Neđelja, 19. oktobar 2025. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXXI / Broj 21500 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 1 euro NE! RATU U UKRAJINI
Predsjednik Bokeškog foruma poručio da ploča u Morinju treba da ostane gdje je i da opominje
NEMOĆ INSTITUCIJA: Najteži napad na novinare ove godine u Gornjem Zaostru procesuira se samo kroz jednu optužnicu i nekoliko prekršajnih prijava
Petković: Ako vlast iskreno želi u EU, nikome nije ni na kraj pameti da uklanja ploču
INTERVJU: Aldin Muratović, državni sekretar u Ministarstvu dijaspore
Vrijeme je da iseljenici budu ključni investitori i nosioci razvoja Crne Gore
STAV: Sumorna slika turističke ponude Crne Gore
Kako nas je Albanija prestigla u turizmu
Piše: Mladen GAZIVODA
5.
Odlazak briljantnog američkog analitičara i velikog prijatelja Crne Gore
Interesovanje francuskog investitora za Adu Bojanu traje skoro deceniju, napravljen i projekat
Boudras: I dalje smo zainteresovani,
igra
U Crnoj Gori alarmantan broj saobraćajnih nezgoda, Dušan Raspopović kaže da je sve više vozača pod dejstvom narkotika
Odlazak briljantnog američkog analitičara i velikog prijatelja Crne Gore
Umro Januš Bugajski
Iskreno je podržavao ulazak Crne Gore u NATO i EU i vjerovao u njen napredak. Godinama je u intervjuima Pobjedi upozoravao na maligni ruski uticaj u regionu
PODGORICA - Američki analitičar i kolumnista poljskog porijekla Januš Bugajski, stručnjak za evroatlantska i balkanska pitanja, preminuo je u petak u 71. godini, prenijela je Koha. Rođen 1954. godine u Velikoj Britaniji, Bugajski je godinama bio saradnik renomiranih fondacija i naučnih organizacija.
Tokom svoje karijere, Bugajski je sarađivao sa prestižnim međunarodnim institucijama i bio redovni analitičar za Glas Amerike (VOA). Vijest o njegovoj smrti objavio je bivši direktor VOA za Evropu i Evroaziju Elez Biberaj. - Bio sam šokiran i duboko potresen kada sam saznao za odlazak iz života mog bliskog prijatelja i kolege Januša Bugajskog. Januš je bio briljantan analitičar evroazijskih pitanja, plodan autor čija su izdanja duboko oblikovala naše
razumijevanje regiona i istrajan zagovornik demokratije, dobrog upravljanja i slobode štampe. Bio je čest i cijenjen gost u emisijama Glasa Amerike, a njegove analize uvijek su bile jasne, principijelne i veoma aktuelne - napisao je Biberaj na društvenoj mreži Iks. Bugajski je bio autor brojnih knjiga i analiza o međunarodnoj politici, sa posebnim fokusom na dešavanja na Balkanu, NATO i transatlantske odnose
Bio je veliki prijatelj Crne Gore i iskreno je podržavao ulazak Crne Gore u NATO i EU i vjerovao u njen napredak. Godinama je u intervjuima Pobjedi upozoravao na maligni ruski uticaj u regionu. Prošle godine Bugajski je gostovao na Cetinju. U tom gradu, na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost, održana je promocija crnogorskog izdanja njegove knjige „Neuspjela država: Vodič za krah Rusije“. Mr. J.
Odluka Glavnog odbora Ure Golović izabran za političkog direktora partije
PODGORICA - Glavni odbor Građanskog pokreta Ura za političkog direktora izabrao je Dušana Golovića, koji je na toj poziciji zamijenio Anu NovakovićÐurović
- Za mene je ovo prilika da, zajedno sa timom i članstvom,
Predsjednik Bokeškog foruma poručio da ploča u Morinju treba da ostane gdje je i da opominje
PODGORICA – Morinjska ploča neće biti uklonjena, jer Hrvatska je naš najbliži susjed koji može da nam pokaže put ka EU. Ako su zaista iskrene namjere aktuelne vlasti i tačne priče da se 2027. godine planira ulazak u EU, nikome nije ni na kraj pameti da to radi. Sve ostalo jeste klasična politička propaganda – kazao je za Pobjedu Andrija Petković, doktor političkih nauka i predsjednik Bokeškog foruma.
Miholjski zbor i Matica Boke dali su Vladi rok od 15 dana da ukloni ploču u Morinju. Petković kaže da je stav Bokeškog foruma, posebno njega kao predsjednika, da ploča u Morinju treba da ostane tamo gdje jeste. - Ona je simbol ne samo mučenja zatvorenika, već i najsramnijeg rata u istoriji Crne Gore, zato što je prvi put u svojoj istoriji Crna Gora vodila agresorski rat. Morinjska ploča treba da opominje i one generacije koje dolaze da nemamo pravo da bilo koga ugrožavamo zarad nečijih osvajačkih težnji – kazao je Petković.
Poručio je da „želja nekoga da ukloni morinjsku ploču mnogo više govori o onome ko želi uklanjanje, nego o svemu što ona znači“. Ako se neko stidi svoje prošlosti, kako je rekao, ima puno razloga da se stidi. - Po mom mišljenju, ali to je samo moje mišljenje, nijesam Nostrdamus, nego doktor političkih nauka koji je doktorirao međunarodne odnose, morinjska ploča neće biti uklonjena, jer Hrvatska je članica EU i naš najbliži susjed koji može da nam pokaže put ka EU – rekao je Petković.
Prema njegovim riječima, ako je cilj vlasti zaista da država uđe u EU, neće ukloniti ploču.
- Mislim da, ako su zaista iskrene namjere aktuelne vlasti i tačne priče da se 2027. ili 2028.
Miholjski zbor i Matica Boke zatražili su da se u roku od 15 dana hitno ukloni ploča u Morinju. Andrija Petković kaže da „želja nekoga da ukloni morinjsku ploču mnogo više govori o onome ko želi uklanjanje nego o svemu što ta ploča znači“
godine planira ulazak u EU, nikome nije ni na kraj pameti da to radi. Sve ostalo jeste klasična politička propaganda, a znamo da je u posljednje vrijeme kompletna crnogorska politička scena dovoljno mučna za nas same. Ako budemo njom opterećivali svijet oko nas, ostaćemo tu gdje jesmo, negdje na marginama evropskih kretanja – istakao je Petković. Miholjski zbor i Matica Boke zatražili su da se u roku od 15 dana hitno ukloni ploča u Morinju.
- Kao udruženja koja su uvijek stajala u odbrani istine i pravde i ovaj put ćemo na sve zakonski dostupne načine zaštititi svoja prava, a kroz to i čast i dostojanstvo Crne Gore. U skladu sa tim pozivamo ministra Karapovića da izda nalog Vojsci Crne Gore da otvori kapiju Vojnog
nastavim da gradim politiku zasnovanu na principima, poštenju i u javnom interesuporučio je Golović nakon što je izabran na novu partijsku funkciju. Rekao je da mu izbor za političkog direktora predstavlja zadovoljstvo, ali i veću odgovornost. R. P.
objekta Morinj i omogući svom partijskom kolegi, predsjedniku opštine Kotor, da preko inspekcijskih organa opštine Kotor ukloni tablu-nelegalnu ploču u vojnom objektu Morinj – naveli su u saopštenju Miholjski zbor i Matica Boke. Pozvali su, između ostalog, ministra Danila Šaranovića da „organi unutrašnjih poslova privedu i uzmu izjave od bivšeg predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića i ministra Raška Konjevića po kom zakonu i propisu i sa kojom namjerom su postavili nelegalnu ploču, suprotno svim zakonima Crne Gore“. - U dobroj namjeri i u korist građana, zvaničnicima ostavljamo period od 15 dana da uklone tablu u Morinju, u skladu sa rješenjem koje postoji još od 2022. godine. U suprotnom, naš pravni tim će predati krivične prijave protiv svih onih koji i pored donijetog rješenja nijesu postupili po zakonu, nego su se o njega oglušili, kao i onih, iz aktuelne vlasti, koji ne rade svoj posao u skladu sa zakonom i opstruišu provođenje zakona i pozitivnih propisa države Crne Gore – dodaje se, između ostalog, u saopštenju. Hrvatski i crnogorski šef diplomatije Gordan Grlić Radman i Ervin Ibrahimović položili su 4. oktobra vijenac ispred spomen-ploče u Morinju, u
kojem su devedesetih mučeni ratni zarobljenici iz Hrvatske. - Nije zaboravljena zločinačka narav onih koji su napadali Hrvatsku bez ikakvog razloga. Ovdje su bili zatočeni civili, branitelji, ali i starci i žene. Moramo se boriti protiv mržnje i ideologija koje bi pravili nove podjele i tenzije – kazao je tom prilikom Grlić Radman. Ibrahimović je istakao da „i dalje imamo pojedince koji podržavaju ratne zločince, ali Crna Gora ostaje posvećena kulturi sjećanja i jačanju odnosa sa Hrvatskom“. Toga dana protestovalo je nekoliko građana koji su poručili da ako država ne ukloni ploču, oni će to učiniti. Ploča je postavljena u oktobru 2022. godine, a njenom otkrivanju prisustvovao je hrvatski šef diplomatije sa tadašnjim crnogorskim ministrima vanjskih poslova i odbrane Rankom Krivokapićem i Raškom Konjevićem. Na ploči je ugravirano: „Tokom velikosrpske agresije na Hrvatsku, ovdje je bio logor, takozvani Centar Morinj (3. 10. 1991 – 18. 8. 1992) za zatočene hrvatske civile i branioce“. - Sjećamo se zločina počinjenih da bi se osramotili ime i duh Crne Gore. Izražavamo žaljenje za sve patnje koje su proživjeli zatočeni. Da se nikada ne ponovi - ugravirano je na ploči. I. KOPRIVICA
Neđelja, 19. oktobar 2025.
PODGORICA - Vrijeme je da dijaspora ne bude samo pošiljalac doznaka, već ključni investitor, partner i nosilac razvoja Crne Gore - poručio je u intervjuu za Pobjedu Aldin Muratović, državni sekretar u Ministarstvu dijaspore. On je napomenuo da je Crna Gora formiranjem Ministarstva dijaspore otvorila novo poglavlje u odnosu prema građanima koji žive i rade širom svijeta. Više od simboličnog priznanja, ovaj potez označio je početak stvarne institucionalne brige i partnerskog pristupa prema iseljenicima, koji godišnje u domovinu pošalju gotovo milijardu eura.
POBJEDA: Kako biste ocijenili odnos države prema dijaspori proteklih godina – da li je dovoljno valorizovan njihov doprinos društvu i ekonomiji?
MURATOVIĆ: Odnos države i dijaspore je viševjekovni, a kroz istoriju se mijenjao, ali nikada nije bio uspostavljen na sistemski, valjan i obostrano zadovoljavajući način. Ova Vlada, na čelu s premijerom Spajićem, podigla je institucionalnu saradnju na viši nivo formiranjem Ministarstva dijaspore – po prvi put u našoj istoriji. Naša je obaveza da kreiramo programe i politike koje će doprinijeti sveobuhvatnoj i održivoj saradnji s našim ljudima u inostranstvu.
POBJEDA: Da li planirate nove modele podrške našim iseljenicima koji žele da investiraju u Crnu Goru?
MURATOVIĆ: Naravno. U završnoj fazi smo izrade dva ključna dokumenta Ministarstva dijaspore: novog zakona o saradnji sa dijasporom – iseljenicima i Strategije 2026–2030, sa pratećim akcionim planom. Ne manje važan dokument je i Informator za dijasporu, koji će objediniti informacije naših institucija i olakšati ostvarivanje prava naših građana u inostranstvu.
U toku je realizacija programa sufinansiranja projekata udruženja iz dijaspore, kao i podrška projektima nevladinih organizacija. Poseban akcenat stavljamo na saradnju sa naučnom dijasporom, u partnerstvu s Ministarstvom prosvjete, nauke i inovacija, od koje očekujemo izuzetno pozitivne efekte. Uskoro počinje i program očuvanja jezika za dijasporu, koji realizujemo sa Zavodom za školstvo Crne Gore – projekat od velikog značaja, za koji očekujemo snažan odziv i dobre rezultate. Do kraja godine planiramo
Intervju: Aldin Muratović, državni sekretar u Ministarstvu dijaspore
Nijesam zadovoljan dosadašnjom saradnjom lokalnih samouprava sa svojim građanima u dijaspori. Smatram da je moglo i moralo da se uradi mnogo više. Često je nedostajalo volje, vizije i znanja da se razviju održivi projekti od obostranog interesa. Znam i za konkretne inicijative naših građana iz dijaspore koje su ranije upućivane pojedinim opštinama i vladama, ali su, nažalost, nestale u očekivanjima određenih „procenata“ tadašnjih nosilaca vlasti. Takva praksa se više ne smije tolerisati - kazao je Muratović
i nove programe koji će dodatno učvrstiti vezu između države matice i dijaspore.
POBJEDA: Koliko su uspješne bile dosadašnje inicijative povezivanja dijaspore i lokalnih samouprava?
MURATOVIĆ: Nijesam zadovoljan dosadašnjom saradnjom lokalnih samouprava sa svojim građanima u dijaspori. Smatram da je moglo i moralo da se uradi mnogo više. Često je nedostajalo volje, vizije i znanja da se razviju održivi projekti od obostranog interesa. Znam i za konkretne inicijative naših građana iz dijaspore koje su ranije upućivane pojedinim opštinama i vladama, ali su, nažalost, nestale u očekivanjima određenih „procenata“ tadašnjih nosilaca vlasti. Takva praksa se više ne smije tolerisati. Naše opštine imaju veliki razvojni potencijal, a ko bi bio prirodniji partner za njegovu realizaciju od dijaspore?
POBJEDA: Crnogorska dijaspora uplaćuje značajne doznake. Da li postoji strategija kako da se te uplate pretvore u investicije i razvojne projekte?
MURATOVIĆ: Tačno je. Prema podacima Centralne banke, dijaspora godišnje pošalje gotovo milijardu eura doznaka u Crnu Goru. Siguran sam da je stvarni iznos, uključujući i druge tokove, još veći. To pokazuje koliko je veza dijaspore sa domovinom snažna. Strategija koju završavamo obuhvata i plan strateškog ula-
ganja dijaspore u svoju maticu, čime želimo da stvorimo održiv okvir za pretvaranje doznaka u razvojne projekte.
POBJEDA: Da li Ministarstvo planira olakšice ili garancije za dijasporu koja želi da investira u turizam, poljoprivredu ili startap projekte?
MURATOVIĆ: Pokrenuli smo procese s mrtve tačke kada je riječ o ovoj vrsti saradnje. U saradnji sa državnim i privatnim preduzećima obezbijedili smo brojne beneficije za našu dijasporu. Prije svega, željeli smo da pošaljemo jasnu poruku da Crna Gora misli na svoje građane u inostranstvu djelima, a ne samo riječima. Tokom manifestacije Dani di-
Poruka predsjednice Saveza patriota u Njemačkoj Čolović: Državnost, identitet i građanske vrijednosti moraju biti iznad političkih interesa
PODGORICA - Savez patriota Crne Gore u Njemačkoj sa pažnjom prati politička i društvena zbivanja u domovini i izražava zabrinutost zbog sve očiglednijeg udaljavanja državne politike od vrijednosti na kojima počiva savremena Crna Gora – građanskog identiteta, evropskog puta i jednakosti svih njenih građana. - Umjesto da se društvo okuplja oko zajedničkih ciljeva – razvoja, obrazovanja, ekonomskog napretka i evropskih integracija – svjedočimo sve dubljim podjelama, zlou-
potrebama institucija i pokušajima da se kroz religijske ili nacionalne podjele oslabi državnost i naruši povjerenje u institucije - kazala je predsjednica Saveza patriota Crne Gore u Njemačkoj Emina Čolović. Ona ističe da se Crna Gora danas nalazi na istorijskoj pre-
jaspore 2025. održali smo šest biznis foruma na kojima smo, zajedno sa nadležnim institucijama, odgovarali na pitanja potencijalnih investitora i pružili konkretne informacije o mogućnostima ulaganja.
Takođe, naši građani koji žive i rade u inostranstvu mogu, kao i oni u Crnoj Gori, aplicirati na javne pozive koje raspisuju ministarstva, koristiti EU fondove, a Ministarstvo dijaspore će im pružiti punu logističku podršku.
POBJEDA: Da li postoji program podrške za povratnike – posebno za one koji žele da pokrenu posao u Crnoj Gori?
MURATOVIĆ: Strategijom smo predvidjeli formiranje kancelarije za povratnike iz dijas-
kretnici između evropskog puta i političkih eksperimenata koji potkopavaju institucije, identitet i građanski karakter države. - Umjesto jasne vizije razvoja i odgovornog vođenja, svjedočimo podjelama, partijskim sukobima i zloupotrebi državnih resursa. Institucije, koje bi morale biti stub stabilnosti, često su postale poligon za kadrovske dogovore i lične interese. Umjesto da se brani državni integritet, svjedočimo relativizaciji nacionalnog identiteta i pokušajima da se vjekovni temelji crnogorske državnosti zamijene
pore, kao i jačanje lokalnih kancelarija u okviru opština koje će pomagati integraciju povratnika i njihovo ponovno uključivanje u društveni i ekonomski život zemlje.
Vjerujemo da ova Vlada podiže standard života građana i da smo po pojedinim parametrima dostigli nivo nekih država Evropske unije.
POBJEDA: Kakva je saradnja Ministarstva sa zemljama u kojima je naša dijaspora najbrojnija – poput Luksemburga, Njemačke, Švajcarske i SAD-a?
MURATOVIĆ: Saradnja postoji, ali nije na nivou mojih očekivanja. Moramo ući u otvoren dijalog s predstavnicima dijas-
ideološkim i vjerskim konstrukcijama. Takav kurs vodi ka slabljenju povjerenja građana, urušavanju medijskih i kulturnih sloboda i udaljavanju Crne Gore od evropskih vrijednosti kojima teži - tvrdi Čolović.
Savez patriota Crne Gore u Njemačkoj podsjeća da patriotizam nije stranačka lojalnost, već privrženost državi i njenim ustavnim principima. Pravi patriotizam znači poštovati slobodu, zakon i dostojanstvo svakog građanina – bez obzira na vjeru, naciju ili političko opredjeljenje.
Iz Saveza apeluju na sve in-
pore i zajednički postaviti ciljeve. Primjećujem razlike u načinu saradnje sa dijasporom, što smatram pogrešnim pristupom. Dijasporu ne smijemo dijeliti po političkim, vjerskim ili bilo kojim drugim osnovama. Odnos države mora biti jednak prema svima, a dijaspora treba da bude okrenuta državi, bez obzira na to ko je u datom trenutku na vlasti. To je jedina uspješna formula za dugoročnu saradnju.
POBJEDA: Koje su najveće prepreke u radu Ministarstva i što biste željeli da promijenite u narednom periodu?
MURATOVIĆ: Ključne prepreke su ograničen budžet i izražena polarizacija društva, koja se, nažalost, reflektuje i na dijasporu. Potrebno je jačati kadrovske kapacitete Ministarstva i povećati odgovornost kreatora politika.
POBJEDA: Što biste poručili pripadnicima crnogorske dijaspore širom svijeta?
MURATOVIĆ: Crna Gora se nije odrekla nijednog svog građanina, kao što se ni vi nijeste odrekli svoje domovine. Uvijek ste dobrodošli – ovo je vaš dom koliko i nas koji ovdje živimo. Danas nam je međusobna podrška potrebna više nego ikada. Zajedno možemo ostvariti velike uspjehe i graditi zemlju u kojoj je privilegija živjeti.
POBJEDA: Kada biste morali da izdvojite jedan cilj koji želite da ostvarite tokom svog mandata – koji bi to bio?
MURATOVIĆ: Svaki rezultat ostvaren u interesu zajednice, bez obzira ko ga postigne, predstavlja pobjedu svih nas. Želim da svi pobjeđujemo. Moji ciljevi su usmjereni prema zajednici – bilo da je riječ o instituciji, lokalnom nivou ili državi u cjelini. Želim da čujem osmijeh i aplauz za zajednički uspjeh. Moramo se radovati postignućima, a ne neuspjesima. N. KOVAČEVIĆ
stitucije, političke partije i društvene aktere da pokažu odgovornost, da prekinu s politikom isključivosti i da zajedno rade na očuvanju građanske, multietničke i evropske Crne Gore. - Dijaspora u Njemačkoj, koja decenijama gradi ugled i povjerenje u evropskim društvima, želi da vidi Crnu Goru kao zrelu, stabilnu i pravednu državu, a ne kao poprište podjela i borbi za privilegije. Crna Gora mora ostati ono što su njeni građani izabrali 2006. godine – nezavisna, slobodna i evropska država svih svojih ljudiporučuje Čolović. R. P .
ODOBREN KREDIT: Iz Ministarstva zdravlja saopšteno da su uspješno okončani pregovori između Vlade i Razvojne banke Savjeta Evrope
PODGORICA – Iz Ministarstva zdravlja saopšteno je da je odobren kredit u iznosu od 83 miliona eura, a ta sredstva biće opredijeljena za izgradnju bolnice u Pljevljima, Doma zdravlja u Siti kvartu i Klinike za hematologiju sa Centrom za PET-CT dijagnostiku u okviru Kliničkog centra Crne Gore (KCCG).
- Potpisivanjem ugovora o kreditu juče su i formalno okončani pregovori između Vlade Crne Gore i Razvojne banke Savjeta Evrope (CEB).
Iz Ministarstva zdravlja ističu da je time obezbijeđena značajna finansijska podrška za unapređenje zdravstvenog sistema Crne Gore, naveli su u saopštenju.
Pored toga, kako navode, Ministarstvo zdravlja aktivno vodi pregovore sa Evropskom investicionom bankom (EIB) o obezbjeđivanju do -
datnih 27 miliona eura koji će biti usmjereni na osavremenjavanje medicinske opreme u svim zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori.
- Očekujemo da će se do kraja ove godine završiti sve formalno-pravne procedure i u vezi sa ovim kreditnim aranžmanom, kazali su u saopštenju.
Naglašavaju da ovi projek-
ti predstavljaju važan korak u jačanju zdravstvene infrastrukture i unapređenju dostupnosti kvalitetne zdravstvene zaštite za sve građane Crne Gore.
- Ministarstvo zdravlja ostaje posvećeno nastavku reformi i investicija koje će osigurati savremen, efikasan i održiv zdravstveni sistem, zaključuju u saopštenju. j. R.
Svečanim skupom obilježen Dan carinske službe
PODGORICA - Carinski službenici su od početka ove godine sproveli više od 55.000 detaljnih kontrola i zaplijenili robu u vrijednosti većoj od 1,1 milion eura, saopšteno je juče iz Uprave carina.
Kako su kazali, u petak su svečanim skupom obilježili Dan carinske službe u Podgorici, na kojem su sumirani rezultati rada u protekloj godini i dodijeljene nagrade službenicima koji su dali poseban doprinos unapređenju carinskog sistema. Vršiteljka dužnosti direktorice Uprave Maja Vučinić kazala je da su ponosni na ostvarene rezultate, posebno u oblastima suzbijanja krijumčarenja i naplate prihoda, ali i na aktivnosti koje su sproveli u vezi sa uništenjem zaplijenjenog duvana.
- U istom periodu prethodne godine, sa više od 58.000 kontrola, vrijednost oduze-
te robe iznosila je oko pola miliona eura, što predstavlja povećanje od oko 90 odsto, iako je broj kontrola ove godine za izvještajni period nešto manji, naveli su u saopštenju. Ti rezultati, kako naglašavaju, jasno pokazuju da je Uprava carina dodatno unaprijedila sistem analize rizika i usmjerila resurse tamo gdje daju najbolje rezultate. Dodaju da je od januara do kraja septembra ostvaren stabilan i pozitivan trend naplate carinskih prihoda.
- Ostvarena bruto naplata iznosila je 1,05 milijardi eura, čime je ostvaren rast prihoda od oko 88,6 miliona, ili 9,18 odsto više u odnosu na isti period prethodne godine, istakli su u saopštenju. Kada je riječ o uništenju duvanskih proizvoda, koji je započeo 23. juna a okončan 16. septembra, na teritoriji Slobodne zone Luka Bar uništeno 130.003 paketa cigareta, 526 rezanog duva-
Interesovanje francuskog investitora za Adu Bojanu traje
Naš tim je još 2016/17. razmatrao Adu Bojanu, Buljaricu i Tivat za investicije. Za Adu je planirana marina sa 450 vezova, 400 drvenih smještajnih jedinica, dva hotela sa pet zvjezdica i tehnička zona – sve kroz emfiteutički zakup i uz stroge ekološke standarde. Projekat, međutim, nije mogao da krene jer investicioni ambijent nije bio usklađen u Crnoj Gori - kaže Boudras
PODGORICA - Francuski investitor Michel Boudras, predsjednik kompanije „BMCT Promotion“ i partner grupe „Groupe Confiance“, kazao je za Pobjedu da interesovanje njegovog tima za ulaganje u Crnu Goru traje gotovo deceniju i da su još 2016–2017. razmatrali Adu Bojanu, Buljaricu i Tivat kao potencijalne lokacije.
na, 1.134 duvana za nargile i šes t paketa elektronskih cigareta.
- Preduzimanjem ovih koraka u borbi protiv nezakonite trgovine cigaretama posljednjih godina, rezultiralo je značajnim rastom naplate prihoda od akciza na duvan i duvanske proizvode, kazali su iz Uprave carina. Vučinić je uručila simbolične nagrade najistaknutijim službenicima iz različitih organizacionih jedinica, koji su, kako je saopšteno, zalaganjem i profesionalnošću doprinijeli efikasnijem radu i modernizaciji carinske službe.
- Vjerujem da su carinski službenici stub ukupnog razvoja ove institucije i upravo svi mi zajedničkim trudom, posvećenim radom i odgovornim odnosom prema poslu predstavljamo glavne nosioce pozitivnih promjena koji vode ka glavnom cilju –stvaranju moderne, profesionalne službe po uzoru na carinske službe zemalja članica EU, poručila je Vučinić.
- Nagrađeni su: Ana Marković, Suzana Vujošević, Sonja Radonjić, Aleksandar Savković, Biljana Popović, Božidarka Radmanović, Dragan Vukadinović, Nataša Zec, Mirko Šuković, Edin Kolić i Miodrag Radusinović, zaključuju iz Uprave carina. R. P.
Projekat na Adi predviđao je marinu sa 450 vezova, 400 drvenih smještajnih jedinica, dva hotela kategorije pet zvjezdiva i tehničku zonu, razvijene kroz emfiteutički zakup i uz poštovanje najstrožih ekoloških standarda.
In I c I jat I va
Do dolaska francuskih investitora, prema riječima Boudrasa, došlo je na inicijativu Mišela Milovića, Crnogorca koji živi u Francuskoj, a koji je povezao investitore sa predstavnicima Crne Gore i arhitektama. Milović navodi da ideja potiče iz dugogodišnjih ličnih i profesionalnih veza između Crne Gore i Francuske. - Uspostavio sam u to vrijeme partnerstvo između Francuske i Crne Gore. Princa Nikolu Petrovića poznajem već 25 godina i ja sam ga lično predstavio Michelu Boudrasu. Treba istaći da je Michel prije svega moj dugogodišnji prijatelj, i da je projekat nastao jednostavno iz jedne naše diskusije, nakon čega je Michel povezao arhitektu François Fontèsa sa projektom - kazao je Milović za Pobjedu.
Iako je projekat imao podršku tadašnje vlade i bio spreman za završnu validaciju, realizacija je obustavljena jer „nije sve bilo usklađeno u Crnoj Gori“.
Boudras danas poručuje da investitori i dalje ostaju zainteresovani – pod uslovom da država
jasno definiše razvojne prioritete, regulatorne okvire i politiku prema ovakvim investicijama.
skoro deceniju, napravljen i projekat
Prema njegovim riječima, ključni ciljevi bili su otvaranje 120 direktnih i 360 indirektnih radnih mjesta i stvaranje „zaustavne tačke“ u nautičkoj mreži koja se formira od Hrvatske do Grčke. Ipak, uprkos brojnim posjetama Crnoj Gori i, kako kaže, korektnom prijemu na svim adresama, projekat nije zaživio
- Naš tim je još 2016–2017. razmatrao Adu Bojanu, Buljaricu i Tivat, a za je Adu planirana marina sa 450 vezova, 400 drvenih smještajnih jedinica, dva hotela sa pet zvjezdica i tehnička zona – sve kroz emfiteutički zakup i uz stroge ekološke standarde. Projekat nije realizovan jer investicioni ambijent nije bio usklađen u Crnoj Gori - kaže Boudras, poručujući da su investitori i dalje zainteresovani ukoliko država jasno definiše namjere i okvir politike. Upravo te 2017. godine bio je odobren od tadašnje vlade i trebalo je da se održi još jedan sastanak sa premijerom kako bi se nastavila procedura validacije ovog projekata. - Naš plan je bio da u tom jedinstvenom ambijentu razvijemo marinu sa 450 vezova, 400 drvenih smještajnih jedinica, dva drvena hotela kategorije pet zvjezdica i tehničku zonu, kroz emfiteutički zakup, poštujući principe zaštite prirode i održivog razvoja - navodi Boudras. Prema njegovim riječima, ključni ciljevi bili su otvaranje 120 direktnih i 360 indirektnih radnih mjesta i stvaranje „zaustavne tačke“ u nautičkoj mreži koja se formira od Hrvatske do Grčke. Ipak, uprkos brojnim posjetama Crnoj Gori i, kako kaže, korektnom prijemu na svim adresama, projekat nije zaživio.
- Projekat nije mogao da krene jer nije sve bilo usklađeno u Crnoj Gori. Nakon toga ni-
jesmo kontaktirani ni od strane Vlade Crne Gore, ni od institucija u Albaniji - precizira Boudras, dodajući da interesovanje još postoji.
– Da, i dalje smo zainteresovani, ali potrebno je jasno znati namjere i okvire politike Vlade.
B oudras podsjeća da ideja potiče iz dugogodišnjih veza Crne Gore i Francuske na ličnom i profesionalnom planu. O projektu su, kaže, razgovarali i u Parizu sa Princem Nikolom Petrovićem-Njegošem, a tim je okupljen oko arhitekte Françoisa Fontèsa (Groupe Hugar; u to vrijeme i predsjednik Ateliers Jean Nouvel).
- Još prije osam godina primio nas je i premijer Crne Gorenavodi Boudras.
Na pitanje o modelu saradnje između Crne Gore i Albanije oko Ade Bojane, Boudras ostaje uzdržan.
- Ne mogu davati sud o najboljem međudržavnom modelu. Ono što je izvjesno jeste da bi projekat bio koristan za obje strane.
Ef E kat
Osim ekonomskog efekta, Boudras insistira na ekološkom standardu.
- Cilj je dinamizirati ovo rijetko područje sa jedinstvenom florom i faunom, uz trajno zapošljavanje lokalnog stanovništva i potpuno uklapanje u prirodu. Projekte treba raditi tako da prirodu ne samo čuvaju, već i – uveličaju. Poručuje da su spremni na razgovor.
- Otvoreni smo da razgovaramo sa Vladom Crne Gore o ovom ili nekom drugom projektu, ukoliko postoji volja. Prema navodima Michela Boudrasa, interesovanje francuskog tima za crnogorske obale traje godinama. Pored Ade Bojane, u fokus su ranije dospjele i Buljarica i Tivat. Iako projekat nije realizovan, investitori tvrde da i dalje vide potencijal – pod uslovom jasne državne politike, definisanih regulatornih okvira i modela prekogranične saradnje sa Albanijom.
Sva prava intelektualne i autorske svojine projekta pripadaju arhitekti François Fontes i njegovim saradnicima i Serblata. N. kOVaČEVIĆ
Kao i svake godine, nadležni imaju potrebu, a možda i obavezu, da javnost obavijeste o uspješnosti turističke sezone (a uvijek je najuspješnija). Ni ove godine se nije od toga odstupilo, iako smo svi bili svjedoci opšteg haosa koji je vladao. Mada još uvijek nema izvještaja o finansijskim prihodima, rezultati su bili vidljivi na terenu. Godinama unazad po tim izvještajima, osim za vrijeme korone, broj turista je uvijek bio veći barem 30 odsto u odnosu na prošlu godinu! Ne znam kakvu računicu to daje, ali kad se malo udubi u tu problematiku, takav trend bi doveo da imamo više turista nego stanovnika, makar u sezoni. „Srećom“ po turističke radnike desila se korona, pa se taj brojčanik resetovao? Ako sve sagledamo malo temeljnije, mi se uglavnom vozimo istim putevima i koristimo iste aerodrome više od 20 godina uz nešto unapređenja i proširenja. Auto-put Podgorica – Kolašin dužine 41 km je građen sedam godina i otvoren je bez priključnih puteva i benziskih pumpi i to po mraku, sa likom u odijelu koji do tada nije imao nikakve veze sa tim. Kad će se nastaviti gradnja, možemo samo nagađati, ali se bar taj dio koristi. A recimo, od Kolašina prema skijalištu Bjelasica vodi potpuno isti put kojim se moja generacija vozila, a osim zgrada i vikendica okolo, jedini „napredak“ je što sada služi i kao prečica do Berana. A put nije ni za lokalni saobraćaj. Od Budve do Bara isto kao godinama unazad, pa od Bara do Ade Bojane ili od Kotora do Herceg Novog i tako dalje... Ali ipak, Nikšić – Herceg Novi, Pljevlja – Bijelo Polje, tunel Kolašin – Berane, kao i skorašnji Čevo – Nikšić su novi putevi koji su djelimično unaprijedili povezanost središnjeg sa sjeverom Crne Gore. Poređenja radi, Albanija, Rumunija, pa i Bugarska praktično nijesu imali turizam u godinama kad je zemljotres 1979. godine pogodio Crnu Goru i srušio veći dio infrastrukture na Primorju, pa ni kasnije tokom osamdesetih kada su rijeke turista iz inostranstva boravile na našoj obali... Ako nijeste znali ili ste zaboravili na turiste iz Njemačke i Engleske - od Ade Bojane pa do Slovenske plaže u Budvi i sve do Herceg Novog. A turisti iz Skandinavije tražili su mjesto više u Igalu. I tako sve do ratova na teritoriji bivše Jugoslavije, devede-
Tirana sada ima auto-put, zaobilaznicu, brzu cestu posebno do aerodroma, ima više tržnih centara sa svim svjetskim brendovima nego što mi imamo pijaca u Podgorici. Kod nas treba čitavo prije podne da se stigne od Podgorice do Tivta, po razlokanim putevima i u kolonama. A ako nekad uspijete da stignete do aerodroma, pokušajte pronaći ulaz u zgradu i toalet! A onda Drač u Albaniji koji ima desetak trajektnih linija dnevno za Bari i Ankonu u Italiji i mi koji smo izgubili i tu jednu što smo imali do Barija
setih. Ali uzećemo u obzir za poređenje iz tog perioda samo ove tri gore pobrojane zemlje iz našeg okruženja, bez Hrvatske, Slovenije i Italije, koje su poznate turističke destinacije...
Odlazak u Albaniju prije 20ak godina, bez puteva, makadamom, pored bunkera koji su bili atrakcija, bio je svojevrstan doživljaj. Tirana, varošica sa kućama i nazovi putevima, sa zaprežnim kolima i stadima ovaca po putu preko Skadra do Drača. Pa Rumunija, ako se neko sjeća improvizovanih tezgi po kolima sa bofl robom koja se mogla kupiti za neki sitniš... I Bugarska, za koju se praktično nije ni znalo da ima plaže do 2000. godine. I danas kada jedna Albanija u kojoj je turizam bio potpuno nepoznat pojam, imaju Ksamil, Valonu, Sarandu... kilometre savremenih puteva i desetine moderno uređenih restorana i plaža. Čak je i do Plava lakše doći kroz Albaniju, nego kroz Crnu Goru. Pa njihov aerodrom preko kojeg pređe više od 10 miliona putnika godišnje po zvaničnim podacima i naši aerodromi koji u istom periodu prevezu jedva 1 (jedan) milion. Tirana koja sada ima auto-put, zaobilaznicu, brzu cestu posebno do aerodroma. Više trž-
nih centara sa svim svjetskim brendovima nego što mi imamo pijaca u Podgorici. Danas kada nama treba čitavo prije podne da se stigne od Podgorice do Tivta po razlokanim putevima i u kolonama, pa ako nekad uspijete da stignete do aerodroma, pokušajte pronaći ulaz u zgradu i toalet. Ili put do Bara kroz Sutomore, vožnja po živcima... Pokušajte, pa da razmijenimo iskustva... A onda Drač u Albaniji koji ima 10-ak trajektnih linija dnevno za Bari i Ankonu u Italiji i mi koji smo izgubili i taj jedan što smo imali do Barija. Albanija koja je poslije Envera Hodže bila čitav vijek iza nas, a za zadnjih 20 godina je isto toliko ispred nas. Ili Rumunija koja poslije Čaušeskua nije imala praktično ništa, ni automobile, farmerke, žvake, najlon čarape... Sada su članice EU i imaju sređene gradove, bulevare, avio i gradski prevoz. Imaju prelijepe plaže na Crnom moru Mamaja, Mangalija, Eforija. Gradić Temišvar ima tramvaje i trgove koje mi trenutno možemo samo da sanjamo. A onda i Bugarska koja je takođe članica EU i iskoristila pristup Crnom moru i ima Burgas, Varnu, lijepo sređene plaže i hotele, ekskluzivne aqua parkove, ski centar
Bansko i napreduju mnogo brže od nas koji smo sve to imali prije 30-ak godina, iako su i oni imali komunizam i jednog Todora Živkova... Poštovani turistički poslenici i drugi koji imaju veze sa ovom granom privrede, pozivam vas da odete privatnim vozilom, ako se još uvijek sjećate kako je to koristiti auto bez vozača, pratnje i rotacionog svjetla, na neku od crnogorskih plaža usred sezone (čak i ne u špicu). Da stignete do plaže našim putevima, pronađete parking i provedete dan na plaži kao što bi i većina građana Crne Gore ili na kraju kao prosječni turista koji boravi kod nas! Pa da onda razmijenimo utiske i tek tada date izjavu za medije koja će prije svega imati nekog smisla... I da ne bude zabune ili uvrede zbog naslova, mi sada NIJESMO razvijeni kao turizam u Albaniji, nego smo iza njih! I ne razmišlja(j)te o rezultatima i prihodima koje imaju Hrvatska, Slovenija i Italija ili je to i cilj...
„Prava ljepota putovanja ne sastoji se u upoznavanju novih pejzaža, već u mijenjanju pogleda na svijet“. (Marsel Prust)
„Putnik vidi ono što vidi. Turista vidi ono što je došao da vidi“. (G. K. Česterton) •
Reakcija urednika šest medija nakon što ih je ministarka kulture i medija optužila za raspirivanje vjerske mržnje
PODGORICA - Glavni i odgovorni urednici portala Standard Jasmina Muminović, M portala Danica Nikolić, portala Analitika
Rosanda Mučalica, portala ETV Ana Šofranac, Antene M Darko Šuković i Televizije E Draško Đuranović, koje je ministarka kulture i medija Tamara Vujović optužila za raspirivanje vjerske mržnje u Crnoj Gori, u zajedničkom saopštenju zatražili su od premijera Milojka Spajića da smijeni Vujović, tvrdeći da je ponovo zloupotrijebila položaj i pretvorila se u staljinističku progoniteljku, tužiteljku i presuditeljku kritičkim medijima u Crnoj Gori.
Poručuju da je ministarka Vujović, u izjavi za RTV Nikšić, zastrašujućom, lažnom - tvrdnjom da je Specijalno državno tužilaštvo konstatovalo da je sedam crnogorskih medija ,,dio te jedne hijerarhije“ i da su mediji učestvovali ,,u raspirivanju vjerske mržnje“ - grubo obmanula crnogorsku javnost i sramno politizovala ministarsku funkciju.
- Istovremeno, ministarka Vujović je pokazala da iza tužilačkog progona i kriminalizacije kritičkih medija i pokušaja gušenja slobode govora stoje politički interesi stranke Demokratska Crna Gora, čija je ministarka Vujović član. Stavovi ministarke kulture i medija duboko su suprotstavljeni temeljnim vrijednostima Evropske unije. Tokom nedavnog boravka u Crnoj Gori predsjednica Evropske komisije Ursula Fon der Lajen jasno je naznačila da je sloboda medija kamen temeljac EU. Identičan stav i zaštitu vrijednosti građanskog društva iskazao je i njegova ekselencija, ambasador Johan Satler u ime Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori. Zbog drastičnog kršenja demokratskih standarda, politizacije ministarske funkcije, glavni urednici crnogorskih medija zahtije-
Poručuju da je ministarka Vujović, u izjavi za RTV Nikšić, zastrašujućom, lažnom - tvrdnjom da je
Specijalno državno tužilaštvo konstatovalo da je sedam crnogorskih medija ,,dio te jedne hijerarhije“ i da su mediji učestvovali ,,u raspirivanju vjerske mržnje“ - grubo obmanula crnogorsku javnost i sramno politizovala ministarsku funkciju
vaju od predsjednika Vlade Crne Gore Milojka Spajića da - ukoliko zaista baštini temeljne vrijednosti građanskog društva - bez odlaganja i trulih političkih kompromisa, razriješi dužnosti ministarku kulture i medija Tamaru Vujović - poručuju urednici Antene M, Standarda, portala M, portala ETV i Televizije E. U međuvremenu, urednici tih crnogorskih medija preduzeće sve pravne radnje kako bi zaštitili vlastiti integritet i egzistenciju od beskrupuloznih napada i staljinističkog progona pojedinih političara iz vladajuće parlamentarne većine. Oglasili su se saopštenjem i iz Crnogorskog PEN centra. - Ministarka kulture i medija Tamara Vujović govori kao tužilac, a zvuči kao sud,
Ministarka kulture i medija Tamara Vujović govori kao tužilac, a zvuči kao sud, što je ozbiljan pravni i politički problem, ali i jasan znak koliko smo istinski daleko od medijske i svake druge slobode, poručuju iz Crnogorskoga PEN centra, dodajući da je Vujović juče posredstvom RTNK dala lekciju iz spinologije: kako da riječ „svjedok“ zvuči kao „krivac“, i to za djelo za koje nijedna institucija nikoga u datome predmetu, barem javno, ne sumnjiči - navodi se u saopštenju Crnogorskoga PEN centra
što je ozbiljan pravni i politički problem, ali i jasan znak koliko smo istinski daleko od medijske i svake druge slobode, poručuju iz Crnogorskoga PEN centra, dodajući da je Vujović juče posredstvom RTNK dala lekciju iz spinologije: kako da riječ „svjedok“ zvuči kao „krivac“, i to za djelo za koje nijedna institucija nikoga u datome predmetu, barem javno, ne sumnjiči - navodi se u saopštenju Crnogorskoga PEN centra. Prema njihovim riječima, ako je vjerovati ministarki kulture i medija (a već smo se više puta uvjerili da joj baš i nije vjerovati), „sloboda medija nije ugrožena“, samo će neki urednici „morati da svjedoče“, jer su „dio jedne hijerarhije“ i, kako prenosi RTNK, „mnogi su učestvovali u raspirivanju vjerske mržnje“.
Tako je ona, kako dodaju uz PEN-a, gotovo u jednome dahu, kroz priču o sudskim epilozima koji će tek uslijediti, ukinula pretpostavku nevinosti.
- Njen je nastup u dvoipominutnome prilogu višestruko problematičan, ali jedan problem ipak prednjači: ono što ministarka opisuje kao „možda nešto što je mene najviše pogodilo u svemu onome, ja ga zovem zemljotresu, kada
Neđelja, 19. oktobar 2025.
PODGORICA - Fizički i verbalni napad na fotoreportere Pobjede i Vijesti Steva Vasiljevića i Borisa Pejovića, te prijetnje upućene novinaru Vijesti Balši Rudoviću, 8. avgusta u Gornjem Zaostru kod Berana, dok su dokumentovali uklanjanje spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, ponovo su aktuelizovali pitanje – koliko su novinari zaštićeni dok rade posao od javnog značaja.
NEMOĆ INSTITUCIJA: procesuira se samo
se ta naredba za sprovođenje istrage izdavala – a to je raspirivanje vjerske i nacionalne mržnje u Crnoj Gori“, baš to u naredbi SDT-a koju pominje, nekim čudom, ne postoji. Te traume „koje je možda najviše pogađaju“ ministarka izmaštava i bez trunke odgovornosti izbacuje u javni prostor kojim na nacionalnome nivou upravlja, baš kao što AI alati koji joj pišu zvanična saopštenja haluciniraju nagradu što ju je Matica crnogorska dala Milutinu Mićoviću - ističe se u saopš tenju Crnogorskoga PEN centra.
Oni poručuju da - ako se ko još i pitao zašto su Demokrate uz ministarstva sile tražili Ministarstvo kulture i medija - stigao je odgovor.
- Da razjasnimo logiku spin-mašine: šest se medija pominje u naredbi o sprovođenju istrage SDT-a, ali niko iz tih medija još nije pozvan ni za svjedoka. U tim okolnostima ministarkino pozivanje da „svi moraju da svjedoče“ te forsiranje u naredbi nepostojećega krivičnog djela „raspirivanje vjerske i nacionalne mržnje“ ima samo jedan cilj: da javnost unaprijed povjeruje da su svi ti mediji već krivi i da se prema njima raspiruje mržnja - ističu iz PEN-a. R. P.
Incident čiju eskalaciju je spriječilo nekoliko prisebnih građana, prerastao je u sudski i institucionalni test za tužilaštvo, policiju i cijeli sistem zaštite slobode medija. Takođe, to je test spremnosti i osposobljenosti za primjenu krvičnog zakonodavstva u dijelu sankcionisanja onih koji napadaju novinare. Jer, ako ometanje fotoreportera da fotografišu, zastrašivanje i prijetnje, otimanje opreme i brisanje snimljenih fotografija pod prinudom nijesu onemogućavanje njihovog rada, onda je dilema što bi to moglo biti. Poseban izazov u ovom slučaju predstavlja činjenica da je događaj na kome su reporteri napadnuti imao političku dimenziju. Po mnogim ocjenama, u pitanju je bio pokušaj dijela aktuelne većine da, poput njihovih kolega u Srbiji, učine značajan korak ka neformalnoj rehabilitaciji četničke ideologije, u čemu važnu ulogu ima i Srpska pravoslavna crkva. Incident u Gornjem Zaostru Napad na medijske poslenike koji su iz Gornjeg Zaostra kod Berana trebali da dokumentuju i izvijeste o postavljanju spomenika četničkom vojvodi, dogodio se u trenutku kada su Vasiljević i Pejović pokušavali da fotografišu uklanjanje spomenika Đurišiću, odgovornom za smrt više hiljada civila tokom Drugog svjetskog rata. Grupa od dvadesetak ljudi nasrnula je na Vasiljevića – vukli su ga, čupali, gurali, jedan od učesnika prijetio mu je nožem, drugi pokušao da ga udari staklenom flašom. Njegova oprema za rad je otuđena, a linč je spriječen zahvaljujući prisebnosti pojedinih građana. U istom incidentu Vasiljević i Pejović bili su primorani da obrišu fotografije koje su do tada napravili, dok je Pejoviću istovremeno prijećeno da će ga, ukoliko „bilo što izađe u Vijestim – ubiti golim rukama“. Od tada se u Beranama vode najmanje dva sudska postupka – jedan zbog nelegalno postavljenog spomenika saradniku okupatora, a drugi zbog napada na fotoreportere. Zabrinjavajuće je da do danas, dva i po mjeseca nakon događaja, nemamo odgovor na pitanja: zbog čega policija nije adekvatno ispratila bezbjednosno rizični skup i zašto prisutni policajac nije pritekao u pomoć napadnutim reporterima. O tome se u Ministarstvu unutrašnjih poslova / Upravi policije vodi poseban postupak protiv policajca koji je bio na terenu tog dana, ali ne i protiv onih koji nijesu procijenili
da je skup bezbjednosno rizičan ili su jednostavno ignorisali tu mogućnost. Kome je do istine Oštre reakcije dijela javnosti, posebno medijske zajednice, nijesu ostavili puno prostora policiji i tužilaštvu u Beranama koji su iste večeri pokrenuli istragu, saslušali reportere, privodili učesnike incidenta. Hitra reakcija istražnih organa, nažalost, ni dva mjeseca kasnije nije ishodovala rezultatom. Odjeljenje za prekršaje u Beranama već je obustavilo postupak po prijavi od 9. avgusta u kome je oštećen Stevo Vasiljević. U drugom predmetu koji je formiran 13. avgusta 2025. obuhvaćeno je više osoba i on je u fazi ispitivanja. To su podaci bjelopoljskog Suda za prekršaje, dostavljeni na upit Društvu profesionalnih novinara (DPNCG). U Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama još se vodi postupak protiv NN lica jer policija, prema nezvaničnim saznanjima, nije identifikovala sve napadače. Po optužnom prijedlogu protiv Darka Femića koji je podnijelo ODT, na prvom ročištu pred Osnovnim sudom u Beranama optuženi za otimanje opreme od fotoreportera, branio se da nije znao da oni rade za medije „jer nijesu imali legitimaciju“. Pred sudom je ispričao kako žali zbog svega što se desilo i da mu je smetalo što su Vasiljević i Pejović fotografisali. Na pitanje Vasiljevića po čijem nalogu je tražio da se slike brišu on je odgovorio: „Na zahtjev i molbu sveštenika da se čin uklanjanja spomenika Pavlu Đurišiću ne fotografiše i ne objavljuje na društvene
INSTITUCIJA: Najteži napad na novinare ove godine u Gornjem Zaostru kroz jednu optužnicu i nekoliko prekršajnih prijava
Imamo dilemu da li policija ovdje radi adekvatno svoj posao, jer je u pitanju mala sredina gdje postoji bojazan da su lična poznanstva prepreka prepoznavanja odgovornih za napad na novinare. Ima li političkog pritiska s obzirom na to da se radi o pokušaju rehabilitacije četništva, za što se otvoreno zalaže Nova srpska demokratija? Jer, oni nijesu osudili napad na kolege u Gornjem Zaostru. Puno je dilema, a mi ne dobijamo odgovore - poručuje Mila Radulović
mreže. Smatram da je prisutni sveštenik opomenuo mene i sve prisutne da to ne rade“. Dodatno upitan da li je tražio da obriše fotografije na zahtjev sveštenog lica, Femić je, kako piše u zapisniku sa suđenja, kazao da je za fotografisanje crkve-manastira potreban blagoslov nadležnog paroha i sveštenika i da je smatrao da treba ispoštovati molbu kad je
već postojala „da se ne bi stvarale podjele-tenzije“. Suđenje još nije završeno, ali je već sada jasno da je odbrana osumnjičenih i optuženih zasnovana na tvrdnji da nijesu znali da su novinari oni kojima su zabranjivali da rade svoj posao, postala „tradicija“. Prije dvije godine u Bijelom Polju novinarki Alisi Hajdarpašić okupljeni nijesu dozvolili da
snima policijski pretres kuće Zorana Lazovića, pa su se poslije pred tužiocem branili kako nijesu znali da ona radi za medije, jer nije imala pres legitimaciju i nije se predstavila. Tužilaštvo im je povjerovalo i time stvorilo praksu da svako ko atakuje na novinara može da izbjegne krivičnu odgovornost ako se brani na sličan način.
vinarima, predviđena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina. Ali on je jedan od brojnih u gomili koja nije dozvolila izvještavanje sa događaja od javnog značaja.
Femić je uhapšen odmah nakon incidenta, a 20. avgusta pritvor mu je produžen zbog opasnosti od ponavljanja krivičnog djela ili upućivanja novih prijetnji.
mjerama koje su nadležni preduzeli nakon napada.
Možda otud bojazan oštećenog Steva Vasiljevića koji je u izjavi novinarima rekao kako ima utisak da nikome nije stalo da se ovaj slučaj riješi. Takva sumnja nažalost nije bez osnova ni u istrazi o nelegalno postavljanom spomeniku, koji je najprije prebačen u tamošnju crkvu a onda je navodno nestao bez traga. Uputstvo upalo u nevidljivu mrežu zaštite Vrhovno državno tužilaštvo je u odgovoru za potrebe ovog teksta podsjetilo da su sva tužilaštva obavezna da postupaju prema obavezujućim uputstvima vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića u slučajevima nasilja nad novinarima.
On je u martu 2024. godine, neposredno nakon izbora, dostavio uputstvo svim tužilaštvima u Crnoj Gori za postupanje u slučajevima prijetnji i nasilja nad novinarima, ubistava novinara i napada na imovinu medija. Uputstvom se nalaže da tužilaštva hitno intenziviraju rad u ovim predmetima, da rukovodioci tužilaštava daju pisana uputstva u slučajevima neopravdanog trajanja izviđaja ili istraga, te da postupajući tužioci neposredno rukovode uviđajem i aktivno sarađuju sa oštećenima, obavještavajući ih o svim preduzetim radnjama. Imenovao je i državnu tužiteljku Maju Janković da prati slučajeve i izvještava ga o tome, kao i Komisiju za istrage propusta u slučajevima napada na novinare. U ovom slučaju, kako nam je nezvanično rečeno iz više izvora, problemi sa kojima se tužilaštvo srelo su višestruki: identifikacija počinilaca u lokalnoj zajednici gdje se svi poznaju i štite, politička pozadina slučaja zbog koje postoji nevidljiva mreža zaštite počinilaca, zahtjev da reporteri sami prepoznaju one koji su atakovali na njih i prijetili im, jer su bili pod ogromnim stresom i bezbjednosnim izazovom. Danko Femić je dan nakon suđenja pušten da se brani sa slobode jer nije bilo elemenata za produženje pritvora, ali mu je sud naložio da ne prilazi Pejoviću i Vasiljeviću. ODT u Beranama tereti ga za krivično djelo prinuda, odnosno po članu 165 Krivičnog zakonika, za to djelo kada je izvršeno nad no-
Iz Uprave policije odgovoreno nam je da su službenici Odjeljenja bezbjednosti Berane identifikovali 25 lica koja su se nalazila na licu mjesta u trenutku napada, dok je od 35 prikupljeno obavještenje na zapisnik. Po nalogu tužioca, podnijete su krivične prijave protiv dva lica zbog sumnje da su izvršila krivično djelo ugrožavanje sigurnosti.
Policija je naglasila da je ODT Berane već podnijelo zahtjev za pokretanje postupaka protiv pet lica, a da je u toku prikupljanje dokaza protiv ostalih, za koje će eventualno biti podnijete nove krivične ili prekršajne prijave. Medijska zajednica razočarana
Predsjednica Društva profesionalnih novinara Crne Gore (DPN) Mila Radulović kaže da rezultati dosadašnjeg rada nadležnih nijesu zadovoljavajući.
– Stičemo utisak da pojedini tužioci ne razumiju prirodu novinarskog posla, da ponegdje zatvaraju oči iz ovih ili onih razloga, ali i da je primjena krivičnog zakonodavstva sporna. Ako ovdje ne prepoznajemo napad na novinare u vršenju službene radnje, onda ne znam gdje bismo – poručuje Radulović. Ona naglašava da postoji sumnja da u manjim sredinama lična poznanstva mogu predstavljati prepreku identifikaciji odgovornih, te da se ne može isključiti ni politički pritisak, posebno zbog činjenice da se radi o pokušaju rehabilitacije četništva.
– Imamo dilemu da li policija ovdje radi adekvatno svoj posao, jer je u pitanju mala sredina gdje postoji bojazan da su lična poznanstva prepreka prepoznavanja odgovornih za napad na novinare. Ima li političkog pritiska s obzirom na to da se radi o pokušaju rehabilitacije četništva, za što se otvoreno zalaže Nova srpska demokratija? Jer, oni nijesu osudili napad na kolege u Gornjem Zaostru. Puno je dilema, a mi ne dobijamo odgovore.
DPNCG smatra, dodaje ona, da je pooštravanje kazni za napade na novinare dobar put ali je potrebno raditi na uspostavljanju povjerenja između novinara i tužilaca, dok je edukacija tužilaca o novinarskom poslu i stadardima Evropskog suda neohodna.
- U državi se, uz podršku Savjeta Evrope, ozbiljno radi na unapređenju procedura za prijavljivanje napada i brzo reagovanje, ali bojim se da to neće riješiti probleme - kaže Radulović.
Predsjednik Sindikata medija Crne Gore (SMCG), Radomir Kračković naglašava da su više puta tražili jasne odgovore o
- Duboko zabrinjava što policija nije reagovala blagovremeno kako bi spriječila incident, iako je bilo jasno da su tenzije bile moguće. Danas, mjesec i po kasnije, vidimo da će za najteži napad na novinare u ovoj godini samo jedna osoba biti krivično gonjena, dok će ostali biti sankcionisani prekršajno. To je razočaranje, kako za napadnute kolege, tako i za cijelu medijsku zajednicu u Crnoj Gori - rekao je Kračković. On posebno ukazuje na sporost istrage i izostanak jasnih informacija o svim učesnicima napada.
- Eventualna nespremnost nadležnih da utvrde sve činjenice narušila bi povjerenje u institucije i oslabila sistem zaštite medijskih radnika. Zato zahtijevamo da se ubrza istraga, rasvijetle sve okolnosti, procesuiraju baš svi odgovorni i jasno stavi do znanja da su napadi na slobodu medija strogo kažnjivi - poručuje Kračković. Zakonski okvir i rješenje Prije tri godine Krivični zakonik Crne Gore je izmijenjen, pa su uvedene oštrije kazne za prijetnje, napade i ubistva novinara. Iako se termin novinar ne navodi eksplicitno, oni su prepoznati kao lica koja obavljaju posao od javnog značaja. Poslom od javnog značaja smatra se profesija povezana sa povećanim rizikom po bezbjednost lica koje ga obavlja u oblasti javnog informisanja. Ubistvo takvog lica tretira se kao teško ubistvo, uz kaznu od najmanje 19 godina zatvora ili dugotrajni zatvor. Za nanošenje teških tjelesnih povreda predviđena je kazna od jedne do 15 godina, a za ugrožavanje sigurnosti od tri do pet godina. Napad u Gornjem Zaostru otvara bolna pitanja: zašto je istraga spora, da li su identifikovani svi učesnici i kakvu poruku šalje činjenica da se najteži napad na novinare u 2024. godini procesuira kroz jednu optužnicu i nekoliko prekršajnih prijava. Čak i da policija otkrije sve one koji su stvorili atmosferu linča, to će vjerovatno ostati u domenu prekršaja, po odredbama Zakona o javnom redu i miru.
Možda bi razmatranje mogućnosti da se napadom na novinare bave samo određeni tužioci i policajci, bili dobra solucija. Problem su naravno kapaciteti, ali što ako bi funkcioneri stegli kaiš i umjesto luksuza o trošku građana, stvorili uslove za rad pravosuđa i policije? Ima dosta mladih tužilaca i policajaca, voljnih da ovaj posao rade dobro - ako im to dozvole političari.
Takođe, oni koji sprečavaju širenje informacija ne mogu biti abolirani odgovornosti, jer su danas novinari i građani reporteri, blogeri, a ne samo oni koji rade u klasičnim medijima. Zato priča o tome da li je neko imao ili nije imao legitimaciju oko vrata, ne može biti argument za nasilnike.
J. MARTINOVIĆ (Tekst je nastao u saradnji sa Društvom profesionalnih novinara)
Neđelja, 19. oktobar 2025.
Novinarka Televizije Crne Gore dobila drugu nagradu na 30. međunarodnom festivalu reportaže u Beogradu na kojem je učestvovalo oko 300 kandidata iz svijeta
PODGORICA – Novinarka
Televizije Crne Gore Marija Radulović osvojila je drugu nagradu na međunarodnom Interfer festivalu u Beogradu za reportažu ,,Između slobode i civilizacije“. Na konkurs je ove godine pristiglo oko 300 radova iz zemalja regiona, Evrope i svijeta - od Njemačke, Francuske, Pakistana do Australije. Nagrađeni su najbolji u kategorijama: radijska, tv reportaža, novinska, foto i društveno odgovorna reportaža.
Junakinju nagrađene priče Radulović je upoznala na protestu građana, nezadovoljnih zbog zabrane da sijeku šume čiji su vlasnici. Među svim tim uglavnom starijim muškarcima, bila je i Sandra Bojanić sa transparentom. Radulović joj je prišla i pitala je zašto je tu, a ona joj je odgovorila da ima šumu i da vozi kamion, kao i da je tu da protestuje zbog zabrane. Novinarka Radulović je uzela broj telefona i dogovorile su se da je posjeti u selu Dragalj da pokaže ekipi što sve i kako radi. Tako je krenula da se odvija reportaža o neobičnoj djevojci koja ima 27 godina.
TRnoviT puT
- Sandra je našu ekipu čekala u šumi gdje sječe drva. Do nje smo od asfaltnog puta pješačili nekih tri kilometra šumskim stazama. Tu smo bili kolega snimatelj Niko Tripunović, vozač Dražen Simonović i ja, noseći opremu za snimanje, ali vrijedjelo je truda. Osim što je mlada, lijepa i snažna Sandra je svojom iskrenošću i jednostavnošću oduševila sve – priča za Pobjedu novinarka Radulović.
Nakon samo 24 sata od objavljivanja na društvenim mreža-
Sandrina priča je priča o njenom izboru i slobodi da živi život po svom, bez šefova ,,nad glavom“ i uprkos svim predrasudama. Izabrala je težak, ali slobodan život. Zato i reportaža nosi naziv ,,Između slobode i civilizacije“, kazala je za Pobjedu nagrađena novinarka Marija Radulović
ma, priča o Sandri je imala 2,5 miliona pregleda, dodaje Radulović.
- Sandrina priča je priča o njenom izboru i slobodi da živi život po svom, bez šefova ,,nad glavom“ i uprkos svim predrasudama. Izabrala je težak, ali slobodan život. Zato i reportaža nosi naziv ,,Između slobode i civilizacije“. Moram da napomenem da je za montažu priče zaslužan kolega Đorđije Vujičić, tako da je ova kao i sve druge priče plod timskog rada – ističe novinarka Radulović. Kada je saznala da je dobitnica ove prestižne međunarodne nagrade kaže da se osjećala izuzetno ponosno i zahvalno. Dobiti drugu nagradu za reportažu na međunarodnom festivalu za nju je veliko priznanje da ono što radi ima vrijednost i da njena ljubav i posvećenost novinarstvu ima smisla. To joj daje motivaciju da nastavi da stvara još bolje priče.
- Naravno da priznanja i nagrade znače, ali prava nagrada je raditi ono što voliš, pričati priče koje imaju dušu i posmatrati kako dopiru do drugih, pomažu, inspirišu ili jednostavno dotaknu nečije srce – precizirala je Radulović.
paRadoks
Nakon svečane dodjele nagrade u Beogradu, prema riječima Radulović, organizovan je stručni skup na temu ,,Profit i profesija“ gdje su govorile kolege iz Hrvatske, Makedonije, Srbije, Švajcarske. Ona je tu bila u ime Crne Gore. Komentarisali su, kako dodaje, stanje u medijima.
- Ono što je zajedničko je ta pa-
radoksalna situacija da mediji nijesu bili nikad brojniji, a povjerenje javnosti nikad manje.
Ono što svi dijelimo su slični izazovi - od političkih i ekonomskih pritisaka do potrebe za nezavisnošću i profesionalnim standardima. No, uprkos svim preprekama svuda postoje novinari i redakcije koje predano rade i vjeruju da novinarstvo može promijeniti društvo nabolje – rekla je ona. Radulović dodaje da kao i u
svakom poslu bilježi i neke teške momente.
- Kada radiš priče pune emocija nije lako gledati sudbine ljudi koje su nepravedne i teške, a zadržati profesionalnu distancu. Dešavalo se i da naiđem na nepovjerenje, ali kad osjete dobru namjeru, opuste se i tada nastaju najljepše priče. U središtu mojih priča su ljudi koji žive neobično ispunjene živote, ljudi sa dušom. Privlače me ljudi koji žive ti-
Radulović kaže da joj je porodica važna podrška, jer novinarstvo nije samo posao, već i način života - oduzima mnogo vremena, emocija i posvećenosti. - Često budem odsutna i po cijeli dan kad odem na neki teren i sve je to postalo uobičajeno i djeca često iščekuju da čuju dogodovštine sa snimanja. Ono o čemu uvjek vodim računa jeste da poštujem sagovornike, njihovu intimu i način života. Važno mi je da svaka priča ostane topla, istinita i da ima dušu, baš kao i ljudi koje snimamo – istakla je ona.
ho ali duboko. Oni su pronašli sreću gdje je više niko ne traži u prirodi, na selu, planini... Svaka ta priča ima neku mudrost i zato volim da ih zabilježim jer nas podsjećaju što znači biti čovjek. Junaci mojih reportaža najčešće me inspirišu i vraćaju vjeru u ljude – navela je Radulović.
Stava je da novinarstvo i danas ima snagu da mijenja stvari u društvu.
- Mislim da novinarstvo ima snagu da pomjeri ljude makar za milimetar i ako se ti milimetri skupe nastaje promjena. Prava snaga novinarstva je u davanju glasa onima koji se ne čuju, na ukazivanju nepravde i osvjetljavanju istine – kaže ona. Prisjeća se jedne od prvih reportaža kada su bile poplave 2010. godine. Tada su, kako navodi, svakodnevno obilazili i bilježili situaciju u poplavljenim područjima.
- Nakon što je u Dnevniku prikazana priča o divljim konjima koji su bili zarobljeni u vodi na Žabljaku Crnojevića organizovana je velika akcija spasavanja u kojoj su učestvovali
i vojska i policija. Izgladnjeli, ozebli konji izvučeni su iz vode na suvo i zbrinuti. Taj prilog mi je jedan od dražih jer smo kao društvo pokazali saosjećanje za životinje koje takođe trpe posljedice prirodnih katastrofa – navela je Radulović. Radulović poručuje mladim novinarima da ne zaborave da slušaju sagovornika jer ponekad i tišina kaže više nego hiljade riječi i da budu radoznali ali i saosjećajni, jer novinarstvo s dušom uvijek nađe put do publike.
U novinarstvu je od novembra 2007. i od tada je u TVCG. Prvo je bila novinar u Jutarnjem programu, zatim do danas reporter u Dnevniku, a u posljednje tri godine Radulović, osim za Dnevnik, radi i reportaže za emisiju ,,Gledajmo se“. Radulović je 2014. godine dobila nagradu za najboljeg mladog novinara TVCG, a 2022. specijalnu nagradu u kategoriji dokumentarnog programa na 17. regionalnom festivalu Press Vitez za reportažu ,,Autobus apsurda“ o prevozu na relaciji Podgorica –Tuzi. n. ĐuRĐEvaC
Iz Ministarstva unutrašnjih poslova ukazuju da je oktobar posvećen aktivnostima usmjerenim na prevenciju, edukaciju i zaštitu žrtava
PODGORICA – U Crnoj Gori je od početka godine identifikovano 30 žrtava trgovine ljudima, dok je podnijeto 17 krivičnih prijava protiv 19 osoba zbog krivičnih djela trgovine ljudima, pokazuju podaci Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP).
Iz ovog resora navode i da se ove godine realizuje niz aktivnosti povodom 18. oktobra – Evropskog dana borbe protiv trgovine ljudima, kako bi se informisala javnost o trgovini
ljudima kao obliku savremenog ropstva, koji ne poznaje granice i lišava ljude širom svijeta slobode i osnovnih prava. - Najzastupljeniji oblici eksploatacije ostaju prisilni rad i prosjačenje, uz zabilježene slučajeve seksualne eksploatacije i sklapanja nedozvoljenog braka - kazali su iz MUP-a. Dodaju da je u Crnoj Gori oktobar posvećen aktivnostima usmjerenim na prevenciju, edukaciju i zaštitu žrtava, naročito među mlađom populacijom i ranjivim grupama,
kroz saradnju sa međunarodnim organizacijama, institucijama i civilnim sektorom.
- Fokus ovogodišnjih aktivnosti stavljen je na mlade i vršnjačku edukaciju, a realizovane su obuke za više od 50 nastavnika iz cijele Crne Gore, u saradnji sa Ministarstvom prosvjete i Zavodom za školstvo - pojasnili su iz MUP-a. Podsjećaju da je u petak prvi školski čas u svim osnovnim i srednjim školama bio posvećen temi trgovine ljudima, a u Gimnaziji „Slobodan Škero-
vić“ u Podgorici održana je debata o tome da li su mladi dovoljno informisani i osnaženi da se odupru izazovima trgovine ljudima te da li društvene mreže u tome predstavljaju prednost ili rizik.
Ističu da je uz podršku Međunarodne organizacije za migracije (IOM) sprovedena kampanja „Tiče te se“, koja kroz društvene mreže i javne događaje jača otpornost mladih na različite oblike eksploatacije. Naglašavaju i da je, u okviru
iste kampanje, 15. i 16. oktobra na Trgu Svetog Petra Cetinjskog u Podgorici predstavljen interaktivni performans - Muzej iznevjerenih obećanja - koji prikazuje stvarne priče žrtava radne eksploatacije kroz audio-vizuelne i interaktivne elemente.
Iz MUP-a su najavili da će instalacija biti predstavljena i u Baru, kao dio napora da se podigne nivo svijesti i empatije kod građana. Naredne sedmice, kako su kazali, u saradnji sa Njemačkom
organizacijom za međunarodnu saradnju (GIZ), predviđene su aktivnosti sa fokusom na jačanju zajedništva djece većinske populacije i djece iz romske i egipćanske zajednice, o čemu će javnost biti blagovremeno informisana. - MUP ostaje snažno posvećen misiji zaštite ljudskih prava, unapređenju multisektorske saradnje i efikasne identifikacije žrtava trgovine ljudima, uz stalno jačanje partnerstva sa svim relevantnim akterimazaključuju u saopštenju. J.R.
Neđelja, 19. oktobar 2025.
PODGORICA – Zabrinjavajuće je da se među učesnicima u saobraćajnim nezgodama sve češće nalaze maloljetnici - kaže sudski vještak Dušan Raspopović, ističući da je sve više vozača koji upravljaju vozilom pod dejstvom narkotika. Među njima ima i mladih, oba pola. Istakao je da danas imamo i trinaestogodišnjake koji već imaju problem sa bolestima zavisnosti. U svim crnogorskim gradovima svakodnevno se bilježi povećan broj saobraćajnih nezgoda koje su posljedica vožnje pod dejstvom alkohola i psihoaktivnih supstanci. Ovakve nesreće, koje se najčešće dešavaju u urbanim djelovima gradova, često se završavaju teškim tjelesnim povredama, a nerijetko i smrtnim ishodima. Prema riječima Raspopovića, sudskog vještaka sa višedecenijskim iskustvom u oblasti borbe protiv narkomanije, najveći broj vozača koji izazivaju saobraćajne nesreće je pod dejstvom kokaina, sintetičkih droga, tableta i alkohola. - Svako unošenje psihoaktivnih supstanci u organizam mijenja stanje svijesti. Ako ljekari upozoravaju da se ni pod dejstvom određenih terapija ne smije upravljati vozilom, jasno je koliko su nebezbjedni oni koji voze pod uticajem narkotika ili alkohola - naglašava Raspopović.
On upozorava da su zbog ovakvih vozača jednako ugroženi svi učesnici u saobraćaju – drugi vozači, biciklisti, korisnici električnih trotineta, ali i pješaci. Bilo je, kaže, više slučajeva da su vozači pod dejstvom narkotika izazvali teške nesreće i na trotoarima, povređujući pješake.
Raspopović posebno ističe zabrinjavajuću činjenicu da se među učesnicima u saobraćajnim nezgodama sve češće nalaze maloljetnici koji nemaju položen vozački ispit.
- Ne možemo govoriti o tačnom broju, ali gotovo svakodnevno policija prilikom testiranja učesnika u saobraćaju konstatuje da je sve više vozača pod dejstvom narkotika. Među njima su i mladi ljudi, oba pola, različitih starosnih dobi - navodi Raspopović.
On naglašava da se u posljednjem periodu bilježi drastičan pad starosne granice kada je riječ o konzumiranju psihoaktivnih supstanci (PAS).
- Danas imamo trinaestogodišnjake koji su već imaju problem sa zavisnošću. Najčešće se zloupotrebljavaju kokain, marihuana, opijati, tablete, a sve je više maloljetnika koji koriste sintetičke droge, posebno ekstazi - upozorava Raspopović.
Podsjeća i na alkohol kao široko dostupnu supstancu koja je često uzrok teških saobraćajnih nesreća.
- Svjedoci smo da su i pojedina odgovorna lica, na značajnim funkcijama, izazivala teške nezgode u Crnoj Gori, sa teškim povredama i velikom materijalnom štetom - istakao je Raspopović. Raspopović upozorava i na sve
U Crnoj Gori alarmantan broj saobraćajnih nezgoda, Dušan Raspopović kaže da je sve više vozača pod dejstvom narkotika
Sud za prekršaje u Podgorici primio je od 1. juna do 30. septembra ove godine 715 zahtjeva za pokretanje prekršajnih postupaka zbog vožnje pod dejstvom alkohola ili psihoaktivnih supstanci, rečeno je Pobjedi iz te institucije
veći broj stranih državljana koji borave i rade u Crnoj Gori, a koji učestvuju u saobraćaju.
- Radi se o osobama koje obavljaju različite poslove, to su dostavljači hrane, ugostitelji, građevinski radnici, vozači... Nažalost, i među njima ima onih koji često izazivaju probleme u saobraćaju, a posebno tokom ljetnjih mjeseci, kada je povećan broj turista koji konzumiraju psihoaktivne supstance - naveo je Raspopović. Naš sagovornik je ukazao i na problem taksi službi.
- Veliki je broj vozača taksi vozila za koje nemamo podatke ko su, koje provjere prolaze, odnosno kako dobijaju posao vozača. Postoje određena pravila, to svi znamo, ali mislim da imamo veliki problem jer smatram da jedan dio vozača nije prošao „određene kontrole“naglasio je Raspopović.
Podaci Suda za Prekršaje
Sud za prekršaje u Podgorici primio je od 1. juna do 30. septembra ove godine 715 zahtjeva za pokretanje prekršajnih postupaka zbog vožnje pod dejstvom alkohola ili psihoaktivnih supstanci, rečeno je Pobjedi.
Prema podacima iz Pravosudnog informacionog sistema (PRIS), do sada je riješeno 328 predmeta, dok je ostatak u fazi postupka. Ovi slučajevi obuhvataju prekršaje iz članova 317a, 318, 319 i 323 Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima Crne Gore, koji definišu vožnju pod dejstvom alkohola u različitim koncentracijama, kao i pod dejstvom opojnih droga i drugih psihoaktivnih supstanci. Sud ističe da se radi o dvije vrste postupaka: redovnim prekršajnim predmetima i tzv. privodskim predmetima, kada se vozači lišeni slobode upućuju dežurnim sudijama i istog dana se donosi odluka.
- Ovo su podaci prvog izvještaja koji nije ručno kontrolisan, pa su moguća manja odstupanja. Zakon o bezbjednosti saobraćaja predviđa da se pored novčanih ili zatvorskih kazni izriču i kazneni bodovi te zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom, osim za prekršaje iz člana 323 tačka 1. Ukoliko se vozač ne pridržava izrečene mjere zabrane, ponovo snosi prekršajnu odgovornost, uz mogućnost izricanja kazne zatvora - kazali su iz Suda za prekršaje. Testiranje na alkohol i opojne droge vrše službenici Ministarstva unutrašnjih poslova –Uprave policije. Ukoliko vozač ne prihvati rezultate testa, vrši se dodatna analiza krvi i urina u zdravstvenim ustanovama. Prije pokretanja prekršajnog postupka, svi ovi nalazi se dokumentuju i prilažu sudu. Tokom vođenja postupka, može se naložiti medicinsko vještačenje kako bi se potvrdila vjerodostojnost rezultata testiranja, a u određenim slučajevima i psihijatrijsko vještačenje radi procjene da li je kod izvršioca prisutna zavisnost od alkohola ili droge
Sudski vještak Dušan Raspopović smatra da se problem može riješiti jedino izmjenama i dopunama Zakona o bezbjednosti saobraćaja.
- Potrebna je oštrija kaznena politika – oduzimanje vozačkih dozvola na duži period, ponovno polaganje ispita, zabrana upravljanja vozilima, kao i stroža kontrola učesnika u saobraćaju. To bi bio pravi preventivni iskorak kojim bi se sačuvali životi - zaključuje on.
i da li postoje uslovi za izricanje mjere obaveznog liječenja. Sud za prekršaje upozorava na porast broja mladih počinilaca - najčešće vozača do 24 godine.
- Zakon o bezbjednosti saobraćaja na putevima neopravdano vrši pozitivnu diskriminaciju prema mladim vozačima. Naime, za mlade vozače koji upravljaju vozilom pod dejstvom opojnih droga ili alkohola do 0,3 g/kg, prema članu 323 tačka 1 Zakona, predviđena je samo novčana kazna od 60 do 200 eura, bez obaveznih kaznenih bodova i zabrane upravljanja vozilom. Sud smatra da ovakvo rješenje nije racionalno i da može biti podsticajno za ponavljanje prekršaja, imajući u vidu blagu kaznenu politiku - saopštili su iz Suda. kanabiS i kokain
Iz Uprave policije kazali su da je u prvih pet mjeseci 2025. godine na PAS testirano 1.405 vozača, od čega je skoro polovina bila pozitivna na neku drogu, najčešće kanabis i kokain.
- Za utvrđivanje prisustva PAS kod vozača primjenjujemo samo jednu vrstu testova - droga test marke „dreger“. Prema specifikaciji, kao uzorak za test koristi se oralna tečnost (pljuvačka) i rezultati se prikazuju kroz nekoliko minuta. Njime je moguće testiranje na najviše šest klasa supstanci istovremeno - pojasnili su iz Uprave policije. U zavisnosti od verzije, testom može da se detektuje sljedećih sedam klasa supstanci: kokain, opijati, amfetamin, metamfetamin/sintetičke droge (npr. ekstazi, MDMA), benzodiazepini (npr. u ljekovima), oksikodon i kanabis (THC), navodi se na veb stranici proizvođača. - Od svih kategorija supstanci, kanabis je droga koja se najčešće konzumira i najteža je za identifikaciju, pa je uređaj optimizovan za detekciju THC-a u dvije opcije: u zavisnosti od odabranog vremena čekanja (prije-inkubacije) testiranja, postoji brza opcija sa višom THC granicom ili osjetljiva opcija sa nižom THC granicom -
Države članice EU što se tiče prekršaja stranih državljana razmjenjuju podatke u skladu sa odredbama Direktive 2015/413 o olakšavanju prekogranične razmjene informacija o prekršajima. Tako, recimo, za vožnju pod uticajem alkohola naplaćuju kazne od 78 do 1.200 eura, Kazne u pojedinim državama u okruženju su različite. U susjednoj Hrvatskoj za vožnju u alkoholisanom stanju, ukoliko imate u krvi od 0,5 do jedan promil alkohola, kazna iznosi od 330 do 660 eura. Ukoliko je nivo alkohola u krvi iznad 1,5 promila, kazna je od 1.320 do 2.650 eura ili zatvor do 60 dana.
U BiH ako vas zateknu za volanom sa više od 1,5 promila, kazna je 1.000 KM, uz mogućnost zadržavanja u policijskoj stanici do otrežnjenja, najduže 12 sati. „Pijana“ vožnja na putevima Grčke košta 700 eura i oduzimanje vozačke dozvole do tri mjeseca za nivo alkohola u krvi od 0,8 do 1,1 promila, dok je kazna za nivo alkohola u krvi viši od 1,1 promila čak 1.200 eura, uz oduzimanje vozačke dozvole do šest mjeseci i moguću kaznu zatvora do dva mjeseca.
rekli su iz Uprave policije. „Dreger“ test, kako su saopštili iz Uprave, postoji i u verziji 5.000, kod kojeg su granične vrijednosti za utvrđivanje prisustva kokaina 20, odnosno 5, 10 i 25 nanograma po mililitru za kanabis. - Prema važećim, ali i predloženim izmjenama Zakona o bezbjednosti saobraćaja, u Crnoj Gori za prisustvo PAS ne postoji granica ispod koje se prisustvo PAS može tolerisati, kao što je to slučaj kod konzumacije alkohola, Za razliku od prisustva alkohola u organizmu, koja se utvrđuje u procentima tj. promilima, kod prisustva psihoaktivnih supstanci nije zakonski definisano da se to utvrđuje u procentima, tj. promilima, već se samo utvrđuje prisustvo, odnosno neprisustvo u organizmu - naveli su iz Uprave policije. Oni su apelovali na vozače da svako prisustvo psihoaktivnih supstanci u organizmu utiče na sposobnost vozača da upravlja motornim vozilom. H. janković
Neđelja, 19. oktobar 2025.
Piše: dr Dragan VESELINOV
Tragični prizori siromašnog naroda u Gazi koji se u neredu bori za brašno i vodu Ujedinjenih nacija nas podsećaju koliko je rat prijatelj gladi a neprijatelj prehrambene kulture. Rat i kuhinja su dva sveta, jer gde je rat tu je i kotao. Kuhinja je prva ratna žrtva kulture ishrane i etike prehrambene solidarnosti. Sve ostalo iz standarda života manje trpi, jer se od manjka odeće manje umire nego od nedostatka hleba. I rat menja meni - i zato se nemojmo čuditi što i danas neki potomci od više od milion proteranih zakavkavskih ruskih Tatara sa kraja 19. veka u Tursku neće staviti ribu u usta.
To je zato što su im Rusi na hiljade umrlih predaka od gladi na brodovima koji su ih silom nosili preko Crnog mora bacali u vodu. Ribe su pojele njihov narod. Otuda se u nekim turskim restoranima potomačkih muslimana iz Severne Osetije u Trabzonu, Sinopu i Samsunu ribe gostima ne služe. I čudno, dok su se među preostalim Osetima u Rusiji zbog rusifikacije gotovo izgubila njihova nacionalna jela, dotle u njima možete uživati u Istanbulu. Deportacija je tako i uništavala i spasila jelovnik Oseta.
Za nešto tako strašno još nismo čuli da se danas događa u Gazi. Ne znamo da li se tamo zbio i kanibalizam, ali nam je jasno da je Hamas svojim kriminalnim monopolom na distribuciju hrane međunarodne zajednice povredio sve standarde međuljudske solidarnosti u sopstvenom narodu. Izrael se tome samo izazvano pridružio - ali ne zbog novca.
KUVAR JE ČUVAR
NARODA
Želimo narednim pisanim prilogom da ustanemo protiv rata. Želimo da ukažemo na to da rat ne ruši samo fabrike, kuće, biblioteke i bolnice, već da siromaši i kulturu života gde na kraju svoje intervencije uništava i kulturu kuhinje i estetiku uživanja u obedu. Hrana i zvuci načina ponašanja za stolom upečatljivo govore o evoluciji svih nas od rudimentarnih izjelica do dekorisanog sleda stepenovanih manira sa escajgom, salvetom i zdravica-
POGLED SA STRANE: Tragični prizori siromašnog naroda u Gazi nas podsjećaju koliko
Želimo narednim pisanim prilogom da ustanemo protiv rata. Želimo da ukažemo na to da rat ne ruši samo fabrike, kuće, biblioteke i bolnice, već da siromaši i kulturu života gdje na kraju svoje intervencije uništava i kulturu kuhinje i estetiku uživanja u objedu. Hrana i zvuci načina ponašanja za stolom upečatljivo govore o evoluciji svih nas od rudimentarnih izjelica do dekorisanog slijeda stepenovanih manira sa escajgom, salvetom i zdravicama.
A sa ratom ne siromaši jedino struktura ishrane, već se topi i jezik koji ju je pratio i mi polako sužavamo i svoj rječnik
ma. A sa ratom ne siromaši jedino struktura ishrane, već se topi i jezik koji ju je pratio i mi polako sužavamo i svoj rečnik. Pisani kuvar recepata je kulinarski arhiv o ekonomskim moćima stanovništva, njegovim trgovačkim vezama i prehrambenim ukusima. Ako, recimo, pročitate „Serbski kuvar“ koji je 1855. godine izdao krušedolski jeromonah Jerotej Draganović u Zemunu, uverićete se da je ovaj kaluđer opisao takvu bogatu mešavinu „srpskih“, nemačkih i mediteranskih jela i slastica da je očigledno pripisao ekonomsku moć srpske trgovačke i manufakturne buržoazije celom narodu. A ubacivanjem broj-
nih nemačkih recepata je želeo da povisi stepen kulturne integracije vojvođanskih Srba germanskoj centralnoj Evropi. Otuda je odmah ispod srpskog naslova preveo da mi - koji tobože ne znamo šta znači reč kuvar sigurno znamo šta na nemačkom znači „koh buh“. Tako kako je on opisao srpski meni sigurno se nije mogao takav svakodnevno naći u manastirskoj trpezariji niti u zanatskim porodicama i selima našeg naroda, ali je Draganović ukazao kuda ćemo možda ići. A ići ćemo ka čorbi sa buter valjuškama, geršlama i pirinčom, ka čorbama od čokolade, piva i vina, ka kobasicama od pirinča, od mozga i nade-
Budućnosti Gaze će nedostatno pomagati dotur međunarodne prehrambene pomoći. Težak zadatak je demilitarizovati Gazu, očistiti je od naoružanih kriminalnih bandi, razoružati Hamas, uspostaviti jaku protektortsku upravu, podići grad i naselja na 47 odsto od nekadašnje veličine (Izrael je dobio 53 odsto teritorije) i tu uspješno zgusnutii prethodno stanovništvo osiguravši mu ekonomsku samostalnost. I spojiti ga u političku zajednicu sa Palestincima na desnoj obali Jordana. Zahtjevno je to, gotovo neshvatljivo tegobno. Otuda, iako je hrana pretpostavka života, ona nije dovoljna. Mir i nesmetan razvoj kulture čine život. To zahtijeva zreo narod i dobronamjerno okruženje. Nije tu Nobelova nagrada za mir izvjesna
venim puževima, ka prženim telećim nogama, ka sosu od ribizle, sardine i kapra, ka margarirati ribi i kuvanoj moruni, ka svim mogućim paprikašima do kojih svih ni do danas nismo stigli, ka piti „rascijanskoj“ - to je naš ondašnji vojvođanski naziv za Srbijance, francuskih rezanaca, ka kohovima od jabuka i jagoda, ka torti od piškota, ka španskoj i lajbciger torti (Lajpcig), ka raznim sladoledima i pekmezom od badema - sve u svemu tačno je dao 303 recepta.
SVE TO RAT POMETE
Godine 1918. je na frontu i u vojnoj pozadini Antante i Centralnih sila bilo 75 miliona uniformisanih ljudi. Ne računajući neutralne zemlje i ove desetine miliona je moralo hraniti i odevati blizu 170 miliona stanovnika Kontinenta, Amerike i kolonije. Svi su tada u ratu oslabili i smanjili potrošnju. Jedino Amerikanci nisu - i ne samo to, već su oni u Evropi, posebno na francuskom tlu, upoznali stono vino i povratkom u domovinu ga širili. Po ukidanju prohibicije su postali i veliki proizvodjači vi-
na. Tako je globalni rat raširio i globalnu vinsku kulturu. To je zadesilo i Australijance koji su iz Evrope prenosili vinovu lozu na svoj kontinent - ali su to platili najvišom cenom: od 334.000 vojnika u Evropi, ranjeno je ili ubijeno 210.000, oko 63 odsto sastava. Nijedna vojska u Evropi, sem srbijanske, nije pretrpela takve gubitke. No, ona iz krfskog azila nije u zemlju donela prehrambene novosti jer smo pod Turskom vekovima upoznavali i grčku kuhinju. Vinston Čerčil je 1923. godine u svojstvu bivšeg ministra odbrane britanske imperije rekao posle rata 1914–1918. godine da su sve strane u ratu ciljale da „izgladnjuju tuđe stanovništvo, muškarce, žene i decu, stare i mlade, ranjene i zdrave - da ga podjarme“. Ništa se tu do danas nije promenilo. Ishrana Engleza je onda sa dve trećine kalorija zavisila od uvoza iz kolonija i trećih država. Nemačke podmornice su to znale. Ratna prehrambena norma za vojnika na frontu ide od 3.200 do 4.400 kalorija, i ako to ne dobije, pogotovo zbog lošeg hleba, onda gene-
ralštab rizikuje pobunu - što se dogodilo francuskoj vojsci 1917. godine. U vojskama Antante, baš kod Francuza, je bilo „normalno“ da zimska supa dnevno ima i do 500 grama mesa ! A vojnici se bune i zbog nepoštovanja menija. Englezi i Kanađani hoće obilan doručak od cerealija, Francuzi zahtevaju jak hleb, Amerikanci hoće sendvič hleb, Rusi hoće biljnu kašu, a Indijci čapatis (beskvasni somun). Kolonijalne države su morale poštovati prehrambene običaje svojih različitih trupa tako da se nekim trupama ne bi delila svinjetina (muslimanima) i govedina (Hindu Indijcima) i alkohol, ali su umesto toga dobijali ovčetinu i zeleni čaj, a severni Afrikanci limunadu. Briga za vojsku je išla dotle - da su u Makedoniji, u ravnici Florina, Francuzi zasadili na 1.500 ha mladice voćaka da bi izbegli skorbut zbog jednolične vojne ishrane. Još je rano da uočimo koliko je međunarodna prehrambena pomoć uticala na promenu skromnog obeda Gazana, ali je izvesnog pečata morala ostaviti. To znamo ne samo iz dosadašnje internacionalizacije hrane – koka- kola je svuda, već i iz savremenih promena u zemljama gotovo unikatne nutricionističke kulture. Pozivamo se tu na uzbudljive nalaze istraživača ljudskih prava Ujedinjenih nacija Majkla Šaika koji je u proteklih 20 godina beležio uticaj ratova na kuhinju pojedinih zemalja u Aziji i Africi. Njegova presuda je da ratovi smanjuju kulturu razmene kuhinja, prehrambenih običaja i manira. Ne povećavaju je, i osim toga, siromaše i postojeće. Njegova studijska knjiga objavljena pre nekoliko nedelja ove godine se tužno zove „Poslednji slatki zalogaj: kada rat menja meni“.
ZAPEČENO
Žali se Avganistanac rođenom Pakistancu Šaiku da je tamošnji narod zbog stalnih ratova pomalo zaboravio da spravlja začinjeno zapečeno jelo od lebleblija. Često nedostaju sastojci. Za sve nas koji smo prošli tolike ratove takva oskudica nam je poznata. Mada nam lebleblije nisu uobičajeni stoni artikal. Ali zato dobro znamo kako nam je kada nema dovoljno brašna, jaja, mleka, krompira, mesa, šećera, pasulja, soli, masti i kukuruza. I voća. I duvana. I benzina. I platna za košulje. Ali, interesantno, toga uvek ima za dvorsku elitu. Ona se ne podvrgava ratnoj racionalizaciji hrane pomoću bonova za hranu i spiskova za podelu namirnica. Redak je vojsko-
prijatelj gladi a neprijatelj prehrambene kulture
Mi nikada nijesmo doživjeli ono što su doživjeli Čehoslovaci poslije 1948. godine - da Ministarstvo trgovine napiše naredbodavnu knjigu „Standardi za topla jela“ na 700 stranica u kojem naređuje da se u restoranima mora doslovno spremati ne više od 900 raznih jela (sa, u stvari, skromnim međusobnim varijacijama, nema 900 različitih jela) a da se kafa ne smije služiti. Kafa je bila skupa za uvoz, a u Pragu, u kojem je ona nekada bila omiljeno „gorivo“ naroda, bila je još prokazivana u skladu sa nacističkom omrazom kafe kao „nezdravog pića“. Nacisti nijesu pili kafu, ali su znali da proizvode vještačku ersatz kafu. I jesu na šolje za napitke slikali maršala Hindenburga radi širenja patriotizma, dok su Englezi na svojim patriotski slavili slikom bacača kriket lopte. Dva su svijeta
vođa koji neće dodatnu kašiku supe povrh one koju dobija njegov vojnik. U našoj bliskoj prošlosti državno rukovodstvo nije oskudevalo u luksuznoj ishrani, stanovanju i automobilima. Kada je Milovan Đilas 1957. godine u inostranstvu to opisivao u „Novoj klasi“ - to je 1990. godine, sa našim izdanjem knjige, kod nas dočekano kao zastarela istina. Znali smo da je to tako, kao što smo znali i da smo mi ukinuli racionalisanu raspodelu sa krompirom 1953. godine, a Englezi tek 1956. godine. Bili smo nekad bolji i brže smo se ponegde oporavljali od njih. Mi nikada nismo doživeli ono što su doživeli Čehoslovaci posle 1948. godine - da Ministarstvo trgovine napiše naredbodavnu knjigu „Standardi za topla jela“ na 700 stranica u kojem naređuje da se u restoranima mora doslovno spremati ne više od 900 raznih jela (sa, u stvari, skromnim međusobnim varijacijama, nema 900 različitih jela) a da se kafa ne sme služiti. Kafa je bila
skupa za uvoz, a u Pragu, u kojem je ona nekada bila omiljeno „ gorivo“ naroda, bila je još uvek prokazivana u skladu sa nacističkom omrazom kafe kao „nezdravog pića“. Nacisti nisu pili kafu, ali su znali da proizvode veštačku ersatz kafu. I jesu na šolje za napitke slikali maršala Hindenburga radi širenja patriotizma, dok su Englezi na svojim patriotski slavili slikom bacača kriket lopte. Dva su sveta.
BAŠTA NA KROVU
Mi nemamo istoriju krovnih bašti i gajenja prehrambenih biljaka na vrhovima dvorišnih zidova. To imaju, kaže Šaik u svom opisu sadašnje prakse u delu Azije, muslimanske izbeglice Rohinje u Bangladešu. Njih je većinska vojska naroda Arakan isterala iz Burme, iz federalne države Rakajn u kojoj Rohinje čine oko 29 odsto naroda, i iz delova Bangladeša u „azilne“ delove Bangladeša gde se sa teškom mukom izdržavaju od pomoći Ujedinjenih nacija.
I pribor za jelo i suđe su dobili od UN. Tamo nema tekuće vode, nema bunara, nema frižidera, nema ribe u okolini - nema ničega za njihovu uobičajnu ishranu. Oni su pretežno vegetarijanci, a nemaju ni novca da kupe uobičajene biljne sastojke za svoja čudna mirisna i začinjena jela. Otuda su počeli da seju svoje biljke na krovovima skloništa, skromnih kuća i po golim zidovima. Takvu tragediju je malo koji narod u Evropi doživeo, mada i te kako znamo za paljenje kuća, pljačkanje, mučenja i silovanja žena - što su Rohinje doživeli. Za vreme ratova su kod nas školska deca i učitelji i te kako znali po svojim dvorištima da seju kupus i krompir. U Evropi su se gajile biljke i na balkonima i po parkovima. Rohinje su goli narod koji se poslednjom snagom bori da održi svoju kulturu života i ishrane. Sada se, kažu nedavni izveštaji UN koje smo čitali, osvrću na to da narod Arakan želi da im ipak pomogne u izolovanom samoodržavanju - ali su nepoverenje i strah Rohinja od njih zaledili njihova srca. I Šaik govori da su se njihova tradicionalna jela stala gasiti i da je konzerva tuđeg ukusa ušla na njihov egzistencijalni meni. Njima je rat loš brat, a strana hrana u limenim kutijama im je glavna neprijateljska municija njihove nacionalne kulture.
ŽITO
Već je pre Prvog svetskog rata Rusija postala glavni svetski izvoznik pšenice. Nemačka je pomalo nesmotreno ušla 1914. godine u rat sa Petrogradom jer je njena prehrambena sigurnost zavisila od uvoza hlebnog žita iz Rusije sa najmanje 25 odsto. Malo se govori o pobunama nemačkih vojnika u rovovima zbog nedostatka hleba. I sovjetska revolucija je posle 1917. godine to Nemačkoj produžila. Da li se sada istorija ponavlja - i da li teškoće oko izvoza ukrajinske i ruske pšenice u druge zemlje, posebno afričke, pod-
stiču tamo pojačavanje vladavina autoritarnih režima? Slično nemačkom nacizmu koji je rastao zbog prehrambene postratne oskudice u Berlinu? Uprkos svetskim viškovima hrane, nje u mnogim zemljama nema, a smrtne gladi ima. Sa rusko -ukrajinskim ratom od 2022. godine je do danas otežano snabdevanje žitaricama gladnih područja. Cena ukrajinskog žita je skočila sa 270 dolara po toni na 500 dolara zbog plovne nesigurnosti u Crnom moru. Plovidba je čak toliko nesigurna da je i jedan ribarski ronilac poginuo kod Odese od plutajuće mine dok je tražio delikatesne morske puževe. Minolovci moraju ići ispred brodova. To je skupo. I ruski tankeri trpe nesigurnost dok im žito putuje u Tursku radi meljave u brašno i dalje distribucije ka Sudanu, Pakistanu, Avganistanu i podsaharskoj Africi. Zarada ukrajinskih farmera je pala ispod 100 dolara po toni što ne pokriva troškove proizvodnje. Ostalo u ceni je transport i osiguranje. Zato na nevolji Ukrajinaca kosmički rastu profiti američkih i kanadskih farmi. Nekome rat Moskve i Kijeva odgovara, gladnima, ne. Skupo brašno ne stiže do usta.
Budućnosti Gaze će nedostatno pomagati dotur međunarodne prehrambene pomoći. Težak zadatak je demilitarizovati Gazu, očistiti je od naoružanih kriminalnih bandi, razoružati Hamas, uspostaviti jaku protektortsku upravu, podići grad i naselja na 47 odsto od nekadašnje veličine (Izrael je dobio 53 odsto teritorije) i tu uspešno zgusnutii prethodno stanovništvo osiguravši mu ekonomsku samostalnost. I spojiti ga u političku zajednicu sa Palestincima na desnoj obali Jordana. Zahtevno je to, gotovo neshvatljivo tegobno. Otuda, iako je hrana pretpostavka života, ona nije dovoljna. Mir i nesmetan razvoj kulture čine život. To zahteva zreo narod i dobronamerno okruženje. Nije tu Nobelova nagrada za mir izvesna.
Nesavremena razmatranja
Prava geopolitička „igra“ nije u tome da se „zna“ ili pogodi pobjednik, već u razumijevanju hijerarhije moći koja određuje tok partije, koja je dugotrajna, kao nekada Great Game. Najveći trijumf nije uništiti protivnika, već osigurati da se igra nastavi – i to i po pravilima koja vi, makar i privremeno, određujete. U geopolitici nije važan ishod, jer pobjednik je ionako statistička varijabla i kao takav uvijek zamjenljiv. Važna su pravila igre, ko ih određuje i kada. Čak i sama igra može da se promijeni
Piše: Boro ŠUPUT
Geopolitika je postala društvena igra koju su omogućili globalna umreženost i opšti porast polupismenosti, to jest porast obaviještenosti i smanjenje znanja. Novokomponovani podkast -eksperti nam svakodnevno objašnjavaju ko će, kada i gdje pobijediti u njihovoj analizi, kao da nije u pitanju igra, u kojoj, kao i svakoj igri, pobjeda ne zavisi samo od znanja i umješnosti igrača, nego i od ishoda bačene kocke. Ona služi da se igračima obezbijedi neophodna iluzija jednakih početnih uslova.
A sreća samo čini poraz podnošljivijim. U stvarnosti kocka nije jednako milostiva ili surova prema svim igračima. Moć ima vlast nad slučajem, kao što bogataš uvijek manje gubi na kocki ili na berzi, već zato što sebi može da dozvoli da izgubi mnogo. Pronalaženje ležišta nafte, na primjer, danas je manje pitanje sreće, a više pitanje kapaciteta, a ponekad i globalne politike - odnosno moći da se energija globalno obezbijedi iz drugih, dugoročnijih i konkurentnijih izvora. Država ili korporacija koja posjeduje naprednu seizmičku tehnologiju, satelitsku obradu podataka i kapital za dugotrajna istraživanja efektivno stvara svoju sreću u pronalaženju izvora energije. SAD nijesu „slučajno“ otkrile tehnologiju frekinga koja im je donijela energetsku nezavisnost (mada i zavisnost od prljave tehnologije).
Još suptilniji aspekt moći ogleda se u kontroli informacija o otkrivenim resursima, jer prava strategija počinje upravljanjem informacijom. Kada Saudijska Arabija, putem OPEC-a, najavi promje-
nu proizvodnje nafte, ona ne saopštava neutralan podatak, već aktivno oblikuje globalne cijene, proračune rivalskih država i ekonomsku klimu širom svijeta. Slično, Kina kroz kontrolu tržišta rijetkih minerala šalje geopolitičke poruke o svojoj tehnološkoj nezavisnosti i ranjivosti drugih. Ipak, sve to ne znači da se u realnosti uvijek zna pobjednik, kao u društvenim igrama. Geopolitička moć pomjerila se sa površinskog nivoa pobjeda i poraza, dobitaka i gubitaka, ka dubljem, strukturnom nivou kontrole. Kontrole nad tehnologijom koja omogućuje da slučaj ide vama u prilog, a ne da bude vaša kob - u slučaju nafte to znači da budete, na primjer, bilo koja od Seven Sisters, a ne anonimni stanovnik Iraka. Ili da znate hoće li i kada otkriće nafte u Gvajani dovesti do rata protiv Madura. Kontrola nad tehnologijom i nad informacijama oblikuje i percepciju i samu prirodu igre. Stoga, prava geopolitička „igra“ nije u tome da se „zna“ ili pogodi pobjednik, već u razumijevanju hijerarhije moći koja određuje tok partije, koja je dugotrajna, kao nekada Great Game. Najveći trijumf nije uništiti protivnika, već osigurati da se igra nastavi – i to i po pravilima koja vi, makar i privremeno, određujete. U geopolitici nije važan ishod, jer pobjednik je ionako statistička varijabla i kao takav uvijek zamjenljiv. Važna su pravila igre, ko ih određuje i kada. Čak i sama igra može da se promijeni. Pri tome, najvažnije je da igrači budu racionalni - inače igra, umjesto „Čovječe, ne ljuti se“, može da postane „Bila jednom jedna zemlja“. (Autor je jugoslovenski diplomata)
Neđelja, 19. oktobar 2025.
PODGORICA – Šezdeset godina nakon smrti Aleksandra Lesa Ivanovića, pjesnika koji je sa samo dvije zbirke – „Stihovi“ i „Čapur u kršu“ – ušao u kanon crnogorske književnosti, njegovo ime i danas odzvanja kao sinonim za čistu liriku, skromnost i tiho dostojanstvo stvaranja.
Ovaj izvorni lirik rođen je 21. novembra 1911. godine u Donjem Kraju na Cetinju, a preminuo je 13. oktobra 1965. Prvi štampani rad mu je pjesma ,,Suton“, u časopisu ,,Venac“ 1926. godine. Njegovu poetiku odlikuje klasična, svedena metrička forma, prožeta autentičnim senzibilitetom –osjećanjem duboke introspekcije, melanholije i prolaznosti. Već sa 16 godina pisao je poeziju i imao samostalnu izložbu slika, a zbog nemaštine morao je odustati od upisa na likovnu akademiju i postati činovnik. Od 1931. godine do početka Drugog svjetskog rata radio je u Higijenskom zavodu na Cetinju, a poslije u izdavačkom preduzeću ,,Narodna knjiga“ kao tehnički urednik, korektor i lektor, a za neka izdanja oslikavao je i likovna rješenja. Od 1956. godine pa do smrti bio je stalni lektor dnevnog lista Pobjeda. Bio je i član uređivačkog časopisa ,,Stvaranje“ od 1960. do 1963 godine. Za zbirku ,,Stihovi“ dobio je nagradu Vlade NR Crne Gore 1951. godine, kao i Trinaestojulsku nagradu 1961. Bio je član Udruženja književnika Crne Gore. Povodom šest decenija od njegove smrti, za Pobjedu su go-
vorili njegov sin – šahovski velemajstor Božidar Bonja Ivanović, profesorica književnosti i književna kritičarka mr Božena Jelušić i crnogorski slikar, karikaturista i Cetinjanin Luka Lagator
BRIŽAN ČOVJEK
Kao djetetu od šest ili sedam godina, priča Ivanović, prvo što mu je zapalo u oči bila je nježna očeva pažnja prema njegovoj staroj majci, babi Janici, rodom Jurišević iz Kolašina.
- Znatno kasnije sam saznao da je time želio da joj ublaži patnju za umrlim sinovima i kćerima, osmoricom Lesove braće i dvije sestre. Nas četvoro djece bili smo vaspitani u duhu tog vremena i naučili smo da cijenimo ljudske vrijednosti – kazao je on.
Ivanović je istakao da Lesovi prijatelji nijesu bili samo iz svijeta književnosti.
- Koliko se sjećam, posjećivali su ga profesor Banjo Šaranović, filmski scenarista Ratko Đurović, književnici Čedo Vuković, Slobodan Marković – ,,Libero Markoni“ i Božo Bulatović, istoričari Mirčeta Đurović i Risto Kovijanić, slikari Gojko Berkuljan i Aleksandar Prijić i druge ugledne ličnosti iz raznih sfera života. To su uglavnom bili dobro situirani ljudi, a Leso se morao snalaziti da upristoji egzistencijalni status, što mu je bilo otežano zbog bolesti, koja ga je dugo iscrpljivala –kazao je on. Leso je, prema Bonjinim riječima, imao ključnu ulogu u njegovom odabiru šaha kao životnog poziva.
- Otac kao otac, bio je jako brižan za porodicu a pored nas, trojice sinova, njegova glavna mezimica bila je kćerka. Ja sam odmalena bio naklonjen sportu i najprije sam zavolio fudbal. Ali Leso, čovjek nježnog zdravlja i nježne duše, uspio je da me ubijedi da je šah najbolji izbor za mene. Takav otac se mora uvažiti, ali sam i shvatio zašto mi je namijenio šah tek kad sam saznao da je mnogo volio Talja. Danas jedino mogu reći da je njegov uticaj bio pun pogodak – istakao je Ivanović.
On se prisjeća da je slušao od više ljudi kako ushićeno reci-
tuju Lesove stihove i bilo mu je drago što su tako izražavali poštovanje prema ocu.
- Kad sam bio stariji, i mene su sve više privlačile njegove pjesme i bilo mi je teško da se odlučim za najdražu. U svim pjesmama osjećao sam toplu emociju, traganje za istinom, prirodnu ljepotu naslikanu riječima, poniranje u tajne čovjekove sudbine i sve to začinjeno melodičnim rimama – kazao je Ivanović.
Lesa su, kako je kazao, voljeli neki visoki političari i htjeli da mu pomognu u liječenju, ali on bi toplo zahvalio i odbio da ne bi neko od građana pomislio da koristi prijateljstvo za svoje potrebe.
- Bio sam premlad da bih razumio takav očev stav jer sam logički razmišljao da je važno čovjeka izliječiti, a ne što neko može pomisliti i širiti priču. Nešto slično nas potresa i danas kad sposobni ljudi postaju žrtve partijskih nadmudrivanja. Umjesto pomoći koju nije umio da prihvati Leso je na mukotrpan način sastavio toliko novca da može otići na nekoliko dana do Beograda i potražiti lijek za bolna pluća. Na njegovo razočaranje lijeka nije bilo, ali je bolna duša ispjevala poznatu pjesmu koja završava stihom – za ljudske patnje nosača nema. Vratio se kući i bolovao do sudnjeg dana – ispričao je Ivanović. Leso, prema riječima Ivanovića, nikad nije želio ličnu pro-
IVANOVIĆ: Ja sam odmalena bio naklonjen sportu i najprije sam zavolio fudbal. Ali Leso, čovjek nježnog zdravlja i nježne duše, uspio je da me ubijedi da je šah najbolji izbor za mene
mociju, što je više puta pokazao kad mu je nuđeno da predstavi svoje stvaralaštvo na nekoj svečanosti.
- Samo bi rekao da će rado izabrati par svojih pjesama koje bi recitovao čovjek vičan tom poslu. Ko je poznavao Lesa znao je ne samo za njegovu skromnost i bolest koju je nosio iz mladosti, već je poštovao njegovu potrebu za mirom i odmorom jer je kao lektor u Pobjedi dva puta nedjeljno putovao autobusom od Cetinja do Titograda. Za takvo njegovo zdravlje to je bilo previše. Može se zamisliti kako mu je teško padalo to višegodišnje krstarenje kad mu je naporno bilo penjanje do stana na trećem spratu – rekao je on.
SAMOSVOJNA FIGURA
Poezija Lesa Ivanovića je, prema riječima Jelušić, dobar izbor ukoliko želimo da mladog čitaoca uvedemo u svijet poezije kroz iskustvo emocije i prepoznavanja.
- To što njegova poezija kreće od snažnog ličnog doživljaja i što je u dobroj mjeri lirska autobiografija, mlade odmah uvodi u svijet pjesme. Učenici su uvijek voljeli pjesmu ,,Kari Šabanovi“, čija jednostavna versifikacija na čudesan način ovaploćuje lament nad prolaznošću mladosti i djetinjstva. Analizu pjesničkog jezika obično bismo po-
JELUŠIĆ: U vremenu brojnih pjesničkih eksperimenata, pisao je vezanim stihom koji je na svoj način oblikovao i varirao, kako bi „uhvatio“ složena duševna i duhovna stanja čovjeka
činjali pjesmom ,,Slomljenom oknu“. U njoj su učenici lako uočavali svojstva Ivanovićevog vezanog stiha: vrstu strofa, široki dijapazon stilskih figura, različite vrste rime i raspored cezura, osobenosti lirskog subjekta i njegovog emotivnog stanja, složenu funkciju pejzaža i odabranih detalja/ leksema, organizaciju pjesme na principu dijaloga koja skriva solilokvij… Tako su učenici, gotovo intuitivno, razumijevali složenu strukturu lirske pjesme i značaj svih detalja stiha među marginama tišine – kazala je ona. Jelušić je kazala da je Ivanović, po svemu sudeći, bio pjesnički „samouk“. - To što nije pripadao nijednoj pjesničkoj školi upravo je doprinosilo da se u njegovim pjesmama organski ovaploti i formalno i sadržinski složeni svijet lirskih stanja i doživljaja. Poznato je da je bio naklonjen slikarstvu i da je u mladosti bio daroviti muzičar. Zato je njegov jezik poetski konkretan, a njegovi stihovi svjedoče o izvanrednom osjećaju za jezik i njegovu eufoniju. Slikovitost, emocionalnost, melodičnost i ritmičnost Lesovih pjesama savršeno korespondiraju sa slojevima smisla, na način „apsolutnog pjesnika“. Dokaz je i to da je teško napraviti razliku između njegovih stihova i zapisa koji se tiču au-
torovih svakodnevnih životnih (ne)prilika, a koji prerastaju u snažne pjesme u prozi – rekla je ona. Po svemu što znamo, kako je kazala, nije stvarao brzo i lako, već je pjesmu dugo nosio u sebi i brusio svaki njen detalj, ne ugledajući se na druge, slavnije i prihvaćenije pjesnike. - U vremenu brojnih pjesničkih eksperimenata, pisao je vezanim stihom koji je na svoj način oblikovao i varirao, kako bi „uhvatio“ složena duševna i duhovna stanja čovjeka. Nalazio je inspiraciju u lokalnom ambijentu, osobito na Cetinju, a zavičajna leksika je u njegovim stihovima dobijala neodoljivu privlačnost. Nije zazirao od motiva koji tradicionalno nijesu „pjesnički standard“. U njegovim pjesmama možda najsnažnije zazvuče motivi čapura, slomljenog prozorskog okna, lokve, džade… U Lesovim naoko deskriptivnim pjesmama, po pravilu svedenim i lapidarnim, otkriva se složeni doživljaj svijeta, sopstvene prolaznosti i promašenosti, pitanje slobode, ograničenost izbora, „bačenost u svijet“, ljubav prema zavičaju i pitanje da li je trebalo da ga napusti u potrazi za samim sobom – istakla je Jelušić, dodajući da su vrijednost Ivanovićeve lirike i čitaoci i kritičari srazmjerno brzo uočili. - Po svemu je bio samosvojna poetska figura, a činjenica da je u Lesovom životu sve bilo protiv njegovog pjesništva upravo je doprinosila autentičnosti koja se nije mogla „odglumiti“ (kako u poeziji nekih pjesnika katkad biva). Rekla bih da je svaku pjesmu „napisao krvlju“, osobito ukoliko ih stavimo u kontekst porodičnih tragedija, materijalnog beznađa, potrebe da održi porodicu, a da u sebi, koliko-toliko, sačuva plamen pjesnika – rekla je ona.
SKROMAN I ČASTAN Lagator je kazao da se dobro sjeća lika Lesa Ivanovića. - Naravno, nijesmo se poznavali, jer među nama je velika razlika u godinama, ali sam ga znao kao oca mog školskog druga, našeg prvog velemajstora, Božidara Bonje Ivanovića. Ko nije znao Lesa? Bio je skroman, častan i pošten Cetinjanin, ugledan i cijenjen poput svojih savremenika: Miloša Vuškovića, Rista Dragićevića, Nika popa Sima... Uvijek je bio nekako tih, zamišljen, ali svojim likom primjetan kao lijep i naočit čovjek – istakao je Lagator.
Luka Lagator podsjetio je da su se početkom ovoga vijeka, u likovnom opusu koji je posvetio Cetinju i Crnoj Gori, a u okviru ciklusa „Sizifov put“, neke Lesove pjesme ,,neodoljivo nametnule kao inspiracija“. - Smatrao sam da nema bolje i vjernije slike za vjerodostojni prikaz Cetinja nego što su to neke Lesove pjesme. Nema veće inspiracije od one koja je pokrenuta iz pjesnikove inspiracije. Trebalo je ući u samu srž, u dušu pjesnika koji je izvio iskru iz sebe i tako osvijetlio svoje djelo. Ima li bolje vizije od „Vizije“. Vidio sam tu davnašnju sliku cetinjskog polja u predvečerju, manastir i grudobolnog vladiku, a u daljini natkrilio se Lovćen. Pretvorio sam tu viziju u sliku. Nije to ilustracija nego istinski likovni doživljaj koji spaja dvije inspiracije, dva autora, nadahnute izgovorenom riječju i opredmećenim slikarskim djelom. Uradio sam takođe i slike: „Ljudi sjenke“, „Kari Šabanovi“, „Jutra jugova“ i još nekoliko njih, pa sam na samostalnoj izložbi u Biljardi 2020. godine, jedan od prostora gdje su te slike bile izložene, posvetio Lesu Ivanoviću. Mislim da je on duboko osjećao značaj, veličinu, duh, dušu i potencijal Cetinja, jer bez obzira na neizbježnu tjeskobu i patnje koje ta sredina nosi, to su atributi koji daju snagu svakome ko u sebi nosi stvaralački duh iz koga proističe „borba neprestana“ – kazao je Lagator.
Negdje šezdesete godine, kako je kazao, posebno mu je ostala u sjećanju njegova zbirka poezije „Čapur u kršu“. - Ne zbog pjesama, jer tada se nijesam nešto posebno interesovao za poeziju, nego isključivo zbog naslova. Pjesnici su se uvijek trudili da svojoj knjizi daju neki bombast naslov, nešto što će odmah ostaviti utisak, ili su išli u drugu krajnost pa knjige jednostavno imenovali sa: „Pjesme“, ,,Stihovi“ i sl. A, „Čapur u kršu“, to mi je baš ličilo na njega. Jednostavna, ali vrlo upečatljiva slika usamljenog čapura u ljutom sivom kršu. Kakva simbolika! Zamišljam nekad moćno, visoko i razgranato drvo i ono što je, konačno, ostalo od njega - čapur. Je li se drvo povilo pod vjekovima i osušilo se, je li ga sasjekla nemilosrdna ljudska ruka ili su ga spalili moćni gromovi? Znao je Leso. Nijesam mogao ostati ravnodušan – rekao je on. Prema njegovim riječima, pjesma „Kari Šabanovi“, bez obzira što se radi o jednom davnom idilično-sjetnom sjećanju i deskripciji, uvijek može dobro poslužiti kao neka spona između generacija. - Naravno, danas mladi ljudi imaju sasvim druga interesovanja i njihove želje su okrenute sofisticiranim doživljajima, ali ni danas niko ne može ostati ravnodušan prema is-
Dramski tekst „Zidovi – recimo izložba“ Barbare Delać najbolji na konkursu CNP-a
PODGORICA - Najbolji savremeni domaći dramski tekst na konkursu Crnogorskog narodnog pozorišta za 2025. godinu je „Zidovi – recimo izložba“, autorke Barbare Delać, književnice iz Kotora.
LAGATOR:
Ko nije znao Lesa?
Bio je skroman, častan i pošten Cetinjanin, ugledan i cijenjen poput svojih savremenika:
Miloša Vuškovića, Rista Dragićevića, Nika popa Sima...
punjenju neke jednostavne, čak i banalne želje. Svako želi da se ukrca na neke „kare“, da ode daleko, da otkrije tajnovito i neispitano. Ko zna kakva će sjeta moriti sadašnju i neke buduće generacije, ophrvane tegobama i problemima koje donose nova i nova vremena. Leso nam je ostavio važne poruke koje bi mogle obogatiti naše nasljeđe. Treba se samo sjetiti bilo koje od njegovih pjesama pa da to potvrdimo. U njegovoj poeziji nema tajnovitih slutnji i skrivenih metafora, pa nije potrebno naprezati misli da bi se otkrilo „što je pjesnik htio da kaže“. Sve je rečeno – istakao je on. Njegovo stvaralaštvo, prema riječima Lagatora, nije prisutno u kulturnom pamćenju i obrazovnom sistemu onoliko koliko je to pjesnik zaslužio. - Mi, nažalost, rijetko posežemo za ključevima koji otvaraju našu bogatu riznicu, pa i Lesova poezija danas nije toliko prisutna u kulturnom pamćenju i obrazovnom sistemu. Ipak, Leso nije zaboravljen. Često se može čuti poneka njegova pjesma u određenim prigodnim događanjima, a njegov spomenik u Parku pjesnika na Cetinju stalno nas podsjeća da ,,ima na svijetu mirnih i dobrih ljudi“ – kazao je on. A. RADOVIĆ
Odluku o izboru jednoglasno je donio žiri u sastavu: mr Janko Ljumović, profesor i pozorišni producent – predsjednik, i članovi: Željka Udovičić-Pleština, dramaturškinja, i Mirko Vlahović, glumac - prvak drame CNP-a. - Dramski tekst „Zidovi – recimo izložba“ ističe se kao inovativno i slojevito djelo koje vješto kombinuje elemente poezije i dramskog izraza. Autorka kroz formu dramske poeme gradi intiman, ali i univerzalan prostor u kojem se prepliću lično i društveno, unutrašnje i spoljašnje, tišina i glas. „Zidovi – recimo izložba“ donose jasno artikulisan generacijski glas — glas mladih ljudi suočenih sa nevidljivim preprekama savremenog svijeta, zidovima koji su i stvarni i simbolični. Taj glas nije revoltiran praznim gestom, već promišljen, samosvjestan i poetski izražen. Poetika teksta ogleda se u njegovom jeziku: on je ritmičan, gust, a opet prozračan, omogućavajući čitaocu i budućem gledaocu da kroz metaforu i emociju prepozna sopstveno iskustvo – naveo je žiri u obrazloženju. Kako ističu, zbog svoje inovativnosti, poetske snage i jasno prepoznatljivog generacijskog identiteta, žiri je jednoglasno donio odluku da dramski tekst „Zidovi – recimo izložba“ bude proglašen za najbolji savremeni domaćí dramski tekst na konkursu Crnogorskog narodnog pozorišta. Konkurs CNP-a je objavljen 21. marta ove godine, a rok za dostavljanje dramskih teksto-
va trajao je do 20. septembra. Na konkurs je pristiglo 18 tekstova od 17 autora. Nakon razmatranja i vrednovanja prijedloga, u skladu s Poslovnikom o radu i konkursnim kriterijumima, žiri je navedeni najbolji dramski tekst izabrao na sjednici od 16. oktobra. Konkurs CNP-a bio je namijenjen novim, autorskim, neobjavljenim i neinsceniranim dramskim tekstovima. Objavljen je u cilju ostvarivanja javnog interesa u kulturi i unapređivanja pozorišne djelatnosti, posebno u segmentu podsticanja autora iz Crne Gore na stvaranje angažovanih dramskih tekstova i dramskih tekstova koji referišu na crnogorsku kulturnu baštinu i kulturno-istorijski kontekst. Nagrada za najbolji domaći dramski tekst, koju čini plaketa i novčani iznos od 5.000 eura, biće uručena 1. novem-
bra na Dan Crnogorskog narodnog pozorišta. Barbara Delać rođena je 1994. godine u Kotoru. Diplomirala je na studiju Moderne i savremene teorije umjetnosti Fakulteta umjetnosti na Univerzitetu Donja Gorica u Podgorici. Autorka je tri knjige poezije: „Strahovita nježnost“, „Gdje smo ovo, pričaj mi“ i „Tomorrowland“. Laureatkinja je Festivala mladih pesnika (Zaječar, 2017), dobitnica je Brankove nagrade (Novi Sad, 2018), kao i rezidencijalnih stipendija: Berlin-Stipendium, koju dodjeljuje Akademija umjetnosti (Berlin, 2019), Reading Balkans (Priština, 2021) i Rezidencije za pisce Hrvatskog PEN-a (Zagreb, 2025). S kantautorkom Sarom Renar objavila je poetsko-muzički album „Gdje smo ovo, pričaj mi“ u formi audio-knjige. R. K.
„Nova knjiga“ organizuje književne večeri Karlosa Roberta Gomeza Berasa i Zlatana Stipišića Gibonnija
„Drvo“ i „Zastave potonulog carstva“ u Podgorici
PODGORICA – Istaknuti pjesnik Karlos Roberto Gomez Beras, dvostruki dobitnik nacionalne nagrade za poeziju Portorika, predstaviće svoje stvaralaštvo, sa akcentom na knjigu „Drvo“, u ponedjeljak 20. oktobra, u 19 časova u knjižari „Kosmos“ (Master kvart). Sa autorom će razgovarati književnik Radomir Uljarević. Dan kasnije, u utorak, 21. oktobra, u 19 časova, publika u knjižari „Kosmos“ imaće priliku da prisustvuje ekskluzivnoj promociji zbirke „Zastave potonulog carstva“ – prvog pjesničkog izdanja Zlatana Stipišića Gibonnija, jednog od najznačajnijih muzičara regiona. O
knjizi, objavljenoj u dvojezičnom izdanju na hrvatskom i španskom jeziku, sa autorom će razgovarati izdavač Karlos Roberto Gomez Beras, a program vodi Jelena Krsmanović Karlos Roberto Gomez Beras je rođen 1959. godine u Dominikanskoj Republici. U Portoriku živi od 1964. godine. Radi kao redovan profesor na fakultetu i kao urednik i poeta. Dobitnik je dvije nacionalne nagrade za poeziju „PEN Internacional de PR“ sa knjigom „Viaje a la noche“ (1989) i „Mapa al corazón del hombre“ (2012). Godine 2015. izdaje knjigu „Erata de fe“ (2015), za koju dobija nacionalnu nagradu za poeziju „Instituto de Literatura
Puertorriqueña“. Drugi objavljeni naslovi: „La paloma de la plusvalía y otros poemas para empedernidos“ (1996, uključuje „La paloma de la plusvalía“, „Poesía sin palabras“ i „Animal de sombras“); „Aún“ (2007, posebno izdanje koje uključuje četiri knjige pisane između 1989. i 1992. godine); „Utánad“ (2008, izbor na mađarskom jeziku, izdavač „Orpheusz“ iz Budimpešte); „Sobre la piel del agua“ (2011, lična antologija, izdavač „Arte y Literatura“ u Havani).
Zbirka poezije „Zastave potonulog carstva“, čiji je autor Zlatan Stipišić Gibonni, predstavlja dvojezično izdanje u kojem se nalazi i prevod pjesama na španski jezik. Zlatan Stipišić Gibonni poznati je hrvatski pjevač i najnagrađivaniji izvođač, jedan od najznačajnijih muzičara u regionu. Ovo će biti ekskluzivna prilika za ljubitelje poezije i muzike da čuju i upoznaju autora. R. K.
TRI STUBA CRNOGORSKE ANIMACIJE: Poslije gledanja dokumentarnog lma „Alhemičarev san“ Momira Matovića
Piše: Dr Midhat AJANOVIĆ
Davno, vrlo davno – kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih ja sam u svom „studiju“ veličine kvadratnog metra koji se protezao između kolijevke moje kćerkice i mog bračnog trosjeda u podstanarskoj sobici, na jednom od brda između kojih je zgurano Sarajevo, zajedno sa još nekoliko kino-amaterskih kolega, obnovio produkciju bosanskohercegovačkog animiranog filma. Kažem obnovio, a ne pokrenuo jer je dvadeset godina ranije produciran niz zanimljivih animiranih filmova u raznim tehnikama.
Međutim, kada je riječ o crnogorskoj animaciji, njenim stvarnim počecima, tome sam svjedočio, a nešto skromno tome i sam pridonio.
ANIMACIJA KAO JEZIK
Sada je pred nama i izvrstan dokumentarni film o tom slučaju „Alhemičarev san“, majstora fotografske i filmske dokumentaristike Momira Matovića. Film korespondira sa mojim osobnim osjećajem da su za stvaranje ozbiljne animacijske produkcije u Crnoj Gori zaslužne prije svega tri osobe. Dozvolite mi da posvetim malo pažnje svakoj od njih. No, recimo prije svega zašto je animacija uopće važna. Animacija je rezultat jednog pradavnog čovjekovog sna: stvoriti ono što je prije svega ostaloga znak života – pokret. Sve magično u animaciji temelji se na preciznim znanstvenim dostignućima. Animacija je „čarolija“ koju je omogućila znanost. Osim što se radi o umjetničkoj formi sa praktički neograničenim izražajnim mogućnostima, animacija je postala neizostavan dio svakodnevne ljudske komunikacije. Prva četvrtina 21. stoljeća obilježena je snažnim napredovanjem animirane
Sada je pred nama izvrstan dokumentarni lm „Alhemičarev san“, majstora fotografske i lmske dokumentaristike Momira Matovića. Film korespondira sa mojim osobnim osjećajem da su za stvaranje ozbiljne animacijske produkcije u Crnoj Gori zaslužne prije svega tri osobe
slike. Mi praktički neprekidno gledamo u animirane slike u raznim formama i medijima (TV, reklama, mobiteli, internet, DVD, film, video-igre, komunikacija, zabava,…). Sve više ljudi, a ne samo profesionalci u toj oblasti, jednostavno koriste animaciju kao jezik. Prisustvo animacije više je nemoguće izbjeći, pogotovo ignorirati. Naprotiv, mi moramo učiti animaciju kao jezik.
NIKICA RAIČEVIĆ
Stoga su u svim sredinama dragocjeni bili animatori poput Nikice Raičevića – Dace, koji se animacije prihvatio kao već etablirani umjetnik ne odustajući pritom od svog likovnog univerzuma ni kada se privremeno preselio na područje pokretnih slika. U svom filmu „Pilula za...“ (1985) Raičević se bavio razlaganjem slike na njezine osnovne elemente te orkestriranjem formi i linija u dinamički slijed stvarajući time svoj osobni „plastički jezik“ („Argot Plastique“) koji publika doživljava kao govorenje znakovima. Koncentrirajući se na stvaranje unutrašnje organizacije svojih prepoznatljivih grafičkih simbola Raičević je zapravo kreirao sliku koja je evoluirala u filmski projekt. Ne opterećujući se tehničkim aspektima animacije koji tako često uguši kreativnost on je shvatio da su pokret i dinamika u najširem značenju sama suština i smisao filmske likovnosti jer omogućuju stvaranje artificijelne vremenske dimenzije. Služeći se svojim opuštenim, skoro nonšalantnim likovnim stilom na kojem temelji svoj kompleksni likovni jezik Ra-
Kadar iz lma „Alhemičarev san“
ičević je kreirao kompoziciju čiji je materijal vrijeme, njegova kondenzacija, strukturiranje i restrukturiranje, dakle vrijeme kao racionalna konvencija, pronalazak koji nam omogućuje mjeriti trajanje i prolaznost na jednoj strani i na drugoj stalna deracionalizacija te konvencije koju donosi život. A sve to, cijela ta beskrajna igra, u njegovom filmu izvire iz jedne jedine tačke, ishodišta i samog uzroka likovnosti. Festivalski život ovog filma nalikovao je rađanju umjetnikove internacionalne slave. Naime, uvrštavanje filma „Pilula za...“ u zvanični program na A-festivalima u Annecyu i Stuttgartu jednako je uspjehu nekog igranog filma koji se prikazuje u takmičarskom programu festivala u Cannesu ili Berlinu. Ima mnogo onih koji provedu cijelu profesionalnu
karijeru u animiranom filmu, a ne postignu rezultat koji je Raičević ostvario jednim svojim izletom u taj medij.
Zato što je rukotvorina, o animaciji se često govori kao o majstoriji, a ovaj film je to bio u punom smislu te riječi. Iz pozicije nekog ko voli i prati animaciju mogu samo izraziti žaljenje što Raičević nije nastavio raditi animirane filmove. Danas bismo o njemu govorili kao o svjetskoj klasi.
RANKO RADOVANOVIĆ
Dok sam služio JNA u Podgorici (tada Titogradu), svjedoči sam o vrtlogu entuzijazma i nade u srcima mladih ljudi koji su ujahali u jedan za njih novi medij. Ranka Radovanovića sam upoznao u grupi nekoliko briljantnih mladića s kojima sam imao zadovoljstvo dijeliti moje životno i autorsko iskustvo. Iako smo vrlo malo vremena proveli zajedno, na početku njegove animatorske i moje filmsko-pedagoške karijere, odmah je ostavio snažan dojam na mene. Obično se studenti živih slika u modernoj digitalnoj epohi specijaliziraju za određena područja, što im omogućuje da se brzo profiliraju kao eksperti i tako relativno lako uđu u profesionalni život. Tokom mojih pet godina kao filmski pedagog susretao sam studente koji su bili u stanju kao od šale savladati svaki kompjuterski program do perfekcije, one koji su crtali kao najbolji japanski anime-artisti ili pravili lutke od plastelina kreativnije od vo-
dećih majstora u „Aardmanu“. Ranko je bio drugačiji. Njega je zanimala cjelina, bio je potpuno posvećen svakom detalju u procesu nastanka filmskog djela. Meni je odmah bilo jasno da je Johannes filmski autor s obzirom na to da se on isticao prije svega po svojem širokom shvaćanju medija i željom da nauči što više najrazličitijih stvari. Stilski i tematski opredijelio se za nenarativnu, slikarsku animaciju, očito na tragu onoga što je Raičević utemeljio svojim filmom.
Da su mogućnosti modernih animiranih slika doslovce neograničene baš kao i ljudska fantazija najbolje se vidi u njegovim zrelim filmovima koje odlikuju znatiželja i raznovrsnost u rasponu od mejbridževskih studija anatomije, prelijepih vizuelnih etida ostvarenih kroz geometrijsku apstrakciju, kao i zapanjujuće zrele simulacije figura unutar dubinskog perspektivnog predočavanja prostora urađenih upotrebom 3DCGI, pionirskom na cijelom južnoslavenskom prostoru.
Moj favorit među filmovima svakako je „Memento mori“ (1994) koji kroz suveren animacijski i likovni jezik predočava mijene u psihološkom stanju pokazujući suptilan osjećaj za tajming i ritmičko strukturiranje materijala. Nažalost, Radovanović je na neki način ponovio sudbinu mnogih darovitih ljudi sličnih njemu, kakav je recimo bio božanski nadareni bosanski sineast Ivica Matić, koji su nas
napustili prerano i čije se djelo osjeća nedovršenim.
MOMIR MATOVIĆ Konačno, zasluge za pokretanje crnogorske animacije pripadaju i jednom rasnom dokumentaristi koji je zadužio crnogorsku i uopće južnoslavensku kulturu svojim sjajnim life-fotografijama iz kojih su izrasli i brojni njegovi dokumentarni filmovi, pa i ovaj posljednji, koji na neki način predstavlja simbiozu animacije i dokumentarizma. Srastanje dokumentarnog i animiranog filma jedan je od najinteresantnijih fenomena u medijskoj industriji našeg doba, osobito stoga što se u toj formi neke važne teme, pogled na stvarnost i historiju tretiraju na sasvim drugačiji način od onog u standardnim medijima. O tome sam pisao na drugim mjestima ( https://www. media.ba/bs/magazin-tehnike-i-forme/procvat-cjelovecernje-animacije). Baš kao i novinarstvo, dokumentarni film je uvijek činjenični diskurs. No, razlika između toga dvoga je temeljna. Cilj je novinarstva (barem u teoriji) postići objektivnost. Kao i svaki oblik umjetnosti, dokumentarni filmovi su izrazito subjektivni, poput svih vrsta pokretnih slika to je način pričanja priča. I Matović nam je ovim filmom dao upravo to - iz vlastite perspektive, koja je djelomično i autobiografska, u ovom filmu nam je ispričao priču o crnogorskoj animaciji koju je dobrim dijelom sam kreirao snagom i energijom svog vatrenog entuzijazma. Objašnjavajući svoj odnos prema Eisensteinu kojeg je, iako se njegov montažni koncept razlikovao od Eisensteinovog dijalektičkog principa kao zemlja od neba, smatrao svojim duhovnim ocem Tarkovski je zapisao i ove riječi: „Ništa ozbiljno ne može nastati bez tradicije. Prvo ti ne možeš izaći iz svoje ruske (švedske, talijanske, njemačke…) kože i pokidati vezu sa tvojom zemljom, narodom, onim što je ranije stvoreno u njegovoj umjetnosti. I drugo, ja ne moram eksperimentirati. Za mene je to učinio Eisenstein“. Iz „Alhemičarevog sna“ se jasno vidi da je crnogorska animacijska tradicija stvorena. A tradicija je uvijek tu kako bismo na njoj nešto mogli graditi... (Autor je profesor na predmetu Vizuelne komunikacije pri Sveučilištu West u Trollhättanu, u Švedskoj; objavio više stručnih knjiga o filmu i animaciji)
Neđelja, 19. oktobar 2025.
Janusova lica novca
Dilema počinje već od samog naslova. Ugledni Sejmur Haris, profesor Harvardskog univerziteta i najrevnosniji propovjednik Kejnsovog učenja u Sjedinjenim Državama, godine 1947. objavio je antologiju eseja posvećenu upravo Kejnsu pod naslovom ,,Nova ekonomija“. Narednih godina ovaj termin će ući i u širu upotrebu, stekavši ,,pravo građanstva“ i u usko stručnim krugovima. Pa ipak, Džejms Tobin u svojoj knjizi ,,Nova ekonomija deceniju kasnije“ osporio je Harisov ,,patent“ tezom da opštu upotrebu termina ,,Nova ekonomija“ ne treba pripisati naslovu Harisove knjige već kovanici koju su 1962. godine osmislili vašingtonski novinari.
Tek u doba Kenedijeve administracije otvoreno je priznato opredjeljenje američke vlade za Novu ekonomiju. Za Kenedijeve vladavine ali i u prvim godinama Džonsonove administracije, proizvodnja u Sjedinjenim Državama rasla je stalnim i ravnomjernim tempom. Stopa nezaposlenosti svedena je na minimum, zahvaljujući prilično skromnim neposrednim intervencijama države, a cijene su držane na stabilnom nivou. Bila je to – Nova ekonomija. Činilo se da je sve u najboljem redu. Činilo se… Ljudi na odgovornim položajima nijesu bili ophrvani sumnjom. Prvih dana 1968. godine, kada je poslijeratni prosperitet trajao već punih 20 godina, predsjednikovi ekonomisti osvrnuli su se na najnoviju privrednu bilansu: ,,U toku posljednjih nekoliko godina fiskalna i monetarna politika nijesu se baš savršeno provodile, niti su baš savršeno koordinirale. Ali, te su politike bile neprestano i koordinirano preispitivane. Zato su naše akcije išle uvijek u ispravnom smjeru, iako nijesu uvijek bile savršeno tempirane i savršeno odmjerene“. Ali, to je bio i posljednji trenutak za samohvalu. Da su predsjednikovi ekonomisti bolje poznavali ,,učiteljicu života“, ne bi se možda u to upustili. U decembru 1928. godine predsjednik Kalvin Kulidž uputio je Kongresu svoju posljednju poruku o stanju u državi. Naglasio je: „Nijedan se Kongres u istoriji Sjedinjenih Država nije, razmatrajući stanje Unije, suočio sa tako lijepim perspektivama, kao sadašnji Kongres. Na domaćem planu vladaju smirenost i zadovoljstvo i (zaključeno je) rekordna bilanca u pogledu trajanja prosperiteta“.
Tek u doba Kenedijeve administracije otvoreno je priznato opredjeljenje američke vlade za Novu ekonomiju. Za Kenedijeve vladavine, ali i u prvim godinama Džonsonove administracije, proizvodnja u Sjedinjenim Državama rasla je stalnim i ravnomjernim tempom. Stopa nezaposlenosti svedena je na minimum, zahvaljujući prilično skromnim neposrednim intervencijama države, a cijene su držane na stabilnom nivou. Bila je to –Nova ekonomija. Činilo se da je sve u najboljem redu. Činilo se…
Iduće godine došla je katastrofa. Iza benigne fasade ,,Nove ekonomije“ zapravo su se tih godina krile velike i ozbiljne mane. Neke su bile vidljive već na prvi pogled, neke su uočene tek sa pristojne distance. Prva mana bila je oslanjanje na predskazivanje i predviđanje, a posljedica je bila preduzimanje akcija prije potrebe za njima. Predskazivanje je, uopšte gledano, i nezahvalan i nezavršen posao, a u ekonomiji je svako predskazivanje nesavršeno, utoliko više kad ga obavljaju ekonomisti na visokim položajima. Jer, oni uvijek žele da predskažu ono što se želi, a jasno je da se uvijek želi prikazati što bolja performansa. Dijelom do toga dolazi zbog toga što mnogi ljudi vjeruju da se na ekonomskom polju samim predskazivanjem postiže ono što se želi predskazati. Dijelom i zbog toga što bi mračne, pesimističke prognoze, poslovne ljude, ,,ušančilo“ u neaktivnost, dok bi prognoza koja predskazuje porast cijena navela korporacije na to da preispitaju svoje cijene i da ih naravno povećaju. Što se tiče sindikata, oni svoje zahtjeve u vezi sa nadnicama upravo temelje na prognozama Vlade o tome što će se dogoditi sa cijenama i troškovima života – pa zato prognoza, u kojoj se predskazuju više cijene, odmah postaje argument za pregovaračkim stolom. Iz toga proizilazi da je zapravo svaka službena ekonomska prognoza sumnjiva i problematična. I zaista, u deceniji od sredine šezdesetih do sredine sedamdesetih godina američka ekonomska politika bila je velikim dijelom vođena prognozama koje su bile podložne napadanju. Osim toga, službena ekonomska predviđanja naprosto nijesu smjela protivrječiti drugim, još višim službenim predviđanjima. U 1967. i 1968, tj. u posljednjim godinama konjukture, privreda je bila izložena sve većem pritisku izdataka za rat
u Vijetnamu. Službena doktrina je glasila da će se taj rat uskoro završiti. Ekonomisti administracije jednostavno nijesu smjeli da pred javnošću predskažu da će ratni izdaci rasti, da će se pritisak inflacije povećavati: u tome su ih sputavala službena predviđanja o skorom završetku rata, ma koliko bila pogrešna i nerealna. Ostale tri mane bile su specifične i konkretne. Svaka od njih je djelovala tako da je sputavala i poništavala sposobnost Vlade za efikasnu borbu sa inflacijom. Prva mana bila je ugrađena u mehanizam za prevladavanje tada već poznatog problema tržišne moći. U godinama poslije Drugog svjetskog rata neprestano je rasla i moć i samouvjerenost sindikata. Ako je doista tačno da se tržišna moć velikih korporacija nije u to vrijeme povećala (kako su neki konzervativci tvrdili), onda se to zaista dogodilo samo zbog toga što je ta moć, kao što su pokazivale statistike, bila već odavno velika. Kako bilo da bilo, po mišljenju mnogih, ta je moć, zapravo, ipak rasla. Zahvaljujući posjedovanju te moći, korporacije su, sada kada se iskorišćavanje
pogona primaklo maksimalnom kapacitetu, mogle povećati cijene na širokom frontu koncentrisane industrije. Sindikati su reagovali na te više cijene tako što su se izborili za veće nadnice, a korporacije su reagovale na tako povećane troškove za nadnice, tako što su prebacivale te troškove na cijene. Tako se stvarala već poznata spirala nadnica i cijena. Za vrijeme rata ta se spirala nije mogla zaustaviti sredstvima fiskalne politike, osim uz uslov da se proizvodi više nego što se, uzimajući u obzir nivo potražnje, može solventno prodati. U mirnodopskim uslovima to se moglo postizati samo uz uslov stvaranja veće nezaposlenosti nego što se politički smjelo tolerisati. Rješenje koje je prividno našla Kenedijeva administracija bilo je veoma slabašno i krhko i po svom mehanizmu ali i po idejama na kojima se temeljilo. Ali, da bi se sagledala ova slabost, valja se vratiti na početak dobrih godina konjukture.
Sposobnost privrede da spoji visok nivo proizvodnje i stabilne cijene našla se na ozbiljnoj provjeri odmah poslije izbijanja korejskog rata u ljeto 1950.
godine. Tokom narednih mjeseci cijene su brzo rasle, dijelom zbog postojanja tržišne moći, a dijelom zbog toga što su ljudi, sjećajući se nedavnih ratnih oskudica, navalili na robu. U maju 1950. godine indeks cijena na veliko iznosio je 80; do januara naredne godine popeo se na 89 (1967 =100). Ne obazirući se na početni otpor Trumanove administracije, Kongres je tada donio Zakon kojim je uvedena kontrola nadnica i cijena. Osnovan je Ured za stabilizaciju cijena pod energičnim vođstvom Majkla di Salea i Gardnera Ešlija i stvorena je velika organizacija za administriranje i sprovođenje toga zakona.
U istoriji ekonomije bilo je malo ekonomskih akcija koje su postigle tako brz, neposredan i uspješan rezultat. Rast cijena bio je odmah zaustavljen. Možda bi se taj rast cijena i sam od sebe zaustavio ili postao umjeren u trenutku kada su ljudi shvatili da je korejski rat po svojim posljedicama i učincima, zapravo mala neprilika, a ne repriza Drugog svjetskog rata. Ali, u vrijeme kada je ta akcija preduzeta, spirala akcija i cijena bila je u punom zamahu. Da nije uvedena kontrola, taj bi se proces svakako nastavio i ubrzao.
Tako se još jednom pokazalo da je zaustavljanje spirale nadnica i cijena nužna direktna akcija. Ali je, isto tako, iskustvo ostalo bez djelovanja, te ostalo neiskorišćeno. To što se dogodilo, dogodilo se u ratu, a ratnodopska su iskustva iskustva sui generis, pa su kao takva bila odbačena, jer se smatralo da više ne vrijede. Korejske kontrolne mjere ukinute su 1953. godine. Industrijske cijene i nadnice nastavile su nakon toga svoj lagani rast. To je
toliko uznemirilo Ajzenhauerovu administraciju, da je ona najprije sredinom 50-ih godina, a zatim opet pred kraj te decenije povećala kamatne stope, ograničila monetarnu ekspanziju i nastojala postići budžetsku suzdrživost. Budžetski deficit od oko šest milijardi dolara iz 1954. godine pretvoren je u manje-više isto takav suficit. Godine 1958. deficit je isto tako narastao na 10,2 milijarde dolara, ali je naredne godine smanjen na 1,2 milijarde. God 1960. stvoren je suficit od 3,5 milijardi dolara. U oba ova restriktivna razdoblja osjetno su pale cijene poljoprivrednih proizvoda. S obzirom da nijesu bile potčinjene tržišnoj moći korporacija i pritiscima sindikalnih zahtjeva za većim nadnicama, one su reagovale onako kao što cijene treba da reaguju. Nasuprot tome, industrijske su cijene neprestano rasle do 1960. godine, kada je indeks cijena na veliko iznosio 95,3, što znači da je bio za cijelih deset poena više u odnosu na 1953. godinu, kada su bile ukinute korejske kontrolne mjere. Godine 1960. i 1961. rast industrijskih cijena uglavnom je zaustavljen zahvaljujući uvođenju monetarnih i fiskalnih restrikcija, ali je dobijena mnogo bolnija i ozbiljnija lekcija, koja se mogla očekivati. Riječ o tome da je zaustavljanje rasta cijena plaćena visokim procentom nezaposlenosti: godine 1961. nezaposleno je bilo prosječno 6,7 odsto radne snage. Nije slučajno politička posljedica činjenice da se takva kontrola nad cijenama plaćala nezaposlenošću bila pobjeda Džona Kenedija na predsjedničkim izborima 1960. godine. Većina glasova kojom je Kenedi izabran bila je tako neznatna te se naprosto ne može vjerovati da bi on pobijedio na izborima bez pomenutih ekonomskih teškoća i nevolja. Republikanci, među njima i sam republikanski kandidat Nikson, objasnili su svoj poraz kao neposrednu posljedicu mjera za obuzdavanje inflacije industrijskih cijena. Novoj administraciji nije promakla lekcija koju su dali ti izbori. U pedesetim godinama predsjednik Ajzenhauer i njegovi saveznici upućivali su brojne apele sindikatima i kompanijama da u ime viših partijskih interesa i radi postizanja veće stabilnosti cijena budu što umjereniji u svojim zahtjevima u vezi sa nadnicama i cijenama. Kao prije toga, i kao često u toku narednih godina shvatalo se da moć korporacija i sindikata ima odlučnu ulogu u stvaranju inflacije; zato se u zahtjevima administracije priznavalo da postoji potreba za neposrednom intervencijom države. Ali, sve je ipak ostajalo na riječima. Na takvu konstataciju slijedilo bi objašnjenje da bi svaka intervencija države bila nespojiva sa sistemom slobodnog tržišta. •
Koliko biste „Mekdonaldsa“ morali da opljačkate da biste mogli da obezbijedite fin život porodici i kupite djeci lijepe stvari? Ako pitate Džefrija Mančestera, odgovor glasi: „Četrdeset dva“. No, na to bi valjalo dodati i: „…pod uslovom da vas ne uhvate.“ Njega jesu, pa je za 42 potvrđene pljačke dobio 45 godina robije. Nijesu ga, pak, rešetke spriječile da pobjegne, niti da više od godinu provede skrivajući se u prodavnici igračaka „Toys ‘R’ Us“ dok ga je tražio svaki policajac iz Sjeverne Karoline. Film „Roofman“ („Lopov sa
Neđelja, 19. oktobar 2025.
Sijanfrensov film jedan je od onih koji postaju sve gori što duže o njima razmišljate i u glavi vrtite imena drugih režisera koje je mogao da zapadne njegov posao
krova“), tek prispio u Sinepleks nakon svjetske premijere u Torontu, priča je o tom skrivanju i o ludim trikovima
kojima je Mančester morao da pribjegne ne bi li izgradio novi život. I ne, uopšte nije interesantan, iako istinita priča
na kojoj je zasnovan prezanimljivo zvuči. Za ovakvu priču i posao morao je ipak biti zadužen režiser mnogo razigraniji i luđi od Dereka Sijanfrensa
Haps i Hladnjača
Prije nego što pređemo na film, još malo biografije: Mančesterovo orobljavanje poslovnica „Mekdonaldsa“ počelo je u novembru 1998.
n ajveći zločin Već negdje na početku filma, kroz razgovor sa drugarom iz vojske kojeg igra Lakit Stenfild, Mančester dobija „dijagnozu“. On ga naziva „najpametnijom gluperdom na svijetu“, tj. tipom vrlo darovitim, ali apsolutno sklonim lošim i impulsivnim odlukama zbog kojih bilo kakav uspjeh na bilo kojem polju mora da izostane, od posla do porodičnog života sa suprugom i troje djece. Ta poenta, ipak, ne opravdava njegovu motivaciju u filmu, niti režiserska rješenja i cjelokupni pristup koji bira Sijenfrens. Sudeći po filmu, Džefri Mančester nije samo pametan i tupav, nego je i beskrajno dosadan. Nerazigrana režija i scenario (Sijenfrens ga potpisuje sa Kirtom Ganom ) mnogo su veći zločin nego ijedan koji je glavni lik počinio u „Roofman“. Čak i da je stvarno sve bilo tako, Sijenfrens se bavi fikcijom. Štošta je tu mogao da domašta i razigra ne bi li stigao do mnogo jače poente i do osnovne stvari kada su u pitanju priče koje tipuju na simpatije prema „lošim momcima“ – na saosjećanje i povezivanje sa Mančesterom. Ko nam kaže što je poenta ovog lopova sa krova i filma bez krova nad glavom, častimo ga „M&M’s“ paket. Jasno Istinita priča o pljačkašu koji je ojadio „Mekdonalds“ nije ni slatka, ni smiješna ni uzbudljiva u krimi-komediji
godine, nakon što se vratio iz vojske i, kao brojni veterani, pogubio u modernom svijetu. U jednom trenutku ukapirao je da bi vojno znanje i neobično jaku moć zapažanja mogao da unovči p ljačkom. Skontavši kako predaja pazara u „Mekdonaldsu“ funkcioniše, običavao je da upada u poslovnice rano ujutro, te da radnike na pragu predaje smjene zatvori u hladnjaču, pokupi novac i onda pozove policiju da se kukavci, je li, ne bi smrzli do smrti. Kroz sve te pljačke Mančester se, pak, pokazao vrlo brižnom i pažljivom osobom. Jedan od radnika zatvorenih u hladnjaču, recimo, posvjedočio je kako mu je dao svoj kaput da se ne bi smrznuo. U jednom trenutku je kiksao; policija ga je nahvatala 2000, tada je i pala kazna od 45 godina robije. Ipak, koristeći pomenuti dar percepcije uspio je da pobjegne u junu 2004… I od svih mjesta gdje je mogao da se sakrije, sklonio se na jedno od najprometnijih u Sjevernoj Karolini. U prodavnicu igračaka „Toys ‘R’ Us“. U filmu se sve ovo prelijeće, glavni dio radnje počinje u trenutku kada Mančester napravi sklonište iza panela u prodavnici i otpočne „novi život“. Svakodnevica mu otprilike izgleda ovako: danju se spava, a noći služe za otuđivanje hrane za bebe i „M&M’s“ bombona sa polica, te za vožnju biciklom i plesanje između rafova. A da bi znao što se u svakom momentu događa napolju, Mančester kroz cijelu prodavnicu postavlja bejbi monitore.
Preko njih „upoznaje“ i Li Vejnskot (Kirsten Danst), jedinu radnicu koja ima dovoljno skoposti da se suprotstavi, pa čak i da se sprda sa cicijaškim i izrabljivačkim menadžerom prodavnice Mičom ( Piter Dinklidž ).
Mančester se, naravno, instant zaljubljuje i pravi kobnu odluku. Izlazi iz jazbine, te sa sve paketom punim igračaka za donaciju djeci odlazi u obližnju prezbeterijansku crkvu u koju redovno ide Li. Predstavlja joj se kao Džon Zorn, tvrdi da radi tajni posao za američku vladu, da je razveden, da mnogo voli svoje klince… I romansa počinje. Uspijeva da proda tu mutnu priču razvedenoj mami u nevolji.
Otisak prsta na „Catch Me If You Can“
U filmu su preskočene ili „prepjevane“ određene činjenice, recimo, podatak da je Mančester zapravo radio u jednoj od poslovnica „Mekdonaldsa“ prije nego što je uletio u serijal pljački, te da Li Vejnskot uopšte nije radila u prodavnici „Toys ‘R’ Us“. Drugačije je predstavljen i način na koji je uhvaćen, a taj je detalj možda i jedan od najinteresantnijih u priči. Policija je pronašla Mančestera nakon što mu je slučajno otkrivena jazbina, a u njoj samo jedan-jedini otisak njegovog prsta. Nevjerovali ili da, locirali su ga na DVD kutiji filma „Catch Me If You Can“ (Stiven Spilberg, 2002). I poslije je lud onaj koji kaže da Sijenfrens nije bio pravi čovjek za posao… Grehota je i misliti što bi mnogo raspištoljeniji režiser uradio s ovakvim referencama.
je da je Sijenfrens išao na empatiju, da je ciljao da pokaže da se iza ove naizgled smiješne i štosne priče krije nesavršena, grešna i vrlo povrijeđena osoba. Ipak, njegovo akcentovanje porodične drame preko svake mjere potpuno je umrtvilo film.
Jasno je i da je to Sijanfrensov trip, znamo se od sjajnog „Blue Valentine“ (2010), obožavali smo ga do granica ludila u mini-seriji „I Know This Much is True“ sa Markom Rafalom, ali nije nas u is to ubijedio sa filmovima „The Place Beyond the Pines“ (2012), niti sa „The Light Between Oceans“ (2017). Baviti se krimi-komedijom a zapravo furati low-key tragediju sve vrijeme – to je Sijanfrensov najveći zločin u krimi-komediji „Roofman“.
Poklo P ljena igra Takav režiserski pristup umrtvio je i izvanrednu glumačku ekipu sa Tejtumom na čelu. Ko je volio Čaninga kod Stivena Soderberga u „Magic Mike“ i/li „Logan Lucky“ (2017) i vrištao mu od smijeha u „21 Jump Street“ (Fil Lord, Kris Miler, 2012) odlično zna njegove domete i kapacitet za akciju i ludu komediju. I sigurno se nadao da će i u „Roofman“ isporučiti sličnu magiju. Ko se nadao, taj je ispao previše entuzijastičan. Nema se Tejtumu realno ništa za-
mjeriti u „Roofman“, ali nema se previše toga ni voljeti. I Čaning i Kirsten Danst mogu da ur ade mnogo više na širem manevarskom prostoru. Ovdje ga nemaju, pa ni hemija koju zaista imaju i prelagano grade – ne radi kako bi trebalo. Slatka je i njihova dinamika sa Kenedi Mojer i Lili Kolijas (prva rola nakon sjajne drame „Good One“ [2024] Indije Donaldson), koje igraju Di i Lindzi, kćerke Li, ali badava… Jer scenario je Tejtuma osudio na „pametnu gluperdu“, a Danst na klišeizirani moralni kompas glavnog (anti)junaka, čoek-ženu i stereotipnu mamu u nevolji. Svi glumci manje-više pušteni su niz vodu; svačija je igra poklopljena, liše možda Dinklidžova. E, stari lisac zaista uspijeva da šmekne rolu totalno antipatičnog lika i isporuči malu, ali ipak najsimpatičniju rolu u filmu.
„Roofman“ jednostavno nema težinu, nema poentu, nema glavnog lika sa kojim možete da se povežete, nema punokrvnu „malo vjerovatnu“ priču u koju možete da povjerujete. Niti ćete tu saznati nešto o posttraumatskom stresnom poremećaju iz vojske, niti o običnom čovjeku iz američke provincije koji samo želi da uradi nešto lijepo za svoju porodicu, ali ostaje nesnađen i pogubljen u modernom svijetu i sistemu.
UkU s P lastike
Sijanfrensova krimi-komedija jedna je od onih koje postaju sve gore što duže o njima razmišljate i u glavi vrtite imena drugih režisera koje je mogao da zapadne njegov
posao. Možete se i izlupati, ne morate mnogo dumati, eto zapitajte se samo što bi s ovim napravio Taika Vaititi - i dovoljno je za poentu. Moralo je mnogo razigranije i opuštenije; ne bi laganiji pristup ubio tragični sloj priče. Sijanfrens je očigledno to mislio, čim je odlučio da izbjegne svaku vrstu „senzacionalizma“ i „udvaranja“ publici sa štosom i gegom. Nego, znate li da je jedna od maskota „Mekdonaldsa“ još od 1971 – lopina po imenu Hamburglar? Nema ni godinu kako su ga ponovo vratili u reklame za američko tržište. I zamislite vi film o sjecikesarenju po „Mekdonaldsu“ koji nema niti jednu referencu – ma ni u dijalozima, a kamoli vizuelnu – na maskotu koja ga pljačka. Neko drugi bi možda ubacio i cijelu Hamburglar sekvencu, animiranu ili igranu – nebitno je. Ne i Sijanfrens. Njemu je to očigledno prvoloptaška fora, mnogo je bitnije ubiti publiku jadom.
Ono za što ste sigurno čuli jeste tvrdnja da muškarci nikad zaista ne odrastu, te da njihove igračke vremenom samo postaju veće. Nije li „Roofman“, sa tipom koji počinje da živi u prodavnici/ carstvu igračaka – pravi materijal za metaforu o infantilnosti, nedozrelosti, nesnađenosti u odraslim godinama? Ako ne i za priču o sindromu
Petra Pana?
Možda i nije, možda je sva ova priča samo rezultat velikog razočaranja zbog traćenja zanimljive teme i njenog potencijala na nešto što uopšte nije zavrijedilo veliko platno. „Roofman“ je više film za strim bez mnogo
mozga, poslije naporne sedmice ili radnog dana, nego za bioskop. I to je šteta. Zbog teme, zbog glumaca, zbog Sijanfrensa.
Svaki je sastojak filma „Roofman“ imao potencijala da se skocka u supersočni hamburger, a na kraju smo završili taman sa plastikom iz „Mekdonaldsa“. I
neko ko je zaista mogao da se popne do naših srca „preko krova“ nije uspio to da učini, pored sve želje da nas šarmira
PODGORIČARENJE: Dragocjeni albumi prvog crnogorskog benda elektronske muzike
Hajde da za trenutak sklonimo van fokusa priču o prvom ( prvom!) bendu elektronske muzike u Crnoj Gori. Više je bitno ono što su stvarali - i kontekst vremena. Recimo, dva sjajna albuma tokom gluvog ljeta bombardovanja, pa do ljeta neposredno prije pada Miloševića
Dakle, ekipa na relaciji BarPodgorica je na ljeto 1999. snimila taj prvi album „Virpazar“ i potpisala ga, prosto, Kokot. Ima neke silne simbolike u tom nazivu „Virpazar“: to je kao neka polovina puta između njihovih životnih izbora i svakodnevice… Ali i pola puta između dvije Crne Gore, Mediterana i planina, tradicije i modernosti, komfora i ostva-
Pravo malo remek djelo i odraz ličnog traganja jeste „Poznavanje hemije i društva“. Ta ploča nastajala je u mjesecima prije beogradskog 5. oktobra za koji se, sa četvrt vijeka distance, pitamo da li je ikad i došao
renja. I šta sve ne. Uglavnom, to je i uzak i mračan prostor stisnut brdima od jednog ludog vremena u kojem su oni, eto, stvarali nešto široko, otvoreno i lijepo. ***
Otprilike, okosnica benda bio je Vojo Mistović, producent, di-džej, voditelj. Čisto da se ne čudite što su im prvi probni snimci nastali pod „krovom“ radija Antena M. Tako da, ako postoji vinjeta crnogorskog novinarstva devedesetih koja je stvarno interesantna i sočna u prizmi pop-kulture - pa, to
je to. Prvi elektronski bend Crne Gore - i u svemu tome važna priča je jedan medij. Opet, u tom i takvom vremenu.
Ko još? Petar Garić, Mladen Kovačević, a na tom prvom albumu „Virpazar“ iz ljeta bombardovanja 1999. tu je i Nebojša Miletić. Kao Petrov i Mladenov kolega sa Muzičke akademije. Tu, da dodatno ojača barsko-podgoričku konekciju. Mnogo kul. Nego, do ljeta naredne 2000. godine, u zoru novog milenijuma, tu je već i Boban Mijović Mnogo bitna faca crnogorske pop i alternativne scene, naj-
poznatiji kao frontmen barskog benda Bellmondo. Ali, vratimo se kratko na onaj album prvijenac: u odnosu na sve što je kasnije nastajalo „Virpazar“ je zvuk malo oštrijih ivica i eho koji dolazi iz samog srca tame tog vremena. I prava je šteta što se, recimo, na Jutjubu ne može naći njihovo „Godinje“; kakva je to divna posveta onoj najljepšoj i najluđoj arhitekturi crnogorskog i crmničkog sela… Ali ni „Đe ima soula“, na kojoj vrlo interesantan potpis i trag ostavlja niko drugi nego Tomo Jokić, jedan od obožavanih „sporednih likova“ iz, naravno, The Books of Knjige priče.
Nego, pravo malo remek-djelo i odraz ličnog traganja jeste drugi album „Poznavanje hemije i društva“. Ta ploča nastajala je u mjesecima prije beogradskog 5. oktobra za koji se, sa četvrt vijeka distance, pitamo da li je ikad i došao.
Nije ni važno, nego - u baruštini smutnog vremena Kokot ekipa pronašla je jasnoću poput horizonta od pučine u zoru… U toj mjeri da je lako u daljini prepoznala i muzički pronašla neke druge mediteranske obale. Na ploči koja je u velikoj mjeri nastajala u nekim sedmicama i mjesecima na Velikom pijesku. Mnogo, mnogo dragocjeno.
***
Taj album je stvarno zamirisao jugom; djelovao je i rasterećeniji i radosniji, otvoreniji za komunikaciju, za dijeljenje… I da, ispao je i sasvim konceptualna rabota! Pa ćete na njemu, na primjer, pronaći i „Kokošku“ i „Kokota“, ali i vrlo atmosferičnog „Konja“ na početku; lutati do „Elbasana“, već odatle slutiti i sasvim lični put duhovnosti. Za neke barske konekcije koje se pružaju milenijumima unatrag ili naprijed - kako bi već Kokot ekipa kormilarila. I daleko od toga da su tu stali. Mistović sa Mijovićem i Kovačevićem potom je radio na vrlo interesantnom „Yellow“ projektu - i već tu hvatao neke odjeke i inspiracije klasične muzike (!), ali i atmosferu teatra… Odatle jedno „Moli se“ zvuči poput pokliča generacije koja traži izlaz nakon dugog lutanja pustinjom. A pjesma „Jedanaest potonjih godina“ jasno podvlači o kom se tu vremenu i kakvim godinama kon-
kretno radi. Da bi divan dodatak bile i „Orada“, i „Virpazar i Vranjina“… Mistović i Kovačević su odatle, otprilike od 2002. godine, nastavili to njihovo Kokot putovanje. Kao sasvim barski projekat. I dobili su mnogo interesantnu ponudu od umjetnika Petra Vujoševića - da naprave autorsku muziku za izložbu „Da, voda“. Na kraju je ispalo da im je to bila i smjernica za možda i autorski najzreliji i najdorečeniji projekat. Pravi dokaz je „Voda iz solitera“ sa albuma „Voda“… Dakle, pozorište, izložbe, klasika, Mediteran… I tu nijesu stali. Dok je nastajao album „Brda“ (2003) radili su i autorsku muziku za neke kratke filmove. Kao i za Zetski dom na Cetinju… I sve to što se tu našlo - neki „Ludaci“, neka „Prva junska noć“, neka „Duga“ - sve to sada gordo i divno treperi džezom. I u ritmu toplih plima i jutara obale kojoj do kraja i do kosti pripadaju.
„Četiri vjetra“, projekat objavljen 2006, u godini nezavisnosti, bio je njihova skoro pa labudova pjesma. Zašto? Zato što se upravo tu nalaze neki muzički momenti po kojima su i sada najprepoznatljiviji. Baš tada Mladen i Vojo spakovali su onaj Baranima i barskim pomorcima toliko bitan i dragocjen „Maestral“, pa „Jugo“… Da bi koju godinu kasnije Kokot zvanično i stao sa radom. Sa nekim starim obećanjem da bi se, eto, mogli ponovo okupiti.
***
E sad, daleko od toga da je priča o Kokotu bitna najprije zbog toga što se radilo o prvoj
crnogorskoj grupi elektronske muzike. Za one koji bi da se drže muzičke istorije i priča („prvi, najprvi“), tu je Žarko Mirković, dugogodišnji profesor Muzičke akademije na Cetinju i Akademije umetnosti u Novom Sadu, dobitnik Trinaestojulske, na čelu Muzičkog centra od osnivanja… Naš vrlo interesantan muzički autor (između ostalog, diplomu magistra stekao na Univerzitetu Njujork) još 1986. objavio je album elektronske muzike „Pisma“. I to na vinilu (!), pod PGP-RTB etiketom. Vrlo interesantna muzička vinjeta, koja mnogo govori i o mladim ljudima koji su osamdesetih godina prošlog vijeka stasavali u Crnoj Gori. Nego, nije priča o Kokotu najbitnija ni zato što se radi o svojevrsnom, sasvim prkosnom i štosnom dokumentu smutnog vremena i duha mladih koji su tražili način da izađu odatle. I još iskažu nešto o svom intimnom prostoru i svakodnevici…
Najbitnije je to što je ta njihova Kokot muzika, na životnom trapezu od Bara do Podgorice i nazad, apsolutno aktuelna. Stilski, konceptom, sadržajno. Trajna vrijednost, koja je preživjela i vrijeme u kojem je nastajala, a preživjeće i svako naše, naredno. Zbog toga je idealna oktobarska poslastica za nekog zumera ili milenijalca koji do sada nije čuo za Kokot - Jutjub kanal Barba Voja Mistovića, gdje već čeka mala riznica elektronskih dragocjenosti. I jedno putovanje, da obriše sve međe razdvajanja prostora i vremena. •
PODGORICA - Faranke su u šestom minutu vodile 4:1, postigle tri brza gola, a u tom periodu Armel Atingre odbranila je tri zicera, koliko su i njene saigračice imale promašaja iz istih (idealnih) pozicija. Razigrane domaće rukometašice u drugom kvalifikacionom meču za Evropsko prvenstvo 2026. godine ozbiljno su prijetile ,,lavicama“ i sve do uvodnih minuta drugog poluvremena bile u igri da možda i iznenade. Ali, iskustvo, raspoložena bekovska linija, razigrana krila, fenomenalna na crti Tatjana Brnović i na golu Atingre (odbranila dva sedmerca u posljednjih šest minuta) spriječile su domaće da iz brzog ritma dolaze do lakih golova, najjačeg oružja. Doduše, probale su rukometašice Farskih Ostrva na crti sa pivotkinjama da poremete odbranu, koja je u drugom poluvremenu djelovala kao zid i tačna u kretnjama kao sat. Zbog toga ne čudi konačan rezultat 32:26, odnosno 18:12 u posljednjih 30 minuta. Mogle su naše rukometašice u drugoj utakmici (na premijeri slavile protiv Portugala) do bodova da dođu na lakši način, jer su u 14. minutu vodile 11:7. U tom periodu potpuno su umirile do-
maće, koje su uglavnom iz brze igre do kraja meča napravile 17 tehničkih grešaka. Dobar zalet nije dugo trajao. ,,Lavice“ su neočekivano zastale, prepustile inicijativu domaćinu koji je serijom 6:1 za 12 minuta došao do
prednosti od gola. I to je, ispostavilo se, bio posljednji pokušaj ekipe, koja je prije četiri dana savladala Island u gostima, da zaprijeti našim đevojkama... - Slabije smo ušle u meč, uz dosta promašenih zicera i tehnič-
kih grešaka što je, možda, jedina stvar koju bih voljela da ispravimo u narednim utakmicama i svedemo na minimum. Naš rival je u prvom poluvremenu igrao ,,sedam na šest“, u početku nijesmo mogli da zau-
EHF Evropski kup za rukometaše (2. kolo)
SBbet Prva liga za rukometaše (4. kolo)
PODGORICA - Poslije ispadanja Lovćena od Drame, Budvanska rivijera ima šansu da ostane jedini crnogorski predstavnik na evropskoj sceni u muškom rukometu.
U pitanju je isto takmičenje, EHF Evropski kup, a i Budvanima je rival iz Grčke – tim Novice Rudovića pred večerašnji revanš s Diomidisom (18 h) ima prednost od
PODGORICA - Rukometaši
Zabjela i Berana 1949 remizirali su 25:25 u prvom meču četvrtog kola SBbet Prve crnogorske lige.
U uzbudljivom meču, u Univerzitetskoj dvorani u Podgorici, gosti su do boda došli golom Nikole Babovića iz sedmerca u posljednjoj sekundi. Berane 1949 je u prvom poluvremenu imalo šest pogodaka prednosti (12:18), koliko je bilo i u 36. minutu (17:23). Zabjelo je u 44. izjednačilo na 24:24, da bi se gosti potom odvojili na
30:28 iz prvog meča, odigranog u petak.
Dogovorom klubova, obje utakmice igraju se u Crnoj Gori, a zbog zauzetosti dvorane u Budvi domaćin dvomeča je Cetinje. Rivijera je u prvom meču na poluvremenu gubila 17:15, da bi Rudovićev sastav u nastavku zaigrao bolje, serijom 3:0 poveo 18:17 i od tog momenta nijednom nije bio u zaostatku. Ne. K.
,,plus 3“ (26:29), ali je podgorički sastav za minut i po napravio seriju 3:0.
Drama je trajala do kraja – Zabjelo je nekoliko puta sustizalo, pa devet sekundi prije kraja prestiglo Berance pogotkom Alekse Vujovića, ali je gol Babovića iz sedmerca presudio da oba tima upišu prve remije ove sezone.
Izjednačeni su na tabeli sa po tri boda, s tim da Berane ima utakmicu manje.
Večeras će igrati Jedinstvo Bemaks – Rudar (18) i Sutjeska –Budućnost Podgorica (20 h), dok se sjutra sastaju Brskovo i Partizan 1949 (18).
Zbog obaveza na evropskoj sceni, odgođen je duel Budvanske rivijere i Lovćena. Ne. K.
- Otvorile smo meč sa promašajima iz zicer situacija, ali kasnije smo se vratile i to kroz odbranu.
stavimo, ali smo već u drugom poluvremenu bile bolje jer je odbrana bila na potrebnom nivou. Takođe smo iz dobrih situacija pogađale i zasluženo
Bilo je naporno, jer su nas napadale sa sedam igračica, ali smo uspjele da se odbranimo. Zadatak je ostvaren. Sa njima ćemo igrati i na startu Svjetskog prvenstva zbog toga je ova pobjeda važna – kazala je Ivona Pavićević
slavile. Jedino što bih primijetila zaista su tehničke greške, jer smo dosta griješile – poručila je nakon meča Đurđina Jauković A. MARKOVIĆ
EHF EVROPSKI KUP ZA RUKOMETAŠE (2. KOLO): Prvak Crne Gore na ,,minus 8“ u Grčkoj
Drama 31 (12)
Lovćen 23 (8)
DRAMA – Dvorana ,,Krahtidis“. Gledalaca: 1.200. Sudije: D. Manea i R. Iliesku (Rumunija). Sedmerci: Drama 1 (1), Lovćen 2 (2). Isključenja: Drama 8, Lovćen 10 minuta.
DRAMA: Tozakidis, Korsak, Kritikos 1, Kocionis 11, Joanidis, Haitidis 2, Camesidis, Polidoros, Laškakov 3, Desbos 1, Manoludis 2, Mesinis, Papadopulos 4, Sina 7, Lazaridis, Markatatos LOVĆEN: Vujović, Demirović, Perišić, Popović 6, Pajović, Peruničić 3, Stanković 1, Radović 5, Šćekić, Andrić 2, Petričević 2, Kapičić, Milošević, Racković 1, V. Mrvaljević 3, I. Mrvaljević
Rukometaši Lovćena već na prvoj stepenici završili su nastup na kontinentalnoj sceni - cetinjskom sastavu je u drugom kolu EHF Evropskog kupa nedovoljna bila pobjeda kod kuće od 32:27 jer je juče u revanšu u Grčkoj poražen od Drame 1986 čak 31:23. Nakon ujednačenih 18 i po minuta, domaćin tim je serijom 4:0 poveo 10:6 i od tada potpuno kontrolisao meč. Na poluvremenu je bilo 12:8, što je bio rezultat koji je vodio Lovćen u treće kolo, ali već u 37. Drama je stigla do ,,plus 7“ (17:10). Nije bilo više povratka za crnogorskog šampiona, koji je pretrpio ubjedljiv poraz od ekipe koja je u grčkom šampionatu u pet kola upisala samo jednu pobjedu, i to nad rivalom s dna tabele. Ne. K.
Premijer vaterpolo liga (3. kolo)
Primorac 19
C. zvezda 13
KOTOR – Bazen ,,Zoran Džimi Gopčević“. Gledalaca: 100. Sudije: Ivanovski i Murišić Rezultat po četvrtinama: 5:2, 5:4, 3:3, 6:4.
PRIMORAC: Rističević (pet odbrana), Pejović, Brguljan 1, S. Ćetković 4, Inaba 5, Mršić 3, Murišić, Vidović 2, Vučković 1, Vico 1, Brkić 1, P. Ćetković, Samardžić, Perov 1. C. ZVEZDA: Mišović (devet odbrana), Vlahović, Danković, Gajić, Marković 1, Radović 3, Krtsić, Nikolov, Tankosić 2, Radanović 3, Petković, Marković, Pješivac 4, Gak.
Jadran M:TEL će večeras od 18 sati dočekati podgoričku ekipu koja je debitovala u Premijer ligi sa dva poraza. Novljani su u sjajnom položaju i seriji jer su za manje od sedmice bili bolji u derbiju od Radničkog, a u Ligi šampiona upisali i prve bodove. Favorit se zna...
Sve ono što je nedostajalo u porazu od Breše u Kotoru na premijeri Lige šampiona, crnogorski tim je ispravio u meču sa Crvenom zvezdom. Kotorani su u 3. kolu Premijer lige savladali ekipu iz Beograda 19:13 i bez obzira što ovaj duel nije imao težinu kao evrop-
ski, ohrabruje što su na svim nivoima bili na visini zadatka. Prije svega golgeterskom, jer su za 18 minuta postigli čak 10 golova. U posljednje dvije četvrtine vicešampion Crne Gore je rutinski riješio posao i čak uvećao razliku. A. M.
U Podgorici završen stonoteniski međunarodni turnir
PODGORICA - Crnogorska stonoteniserka Julija Mitrić osvojila je srebrnu medalju na WTT Youth Contender turniru, koji je u organizaciji Stonoteniskog saveza Crne Gore odigran u Podgorici.
Članica podgoričkog Spina je u finalnom meču, u konkurenciji djevojčica do 11 godina, poražena od Martine Golosmanove iz Bugarske 3:0 (11:7, 11:4 i 11:3). Mitrić je u polufinalu eliminisala Natašu Vujović (STK Kotor) 3:0 (11:6, 11:8 i 11:7), dok je u drugom polufinalu Sofija Vujović (STK Budim) izgubila od Golosmanove iz Bugarske 0:3 (11:2:,11:2 i 11:5).
- Srećna sam što mi se pružila prilika da igram za reprezentaciju Crne Gore na jednom tako velikom turniru. Ostvarila sam dobar plasman, igrala finale protiv reprezentativke Bugarske. To mi daje još veći motiv da nastavim sa treninzima i nadam se još većim uspjesima. Dodatni motiv mi je to što i moja dva brata treniraju stoni tenis. Stariji brat Đorđe je takođe učestvovao na ovom turniru do 15 godina i član je reprezentacije - rekla je Mitrć.
U konkurenciji dječaka, u polufinalu, Uroš Mrkajić (STK Novi) zaustavljen je u polufinalu od Juraja de Migela iz Slovačke. De Migel u finalu potvrdio dominaciju protiv Denata Makolija sa Kosova 3:0 (11:3, 11:8 i 11:7).
Francusko finale viđeno je u konkurenciji dječaka do 15 godina. Tituan Morel-Gozales bio je bolji od sunarodnika Kventina Sandone 3:0 (11:5, 11:5, 11:7) i zasluženo osvojio prvo mjesto. U istoj kategoriji djevojčica do 15 godina Anastasija Vujović (STK Budim) zaustavljena je u četvrtfinalu od Brazilke Bjanke Borhes 3:1 (11:9, 11: 4, 7:11 i 12:10). Brazilka je povela 2:0, ali je Vujović uspjela da smanji i vratio se u meč. Međutim, četvrti set je nakon velike borbe tijesno završio na strani suparnice. Borhes je stigla do finala, gdje je zaustavila Karin Hanazava iz Japana 0:3 (6:11, 7:11, 1:11). Podsjetimo, Borhes je ranije osvojila turnir do 13 godina nakon velikog preokreta u finalu od 0:2 do 3:2 protiv Barbore Guasardo iz Slovačke. Nakon titule u konkurenciji djevojčica do 17 godina, Mao Takamori zauzela je prvo mje-
PODGORICA - Prvi put u pet abaligaških sezona, košarkaši SC Derbija su sezonu otvorili sa dva poraza u prva dva kola regionalne lige (od Borca kod kuće te FMP-a u gostima).
Ako se tome doda i poraz od grčkog PAOK-a, u četvrtfinalu kvalifikacija za FIBA Ligu šampiona, onda je jasno da ,,studenti“ nemaju razloga za zadovoljstvo na startu sezone. Posebno što tim Petra Mijovića ima i problema sa povredama igrača, zbog čega na nijednom meču do sada nijesu nastupili u kompletnom sastavu, niti će to da bude slučaj u narednih nekoliko sedmica zbog povreda američkog beka Džastina Tarnera Priliku da upišu prvu pobjedu u sezoni ,,studenti“ imaju večeras u ,,MTEL dvorani Morača“ (21 čas) protiv Splita, protiv koje Podgoričani imaju pozitivan skor od po tri pobjede i jednog poraza kako kod kuće, tako i u gostima… - Izuzetno važna utakmica je pred nama, protiv ekipe koja
ciji kada je riječ o kadrovskim problemima nego u prethodnim kolima, ali mislim da smo svi svjesni značaja ove utakmiKošarkaši
sto i na turniru do 19 godina. Sjajna japanska stonoteniserka u finalu je bez većih problema izašla na kraj sa zemljakinjom Kokomi Išidom 3:1 (11:6, 11:8, 9:11, 11:7) i potpisala dvostruku krunu u glavnom crnogorskom gradu. Muško finale do 19 godina donijelo je japansko-francuski megdan. Rjusej Kavakami je, nakon osvajanja turnira do 17 godina, uspio da poveže još jedan šampionski krug pobjedom nad Flaviom Mourieom 3:0 (11:4, 11:9, 11:6) i time potvrdi japansku dominaciju. Pobjednicima i finalistima je na svečanoj ceremoniji nagrade uručio predsjednik Stonoteniskog saveza Crne Gore Željan Šoć.
Tokom vikenda, takođe u kompleksu Verde i u organizaciji Stonoteniskog saveza Crne Gore, održava se još jači turnir WTT Youth Star Contender do 15 i 19 godina, jedan od svega dva takva koja se ove godine organizuju u cijeloj Evropi. Preko 20 zemalja potvrdilo je svoje učesnike, kojih će biti gotovo 90 zajedno sa 10 stonotenisera iz Crne Gore, a suočiće se po 32 najbolja igrača i igračice sa svjetske rang liste. U subotu od 20 sati na programu su finala mix dublova. U nedjelju se od 16 časova igraju finala dublova u konkurenciji dječaka i djevojčica, dok su od 18.45 i 19.15 zakazana završna finala u pojedinačnoj kategoriji. R. P.
je, uprkos dva poraza, pokazala kvalitet, posebno u meču protiv Partizana. Mi, nažalost, nijesmo u mnogo boljoj situa-
Evropsko prvenstvo u boksu za takmičare do 15 godina
PODGORICA - Prvi takmičarski dan na Evropskom prvenstvu u boksu do 15 godina u Budvi, koje je okupilo blizu 400 takmičara iz 32 zemlje Starog kontinenta, nije bio uspješan za crnogorske reprezentativce.
U ring je ušlo njih dvoje – Ena Hot i Hajrudin Đozgić i oboje su, iako su pružili maksimum, doživjeli poraze. Ena Hot je u osmini finala kategorije do 54 kilograma poražena na poene od Špankinje Zoe Timon Montero, dok je Hajrudina Đozgića do 52 kg, na isti način, odlukom sudija zaustavio Igor
Jagiel iz Poljske. Od preostalih pet crnogorskih reprezentativaca danas će na ring njih dvojica – Slobodan Jelušić i Tarik Muković. Prvi rival Slobodanu Jelušiću u osmini finala kategorije do 42 kg biće Izraelac Arkan Zoubi, dok će se Tarik Muković do 60 kg boriti protiv Slovenca Maika Stojnića Ukoliko savlada Izraelca, Jelušiću će rival na putu do polufinala biti bolji iz borbe između Azerbejdžanca Onura Gurbanova i Poljaka Mikolaja Rondosa, dok će se Muković, ukoliko eliminiše Slovenca u četvrtfinalu boriti protiv
u utakmici 3. kola grupe A ABA lige
ce. Ovo je jedan od onih mečeva koji moraju da se dobiju. Tokom sedmice radili smo vrlo fokusirano i intenzivno, i
godina pobjednika meča između Izraelca Magd Khatiba i Turčina Omera Čelika. Troje crnogorskih reprezentativaca će u ring u ponedjeljak – Nikola Ilić će za četvrtfinale kategorije do 54 kg imati borbu protiv Letonca Rodriga Pravsa, Ivan Tijanić će se u osmini do 57 kg boriti protiv još jednog boksera iz Letonije –Prohorsa Grisuninsa, dok će Teofana Milošević nastup u Budvi početi u četvrtfinalu kategorije do 57 kilograma, u kojem će se sastati sa Mađaricom Lijom Toldi. Ukoliko savlada Mađaricu, članica BK Rad će se za plasman u finale boriti protiv uspješnije iz duela između Italijanke Melise Kavaliere i Rumunke Andrada Stefanije Duta R. P.
ulogu favorita protiv novajlije, ekipe Ulcinja sa 3:0. Šampion je meč odigrao sa 13 od 14 igrača u rosteru (nije ulazio jedino Luka Babić), a u ovom meču su odmarali najiskusniji Balša Radunović i Miloš Ćulafić. Najefikasniji u budvanskom timu bili su Filip Milosavljević sa 14 i Vuk Stanojević sa 12 poena. U domaćem timu se istakao Nikola Ražnatović sa 11 poena. Treće kolo: Ulcinj – Budva 0:3 (10:25, 17:25, 12:25). Petak: Jedinstvo – Sutjeska 3:1 (22:25, 26:24, 25:18, 25:20). Danas : Mornar – Lovćen (20). Slobodna je Budućnost volej. S. J.
očekujem da se taj pristup vidi na terenu - da odigramo kvalitetno i zabilježimo, po nas, veoma važnu pobjedu - poručio je Petar Mijović, trener SC Derbija. Zbog povrede Tarnera, SC Derbi je na dva mjeseca potpisao ugovor sa reprezentativcem Bosne i Hercegovine Amarom Gegićem, koji je bio najefikasniji igrač tima u prva dva kola, sa prosječnih 15 poena po meču. - Dolazi nam iskusna i vrlo dobro organizovana ekipa, koja zna šta radi u svakom trenutku. Naravno, i mi imamo prednosti, i vjerujem da, ako uđemo u utakmicu čvrsto, fizički spremni i s pravom energijom, možemo da se nadamo pozitivnom rezultatu na kraju utakmice – kazao je 27-godišnji krilni košarkaš. I Split još čeka na prvu sezonsku pobjedu u ABA ligi, a pokušaće da ponovi rezultat iz decembra 2023. godine, kada je slavio u Podgorici 92:91, zahvaljujući velikom preokretu u posljednjoj četvrtini (32:15). - Ne smije nas zavarati to što SC Derbi nema pobjedu u ABA ligi. Ozbiljna je to ekipa, to se vidjelo u pripremama i oni mogu biti među četiri u grupi i ući u Ligu za prvaka. Neće biti lagano, imali su cijelu sedmicu da se pripreme za nas – kazao je Dino Repeša, trener Splita. Karte za ovaj meč, po cijeni od tri eura, mogu se kupiti na biletarnici ,,MTEL dvorane Morača“ od 17 do 21 čas. S. JONČIĆ
Pobjedom u Sarajevu protiv Bosne, u ABA ligi, košarkaši Budućnost Volija se vratili na pobjednički kolosijek, ali su opet imali uspone i padove tokom meča
PODGORICA - Budućnost Voli je opravdala ulogu favorita u Sarajevu protiv Bosne (91:82) i vratila se na pobjednički kolosijek poslije poraza u Ankari od Turk Telekom, u meču Evrokupa.
ničkom timu sa po 17 poena. - Oni, svakako, imaju kvalitet, to su dobri igrači, dobri individualci koji mogu da riješe utakmicu. Ali, mi smo sami dozvolili Bosni da se vrati, sa odbranom koju smo igrali. Pravili smo neke, baš, osnovne greške u odbrani, i ne bi smjelo da dođe do toga da nam ti igrači na kraju to rješavaju individualnim kvalitetom – dodaje Žakelj. Budućnost je nakon šest zvaničnih mečeva u sezoni na polovičnom skoru, sa po tri pobjede i poraza, ali na posljednjih pet mečeva, ne računajući prvu utakmicu sa Londonom, konstantno imala oscilacije u igri.
Reno Klio Kup Evrope
PODGORICA - Filip Kunčer osvojio je 23. mjesto na legendarnoj stazi Monca, gdje se održava posljednji trkački vikend sezone u okviru Reno Klio Kup Evrope. Crnogorski automobilista krenuo je sa začelja u trku koja je na startu prekinuta zbog sudara, a nakon nekoliko minuta je nastavljena. Kunčer je u nekom trenutku bio na 32. poziciji, a onda je popravljao plasman, uz oscilacije, da bi u posljednjem krugu nakon serije sudara, uspio da dođe do pozicije i to za dva mjesta bolje od Kolburna koji mu je glavni konkurent za titulu u konkurenciji čelendžera. Posljednja trka nastavlja se danas od 17.40 sati.
Izabranici Andreja Žakelja su konačan epilog meča najavili već do poluvremena kada su poveli 17 razlike (42:25), a kada su nakon minut i po igre u drugom poluvremenu stigli do maksimalnih 24 razlike (49:25) činilo se da je pitanje pobjednika riješeno. Međutim, u skladu sa boljkama od početka sezone, Podgoričani su pali u nastavku meča, pa su dozvolili domaćinu da sredinom posljednje četvrtine smanji na sedam poena (71:64). Tada je crnogorski šampion ponovo podigao nivo ozbiljnosti i zaustavio svaki dalji pokušaj Bosne da se vrati u meč. U odnosu na prethodnih pet utakmica na dva fronta, Podgoričani su imali najbolje procente šuta za dva poena, od čak 81,3 odsto (32-26), pa su na kraju 50 poena iz reketa imali ključnu ulogu u okviru svih 40 minuta, iako je Budućnost do prednosti od 24 poena u 22. minutu došla zahvaljujući defanzivi… - Od petog minuta do kraja poluvremena smo igrali dobru odbranu. Kada primiš 25
Prva liga za košarkašice
poena za poluvrijeme, znači da radiš nešto dobru u odbrani. To je bio ključ za razliku u prvom poluvremenu. Jesmo bili efikasni ispod koša, ali smo do poluvremena dali 42 poena, što su neke normalne brojke, pa mislim da je odbrana bila na nivou. Fokus i čvrstina su bili mnogo bolji nego u drugom poluvremenu, mislim da
nam je to donijelo prednost u prvom poluvremenu - kaže Andrej Žakelj, trener ,,plavih“. U momentima kada se Bosna vratila u meč, presudili su joj Rašid Sulejmon i Jogi Ferel – prvi je ubacio devet, a drugi šest od timskih 20 poena u drugoj polovini posljednje četvrtine. Na kraju su njih dvojica bili najefikasniji u pobjed-
- Imamo neke probleme, moj stručni štab i ja, i svi u klubu, pa i igrači, tražimo razloge ovih velikih oscilacija. Mislim da je prvo do čvrstine, fokusa i želje u odbrani, to je moje mišljenje, a možda i ja griješim. Jer, u pripremnom periodu, kao i prošle sezone, mnogo više smo igrali timsku odbranu, mnogo čvršću, i pobjeđivali i bolje timove. A sezonu smo počeli dobro u Londonu. Onda je to nešto stalo. Tokom mečeva imamo odlične momente, jer mislim da imamo kvalitet. Ali, moraćemo da smanjimo oscilacije ako želimo da uradimo nešto ove sezone – zaključio je Andrej Žakelj. S. J.
Bud. Bemaks 125
Primorje 61
PODGORICA – Dvorana: ,,Bemaks arena“. Gledalaca: 50. Sudije: Krivokapić, Ćetković, Asanović. Rezultat po četvrtinama: 26:11, 33:18, 41:13, 25:19. BUDUĆNOST BEMAKS: Radonjić 31, Bigović 16, Savković 15, Bern 22, Šćepanović 4, Baošić 2, Radović, Ilić 9, Dragišić 16, Kaningen 10.
PRIMORJE: Vagner 28, Radović 4, Dašanti 24, Tripović 2, Adžić 2, T. Šćekić, Antunović, Mijajlović, S. Šćekić, M. Šćekić, Ercegović, Sučević 1. Košarkašice Budućnost Bemaksa novu sezonu na domaćoj sceni otvorile su očekivano – ubjedljivom i laganom pobjedom protiv Primorja (125:61). ,,Vučice“ su samo dva dana nakon pobjede protiv Rilskog imale praktično lakši trening protiv tima iz Herceg Novog. Novljanke su pružile otpor zahvaljući Amerikankama Vagner i Dašanti, koje su
postigle 52 od ukupno 61 poena, ali su i pored toga ,,plave“ konstantno uvećavale razliku i napravile dobar trening uoči puta za Montanu. Podgoričanke su treći period otvorile serijom 25:5 i stigle do
84:34, a poenima Baošić Budućnost je već na kraju treće dionice uspjela da stigne do trocifrene brojke (100:42), da bi na kraju šampion u laganom ritmu priveo meč kraju, koji je posložio kao šuterski trening...
Podgorica 81
Antivari 57
PODGORICA - Dvorana: ,,Bemaks arena“. Gledalaca: 50. Sudije: Radinović, Ćetković, Bošković. Rezultat po četvrtinama: 26:12, 23:12, 18:15, 14:18. PODGORICA: Gazivoda 9, Jovović 1, Radulović 14, Vujović 9, Baković 16, Beljkaš, Sekulić 8, Terić 5, Sekulović 6, Đukić 4, Dutina 9, Rakočević.
ANTIVARI: Šekularac 16, Pelinković 2, Kordić 6, Mehmedović 9, Vajs 24, Tomanović, Ćulafić, Zejnelaga, Bahović, Posuka. Košarkašice Podgorice opravdale su očekivanja na premijeri i rutinski savladale Antivari. Domaće su meč otvorile sa 10:0, da bi zatim u osmom minutu pisalo na semaforu 24:5. Bilo je jasno da će Baranke teško parirati rivalu, a Podgorica je imala priliku da se razigra i priprema za novi turnir WABA2 lige. R. P.
PREMIJER (8. KOLO): Dva gola Halanda, otkaz Postekogluu, danas derbi u Liverpulu
PODGORICA - Arsenal je odradio posao u malom londonskom derbiju i biće prvi u Premijer ligi i nakon osmog kola – fudbaleri Mikela Artete bili su bolji od Fulama s 1:0.
Duel na ,,Krejven kotidžu“ nije bio uzbudljiv u prvom poluvre-
menu, a odlučen je u nastavku – strijelac jedinog pogotka bio je Leandro Trosar u 58. minutu, kada je na drugoj stativi koljenom sproveo loptu u mrežu. Arsenal je zadržao tri boda prednosti nad Mančester sitijem, koji je nakratko bio lider poslije trijumfa nad Evertonom kod kuće (2:0). Dvostruki
strijelac bio je Erling Haland – pogađao je u 58. i 63. minutu. Do tada je Siti bio gotovo bezopasan, a bolje šanse u prvom poluvremenu imali su gosti. Beto je u 14. minutu zakasnio da loptu pošalje iza leđa Đanluiđija Donarume, a potom je italijanski golman zaustavio Dana Endoja
Haland je u 58. glavom savladao Džordana Pikforda na centaršut Nika O’Rajlija, a onda i u 63. udarcem po zemlji lijevom nogom.
Žan-Filip Mateta je het-trikom donio remi Kristal Palasu protiv Bornmuta – 3:3 (bilo je 0:2 i 2:3), dok je Brajton na svom terenu savladao Njukasl (2:1). Bornmut ima četiri boda manje od Arsenala, kao i Liverpul, ali ,,redsi“ imaju meč manje – danas od 17.30 sati dočekaće Mančester junajted u najvećem derbiju engleskog fudbala. Sanderlend je pobijedio Vulverhempton s 2:0, istim rezultatom završen je okršaj Barnlija i Lidsa.
U prvom meču dana Čelzi je u gostima savladao Notingem forest (3:0) i ,,potpisao“ otkaz Angelosu Postekogluu, koji je smijenjen odmah nakon što je meč završen, poslije samo 39 dana na klupi ,,šumara“. U istoriji Premijer lige kraće od Postekogluovog trajao je samo mandat Sama Alardajsa na klupi Lidsa – 30 dana. N. KOSTIĆ
BUNDESLIGA (7. KOLO): Borusija prijetila nakon lošeg poluvremena
PODGORICA - Barselona
je u trećem minutu nadoknade stigla do pobjede - 2:1 u katalonskom okršaju sa Đironom.
Na asistenciju De Jonga pogodio je Arauho, a samo nekoliko minuta Hansi Flik je isključen i to nakon što je konstantno imao zamjerki na račun suđenja. Ovo isključenje kao da je prodrmalo njegove igrače koji su bilo bolji i prvi poveli preko Pedrija u 13. minutu. Ali,
slavlje šampiona Španije nije dugo trajalo jer je u 20. minutu izjednačio Vitsel Moglo je 9. kolo LA lige da donese prvo veliko iznenađenje, iako od starta nije mirisalo da će Barselona da ima probleme, odnosno da bi Đirona mogla da šokira apsolutnog favorita. Do iznenađenja nije došlo, ali njemačkom stručnjaku se nije isplatilo isključenje jer ekipu neće voditi sa klupe u subotu u derbiju sa Realom. R. A.
PODGORICA - Otrant je uspio da se pobjedom protiv Berana učvrsti na samom vrhu Druge lige i nakon 12. kola. Otrant je savladao Berane u gostima 3:1. Poveli su Ulcinjani već u 7. minutu preko Edina Đečbitrića, a to je bio jedini pogodak u prvom dijelu igre. Mreže su potom ostale mirne sve do 71. minuta kada su viđena tri pogotka u roku od osam minuta. Prvo je Danin Talović udvostručio prednost gostiju u 71. minutu da bi samo dva minuta kasnije Đorđe Magdelinić smanjio zaostatak na jedan gol. Ipak, Aleksandar Vujačić je u 79. minutu riješio pitanje pobjednika pogotkom za 3:1. Grbalj je u Podgorici savladao nominalnog domaćina, ekipu Lovćena, 2:0. Lako su Budvani izašli na kraj sa Cetinjanima na trening kampu Fudbalskog saveza Crne Gore. ,,Trikoli“ su ostvarili prednost u ranoj fazi meča, tačnije u 9. minutu. Nije uspio Matija Kuč da savlada Lazara Baltića iz prvog pokušaja, ali golman domaćih nije uhvatio loptu pa je devetka gostiju bila preciznija iz ,,popravnog“. Nade Cetinjanina o povratku ugašene su u 79. minutu kada je Aleksandar Krstović solo prodorom došao do kaznenog prostora ,,domaćina“ i poslao loptu pod prečku gola kapitena Lovćena. Iskra je ispustila pobjedu u Igalu u samom finišu meča – 1:1. Bili su bolji gosti na startu okršaja, a inicijativu su naplatili
PODGORICA - Bajern nezadrživo hita ka odbrani titule u Bundesligi – Bavarci su zadržali maksimalan učinak nakon što su u sedmom kolu u najvećem derbiju njemačkog fudbala savladali Borusiju iz Dortmunda (2:1). Tim Vensana Kompanija je dominirao u prvom poluvremenu, pa u drugom imao mnogo muka da sačuva vođstvo. Bavarci su poveli u 22. minutu preko Harija Kejna, koji je pogodio nakon kornera, a do odlaska na odmor moglo je da bude ubjedljivije, ali nije najviše zahvaljujući golmanu ,,milionera“ Gregoru Kobelu Borusija je u drugom poluvremenu zaigrala mnogo bolje i stvarala šanse, a tragičar je bio Adejemi
Bajern je to kaznio u 79. kada je loptu ka golu uputio Luis Dijas, Belingem nije uspio da je izbije, što je iskoristio Majkl Olise da je klizećim startom pošalje u mrežu (2:0). Gosti nijesu odustajali, Julijan Brant je u 84. na pas Rajersona preciznim udarcem smanjio na 2:1, ali se rezultat više nije mijenjao.
Bajern ima 21 bod, sedam više od Borusije, koja je na četvrtom mjestu. Bajer iz Leverkuzena je u gostima savladao Majnc (4:3), Štutgart na strani bio bolji od Volfsburga (3:0), dok je drugoplasirani RB Lajpcig kod kuće bio bolji od Hamburgera (2:1). Remizirali su Keln i Augsburg (1:1), kao i Hajdenhajm i Verder (2:2). Ne. K
Odigrani mečevi 12. kola Druge fudbalske lige Crne Gore
pogotkom u 12. minutu kada je Aleksa Karadžić bio najviši u skoku nakon centaršuta Marka Šćepanovića.
Nihad Balić je, ipak, u samom finišu uspio da pogodi za remi. Rudar je srušio Internacional – 3:2. Iako su se na druga dva meča u ovom terminu mreže tresle u prvih petnaestak minuta igre, niko nije brže došao do prednosti od pljevaljskog sastava jer je Dejan Jovanović pogodio već u 2. minutu. Međutim, anulirali su vođstvo domaćih izabranici Dragoslava Bulatovića u 16. minutu sa bijele tačke. Sa bijele tačke si-
guran je bio Darko Bulatović Izabranici Nikole Sekulića nijesu pokleknuli već su odmah krenuli u ofanzivu u želji da vrate vođstvo u svoje ruke. Uspjelo im je u tome u 29. minutu kada je prelijep pogodak iz voleja sa 20 metara postigao Mateja Sekulić. Pitanje pobjednika riješio je strijelac prvog gola, Jovanović, u 74. minutu poslije povratne lopte Božidara Bujiše. Ublažio je poraz svog tima Bulatović u 88. minutu, ponovo sa bijele tačke. Kom je savladao Podgoricu minimalnim rezultatom – 1:0
PODGORICA - Prvi put u sezoni Budućnost je vezala dvije pobjede – ,,plavi“ su pred pauzu slavili u najvećem crnogorskom derbiju kraj Bistrice, a u tom ritmu nastavili su i protiv Arsenala nakon reprezentativnog odmora. U goleadi pod Goricom, domaćin je trijumfovao sa 4:2, uz dva pogotka Lazara Mijovića
Sutjeska se vratila na vrh poslije uspjeha u Petrovcu (1:0). Mornar je uzeo mjeru Dečiću na Topolici (1:0), jedan pogodak odlučio je i duel u Bijelom Polju, gdje je OFK Mladost dobila Jedinstvo (1:0). Najubjedljiviji je bio ,,fenjeraš“ – Bokelj je deklasirao Jezero sa 3:0. Odigrano je 12 kola Meridianbet 1. CFL i ne pamti se ovakva gužva u gornjoj polovini elitnog ranga – šest ekipa u četiri boda. Nikšićani imaju 20, toliko su sakupili i Tuzani, Podgoričani su na 19, sa istim skorom su Barani, dok je Petrovac skliznuo na petu poziciju sa 18. Prate ih Donjogoričani sa 16. Nikad ujednačenija liga...
,,PLAVIMA“ PRIPALA
GOLEADA
Kiša je natapala teren pod Goricom, iz grla najvatrenijih navijača Budućnosti orilo se ,,uprava napolje, a domaćim igračima trebalo je vremena da se snađu u sudaru sa Arsenalu. Tivćani su bili agilniji i opasniji, ljepše kombinovali, a imali su i ozbiljnu priliku nakon desetak minuta kada je Mandić ikosa sa desne strane slabo šutirao sa dalje stative, u visini peterca. Nastavili su gosti da pritiskaju, ali utakmica se promijenila u 34. minutu. Grešku u predaji lopti na sredini igrališta napravio je Macanović, krenuli su ,,plavi“ u kontru koju je kreirao Miličković, a potom je Bojović između dva protivnička defanzivca lansirao Petrovića Živanović je sleđa povukao ofanzivca domaćih, kontakt je krenuo van linije šesnaesterca, s tim što je Petrović pao unutar kaznenog prostora. U ligi bez VAR-a nema provjere, pa je sporna situacija riješena slobodnim sudijskim ubjeđenjem – Lazar Čađenović pokazao je na bijelu tačku i dodijelio crveni karton fudbaleru Arsenala. Siguran izvođač bio je Mijović. Sve se otvorilo aktuelnom šampionu – gol prednosti i igrač više, ali nije mnogo prošlo, gosti su izjednačili.
Sijevnula je raketa Šahmana sa 25 metara, Mijatovića je spasila stativa, ali iskusni golman nije uspio da se stigne na gol liniju nakon što se bacio.
Odbitak se vratio Macanoviću kojem nije bilo teško da se na praznu metu iskupi za kiks kod vođstva ,,plavih“. Budućnost je na početku nastavka uzela primat, napravila je opsadu oko Zogovića, a najbliža novom vođstvu bila je u 53. Sve je Vukanić uradio igrački, kao na malom fudbalu prebacio loptu sa desne na lijevu nogu, ali je iz gužve naciljao pravo u golmana Tivćana. Lijepu priliku propustio je i Miličković u 59. kada je neprecizno opalio iz blizine.
Arsenal se povukao i gusto koncentrisao ispred svog gola, ali je dozvolio rivalu da bude opasan iz daljine. Na taj način je srušen sav trud pulena Radisava Dragićevića da nešto naprave protiv tima kojeg su dobili u prvom krugu. Bojovićev prizemni udarac sa više od 25 metara dobio je blagu devijaciju od noge Petrovića, taman toliko da prevari Zogovića u 63.
Samo 120 sekundi kasnije – Mijović je pokazao kakvu ima ljevicu. Krilni napadač Podgoričana primio je loptu, namjestio se sa distance, te rezantnim udarcem proparao mrežu. Svi koridori vodili su četu Dejana Vukićevića ka pobjedi. Arsenal je, doduše, pokazao karakter i nakon dobro osmišljene akcije postigao drugi pogodak sa čovjekom manje u polju. Na pravom mjestu bio je rezervista Sim koji je poentirao sa linije peterca u 69. ispred Raspopovića
Nije, međutim, sastav sa Primorja imao snage da dođe do izjednačenja.
Furioznih šest/sedam minuta, zatim zatišje, pa zicer za Grbića koji je Zogović krajnjim naporom odbio u korner.
U finišu je bilo malo panike u redovima ,,plavih“, ali pobjeda
nije dovedena u pitanje. Čak je potvrđena četvrtim pogotkom koji je potpisao Vušurović u četvrtom minutu nadoknade.
STEŠEVIĆ PREPORODIO
MORNAR
Mornar je sa Veskom Steševićem na klupi postao takmičarska, puno bolja ekipa koja ne gubi. Iskusni strateg preuzeo je Barane prije sedam rundi – i od tada su Kaluđerović i društvo svaki put nešto dopisali na tabeli.
Treći trijumf zaredom, treći bez primljenog gola, a sa istim epilogom od 1:0 ostvaren je protiv Dečića na Topolici. Ključni detalj bio je 72. minut kada je domaćin valorizovao ogromni broj napada i šuteva – ponovo je čovjek odluke bio Denković, koji se upisao u listu strijelaca na posljednja tri nastupa.
Od mjesta u zoni baraža, Mornar je postao tim koji je na bod od lidera.
SUTJESKA OPET NA VRHU
Otkada je Zdravko Dragićević postavljen za trenera, Petrovac je imao pet pobjeda i remi u duelima sa Sutjeskom. Nikšićani su tokom reprezentativnog odmora smijenili trenera i trend se promijenio – Milija Savović je otišao, a njegovo mjesto preuzeo je dojučerašnji asistent Dejan Jelenić koji je debitovao osvajanjem tri boda pod Malim brdom.
Napadali su jedni i drugi, ponaosob imali preko dvadesetak šuteva ka mreži, od toga je dvocifren broj išao u okvir mreže, a viđen je samo jedan pogodak. Postigao ga je novopečeni A reprezentativac Marko Šimun, koji je u 67. minutu presudio klubu čije je boje branio prije nego je u prošlom prelaznom roku potpisao za Nikšićane.
PRORADIO BOKELJ
Buđenje ,,fenjeraša“ nakon pauze, prva pobjeda Bokelja na domaćem terenu u 2025. godini. Simptomatično – nad rivalom koji je posljednji pao pod Vrmcem, još u decembru 2024. I tada, i sada - Kotorani su nadigrali Jezero koje je u padu forme.
Kadrovski problemi domaćina ostali su sakriveni – momci Vladimira Savićevića bili su brži, bolji, raspoloženiji i konkretniji, a na kraju su uspjeli da minus za zonom baraža smanje na četiri boda.
Gol Radunovića u 40. minutu odveo je utakmicu u jednosmjernu ulicu. Bokelj je kontrolisao rezultat, a kada je poveo sa 2:0 pogotkom Mukovića u 58. bilo je jasno da će prvoligaš sa Jadrana upisati drugi prvenstveni trijumf.
Nijesu Kotorani na tome stali – i treći put su zatresli mrežu Plavljana, ovoga puta u 71, u režiji osamnaestogodišnjeg Mugoše. Jezero je bilo hit lige, ali naišao je krizni period. Izabranici Miodraga Džudovića vezali su peti meč bez pobjede i trenutno osjećaju blizinu rizične zone. Tamo je upalo Jedinstvo koje je spojilo drugi negativan ishod –poslije poraza u Tuzima, stigao je poraz i od Mladosti u Bijelom Polju. Oba su bila sa po 1:0. Donjogoričani su bili uporniji, više su vjerovali, pa i bili hrabriji, a za takav pristup nagrađeni su u 79. minutu kada je Faust matirao golmana Džafića Dugo je povratnik u elitni rang čekao Argentinca koji je ljetos stigao kao veliko pojačanje, a potom se povrijedio. Čim se vratio počeo je da se isplaćuje – dao je gol u trijumfu protiv Bokelja u prošlom kolu, a sada bio heroj važnog uspjeha na strani. D. KAŽIĆ
Stadion: pod Goricom. Gledalaca: 300. Sudija: Lazar Čađenović. Golovi: 1:0 Mijović (pen) u 34, 1:1 Macanović u 41, 2:1 Bojović u 63, 3:1 Mijović u 65, 3:2 Sim u 69, 4:2 Vušurović u 94. Žuti
Petrovac 0 0
Sutjeska 0
Stadion: Mitar Mićo Goliš. Gledalaca: 300. Sudija: Ivan Šarac. Golovi: 0:1 Šimun u 67. Žuti kartoni: Divanović (Petrovac), Giljen, Kopitović (Sutjeska).
PetrovacSutjeska 1
Kordić
Popović
Zvrko (od 71. Krnić) Bašić Vuković (od 82. Pupović) Franeta Arambašić (od 87. Kordić) Fićović (od 71. Stoisavljević) Divanović Boljević (od 82. Miranović) Merdović
Bokelj 3 1
Giljen Pajović (od 90. Dedić) Kopitović Šimun (od 83. Golubović) Ražnatović Kamara (od 58. Desančić) Šćekić Kalezić (od 58. Čavor) Juković Furtula (od 58. Tošković) Damjanović
Jezero 0
0
Stadion: pod Vrmcem. Gledalaca: 100.
Sudija: Nikola Vođević.
Golovi: 1:0 Radunović u 40, 2:0 Muković u 58, 3:0 Mugoša u 71.
BokeljJezero
Spasojević
Muković
Poček (od 77. Vilotijević)
Maraš (od 77. Nišimura)
Radunović
Bumbar
Baba Musa (od 63. Kordić)
Golubović (od 63. Mugoša)
Vico
Krivokapić
Balić (od 13. Mršulja)
Asanović
Osmanović
Adžović (od 69. Bulatović)
Bogdanović
Harada (od 69. Boričić)
Krivokapić (od 69. Đoljaj) Tučević Jovičić Bojović Maksimović (od 75. I. Redžepagić) Raičević (od 75. Rolović)
Autor:
Momir MATOVIĆ, reditelj
DR STRAHINJA SAVIĆ, REDITELJ, BEOGRAD
Dok sam studirao filmsku i televizijsku režiju na Fakultetu dramskih umetnostiu Beogradu bila je retrospektiva Živkovih filmova u Kinoteci. Sećam da je prvi film koji sam gledao njegov debitantski dugometražni film ,,Beštije“. To mi je bilo strašno interesantno zbog tog nekog, u određenu ruku, ipak stilizovanog pristupa kao neki nadrealni elementi itd. Meni se sviđa kad film pretenduje da bude sličan sluhu, onako malo da odstupa od stvarnosti. Tako da me je to tada privuklo, a igrom slučaja sam dva puta bio nagrađen kao student nagradom koja nosi njegovo ime. Tako je otprilike počeo neki naš dijalog - moj i Živka Nikolića. I onda igrom slučaja upisao sam kao doktorske studije Teoriju dramskih umetnosti i odlučio da pišem doktorsku disertaciju o njemu i to je naravno otvorilo, kako da kažem, puteve i pravce zato što sad nije više bilo bitno šta ja kao reditelj mislim o njemu. Što je potpuno odvojeno. Nego naprosto ideja da se njegov rad teorijski vokalizuje i da se analizira na pravi način. Da se komparativno analizira sa drugim autorima crnogorske i jugoslovenske kinematografije i nekim savremenim svetskim auto -
Dr Strahinja Savić: Mislim da je Živko Nikolić zaista majstor kratkometražnog filma. Što se tiče dugometražnih filmova tu ima nekih uspješnijih i nekih manje uspješnih. Ali što se tiče te kratke forme, mislim da je to njegov, pravi teren, jer on tu polazi od nečega što je zaista neki nacionalni, antropološki identitet
rima. Pored ,,Beštija“ mene je fascinirao jedan njegov čuveni kratki film ,,Prozor’’. Mislim da je Živko Nikolić zaista majstor kratkometražnog filma. Što se tiče dugometražnih filmova tu ima nekih uspešnijih i nekih manje uspešnih. Ali što se tiče te kratke forme mislim da je to njegov, pravi zaista teren, jer on tu polazi od onog u suštini od lokalnog, od nečega što je zaista neki nacionalni, antropološki identitet i onda je od toga pravio svoj au-
Slobodan Vuković: Živko mi je saopštavao svu tu svoju muku i nevolju zbog koje je došao u Njujork. Došao je, u stvari, zbog toga, što tri-četiri godine u domovini nije radio ništa. Da su u Zajednici kulture Srbije uporno odbijali njegov projekat ,,Ukleti brod“ i razočaran je došao u SAD, u Njujork, da potraži, kako mi je rekao, neke bolje uslove
torski film. Mislim, autorski film, zaista jednog onakvog upečatljivog izražaja i mislim da su ti njegovi kratki filmovi pravo blago naše kinematografije. Crnogorske pre svega, zatim jugoslovenske, onda i svetske u suštini.
Što se tiče dugometražnih filmova, pa svi znamo to nije uopšte lako napisati tako da se sad o tome može diskutovati koji je uspešniji, koji je manje uspešniji sa nekog aspekta modernizma, od nekog približavanja uopšte tim nekim evropskim rediteljima. To je svakako film ,,Beštije“, koji možda nema tu jasnu narativnu strukturu u smislu priče. Nije tu jasno šta se tu dešava, čak su glumci, sećam se u intervjuima stalno spominjali kako ni sami ne znaju ,,šta u stvari snimaju’’. Ali
on se u tom nekom stilu približava tim nekim modernističkim izdancima. A u smislu komercijalnom, od toga šta je ustvari film koji je najviše uspeo kod publike, definitivno je ,,Ljepota poroka’’. To je njegov najklasičniji film u smislu mizanscena, scenarija, režije. Kasnije se osjećao njegov pad u karijeri iako se trudio da održi tu neku energiju od ranije. Tu je negdje definitivno autorski pao...
SLOBODAN VUKOVIĆ, PUBLISISTA, PODGORICA
To je bilo ljeta 1993. godine. Bio sam više puta u SAD kao novinar, a u vrijeme kada sam se sreo sa Živkom Nikolićem bio sam sekretar Matice iseljenika Crne Gore. Boravio sam duže u Njujorku i pripremao
susrete crnogorskih iseljenika, koji su te godine trebalo da se održe u Detroitu. Živka Nikolića poznavao sam i ranije, ali ne tako dobro kao što sam ga upoznao u Njujorku. Taj susret se desio kod dr Dušana Kosovića, čuvenog psihijatra, koji je u Pedesetoj ulici između Druge i Treće avenije, imao ordinaciju. Ordinacija je vazda bila puna ljudi koji kod njega traže pomoć i tu je dolazio jedan moj rođak koji je došao iz Perua, pa sam i ja tu navratio da se sa njim pozdravim. Pored ordinacije postojala je jedna mala sobica, koja je ranije bila ostava. Onda je to pretvoreno u sobicu za prihvat, tako da kažem, jer su kod dr Kosovića dolazili mnogi ljudi, čak i bivši ambasadori koji su tu konačili. Zna se da u Njujorku je najskuplje prenoćište i u toj sobici je bio Živko Nikolić. I tog dana smo izašli da šetamo po Menhetenu, u blizini tog njegovog stana. Sa njim je bio njegov sedamnaestogo-
Slobodan Vuković: Pored ordinacije dr Kosovića u Njujorku postojala je jedna mala sobica, koja je ranije bila ostava. Onda je to pretvoreno u sobicu za prihvat, tako da kažem, jer su kod dr Kosovića dolazili mnogi ljudi, čak i bivši ambasadori koji su tu konačili. I u toj sobici je bio Živko Nikolić
dišnji sin Luka, koji je trenirao košarku na nekom koledžu u Njujorku. Imao sam utisak da je Živko želio sa mnom da priča znajući da sam ja novinar, pa mi je saopštavao svu tu svoju muku i nevolju zbog koje je došao u Njujork. Došao je, u stvari, zbog toga, što tri-četiri godine u domovini nije radio ništa. Da su u Zajednici kulture Srbije uporno odbijali njegov projekat ,,Ukleti brod“ i razočaran je došao u SAD, u Njujork, da potraži, kako mi je rekao, neke bolje uslove... Živko je već bio godinu i po u SAD i stekao sam utisak da nije mogao da se u tom ambijentu, ajde da ne kažem grubo - snađe. Pokušao je, ali nije imao svoju Crnu Goru u kojoj je sve dotada snimio. Nije imao taj svoj svijet crnih ubadača, odlazaka i povrataka, taj ambijent... I meni je djelovao, neću reći izgubljen, ali nešto tako. Dobio je ponudu da snimi film i zatražio je scenario da pročita. Scenario je pročitao, i kako mi je kazao, na prvih pet strana bilo je 36 leševa, sve leš do leša koje nije umio da sahrani. I vratio je taj scenario, jednostavno to nije bio njegov ambijent u kojem je pravio filmove. U stvari, trebao je da pravi film o dr Dušanu Kosoviću, koji je napisao poznatu knjigu „Starost“ koja je prevedena na više jezika. Živko je trebalo to da ekranizuje, zapravo da snimi jedan dokumentarac, tako mi je rekao. Ali taj film nikad nije snimljen, ja ne znam zašto. On je meni djelovao u tom Njujorku, na tom Menhetenu, nekako nadrealno. Potpuno kao čovjek koji je izvučen iz korijena i koji, ne znam kako da kažem - kao da je pao sa neba. Išao je po tom Menhetenu, razmišljao, vidio da to nije njegov ambijent, kinematografija je tamo druga, sve je drugačije i nije mogao u to da se uklopi. Dr Kosović je tamo gdje mu je bila ordinacija, a to je blizu zgrade Ujedinjenih nacija, imao jedan mali prostor između oblakodera i tu napravio jednu bašticu da ga podsjeća na Crnu Goru. Tu je zasadio raštan, paradajz i drugo povrće. Na sred toga bilo je strašilo koje je napravio Živko Nikolić da zaštiti zasade od halapljivih golubova i ostalih štetočina. Živko je bio razočaran ne samo što tada nije imao posla, nego i događajima koji su se tada dešavali, kako bi on rekao ,,u okrvavljenom zavičaju“. To je bio početak 90-tih, ratovi u Jugoslaviji i on je došao da potraži rad i sreću, ali nije uspio. (Nastavlja se)
Dnevni list
Elektronska pošta: desk@pobjeda.me
Direktor i glavni i odgovorni urednik:
NENAD ZEČEVIĆ
Zamjenica izvršnog
direktora:
MILENA GOLUBOVIĆ
Direktorica marketinga:
VANJA PUSTAHIJA
REDAKCIJSKI
KOLEGI JUM
Zamjenice glavnog i odgovornog urednika
RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ
MARIJA JOVIĆEVIĆ
Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika
ĐURĐICA ĆORIĆ
POLITIKA
SRĐAN POPOVIĆ
EKONOMIJA
JELENA MARTINOVIĆ
DRUŠTVO
JOVAN NIKITOVIĆ
KULTURA
DRAGICA ŠAKOVIĆ
CRNOM GOROM
Urednici
ANA RAIČKOVIĆ
CRNA HRONIKA
NIKOLA SEKULIĆ
HRONIKA PODGORICE
JOVAN TERZIĆ
ARENA
SLOBODAN ČUKIĆ
FELJTON I ARHIV
MARKO MILOŠEVIĆ
DIZAJN
DRAGAN MIJATOVIĆ
FOTOGRAFIJA
LOGOTIP POBJEDE
Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija
Anton Lukateli (1944)
PORTAL POBJEDE
Urednik
BOJAN ĐURIŠIĆ
Zamjenica urednika
ANA POPOVIĆ
OBJEKTIV
Urednica
MARIJA
IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
TELEFON
020/409-520 REDAKCIJA
020/409-536 MARKETING
020/202-455 OGLASNO
Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import
„Nova Pobjeda“ - Podgorica
Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5
PIB: 03022480
Vlasnička struktura
„Nove Pobjede“ - 100% udjela
„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica
Vlasnička struktura
„Media-Nea“ - 99,99% udjela
First Financial Holdings
Sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5, PIB „Media Nea“: 02842777
Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100%
udjela Petros Stathis
Sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3
PIB „First Financial Holdings“: 02628295
Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum
Broj žiro računa „Universal Capital Bank“: 560-822-77
Tiraž: 3.500
JAVNA RASPRAVA
O NACRTU LOKALNE STUDIJE LOKACIJE “CENTRAL BUSINESS DISTRICT”
GLAVNI GRAD PODGORICA I IZVJEŠTAJU O STRATEŠKOJ PROCJENI UTICAJA NA ŽIVOTNU SREDINU
Javna rasprava o Nacrtu Lokalne studije lokacije “Central business district” Glavni grad Podgorica i Izvještaju o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu, održaće se u organizaciji Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, u periodu od 20.10.2025. godine do 07.11.2025. godine.
Prijedlozi, sugestije i komentari mogu se dostavljati Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine (IV Proleterske brigade broj 19, Podgorica), putem pošte ili predajom arhivi Ministarstva - radnim danima u terminu od 08.00h do 13.00h, zaključno sa 07.11.2025. godine. Takođe, prijedlozi i sugestije mogu se dostavljati i putem email-a: lslcbd@mdup.gov.me zaključno sa 07.11.2025. godine. Ministarstvo će, u saradnji sa Glavnim gradom Podgorica, u utorak 28. oktobra 2025. godine, u Multimedijalnoj sali, Skupštine Glavnog grada, organizovati javnu prezentaciju Nacrta Lokalne studije lokacije “Central business district” Glavni grad Podgorica i Izvještaja o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu, u periodu od 11h-13h.
Nacrt planskog dokumenta dostupan je na sajtu Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine: www. gov.me/mdup/javne-rasprave
Izdajem jednosoban stan, poseban ulaz, struja i voda, odvojena tri parking mjesta.
068 595 245
Izdajem poslovni prostor 60m2, odvojena struja i voda i ima pet parking mjesta.
068 595 245
Neđelja, 19. oktobar 2025.
Na osnovu člana 30. i 39. Statuta AD Marina Bar i člana 135, 136, 149 i 171. Zakon o privrednim društvima („Sl.list CG“ 65/20), Odbor direktora saziva
XI VANREDNU SKUPŠTINU AKCIONARA AD MARINA BAR
za dan 19. novembar 2025. godine u 10:00 časova, u prostorijama Barske plovidbe AD, Putnički terminal, Bar.
Prijavljivanje akcionara se vrši na sjednici verifikacijom punomoćja i potpisivanjem liste prisutnih odnosno zastupanih akcionara. Identifikacija akcionara će se obaviti na dan održavanja Skupštine akcionara, od 0 8:00 časova, do početka potpisivanja liste prisutnih akcionara. Za Skupštinu je predložen sljedeći
N E V N I R E D
1. Razrješenje članova Odbora direktora AD „Marina“ Bar; 2. Imenovanje članova Odbora direktora AD „Marina“ Bar.
Skupština akcionara donosi odluku većinom glasova prisutnih ili zastupanih akcionara ili putem glasačkih listića, osim kada se za donošenje odluke zakonom zahtijeva druga većina.
Izbor članova Odbora direktora vrši se putem glasačkih listića po tzv. kumulativnom principu.
Identifikacija i evidencija akcionara izvršiće se prije održavanja sjednice Skupštine i to akcionara putem lične isprave, a punomoćnika na osnovu punomoćja i lične isprave. Punomoćje mora biti ovjereno u skladu sa zakonom.
Akcionari mogu izvršiti uvid u materijale za vanrednu sjednicu Skupštine AD koji će biti na raspolaganju 20 dana prije sjednice Skupštine, u sjedištu Društva, ul. Obala 13 jula bb, Bar. Informacije u vezi sa XI Vanrednom sjednicom Skupštine akcionara dostupne su na internet adresi Društva: www.marinabar.me Kontakt telefon za dodatne informacije je 030/315-166.
Predsjednik Odbora direktora Srdjan Djuranović
Neđelja, 19.
Napustila nas je iznenada naša draga
rođena MILAČIĆ
Saučešće primamo u gradskoj kapeli Čepurci u nedjelju 19. oktobra od 10 do 13.30 časova, nakon čega će se obaviti sahrana na Novom groblju u 14 časova.
ĐORĐE Vasov BAKOČ 1938–2025.
Sahrana će se obaviti u krugu porodice, 18. oktobra 2025. godine na groblju Čepurci.
OŽALOŠĆENI: supruga MARGARETA, sinovi ZORAN i ALEKSANDAR, snahe NATAŠA i DANIJELA, unučad ĐORĐE, KRISTINA i ostala rodbina
OGLASNO ODJELJENJE „NOVA POBJEDA“
TELEFON ZA INFORMACIJE
020/202-455 020/202-456
e-mail: oglasno@pobjeda.me
OŽALOŠĆENI: suprug IGOR, kćerke IVANA i JOVANA, sestra ZDENKA i ostala rodbina
Posljednji pozdrav našem
MITAR JOKIĆ
Zauvijek ćeš ostati u našim srcima
GIGA, DACA, MIRKO i MATIJA
Posljednji pozdrav dragom ujaku
MITRU JOKIĆU
Neka tvoja dobra i plemenita duša, počiva u miru. ŽELJKO, VASILIJE i KONSTANTIN MIRKOVIĆ
Posljednji pozdrav đeveru i stricu
MITRU JOKIĆU
Naš ćićara, tako smo te zvali.
Zauvijek ćemo te čuvati i sa ponosom pominjati, jer tvoje srce i dobra duša to zaslužuju. POČIVAJ.
Posljednji pozdrav
775
Posljednji pozdrav stricu
MITAR JOKIĆ
Vrijeme će prolaziti a sjećanje na tebe neće nestati.
GARO, TANJA, OGNJEN i ALEKSA
Posljednji pozdrav stricu
MITRU JOKIĆU
Ostavio si trag koji se ne briše i sjećanja koja na blijede. Putuj sa anđelima, odmori se i pronađi svoj mir. CALE i TANJA ĐURĐEVAC sa porodicom
Dragi naš ćića, tvoja riječ je značila, tvoja pojava je hrabrila.
Hvala ti za velikodušnost i pažnju koju si nam pružao do kraja svog života.
Ostavljaš lijepu uspomenu u našim srcima, gdje ostaješ da traješ vječno.
Putuj u zagrljaj našeg i tvog Jola, koji je uvijek u tebi nalazio čvrst oslonac i podršku.
Neka tvoja duša počiva u miru, a mi ćemo te po dobru pamtiti i pominjati, onako kako zaslužuješ.
Porodica tvog pokojnog brata JOVANA JOKIĆA
MITRU JOKIĆU
S poštovanjem ćemo čuvati uspomenu na tvoj plemeniti lik. Pamtićemo te po tvojoj dobroti, osmijehu i toplini. Neka tvoja dobra duša počiva u miru.
MILIJANA, DIJANA i MARIJA MIRKOVIĆ
Posljednji pozdrav dragom
MITRU JOKIĆU
Otišao je divan čovjek koji će zauvijek živjeti u nama. VESO, NADA i MATIJA MIRKOVIĆ
799
794
19.
Posljednji pozdrav voljenom bratu
MITRU JOKIĆU
Tvoje srce puno ljubavi, tvoj osmijeh i tvoje riječi zauvijek će nedostajati. Hvala ti za sve što si bio – brat, oslonac i prijatelj. Počivaj u miru, zauvijek si u našim srcima.
MILORAD i CVIJETA
Posljednji pozdrav dragom bratu
Teško je i bolno se zauvijek oprostiti od tebe, znao si da voliš, razumiješ i saslušaš.
781
798
Posljednji pozdrav dragom stricu
MITRU JOKIĆU
Neka tvoja plemenita duša počiva u miru, a mi ćemo te čuvati od zaborava.
Bratanić ZORAN sa porodicom
Posljednji pozdrav dragom
MITRU JOKIĆU
Velikim srcem i plemenitom dušom zaslužio si vječno sjećanje
BLAŽO MIRKOVIĆ sa porodicom
782
Brat NIKOLA
Posljednji pozdrav dragom ujaku
MITRU JOKIĆU
Dobri moj, bio si mi mnogo više od ujaka i hvala ti na tome. Počivaj u miru.
774
801
797
Posljednji pozdrav za našeg dragog komšiju
ĐORĐA
19.
Posljednji pozdrav stricu
Počivaj u miru.
Posljednji pozdrav dragoj teta
Posljednji pozdrav dragoj majci, babi i svekrvi
Hvala ti na neizmjernoj brizi i ljubavi koju si nam nesebično pružala.
Imali smo u tebi najboljeg roditelja i učitelja.
Tvoji: ZORAN, MILOŠ, MINA i LJILJA
Posljednji pozdrav dragoj majci, babi i svekrvi
Tvoja ljubav i pažnja su naš najljepši putokaz!
Tvoji: VESKO, MARIO, DORIS i SLAĐA
Draga
Nećemo zaboraviti tvoju dobru i plemenitu narav, topao osmijeh i vedru dušu.
NINA KADIĆ-VUJOVIĆ sa porodicom
Posljednji pozdrav dragom brataniću
RADOVANU VULANOVIĆU
Čuvaćemo uspomenu na tebe.
SLAVICA i SENKA
Draga
Tvoju dobrotu i plemenito srce nećemo zaboraviti. Uvijek si bila tu za nas i zauvijek ćemo ti biti zahvalni na tome
Sin DRAGAN sa porodicom
Sa neizmjernom tugom i nevjericom, opraštam se od moje drage
VESNE JOVOVIĆ
ZDRAVKO sa porodicom 792
Počivaj u miru, stari.
Tvoja žena MILKA i sin MILJAN 788
Vaš osmijeh, Vaša plemenitost, srdačnost, Vaš sjaj i elegancija ostaće zauvijek urezani u mom srcu. Već nedostajete...
TIJANA ĆOSO sa porodicom
Hvala ti na iskrenom prijateljstvu, ljubavi kojom si zračila i neprestano pružala, hvala ti na tvom osmijehu, na toplini, na radosti pri svakom našem susretu i druženju. Napustila nas je dama vedra duha, a naša, jedinstvena. Živjećeš u mojim najljepšim uspomenama. Počivaj u miru.
Igora JOVOVIĆ
Počivaj u miru.
19. 10. 2013 – 19. 10. 2025.
RAJKA ŠPADIJER sa porodicom
TANJA i EDI TRIPOVIĆ sa porodicom 778
Opraštamo se od drage kume
Njenu ljubav, pažnju i plemenitost zadržaćemo u trajnom sjećanju.
BEGOVIĆ: OLGA, IGOR i BORIS
Sa osjećanjem velike tuge opraštamo se od naše voljene i plemenite
Iskrenog i odanog prijatelja naše porodice čuvaćemo sa ljubavlju, sjećanje na nju i na sve lijepe i srećne trenutke koje smo sa njom imali.
NOVAK, NADA, MILICA i MILENA JOVOVIĆ
Volimo te zauvijek!
Tvoj osmijeh, toplina, radost i optimizam žive u nama. Pratićemo tvoj primjer dobrote. Nosimo u srcu tvoju beskrajnu ljubav.
S ljubavlju, IVANA i JOVANA
Danas je godina dana od kada me je napustio moj voljeni suprug
NEŠO – BATO MARTINOVIĆ
Opraštamo se od
Velikog prijatelja naše porodice, pružajući nam uvijek osmijeh, veselost i ljubav – za stalno sjećanje.
MILONJIĆ sa porodicom
Otišlo je u nezaborav jedno dugotrajno i iskreno prijateljstvo
Moja voljena, cijenjena i odana prijateljica.
Prođe najtužnija godina u mom životu. Još uvijek ne mogu da se pomirim sa bolnom istinom da te više nema. Fizički nisi sa mnom, ali u mom srcu si sve dok sam živa.
Tvoja MILENA
Godina je od smrti našeg prijatelja
NEŠA – BATA MARTINOVIĆA
Počivaj u miru, a mi te čuvamo od zaborava. VOJO VUKMANOVIĆ sa porodicom
Neđelja, 19. oktobar 2025.
Sa velikom tugom opraštamo se od naše drage
Draga Vesna, otišla si tiho, ali iza sebe si ostavila trag dobrote, osmijeha i topline koju ćemo zauvijek pamtiti. Neka tvoja duša nađe mir, a uspomene na tebe neka žive vječno.
Nesebično si nam dijelila svoju ljubav, podršku, pažnju i radost.
Svaka naša sreća bila je i tvoja, i to još veća. Nedostajaćeš nam u svemu što dolazi i mislićemo na tebe u svim lijepim trenucima. Volimo te i pamtimo zauvijek.
Kćerka JOVANA sa suprugom IGOROM
Sjećanje na drage roditelje, brata i snahu
LUKA MRĐENOVIĆ MILKA MRĐENOVIĆ 19. 10. 2000. 13. 12. 2000.
Boli svako sjećanje. Sa bolom i ponosom čuvam vječnu uspomenu na VAS. NEVENKA LABOVIĆ sa porodicom 813
DRAGAN MRĐENOVIĆ STANKA MRĐENOVIĆ 6. 7. 2022. 18. 5. 1993.
Neđelja, 19. oktobar 2025. Oglasi
МИЛАНА СЛОБЕ
ЛАКЧЕВИЋ
Вријеме пролази, у нашим сте мислима. Недостајете нам.
Dvadeset i jedna godina od smrti našeg
Godine prolaze, ali sjećanja ne blijede, a tvoj lik i tvoj osmijeh i dalje nas grije. U tišini te tražimo, u srcima te nosimo. Tvoji NAJMILIJI
Dragoj babi
Vrijeme prolazi, a tvoja ljubav i dobrota ostaju zauvijek u našim srcima. Počivaj u miru u zagrljaju sa našom majkom Zorkom. Tvoja unučad JANKO, MILOŠ, ANA i SANDRA 786
U ponedjeljak, 20. oktobra 2025, navršavaju se dvije godine od smrti našeg dragog oca i svekra
790
S ljubavlju i zahvalnošću čuvamo uspomenu na tebe. Počivaj u miru.
Devet je godina od smrti našeg voljenog supruga, oca, brata, đevera, svekra, đeda, strica i ujaka
Nema dana da te ne pomenemo, da o tebi ne pričamo. Bio si i ostaješ zauvijek naš ponos. I danas kao i svih ovih godina, onako kako si nas za života okupljao, okupićemo se oko tvog vječnog doma.
Danas je 14 godina otkako nijesi sa nama, voljena naša
779
ALVIRA BALIĆ rođena TATAROVIĆ
Ovaj datum budi tužno sjećanje na život bez tebe. Vrijeme neumoljivo prolazi, ali godine ne umanjuju tugu i bol zbog tvog odlaska jer nam zauvijek nedostaju tvoj osmijeh, toplina i plemenitost. S ponosom čuvamo vrijeme provedeno sa Tobom, sjećanje na Tvoju privrženost porodici, a utjehu tražimo u najljepšim uspomenama. Svojom blagorodnošću, ljubavlju i iskrenošću zaslužila si naše vječno sjećanje.
Tvoji: otac MUZAFER - MUŠKI, majka ŠEFKA, brat ALEN, snaha EDA, bratanične LEJLA i AMRA sa porodicom i bratanić DARIS
Vrijeme je samo nijemi svjedok mog bola. DANIJELA VUKOVIĆ sa porodicom
MELITA VUKOVIĆ ULFETA VUKOVIĆ 6. 8. 1974 – 19. 10. 2012. 6. 8. 1939 – 4. 6. 2013.
Vrijeme prolazi, ali ljubav i bol za vašim preranim odlaskom nikad neće. Čuvamo vas u srcima sa lijepim sjećanjima i uspomenama
Tvoji RADE i ANA
MILENKO DRAGUTINOVIĆ
U tišini i molitvi prisjećamo se tvog lika, tvoje dobrote i ljubavi koju si nesebično dijelio. Vrijeme prolazi, ali tuga i sjećanje ostaju u našim srcima BAĆKO i VERA
Prošlo je deset godina od kada nisi sa nama
Vrijeme prolazi, a u mislima si uvijek sa nama. Bio si i ostaćeš naš uzor i neponovljiv u svemu. Ponosni što smo te imali, čuvaćemo uspomenu na tebe.
Tvoja PORODICA
791
Četrdeset je dana od kada nije sa nama naša najdraža
NADA KRSTEV
Ostavila si nam najljepša sjećanja, uzor ponašanja i inspiraciju za život. Mnogo nam nedostaješ. Volimo Te!
Tvoji: IVO, NELA, MILICA i ALEKSANDRA
