kakve riječi kada gubimo osobu koja nam je značila toliko. Slavica je bila ovdje. Živjela je. Voljela je ogromnom snagom. I svijet je bio bolji zato što je postojala.

I to je dovoljno za nas.

MAŠA, STEFAN, FILIP i BRANKO

SLAVICI

VANJA, MAŠA, NIKA i FEĐA VUKASOJEVIĆ

Posljednji pozdrav dragom prijatelju

VUKU VLAHOVIĆU

Neka ti vječnost svete crnogorske zemlje bude naklonjena.

Počivaj u miru.

RAJKO JABUČANIN sa porodicom

MARKO ŽIVKOVIĆ sa porodicom 1199

1208

Posljednji pozdrav

Tvoja dobrota, plemenitost i čestitost ostaće najljepša uspomena na Tebe.

Počivaj u miru.

GOJKU MARTINOVIĆU

Duša ti carovala.

1212

Dragoj našoj

1185

Posljednji pozdrav kumu

Sa velikom tugom, opraštam se od mog dragog i voljenog strica, plemenitog čovjeka i iskrenog prijatelja moje porodice

SLAVICI BOŠKOVIĆ Hvala ti na iskrenom prijateljstvu i pažnji koju si mi poklanjala.

RADA VUKASOJEVIĆ

1181

1180

NENADA – MIŠKA RADULOVIĆA

VUKU VLAHOVIĆU

Dragi moj strika Miško, tvojim odlaskom ostaje velika praznina u našoj familiji, đe si bio omiljen i uvijek dobronamjeran. Ja i moja porodica ćemo biti uskraćeni za ljubav i pažnju koju si nam poklanjao, kao i za iskrene životne savjete za koje smo doživotno zahvalni.

Od mog ranog djetinjstva smo proveli mnogo lijepih i nezaboravnih trenutaka na koje sam ponosan.

Počivaj u miru, moj Mikeli, a mi ćemo te čuvati u našim srcima i od zaborava.

Od KOMŠIJA IZ ULAZA

Bratanić SLAVKO RADULOVIĆ sa porodicom

Posljednji pozdrav

1210

NENAD - MIŠKO RADULOVIĆ Posljednji pozdrav voljenom djedu. Počivaj u miru.

PORODICA IVAŠTANIN

Oglasi i obavještenja 25

Neđelja, 28. decembar 2025.

1183

Napustila nas je naša draga majka i baba

ŠEĆA MULIĆ Bila si uz nas uvijek, posebno onda kad je bilo najteže i na tome ti zauvijek hvala. Uz tebe smo naučili što znači zajedništvo, kako se voli i čuva porodica, i kako se uvijek držati zajedno. Zahvalni i ponosni što smo te imali.

Sin CANO, unučad MAJDA i REDŽO

1184

ŠEĆA MULIĆ Otišla si tiho, ali si ostavila neizbrisiv trag u našim srcima i životima. Tvoja plemenitost i dobrota bili su dar svima koji su te poznavali, a nama putokaz kroz život. Hvala ti za svu ljubav, brigu i toplinu koju si nam pružala i što si bila tu kad je bilo najteže.

Tvoja unuka MAJDA i zet SELMAN ADŽOVIĆ sa porodicom

26 Oglasi i obavještenja

Neđelja, 28. decembar 2025.

1198

Posljednji pozdrav poštovanoj dragoj komšinici

1189

Dvije godine od kada nije sa nama

Posljednji pozdrav voljenoj majci, svekrvi, babi i prababi

DANICA ĐUROVIĆ

VERI Buda VUKČEVIĆ

DUŠKO ČELEBIĆ

Živiš u našim srcima kroz najljepše uspomene i tako će biti dok postojimo.

OD KOMŠIJA ULAZA UL. OKTOBARSKE REVOLUCIJE BR.42, PODGORICA

Svakim danom sve više nedostaješ.

Sin PERO sa porodicom

1206

Posljednji pozdrav

1155

1188

Posljednji pozdrav dragoj majci i babi

TVOJA PORODICA

KEMU - PILJURU KRNIĆU

DANICA ĐUROVIĆ

Tvoj brat ŠEMO sa porodicom 1170

1168

Навршавају се двије године од смрти драгог брата

РАЈКА ВУКОТИЋА

Вријеме пролази, сјећања не блиједе.

Dragi brate

Sin IVICA sa djecom

DUŠKO ČELEBIĆ 1187

Navršava se 40 dana od smrti naše drage majke, bake, svekrve i punice

СЕНКА ГОЈКОВИЋ

Kažu da vrijeme liječi sve, ali dvije godine su nam pokazale koliko je svijet prazan bez tebe. Čuvamo te u svakom dahu, svakoj suzi koja krene na tvoj pomen.

MILUŠE PANTOVIĆ Nedostaje nam tvoj topli pogled, raširene ruke pune nježnosti, blagi osmijeh, tvoja iskrena pažnja i briga.

Posebno nam teško pada što nećeš biti sa nama za praznike koji dolaze. To je uvijek bilo vrijeme okupljanja, topline porodičnog doma, neizmjerne majčinske ljubavi i radosti.

Puno je uspomena koje nas svaki dan podśećaju na tebe. Praznina u našim srcima je bolna i teška. Ispunjavamo je vjerom i nadom da si našla svoj spokoj na nekom mjestu bez patnje i bola. Neizmjerno smo zahvalni na dobroti i plemenitosti kojom si nas obasipala. Počivaj u miru.

Tvoji najmiliji: ACO, BRANO, MIRA, SOFIJA, VASILIJE, BILJANA i SLOBO

Sestra DRAGANA sa porodicom

Oglasi i obavještenja 27

Neđelja, 28. decembar 2025.

1203

1196

Četrdeset je dana od smrti našeg voljenog oca i supruga

Navršava se 40 dana otkako nas je napustio naš voljeni

BOŽIDAR ŠUNDIĆ

SAVA Nikova MARTINOVIĆA

Vrijeme prolazi, ali bol i čežnja za tobom ne jenjavaju. Nedostaješ nam u svakom trenutku, svakoj misli i svakoj tišini.

Tvoja dobrota, snaga i ljubav ostaju urezani u našim srcima.

Sa ponosom, ali i vječnom zahvalnošću što si bio baš naš, čuvamo uspomenu na tebe.

Zauvijek tvoji ŽANA, LUKA i MAJA 1201

1213

Četrdeset je dana otkako nema našeg voljenog djeda

Neprihvatljivo je da te više nema među nama....

Vrijeme ne liječi, samo pravi više dana bez tebe i više prostora gdje boli....

Tu si, a istovremeno te nema. Fali onaj dobro poznati glas, topli osmijeh, zagrljaj...

Nedostaješ za sve što dolazi - Nova godina, slava, tvoj rođendan.... Ti dani tugu čine još težom, prazninu produbljenijom. Ništa se ne može porediti s osjećajem sreće kad nas dočekaš i kad smo svi na okupu....

Sad fališ ti! Imali smo onaj osmijeh iz duše, iskrenu podršku, stijenu na koju možemo da se oslonimo....

Ništa više neće biti isto i ništa nije isto.....

Pogledivaćemo na tvoj Lovćen ... znamo da si na tom nebu neka od zvijezda koja se nikad neće ugasiti.

Nijesi slučajno otišao na sveti dan... To je, kažu, znak da te je Bog sačuvao za sebe, kao što mi nosimo TEBE u nama....

Zauvijek....

Tvoji: supruga MILEVA, sin BRANISLAV, kćerke NADA, NENA i BRANKA

MICA

SAVA 1202

Navršava se četrdeset dana otkako te nema.

Otišao si bez riječi, ostavljajući tišinu u kojoj se najjasnije osjeti koliko si značio.

Četrdeset je dana otkad nije sa nama naš otac i djed

Nikad veća tišina i praznina koju nam ništa ne može nadomjestiti. Ostali smo uskraćeni za jedan topao zagrljaj, lijepu riječ, osmijeh, pogled, doček, onako kako si samo ti to znao.

Nastavljamo da učimo da živimo bez tebe, hodajući stazama koje si utabao.

Hvala ti za svu brigu i ljubav kojom si nas grlio. Za svaku riječ, savjet, podršku koju si nam davao kad je trebalo.

Ostaje nam da te nosimo duboko u srcu zauvijek i da te se sjećamo onako kako si nam zaslužio.

Bio si čovjek mjere, rada i odgovornosti. Sve što si dao porodici dao si bez potrebe da se istakneš. Tvoja snaga bila je mirna, a tvoja prisutnost sigurna.

Nedostaješ, ali ono što si bio ostaje u svemu što činimo. Nastavljamo dalje noseći tvoje vrijednosti, s poštovanjem i zahvalnošću.

Počivaj u miru, Mica.

Zauvijek u sjećanju.

SAVO MARTINOVIĆ

Vole te tvoji: ISKRA, LUKA, BRANKA i IGOR

TVOJA PORODICA

1178

Pola godine je od smrti našeg dragog

BOJANA

Nedostaješ...

Počivaj u miru.

Ujak SAVO, ujna BILJANA, sestra JOVANA, brat JOVAN

Пет година од смрти нашег вољеног

1161

ВЕЛИМИРА - ВЕЊА Ђурова РАДОМАНА

Дани и године пролазе, али ниједан без сјећања на тебе. Био си понос и стуб наше породице. Недостајеш нам... Са поносом, љубављу и тугом. ТВОЈИ НАЈМИЛИЈИ

Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav već ljubav i sjećanje na najljepše trenutke provedene sa tobom.

Tvoja pažnja, mudrost i topla riječ ostavili su trag koji će nas vječno pratiti.

Bio si najbolji djed, brižan otac, tvoja snaga i dobrota i dalje nas vode. Tvoj glas čujemo u mislima, tvoj lik vidimo u svemu. Ostaju uspomene, riječi i trenuci koji će vječno živjeti u našim srcima.

Nema suza kojima te možemo oplakati, ni vremena u kojem nam nećeš nedostajati. Postoje rane koje vrijeme ne liječi... Srca u kojima vječno živiš... Rana u našim srcima je doživotna, a ljubav vječna....

Nedostaješ... u svemu....

Tvoja kćerka NADA i unuci MARKO i MATIJA

28 Oglasi i obavještenja

Neđelja, 28. decembar 2025.

1163

1166

Dragoj snahi i jetrvi

Dragoj strini

MICA LAZOVIĆ

MICI LAZOVIĆ

Tvoja dobrota i ljubav koju si nesebično pružala bila je naša snaga i volja. Uvijek ćemo te se sjećati.

Uvijek ćemo se sjećati tebe, tvoje dobrote, vedrog duha i ljubavi prema svakome.

Hvala što si bila dio naših života.

Tvoj đever ZORAN i jetrva LJILJANA

SNEŽANA, FLAVIO i JELENA

1165

Našoj strini

1164

Voljenoj strini

MICA LAZOVIĆ

MICI LAZOVIĆ Draga Cajka, nedostaješ nam svakim danom sve više.

Zauvijek ćeš živjeti u nama tamo gdje si oduvijek i bila. Volimo te.

PETAR, NINA, ZORAN i VUK

Godinu dana je od smrti

MARKO, ZAGORKA, LAZAR i DRAGICA

1186

1193

40 je dana od smrti našeg

1177

Sjećanje na našeg oca, đeda i svekra

DRAGICE Veljka ZEČEVIĆ Sjećanje na tebe živi kroz ljubav koju si nam ostavila.

Tvoji VELJKO, RATKO, RADMILA i DANICA

PETRA

Tata, nedostaješ svakim danom sve više.

S ponosom čuvamo uspomenu na tebe. Živiš u našim mislima i srcima.

Tvoji LOLA, MARKO i MARIJA

LJUBA M. VUŠUROVIĆA 28. 12. 2019 – 28. 12. 2025.

Dragi naš Ljubiša, godine prolaze, a ti si i dalje sa nama.

U svakoj mudroj riječi koju prenosimo našoj đeci, u svakom zajedničkom trenutku - u tišini naših srca.

Sa ljubavlju i poštovanjem čuvamo uspomene na tebe.

Tvoji DRAGAN, LJILJA i KAĆA sa porodicama

Oglasi i obavještenja 29

Neđelja, 28. decembar 2025.

1182

1209

SJEĆANJE

VJERA

MAJSKI VUKOVIĆ

Zauvijek u našim srcima i mislima.

Vole vas vaši: TAMARA, BOBO i DADO

1197

RATIMIR JOVIĆEVIĆ

VUKAN IVANOVIĆ

1941–2020.

2018–2024.

Živimo u boli i u nadi da ste zajedno…

Godina dana je od smrti mog prijatelja

JOŠA OTAŠEVIĆA

Svaki dan te se sjećam kroz uspomene, razgovore i tišinu u kojoj najviše nedostaješ.

Nedostaje tvoja riječ, tvoja prisutnost koja mi je mnogo značila, više nego što si možda znao.

Zauvijek ćeš živjeti u srcu i mislima.

Počivaj u miru, dragi prijatelju.

VAŠA PORODICA

VESKO LAGATOR sa porodicom

1200

Osam je godina od kada nije sa nama naš

1158

Danas je osam godina otkako nije sa nama naš voljeni

JOVAN JOVETIĆ

JOVAN JOVETIĆ

A ipak je tu. U svakoj našoj misli, priči, uspomeni… u nama. Ne damo te zaboravu, jer za nas je svaki novi dan još jedno sjećanje na tebe. Nedostaješ u svakom novom koraku, u svakoj radosti i svakoj tišini.

Prolazak vremena ne može umanjiti značaj tvoga života niti izbrisati uspomene koje zauvijek čuvamo u srcu.

Tvoje mjesto u našim srcima je trajno, a tvoje odsustvo osjetno svakog dana.

Vječno u mislima i ljubavi.

Tvoji ZOKI, BILJA, FILIP, LANA i KSENIJA

Tvoj brat GORAN, snaha JELENA, bratanić DAMJAN i bratanična LUCIJA 1195

Prođe godina dana od smrti našeg dobrog komšije

BRANKA MUDREŠE

Godinu dana te nema, ali uspomena na tebe živi.

Bio si dobar prijatelj, iskren drug i komšija. Čovjek lijepe riječi i mirne duše.

Počivaj u miru, nikad zaboravljen.

VESKO LAGATOR sa porodicom

1207

Godina dana je prošla od kada je na tragičan način život izgubio voljeni

BRANKO Nikolin MUDREŠA

Počivaj u miru, dragi BRATE, a uspomene na tebe ću čuvati u srcu. ŽELJKO sa porodicom

30 Oglasi i obavještenja

Neđelja, 28. decembar 2025.

1167

1159

NIKOLIĆ

28. 12. 1970.

24. 5. 1984.

MIŠO 19. 10. 1992.

Navršava se godina dana od smrti sestre, sestrića i zeta

RADA

15. 12. 2012.

MILA

RADMILA

rođ. BOJOVIĆ 8. 3. 2013.

BEBA

DARA DAKOVIĆ

Nedostajete svakog dana, ali ljubav i sjećanje na vas ostaju zauvijek. Sa tugom što vas nema među nama čuvamo uspomenu na vaš lik i dobrotu.

Ne damo vremenu i godinama da Vas prekrije zaborav. I dalje živite i trajete kroz naša sjećanja i lijepe uspomene na Vas. PORODICA NIKOLIĆ

MIJO ĐUKANOVIĆ sa porodicom

1194

MIRKO

JOVAN i VUKAN

VULETIĆ

U neđelju 28. decembra 2025. navršava se godina dana od smrti naših voljenih

MIRKO

VULETIĆ

Tog januarskog dana ne sluteći napustili ste svoj mali svijet.

Grad je bez vas tiši, tužniji, samo vaša odsutnost odjekuje svuda.

Vaši osmijesi i dječija radost prerano su utihnuli, a svaka ulica, svaki park podsjećaju nas na ono što smo izgubili.

Sa vama je otišao vaš stric kao veliki zaštitnik i oslonac sa kojim će vaše male nevine duše biti spokojne.

Ostaćete zauvijek u našim mislima i srcima i nikada vas nećemo zaboraviti.

RADOVAN

RADMILA

MARKO

MILOŠ

Uvijek će postojati ono zašto baš vi?

Nema suza da vas mogu oplakati, nema riječi da vas mogu ožaliti, niti vremena da vas možemo zaboraviti. Živite vječno u našim srcima kroz uspomene koje bolno sjećaju na vas.

Od: STANKE i DARKA, RADŽE sa porodicom i BRANKE sa porodicom

VESKO LAGATOR sa porodicom

1179

MARTINOVIĆ

1204

Tužna godina dana od prerane smrti

Vaša dobrota i ljubav koju ste nam nesebično pružali bila je naša snaga i volja koja nam je pomogla da idemo dalje.

Nedostajete za sve što je prošlo i sve što dolazi.

Uža porodica će u neđelju posjetiti njihovu vječnu kuću u 10 časova.

JOVAN I VUKAN

JOVANA i VUKANA

1171

1190

Godina dana je od tragično stradalih naših voljenih

JOVAN i VUKAN

Vaša ćerka i sestra TATIJANA sa porodicom

Znaj da te uvijek pominjemo zajedno s nama, bio si i ostao dio nas.

Zagrli brata, Joco, a mi vas zauvijek čuvamo od zaborava.

IVANA i VESKO

1191

Ne možemo da vas vratimo, ali možemo uvijek da se sjetimo, pamtimo i čuvamo u srcu.

MIHAILO, MARINA i DEJAN VUŠUROVIĆ

MILOŠ

RADOVAN

rođ. NIKOLIĆ

Prošla je godina otkako vas više nema sa nama

MARKO

MIRKO

VULETIĆ

JOVAN i VUKAN

Prođe godina, ali ne postoji vrijeme koje može izbrisati sjećanje na vas. Nikad nećemo naći prave riječi za vaš prerani odlazak. Uspomene na vas čuvamo u mislima i tišini. Počivajte u miru.

VESKO VUJOVIĆ sa porodicom

OGLASNO ODJELJENJE „NOVA POBJEDA“ TELEFON ZA INFORMACIJE 020/202-455 020/202-456 e-mail: oglasno@pobjeda.me

Oglasi i obavještenja

Neđelja, 28. decembar 2025.

1172

Navršava se tužna i nesrećna godina dana od tragične smrti ujaka, ujne i braće od ujaka

RADOVAN

RADMILA

RADE

RADMILA

MILOŠ

MARKO

MARKO

MILOŠ

Neka vaše plemenite duše počivaju u miru mi ćemo vas čuvati od zaborava.

Godina bola i tuge prođe od vaše prerane i tragične smrti.

Počivajte u miru.

Brat, đever i stric MIKO MARTINOVIĆ sa porodicom

RADMILA

MARKO MILOŠ MARTINOVIĆ

RADE

RADMILA

MARKO

MILOŠ

RADMILA

MARKO MILOŠ MARTINOVIĆ Opet taj prokleti 1. januar. Istina je teška, tuga vječna, riječi je malo a bola mnogo. Bol i tuga za vama vječno će trajati.

DANICA, GIGA, MIRJANA i RANKA

MILOŠA

1176

Godina je od tragične smrti naših voljenih

RAJKO ĐUKANOVIĆ sa porodicom

RADE

RADMILA

MARKO

MILOŠ

Živjećete vječno u našim srcima, uvijek voljeni i nikad zaboravljeni.

Vaši BOSE, MLADEN i MAJA sa porodicama

1160

1156

RADE

MARKA

1192

Ostala je bol u duši, praznina u srcu, zbog svega što smo trebali a nijesmo.

Neka vam Gospod podari vječni mir.

Zauvijek u našim mislima i molitvama.

Godina prođe ali ne i bol za vama. Sa ljubavlju, poštovanjem i bolom čuvamo uspomene na vas.

Počivajte u miru Božjem. Nek vam Anđeli dušu čuvaju a mi vas čuvamo od zaborava.

GOJKO ĐUKANOVIĆ sa porodicom

RADMILE

SLAVKO i SANJA VUKOVIĆ sa djecom

Godina od kada nijeste sa nama

Dragi

RADA

Ostaćete u našim sjećanjima.

Sestra MIRA NIKOLIĆ sa porodicom

1157

Godinu dana od rastanka

1175

1173

Godina je od preranog odlaska naših voljenih

RADE

31

Prođe tužna godina od tragične pogibije

RADE

RADMILA

MILOŠ

MARKO

NIKAD ZABORAVLJENI ZAUVIJEK VOLJENI! Počivajte u miru, neka Vam Bog podari Carstvo nebesko.

VASILJKA sa porodicom

1174

Navršava se nesrećna godina dana od vaše tužne smrti

RADU

RADMILI

MARKU

MILOŠU

Nikad vas nećemo zaboraviti.

SLOBO i VIDE VUKOVIĆ

32 Marketing

Neđelja, 28. decembar 2025.