Četvrtak, 18. septembar 2025. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXXI / Broj 21469 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 1 euro
! RATU U UKRAJINI
PLJEVLJA: Sportsko-ribolovni klub ,,Lipljen“ podnio prijavu zbog sumnje na širenje zagađenja iz Rudnika ,,Šuplja stijena“
Reakcije stručne javnosti i političkih stranaka na prodaju dva plovila državne kompanije Crnogorska plovidba
Izvor inače pitke vode iznad sela Prošće bio je 16. septembra mutan, a ima uginule ribe. Taj izvor se nalazi na oko 10 km uzvodno rijekom Ćehotinom u odnosu na Badanj u koji se jalovina (opasni otpad) izlila u junu, a o kojem se nadležni još ne izjašnjavaju – navode iz SRK ,,Lipljen“ u prijavi
NO! TO THE WAR IN UKRAINE
INTERVJU: Boro Vučinić, nekadašnji prvi čovjek Ministarstva odbrane i ANB-a
Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i tosanitarne poslove o rezultatima dijagnostičkih ispitivanja
se sa životinja na ljude i ne ugrožava zdravlje ljudi
Crnogorske službe bezbjednosti i sa to malo kapaciteta koje imaju ne pokušavaju niti im je, izgleda, toliko u fokusu nastojanje da imaju punu kontrolu i spriječe maligno djelovanje stranih službi koje su suprotstavljene obavještajno-bezbjednosnoj zajednici kolektivnog sistema bezbjednosti, pa i kada bi imali kapaciteta i snage za to, rekao je sagovornik Pobjede
Predstavnici porodica žrtava dva masakra na Cetinju u kojima je ubijeno 23 ljudi juče razgovarali sa premijerom
nije bio upoznat sa svim detaljima zločina
Predsjednica Vrhovnog suda poručila pritvorenicima da ne usporavaju rad sudova
Predsjedništvo PES-a dalo jednoglasnu podršku gradonačelniku Podgorice za izgradnju kolektora u Zeti
PODGORICA – Pred-
sjedništvo Pokreta
Evropa sad u proširenom sastavu dalo je jednoglasnu podršku gradonačelniku Saši Mujoviću da nastavi sa projektom izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u zetskom selu Botun, saznaje Pobjeda.
Sjednica predsjedništva PES-a održana je u utorak veče, a prisustvovali su joj partijski lider i aktuelni premijer Milojko Spajić, kao i ministri iz Pokreta.
Na sjednici je naglašeno da je postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda projekat Evropske unije čija realizacija mora da počne u predviđenom roku, ali uz istovremeno uvažavanje i zahtjeva mještana Botuna koji se, zajedno sa upravom opštine Zeta, protive izgradnji kolektora u tom naselju – Nikad nijesam osjetio veće jedinstvo u stranci po nekom pitanju – kazao je izvor Pobjede upućen u tok sjednice.
Agencija za zaštitu životne sredine početkom mjeseca dala je pozitivno mišljenje na elaborat o procjeni uticaja kolektora na životnu sredinu u Botunu. Direktor Agen-
U
Na sjednici je naglašeno da je postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda projekat Evropske unije
čija realizacija mora da počne u predviđenom roku, ali uz istovremeno uvažavanje i zahtjeva mještana Botuna, koji se protive izgradnji kolektora u tom naselju
cije Milan Gazdić pojasnio je tada da je pozitivno mišljenje donijeto tek nakon što je komisija, koju je formirala ta institucija, pažljivo obradila svaki komentar, analizirala sve primjedbe i prijedloge i uložila
dodatne napore da se glas građana uzme u obzir.
Lider vladajuće Demokratske narodne partije i poslanik u Skupštini Crne Gore Milan Knežević i predsjednik opštine Zeta Mihailo Asanović, koji
planu PES-a kompletiranje partijske infrastrukture i izrada medijske strategije
Na sjednici Predsjedništva PES-a je bilo riječi i o kompletiranju partijske infrastrukture pri čemu je, kako saznajemo,
naglašena potreba za formiranjem još desetak lokalnih odbora Pokreta. Jedna od tema sjednice bila je i izrada i primjena
medijske strategije kako bi politika PES-a bila jasno i sveobuhvatno predstavljena građanima.
Šef kabineta predsjednika Vlade odlučio da se oproba u novom radnom angažmanu u izvršnoj vlasti
Krvavac preuzima poziciju glavnog Spajićevog savjetnika
PODGORICA - Šef Kabineta predsjednika Vlade Branko Krvavac uskoro će preuzeti poziciju glavnog savjetnika premijera Milojka Spajića, potvrđeno je Pobjedi iz Vlade. Krvavac bi sa pozicije glavnog savjetnika trebalo da bude zadužen za praćenje sprovođenja ključnih vladinih politika, kao i koordinaciju rada resora u izvršnoj vlasti, kako bi se dodatno ojačala efikasnost u ostvarivanju strateških prioriteta Vlade.
U fokusu njegovog djelovanja trebalo bi da bude i rad na ključnim reformama i evropska integracija Crne Gore. Krvavac je juče, prema saznanjima Vijesti, podnio ostavku na mjesto šefa Spajićevog kabineta, a u medijima se spekuliše da će tu funkciju preuzeti njegova dosadašnja zamjenica Tanja Musterović Vijesti prenose da je odluku o preuzimanju nove pozicije Krvavac donio nakon razgovora sa premijerom, a uoči
preksinoćnjeg sastanka rukovodstva Pokreta Evropa sad i ministara iz te partije. Krvavac je stranačkim kolegama i premijeru više puta nagovještavao mogućnost ostavke, ali je Spajić to do sada uporno odbijao. Krvavac je, prema navodima iz njegove biografije, svoj radni angažman počeo 2015. godine u Ministarstvu finansija na pozicijama višeg i samostalnog savjetnika u Direktoratu za ekonomsku i razvojnu politiku, te koordi-
INTERVJU: Boro Vučinić, nekadašnji
PODGORICA - Ovo što se u kontinuitetu radi u sektoru bezbjednosti i odbrane odavno je prevršilo svaku mjeru – ovim je riječima u intervjuu za Pobjedu Boro Vučinić, nekadašnji ministar odbrane u Vladi Crne Gore i direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost, opisao diskutabilna rješenja i aktuelno stanje u najznačajnijem segmentu jedne države.
On je otvorio pitanje suverenosti crnogorskog sistema odbrane i bezbjednosti.
- Očigledno vrlo malo, a i to malo je vrlo porozno. Zato su mnogi u pravu kada tvrde da je bezbjednosni sektor u Crnoj Gori urušen. Kod čelnika tog sistema je podijeljen ideološki osjećaj – naveo je sagovornik našeg lista.
Podsjetio je kako ključnu ulogu ima Demokratska Crna Gora i njen predsjednik Aleksa Bečić „u čijim se rukama nalazi gotovo čitav bezbjednosni i odbrambeni sistem, i na čijim se čelnim ministarskim pozicijama nalaze najviši rukovodioci te stranke“.
To smatra „neprimjerenim“ za jednu tako malu stranku, ističući da to „proizvodi brojne probleme“ koji „prave ozbiljnu štetu državi i društvu“.
kušavaju, niti im je u fokusu da imaju punu kontrolu i spriječe maligno djelovanje stranih službi“.
- Pet godina nakon što je promijenjena vlast u Crnoj Gori, javni prostor je u tolikoj mjeri kontaminiran i radikalizovan da bi to iziskivalo stalno praćenje i analiziranje bezbjednosnih prilika u državi, prije svih od strane Savjeta i Vijeća za nacionalnu bezbjednost –rekao je naš sagovornik. Upravo to, dodao je, „pokazuje kako im nacionalna bezbjednost zemlje nije na prvom mjestu i nije kontinuirani prioritet ove vlasti“.
se od početka protive ideji da se kolektor za potrebe građana Podgorice gradi na teritoriji Zete, optužili su Gazdića zbog sumnji da je počinio niz krivičnih djela i zloupotrijebio službeni položaj. Mještani Botuna, ali i ostalih zetskih naselja, prošle sedmice su na parceli na kojoj je planirana izgradnja postrojenja, organizovali protest upozorenja sa kojeg su poručili da su jedinstveni u stavu da izgradnju kolektora neće dozvoliti. Protestu je prisustvovao i Knežević, koji je tom prilikom poručio da izgradnja kolektora predstavlja nastavak ekološkog genocida u Zeti i da će životima braniti živote djece u Zeti Đ. Ć.
natora u Direkciji za fiskalne analize i projekcije u Direktoratu za državni budžet. Bio je član Revizorskog odbora kompanije AD Crnogorski elektroprenosni sistem Crne Gore od 2018. do 2020. godine, kao i član Odbora direktora Instituta za javno zdravlje Crne Gore. R.P.
- Priča o vetingu u ovoj oblasti je pored, kako kažu, „čišćenja ovih resora“, ujedno skretanje pozornosti sa realnih problema koji nastaju kao posljedica nesposobnosti vršenja vlasti, zbog čega najviše trpe sami građani – naveo je Vučinić, te dodao kako se o tom pitanju ne raspravlja na Vladi već na organima pomenute partije. Takođe, smatra da „snažno partijsko uplitanje i javno demonstriranje pripadnosti Policije i Vojske Crne Gore resoru Demokrata“ stvara „ne malu dozu neukusa“ zbog medijskog eksponiranja visokih stranačkih funkcionera.
On se osvrnuo i na svakodnevnu afirmaciju principa suprotnih zapadnom vrijednosnom sistemu NATO-a i EU koju sprovodi dio aktuelne vlasti „pod patronatom Srpske pravoslavne crkve i uz ćutanje drugog dijela vladajuće koalicije“.
- Istorijski revizionizam, izjednačavanje rodoljuba i izdajnika, te veličanje osuđenih ratnih zločinaca praćeno govorom mržnje je iz temelja uzdrmalo i Ustav i građanski karakter naše zemlje – potcrtao je on.
Kako je dodao, crnogorske službe bezbjednosti „ne po -
- Na žalost, i najveća politička tijela koja donose najvažnije odluke u oblasti bezbjednosti i odbrane zemlje postali su instrument preko kojeg se vrše koalicioni partijski obračuni, zanemarujući pritom ustavnu obavezu da na najvišem nivou brinu o nacionalnoj bezbjednosti države i naroda – zaključio je Vučinić.
POBJEDA: U sektoru bezbjednosti, konkretno u Vojsci Crne Gore i policiji, u toku je „tihi veting“ o kome se posljedično saznaje iz saopštenja resornih ministarstava. Da li vladajuće strukture na taj način žele da izbjegnu politički pritisak u procesima koje sprovode ili je u pitanju nešto drugo?
VUČINIĆ: Ovo što se u kontinuitetu radi u sektoru bezbjednosti i odbrane odavno je prevršilo svaku mjeru. Da ne nabrajamo sve loše što se u prethodnom periodu u tim resorima događalo: od tragičnih masovnih ubistava, nesnalaženja u postupanju u kriznim situacijama poplava i požara, pa do permanentnih kadrovskih turbulencija - i u policiji, i u vojsci - nepotrebnog provokativnog otvaranja spornih pitanja sa susjedima... Sve se to događa u sistemu kojim koordinira potpredsjednik Vlade i predsjednik par-
U rukama Alekse Bečića nalazi se gotovo čitav bezbjednosni i odbrambeni sistem na čijim se čelnim ministarskim pozicijama nalaze najviši rukovodioci te stranke. Nije primjereno ni za mnogo veće, a kamoli za tako malu stranku da ima kompletan sistem odbrane i bezbjednosti države u svojim rukama. Posebno kada je ovako kadrovski potkapacitirana. Neminovno da to za posljedicu proizvodi brojne probleme kojima gotovo svakodnevno svjedočimo i koji prave ozbiljnu štetu državi i društvu
Ministarstva odbrane i Agencije za nacionalnu bezbjednost
tije Demokrata Aleksa Bečić u čijim se rukama nalazi gotovo čitav bezbjednosni i odbrambeni sistem, i na čijim se čelnim ministarskim pozicijama nalaze najviši rukovodioci te stranke. Nije primjereno ni za mnogo veće, a kamoli za tako malu stranku da ima kompletan sistem odbrane i bezbjednosti države u svojim rukama. Posebno kada je ovako kadrovski potkapacitirana. Neminovno da to za posljedicu proizvodi brojne probleme kojima gotovo svakodnevno svjedočimo i koji prave ozbiljnu štetu državi i društvu. Priča o vetingu u ovoj oblasti je pored, kako kažu, „čišćenja ovih resora“, ujedno skretanje pozornosti sa realnih problema koji nastaju kao posljedica nesposobnosti vršenja vlasti, zbog čega najviše trpe sami građani. Inače, cilj vetinga je da procijeni podobnost lica za vršenje određene dužnosti. Treba naglasiti da Crna Gora još nije sistemski uredila to pitanje. U konkretnom slučaju, jasno je da je u pitanju procedura kroz koju se treba osloboditi onih pripadnika policije i vojske za koje se smatra da su politički nepodobni, a na njihova mjesta dovesti partijske lojaliste. Očigledno da stranačko rukovodstvo pokušava da na taj način popravi njen srozani ugled. Umjesto da se zauzme stav na Vladi, o tom pitanju je raspravljano na organima pomenute partije, po čijim se kriterijima sada sprovodi postupak čišćenja tih institucija, kako kažu, od kom-
Crnogorske službe bezbjednosti i sa to malo kapaciteta koje imaju ne pokušavaju niti im je, izgleda, toliko u fokusu nastojanje da imaju punu kontrolu i spriječe maligno djelovanje stranih službi koje su suprotstavljene obavještajno-bezbjednosnoj zajednici kolektivnog sistema bezbjednosti, pa i kada bi imali kapaciteta i snage za to, rekao je sagovornik Pobjede
promitovanog kadra. To se nije radilo, niti se o tome razmišljalo ni nakon referenduma o nezavisnosti Crne Gore 2006. godine, iako je dotadašnja vojska državne zajednice Srbije i Crne Gore bila potencijalni faktor nestabilnosti u našoj zemlji.
POBJEDA: S obzirom na nedavnu personalnu i strukturalnu rekonstrukciju u samom vrhu Vojske Crne Gore, da li je riječ o uobičaje-
nim aktivnostima nakon promjene načelnika Generalštaba VCG?
VUČINIĆ: Nijesu neuobičajene takve promjene, iako to nije pravilo. Mada ne vidim razlog zašto lica na visokim vojnim dužnostima, ako su odgovorno obavljala svoje poslove, treba bezrazložno pomjerati. Problem je, međutim, ako je motiv promjena partijska podobnost, a ne stručnost i kompetentnost za pokrivanje odgovorne pozicije u VCG.
nje društvo. Da li je crnogorski bezbjednosni sektor sada uopšte u poziciji da zaustavi i spriječi njihovo dalje djelovanje?
Vjerujem da u ovom slučaju nije tako. Dobro je da u crnogorskoj Vojsci ima još dovoljno školovanih i sposobnih starješina koji mogu odgovoriti izazovima i obavezama sa kojima se naša država i njena vojska, kao članica kolektivnog sistema bezbjednosti, srijeće - posebno sada kada se Evropa i svijet suočavaju sa ozbiljnim bezbjednosnim prijetnjama. I NATO se prije nekoliko dana suočio sa najvećom povredom svoje teritorije od osnivanja, kada su ruski dronovi upali u vazdušne prostore Poljske i Rumunije. Ono što stvara ne malu dozu neukusa jeste snažno partijsko uplitanje i javno demonstriranje pripadnosti Policije i VCG resoru Demokrata - uz naglašeno medijsko eksponiranje najvišeg stranačkog rukovodstva. Prosto, ne ispuštaju taj i toliki nezasluženo stečeni partijski plijen iz ruku, misleći - valjda - da će takvom stranačkom uzurpacijom ublažiti strmoglavi rejting stranke. Vojsku treba podržavati i stvarati joj uslove da radi svoj posao i da ostvaruje svoju misiju definisanu Ustavom i zakonima sa što manje stranačkog nametanja i svojatanja.
Nacionalna bezbjednost Crne Gore nije na prvom mjestu i nije kontinuirani prioritet ove vlasti
POBJEDA: Na što ukazuje
činjenica da se dva ključna državna tijela, Savjet za odbranu i bezbjednost i Vijeće za nacionalnu bezbjednost, sastaju samo u kriznim situacijama, te da donošenje odluka nerijetko izostaje zbog političkih obračuna?
VUČINIĆ: To, prije svega, pokazuje da im nacionalna bezbjednost zemlje, nažalost, očigledno nije na prvom mjestu i nije kontinuirani prioritet ove vlasti. Sve je podređeno prvenstveno partijskim interesima i ciljevima, koji se u najvećoj
mjeri oblikuju van Crne Gore. Nažalost, i najveća politička tijela koja donose najvažnije odluke u oblasti bezbjednosti i odbrane zemlje postali su instrument preko kojeg se vrše koalicioni partijski obračuni, zanemarujući pritom ustavnu obavezu da na najvišem nivou brinu o nacionalnoj bezbjednosti države i naroda. Umjesto da stalno prati i procjenjuje bezbjednosnu situaciju u državi, što mu je i ustavna obaveza, Savjet za odbranu i bezbjednost se sastaje tek nakon što kriza uzme maha. Sjetimo se
samo ljetošnjih požara sa, nažalost, ljudskim žrtvama kada se Savjet za odbranu i bezbjednost sastao da bi donio odluku da se svi kapaciteti koje naša zemlja ima stave na raspolaganje u borbi sa vatrenom stihijom. To je učinjeno tek u avgustu, nakon što su se požari razbuktali, umjesto da se takve odluke i mjere donesu znatno ranije, kada su se požari mogli očekivati, i da se spremno uđe u vreli ljetnji period. Sve to ne samo što nije dobro za državu, već stvara lošu sliku pred našim saveznicima i partnerima, koji su i ovog
puta značajno pomogli da se stihija obuzda. Danas, pet godina nakon što je promijenjena vlast u Crnoj Gori, javni prostor je u tolikoj mjeri kontaminiran i radikalizovan da bi to iziskivalo stalno praćenje i analiziranje bezbjednosnih prilika u državi, prije svih od strane Savjeta i Vijeća za nacionalnu bezbjednost. Umjesto da se ozbiljno i odgovorno time bavi, vlast preko ovih tijela nezrelo demonstrira svoje suprotstavljene partijsko-političke ciljeve i čini ove organe dodatno nefunkcionalnim.
POBJEDA: Prema pojedinim bezbjednosnim izvorima, Crna Gora uspijeva da održi poziciju sigurnog saveznika u NATO i kao zemlja kandidat za ulazak u EU. S druge strane, postoji li realna opasnost da bi se ovakva njena pozicija mogla pogoršati?
VUČINIĆ: Naravno da postoji. Uticajniji dio aktuelne vlasti svjesno, a onaj manje uticajanzbog zavidne nekompetentnosti i koalicione podjarmljenosti - gura Crnu Goru u smjeru suprotnom od onog koji vodi ka EU. Svakodnevno svjedočimo brojnim primjerima da dio aktuelne vlasti, pod patronatom Srpske pravoslavne crkve i uz ćutanje drugog dijela vladajuće koalicije, afirmiše stvari koje su suprotne zapadnom vrijednosnom sistemu NATO-a i EU. Istorijski revizionizam, izjednačavanje rodoljuba i izdajnika, te veličanje osuđenih ratnih zločinaca praćeno govorom mržnje je iz temelja uzdrmalo i Ustav, i građanski karakter naše zemlje. Crna Gora već duže, reklo bi se nimalo slučajno, funkcioniše stihijski. Nakon devetnaest godina od obnove nezavisnosti, kao članica UN-a, Crna Gora u posljednjih pola decenije svoj međunarodni subjektivitet održava formalno, najviše zahvaljujući svom članstvu u NATO. POBJEDA: Djelovanje stranih bezbjednosnih službi u Crnoj Gori možemo skoro svakodnevno pratiti kroz kreiranje kriznih situacija, te nastavak „podgrijavanja“ tema i događaja koji duboko dijele ovdaš-
VUČINIĆ: Tu se, prije svega, nameće pitanje: koliko je crnogorski sistem odbrane i bezbjednosti suveren? Očigledno vrlo malo, a i to malo je vrlo porozno. Zato su mnogi u pravu kada tvrde da je bezbjednosni sektor u Crnoj Gori urušen. Kod čelnika tog sistema je podijeljen ideološki osjećaj. Sa jedne strane prema NATO-u, zato što to još formalno moraju. A sa druge strane jako vode računa da se, shodno svom tradicionalnom partijskom legatu, previše ne udalje od Beograda i Moskve zbog vrlo nepredvidivog razvoja geopolitičkih prilika u Evropi i svijetu. U politici je veoma važno imati jasno ideološko opredjeljenje. Kada sa tim nemate problem, mnogo je lakše baviti se politikom. Danas vlast u Crnoj Gori, ili bar njen dominantan dio, nema problem sa tim i to ne krije. Ali, ponekad ima potrebu da ga zbog pozicije kod zapadnih partnera malo zakamuflira, izigravajući „posvećene evropejce“, dok su u dubini duše ideološki potpuno na suprotnoj strani. Vidimo da se od strane lidera aktuelne većine, oličene u predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću, stalno priređuju razni „iventi“ koji potiru najveće evropske i crnogorske vrijednosti, kao što je antifašizam. Utire se put za svesrpsko zajedništvo, predvođeno SPC-om, kao kleropolitičkom, radikalnom, ekspanzionističkom organizacijom. Upravo zbog takvog kalkulantskog pristupa vlasti, praćenog enormnom nekompetentnošću, generišu se brojni problemi u društvu, koje duboko polarizovano nezaustavljivo klizi u beznađe. U takvom društvu se ni jedan pojedinac ne može osjećati bezbjednim i sigurnim da će ga institucije sistema zaštiti. Pogledajte samo najnoviji primjer sramnog hapšenja i kažnjavanja porodice Nikaljević u Crmnici... Stoga bi najkraći odgovor na Vaše pitanje mogao da glasi: crnogorske službe bezbjednosti i sa to malo kapaciteta koje imaju ne pokušavaju, niti im je, izgleda, toliko u fokusu nastojanje da imaju punu kontrolu i spriječe maligno djelovanje stranih službi koje su suprostavljene obavještajno-bezbjednosnoj zajednici kolektivnog sistema bezbjednosti, pa i kada bi imali kapaciteta i snage za to. Takav inferioran položaj donekle umanjuje činjenica da Crna Gora pripada pomenutoj kolektivnoj obavještajno-bezbjednosnoj zajednici koja pokriva teritoriju NATO-a, a koji je sada jedini preostali garant naše kakve-takve stabinosti i suverenosti. Danas imamo do kraja apsurdnu situaciju da crnogorski suverenitet populaciono i teritorijalno ostvaruje aktuelna vlast koja se ne samo ideološki, već i suštinski nalazi pod patronatom SPC, kao ekspoziture beogradskog režima u Crnoj Gori, i za koju znamo da je okorjeli protivnik crnogorske nacionalne i državne samobitnosti. Kristina JERKOV
Kineska ambasada u Podgorici priredila prijem povodom 76. godišnjice osnivanja Narodne Republike i proslavila stupanje na dužnost novog ambasadora
PODGORICA – Svečanim prijemom u Podgorici, Ambasada Kine u Crnoj Gori obilježila je sinoć 76. godišnjicu osnivanja te Narodne Republike, ali i proslavila stupanje na dužnost novog kineskog ambasadora u našoj zemlji Čen Sijufenga.
Obraćajući se zvanicama, ambasador Čen je podsjetio da je Kina tokom proteklih 40 godina više od 800 miliona svojih stanovnika izvela iz siromaštva što, kako je objasnio, čini više od 70 odsto ukupnog broja ljudi koji su izašli iz siromaštva u svijetu u tom periodu.
- Praksa preciznog suzbijanja siromaštva pruža dragocjeno iskustvo zemljama koje se suočavaju sa sličnim izazovima. Danas se novokvalitetne proizvodne snage brzo razvijaju, a otvoreni, korisni i besplatni modeli vještačke inteligencije privlače veliku pažnju širom svijeta. Polovina novoinstaliranih kapaciteta obnovljive energije širom svijeta nalazi se u Kini. Kina se odlučno zalaže za otvaranje na visokom nivou i ostaje velika platforma za razvojne prilike od zajedničke koristi. Kina i dalje zauzima prvo mjesto u svijetu po robnoj trgovini – naveo je ambasador.
Pojasnio je i da se, od pristupanja Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, prosječna carinska stopa Kine sa 15,3 odsto smanjila na 7,3 procenta, te da je u prvoj polovini ove godine osnovano više od 30.000 novih preduzeća sa stalnim investicijama, što predstavlja rast od 11,7 odsto u odnosu na prethodnu godinu.
- To potvrđuje da će sljedeća „Kina“ i dalje biti Kina – poručio je Čen.
Istakao je i kako su projekti u okviru inicijative „Pojas i put“ omogućili više od 420.000 novih radnih mjesta u državama učesnicama u toj inicijativi, te da kineske kompanije zemljama u razvoju pružaju kvalitetnu i pristupačnu infrastrukturu.
- Kina kontinuirano olakšava procedure za izdavanje kineske vize i uvela je jednostrani
Ambasador Čen je naveo da Kina i Crna Gora njeguju prijateljstvo zasnovano na jednakosti i međusobnom povjerenju, te da od uspostavljanja diplomatskih odnosa dvije zemlje insistiraju na uzajamnom poštovanju suvereniteta, teritorijalnog integriteta i nemiješanju u unutrašnje poslove
bezvizni režim za građane u brojnim zemljama, uključujući i Crnu Goru, što će zasigurno donijeti još više koristi – ističe Čen.
Dodaje da Kina dosljedno insistira na putu mirnog razvoja i djeluje kao stabilizator očuvanju međunarodnog poretka, te da je, kao sila pobjednica iz Drugog svjetskog rata i jedna od osnivača Ujedinjenih nacija, oduvijek bila graditelj svjetskog mira i doprinosila globalnom razvoju. - Kina je spremna da zajedno
sa međunarodnom zajednicom, uključujući i Crnu Goru, doprinese izgradnji pravednijeg i racionalnijeg sistema globalnog upravljanja i da rame uz rame ide ka zajednici sa zajedničkom budućnošću za čovječanstvo – naglasio je Čen. Kada je riječ o njegovom stupanju na dužnost ambasadora u našoj zemlji, Čen je istakao da dolazi sa željom produbljivanja prijateljstva između Crne Gore i Kine i iskrenom namjerom unapređenja saradnje.
- Iako sam u Crnoj Gori manje od mjesec, već sam duboko osjetio iskrenost i gostoprimstvo crnogorskih prijatelja –kazao je on. Ambasador Čen navodi i da Kina i Crna Gora njeguju prijateljstvo zasnovano na jednakosti i međusobnom povjerenju, te da od uspostavljanja diplomatskih odnosa dvije zemlje insistiraju na uzajamnom poštovanju suvereniteta, teritorijalnog integriteta i nemiješanju u unutrašnje poslove.
- Crnogorska strana čvrsto se pridržava principa jedne Kine i podržava stav Kine po pitanjima od suštinskih interesa i velikih zabrinutosti. Kina poštuje razvojni put koji je crnogorski narod samostalno izabrao, kao i stratešku odluku o evropskoj integraciji Crne Gore – poručio je ambasador.
Ocijenio je da projekti poput izgradnje bulevara od Tivta do Jaza i ekološke rekonstrukcije Termoelektrane Pljevlja napreduju po planu. - Kineska strana je spremna da
Parlamentarni odbor EU i Crne Gore za stabilizaciju i pridruživanje danas i sjutra zasijeda u Podgorici
PODGORICA - Parlamentarni odbor Evropske unije i Crne Gore za stabilizaciju i pridruživanje (POSP) zasijedaće danas i sjutra u
plenarnoj sali Skupštine Crne Gore. Sastankom će kopredsjedavati potpredsjednik Skupštine Crne Gore Dejan Đurović
i poslanik Evropskog parlamenta Tomas Vajc
Prisutnima će se na početku sastanka, kako je najavljeno iz parlamenta, obratiti predsjednik Skupštine Crne Gore
Andrija Mandić
- Tokom dvodnevnog sastanka crnogorski i evropski poslanici razgovaraće o stanju
pristupnih pregovora i odnosima između Evropske unije i Crne Gore, uz učešće ministarke evropskih poslova Crne Gore, ambasadorke Kraljevine Danske u Crnoj Gori i ambasadora Evropske unije u Crnoj Gori. Na sastanku će takođe biti riječi o napretku u oblasti vladavine prava,
sa fokusom na veting i borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, napretku u reformi izbornog zakonodavstva, kao i o poljoprivredi, ruralnom razvoju i održivom turizmu - navode iz Skupštine. Parlamentarni odbor Evropske unije i Crne Gore za stabilizaciju i pridruživanje, for-
ohrabri više kompanija koje imaju kapacitet i volju da ulažu i posluju u Crnoj Gori – kazao je on.
Istakao je i kako se posljednjih godina sve više crnogorskih građana odlučuje da uči kineski jezik i upoznaje kinesku kulturu, dok sa druge strane, kako je rekao, mala i lijepa Crna Gora postaje omiljena destinacija kineskih turista. Uz podsjećanje da Crna Gora i Kina iduće godine obilježavaju 20-godišnjicu uspostavljanja diplomatskih odnosa, ambasador Čen je poručio da će uložiti maksimalne napore da nastavi tradicionalno prijateljstvo i produbljuje međusobnu razmjenu i saradnju. Zvanicama na svečanom prijemu obratio se i potpredsjednik Skupštine Crne Gore Mirsad Nurković, koji je ocijenio da je 76. godišnjica osnivanja Narodne Republike Kine jubilej od univerzalne vrijednosti i svjetskog značaja, jer predstavlja rađanje moderne kineske države. - Kina je primjer kako se može ostvariti snažan ekonomski rast kroz očuvanje tradicije. Veze Crne Gore i Kine sežu od antifašističke borbe, jer su naši narodi branili ideale mira i slobode. Crna Gora na evropskom putu prepoznaje vrijednost partnerstva sa Kinom. Naše zemlje nijesu konkurenti, već se međusobno razumiju. Naša saradnja mora i u buduće biti zasnovana na principima multilaterizma i međusobnog uvažavanja – poručio je Nurković.
Na prijemu je govorio i potpredsjednik Vlade Milun Zogović, ističući da je Kina sačuvala „bogatstvo svoje drevne kulture, ali i diplomatsku mudrost koja je i danas jednako inspirativna kao i u vjekovima iza nas“.
- Crna Gora visoko cijeni podršku i partnerstvo sa Kinom. NR Kina je bila i ostala pouzdan partner u infrastrukturnom razvoju Crne Gore. Crna Gora na evropskom putu ostaje čvrsto posvećena principima međusobnog povjerenja i uvažavanja. Crna Gora i Kina uspješno koračaju putevima saradnje, zajedništva i prijateljstva – zaključio je Zogović. Đ. ĆORIĆ
miran je u junu 2010. godine nakon stupanja na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Odbor se sastaje dva puta godišnje i razmatra sve aspekte odnosa između EU i Crne Gore, a posebno primjenu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Đ. Ć.
Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine predstavilo nove sajtove
PODGORICA - Građani koji posjeduju nelegalne objekte sada će, uz pomoć novog portala legalizuj. me, imati jednostavan i transparentan način da pokrenu proces legalizacije, dok će investitorima portal gradjevinskadozvola.me omogućiti brži i pouzdan pristup informacijama i procedurama za dobijanje građevinskih dozvola, saopštili su predstavnici Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.
- Kroz portale Legalizuj.me i Gradjevinskadozvola.me treba da olakšamo pristup pravim informacijama svim građanima. Građani će dobiti svaku informaciju koja im je potrebna, kao i savjet gdje mogu da pronađu odgovore na sva pitanja koja ih interesuju - saopštio je na konferenciji za novinare ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović
On je naveo da novi portali imaju za cilj da građanima i investitorima pruže jednostavan, pouzdan i transparentan pristup informacijama i procedurama vezanim za legalizaciju bespravnih objekata i izdavanje građevinskih dozvola.
- Posebno ističemo da portali uključuju četbot zasnovan na vještačkoj inteligenciji – servis koji predstavlja jedan od prvih, ako ne i prvi, primjer upotrebe AI-asistenta, koga smo nazvali Maša, u pružanju javnih usluga u Crnoj Gori i značajno unapređuje dostupnost informacija građanima u realnom vremenu - istakao je Radunović.
Na konferenciji za novinare prezentovan i portal gradjevinskadozvola.me koji će investitorima omogućiti brži i pouzdan pristup informacijama i procedurama za dobijanje građevinskih dozvola
On je takođe objasnio da će, pored koristi za građane, ovi portali i prateći video materijali biti i značajna pomoć nadležnim organima državne i lokalne uprave, koji će, usljed novih procedura u oblasti legalizacije i izdavanja dozvola, biti suočeni sa povećanim obimom posla i pritiskom javnosti.
Za legalizaciju građani moraju lično da podnose dokumentaciju.
- Sajt služi za informisanje, što je potrebno od dokumenta. Šest mjeseci je prijem dokumentacije za upis u katastar. Pet godina je rok za legalizaciju - pojasnio je Radunović. Pr ema njegovim riječima, objekti koji su nastali nakon jula biće uklonjeni, ali prvo inspekcija mora da utvrdi činjenično stanje.
Vršilac dužnosti generalnog direktora Direktorata za legalizaciju Nikola Ražnatović je pojasnio da je na sajtu legalizuj.me građanima u četiri koraka pojednostavljen proces legalizacije, a dostupna im je i lista svih dokumenta koji su im potrebni, kao i rokovi koji se moraju ispoštovati.
Ražnatović je pojasnio da će proces legalizacije za objekte do 500 kvadrata sprovoditi opštine, a iznad 500 kvadrata Uprava za legalizaciju, koju će Vlada formirati do decembra.
- Možemo reći da smo prvo ministarstvo koje uvodi vještačku inteligenciju, chatbot Maša će odgovarati na pitanja, a ako neko ne dobije odgovor, onda će preusmjeriti na mejlove i druge kontakte,
gdje se mogu dobiti podaci koji se traže - pojasnio je Ražnatović, dodajući da se kompletna dokumentacija, kada se sakupi, mora predati lično i da se ne može podnositi preko sajta legalizuj.me.
Na sajtu legalizuj.me su dostupni svi kontakti o institucijama koje su uključene u proces legalizacije.
On je rekao da su se, po podacima opština, građani u velikom broju odazvali za legalizaciju i da je podnijeto preko 1.000 zahtjeva.
Do formiranja Uprave za legalizaciju, kako je pojasnio ministar, za objekte iznad 500 kvadrata zahtjevi se predaju opštinama koje će ih kasnije proslijediti Upravi.
Vršilac dužnosti generalnog direktora Direktorata za gra-
đevinarstvo Boško Todorović je kazao da se na portalu gradjevinskadozvola.me nalaze detaljne instrukcije, potrebni dokumenti i adrese institucija i praktični savjeti koji su potrebni za pribavljanje građevinske dozvole.
Na tom portalu je pojašnjena procedura u tri koraka koji uključuju proces izrade i reviziju tehničke dokumentacije, podnošenje zahtjeva i izdavanje građevinske dozvole i treći korak se odnosi na upotrebnu dozvolu.
Todorović je kazao da su za objekte do 3.000 kvadrata nadležne opštine, a iznad 3.000 kvadrata Ministarstvo. Bespravni objekat može biti legalizovan ako je vidljiv na orto foto snimku teritorije, koji je dostupan javnosti putem
internet stranica Ministarstva prostornog planiranja i Katastra. Osim toga, objekat mora biti upisan u katastar nepokretnosti, imati riješene imovinsko-pravne odnose, te mora imati pristup sa gradske saobraćajnice ili javnog puta.
Legalizacija nije moguća ako je objekat izgrađen na površinama planiranim za infrastrukturu od opšteg interesa, ako prelazi granice vlasničke parcele (na prostoru bez planskog dokumenta), ili ako je privremene prirode i sagrađen od materijala koji ne obezbjeđuju stabilnost, funkcionalnost i sigurnost.
Vlasnici bespravnih objekata u obavezi su da plate naknadu za urbanu sanaciju, koja se dijeli između lokalne samouprave (80 odsto) i državnog
budžeta (20 odsto). Visina naknade zavisi od planskog dokumenta, zone, stepena opremljenosti zemljišta, kao i vrste i namjene objekta. Obračun se vrši po kvadratu, na osnovu elaborata izvedenog stanja koji mora izraditi licencirana geodetska organizacija.
Takođe, omogućeno je plaćanje u ratama – do 360 mjesečnih rata za objekte osnovnog stanovanja, do 120 rata za ostale, dok luksuzni turistički objekti plaćaju u najviše 60 rata, uz znatno viši iznos – od 1.500 do 5.000 eura po kvadratnom metru.
Za objekte na Crnogorskom primorju propisana je i posebna naknada u skladu sa zakonima o regionalnom vodosnabdijevanju, koja se može platiti u najviše 36 rata. Zakonom je predviđeno i uklanjanje bespravnih objekata za koje nije podnijet zahtjev za legalizaciju, za koje je zahtjev odbijen ili za koje nije pokrenut upis u katastar. Zakon o legalizaciji bespravnih objekata predviđa stroge kazne za kršenje obaveza u vezi sa legalizacijom i upr avljanjem nelegalnom gradnjom. Pravno lice može biti kažnjeno novčanom kaznom od 1.000 do 40.000 eura ako ne pribavi rješenje o legalizaciji, ne plaća godišnju naknadu za korišćenje prostora, ne omogući pristup objektu nadležnim organima ili ne pokrene upis objekta u katastar u zakonskom roku. Ministar Radunović novinarima nije htio da iznese stav o kolektoru u Botunu, govoreći da bi ovim, ali i drugim pitanjima van teme, konferencija ostala u drugom planu. N. KOVAČEVIĆ
PODGORICA – Skupštinski odbor za ekonomiju, finansije i budžet podržao je izvještaj o radu Centralne banke (CBCG) za prošlu godinu kada je na njenom čelu bila aktuelna guvernerka Irena Radović, dok je podrška tog skupštinskog tijela izostala za izvještaje o radu vrhovne monetarne institucije za 2022. i 2023. godinu u vrijeme dok je ovom institucijom rukovodio Radoje Žugić
Poslanici nijesu dali podršku ni izvještajima za rad Savjeta za finansijsku stabilnost za 2022, 2023. i 2024. godinu. Na sjednici su čelnici regulatornih agencija iz oblasti energeti-
ke, medija i telekomunikacija su prezentovali izvještaje o radu pred tri od ukupno 13 članova Odbora, uključujući predsjednika i potpredsjednika Odbora. Tako juče nije ni bilo uslova da se o ovim izvještajima glasa. Isto stanje u sali je bilo i prije nekoliko dana kada je guvernerka Radović prezentovala rezultate CBCG, zbog čega je glasanje o izvještajima odloženo za jučerašnju sjednicu. Na dnevnom redu juče je bila i inicijativa opozicije da se sprovede kontrolno saslušanje potpredsjednika Vlade za ekonomsku politiku i ministra ekonomskog razvoja Nika Đeljošaja i ministra finansija Novice Vukovića na temu
„Izostanak adekvatne reakcije Vlade na kontinuirane, negativne efekte inflacije po životni standard građana“. Ovu inicijativu su podnijeli poslanici DPS-a Nikola Milović, Nikola Rakočević i Mihailo Anđušić, SD-a Boris Mugoša i Ure Miloš Konatar. Mugoša je na sjednici kazao da je informisan da poslanici parlamentarne većine treba da obave određene konsultacije prije nego se izjasne o ovoj inicijativi.
Za ponedjeljak je zakazano kontrolno saslušanje ministra energetike Admira Šahmanovića te čelnika EPCG i EPCG Solar gradnje Milutina Đukanovića i Marine Jočić. M. LEKOVIĆ
Monstat juče predstavio rezultate obračuna bruto domaćeg proizvoda (BDP)
PODGORICA - Monstat je juče predstavio i rezultate obračuna bruto domaćeg proizvoda (BDP) za prošlu godinu, koji je iznosio 7,65 milijardi eura, dok je 2023. bio 7,07 milijardi eura.
- U apsolutnom iznosu, u prošloj godini stvoreno je 383,9 miliona eura više dodane vrijednosti u odnosu na 2023. godinu - rekla je vršiteljka dužnosti pomoćnice direktora Sektora za makroekonomske statistike, nacionalne račune i cijene Branka Šušić-Radovanović na konferenciji za novinare.
S topa nominalnog rasta BDP-a u prošloj godini iznosila je 8,1 odsto, dok je realni rast iznosio 3,2 odsto.
BDP po stanovniku u prošloj godini iznosio je 12. 260 eura, dok je 2023. godine bio 11.340 eura.
-U prošloj godini, privredna aktivnost pokazala je pozitivan trend u većini sektora, iako su pojedine grane i komponente BDP-a ostvarile negativne rezultate, što je ukupni rast učinilo umjerenim - kazala je Šušić-Radovanović.
Najveći doprinos rastu BDP-a dolazi iz sektora prerađivačke industrije, koja se pozicionirala kao ključni nosilac industrijskog oporavka. S druge strane, značajan negativan doprinos rastu BDP-a zabilježen je u sektoru snabdijevanja električnom energijom,
mina
Branka Šušić-Radovanović agencija
koji je pao 20,7 odsto u realnim iznosima.
- Privreda je u prošloj godini pokazala zapažene rezultate, vođena rastom industrije, građevinarstva, lične potrošnje i investicija. Ukupno gledano, ekonomski rast podržan je domaćom potražnjom i fiskalnim prilivima - objasnila je Šušić-Radovanović. Preliminarni podaci Monstata pokazuju da je BDP Crne Gore porastao u drugom kvartalu ove godine 3,5 odsto, pokazuju preliminarni podaci Monstata.
- U apsolutnom iznosu stvoreno je 106 miliona eura više dodane vrijednosti u odnosu na isti kvartal prethodne godine
- kazala je Šušić-Radovanović na konferenciji za novinare. Ovaj rast, kako je objasnila, rezultat je kombinovanog efekta rasta proizvodnje, potrošnje, zaposlenosti i fiskalnih prihoda, uprkos izazovima na strani spoljnotrgovinske razmjene.
- Ključni doprinos rastu BDP-a za drugi kvartal odnosi se na industrijsku proizvodnju, koja je zabilježila izuzetno visok rast od 18,6 odsto, što je najveći sektorski doprinos ukupnom BDP-u - dodala je Šušić-Rdovanović.
Monstat je sproveo veliku (benčmark) reviziju BDP-a za period 2006–2023. godine, u skladu sa harmonizovanom evropskom politikom revizije (HERP) . Velika revizija i usklađivanje obračuna BDP-a sa Evropskim sistemom nacionalnih računa, rezultat je novih izvora podataka, metodoloških unapređenja i primjene nove klasifikacije individualne potrošnje prema namjeni COICOP 2018. Novi izvori podataka uključili su, između ostalog, podatke popisa stanovništva, domaćinstava i stanova, popisa poljoprivrede, administrativne izvore podataka.
- Na osnovu novih i unaprijeđenih izvora podataka, nominalni BDP za 2023. godinu, kao referentnu (benčmark) godinu, povećan je 1,5 odsto, dok je za period 2006–2022. u prosjeku smanjen 0,6 odsto - rekla je Šušić-Radovanović. Realna stopa rasta za 2023. godinu revidirana je sa 6,3 odsto na 6,5 odsto, dok su za period 2006–2022. realne stope rasta BDP-a ostale uglavnom na prethodno objavljenim nivoima, uz manja odstupanja po godinama. S. P.
Delegacija Komiteta za budžetsku kontrolu (CONT) Evropskog parlamenta sa predstavnicima Razvojne banke
Potvrđena sposobnost RBCG ključna za uspješnu implementaciju inicijativa koje finansira EU
PODGORICA - Potvrđena sposobnost Razvojne banke (RBCG) da identifikuje i finansira održive projekte privatnog sektora biće ključna za uspješnu implementaciju budućih inicijativa koje finansira Evropska unija (EU), ocijenili su poslanici Evropskog parlamenta (EP). Predsjednik Upravnog odbora RBCG Nikola Tripković, sa članovima tog tijela i saradnicima, sastao se juče sa delegacijom Komiteta za budžetsku kontrolu (CONT) EP koju je predvodio predsjednik Niclas Herbst – Kao glavno sredstvo za usmjeravanje investicija u realnu ekonomiju Crne Gore, posebno u mala i srednja preduzeća, zelene inicijative i strateške sektore, RBCG posjeduje stručnost koja može značajno podržati investicione ciljeve Instrumenta EU
rbcg
Predstavnici Razvojne banke i Delegacije Evropskog parlamenta
za reforme i rast - ocijenili su poslanici EP tokom razgovora. Tripković je kazao da je RBCG, kao novoosnovana institucija, sa kontinuitetom Investiciono-razvojnog fonda (IRF), ključni partner crnogorske privrede, što potvrđuju ulaganja od preko dvije milijarde eura u ekonomiju Crne Gore. – Cilj je da RBCG u budućnosti
bude lider u finansiranju investicija koje doprinose stvaranju novih vrijednosti, posebno u oblasti proizvodnje, i jačanju konkurentnosti naše privrede u kontekstu pridruživanja EU - kazao je Tripković. On je posebno naglasio značaj saradnje sa Evropskom investicionom bankom (EIB). r. e.
Reakcije stručne javnosti i političkih stranaka na prodaju državne kompanije Crnogorska plovidba
PODGORICA – Brodovi Crnogorske plovidbe „Kotor“ i „21. maj“ prodati su po upola nižoj cijeni od tržišne vrijednosti brodova iste starosti i nosivosti, saopštio je Pobjedi inženjer pomorstva i pomorski stručnjak Goran Sindik komentarišući odluku Vlade da oba broda proda za ukupno 13,2 miliona dolara danskoj kompaniji K/S Navision group.
- Trenutna realna pojedinačna cijena brodova na tržištu, iste starosti i nosivosti kao što su brodovi Crnogorske plovidbe „Kotor“ i „21.maj“ kreće se između 12 i 13 miliona dolara –kazao je Sindik našoj redakciji. Čak i ako se, kako dodaje, od toga oduzme jedan do dva miliona dolara, koliko bi bilo potrebno da se brodovi dovedu u red, cijena po kojoj su prodati ,,Kotor“i ,,21. maj“ je i dalje upola manja u odnosu na trenutne cijene na tržištu.
Loš marketing Sindik kritikuje kompletan proces koji je sproveden prilikom prodaje ovih brodova, naglašavajući da je simptomatično da je konkretnoj prodaji prethodio „loš marketing“ Ministarstva pomorstva i rukovodstva Crnogorske plovidbe
Vrijednost brodova je berzanski uređeno tržište. Čudno je da su svi svjetski brokeri objavili da su brodovi ,,Kotor“ i „21. maj“ prodati za 21 milion dolara, a da Vlada nakon 20 dana objavljuje da su prodati za 13,2 miliona. Nikada se do sada nije desilo da se u biltenima objave podaci, a da brodovi nijesu prodati, tvrdi inženjer pomorstva i pomorski stručnjak Goran Sindik
da su brodovi u lošem stanju. Osim toga, kako dodaje, iz informacije Ministarstva pomorstva koju je Vlada usvojila u utorak na elektronskoj sjednici, praktično proizilazi da nijesu bili zadovoljni time što je vrijednost brodova bila procijenjena na 19 miliona dolara.
- Prije otpočinjanja postupka, urađena je procjena vrijednosti broda ,,Kotor“ na daljinu, koja se zasniva isključivo na uvidu u dostupne evidencije i izvještaje o tehničkom stanju broda, bez fizičkog obilaska i pregleda na licu mjesta. Procjene su izradile međunarodne kuće iz Velike Britanije Drewry Financial Research Services i Braemar Valuations Limited koje su brod Kotor u julu procijenile na iznos od 9,5 miliona dolara odnosno 9,25 miliona dolara. Procje-
na je formalno urađena samo za brod ,,Kotor“, ali imajući u vidu da su ,,Kotor“ i ,,21. maj“ brodovi blizanci, istog tipa i gotovo identičnih karakteristika, navedeni rezultati korišćeni su i kao orijentir pri razmatranju vrijednosti broda „21.maj“. Međutim, treba naglasiti da se ovakva vrsta procjene u suštini određuje paušalno i može odstupati od realnog tržišnog pokazatelja, jer ne odražava stvarno stanje broda – navodi se u informaciji Ministarstva pomorstva. Komentarišući ove navode Sindik ukazuje da se dolazi u situaciju da se prodavac buni zato što mu je imovina procijenjena na duplo veći iznos. - Naravno da prodavac može svoju imovinu prodati za bilo koju cijenu, ali je pitanje zašto je to uradio? Zbog čega nije urađena druga procjena
ako se smatralo da su ovi procjenitelji dali previsoku cijenu – pita Sindik.
IzvještajI brokera
Osim toga ukazuje da je još prije dvadeset dana u izvještajima svjetskih brokera objavljeno da su ova dva broda prodata i to za ukupno 21 milion dolara, odnosno po 10,5 miliona dolara. Iz Vlade je saopšteno da će „Kotor“ biti prodat za 5,75 miliona, a „21. maj“ za 7,5 miliona dolara.
- Brokerski bilteni tretiraju sva važna pitanja iz ove oblasti. Navode se vrijednosti brodova određenog tipa i starosti i veoma se malo odstupa od toga. Vrijednost brodova je berzanski uređeno tržište. Čudno je da su svi svjetski brokeri objavili da su brodovi prodati za 21 milion dolara, a da Vlada nakon 20 dana objavljuje da su prodati za 13,2 miliona. Nikada se do sada nije desilo da se u biltenima objave podaci, a da brodovi nijesu prodati –tvrdi Sindik.
U informaciji Ministarstva pomorstva se navodi da su brodovi loše održavani te da je to uticalo na njihovu vrijednost i standarde sigurnosti plovidbe. Osim što je brod ,,Kotor” više puta zadržavan u stranim lukama, kasnile su zarade, a inspekcija je pri posljednjem zadržavanju u britanskoj luci utvrdila 22 tehnička nedostatka, od kojih polovina nije otklonjena jer nije bilo novca. Osim toga, kako se navodi, povjerioci su stalno prijetili blokadom računa i dodatnim zadržavanjem broda. -Posebno je potrebno naglasiti razliku između ranije sprovedene remote procjene vrijednosti brodova i konačne prodajne cijene. Procjene su rađene u periodu kada brod ,,Kotor“ još nije bio višestruko hapšen, kada posada nije napustila brod i kada gubitak klase nije bio izvjestan. U međuvremenu je došlo do drastičnog pogoršanja stanja, brod je bio pod mjerama hapšenja više puta, posada ga je napustila, klasifikaciono društvo izreklo najavu povlačenja klase, a tržišna vrijednost se znatno smanjila. Dodatno, na tržištu nije bilo puno drugih ponuđača spremnih da ponude povoljnije uslove -piše u informaciji Ministarstva.
Dodaju da su prvobitno vodili pregovore sa kompanijom iz
Turske, ali da su oni propali, te da su Dancima, koji su ponudili nižu cijenu, uspjeli da dogovore komercijalne uslove, uključujući isplatu avansa kojom bi trebalo da budu izmireni dugovi.
rasprodaja flote
Na informaciju o prodaji brodova reagovale su i opozicione partije.
- Jednim klikom na WhatsApp, „paf-paf“ i odoše brodovi „na doboš“. Prethodno ih je ministar pomorstva Radulović „sjajno“ prezentovao potencijalnim kupcima. Ekspertski, nema što- objavio je na mreži Iks predsjednik Liberalne partije Vatroslav Belan
Dodaje da drugi put u 35 godina rasprodajemo flotu u bescijenje i od Crne Gore pravimo samo primorsku, a ne pomorsku zemlju.
- I ovog puta vlada ista ideologija i ponovo je sprovode „mladi, lijepi i pametni“. Da je istorija učiteljica života, ne pokazuje se u Crnoj Gori – poručio je Belan.
Predsjednik Glavnog odbora SPD-a i predstavnik Evropskog saveza Mirko Stanić je saopštio da se ekonomska strategija Vlade svodi na prodaju državnih resursa i uništenje kompanija.
- Poslije gašenja Montenegro Airlinesa, čije posljedice crnogorski turizam i danas osjeća, na red je došla državna kompanija Crnogorska plovidba čiji su brodovi „Kotor“ i „Dvadesetprvi maj“ prodati na elektronskoj sjednici Vlade. Time je državna flota prepolovljenja, pomorci ostavljeni na kopnu, a budućnost brodokompanije bez broda vrlo sumorna. Naravno, Vlada je još na odmorima, pa se ove odluke donose preko WhattsApp grupa, što dovoljno govori o njihovoj ozbiljnosti – naveo je Stanić. Građani Crne Gore će, dodaje Stanić, uz ovakvu politiku biti tuđini na svojoj zemlji i najamna snaga stranih kompanija, ali i država. - Što se grbo rodi – vrijeme ne ispravi. Zbog toga nam je potrebna hitna promjena vlasti koja ne radi u korist građana, a ne bilo kakvo šminkanje ili rekonstrukcije. Potrebno je uspostavljanje vlasti čiji će cilj biti srećni i zadovoljni ljudi u Crnoj Gori, koja razvija sve svoje potencijale - poručio je Stanić. M. lekovIĆ
Predsjednik države susreo se sa predstavnicima misije MMF-a
PODGORICA - Stanje crnogorske ekonomije je zabrinjavajuće, ocijenio je predsjednik države Jakov Milatović, navodeći da je inflacija, uz usporeni ekonomski rast, najveći problem. On je juče razgovarao sa predstavnicima misije Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) koji borave u Crnoj Gori. Milatović je, u izjavi za javnost nakon sastanka, kazao da građani Crne Gore po najvećim cijenama u Evropi plaćaju osnovne životne namirnice. - Inflacija je naš najveći problem, uz usporeni ekonomski rast, i zato standard građana trpi iz dana u dan - naveo je Milatović.
On je rekao da je u februaru Vladi predložio set od deset mjera za borbu protiv inflacije među kojima su ograničava-
nje marži, njihovo obavezno isticanje uz cijene proizvoda, formiranje robnih rezervi, povrat poreza na dodatu vrijednost za ugrožene građane i još mnoge druge, ali da je ta inicijativa ostala bez odgovora. Milatović je istakao da više od polovine zaposlenih u Crnoj Gori ima zaradu manju od
800 eura, a da je realna vrijednost prosječne plate u odnosu na prošlu godinu manja za čak 40 eura. - Naša privreda stagnira. Turizam, koji je dugo bio motor našeg razvoja, već drugu godinu zaredom bilježi pad. Takođe, trgovinski bilans je dodatno pogoršan, a pokrivenost
uvoza izvozom je na istorijski najnižem nivou od 13 odstorekao je Milatović navodeći da je to porazan podatak. Kako je kazao, u državnim preduzećima nastavlja se partijsko zapošljavanje i loše upravljanje. - Elektroprivreda bilježi milionske gubitke, prodaju se brodovi Crnogorske plovidbe dok se postupak koncesije za crnogorske Aerodrome sprovodi na upitan način - rekao je Milatović. On je kazao da Crna Gora više ne smije da gubi vrijeme na ovu politiku.
- Potreban nam je fokus na ekonomiju, na investicije, na sigurne poslove. Evropska unija je u tom smislu naša najveća razvojna šansa koja donosi nova tržišta, nova ulaganja i koja donosi povjerenje investitora - ocijenio je Milatović. s. p.
Na sjednici Odbora za antikorupciju raspravljalo se o tenderu za prodaju nekretnine brodarske kompanije
PODGORICA – Nijesu
tačni navodi kompanije Admiral Holding u predstavci u kojoj je iznijela sumnju na korupciju prilikom prodaje stare zgrade Barske plovidbe, ustvrdio je direktor te kompanije Boris Mihailović na jučerašnjoj sjednici skupštinskog odbora za antikorupciju sazvanoj povodom ovog slučaja.
Advokat kompanije Admiral Miloš Vukčević kazao je da je nesporno da je samim prihvatanjem ponude kompanije Roaming koja je za 200.000 eura bila niža od ponude Admirala, nanijeta šteta u tom iznosu i Barskoj plovidbi i državi kao većinskom vlasniku. Tvrdi da će nakon sudskog epiloga, imajući u vidu da su podnijeli tužbu Privrednom sudu i krivičnu prijavu protiv Mihailovića, ta šteta biti mnogo veća. Vukčević tvrdi da je ponuda Admirala bila formalno ispravna, da je priloženo sve što je traženo oglasom. Dodaje
da je naknadni razlog odbacivanja njihove ponude zbog neispravnog punomoćja za obilazak objekta koji se prodavao, iskonstruisan te da on oglasom nije bio predviđen. Ukazao je da je glavni kriterijum za kupovinu zgrade bila ponuđena cijena, dodajući da je komisija konstatovala da su obje ponude bile ispravne. Mihailović s druge strane tvrdi da to nije tačno, te da su u zapisniku o otvaranju ponuda samo taksativno navedena dokumenta koja su oba ponuđača podnijela, bez izričitih navoda da li su ponude formalno ispravne ili ne. Navodi da je dvije sedmice kasnije, prilikom vrednovanja ponuda, komisija utvrdila da je ponuda Admirala formalno neispravna.
Mihailović tvrdi da je kod notara ovjerena neistinita izjava imajući u vidu da se predstavnik Admirala koji je obišao objekat nije tako legitimisao, već samo kao građevinski inženjer odnosno fizičko lice.
Vukčević pak tvrdi da se u oglasu nigdje ne pominje „famozno punomoćje, već zakonski ovjerena izjava o pregledanju objekta koja se dobija prilikom obilaska“, dodajući da je zaposleni u Admiralu obišao nepokretnost i to onda naveo u izjavi. Dodao je i da ovoj kompaniji nije omogućeno da prisustvuje otvaranju ponuda. Mihailović je ukazao da se u izjavi navodi da je predstavnik Admirala obišao objekat, iako on tada nije bio formalno opunomoćen, zbog čega je komisija na taj način vrednovala ponudu. Dodao je da su naknadno shvatili grešku u proceduri, ali da nijesu iskoristili priliku da od komisije traže dodatni rok za obilazak i to riješe na taj način. - Međutim, oni su neistinitu izjavu ovjerili kod notara i to ne može biti prihvaćeno - kazao je Mihailović. Naglasio je da ovu odluku nije samostalno donio, već se konsultovao sa Odborom direktora, a onda i predstavnicima Ministarstava finansija i pomorstva i Zaštitnicom
imovinsko pravnih interesa. Kazao je da je imao mogućnost da poništi oglas, ali da je u situaciji kada se očekivalo da se izmiri rata kredita za brodove, a nakon konsultacija sa institucijama, donijeta odluka da se prihvati ponuda Roaminga od 1,75 miliona eura.
PES je, kako je kazao poslanik Miodrag Laković, dao kvorum ovoj sjednici, iako ne vidi smisla da se poslanici izjašnjavaju o ovoj temi. Smatra da je potrebno pustiti nadležne državne organe da utvrde činjenice, pa eventualno nakon epiloga tih postupaka dati stav o tome.
- Ne vidim da imamo potencijala da razmatramo ove stvari koje se tiču postupka nadmetanja. Čini mi se da ova sjednica ne može efikasno da odgovori na problem koji se pred njih stavlja – ocijenio je Laković.
Momčilo Leković (Demokrate) smatra da je jako osjetljivo pred ovim odborom raspravljati o detaljima ovog spora, imajući u vidu da su postupci pokrenuti pred institucijama. M. lekovIĆ
PODGORICA - Ispred Radio-televizije Crne Gore juče se desilo okupljanje nezabilježeno u istoriji radničkog aktivizma – dio zaposlenih je organizovao protest protiv sindikata te kuće, kako bi pristali na povećanje plata kroz predložene koeficijente.
Sindikat zaposlenih RTCG je na taj protest odgovorio da ga je organizovao upravo menadžment te da se radi o blamaži i da su samo nedostajali transparenti - neka prestane ugnjetavanje bogatih.
Generalni direktor Boris Raonić juče je na Fejsbuku napisao da se okupilo 250 ljudi te da menadžment nema nikakve veze s organizacijom protesta.
- Zar stvarno u svom bijesu nemoći misle da elitu naše firme (novinare, inženjere, administraciju, vozače...) neko može da natjera na nešto – napisao je on i poručio da protest doživljava kao glas zaposlenih koji traže ono što im pripada.
Spontano okupljanje
Nekoliko desetina zaposlenih juče je protestovalo zbog, kako su rekli, opstrukcije Sindikata da se potpiše Opšti kolektivni ugovor. Kazali su da cijene sindikalnu borbu kolega te da treba da se ulože napori i pristane na ponuđene uslove jer zaposleni nikada u istoriji nijesu dobili bolje plate i koeficijente.
Urednik i voditelj Zoran Leković, kazao je da okuplje -
ni ispred RTCG govore u ime dvije trećine, odnosno više od 500 zaposlenih.
- Pošto se već deset mjeseci ovaj proces odvija bez uspjeha, došli smo ovdje spontano da se čuje glas dvije trećine zaposlenih u RTCG, nas 500 zaposlenih, koji smatramo da nikada bolje uslove i koeficijente nijesmo dobili. O tome svjedoči i činjenica da su plate veće od 180 do 250 eura u odnosu na postojeće - rekao je Leković. Ističe da svi treba da se dozovu pameti, da ne propada novac, „koji umjesto u našim džepovima završava na nekim drugim mjestima“ rekao je Leković, ali nije pojasnio gdje taj novac odlazi.
- Nijesmo došli da radikalizujemo protest nego da pozovemo sve učesnike u pregovorima da ulože dodatne napore i da dođe do dogovora. Pitanje zašto nema odgovora treba adresirati Sindikatu zaposlenih, mislim da će javnost biti iznenađena nekim zahtjevima koje su iznijeli, posebno kada je sastav komisije za pregovore u pitanju – rekao je Leković. Novinar Nebojša Šofranac je kazao da priča o potpisivanju prijedloga ugovora traje predugo, ali da očekuje brzi završetak.
- Specifično je da kada se pojavi neki prijedlog menadžmenta, dolazi novi zahtjev. Ako se ide tako onda se svi plašimo da neće biti kraja toj priči. Vidio sam da je ovo sada dobar ugovor, da su primanja veća u prosjeku za 230 eura, da ovdje ima porodica čija bi se pri-
manja povećala za 500-600 eura, a vrijeme prolazi i nije im svejedno - napomenuo je Šofranac.
Novinarka Jovana Božarić-Stanišić rekla da očekuje da će dogovor sindikata i rukovodstva ubrzo biti postignut.
– Apelujemo i na rukovodstvo i na sindikate da se što prije dogovore jer je nagomilano mnogo negativne energije. I sa ovim primanjima, postaje zaista neizdrživo – poručila je ona.
R ukovodilac razvoja OTT
platforme Igor Miljanić govorio je o nedostatku inženjerskog kadra.
- Čak ni povećanje koeficijenta nije dovoljno da privučemo kadar a već su nam plate ma-
le. Neusvajanjem predloženog Kolektivnog ugovora to stanje se samo prolongira, i neko za to treba da snosi odgovornost - upozorio je na jučerašnjem protestu Miljanić.
„Šizofrena“
Situacija
Sindikat zaposlenih RTCG je juče, s druge strane, istakao da je situacija „šizofrena“ te da je riječ o manipulacija, pritiscima i nekolegijalnom ponašanju.
- Samo nedostaju transparenti: „Povećajte nam svemirske plate“. „Nek prestane ugnjetavanje bogatih“. „Dosta sa pritiscima proletera“. Pošto su čelnici JS ostali bez odgovora na naše argumente, danas su se odlučili za protest. I to prvi
Odbor medicinskih sestara i tehničara Kliničkog centra Crne Gore danas organizuje protestnu šetnju u 15.15 sati - traže povećanje plata za 15 odsto
protest u istoriji javnih servisa koje organizuje, zamislite, menadžment - ističe se u saopštenju Sindikata zaposlenih. Oni su istakli da su na svim kolegijumima juče mobilisani „protestanti“ - rukovodioci i šefovi koji nikako da dočekaju svoje „svemirski“ visoke plate u najavi, jer zaposleni koji proizvode program žele da se makar primaknu projektovanoj prosječnoj plati u RTCG. Pitali su menadžment kako dijele varijabilu tajno (735.000 bruto eura ove i 735.000 bruto eura prošle godine) ako ovako dijele koeficijente javno. - Kako je, na primjer, definisana složenost posla snimatelja u RTCG-u? Glavni snimatelj – kamerman, glavni stedikem operater – složenost
PODGORICA – Zbog ignorisanja naših zahtjeva od strane Ministarstva zdravlja, iako smo urgenciju uputili krajem prošlog mjeseca, nastavljamo proteste, poručila je članica Odbora medicinskih sestara i tehničara Kliničkog centra Crne Gore Renata Todorović
Ona je Pobjedi kazala da su, kada je riječ o zakonodavnoj vlasti, razgovarali sa većinom poslaničkih klubova i da imaju njihovu podršku kako u pogledu opravdanosti zahtjeva, tako i u smislu odgovornosti i obima posla koji obavljaju u ustanovi tercijarnog nivoa. – Kako od resornog ministar-
stva imamo samo tišinu i ignorisanje, jer nam se nijesu obratili od kraja maja do danas, iako smo im se dva puta obraćali urgencijama, naši dalji koraci su protest zakazan za danas u 15 sati i 15 minuta. Na ignorisanje odgovaramo protestima –sve do dijaloga i ispunjenja zahtjeva – najavila je Todorović. podSjeĆanje: prote St i u julu Odbor je 18. jula ove godine već organizovao protestnu šetnju, kada su poručili da ne odustaju od zahtjeva za povećanje plata od 15 odsto. Tada su naglasili da traže izdvajanje iz opšteg sistema kroz izmjene Granskog kolektivnog ugovora ili Zakona o
zaradama u javnom sektoru. Zahtjeve je tada potpisalo 1.030 medicinskih sestara i tehničara Kliničkog centra, od ukupno 1.500 zaposlenih. Na protestu su ukazali da, uprkos tome što Klinički centar prima najveći broj pacijenata, njihove zarade ostaju znatno ispod prosjeka u državi, pa su zbog toga mnogi najavili odlazak iz sistema.
- Obim posla koji obavljamo mora se priznati i kroz plate. Ne tražimo ništa na štetu drugih kolega, već isključivo valorizaciju sopstvenog rada, koji uključuje i sekundarni nivo zaštite za više opština, uz ogromno opterećenje i broj usluga. Klinički centar obavlja čak 70
odsto zdravstvenih usluga u Crnoj Gori, pa se naš rad mora posebno vrednovati – poručili su tada iz Odbora. Osnovna zarada medicinskih sestara i tehničara, kako tvrde, manja je od minimalne i iznosi manje od 600 eura, dok medicinska sestra sa skoro 30 godina radnog staža, uključujući i stimulacije koje nijesu stalne, može da primi tek oko 700 eura. Prije nekoliko mjeseci uputili su dopis premijeru Milojku Spajiću, ministru zdravlja Vojislavu Šimunu i svim poslaničkim klubovima, tražeći da njihove plate budu 15 odsto veće od zarada zaposlenih u drugim javnim zdravstve-
posla opisana je koeficijentom 11,80, nalazi se na mjestu broj 165 i 166 od ukupno 188 profesija VII stepena – kazali su iz sindikata. Oni su rekli da su te profesije definisane kao manje složene od ekonomiste saradnika, account menadžera, pravnika specijaliste, službenika za javne nabavke, saradnika u finansijama, stručnog saradnika u HR službi . - Čak je za 0,9 niži koeficijent od Glavnog pravnika specijaliste, za 1 bod manji od Odgovornog administratora baze podataka, za 1,10 bod manja od Glavnog bilansiste, a za 2,20 boda niža od Glavnog inženjera koji ima koeficijent 14. A 3,30 boda manje od svih rukovodilaca opštih službi. U sličnom statusu su ostale kreativno-tehničke profesije. Video-mikser složenih projekata je posljednja profesija po složenosti od svih zaposlenih visokoškolaca u Radio-televiziji Crne Gore. Posao videomiksera koji je stub svih živih programa, direktnih prenosa, i po psihofizičkim zahtjevima i stresu među pet najizazovnijih TV profesija opisan je koeficijentom 11,40 i dijeli posljednje mjesto u VII stepenu sa montažerom složenih projekata, Indžest operaterom, scenografom, majstorom montaže - pojasnili su u saopštenju.
Svi oni, kako se naglašava u saopštenju, u zavisnosti od staža, imaju i do 160 eura manje od projektovane prosječne plate u RTCG-u.
- Velika većina televizijskih novinara po prijedlogu menadžmenta treba da ima, u zavisnosti od staža, i do 150 eura manje od projektovane prosječne plate u RTCG-u. Prva novinarska profesija koja može da neznatno prebaci liniju prosjeka je urednik emisije 1 RA (novinari u radiju). I to za 20 godina staža – ističu iz Sindikata. H. jankoViĆ
nim ustanovama. Kao razlog su naveli opterećenost poslom u najvećoj zdravstvenoj ustanovi u državi i niska primanja. Taj zahtjev potpisalo je 1.200 zaposlenih.
i 20 godina staža primaju platu od svega 586 eura. Podršku je dao i Samostalni sindikat, a predsjednik Mihailo Babović kazao je za Pobjedu da je problem potrebno rješavati kroz radnu grupu. On je podsjetio da je radna grupa za izradu Granskog kolektivnog ugovora za zdravstvenu djelatnost formirana 2. jula 2025. godine, te da je, kako je ocijenio, od značaja za rješavanje problema zaposlenih u zdravstvu. H. jankoViĆ Dio zaposlenih u RTCG juče održao
podr Ška Sindikata Predsjednik Sindikata zdravstva Vladimir Pavićević ranije je saopštio da podržava proteste, ističući da nema pravog odgovora, niti ga može biti ukoliko medicinske sestre i tehničari sa koeficijentom 6,58
PODGORICA/CETINJE
- Dvosatni razgovor sa premijerom Milojkom Spajićem dao je nadu porodicama žrtava iz dva masakra na Cetinju da će pravda konačno biti zadovoljena. Ipak, konačni dogovor nije postignut, pa se blokade na Kruševom ždrijelu nastavljaju. Novi sastanak zakazan je za 15 dana.
- Nadam se da će uspjeti, ako naiđe na otpor treba sva Crna Gora da ga podrži – kazala je juče nakon sastanka Pobjedi Vesna Pejović, čije je unuke Marka i Mašana, i kćerku Natašu ubio Vuk Borilović u Medovini.
Ona je kazala da su razgovarali „na prvom mjestu sa čovjekom“, pa tek onda sa premijerom.
- Ne mogu reći da sam prezadovoljan konačnim ishodom razgovora. Iznenadilo nas je, na prvom mjestu, to što nam je saopštio da nije bio upoznat sa nekim detaljima dva masovna ubistva koja su se desila na Cetinju - kazao je Milenko Mito Marković, koji je takođe prisustvovao sastanku. Kako je naglasio posebno cijeni to što im premijer nije obećao ništa konkretno.
-Tražio je od nas da mu damo 15 dana, da sumira sve činjenice, pa da tek onda donese neku odluku. Žao mi je što danas nije smogao snage da nam da javnu podršku. Nadamo se da će smoći snage da donese neke odluke i da promijeni nešto, kako bi građani Crne Gore uvidjeli da ključ ovih blokada nije u rukama građana Cetinja već u rukama institucija Crne Gore i samog premijera Spajićakazao je Marković. On je dodao da premijer Spajić nije bio upoznat sa detaljima policijskog postupka tokom
18. septembar 2025.
događanja u Medovini, sprečavanja ubica da urade ono što su uradili, pa i nekih detalja iz domena medicinske struke. Vesna Pejović je dodala i da se detalji sa kojima premijer nije bio upoznat tiču i loše vođene istrage nakon tragičnih događanja u Medovini. – Ja sam Spajiću rekla da je na istragu o Medovini stavljena tačka odmah nakon „minuta ćutanja“, odmah se prešlo na tačku odvajanja Zete od Podgorice. Nije znao da smo ja i moj suprug vodili nezavisnu istragu - kazala je Pejović. Pejović i Marković smatraju da je 15 dana dovoljno da se premijer upozna sa svim detaljima, koje do sada nije znao. - To je dovoljan period da se preduzmu konkretni koraci. Meni budi nadu to što je premijer Spajić, prije samo mjesec dana, zbog jedne male značke tražio ostavku ministra Krapovića. Nadam se da će zbog 23 cetinjska života, i zbog budućnosti i Cetinja i Crne Gore smoći snage da traži još neke ostavke, i da ih sprovede - poručio je Marković. Prema njegovim riječima, da bi došlo do prekida blokada saobraćajnice, neophodno je da premijer Spajić da podršku okupljenim građanima, i takođe da se ispune svi zahtjevi koje je Vesna Pejović pročitala 12. avgusta, prilikom obilježavanja treće godišnjice tragedije u Medovini, a koje su građani u pisanoj formi dostavili i premijeru.
Građani od februara protestuju svakodnevno tražeći odgovornost za dva masakra na Cetinju u kojima su stradale 23 osobe, među kojima i četvoro djece.
Zahtjevi su premijeru Spajiću upućeni 18. avgusta, a zbog toga što nijesu dobili odgovore do 5. septembra blokadu su sa dva produžili na tri sata. U tim zahtjevima su tražili da predstavnike porodica stradalih prime predsjednik države i predsjednik Vlade u najkraćem roku u cilju punog sagledavanja nepostojanja odgovornih i propusta u radu policijske službe. Za-
htijevaju i političku odgovornost ministra unutrašnjih poslova u vidu njegove smjene, kao čin jasnog pokazivanja predsjednika Vlade da su životi 23 crnogorska građanina vrednija „političke odgovornosti“ od nesrećno i nepametno urađene značke jednog boda. Naveli su i hitnu smjenu Gorana Jokića, načelnika Regionalnog centra bezbjednosti „Centar“ koji je direktno odgovoran za neprofesionalno i neuspješno postupanje policije, posebno u slučaju tragedije u Medovini 2022. godine. Ono što traže više od godinu dana je
usvajanje, uz prethodnu saradnju sa stručnim asocijacijama i istaknutim pravnicima „Markovog i Mašanovog zakona“ kako bi se rigoroznije propisala politika izdavanja i nošenja oružja. Akcija za ljudska prava i Centar za ženska prava pozdravili su ranije juče odluku predsjednika Vlade da se sastane sa porodicama žrtava, uz očekivanja da sastanak doprinese uspostavljanju povjerenja u državne institucije.
Sa porodicama žrtava dva cetinjska masakra se 12. avgusta, na dan kada je obilježena trogodišnjica zločina u Medovi-
ni, susreo i predsjednik Jakov Milatović
Dio predstavnika porodica ubijenih u masakrima na Cetinju primio je 12. avgusta predsjednik Jakov Milatović. Među onima koji nijesu željeli da odu na taj sastanak su i Vesna Pejović i njen suprug. - Ovi tragični događaji su rane koje nikada neće biti zaliječene. Bol koju nose ove porodice neće prestati tokom vremena. Njihova istrajnost i hrabrost da iz te boli traže promjenu obavezuje svakoga ko ima odgovornost u ovoj zemlji. Zato bez rezerve podržavam „Markov i Mašanov zakon“, nastao iz sjećanja na sve koje su ovi ljudi izgubili, a iniciran upravo od strane porodice žrtava - istakao je predsjednik Milatović nakon sastanka sa članovima porodica žrtava oba zločina. Tada je poručeno da „Markov i Mašanov zakon“ ima predsjednikovu bezrezervnu podršku, kako bi bio usvojen u najkraćem mogućem roku. - Na treću godišnjicu masakra u naselju Medovina, kada je život izgubilo 10 ljudi, među njima i dvoje djece, zahtijevam hitno usvajanje „Markovog i Mašanovog zakona“ na prvom sljedećem zasijedanju Skupštine – rekao je tada Milatović.
On je poručio da dok je predsjednik neće dozvoliti da tišina institucija nadjača glas onih koji su izgubili sve J.Đ.-P.
PODGORICA – Predstavnici Sindikata prosvjete i resornih ministarstava nastavili su juče razgovore o spornom obračunu zarada kojim su od 1. jula nastavnicima u osnovnim školama plate smanjenje do 50 eura, a pojedinima i više od toga, ali se još nijesu dogovorili. Nastavljaju pregovore naredne sedmice.
Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović juče nakon sastanka, koji je trajao tri sata, nije želio da komentariše kako je sve proteklo, već je istakao da su se dogovorili da, za sada, ne daju izjave. Ovo je treći sastanak radničke organizacije sa nadležnima. Pošto su nastavnicima umanjene julske zarade oni su organizovali 1. septembra štrajk upozorenja sa kojeg je poručeno da će donosiocima odluka dati rok od 15 dana da koriguju sporni obračun zarada. U međuvremenu su prolongira-
ni pregovori sa nadležnima tako da je produžen i zadati rok. Sindikat prosvjete je predočio dva zahtjeva – da zarada nikome ne bude umanjena i da se nastavnicima uvećaju plate za deset odsto, što bi se primjenjivalo od 1. januara naredne godine. Ministarka prosvjete, nauke i inovacija Anđela Jakšić-Stojanović oglasila se nedavno saopštenjem povodom spornog obračuna zarada, u kome je navela da je zatražila od premijera Milojka Spajića da se kroz izmjene Granskog kolektivnog ugovora uvećaju određeni dodaci za prosvjetare – dodatak za razredno starješinstvo da se poveća sa deset na 12 odsto, a dodaci za viša zvanja za po 0,2 odsto. Ministarka je poručila da podržava centralizovani obračun zarada i da nema pregovora o primjeni zakona. Božović je nedavno prokomentarisao da će oni zatražiti da se dopuni prijedlog mi-
nistarke na način da se uveća još sedam-osam stavki dodataka, a sve kako bi se anuliralo umanjenje koje je uslijedilo nakon što je počeo da se primjenjuje centralizovani obračun zarada. - Treba da se uvećaju i dodaci za rad u dvije škole, kombinovanom odjeljenju... Ovo što je ministarka ponudila ne od-
nosi se na sve nastavnike. Očekujemo da ćemo se dogovoriti – rekao je tada Božović. Formirani su timovi koji će da se bave izmjenama Granskog kolektivnog ugovora, te su iz ove radničke organizacije poručivali da se očekuje postizanje kompromisa u skladu sa raspoloživim budžetom države.
Sindikalci su sa vlastima 1. septembra, na dan kad su u školama zbog umanjenja zarada organizovali štrajk upozorenja, počeli razgovore sa nadležnima. Oni su ih kritikovali što im prije toga dva mjeseca niko nije odgovarao na dopise, već su nadležni istupali samo kroz saopštenja u kojima su poručivali da se obračun zarada obavlja u skladu sa zakonom. Iz Ministarstva finansija krajem prošle nedjelje saopšteno je da je tamošnja budžetska inspekcija kontrolisala obračun zarada u četiri osnovne škole i da su pronašli određene nepravilnosti. Zaključeno je da sve to ukazuje na potrebu i opravdanost uvođenja centralizovanog obračuna zarada. Na to je ponovo reagovao Sindikat prosvjete, navodeći da inspekcija nije nadležna da presuđuje i tumači GKU, te da, pored ostalog, nije sporan sindikalni dodatak, jer se isplaćivao na osnovu odluke određene komisije, na osno-
vu dogovora sa tadašnjom vladom. Rekli su da su direktori obračunavali zarade na osnovu propisa. Sindikat prosvjete je ispred Ministarstva nedavno organizovao protest, nakon čega su vlasti podnijele inicijativu Ustavnom sudu da se ocijeni zakonitost šest članova GKU, od kojih je najvažniji član 22, koji propisuje dodatke za nastavnike. Radnička organizacija je kritikovala potez nadležnih, ističući da žele da dokažu da je sve do sada u prosvjeti bilo nezakonito, ali i da disciplinuju nastavnike. Oni su izjavljivali da GKU nije donio sam Sindikate, već da je ranije potpisan zajedno sa tadašnjom vladom. Sindikat je najavio da neće sjedjeti skrštenih ruku i da će se boriti za prava zaposlenih. Prema propisima, nastavnici nemaju pravo da u potpunosti obustave nastavu, jer još nije usvojen akt o minimumu procesa rada. N.ĐURĐEVAC
ODT Podgorica izdalo nalog da se protiv Branka Uroševića, koji je osumnjičen da je u kontinuitetu prijetio urednici M portala, podnese krivična prijava
PODGORICA – Uprava policije i ODT identifikovali su osobu za koju se sumnja da je od decembra 2022. godine prijetila glavnoj i odgovornoj urednici M portala, saopšteno je iz Uprave policije. Tužilaštvo je izdalo nalog da se protiv B. U. podnese krivična prijava zbog postojanja sumnje da je na štetu Danice Nikolić počinio četiri krivična djela ugrožavanje sigurnosti.
U tom saopštenju piše da se radi o državljaninu Australije, za kojeg se, na osnovu prikupljenih materijalnih dokaza, sumnja da je Danici Nikolić u kontinuitetu, duži period, upućivao poruke prijetećeg, uznemirujućeg, mizoginog i seksističkog sadržaja.
Nikolić kaže da je riječ o Branku Uroševiću , kome je policija saopštila samo inicijale, ali da će mu ona saopštiti puno ime, pošto ga zna. - I sada je, kao što je od trenutka kada je identifikovan čitav posao na tužilaštvu koje je, prema mom sudu, već moglo da podigne optužnicu jer je sve ove podatke sigurno znalo i imalo informacije iz Uprave policije kao što sam imala i ja – rekla je Nikolić.
Iako je Uprava policije juče saopštila da je identifikovana osoba koja je upućivala prijetnje, to se dogodilo još mnogo ranije, o čemu je Pobjeda pisala, jer je Nikolić brzo nakon prvih prijetnji javnosti saopštila da se osoba nalazi u stranoj državi i da je identifikovana. To je učinjeno za vrijeme mandata Zorana Brđanina. Nikolić je, kako smo ranije izvještavali, u nekoliko navrata isticala da je UP brzo otkrila ovu osobu, ali da je tužilaštvo inertno i da ne radi ništa po pitanju podizanja optužnice. Ona je juče Pobjedi i potvrdila da je policija konačno saopštila „ono što znaju već gotovo tri godine, minus par mjeseci“.
- D akle, saopštili su da je identifikovana osoba koja mi u kontinuitetu već tri godine šalje prijetnje. Kao što sam više puta u javnim nastupima govorila, da je proces identifikacije i pronalaženja te osobe završen brzo nakon što sam dobila prve prijetnje i na tome mogu samo da zahvalim službenicima odsjeka za borbu protiv visokotehnološkog kriminala, odnosno odjeljenja, koji su taj posao završili još za vrijeme dok je direktor uprave policije bio Zoran Brđa-
Predsjednica Vrhovnog suda poručila pritvorenicima
nin i to zaista treba naglasiti i naglašavati svaki put jer od njih sam imala i podršku i sa njime dobru saradnju tokom identifikacije i nakon toga objašnjavali su mi detaljno svaki korak koji slijedi u toj istrazi – rekla je ona. Ona je kazala da nije mogla da govori o svim činjenicama koje su joj saopštavane, kako ne bi ugrozila proceduru. Poručila je da se nada da će ovim proces biti ubrzan i da će se staviti tačka na priču sa prijetnjama.
Kazala je da će nastaviti, kao i do sada, da radi svoj posao bez obzira na to što će sigurno pojaviti još sličnih. - Ostaje još jedan slučaj neriješen kada su prijetnje i portali u pitanju. To je pismo koje nam je stiglo u fizičkoj formi, poslato je iz Beograda, ono je predato policiji i o tom slučaju još nemamo nikakve informacije, što se sa tim desilo. U tom pismu nam je skrenuta pažnja da su izvjesni kriminalci ljuti na nas i da smo pod njihovim nadzorom. Očekujemo od policije da na isti način, za mnogo kraće vrijeme, utvrdi ko je iz Beograda poslao to pismo – kazala je Nikolić Pobjedi. Iz Uprave policije juče je saopšteno da su službenici Sektora za borbu protiv kriminala - Grupe za suzbijanje krivičnih djela visokotehnološkog kriminala, u saradnji sa državnim tužiocima u nadležnom Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici, kao i u saradnji sa međunarodnim partnerskim službama, izvršili identifikaciju.
- Lice B. U. se ne nalazi na teritoriji naše države. U daljem postupanju u ovom predmetu slijedi međunarodno-pravna komunikacija između nadležnih organa Crne Gore i Australije. Uprava policije u kontinuitetu preduzima preventivne i represivne mjere i radnje na zaštiti prava i integriteta novinara i svih medijskih radnika, budući da su aktivnosti policije i drugih nadležnih organa na obezbjeđenju povoljnog ambijenta za slobodan medijski rad osnovni uslov za slobodno novinarsko i istraživačko djelovanje, što je jedan od osnovnih postulata rada naše policije i tekovina svake demokratske države među kojima je i Crna Gora – saopštili su juče iz UP. J.M.
PODGORICA – Svako ima pravo da se opredijeli za neki vid protesta, pa i štrajk, ali niko nema pravo da na taj način opstruira rad sudova, usporava sprovođenje pravde ili sprečava rasvjetljavanje slučajeva od najvećeg javnog interesa pred sudovima Crne Gore, poručila je predsjednica Vrhovnog suda Valentina Pavličić povodom štrajka pritvorenika u Istražnom zatvoru u Upravi za izvršenje krivičnih sankcija (UIKS) koji je počeo u ponedjeljak
Ona je navela da se sudske odluke, bilo procesne ili meritorne, pa i one koje se odnose na trajanje pritvora, određivanje jemstva ili potvrđivanje optužnica, donose pred nadležnim sudskim vijećima u zakonom propisanim procedurama, u skladu sa Ustavom Crne Gore, Zakonikom o krivičnom postupku i standardima.
- Nijedan drugi način donošenja odluka ne postoji, niti može postojati. Sudovi danas rade u okvirima zakonskih nadležnosti, ali i uz ograničene ljudske, prostorne i organizacione kapacitete, nastojeći da prevaziđu višegodišnju neažurnost koja se ogleda u nagomilanom
broju predmeta, navela je ona. Dodaje da pritvorenici moraju biti svjesni da štrajkom ili otkazivanjem punomoćja braniocima ne rješavaju probleme na koje ukazuju, već ih produbljuju i dodatno usporavaju donošenje konačnih sudskih odluka. -Nijedna opstrukcija, štrajk ili pritisak ne mogu promijeniti postojeće stanje, zamijeniti za-
konom propisane postupke, niti uticati na sudiju kakvu će odluku da donese, poručila je ona. Naglasila je da Viši sud u Podgorici radi u rekordnom tempu i pokazuje da se, uprkos svim pritiscima i izazovima, pravda
U Istražnom zatvoru 60 pritvorenika odbija hranu
Iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija juče su saopštili da 79 pritvorenika štrajkuje, od čega njih 60 odbijaju hranu. Kao što je i ranije saopšteno, sva lica koja učestvuju u štrajku su pod stalnim
Apelacioni sud odbio žalbu branioca optuženog za ubistvo prije tri godine Nikiću
PODGORICA - Apelacioni sud je odbio kao neosnovanu žalbu branioca optuženog Igora Nikića na presudu Višeg suda u Podgorici, kojom je osuđen na 15 i po godina zatvora zbog ubistva Dragana Ševaljevića prije tri godine, saopšteno je iz ovog suda. Presudom podgoričkog Višeg suda Nikić je zbog krivičnog djela ubistvo u sticaju, sa krivičnim djelom nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih
materija, osuđen na 15 godina i šest mjeseci zatvora u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru.
Na prvostepenu presudu žalio se branilac optuženog zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.
- Odlučujući o žalbi, Apelacioni sud je ocijenio da je prvostepeni sud dao jasne i potpune razloge, koje je pri-
hvatio i ovaj sud, o tome zašto nije prihvatio stav odbrane da je optuženi izvršio ubistvo na mah, pa je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio Krivični zakonik kada je radnje optuženog Igora Nikića pravno ocijenio kao krivično djelo ubistvo u sticaju sa krivičnim djelom nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija - ističu iz Apelacionog suda. Apelacioni sud je, kako kažu,
da ne usporavaju rad sudova
može približiti standardu suđenja u razumnom roku. U skladu sa zakonskim ovlašćenjima, svaki pokušaj ometanja ili blokiranja rada suda biće prepoznat i sankcionisan od sudija, poručila je.
nadzorom, a njihovo zdravstveno stanje se kontinuirano prati od Sektora za zdravstvenu zaštitu. - Ističemo da je trenutno zdravstveno stanje svih pritvorenih lica koja učestvuju u štrajku stabilno. U odnosu na navedeno, Uprava za izvršenje krivičnih sankcija će nastaviti da preduzima sve neophodne mjere u cilju zaštite zdravlja pritvorenih lica, a s tim u vezi i očuvanja reda i bezbjednosti u Upravi.
godine u Podgorici
ispitao pobijanu presudu i u dijelu odluke o kazni koja se osporava žalbom branioca, pa je ocijenio da je prvostepeni sud pravilno utvrdio i u dovoljnoj mjeri vrednovao sve okolnosti koje su od uticaja na izbor krivične sankcije i koje su od značaja da kazna bude veća ili manja.
- Po mišljenju Apelacionog suda izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 godina i šest mjeseci predstavlja adekvatnu kaznu težini krivičnog djela i stepenu krivice optuženog, pa je za očekivati da će se istom postići svrha kažnjavanja u okviru opšte svrhe izricanja krivičnih sankci-
Sin bivše predsjednice Vrhovnog suda, optužen za stvaranje kriminalne organizacije, kazao da se pridružio štrajkačima zbog nepravednog držanja u Istražnom zatvoru
PODGORICA – Sin bivše predsjednice Vrhovnog suda Miloš Medenica predložio je juče predsjednici Specijalnog odjeljenja Višeg suda Vesni Kovačević da zajednički ostave trag u crnogorskom pravosuđu tako što će mu ukinuti pritvor uz jemstvo.
da mu se
ukine pritvor i da sutkinja „ostavi trag u pravosuđu“
Kako je kazala, svjesna je činjenice da pritvor ne može biti beskonačan niti smije zamijeniti kaznu, ali da rješenje nije u štrajkovima, blokadama i otkazivanju punomoćja, već u institucionalnim promjenama i odgovornom pristupu svih učesnika u postupku. - Zato ponavljam apel da se hitno pristupi izmjenama procesnih odredbi i donese novi Zakonik o krivičnom postupku. Isključivo nove, savremene i jasne procesne garancije u krivičnom postupku mogu obezbijediti istinsku reformu krivičnog pravosuđa u okviru kojeg se pravda sprovodi brzo i efikasno, te da se sudi uz puno poštovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda svakog pritvorenika, kazala je Pavličić.
Smatra da će se na taj način učvrstiti vladavina prava i vratiti povjerenje javnosti u sudstvo.
- Vrhovni sud podsjeća da pravda koja se prekomjerno odlaže, postaje uskraćena pravda. Dovoljno smo je dugo odlagali u prethodnom periodu, a Crna Gora sebi to više ne smije dozvoliti. Sudski sistem, na čijem sam čelu, obavezan je da štiti javni interes i da garantuje vladavinu prava. Sistem će nastaviti da obezbjeđuje zakonito, nepristrasno i blagovremeno suđenje, uprkos svim izazovima, rekla je Pavličić. Dodala je da svaka radnja koja ugrožava ova načela i koja je usmjerena na nezakonitost, biće odlučno i zakonito sankcionisana i pozvala Advokatsku komoru da bude konstruktivan partner sudstvu i obezbijedi pružanje pravne pomoći u skladu sa svim standardima etike i struke, jer se jedino na taj način može doći do pravosnažnih sudskih odluka. A.RAIČKOVIĆ
ja - zaključuju u saopštenju. Prema navodima optužnice, Nikić je 15. oktobra 2022. godine, oko 22.30 časova, u ugostiteljskom objektu ,,Barley Pub“ u Podgorici, nakon verbalnog i fizičkog obračuna, sa umišljajem ubio Ševaljevića. Navodi se da je pucao iz pištolja nepoznate marke i modela, kalibra 7,65 milimetara, koji je nelegalno posjedovao i nosio na javnom mjestu, čime je osim ubistva izvršio i krivično djelo nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih materija. Pr ema činjeničnom opisu, Nikić je ispalio sedam hitaca, od kojih su dva pogodila Ševaljevića i nanijela mu smrtonosne povrede. A. R.
On je pojasnio i da je odlučio da se pridruži štrajkačima zbog nepravednog držanja u pritvoru te da je otkazao punomoćje advokatu izražavajući na taj način nezadovoljstvo uslovima u kojima se nalazi. Medenica će se 17. oktobra naći na slobodi s obzirom na to da u roku od tri godine od podizanja optužnice protiv njega nije donijeta prvostepena presuda. Suđenje Milošu Medenici i pripadnicima njegove kriminalne organizacije juče je u podgoričkom Višem sudu odloženo za 30. septembar kako bi se branilac prvoopruženog Medenice, advokat Nemanja Janković, koji je angažovan po službenoj dužnosti, upoznao sa spisima predmeta. Miloš Medenica je u ponedjeljak dopisom obavjestio sud da se pridružio štrajkačima u Istražnom zatvoru i da je otkazao punomoćje advokatu Stefanu Jovanoviću Medenica je pojasnio odluku da se pridruži štrajku pritvorenika.
- Moji razlozi su jasni. Dvije odluke Ustavnog suda koje idu u moju korist i četiri Apelacionog. Svjestan sam postoja-
nja ličnog i političkog pritiska jer sam sin Vesne Medenice ali sam se nadao da ćete imati profesionalne hrabrosti i prihvatiti jemstvo – kazao je Medenica. Potom je kazao da je sutkinja upoznata da se razbolio i da već četri mjeseca ne izlazi iz pritvorske ćelije.
- Vi i ja zajedno imamo istorijsku šansu da ostavimo trag u crnogorskom pravosuđu ako mi dopustite da poslije tri i po godine provedenih u pritvoru izađem na slobodu uz jemstvo - kazao je optuženi Medenica. Advokat Vesne Medenice, Zdravko Begović, zatražio
je da se Medenici odobri da ode na pregled - vještačenje koje ima u drugom postupku a koje se tiče njene sposobnosti da prati sudski postupak.
Odbr ana Vesne Medenice u postupku gdje joj se sudi zajedno sa nekadašnjom sutkinjom Privrednog suda Milicom Vlahović-Milosavljević, zatražila je da se vještači sposobnost praćenja sudskog toka.
Sudija Branislav Leković je odredio Komisiju od tri vještaka različitih specijalnosti koji će se izjasniti o tome i suđenje je odložio za 26. septembar.
Vještačenje pokazalo da optuženi za zločin na Meterizima u istrazi nije preživio policijsku torturu
Utvrđeno da je Kočan priznao ubistvo Markovića bez pritiska
PODGORICA – Priznanje
Harisa Kočana da je ubio Radovana Markovića i pokušao teško ubistvo Igora Mašanovića i Nikole Drecuna sprovešće se kao dokaz u postupku pred Višim sudom u Podgorici, odlučio je sudija Dragan Babović, nakon što je utvrđeno da povrede koje je ovaj optuženi zadobio u istrazi ne predstavljaju torturu.
Kočan se tereti da je 20. novembra 2023. godine pokušao da raketnim bacačem RPG -7 ubije Mašanovića i Drecuna, dok se Vanja Burda tereti za pružanje pomoći Kočanu nakon što je 3. marta 2024. ubio Markovića. Sudija Babović odbio je prijedlog odbrane da se iz spisa predmeta izdvoji zapisnik o saslušanju koje je ovaj optuženi dao pred Višim državnim tužilaštvom 4. aprila jer je, navodno, pod policijskom torturom i nezakonitim okolnostima priznao zločine. Tvrdnje Kočana i odbrane o navodnim pritiscima, juče je pred sudom opovrgao vještak sudske medicine Nema-
nja Radojević navodeći da je pregledom utvrdio ogrebotine i tragove stezanja, ali da se radi o lakšim povredama. - Kako sam i ranije naveo u nalazu od 7. aprila 2024. godine, prilikom pregleda konstatovao sam povrede kod optuženog Kočana. U razgovoru sa njim, dobio sam informaciju da je 3. aprila zadobio povrede od policije, stezanje u trbuhu i par šamara po licu. Povreda u slabinskom dijelu sa desne strane mogla je nastati grebanjem noktima i stezanjem prstima prilikom guranja, dok su ogrebotine mogle nastati od šiblja. Zbirno, radi se o lakim tjelesnim povredama – precizirao je vještak.
Na pitanje tužiteljke Snežane Šišević da li su povrede mogle nastati preskakanjem ograde, dr Radojević je potvrdio da je takva mogućnost realna.
Branilac optuženog, advokat Branko Anđelić, insistirao je na tome da se vještak izjasni o navodima Kočana da je bio izložen torturi.
Međutim, Radojević je naglasio da povrede ne ukazuju na
takvo postupanje.
- Ovo su lake povrede. Nije za očekivati da jedno stezanje prstima i grebanje noktima proizvede bol i strah. Takve povrede vrlo često nastaju prilikom privođenja - naveo je vještak, dodajući da nije primijetio povredu na usni, niti da mu se optuženi žalio na psihičko zlostavljanje. Sudija Babović je potom direktno upitao vještaka „da li se može reći da je bila tortura?“
- Nije za očekivati. Povrede koje sam registrovao ne ukazuju na torturu - odgovorio je Radojević.
Sa druge strane, advokat Anđelić je ocijenio da je vještačenje nepotpuno i da vještak nije pružio odgovor na ključna pitanja. - Simptomatično je što je Kočan priznao krivično djelo za koje nije ni preveden kod tužioca. Nije logično da ga vještak nije pitao da li je zadobio psihičku torturu, jer je Kočan rekao da je dobio šamare. Primjećujem da ga vještak nije pitao da li mu je prijećeno i da ga uputi kod vještaka psihijatrijske struke. Osim toga,
Viši sud Vesni Medenici je odredio kućni pritvor nakon okončane fizikalne terapije, uz napomenu da stan u Podgorici može napuštati isključivo u pratnji policije i radi liječenja. Odlazak Medenice na rehabilitaciju sutkinja Vesna Kovačević ocijenila je kao opstrukciju. Naglasila je da će Medenica biti sprovedena u Istražni zatvor ukoliko prekrši sudske naloge. Na optuženičkoj klupi, osim Vesne i njenog sina Miloša, nalazi se još 16 osoba, među kojima su carinici i privrednici, a optužnicom je obuhvaćena i nikšićka firma „Kopad kompani“.
Terete se za stvaranje kriminalne organizacije, šverc cigareta i narkotika, davanje i primanje mita, zloupotrebu službenog položaja, protivzakoniti uticaj i sprečavanje dokazivanja. Prema navodima Specijalnog tužilaštva, Miloš Medenica je 2019. godine formirao kriminalnu grupu s ciljem pribavljanja nezakonite dobiti kroz krijumčarenje cigareta iz Slobodne zone ,,Luke Bar“ i druge protivpravne radnje, u koje je, navodno, uključio i majku. B. R.
Kočan je rekao kod sudije za istragu da je zadobio nekoliko šamara - naglasio je advokat. Radojević je ukazao odbrani da je njegova obaveza da se pridržava naredbe za vještačenje i da nije u njegovoj nadležnosti da upućuje optuženog na dalja ispitivanja. - Nijesam primijetio da je Kočan bio psihički neuravnotežen i rastrojen. Ne isključujem mogućnost da mu je neko prijetio - zaključio je dr Radojević.
Prema navodima iz optužnice, Kočan je za novčanu nadoknadu između 40.000 i 70.000 eura, iz raketnog bacača RPG-7 ispalio projektil ka vozilu u kojem su se nalazili Drecun i Mašanović. Projektil je pogodio zemljanu površinu ispred vozila, zbog koje nije došlo do njihovog stradanja.
Druga tačka optužnice odnosi se na ubistvo Radovana Markovića, koje se dogodilo 3. marta 2024. godine u mjestu Meterizi, nadomak magistralnog puta Podgorica – Cetinje. Kočan je, prema tužilaštvu, dok se nalazio na zadnjem sjedištu vozila, iz automatske puške ispalio više metaka u Markovića, koji je upravljao vozilom. Dva projektila pogodila su ga u leđa, nanijevši smrtonosne povrede. Suđenje je odloženo za 1.oktobar. B.R.
Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove o rezultatima dijagnostičkih ispitivanja
PODGORICA – Nakon što
je prije dva dana bolest plavi jezik registrovana kod goveda na farmi u Bijelom Polju, u Femića Kršu, ta infektivna bolest je potvrđena na još tri imanja u mjestima Pripčići, Potkrajce i Bojišta. Takođe, prvi slučaj prijavljen je i na teritoriji opštine Berane, u mjestu Zagrad, takođe kod jedne jedinke
To je saopštila Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove. Iz tog državnog organa apelovali su na držaoce da svaku promjenu zdravstvenog stanja kod goveda, ovaca i koza prijave svom veterinaru.
Podsjećaju da je bolest plavog jezika virusno, nezarazno oboljenje, koje se prenosi vek-
torima – komarcima sličnim insektima, a od kojeg obolijevaju goveda ovce i koze. Plavi jezik nije zoonoza, što znači da se sa životinja ne prenosi na ljude i ne ugrožava zdravlje ljudi.
Držaoci životinja su u obavezi da sprovode mjere za sprečavanje pojave zarazne bolesti plavog jezika kod goveda, ovaca i koza u skladu sa dobrom stočarskom praksom. Posebno da prijave nadležnom veterinaru svaku sumnju u promjenu zdravstvenog stanja životinja. Osiguraju li-
ječenje životinja sa kliničkim znakovima bolesti u skladu sa preporukama veterinara, kao i da obezbijede odgovarajuću njegu i ishranu životinja, zatim da životinje, ukoliko je moguće, drže zatvorene u objektima koji su zaštićeni od insekata prenosilaca bolesti, a posebno u ranim jutarnjim i večernjim satima (sumrak) kada su najaktivniji. Objekti u kojima se drže životinje, na otvorima treba da imaju postavljene odgovarajuće fizičke barijere (mrežice) odgovarajuće gustine koje sprečavaju
prolazak insekata te da se drže urednim i čistim, a đubrivo redovno sakuplja i odlaže na odgovarajućoj lokaciji. Obaveza držaoca životinja je da ukloni ili očisti na svom gazdinstvu sve predmete gdje je moguće zadržavanje vode i razvoj prenosilaca (stare gume, posude, stari oluci...) te da redovno impregniraju mreže odobrenim insekticidom prema instrukcijama proizvođača i tretiraju goveda, ovce i koze repelentima prema instrukcijama proizvođača i veterinara. – Držalac je obavezan da tre-
tira objekte i okolinu u kojima životinje borave (naročito mjesta pogodna za razvoj prenosilaca), kao i prevozna sredstva kojima se vrši prevoz životinja, za tu svrhu odobrenim insekticidom, da površinski tretira stajnjak odobrenim insekticidom i da zaštiti stajnjak od direktnog kontakta sa prenosiocem (prekrivanje najlonom, slamom, ili iznesu van gazdinstva). Životinje koje napuštaju gazdinstvo treba da prati uvjerenje o zdravstvenom stanju – kazali su iz Uprave.
Naglašavaju da su držaoci životinja obavezni da omoguće službenom veterinaru nadzor nad gazdinstvom a u slučaju da se postavi sumnja ili potvrdi bolest, držalac je u obavezi da sprovodi sve propisane mjere koje naredi službeni veterinar. Bolest najteže pogađa ovce dok kod goveda i koza infekcija uglavnom prolazi bez vidljivih kliničkih znakova. Smrtni ishod kod goveda se vrlo rijetko dešava, a kod ovaca je viša u odnosu na goveda i koze. Bolest plavog jezika je prvi put registrovana u Crnoj Gori 2001. godine, a nakon toga do 2021. godine se javljala sporadično, sa većim razmjerama 2014. i 2016. godine. Od 2021. do sada nijesu zabilježeni novi slučajevi. Bolest je trenutno prisutna i aktivna u zemljama regiona, zatim u Bugarskoj, Češkoj, Grčkoj, Mađarskoj. D.Š.
Knjiga, monografija i vodič o Durmitoru mr Vlada Vujisića promovisana na Žabljaku
PODGORICA - Raduje nas što Durmitor ima ogroman broj obožavalaca koji ga vole i promovišu na sve moguće načine. Lično me je pogodio posljednji dio Vujisićevog predavanja kojim se zahvaljuje Branislavu Ceroviću, dajući omaž tako velikom čovjeku i pioniru durmitorskog planinarenja. Durmitor živi i živjeće zbog svih ljudi koji ga vole, a njih je zaista mnogo – poručio je Stojan Abazović, direktor Turističke organizacije Žabljak na predstavljanju knjige o Durmitoru, održanom na Žabljaku.
Promocija knjige, monografije i vodiča ,,Durmitor – Nacionalni park“ autora mr Vlada Vujisića održana je na Žabljaku 13. septembra nakon čak četiri i po godine od izlaska prvog izdanja knjige, koja je prethodno uspješno promovisana u velikom broju regionalnih centara. Riječ je o djelu koje je autor stvarao dvije decenije a koja je, po ocjeni stručne javnosti, najsveobuhvatniji i najljepši vodič o Durmitoru. U njoj je opisano 80 uspona na 40 vrhova te planine, a ujedno je i bogata monografija sa više od 400 izuzetno atraktivnih fotografija. Abazović je naglasio da je riječ o knjizi koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim i zahvalio autoru što je na emotivan način predstavio svoje remek djelo. – Mnogi koji nijesu Žabljačani veliki su ljubitelji Durmitora i dolaze ovdje u posljednje 3-4
Forsiram digitalni marketing, direktor sam turističke organizacije i to radim na sasvim neki novi način. Međutim, knjige su knjige i ovi vodiči su sjajni za prave ljubitelje prirode i planinarenja. Svako treba da ima primjerak ove knjige, da se uvijek podsjeti i da planira pohod na Durmitor - kazao je Stojan Abazović, prvi čovjek TO Žabljak
godine - najbolji su promoteri Durmitora, možda bolji nego i sami Žabljačani. Toliko vole Durmitor da kad god imaju vremena ugrabe da dođu preko vikenda i da se popnu na neki od vrhova – rekao je Stojan Abazović.
Podsjetio je da mu je, u periodu odrastanja uvijek bilo čudno što mnogi ljudi iz inostranstva, iz Slovenije i ostalih zemalja Evrope, koji su se popeli ne mnoge visoke vrhove u Alpima i po svijetu, uvijek dolaze na Durmitor i istražuju i pe-
nju se na njegove vrhove. Kaže da mu je to bilo fascinantno pa ih je pitao zašto je to tako, a oni su odgovorili da je svaki put dožive Durmitor iz drugačije perspektive.
KNJIGA JE - KNJIGA
– Ja forsiram digitalni marketing, direktor sam turističke organizacije i to radim na sasvim neki novi način. Međutim, knjige su knjige i ovi vodiči su sjajni za prave ljubitelje prirode i planinarenja. Mislim da svako treba da ima
primjerak ove knjige, da se uvijek podsjeti i da planira pohod na Durmitor - kazao je prvi čovjek TO Žabljak. Istakao je da treba vidjeti recenzije na kraju knjige koje su pisali doajeni iz oblasti planinarstva iz cijelog regiona i svi su ocijenili knjigu kao fantastičnu. Kazao je da, kada počne da se čita ova knjiga, dobije se nova i drugačija predstava o Durmitoru jer je detaljno i na pravi način napisana. Abazović je naglasio da mu je drago što Turistička organiza-
cija Žabljak prodaje ovu knjigu jer je, prema njegovoj ocjeni, ,,ona najbolji reper, nešto najbolje što imaju i velika je čast što su u poziciji da mogu da je prodaju“. – Često vidimo ljude koji namjenski dođu iz Hrvatske, Slovenije i drugih djelova Balkana da bi kupili ovo djelo i to me jako raduje. Sa Vujisićem smo se dogovorili da knjiga bude prevedena na engleski jezik, izdanje uskoro izlazi i mislim da će to tek unaprijediti promociju Durmitora – kazao je Abazović i naglasio da je riječ o novom početku mnogo bolje promocije Durmitora. Zaključio je da mu je puno srce što je Vujisić promovisao knjigu na Žabljaku.
OMAŽ CEROVIĆU
Autor knjige mr Vlado Vujisić istakao je značaj Branislava Cerovića, autora prvog vodiča kroz nacionalni park Durmitor, koji je napisan 1938. godine.
Vujisić je podsjetio da je Cerović, kao otac i pionir planinarstva na Durmitoru počeo još davne 1936. godine markiranje planinarskih staza u tom masivu, otvorivši predivnu planinu za sve ljude, kako iz Crne Gore, tako i iz regiona i svijeta.
– Četrdeset godina nakon prvog markiranja, Cerović je 1976. izvršio ponovno markiranje masiva Durmitora i time upotpunio infrastrukturu planinarskih staza. Time je Durmitor učinio planinom koja je potpuno otvorena za posjetioce, ljubitelje prirode, planinare i ostale turiste – kazao je mr Vlado Vujisić. Zbog Cerovićevog ogromnog doprinosa uloženog u afirmaciju Durmitora i istoimenog nacionalnog parka, Vujisić je apelovao da mu se na trgu u Žabljaku ili na obali Crnog jezera podigne spomenik kao odavanje počasti velikanu, a ujedno da se i svim posjetiocima Durmitora pomoću tog spomenika ukaže na gotovo vjekovnu tradiciju planinarstva na Durmitoru. Dobri primjer, navodi Vujisić, takvog spomenika podignut je u Sloveniji u dolini Trente u Julijskim Alpima Juliusu Kugiu, planinaru i piscu koji je opisivao i veličao ljepote Julijskih Alpa i Nacionalnog parka Triglav u svojim knjigama na više svjetskih jezika. Takođe, sličan spomenik podignut je u francuskom alpskom gradiću Šamoniju planinarima Žaku Balmatu i Horasu-Benediktu de Sosuru, pionirima planinarstva i alpinizma na Mon Blanu, najvišem vrhu Alpa. – Ne postoji ljepše, niti prirodnije mjesto za promociju knjige ,,Durmitor Nacionalni park“ od Žabljaka, grada podno Durmitora – naglasio je autor mr Vlado Vujisić. On je podsjetio da je drugo izdanje knjige izašlo 2023. godine, a prvo 2021. Takođe i da je knjiga imala veoma zapažene promocije u regionalnim centrima - Ljubljani, Zagrebu, Sarajevu, Beogradu i, naravno, u Podgorici. Najavio je će knjiga biti uskoro promovisana i u Banjaluci. Pokrovitelji promocije bili su Opština Žabljak i Turistička organizacija iz tog grada, a njome je počela petodnevna manifestacija ,,Dani opštine Žabljak“. Promocija je održana u skupštinskoj sali Opštine Žabljak. R.U.-I.
Pljevlja: SRK ,,Lipljen“ prijavio novi ekološki incident, sumnjaju da je kriv Rudnik ,,Šuplja stijena“
Izvor inače pitke vode iznad sela Prošće bio je 16. septembra mutan i ima uginule ribe. Taj izvor se nalazi na oko 10 km uzvodno rijekom Ćehotinom u odnosu na Badanj u koji se jalovina (opasni otpad) izlila u junu a o kojem se nadležni još ne izjašnjavaju – navodi ,,Lipljen“ u prijavi
PLJEVLJA – Ribočuvari
Sportsko-ribolovnog kluba ,,Lipljen“ prijavili su novi ekološki incident na rijeci Ćehotini. U prijavi navode kako sumnjaju da su otpadne vode iz jalovišta Rudnika olova i cinka „Šuplja stijena“ dospjele u izvor iznad sela Prošće. Taj izvor se nalazi na oko 10 km uzvodno rijekom Ćehotinom u odnosu na izvor Badanj u koji se jalovina (opasni otpad) izlila u junu
– Bojimo se da su pod velikom sumnjom svi izvori u reonu nizvodno od jalovišta Rudnika „Šuplja stijena“ – navode iz „Lipljena“ koji upravlja ribolovnim vodama u Pljevljima. Prijavu su uputili Osnovnom državnom tužilaštvu Pljevlja, Agenciji za zaštitu životne sredine, Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Upravi za vode, Upravi za inspekcijske poslove. Uz prijavu su dostavili video-snimak na kojem se vidi da se u vodu, inače pitkog izvora, uliva bijela i braon tečnost a ribočuvar pokazuje uginulu ribu. Takođe, dostavili su fotografije sa Gugle mapa na kojima su obilježene lokacije: jalovišta Rudnika „Šuplja stijena“ ( br. 1), izvor Badanj gdje se u junu pojavila zagađena voda (br. 2) i izvor iznad sela Prošće (br. 3). Prethodni ekološki incident ribočuvari ,,Lipljena“ su prijavili 23. juna. Tada se na odlagalištu rudnika olova i cinka „Šuplja stijena“ otvorio ponor koji je „isisao“ flotaciono jezero površine oko četiri hektara usljed čega su šljaka i otpadne vode (jalovina) završile u rijeci Ćehotini. –Tri mjeseca kasnije o uzrocima, posljedicama i o tome ko je odgovoran ništa nije poznato. Postavljamo pitanje, kao korisnici ribolovnih voda na teritoriji opštine Pljevlja, što
INCIDENT U JUNU
Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede je tim povodom uputilo inspek-
je ekološka država Crna Gora uradila po pitanju velikog prekograničnog ekološkog akcidenta koji se desio 20. juna ove godine, koji je prouzrokovan od strane Rudnika ,,Šuplja stijena“. Prošlo je tri mjeseca a niko od nadležnih institucija ne pominje više taj akcident, a on još izaziva zagađenje izvora pitke vode i same rijeke Ćehotine. U međuvremenu Vlada ekološke Crne Gore je kao nagradu produžila koncesije na 20 godina firmi koja eksploatiše olovo i cink u rudniku „Šuplja stijena“ – navode u prijavi iz SRK ,,Lipljen“. Nadležnima upućuju molbu da preispitaju činjenice u vezi sa budućim zagađenjem rijeke Ćehotine i okolnih izvora (do skoro pitke vode), jer je, kažu, očigledno da jalovište i dalje zagađuje i pitanje je koliko će se takva situacija nastaviti.
NIKŠIĆ - Selo Planik u Banjanima, u mjesnoj zajednici Petrovići, dobilo je vodu. Završetak posla vrijednog 200.000 eura ozvaničili su predsjednik opštine Nikšić Marko Kovačević i ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Vladimir Joković.
tora za poljoprivredu i vino u nadzor, koji je konstatovao da je stanje Ćehotine toga dana bilo dobro i da nema mutnoće, kao i da nije došlo do uginuća ribe. Iz tog resora nakon ekološkog incidenta najavili su osnivanje komisije koja će utvrditi štetu pričinjenu ribljem fondu. Nedavno su Pobjedi saopštili da to nije urađeno jer su u obavezi da formiraju komisiju za određivanje štete nad ribljim fondom, samo u slučaju kada dođe do pomora ribe. Istakli su
Radove je, saopšteno je iz lokalne uprave, izvela firma DOO Indel inženjering iz Podgorice, uz stručni nadzor Agencije za projektovanje i planiranje Nikšić. Kovačević je istakao da je Nikšić najveća opština u Crnoj Gori i snažno je usmjerena ka razvoju seoskog područja. Jedan od ključnih segmenata tog razvoja, pored putne, svakako je i vodovodna infrastruktura, koju danas, na zadovoljstvo svih, u ovom selu i imamo. Nedavno smo otvorili i novi put kroz
da u posljednjih desetak godina, na tom dijelu rijeke Ćehotine nema ribe, zbog čestih spiranja sa jalovišta Gradira. Najavili su da će raditi monitoring stanja ihtiofaune i bentosa na tom dijelu Ćehotine, a da je prethodni koji je uradio 2022. godine Zavod za hidrometeorologiju i seizmologiju pokazao da je status kvaliteta umjeren do vrlo dobar. Pobjedi je iz Osnovnog državnog tužilaštva u Pljevljima saopšteno 3. septembra da još traje izviđajni postupak u cilju utvrđivanja da li u radnjama bilo kog lica ima elemenata bića krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti. Ekološki inspektor u izvještaju nakon obavljenog nadzora je naveo da Gradir Montenegro (firma preko koje posluje rudnik ,,Šuplja stijena“) nije postupio u skladu s propisanim mjerama iz Elaborata procjene uticaja na životnu sredinu, koje se odnose na slučaj incidenta na jalovištu. Zato je podnijet zahtjev Agenciji za zaštitu životne sredine za pokretanje postupka za naknadu štete. Agencija se tim povodom nije oglašavala niti su odgovorili na pitanja koja je
Balosave, ali naša ulaganja se tu ne završavaju. Pred nama je novi, veoma izazovan zadatak – izrada projektne dokumentacije za vodovod na Vilusima. Ukoliko u tome uspijemo, uradićemo veliko djelo za čitav ovaj kraj – naveo je Kovačević. Joković je naglasio da je izgradnja vodovoda od velikog značaja za povratak života na selo.
– I ovdje će se, vjerujem, vratiti život. Žao mi je što ovo nije mnogo ranije urađeno, jer vi ste to zaslužili. Molim vas
Pobjeda uputila 1. septembra. Fizičko-hemijsku analizu uzoraka vode uradio je Centar za ekotoksikološka ispitivanja (CETI). U izvještaju je ukazano na degradaciju kvaliteta površinske vode rijeke Ćehotine u zoni ušća izvora Badanj, a zbog velikog prisustva teških metala u vodi (olovo, cink), rastvorenih soli i suspendovanih čestica. U zaključku se kaže i da to hemijsko opterećenje predstavlja ozbiljan rizik po ekološki status rijeke, posebno u kontekstu potencijalnog negativnog uticaja na akvatične organizme (ribe, bentosne organizme), te da kontaminacija evidentno nije ograničena samo na lokalitet ušća izvora Badanj, već ima difuzni karakter i nastavlja da se širi nizvodno. Iz Ministarstva rudarstva, nafte i gasa saopšteno je 10. jula da je do ekološkog incidenta došlo formiranjem kaverne (šupljine) u tlu flotacionog jalovišta, usljed više sile - najvjerovatnije zemljotresa, klizišta ili odrona. Istaknuto je da nije fizički oštećena brana jalovišta kao rudarskog objekta, niti je nesreća nastala usljed neadekvatnog izvođenja rudarskih radova.
PRIVREMENE MJERE Na osnovu izvještaja rudarske i geološke inspekcije, privremeno je, od 10. jula, obustavljeno odlaganje jalovine na određenim djelovima jalovišta u okviru rudnika. Gradir Montenegru je naloženo da privremeno obustavi odlaganje flotacione jalovine – koju čine ostaci rudnog mulja, tečnosti i hemikalija nakon flotacione ekstrakcije rude olova i cinka iz samljevene stijenske mase.
Kompanija Gradir Montenegro d.o.o. koja posluje u vlasništvu poljske kompanije ZGH iz Boleslawa, ima dugoročnu koncesiju na eksploataciju rude cinka i olova na ležiš tima ,,Šuplja stijena“, ,,Đurđeve vode“, ,,Paljevine“ i ,,Ribnik“. Ugovor je potpisan 25. avgusta 2006. godine. D. ŠAKOVIĆ
da i dalje nastavite da tražite i od predsjednika opštine, i od Vlade, i od Ministarstva poljoprivrede, da pomognu ovaj ruralni kraj – da put bude bolji i da se nastave ulaganja u infrastrukturu – kazao je Joković. On je, kako se navodi u saopštenju, ukazao na značaj dobre saradnje sa lokalnom samoupravom i poručio da će Ministarstvo poljoprivrede podržati nove projekte.
U ime mještana Božo Mrkaić je zahvalio Kovačeviću i Jokoviću na podršci. C. G.
Preminuo poznati hrvatski teoretičar i istoričar književnosti Milivoj Solar
Omiljeni profesor i inspiracija generacijama
PODGORICA – Hrvatski
akademik i profesor Milivoj Solar, jedan od utemeljitelja naučne discipline teorije književnosti, preminuo je u 90. godini. Bio je jedan od omiljenih profesora književnosti širom bivše Jugoslavije, te je formativna figura brojnim generacijama komparatista.
Rođen je 1936. u Koprivnici, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je filozofiju i jugoslavistiku, a doktorirao je 1964. disertacijom o Franu Galoviću Od 1963. radio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao asistent, docent i izvanredni profesor, a od 1976. redovni je profesor na Katedri za teoriju i metodologiju proučavanja književnosti na Odsjeku za komparativnu književnost. Predavao je kao gost i na drugim univerzitetima, pa i u Crnoj Gori. Krajem osamdesetih (1987–1990) bio je republički ministar prosvjete i kulture. Objavio je niz kapitalnih studija iz oblasti teorije i istorije književnosti, te nezaobilazne
priručnike „Teorija književnosti“, „Suvremena svjetska književnost“, „Povijest svjetske književnosti“ (objavljena i u izdanju Inistituta za crnogorski jezik i književnost) i „Rječnik književnog nazivlja“. Bio je redovni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 2008. godine u Razredu za književnost, član Društva hrvatskih književnika, Hrvatskoga filološkog društva i Hrvatskoga filozofskog društva. Od 2007. u zvanju je profesor emeritus. Dobitnik je brojnih nagrada. R. K.
Omaž Iliji Lakušiću večeras u Biblioteci
PODGORICA – Omaž književniku Iliji Lakušiću (19472024) biće priređen večeras, u 19 sati, u Narodnoj biblioteci „Radosav Ljumović“. O stvaralaštvu pjesnika govoriće: Perivoje Popović, Dragan Koprivica, Aleksandar Ćuković i Zoran Lakušić. Stihove će kazivati Dragan Alorić Biblioteka ovaj omaž priređuje u saradnji sa Udruženjem književnika Crne Gore. R. K.
Izložba „Pusta zemlja“ vajarke Ivane Radovanović večeras u ,,Kolektoru“
Istraživanje granica savremene skulpture
PODGORICA - Samostalna izložba radova „Pusta zemlja“ vajarke Ivane Radovanović biće otvorena večeras u 19 sati u prostoru Kolektor (nekadašnji Titex) u Podgorici. Kustoskinja izložbe je Milica Bezmarević. Radovi Ivane Radovanović istražuju granice savremene skulpture - od stabilnog, zatvorenog objekta modernističke tradicije do efemerne, procesualne forme u kojoj materijal, prostor i vrijeme ravnopravno učestvuju u oblikovanju značenja. Kroz procese raspadanja i preoblikovanja materijala poput jute, zemlje, šećera i terakote, umjetnica skulpturu posmatra kao događaj i svjedočanstvo prolaznosti, a ne kao trajnu formu.
Ivana Radovanović (Podgorica, 1983) diplomirala je i magistrirala vajarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti UCG na Cetinju, a doktorirala na Fakultetu likovnih umjetnosti u Beogradu. Dobitnica je Fulbrajtove stipendije za postdoktorsko istraživanje u Njujorku i prva umjetnica iz regiona koja je učestvovala u Silvermine Fulbright Art Residency programu u SAD. Predstavljala je Crnu Goru na 57. Venecijanskom bijenalu i dobitnica je brojnih priznanja, uključujući Gran pri na Crnogorskom likovnom salonu „13. novembar“ i počasno priznanje Internacionalnog skulptorskog centra SAD. Izložba će biti biće otvorena do 29. septembra. A. Đ.
Fotograf Relja Eraković za Pobjedu o izložbi koja će biti otvorena večeras u bravarskoj
PODGORICA - Fotografije
Relje Erakovića iz ciklusa „Limovi i ljese“ biće izložene večeras u 20 sati u bravarskoj radionici firme „Mathaus“ u Tološima (Ulica dr Blaža Raičevića 97). Riječ je o prostoru koji savršeno odgovara temama rada, prolaznosti i materijala. Umjesto galerijske neutralnosti, posjetioci će fotografije gledati među alatima i predmetima svakodnevice, što ovoj izložbi daje dodatnu dubinu i autentičnost.
Upravo zbog toga, nije slučajno što je izložba smještena van tradicionalnog galerijskog prostora - u bravarskoj radionici, prostoru gdje limovi i metal nijesu motivi sa fotografija, već stvarni, taktilni elementi svakodnevnog rada. Na ovoj lokaciji, Erakovićeve fotografije ne vise sterilno na bijelim zidovima, već komuniciraju direktno sa svojim „rođacima“ - alatom i tragovima rada.
Na limu ostaju tragovi svega što je bilo - kiše, sunca, ruke koja ga je savijala, vremena koje ga je zaboravilo. Ljese se u međuvremenu raspadaju pod sopstvenim teretom, u tišini koju rijetko ko više čuje. Eraković osluškuje upravo te prostore - stare pragove, kapije, limene krovove i drvene konstrukcije koje nestaju iz pejzaža Crne Gore, ali ostaju u njegovim fotografijama.
Autora smo juče zatekli u radionici, tokom priprema za izložbu. U intervjuu za Pobjedu govorio je o vezi između fotografije, prostora, memorije i lokalnog pejzaža, o procesu rada, značaju lokalnog pejzaža i vizuelnoj poeziji starih predmeta…
POBJEDA: Kako je nastao ciklus ,,Limovi i ljese Crne Gore“? Šta Vas je inicijalno privuklo tim motivima i koliko je terenskog rada bilo potrebno da se ovi prizori pronađu i fotografišu?
ERAKOVIĆ: Od prvih radova, od kada sam ušao u svijet fotografije, volio sam prirodu. Kroz rad sam se trudio da to bude malo drugačiji pristup i da to ne bude ona turistička fotografija sa nekog prelijepog vidikovca. Tragao
Na limu ostaju tragovi svega što je bilo - kiše, sunca, ruke koja ga je savijala, vremena koje ga je zaboravilo. Ljese se u međuvremenu raspadaju pod sopstvenim teretom, u tišini koju rijetko ko više čuje. Eraković osluškuje upravo te prostore
Relja Eraković među svojim radovima u radionici „Mathaus“
za nekim svojim formama, intimizmom koji je zahtijevao da provodim vrijeme na određenim lokacijama kako bi nastali radovi. Neka su djela nastala spontano, ali ima i radova gdje sam morao da odem pripremljen da bih motivu prišao na najbolji mogući način. Zbog fotografije sam ušao u svijet planinarenja. Trajalo je to druženje sa limovima i ljesama nekih sedam godina. Dosta tu ima rada širom Crne Gore i pograničnih područja. Ako bih poželio, tu bi moglo još da se radi. Najviše limova i ljesa ima u centralnom i sjevernom dijelu Crne Gore. Ima i nekih primorskih pozicija, a tu bih naglasio napušteno selo Mali zalazi iznad Bo-
kokotorskog zaliva gdje ima sjajnih kamenih formi koje su potpuno zaboravljene, ali idealne za ovo što meni treba. POBJEDA: Zašto baš limovi i ljese?
ERAKOVIĆ: Limovi i ljese su mi se sami nametnuli zbog geometrije. Moji prijatelji arhitekte su mi dali za pravo da se ovo može nazvati jednim oblikom arhitekture. Privukli su me oblici, taj lim s tim tragovima rđe, taj jedan proces koji meni vizuelno izgleda interesantno. Limovi i ljese su me najviše privukli vizuelno. Tu ljesu vidite ove zime, a sljedeće je već nema. Ovdje u prostoru imamo jednu autentičnu ljesu koja je trošna, od ,,danas do sjutra“. Znamo svi da sela više nijesu toliko naseljena, da
je tamo, na neki način vrijeme stalo. Kad nema ljudi, sve je to izloženo zubu vremena i propadanju. U mjestima na kojima su nastajale ove slike nema više nikog. Tamo samo čujete huk vjetra i vidite oblake koji se smjenjuju.
POBJEDA: Zašto ste odlučili da izložbu „Limovi i ljese“ postavite baš u bravarskoj radionici, a ne u galeriji ili klasičnom izložbenom prostoru?
ERAKOVIĆ: To je duga priča. Uvijek sam volio izazove u poslu i smatram da u umjetnosti moramo da pomjeramo stvari. Želio sam da izađem iz konvencionalnog prostora jer su galerije manje-više sve iste. Ova tematika mi je dozvolila sa iskoračim u taj svi-
Fotograf Andrija Kasom dobio dvije zlatne medalje u Indiji i Kini
PODGORICA - Nakon dobijenih nagrada u Americi, Srebrne medalje za ,,Fotografiju godine“ i Počasnog priznanja za ,,Kratku priču“ (šest fotografija) u organizaciji Američkog fotografskog društva (PSA), fotografu sa Cetinja Andriji Kasomu stigle su i dvije zlatne medalje - jedna iz Indije, a druga iz Kine.
U Indiji je dobio Zlatnu medalju PSA GOLD MEDAL za fotografiju ,,From the road to between the houses“ na internacionalom konkursu ,,Kaalboisakhi Circuit 2025“ u kategoriji Photojournalism. Nagrađena fotografija, uz još tri iz kategorije Photo travel, prihvaćene su u sva tri salona konkursa. U Kini, je dobio Zlatnu medalju WPU
GOLD MEDAL (World Photographic Union) za fotografiju ,,Mountain Flowers“ u kategoriji Nature. Ovo nije jedina nagrada na ovom konkursu. Andrija je u svim kategorijama (Art Color, Art Mono, Record Human, Record Nature i Unlimited) osvojio nagrade - jednu Salon E-cert Bronze i četiri Počasna priznanja Salon E-cert HM.
- Rezultati konkursa u Kini bili su iznenađenje za mene. Do sada se dešavalo da na pojedinim konkursima dobijem dvije ili tri nagrade, ali mi se nikada nije desilo da na jednom konkursu dobijem nagrade u svim kategorijama. Na ovom sam dobio šest nagrada. Sve do sada dobijene nagrade, a ima ih 134, daju mi i volju i želju da nastavim dalje, prvo za svoju dušu, zatim za konkurse. Ovo je najbolji dokaz da ono što se radi srcem donosi rezultate, materijalno u mom radu nikada nije bilo presudno. Želim ovom prilikom i da javno za-
bravarskoj radionici firme „Mathaus“
POBJEDA: Kada posmatrate gotovu seriju, šta je ono što Vam djeluje najvažnije?
ERAKOVIĆ: Sve je važno. Nemam neke svoje favorite u izloženim fotografijama. Tu je jedna fotografija koju sam nazvao ,,Crveno i crno (Sjećanje na Petra Lubardu)“. Taj rad me podsjetio na Lubardinu crvenu i crnu fazu, a ja sam to vidio na jednom limenom krovu gdje su bili razliveni ostaci nekog katrana. To me podsjetilo na igru boja koju sam vidio na Lubardinim platnima.
jet, da odem jedan korak dalje i dođem u nekonvencionalan prostor. Ovo je bravarska radionica mog druga Miloša Raičevića. Naišli smo na podršku Sekretarijata za kulturu Glavnog grada.
POBJEDA: Vaš rad karakteriše tišina, strpljenje i odsustvo efekta. Kako razvijate takvu vrstu discipline gledanja u vremenu u kojem dominiraju brze informacije?
ERAKOVIĆ: Moj pristup pejzažu je uvijek bio na drugačiji način. Fotografija je momenat u kojem je čovjek sam sa sobom. Ovo nije komercijalna fotografija, ovo su teme koje ja biram. Ovo je neki moj mali odušak i svijet u kojem uživam. Kada pogledam ove fotografije osjetim mir i slobodu, da sam sam sa mojim ,,junacima“ koji me čekaju da zajedno idemo u novu akciju.
POBJEDA: Ogledala, kućni oltari, saksije... Šta za Vas znače ti detalji - da li su to tragovi pažnje, rituala, identiteta?
ERAKOVIĆ: To su rituali svakodnevice. U njima bismo mogli da nađemo neki dokumentarni element. U jednoj fotografiji na ljesi stoji neko staro ogledalo. Zašto ga je neki domaćin svojevremeno tu sta-
Zbirka priča ,,Božji dani“ Đorđa V. Gregovića predstavljena u ZUNS-u
PODGORICA – Zbirka priča ,,Božji dani“ Đorđa V. Gregovića iz Petrovca predstavljena je u knjižari Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva u centru Podgorice. U pitanju je jedna od nagrađenih knjiga na prošlogodišnjem anonimnom konkursu ZUNS-a za vanudžbeničku literaturu, a dio je edicije ,,Biblioteka Savremenik“.
Promocija je upriličena povodom 30 godina postojanja Zavoda. ,,Božji dani“ sastoje se od 17 priča, a autor je kazao da su esencija knjige Mediteran i provincijski svijet u kojem on bitiše. Gregović je govorio o neobičnom trenutku u kojem je začeta ideja za ovu knjigu.
vio meni je ostala enigma. Moji motivi ne nude raskoš boje. Nijesam želio na njima da intervenišem, ni na snimanju, ni kasnije, u obradi fotografije. Limovi imaju te hladnije tonove, a ponekad i onaj bakarni dio. Ta igra neutralno sive i bakarno zlatnog traga mi je uvijek bila interesantna.
POBJEDA: U Vašim radovima osjeća se svijest o protoku vremena, o postepenom ,,raspadu“. Da li fotografiju doživljavate kao oblik otpora prolaznosti?
ERAKOVIĆ: Svakako da je ona svjedok nekog vremena. Sada da odemo na određene lokacije dobar dio ljesa ne bismo našli ili ih ne bismo našli u stanju u kojem su bili kada sam ih fotografisao. Prije nekoliko sedmica bio sam kod mojih prijatelja Ljucovića u Zatrijepču da se njima dogovorim da uzmem lim i jednu pravu ljesu da imam da izložim u prostoru. Lim je bilo lakše naći, a pola ljesa koje sam fotografisao i koje su na ovoj izložbi više nema ili su toliko propale da ih je nemoguće donijeti u jednom komadu. Ova koju sam izložio spojena je jednom šuštom. Donio sam je onako kako sam je zatekao. A. ĐOROJEVIĆ
Diplome koje je Kasom dobio u inostranstvu
hvalim gradonačelniku Cetinja Nikoli Đuraškoviću na upućenoj čestitki prijestonice Cetinje. Ovo je prvi put da
doživim ovakav gest, vredniji mi je od dobijenih nagrada, dolazi od mog grada - kazao je Kasom. A. Đ.
- Jednu noć za vrijeme korona virusa vozio sam se kolima. Kišno veče, nikog živog, naravno, bilo je sve zatvoreno... Vozio sam i snimao telefonom prazan grad petnaestak minuta, uz neku prilično tripoznu muziku. Sve mi se to na kraju, kad sam pustio kući, činilo kao prilično čudan i filmičan doživljaj. Dok sam vozio kroz grad bio sam prosto iznenađen koliko mi se javilo slika nekadašnjih, ili ljudi koje srijećem svakog dana na tipičnim mjestima, a još više nekih ljudi iz prošlosti koji su se pojavljivali na tom mom kratkom petnaestominutnom putovanju – istakao je Gregović. Crnogorski pisac Nikola Nikolić, koji je zapošljen u ZUNS-u i koji je bio jedan od članova žirija koji je nagradio Gregovićev rukopis, istakao je da je čitajući ovu zbirku u ru-
kopisu već nakon nekoliko rečenica shvatio da je u pitanju izgrađen autor koji ima svoj stil i stabilnu rečenicu. On je kazao i da je ovo djelo ,,kulturološki značajno“.
- Ovo je jedna od rijetkih knjiga, nakon Stefana Mitrova Ljubiše, koji u neki širi kontekst unosi zavičajni melos Paštrovića, tog zaista neobičnog područja, tog govora i tih fenomena. Iz tog mikrokosmosa može se slobodno reći da je ovo Gregovićev ,,Amarkord“, ali i njegov Makondo. On tako doživljava svoj rodni Petrovac,
kao i svoju sadašnju Buljaricu i taj potez Paštrovića i Primorja – kazao je Nikolić.
Prema njegovim riječima, u romanu je prisutan duh kolektivizma i provincije. - Malo mjesto je uvijek takvo, nekako ste svi upućeni jedni na druge, svi znaju sve o svakome. Parafraziraću sad jednu njegovu rečenicu iz knjige: ,,U našem malom mjestu su velike teme male, a male su teme velike“. U tome je beskrajni talenat Gregovića, koristeći takav jezik – a to je ono što Čehov kaže da pišete tako da
mislima bude široko, a riječima usko – on uspijeva da kaže duboke istine i vrlo značajne stvari sa vrlo malo riječi – rekao je Nikolić. Razgovor je moderirala urednica izdanja Jadranka Đerković, koja je istakla da je riječ o knjizi „o ljudima i životu, prostoru i vremenu, svakodnevici i njenim nevidljivim dubinama“. - „Božji dani“ donose priče koje su bliske i prepoznatljive, ali i univerzalne. One u sebi nose toplinu, ranjivost i snagu ljudskog postojanja – kazala je ona. An. R.
Dokumentarac Vladimira Perovića već je osvojio sedam priznanja od svjetske premijere, a festivalsko putovanje nastavlja u Estoniji, BiH i Njemačkoj
PODGORICA – Dokumentarni film ,,Ova dobra zemlja“ crnogorskog reditelja Vladimira Perovića proglašen je najboljim na upravo završenom 28. Mediteraneo Video Festivalu u Ascea Velia u Italiji. Istovremeno je stigla i vijest iz slovačkog grada Nitra da će na 41. Agrofilm festivalu, početkom oktobra, Peroviću pripasti nagrada za režiju za isti film.
Od svjetske premijere na 15. Underhill Festu u Podgorici u junu prošle godine, Perovićev film osvojio je sedam nagrada na međunarodnim festivalima. Filmu ,,Ova dobra zemlja“ predstoji još nekoliko festivalskih nastupa: pred kraj septembra Matsalu Nature Film Festival u tri grada u Estoniji (Lihula, Talin i Hapsalu), zatim Parnu Film Festival, takođe u Estoniji, početkom oktobra, a nakon toga Mediteranski Filmski Festival u Ši-
rokom brijegu u Bosni i Hercegovini. Krajem oktobra, film učestvuje u takmičenju na Međunarodnom festivalu planinskog filma u gradu Tagernze u Njemačkoj. Kao foršpicu za film, ali i naziv, Perović je iskoristio scenu iz jednog od svojih ranijih filmova ,,Žeđ kamenog mora“, iskaz narodnog oratora iz Cuca, Dušana Giljena Krivokapića: ,,Ova dobra zemlja i ova dobra njiva nas su upropastile!
Da njig nije ondar bilo, i mi bi, kâ i drugi, pošli nekuđ u svijet, za boljijem životom“. Perović je u intervjuu za Pobjedu nakon prošlogodišnjeg Underhilla kazao da se ,,iz brojnih odlazaka u krševite zabiti vraćao ushićen stamenošću bića jednostavnih brđana, čistotom njihovog moralnog i svakog drugog suda, pronicljivošću i dubinom njihovih misli, i nesvakidašnjom sposobnošću da te misli ‘upakuju’ u veličanstvene iskaze“. - Ta Dušanova je samo jedna od moćnih, sažetih misli kakve sam čujao. Ona kroz opor paradoks donosi egzistencijalnu zapitanost, gorku ironiju, duboku sjetu.
A izrekao ju je jednostavni seljak iz posljednje zabiti! Taj citat, tu misao, stavio sam tu da, tako naglašena, u gledaocu podstakne razmišljanja o ljudima u surovom, najčešće negostoljubivom prirodnom okruženju. I o vanvremenoj mudrosti koju ti ljudi, baš iz takvog okruženja i takvog života, izvuku. Neki od njih su, znam, bili bez ijednog dana škole, ali bistrinom uma i moćnim rječnikom prevazilaze fizičku ograničenost svoga sela, brda, nedođije i nadmašuju i mnoge školovane ljude –istakao je Perović za Pobjedu. Film je nastao u produkciji kuće ,,Atomic“ iz Podgorice, uz podršku FCCG, Glavnog grada, Opštine Kotor i Opštine Žabljak. Perović uz režiju potpisuje i scenario, kao i produkciju sa Ivanom Čojbašićem. Izvršna producentkinja je Jelena Božović, dizajn zvuka potpisuje Dora Filipović, montažu Nikola Egerić, a snimatelj je Ivan Čojbašić. An. R.
Evropska komisija predlaže suspenziju trgovinskih povlastica Izraelu i sankcije ekstremistima
BRISEL - Evropska komisija predložila je Savjetu EU da suspenduje određene trgovinske odredbe Sporazuma o pridruživanju između
EU i Izraela, kao i uvođenje sankcija „ekstremističkim ministrima izraelske vlade, nasilnim naseljenicima i članovima Hamasa“.
Ovaj potez dolazi nakon, kako se navodi, „ozbiljnog kršenja osnovnih elemenata sporazuma, posebno člana 2, koji predviđa poštovanje ljudskih prava i demokratskih principa“, javlja N1.
Prijedlog Evropske komisije predviđa da Izrael izgubi povlastice iz trgovinskog dijela Sporazuma o pridruživanju.
To znači da se ukida slobodan promet robe uz povlašćene ca-
rine i da će izraelski proizvodi ubuduće biti oporezovani po redovnim tarifama koje EU primjenjuje na zemlje bez sporazuma o slobodnoj trgovini. Takođe se obustavljaju prava izraelskih kompanija na poslovno nastanjivanje i pružanje usluga u EU, kao i privilegije u javnim nabavkama, zaštiti konkurencije i intelektualne svojine.
Na taj način izraelske firme gube pristup tenderima javnog sektora EU i povlašćen tretman za investicije i zaštitu patenata. Prijedlog takođe predviđa sankcije za devet „ekstremističkih ministara“ i „nasilnih naseljenika“, kao i proširene mjere protiv deset članova političkog biroa Hamasa. U EU Komisiji objašnjavaju da
se obustavlja finansijska podrška izraelskoj vladi, dok će pomoć izraelskom civilnom društvu i instituciji Jad Vašem biti nastavljena.
U obrazloženju prijedloga Evropska komisija navodi da je humanitarna situacija u Gazi „dostigla neodrživ nivo bez presedana“, uz masovna raseljavanja, kolaps osnovnih službi i glad koja pogađa čitave regione.
Poziva se na izvještaje UN po kojima se „90 odsto domaćinstava suočava sa ozbiljnom nestašicom vode, dok stope pothranjenosti naglo rastu“.
– Strašni događaji koji se svakodnevno dešavaju u Gazi moraju prestati. Neophodan je trenutni prekid vatre, neograničen pristup humanitarnoj
Predsjednik Ukrajine kaže da su predložili više formata za završetak rata
KIJEV - Predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski izjavio je juče da Rusija odbacuje mogućnost okonča-
nja rata, mirovnih pregovora i prekida vatre, dodajući da se na dnevnom nivou nastavlja „ruski teror“.
pomoći i oslobađanje svih talaca koje drži Hamas. Evropska unija ostaje najveći donator humanitarne pomoći i nepokolebljiv zagovornik rješenja o dvije države - rekla je predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen. Visoka predstavnica EU za spoljne poslove Kaja Kalas dodala je da EU mora da izvrši pritisak na izraelsku vladu „da promijeni kurs“.
– Suspenzija trgovinskih povlastica i sankcije poslaće snažnu poruku: ovaj rat mora da se završi, patnja mora da prestane, a taoci moraju da budu oslobođeni - rekla je Kalas. Da bi prijedlog stupio na snagu, mora da ga usvoji Savjet EU – kvalifikovanom većinom za suspenziju trgovinskih odredbi, a jednoglasno za uvođenje sankcija.
Podignuta optužnica protiv osumnjičenog za ubistvo konzervativnog aktiviste Čarlija Kirka
- Ukrajina je pozitivno odgovorila na sve prijedloge Sjedinjenih Američkih Država i predsjednika Donalda Trampa u vezi sa okončanjem napada i ubistava. Takođe, predložili smo više formata za završetak rata - naveo je Zelenski u objavi na društvenoj mreži Iks Zelenski je dodao da očekuje da svijet „izvuče zaključke“ nakon upada ,,ruskih dronova u Poljsku“ i naveo da je predsjednik Rusije Vladimir Putin „jedini kome je u interesu nastavak ubistava“.
- Ključno je da Evropa zaista shvati da kada je u pitanju Rusija, ne radi se o jednom susjedu, već o svima - prenose agencije
U suprotnom, Rusija će izvući sopstvene zaključke i samo proširiti rat i to ne nužno samo protiv Ukrajine, dodao je.
SOLT LEJK SITI - Tužilaštvo u Juti je zvanično podiglo optužnicu protiv Tajlera Robinsona, osumnjičenog za atentat na konzervativnog aktivistu Čarlija Kirka. Robinson se tereti za teško ubistvo. Kako prenose tamošnji mediji, tužilaštvo će za njega tražiti smrtnu kaznu ukoliko bude proglašen krivim.
Robinsonu se na teret stavlja i krivično djelo korišćenja vatrenog oružja, koje je nanijelo tešku tjelesnu povredu, teško krivično djelo ometanja pravde, manipulisanja svjedocima i činjenja nasilja u prisustvu djece. - Prve dvije tačke optužnice dolaze sa otežavajućim okolnostima jer država Juta vjeruje da je Robinson ubio Kirka zbog njegovih političkih uvjerenja i znajući da su djeca prisutna, te da će vidjeti pucnjavu - naveo je okružni tužilac Jute Džef Grej, prenosi CBS. Pojasnio je i da su optužbe za ometanje pravde zasnovane na Robinsonovim naporima
da sakrije dokaze iz pucnjave - Optužbe za manipulisanje svjedocima odnose se na to da je Robinson navodno rekao svom cimeru da obriše poruke i da ne razgovara sa zvaničnicima - precizirao je tužilac. Grej je podnio obavještenje o namjeri da traži smrtnu kaznu u ovom slučaju dodajući da će Robinson i dalje biti pritvoren bez prava puštanja uz kauciju. - Ubistvo Čarlija Kirka je američka tragedija. Kirk je ubijen dok se bavio jednim od naših najsvjetlijih i najdragocjenijih američkih prava, temeljom naše demokratske republike, slobodnom razmjenom ideja i traganjem za istinom, razumijevanjem i savršenijim jedinstvom - naveo je tužilac Grej. Američki konzervativni aktivista Čarli Kirk (32) ubijen je 10. septembra u krugu Univerziteta u Juti, dok je sa studentima razgovarao o masovnim pucnjavama i nošenju oružja. Ironično, njegove posljednje riječi ticale su se upravo broja masovnih ubica u Americi u posljednjih 10 godina.
LONDON - Kritično bolesna i teško povrijeđena djeca iz Gaze stigla su s porodicama u Veliku Britaniju na liječenje, saopštila je juče britanska vlada.
Svjetska zdravstvena organizacija saopštila je da je učestvovala u evakuaciji to desetoro djece, a narednih sedmica se očekuje još. Djeca i njihove porodice su prvo evakuisani iz Gaze u Jordan, gdje su o njima brinuli za-
posleni u britanskoj ambasadi i gdje su prošli bezbjednosne provjere prije polaska za Veliku Britaniju. -Ti mladi pacijenti su bili svjedoci užasa koje nijedno dijete nikada ne bi trebalo da vidi - rekao je britanski ministar zdravlja Ves Striting i dodao da njihov dolazak „označava početak njihovog puta ka oporavku“. - Nastavljamo da tražimo zaštitu medicinske infrastrukture i
zdravstvenih radnika u Gazi i značajno povećanje isporuka ljekova i materijala - saopštila je ministarka spoljnih poslova Ivet Kuper, piše list Danas. U Pojasu Gaze je tokom izraelskog rata odmazde zbog krvavog napada palestinske islamističke grupe Hamas na Izrael 7. oktobra 2023. godine, poginulo 64.871 ljudi, uglavnom civila.
Četvrtak, 18. septembar 2025.
Stanovnici nekoliko naselja opštine Tuzi i Konika i juče su u znak protesta zbog planirane gradnje pete i šeste sanitarne kade i odlaganja komunalnog otpada van kruga Deponije ponovo na četiri sata blokirali ulaz u ovo gradsko preduzeće.
ZDRAVLJE
Predstavnik mještana Omerbožovića Marko Gorvokaj izjavio je za Pobjedu da će blokadu od po četiri sata nastaviti i narednih dana, a da će od nadležnih zatražiti odobrenje da proteste održavaju po 12 časova, a ukoliko ni time ništa ne postignu, onda će uslijediti i cjelodnevni protesti.
- Smatramo da je nekorektno, nehumano, a možda i nelegalno da se komunalni otpad iz devet crnogorskih opština odlaže na ovoj deponiji, koja je na teritoriji opštine Tuzi… Otvoreni smo za razgovor sa svima iz lokalne ili državne vlasti, ali da sve bude transparentno… – poručio je Gorvokaj, uz napomenu da je poruka mještana da će nastaviti proteste dok se ne izađe u susret njihovim zahtjevima, jer imaju strah od potencijalnih dugoročnih posljedica.
Njihov zahtjev je stopiranje nelegalnog odlaganja otpada oko kruga Deponije, zatim zatvaranje četvrte sanitarne kade i da se odustane od planirane gradnja pete i šeste sanitarne kade.
- Eventualno možemo dati kratak rok da se koristi četvrta sanitarna kada, dok se ne nađe rješenje za ostale opštine, ali izgradnja pete i šeste kade ne dolazi u obzir - poručuje Gorvokaj, uz napomenu da traže da se uradi ispitivanje kako gasovi koji se emituju sa deponije utiču na životnu sredinu i okolno stanovništvo.
Podsjeća da od petka (12. septembra) svakodnevno održavaju protestna okupljanja od 16 do 20 sati u Ulici Omerbo-
Nastavljeni protesti zbog planirane gradnje pete i šeste sanitarne kade i nepropisnog odlaganja otpada van kruga deponije ,,Livade“
Zahtijevamo da se stopira nelegalno odlaganje otpada oko Deponije, zatvori četvrta sanitarna kada i odustane od planirane gradnje pete i šeste sanitarne kade - poručio je predstavnik mještana Omerbožovića Marko Gorvokaj
žovići broj 6, što obuhvata i sam ulaz u krug gradskog preduzeća Deponija.
- Dosadašnji protesti, od po četiri sata, nijesu dali rezultata. Zato ćemo podnijeti zahtjev za organizovanje protesta u trajanju od 12 sati, pa ukoliko i to ne bude dalo rezultate, onda i od 24 sata. Angažovali smo
advokata, jer mi je nezvanično rečeno da će ovaj naš zahtjev biti odbijen, jer se navodno ugrožava zdravlje drugih građana. Budući da nijesam dobio jasan odgovor zbog čega nam se ne dozvoljava protest na 12 časova, voljeli bismo da znamo po kojim je to tačkama zakona. Iz toga zaključujemo da nas ne smatraju građanima ili nas smatraju građanima drugog reda… Ovdje devet opština odlaže komunalni otpad, a
naše zdravlje je direktno ugroženo. Pa neka se svaka opština snađe za sebe – poručuje u ime mještana Gorvokaj. Poziva nadležne da im javno saopšte gdje završavaju štetne hemikalije i otpadne vode sa deponije.
- Protivimo se izgradnji pete i šeste sanitarne kade i tražimo da se saniraju rupe koje su na divlje otvorene van kruga Deponije, a u koje se nelegalno odlaže komunalni ot-
pad. Mještani zahtijevaju da se zatvori i četvrta sanitarna kada… Evo, oni dodatno bacaju otpad u prvu kadu, koja bi trebalo da je zatvorena. Imaju u planu da napune još 20 metara visine. To se radi svake noći. To znači da, ukoliko se napune i četvrta, peta i šesta kada, da će se i one dodatno natrpavati… Da li treba profit određenih individualaca i institucija da bude bitniji od zdravlja mještana Ma-
Podgorica je i ove godine dio Evropske neđelje održive urbane mobilnosti, čije obilježavanje je počelo u utorak veče na Trgu nezavisnosti, a trajaće do 22. septembra.
Iz Glavnog grada iskazuju ponos što i ove godine učestvuje u ovoj važnoj inicijativi, posvećenoj promociji održivih načina prevoza, podsticanju građana na aktivno kretanje i smanjenju upotrebe automobila u urbanim sredinama.
lesije – zaključuje Gorvokaj, iskazujući zadovoljstvo što su na ovim protestima sa njima i mještani Mlješa, Stojelja, Dinoše, Konika, Karabuškog polja, Pothuma, Novog sela i drugih sela Malesije…
ODGOVORNOST
Podsjećamo, u ponedjeljak je ovim povodom organizovan i protest mještana ispred zgrade Opštine Tuzi. Sa tog skupa je poručeno da je izgradnja pete i šeste sanitarne kade za njih neprihvatljiva jer to predstavlja trovanje njihovog kraja. Predsjedniku opštine Lindonu Đeljaju i potpredsjedniku Vlade Niku Đeljošaju su poručili da stanu u zaštitu mještana Malesije i zaustave izgradnju sanitarnih kada ili da, ukoliko za to nijesu sposobni, podnesu ostavke. Iz gradskog preduzeća Deponija za Pobjedu su izjavili da bi obustavljanje izgradnje pete sanitarne kade imalo ozbiljne posljedice za svih devet opština koje otpad dovoze na ovu lokaciju – Podgoricu, Danilovgrad, Cetinje, Nikšić, Šavnik, Plužine, Mojkovac, Tuzi i Zetu. U ovom trenutku, kako su istakli, nemoguće je govoriti o izmještanju regionalne deponije ili izgradnji sanitarnih kada na drugoj lokaciji. Obustava izgradnje pete i šeste sanitarne kade, kako tvrde, u ovom trenutku nije moguća bez ozbiljnih posljedica po čitav sistem upravljanja otpadom u Crnoj Gori, jer se četvrta kada nalazi pri kraju svog vijeka trajanja. Iz Deponije je saopšteno i kako od nadležnih državnih organa i donosilaca odluka očekuju da prepoznaju ozbiljnost situacije i preduzmu sve neophodne mjere kako bi se obezbijedio kontinuitet bezbjednog i kontrolisanog odlaganja otpada, zaštitila životna sredina i zdravlje građana, te spriječile ozbiljne ekološke i finansijske posljedice. I. MITROVIĆ
pornost i duh zajedništva crnogorskog naroda – poručio je Nagel.
- Tema ovogodišnje manifestacije je „Mobilnost za sve“, uz slogan „Krećimo se kvalitetnije!“. Poseban fokus stavljen je na obezbjeđivanje transporta po mjeri svih građana – bez obzira na njihov socijal-
On je dodao da program Evropske nedjelje mobilnosti predstavlja važan korak ka zelenijoj, pristupačnijoj i bolje povezanoj Crnoj Gori, koja će obezbijediti mobilnost za sve građane. Početak obilježavanja Evropske nedjelje mobilnosti obilježila je 12. ,,Kidical Mass“ biciklistička vožnja za djecu, koju je organizovalo NVU Biciklo. me, u cilju promocije biciklizma kao bezbjednog i zdravog vida kretanja kroz grad. Nešto kasnije, mališani su mogli da uživaju u predstavi na otvorenom „Misli zeleno“, u organizaciji Sekretarijata za kulturu. Juče je, u organizaciji NVU Biciklo.me, u Skupštini glavnog grada održana radionica za odbornike ,,Održiva urbana mobilnost: Kako saobraćaj da bude po mjeri svih građana“, a u organizaciji Sekretarijata za saobraćaj za učenike OŠ ,,Milorad Musa Burzan“ održana je edukativna vožnja autobusom. I.M. Pod sloganom ,,Krećimo se kvalitetnije!“ počelo obilježavanje Evropske neđelje urbane mobilnosti
ni status, mjesto stanovanja ili fizičke mogućnosti – poručuju iz gradske uprave. U skladu s tim, Glavni grad je, u saradnji sa partnerima, pripremio raznovrstan program sa ciljem podizanja svijesti o važnosti jednakog pristupa mobilnosti i doprinosa kvalitetnijem životu u našem gradu. Manifestaciju je otvorila zamjenica gradonačelnika Nađa Ljiljanić, koja je istakla da Podgorica želi da postane moderan evropski grad u kojem je održiva mobilnost prioritet. - Podgorica treba da bude grad koji se razvija u ritmu modernih evropskih trendova – grad koji brine o svom okruženju, koji daje pred -
nost održivom prevozu, biciklistima, pješacima, porodicama sa djecom, starijim sugrađanima i svima kojima je važno da se kreću slobodno
i sigurno - kazala je Ljiljanić. U ime delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, savjetnik za infrastrukturu Kai Nagel istakao je da je transport jed-
na od osnovnih potreba svakog građanina i da predstavlja temeljni preduslov za kvalitetan život, ravnomjeran regionalni razvoj i jačanje društvene kohezije. - Evropska nedjelja mobilnosti nas podsjeća da se mobilnost ne odnosi isključivo na transportne sisteme, već i na društvo koje želimo da gradimo – društvo u kojem je mobilnost dostupna, pristupačna i bezbjedna za sve. Istovremeno, ova inicijativa ukazuje na ključnu ulogu održivog transporta u očuvanju životne sredine. Ona nam pokazuje da smo već ostvarili određeni napredak i da nastavljamo da napredujemo zajedno, oslanjajući se na kreativnost, ot-
PODGORICA - Mnogo
šansi je dobio Robert Prosinečki od predsjednika Fudbalskog saveza Crne Gore Dejana Savićevića, prijatelja iz blistavih igračkih dana, ali je i Genije konačno morao da ,,presiječe“ – legendarni Hrvat neće više biti selektor ,,sokola“.
Otkaz ili sporazumni raskid ugovor – manje je bitno kako će biti ,,zavedeno“, tek izvjesno je da će odluka o rastanku s Velikim Žutim biti donijeta na sjednici Izvršnog odbora koja bi trebalo da se održi sjutra, i da će ga najmanje do kraja kvalifikacija za Mundijal naslijediti dosadašnji pomoćnik u stručnom štabu, Mirko Vučinić Prosinečki je posljednji put vodio Crnu Goru 8. septembra u svom gradu - Zagrebu, na stadionu gdje je ponikao, a poslije glatkog poraza od Hrvatske na ,,Maksimiru“ (4:0) vratio se s ekipom u Podgoricu kako bi obavio razgovor sa Savićevićem. Tada je, očigledno, dogovoreno da dođe do kraja neuspješne saradnje. Prosinečki je Crnu Goru vodio na 16 utakmica i ostvario učinak od pet pobjeda, jednog remija i čak 10 poraza. Mandat je počeo pobjedama u prijateljskim mečevima sa Bjelorusijom (2:0) i Sjevernom Makedonijom (1:0) u martu 2024, da bi od juna počela serija od sedam poraza, što je rekord od nastanka crnogorske reprezentacije. ,,Sokoli“ su gubili od Belgije (2:0) i Gruzije (3:1) u kontrolnim duelima, pa u tom stilu nastavili u Ligi nacija.
Tim je pod vođstvom Prosinečkog izgubio po dva puta od Islanda (2:0, 2:0) i Velsa (2:1, 1:0), od Turske u Samsunu (1:0), da bi u posljednjem kolu – kada se već znalo da Crna Gora ispada u C diviziju – tim Vinćenca Montele savladan po vrlo lošem terenu u Nikšiću (3:1).
Ta pobjeda, kao i podrška koju je dobio od igrača, sačuvali su Prosinečkog na klupi ,,sokola“, što se pokazalo kao pogrešna odluka. Ni trijumfi nad Gibraltarom (3:1) i Farskim Ostrvima (1:0) u martu u Nikšiću, na startu kvalifikacija za Mundijal, nijesu mogli da sakriju činjenicu da Crna Gora sa njim nema ideju, da je haotična i kad napada i kad se brani, da u njenoj igri nema ,,ni glave i repa“. Razočaravajuće je bilo i izdanje na junskom gostovanju Češkoj (2:0), uz neshvatljivu odluku da ni minut ne dobiju talentovani Andrija Bulatović i Vasilije Adžić, koji su tri dana kasnije na debiju bili strijelci u remiju s Jermenijom (2:2) u prijateljskom meču. Teško je bilo razumijeti taktiku Prosinečkog i za uzvratni duel sa Češkom, pa ni rezultat nije mogao da bude drugačiji – Česi su pod Goricom slavili 2:0. Iako rezultatski rasterećena, Crna Gora je razočarala i u prvom okršaju sa Hrvatskom – ne toliko zbog rezultata (4:0) jer je svakako bila autsajder, koliko zbog odsustva bilo kakve ideje kako da makar priđe šesnaestercu ,,vatrenih“. Jasno je odavno da je Prosinečki pogubio konce i da uprkos
Stigao je novi trener, pobjede nema – Dejan Vukićević nije imao uspješan debi na klupi Budućnosti. Bio je, doduše, iskusni stručnjak nadomak tri startna boda, ali dva mu je oduzeo Mornar koji je u 88. minutu iz penala stigao do remija – 1:1.
Važan trijumf ostvario je Dečić koji je na svom terenu srušio vodeću Sutjesku – 3:1. Nema više neporaženih ekipa u Meridianbeet 1. CFL – posljednji je pao Petrovac, koji je u 7. kolu Meridianbet 1. CFL izgubio od Jedinstva u Bijelom Polju – 1:0. Jadranski derbi u Tivtu, između Arsenala i Bokelja, pripao je domaćinu – 2:1. Jezero je nastavilo bajku – nova ligaška pobjeda ostvarena je na DG areni, protiv OFK Mladost – 1:0.
,,PLAVI“ ISPUSTILI
POBJEDU
kadrovskim problemima koji su ga stalno pratili nema smisla da ostane na klupi.
Sa njim na klupi je samo donekle započeta smjena generacija, ekipa je djelovala potpuno suprotno od onog što je najavljivao (da Crna Gora ima kvalitet da igra napadački i diktira ritam), pa su ,,sokoli“ sada u vrlo teškoj poziciji – toliko da vjerovatno neće ni biti favoriti na oktobarskom gostovanju Farskim Ostrvima, koji takođe imaju šest bodova iz pet mečeva. U tom meču će prvi put u trenerskoj karijeri ekipu samostalno voditi Mirko Vučinić. Proslavljeni napadač bio je pomoćnik prethodnom selektoru Miodragu Raduloviću, isto mjesto zadržao je i nakon dolaska Prosinečkog, a do kraja kvalifikacija zadatak će mu biti da ,,razdrma“ ekipu, podmladi je i spremi za narednu godinu u kojoj će se igrati Liga nacija. Nekadašnji napadač Lećea, Rome i Juventusa u najmanje četiri meča vodiće nacionalni tim čiji je bio prvi kapiten –sa Faranima u gostima i protiv Lihtenštajna u prijateljskom meču kod kuće, te Gibraltarom na strani i Hrvatskom u Podgorici. ,,Sokoli“ bi preko Lige nacija mogli da se približe Evropskom prvenstvu 2028, ukoliko istorijski plasman ne ostvare kroz kvalifikacije. Nije nemoguće da u te pohode krenu s Mirkom Vučinićem. To će se znati krajem novembra, kada se završe kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo... N. KOSTIĆ
Najvatreniji navijači Budućnosti prikasnili su na utakmicu i nijesu viđeli gol kada je Lazar Savović već u drugom minutu efektno lobovao golmana Stefana Popovića ,,Varvari“ su ušli u prostor predviđen za gostujuće fanove i odmah razvili transparent - ,,uprava napolje“. Tokom meča u više navrata čulo se skandiranje protiv čelnih ljudi podgoričkog kluba.
Pristalice ,,plavih“ vratile su se na stadion nakon šest mečeva suspenzije, a fudbaleri im nijesu priredili najljepšu dobrodošlicu. Brzi gol gostiju uticao je na tok duela na Topolici. Budućnost nije blistala, štaviše – ponovo je pokazala slabosti, a u finišu je Adnan Orahovac napravio penal kada je oborio Jan Jaoa. Siguran egzekutor bio je Darko Zorić
Mornar je imao inicijativu, ali ne i konkretnost u posljednjoj trećini terena. Samo je snažan udarac Balše Sekulića sa distance bio prijetnja za Milana Mijatovića. Pred odlazak na odmor - ,,plavi“ su imali situaciju da riješe pitanje pobjednika. Lazar Mijović je asistirao Milanu Vušuroviću čiji je prizemni udarac iskosa sa desne strane završio pored dalje stative. Da zaključa duel u vjetrovitom Baru mogao je i Momčilo Raspopović koji se sa neprirodne pozicije, po lijevom boku, oslobodio čuvara, pa opalio snažno u okvir gola. Na mjestu je bio Popović početkom nastavka. Od tog momenta, Mornar je držao posjed, dobijao bitke na sredini, više napadao i imao korektne šanse.
Nije iskoristio nijednu, ali je dobio poklon u 88. minutu u vidu najstrože kazne. Upornost, vjeru, trud i bolje izdanje u drugom dijelu naplatio
Zorić koji je četu
Dečić se brzo iskupio za debakl u Beranama, gdje je prošlog vikenda do nogu potučen od Jezera – 4:0. Reakcija je bila ekspresna i reprezentativna. Izabranici Nebojše Jandrića nadigrali su Sutjesku i nakon trijumfa u međusobnom sudaru – bodovno se poravnali sa Nikšićanima na vrhu tabele. Uloga lidera, doduše, i dalje pripada pulenima Milije Savovića zbog bolje gol razlike. Meč na Arena Besi počeo je najranijim mogućim penalom za domaćina koji je slučajno skrivio Vasko Kalezić tako što je sapleo protivničkog igrača. Odgovornost je preuzeo Draško Božović i u drugom minutu pogodio za 1:0. Prednost Tuzana duplirana je u 28. nakon izvedenog auta. Sve je krenulo od Džonatana Dre-
PODGORICA - Karabag je na spektakularan način obilježio povratak u Ligu šampiona poslije osam godina, velikim preokretom u utorak protiv Benfike (gubio 0:2, slavio 3:2) stigao do prve pobjede ikada u evropskoj eliti, a pod svjetlima lisabonskog ,,Luža“ blistao je Marko Janković. Crnogorski fudbaler odigrao je fantastičan meč na debiju u LŠ, bio među ključnim igračima prvaka Azerbejdžana i jedan od heroja istorijske pobjede – u 48. je maestralno asistirao Kamilu Duranu za 2:2. Njegovu partiju veličala je i portugalska Abola, koja ga je proglasila za igrača utakmice, s ocjenom – osam. - Muzika, maestro! Janković je dirigovao orkestrom (po notama Karabaga) – piše u naslovu
Mornar 1 0
Budućnost 1
Stadion: Topolica. Gledalaca: 900.
Dečić 3 2 DečićSutjeska 1 Sutjeska 0 u Baru, Dečić srušio Sutjesku, poraz Petrovca
šaja, Božović je suptilno spustio loptu, a onda je uslijedio pas Balše Radusinovića kojim je pocijepao odbranu gostiju, te lansirao Timrora Selimija pravo na golmana Vladana Giljena. Internacionalac sa Kosova bio je nepogrješiv u završnici. Aleksa Golubović nije najbolje branio prostor kod drugog pogotka Dečića, a snosi odgovornost i za treći gol rivala. Desni bek Sutjeske izgubio je loptu u rizičnoj zoni, Božović je brže-bolje proigrao Stefana Golubovića koji je iskosa sa lijeve strane matirao golmana u 49. minutu. Nikšićani su imali više loptu u nogama, bili su čak i opasniji, ali razlika između dva tima bila je – realizacija.
Dečić je materijalizovao maltene sve što je šutnuo u okvir gola, dok su gosti promašivali. Od svih prilika, iskoristili su samo jednu kada je Boris Kopitović iz zadnje linije, poslao dugu loptu iza leđa odbrane za Ivana Vukčevića. Napadač ,,plavo-bi-
jelih“ poentirao je malom magijom – lobovao je Miloša Dragojevića u 70. minutu.
PAO I PETROVAC Petrovac je u izgubio epitet jedine neporažene ekipe u crnogorskom fudbalu.
Mjeru prvoligaša sa Primorja uzelo je Jedinstvo, koje ima maksimalan skor kada nastupa u Bijelom Polju – dva od dva. Obje pobjede, Bjelopoljci su upisali protiv timova sa juga –prvo nad Mornarom, a sada i u duelu sa ,,nebo-plavima“.
Utakmica u Nikoljcu odlučio je jedan gol, a postigao ga je napadač Adnan Mušović u 19. minutu.
Bokelj je nedavno preuzeo treći trener od početka sezone, ali Kotoranima ne ide ni sa Vladimirom Savićevićem na klupi. Mladi stručnjak zaposjeo je kormilo pred sami meč sa Mornarom, a četiri dana kasnije uslijedilo je gostovanje komšijama iz Tivta.
fudbalera u istorijskoj pobjedi Karabaga nad Ben kom
Oba puta su Kotorani izgubili –ovoga puta od Arsenala, koji je prelomio utakmicu u uvodnih dvadesetak minuta. Prvo Staniša Mandić, pa Vanja Vučićević proparali su mrežu Stefana Spasojevića. Za goste više nije bilo povratka. Sve što su uspjeli da urade bio je utješni pogodak Stefana Golubovića koji je u 84. ublažio poraz.
Bokelj je jedina ekipa koja nema pobjedu na prvoligaškoj sceni, a tu leži i odgovor na pitanje ko drži fenjer prvoligaškog karavana.
OFK Mladost je savladala aktuelnog prvaka, a onda povezala dva negativna ishoda – najprije pod Malim brdom (4:0), a sada i na domaćen terenu protiv Jezera (1:0). Tim iz Donje Gorice skliznuo je u zonu baraža, dok Plavljani igraju kao u transu. Četa Miodraga Džudovića odigrala je na DG areni šestu uzastopnu utakmicu u kojoj je nešto dodala na tabeli.
Sudija: Branko Odalović.
Golovi: 0:1 Savović u 2, 1:1 Zorić u 88.
Spektakularan meč prije dvije noći odigrali su i Juventus i Borusija iz Dortmunda. Bilo je 4:4, svih osam pogodaka postignuto je u drugom poluvremenu – a ,,stara dama“ je u nadoknadi izbjegla poraz.
Junak je bio Dušan Vlahović, koji je u 94. smanjio na 3:4, pa dva minuta kasnije asistirao Keliju za remi. Srpski as bio je strijelac i u 67, dva minuta prije nego je na teren ušao crnogorski supertalenat Vasilije Adžić - Dao je pozitivan doprinos Juventusovom povratku – opisao je torinski Tutosport igru 19-godišnjeg Nikšićanina, koji je u subotu golom s 30 metara riješio derbi s Interom (4:3).
poznatog portugalskog lista. - Vezista je iz sredine terena predvodio inspirisani tim, a sputala ga je samo povreda (zamijenjen u 77, prim. aut). Marko Janković je 30-godišnji Crnogorac koji je obišao Evropu igrajući u Grčkoj, Srbiji, Italiji i Izraelu, ali je na ,,Luž“ stigao kao nepoznat igrač. Od sada više to neće biti, s obzirom na kvalitet njegove igre: dribling, dodavanja (kakva asistencija za 2:2!), šut – zagrijao je ruke golmana Trubina i uplašio Ukrajinca pri kraju prvog poluvremena. Inspirativno je dirigovao orkestrom sve do povre-
de – opisali su Portugalci igru crnogorskog reprezentativca. Oduševljeni su i mediji u Azerbejdžanu. Azerisport mu je takođe dao ocjenu osam. - Crnogorac je zaista bio vezivno tkivo koje je držalo tim na okupu. Janković je još jednom demonstrirao najbolje kvali-
MornarBudućnost 1
Žuti kartoni: Sekulić, Baošić, Zorić, Dragović (Mornar), Savović, Mijović, Dakić (Budućnost).
Popović
Kaluđerović
Đurišić (od 82. Pavićević)
Sekulić (od 75. Jao)
Škrijelj (od 60. Denković)
Baošić
Zorić
Rovčanin (od 60. Rovčanin)
Martinović
Ljutica (od 82. Vukčević)
Stijepović
Stadion: Gradski u Bijelom Polju.
Gledalaca: 400.
Sudija: Miloš Bošković.
Džafić
Obradović
Mijatović
Serikov
Vušurović
Grbić
Raspopović
Savović
Camaj
Piščević
Orahovac
Mijović
Strumija
U narednom kolu (21. septembra) sastaće se: Jezero – Jedinstvo, Sutjeska – Mladost DG, Arsenal – Dečić, Petrovac – Mornar i Bokelj – Budućnost.
Za Plav se vratila nakon maksimalnog učinka i trenutno je na samo bod od dvojca na vrhu. Gol odluke protiv povratnika u najbolje društvo postigao je Milivoje Raičević u 52. minutu. Domaćin je završio utakmicu sa igračem manje – drugi žuti karton u 61. dobio je Davor Kontić koji je u redove Mladosti stigao upravo iz Jezera. Davor KAŽIĆ
tete i orkestrirao igru tima iz veznog reda. Nije slučajno što su ga portugalski mediji nakon utakmice prozvali ,,maestrom“ jer je on bio taj koji je sklapao note po kojima je tim igrao. Morao je da bude zamijenjen sredinom drugog poluvremena zbog povrede, ali srećom
Dragojević Tomašević Božović (od 65. Božanović) Bajović
Maraš
Selimi (od 73. Ljuljđuraj)
Sekulović (od 89. Pavlićević)
Drešaj Golubović (od 89. Camaj)
Braunović
Radusinović (od 73. Đokaj)
Giljen Golubović
Dedić (od 54. Damjanović) Tošković (od 54. Vukčević)
Kopitović Šimun
Ćetković (od 54. Furtula)
Ražnatović (od 68. Đinović) Šćekić
Kalezić (od 54. Čavor) Juković
Stadion: DG Arena. Gledalaca: 300. Sudija: Miloš Savović. Golovi: 0:1 Raičević u 52. Žuti kartoni: Kontić, Uskoković, Knežević, Vukčević (OFK Mladost), Osmanović, Rolović, Bojović (Jezero). Crveni karton: Kontić (OFK Mladost) u 61.
Radulović
Badnjar (od 78. Pavlićević) Uskoković Vujisić Knežević (od 72. Almeida) Kontić
Jovanović (od 78. Faust) Mrvaljević Kordoba Roganović (od 65. Radusinović) Ukšanović (od 78. Vukčević)
Asanović Osmanović
Kojić (od 66. Bogdanović) Adžović Jovićević Krivokapić (od 66. Bulatović) Đoljaj Jovičić Maksimović (od 86. Rolović)
Raičević
Boričić (od 66. Bojović) Mladost
nije ništa ozbiljno – napisao je novinar Azerisporta. Pobjeda Karabaga u prvom kolu Lige šampiona odjeknula je cijelom Evropom, a u Lisabonu izazvala velike potrese – trener Bruno Laž je odmah smijenjen, na njegovo mjesto doći će Žoze Murinjo, koji je na klupi Benfike i počeo samostalnu trenersku karijeru. - Znali smo da će gostovanje kod Benfike biti veoma teško. Ali vidio sam samopouzdanje u očima svojih igrača. Nije bilo panike kod 2:0 za domaćina, naprotiv, svi su vjerovali da imamo šanse. Ova pobjeda ne znači samo tri boda, ona dokazuje za što je Karabag spreman - poručio je trener Gurban Gurbanov, koji je na klupi ,,konjanika“ još od 2008. godine. Pobjedu Karabaga komentarisao je i predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev - Od srca čestitam Fudbalskom klubu Karabag na njihovoj prvoj pobjedi u Ligi šampiona. Ovo je istorijska pobjeda za azerbejdžanski fudbal i sport. Karabag je demonstrirao svoj
Stadion: u tivatskom Parku. Gledalaca: 300. Sudija: Nikola Dabanović. Golovi: 1:0 Mandić u 10, 2:0 Vučićević u 19, 2:1 Golubović u 84. Žuti kartoni: Poček, Vilotijević (Bokelj).
Zogović Petović Bošnjak (od 94. Kralj) Šahman (od 63. Nikolić) Ražnatović (od 63. Bojanić) Pecelj Mikijelj Vučićević (od 63. Vučićević) Živanović Ćetković Mandić (od 73. Ćuković)
Spasojević
Poček
Radunović
Mugoša Mršulja Baba Musa (od 46. Golubović) Vico Ćuković (od 85. Radević) Čavor (od 46. Krivokapić) Vilotijević (od 66. Muković) Nišimura
nesalomljivi i borbeni duh veličanstvenim preokretom u gostima protiv Benfike, jednog od najprestižnijih evropskih klubova, i tako ostvario briljantnu pobjedu. Ovom pobjedom naš tim je donio veliku radost azerbejdžanskom narodu. Svi su ponosni na Karabag, koji nastavlja da čini čuda u Evropi – napisao je Alijev, kojem je predsjednik kluba Tahir Gozel posvetio trijumf u Lisabonu. - Ovu pobjedu posvećujemo osvajaču Karabaga, istorijskoj ličnosti, velikom i briljantnom vođi naroda, vrhovnom komandantu, gospodinu Ilhamu Alijevu – naveo je Gozel. Karabag, dežurni šampion države, za koji je do ovog ljeta igrao i Marko Vešović, u narednom kolu 1. oktobra dočekaće Kopenhagen, potom će gostovati Atletik Bilbaou, pa igrati sa Čelzijem u Bakuu, a krajem novembra ići će u Napulj. U preliminarnoj rundi Lige šampiona igraće još sa Ajaksom i Ajntrahtom kod kuće i Liverpulom na ,,Enfildu“. N. KOSTIĆ
VRAĆA SE NA MJESTO USPJEHA: Kevin de Brujne na treningu Napolija LIGA ŠAMPIONA (1. KOLO): Barselona gostuje Njukaslu, Siti čeka Napoli
PODGORICA - Posebna noć na ,,Etihadu“ – okršaj dva velika tima, Mančester sitija i Napolija, u epicentru je trećeg dana prvog kola Lige šampiona i zbog povratka Kevina de Brujnea na ,,Etihad“.
Belgijanac se ovog ljeta preselio u Napulj poslije 10 fantastičnih godina u plavom dijelu Mančestera. De Brujne je za ,,građane“ odigrao više od 400 utakmica i vodio ih do 19 trofeja.
Genijalni vezista dobiće i statuu ispred stadiona na kojem će večeras biti pozdravljen ovacijama.
- Naravno da je lijepo što će se vratiti na ovaj stadion. Uzbuđen sam što ću ga vidjeti i što ćemo pričati nakon utakmice – rekao je Pep Gvardiola, trener Sitija.
De Brujne (34) je sjajno počeo misiju i na jugu Italije –dao je dva pogotka u prva tri kola Serije A.
- Nijesam iznenađen. Igrači koji su na takvom nivou ne moraju da se prilagođavaju. Napoliju će donijeti nevjerovatan kvalitet – viziju, pas, asistencije i golove. On je jedinstven – kazao je Gvardiola.
Siti je imao tešku prošlu sezonu u svim takmičenjima, ali je uspio da se domogne Lige šampiona.
- Moramo dobro da krenemo u Ligi šampiona. Uvijek je teš-
Raspored
18.45 – Klub Briž – Monako
18.45 – Kopenhagen – Bajer L.
21.00 – Mančester siti – Napoli
21.00 – Ajntraht – Galatasaraj
21.00 – Sporting – Kairat
21.00 – Njukasl – Barselona
ko kada se loše počne, prošle sezone smo u prvom kolu remizirali s Interom, nadam se da će sada biti bolje. Moramo da uživamo u trenutku, u ovoj avanturi, srećni smo što smo u Ligi šampiona i samo treba da se fokusiramo na prvi naredni meč – dodao je Gvardiola. Dolazak De Brujnea utvrdio je Napoli kao prvog favorita u Seriji A, ali Liga šampiona je druga priča.
- Dolaskom De Brujnea pokušali smo da pronađemo pravu formulu kako bismo okupili najbolje igrače koji mogu da funkcionišu zajedno – kazao je trener Antonio Konte, čiji tim prošle godine nije igrao Evropu.
- Uvijek je emotivno u Ligi šampiona jer je ovo najvažnije evropsko takmičenje i omogućava nam da se vratimo na fantastične stadione poput ovog. Već sam bio ovdje sa Čelzijem i Totenhemom, ali ovo je prvi put da gostujem Mančester sitiju u Evropi – dodao je Konte. ,,Azuri“ nikada nijesu pobijedili neki engleski tim u Ligi šampiona.
- Nijesam to znao. Sigurno će biti teška utakmica, jer je Siti
PODGORICA – Nakon dugog puta, uz noćenje u Nišu, košarkaši SC Derbija su juče doputovali u bugarski Botevgrad, gdje će u petak debitovati na evropskoj sceni, u kvalifikacijama za FIBA Ligu šampiona.
Prvi rival izabranika Petra Mijovića je grčki PAOK, u četvrtfinalu ovog kvalifikacionog turnira.
osvojio praktično sve što je bilo moguće osvojiti u posljednjih nekoliko godina. Govorimo o vrhunskom timu s vrhunskim trenerom - poručio je Konte.
U Engleskoj se večeras igra još jedan meč koji bi mogao da ponudi spektakl – Barselona, po mnogima prvi favorit Lige šampiona, gostuje Njukaslu. ,,Blaugrana“ je oslabljena – u timu nema povrijeđenog Lamina Jamala, kao i Baldea i Gavija
- Prvi put sam ovdje, ali znam da je na ovom stadionu jedna od boljih atmosfera. Njukasl je sjajan tim, drže jak intenzitet i mnogo računa vode o ,,drugim loptama“. Edi Hau je vrhunski trener i radi odličan posao – kazao je Hansi Flik, trener Barselone.
- Da li smo favoriti u ovom takmičenju? Najvažnije je u svakom meču dati sve od sebe, to smo vidjeli i prošle sezone. Svakim danom moramo biti bolji, samo o tome razmišljamo – podvukao je Flik.
Od 21 sat igraće i Ajntraht – Galatasaraj i Sporting – Kairat. Šampion Kazahstana oborio je rekord za najduže putovanje u Uefinim takmičenjima –ekspedicija Kairata putovala je oko 7.200 kilometara od Almatija do Lisabona.
Treći dan Lige šampiona utakmicama od 18.45 sati otvoriće Klub Briž i Monako, odnosno Kopenhagen i Bajer iz Leverkuzena. Ne. K.
Ako pobijede, Podgoričani će u polufinalu da igraju protiv boljeg iz četvrtfinalnog duela u kojem se sastaju turska Bursa i njemački Braunšvajg. U preostala dva četvrtfinala, koji će u drugom dijelu kostura odlučivati od drugom finalisti, sastaju se italijanska Ređo Emilija i Pelister iz Sjeverne Makedonije, odnosno rumunska Oradea i belgijski Antverpen. Samo pobjednik turnira će izboriti plasman u FIBA Ligu šampiona… - Već nekoliko dana smo počeli neku mini pripremu za prvu utakmicu. PAOK ima dosta nov roster, sa kvalitetnim igračima. Kao ekipa su poznati u Evropi po kvalitetu koji posjeduju, i to u kontinuitetu godinama unazad. Mi kao novajlije u ovom takmičenju sigurno imamo šansu i prostor da uradimo nešto na tom turniru – kaže za Pobjedu Aleksa Ilić, krilni centar SC Derbija. SC Derbi će, tako, u petak prvi put zaigrati na evropskoj sceni.
- Jako značajno za nas. Ovo je šansa da igramo dva takmičenja ove sezone, to je jako dobro i za klub i za igrače individualno. Ovo Fibino takmičenje je iz sezone u sezonu sve kvalitetnije, i dosta dobrih ekipa iz Evrokupa prelazi ovamo, što dovoljno govori o kvalitetu – dodaje Ilić. Turnir u Botevgradu počinje dvije sedmice prije početka sezone u ABA ligi.
- To nije problematično. Kada i kako god da završimo turnir, biće vremena da se spremimo za ABA ligu, tako da ovo dođe kao neka uvertira pred početak sezone. Bilo je dosta promjena ovog ljeta u rosteru ,,studenata“. Iz Budućnosti su se vratili Aleksa Ilić i Mateo Drežnjak, a došli su i Balša Živanović (iz Podgorice), te Amerikanci Dža-
Jezive prijetnje smrću za Janisa Adetokumba
poslije
PODGORICA - Umjesto da u miru proslavi istorijsku medalju sa reprezentacijom Grčke, Janis Adetokumbo i njegova porodica doživjeli su zastrašujući udarac – stigle su im prijetnje smrću, a iza njih, prema navodima, stoje turski navijači. Grčka je u meču za treće mjesto na Evrobasketu savladala Finsku, čime je ublažila gorak utisak poslije poraza od Turske u polufinalu.
Ono što je trebalo da bude trenutak radosti, pretvorilo se u noćnu moru za NBA superstara i njegove najbliže. Prijetnje koje su stizale Janisu, supruzi Maraji Ridlspirg i njihovoj djeci bile su jezive.
stin Tarner, Darijus Džonson i Džir Dejvis, Kanađanin Enok Boaki i hrvatski talenat Zvonimir Dujaković
U NCAA su otišli Luka Bogavac, David Mirković i Andrija Grbović, a klub su napustili i Igor Drobnjak (prešao u Spartak), Zoran Nikolić (traži novi klub) Amerikanac Erik Nil - Dosta drugačiji tim u odnosu na prošle godine. Tu su nam
Adetokumba i njegovu porodicu
poslije medalje
,,Ubićemo vam cijelu porodicu. Bićeš u strahu gdje god da ideš“. Porodica Adetokumbo bila je potrešena ovim porukama, a Maraja je odlučila da javno reaguje. Naglasila je da su pojedinci slali čak i poruke njihovoj djeci, što je za nju bilo neprihvatljivo.
- Pošto želiš da me kontaktiraš privatno, ja ću sada javno reći cijelom svijetu ko si. Čestitam turskoj reprezentaciji na medalji, imate sjajan tim! Ali ovakvo ponašanje je neprihvatljivo. Nadam se da su oni koji ostavljaju mrziteljske komentare i šalju odvratne poruke mojoj porodici – ponosni na sebe - napisala je Maraja na društvenim mrežama. R. A.
Aleksa Ilić se ljetos iz Budućnosti preselio u komšijski SC Derbi, za koji je već igrao drugi dio sezone 2021/22, kada se vratio na teren nakon teške povrede koljena (prednji ukršteni ligamenti).
Reprezentativni krini centar je prethodne tri sezone proveo u Budućnosti, za koju je prvi put igrao od 2015. do 2021. godine, računajući i šampionsku sezonu u ABA ligi (2017/18). Ovaj 29-godišnji Nikšićanin je pokazao da su dvije teške povrede koljena (prva u novembru 2018, a druga u septembru 2020. godine) prošlost.
Od prethodne tri u Budućnosti, Ilić je najviše igrao u prošloj sezoni, u kojoj je uvijek bio spreman da iskoristi minute na terenu i doprinese rezultatima tima. Za prosječnih 12,4 minuta, po meču je bilježio četiri poena i 3,9 skoka.
Njegov dolazak u SC Derbi je posebno obradovao trenera Petra Mijovića, koji je za Pobjedu već kazao da će Ilić da ima jako važnu ulogu u timu.
- Eto, otvorila se takva situacija da dobijem ulogu u SC Derbiju. Na ličnom planu mi se to svidjelo, poznajem trenera Mijovića dugo i bio sam već u ovom klubu. Imamo neke ciljeve kao ekipa, a i ja lično. Ali, to sve treba potvrditi iz utakmice u utakmicu, duga je sezona i ima mnogo da se radi – kazao je Ilić.
novajlije iz NCAA lige, koji prvi put igraju evropsku košarku, i treba vremena za adaptaciju. Mislim da imamo dobru ekipu, fizički kvalitetnu, a i talentovanu takođe. Podgoričani su pripreme počeli još 6. avgusta, a odigrali su šest kontrolnih utakmica. Četiri su dobili, dvije protiv Bosne, te po jednu protiv ruskog Uralmaša i Sutjeske, a izgubili su po uta-
kmicu od Uralmaša i Jeniseja, takođe VTB tima.
- Dugo je prošlo od početka priprema. Naporno smo radili, imali smo kvalitetne kontrolne mečeve na Zlatiboru i u Podgorici, kroz kontrolne mečeve smo se upoznavali kao ekipa, pratili šta treba da unaprijedimo. Mislim da smo do sada uradili jako dobar posao – zaključio je Aleksa Ilić. S. JONČIĆ
Budućnost Voli poražena od Bahčešehira u prvom od dva kontrolna meča u Istanbulu
PODGORICA – Košarkaši Budućnost Volija poraženi su od Bahčešehira 82:75 (17:27, 25:18, 19:17, 21:13), u prvoj od dvije prijateljske utakmice u Istanbulu. Izuzev Andrije Slavkovića, trener ,,plavih“ Andrej Žakelj je tokom 40 minuta koristio sve ostale igrače, a najefikasniji su bili Aksel Butej sa 15 poena, Rašid Sulejmon sa 13, Jogi Ferel sa 12 i Džuvan Morgan sa 10 poena. Ostale poene upisali su Nikola Tanasković (8), Flečer Megi (6), Džejms Tompson (4), Đorđije Jovanović (3), Skajlar Mejs (2) i Džeri Butsijel i Oleksandr Kovlijar (po jedan). Butsijel je bio najbolji skakač sa šest uhvaćenih lopti, Kovlijar je imao najviše asistencija – pet. Hanter Hejl je bio najefikasniji u domaćem timu sa 26 poena, a četiri poena upisao je neka-
dašnji plejmejker Budućnosti Nemanja Gordić Starteri su bili Ferel, Sulejmon, Butej, Morgan i Butsijel, a Budućnost je vodila veći dio meča (skoro 23 minuta), u kojem je 16 puta došlo do pomjene vođstva, ali je posustala u posljednjih 10 minuta, kada je Bahčešehir stigao do pobjede. ,,Plavi“ su najveću prednost imali u prvoj četvrtini, do 10 poena (prvo 25:15, a onda i na kraju dionice sa 27:17).
Budućnost je veoma loše izvodila slobodna bacanja (28-15), što je, uz loše procente i za tri poena (25-6), najviše uticalo na poraz. Podgoričani su od rivala bolje šutirali za dva poena (60 – 45,7 %), ali su bili slabiji u skoku (33-42), a imali su i manje ofanzivnih skokova (114), asistencija (16-17), ali i izgubljenih lopti (15-19), te jednu ukradenu loptu više (11-10). Budućnost je bolje kažnjava-
la rivala nakon izgubljenih lopti (27-19), iz drugog napada (13-11), kao i iz kontranapada (27-18).
U petom kontrolnom meču u pripremnom periodu, ,,plavi“ su upisali drugi poraz. Tokom boravka u slovenačkoj Kranjskoj Gori pobijedili su italijanski Trapani i slovenačku Krku, a izgubili od Cedevita Olimpije, dok su nakon toga u Podgorici savladali ruski Uralmaš. Budućnost će sa Bahčešehirom igrati i u subotu od 18 časova, a po povratku iz Turske treba da odigra i kontrolnu utakmicu sa SC Derbijem, ali termin te utakmice tek treba da bude određen.
Crnogorski šampion će prvi zvanični meč u sezoni igrati u Evrokupu, 2. oktobra u gostima sa London Lajonsima. Podgoričani će u prvom kolu ABA lige, 5. oktobra, dočekati subotički Spartak. S. J.
PODGORICA - Kevin Durent je poručio da bi volio da nastupi za reprezentaciju Sjedinjenih Američkih Država na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu 2028. godine – ali samo pod jednim uslovom. - Ako budem još uvijek pravi ja, igraću na Olimpijskim igrama 2028. godine. Ne želim da budem onaj veteran koji sjedi na klupi samo da bi uzeo peto zlato – poručio je Durent. Kevin ima 36 godina i već je
među najtrofejnijim košarkašima u istoriji američke reprezentacije. U vitrinama čuva četiri olimpijska zlata –iz Londona 2012, Rija 2016. i Tokija 2021, kao i zlato sa Svjetskog prvenstva 2010. godine. Ukupno, u dresu SAD osvojio je pet velikih medalja, a proglašavan je i MVP na Mundobasketu 2010. i Olimpijskim igrama u Tokiju 2021. Na klupskom planu, Durent je dvostruki NBA šampion i dvostruki MVP finala sa Gol-
den Stejt Voriorsima (2017. i 2018), kao i bivši MVP regularne sezone. U novu, 19. NBA sezonu ulazi kao član Hjuston Roketsa, nakon što je ovog ljeta stigao iz Finiks Sansa putem trejda. U prethodnoj sezoni u dresu Finiksa odigrao je 62 meča u regularnom dijelu, uz prosjek od 26,6 poena, 6 skokova i 4,2 asistencije. Tokom karijere nosio je dres Oklahome, Golden Stejta i Bruklina. Durentov potencijalni nastup u Los Anđelesu 2028. značio bi i priliku da pred domaćom publikom juri istorijsko peto olimpijsko zlato, ali, kako sam kaže, samo ako bude mogao da donese vrijednost na terenu. R. A.
Završen grandiozni open FIDE Grand Swiss u Uzbekistanu
Jedan od najkvalitetnijih i najmasovnijih turnira u istoriji drevne igre, open FIDE Grand Swiss u uzbekistanskom Samarkandu završen je trijumfima Holanđanina Aniša Girija u muškoj i Indijke Vaisal Ramešbabu u ženskoj konkurenciji.
Oni su sakupili po osam poena i plasirali se za naredni turnir kandidata, dok su isti cilj ostvarili i drugoplasirani Njemac Matijas Blubauman i Ruskinja Katerina Lahno koja je nastupala pod zastavom FIDE na ovom grandioznom takmičenju sa preko 130 velemajstora u grupama ,,matadora“ i ,,amazonki“ sa svih meridijana. Ovoga puta ,,velika švajcarska smotra vrhunskih igrača“ posrećila se Giriju koji je u posljednjem 11. kolu iskoristio prednost početnog poteza protiv Amerikanca Hansa Niemana i samim tim jedini je od kolega sa najvećom titulom koji nije osjetio gorčinu poraza - pet partija je riješio u svoju korist i šest remizirao. Girijev uspjeh je koliko neočekivan, toliko i zakonit, imajući u vidu Anišove rezultate i formu tokom ove godine. Njemu je ovo bio četvrti nastup na openu
i odlično je razumio da će odlučujuća biti posljednja dva-tri kola, na koja treba pristupiti sa maksimalnom koncentracijom koristeći se nepresušnim iskustvom sa prethodnih elitnih smotri, ne gubeći pritom šanse za uspjeh. Zato nije zapinjao na startu, kao naturalizovani Francuz Alireza Firouzja, a naročito Iranac Parham Magnusodlo, već se zadovoljio skromnim „+1“, pronašao rutinske pobjede pred sam kraj da bi u 9. kolu
Nevjerovatna priča o Manuelu Escuderu
pobijedio Van Foresta ušavši u gustu grupu lidera, a potom je u samom finišu zadao odlučujući udarac Niemanu.
Sa druge strane, Firouzja nije uspio da savlada Bluebauma, i poslije tog okršaja bilo je jasno da će drugu kartu za turnir kandidata osvojiti neko od Njemaca, Matijas ili Vinsent Kejmer, koji je morao da pobijedi Arjuna Erigaisija. Međutim, učenik Petera Leka, iako je imao perspektivnu
tablom u 104. godini
U svijetu sporta, starost je obično granica. U šahu, to može biti samo prednost. Za ovu konstataciju živi dokaz je Manuel Álvarez Escuder, čovjek koji se u 104. godini i dalje aktivno takmiči na zvaničnim turnirima. Rođen je 1921. godine u Španiji, i do danas je doživio i preživio sve ono o čemu većina običnih smrtnika čita samo u knjigama: Građanski rat, Drugi svjetski rat, Hladni rat… pa čak i dolazak Stockfisha. Ali ono što je zaista nevjerovatno jeste činjenica da je, više od jednog vijeka kasnije, on i dalje za tablom, ne kao posmatrač, već kao ravnopravan igrač i protivnik. Njegov FIDE broj je 2220350, a zadnji
zabilježeni rejting u standardnoj igri bio je oko 1.740 ELO. U rapidu je imao oko 1.680, što znači da se ne takmiči „reda radi“, naprotiv zna da povuče pravi potez kada treba.
U svojim najboljim danima, Manuelov rejting se kretao oko 2.160, što je impresivno i za nekoga dvostruko mlađeg. Nema upisan blic rejting,
vjerovatno je to zato što mu je, kako je jednom u šali rekao, „brzo prebrzo“. Kada su ga pitali kako je moguće da sa više od deset decenija i dalje igra ozbiljne partije, skromno je odgovorio: „Ne pijem, ne pušim. Volim da šetam i svakog dana odigram po nekoliko partija. To me održava“.
1.e4 e5 2.Nf3 Nc6 3.Bc4
Bc5 4.d3 Nf6 5.Bg5 h6
6.Bh4 a6 7.0–0 d6 8.c3
Ba7 9.Nbd2 g5 10.Bg3 Nh7
11.d4 h5 12.dxe5 g4 13.exd6
gxf3 14.dxc7 Qe7 15.Nxf3
Bg4 16.h3 Be6 17.Bd6
Qd7 18.Bxe6 Qxe6 19.e5
Kd7 20.Nd4 Bxd4 21.cxd4
Qd5 22.Qxh5 Nf6 23.Qf5+
Qe6 24.Qxe6+ fxe6 25.f4
Nd5 26.f5 (dijagram) exf5
27.Rxf5 Nxd4 28.Rf7+ Ke6
29.Raf1 Rhg8 30.g4 Nb5
31.Rh7 Rg6 32.Rff7 Rc8
33.Rd7 Rh6 34.Rhg7 Rxh3
35.a4 Nd4 36.Bc5 Ne2+
37.Kf1 Nef4 38.Bd4 Rf3+
39.Ke1 Nd3+ 40.Kd2 Nxe5 41.Bxe5 Kxe5 42.Rg5+ Ke6 43.Rgxd5 Rb3 44.R7d6+ Ke7 45.Rd7+ Ke6 46.R5d6+ Ke5 47.Rd3 Rxb2+ 48.Kc1 Rh2 49.g5 Kf5 50.R3d5+ Ke6 51.R5d6+ Ke5 52.Rd2 Rh1+ 53.Kb2 Kf5 54.Rg7 Rhh8 55.Rf2+ Ke5 56.g6 Rh4 57.Rgf7 b5 58.axb5 axb5 59.g7 Rb4+ 60.Kc3 Rc4+ 61.Kb3
1.e4 d6 2.d4 Nf6 3.Nc3 g6 4.Be3 Bg7 5.Qd2 a6 6.a4 Nc6 7.Be2 0–0 8.Nf3 e5 9.d5 Ne7 10.h3 Nh5 11.0–0 Qe8 12.Nh4 f5 13.exf5 gxf5 14.Qd1 Nf6 15.f4 e4 16.Qd2 Kh8 17.Kh2 Qf7
18.Rad1 b6 19.Rg1 Bb7
20.Bc4 Qh5 21.Qf2 Rae8
22.Bd4 Rg8 23.Be3 Bc8
poziciju, ipak nije uspio da stekne značajniju prednost i neriješen ishod bio je neizbježan, pa je Bluebaumu koji je bio tek 32. na startnoj listi, pripala srebrna medalja. Kod dama, Ramešbabu i Lahno prilično mirno su stigle do cilja, ostvarivši potrebne remije u posljednjoj rundi. Po dodatnim pokazateljima, Vaisal je pretekla Katerinu i drugi put zaredom osvojila Grand Swiss. Ali, glavni cilj za sve je bio
Ali šah mu nije samo razonoda jer i dalje aktivno učestvuje naturnirima, kao što je ,,Moratalaz Open“ u Madridu, na kojem igra rame uz rame sa igračima šezdeset, sedamdeset, pa i osamdeset godina mlađim. I nije tamo da bi popunio broj nego mnoge primora i na kapitulaciju.
Prema tome, Escudero je definitivno najbolji svjedok i legenda crno-bijelih polja, koji potvrđuje da drevna igra ne poznaje godine, da logika, kreativnost i ljubav prema šahu ne blijede sa starenjem. On je više od šahiste, on je simbol strpljenja, vitalnosti i vječne mladosti duha. Ako sljedeći put budete razmišljali da li ste „prestari da učite šah“ ili „više nemate energije da se takmičite“, samo se sjetite Manuela. On u 104. godini ne postavlja takva pitanja. On jednostavno igra...
24.Be2 Qf7 25.g4 fxg4 26.hxg4 Nfxd5 27.Nxd5 Nxd5 28.Rxd5 (dijagram) Bxb2 29.Rh5 Rg7 30.g5 d5 31.g6 Qf6 32.Rxh7+
plasman u top dva, i Lahno je s tim izvrsno izašla na kraj. Jedno je sigurno, open u Samarkandu dugo će pamtiti i aktuelni svjetski prvak Domaraju Gukeš, ali nažalost po debaklu i katastrofalnom učinku. Naime, on je uknjižio svega šest poena za plasman od 27. do 50.
Rxh7 33.gxh7 d4 34.Ng6+ Kxh7 35.Rg5 dxe3
36.Qh4+ Kg7 37.Ne5+ Kf8 38.Rg8+ 1:0
mjesta, a važio je za jednog od favorita i pri tome izgubio prestižnu poziciju među deset najboljih na planeti. Od učesnika sa prostora bivše Jugoslavije prednjačio je Hrvat Ivan Šarić sa 6,5 i reprezentativac Srbije Aleksandar Predke sa šest poena.
Odigran četvrti CEDIS kvali kacioni turnir
Minulog vikenda u prostorijama ŠK Budućnost CEDIS odigran je četvrti kvalifikacioni turnir za tekuću godinu, koji se sastoji od pet otvorenih pojedinačnih takmičenja i finalnog na kojem će nastupiti osam najuspješnijih igrača sa pomenutih nadmetanja, te najbolja dama i omladinac. Slavio je prekaljeni FIDE majstor Sreten Đukanović sa 4,5 poena od mogućih pet i opravdao ulogu jednog od favorita. Drugo mjesto pripalo je Jovanu Jovančeviću sa četiri poena, koliko su sakupili na trećem i četvrtom Uroš Rašović i Dragoljub Abramović, ali sa slabijim
buholc koeficijentom. Među nagrađenima su i Nikola Sekulić sa 3,5 te Andrija Koprivica sa tri poena. Najuspješniji pionir je David Pavlović, a omladinac Đorđe Žižić Bez primjedbi dijeljenje pravde obavio je međunarodni šahovski sudija Zoran Peruničić
Prema dosadašnjim rezultatima u finale su se plasirali: Đukanović, Alvir Sijarić, Jovančević, Rašović, Koprivica, Abramović, Slaven Živković i Sekulić, a teoretske šanse da se domogne završnog takmičenja ima i Zoran Lakušić Peti - posljednji turnir je na programu od 17. 19. oktobra.
18. septembar 2025.
PODGORICA – Nakon pet dana i pet treninga u Tokiju, danas će u Japanu nastupiti i jedina crnogorska predstavnica na Svjetskom atletskom prvenstvu – Marija Vuković.
Crnogorska rekorderka u skoku uvis vizu za Tokio izborila je kao 25. na rang listi najboljih takmičarki svijeta, a u ovoj disciplini, po rezultatima i bodovima Svjetske atletske federacije, kvalifikovalo se ukupno 36 takmičarki.
Za Mariju Vuković ovo će biti šesto učešće na Svjetskom prvenstvu. Debitovala je na planetarnoj smotri još 2011. godine, kada je u Južnoj Koreji bila 28, da bi zatim šest godina kasnije u Londonu osvojila 21. mjesto. Konstantan rast u generalnom plasmanu nastavila je 2019. u Kataru, kada je osvojila 18. mjesto, da bi 2022.
godine u Sjedinjenim Američkim Državama osvojila 14. mjesto, a bila je na pragu plasmana u finale.
POVRATAK KA
VISINAMA
Iako je prošle godine izašla iz povrede, nakon operacije stopala, Marija se početkom godine vratila na zaletište. Na dvoranskom prvenstvu u Beogradu bila je druga sa 190, zatim je osvojila zlato na dvoranskom prvenstvu Balkana. Tokom avgusta, Marija Vuković je trijumfovala u Beogradu sa zapaženih 190, dok je krajem jula postala vicešampionka Balkana u Volosu sa rezultatom 191. Isti rezultat ostvarila je i 27. avgusta na mitingu u Holandiji, čime je dokazala dobru formu i kao 25. na svjetskoj rang listi zasluženo izborila vizu za planetarno takmičenje. - Prije svega moram istaći da
Evropsko juniorsko prvenstvo u kik boksu
sam ponosna što sam ovdje. Poslije svih pehova, povrede, pauze, uspjela sam da se kvalifikujem i drago mi je da mogu biti među najboljima – istakla je za Pobjedu Marija Vuković. Takmičenje će biti održano na Nacionalnom stadionu u Tokiju, koji je otvoren za upotrebu 2019. godine, sa kapacitetom od 67.500 gledalaca, a početak kvalifikacija ženskog visa zakazan je za 12.15 časova.
PAKLENA KONKURENCIJA
U skoku uvis biće izuzetno paklena konkurencija.
U kvalifikacionoj grupi A nalaze se Morgan Lejk iz Velike Britanije, Jaroslava Mahučik iz Ukrajine, Australijanka Eleanor Paterson, Angelina Topić iz Srbije, Amerikanka Sana Barns,Ela Junila iz Finske, Liliana Batori iz Mađarske, Tatjana Gkuzin iz Grčke, Na-
gisa Takahaši iz Japana, Fatoumata Bali iz Gvineje, Italijanka Idea Pjeroni, Šveđanka Engla Nilson, Stilijana Joanidou sa Kipra, Njemica Imke Onen, Lia Apostolovski iz Slovenije, MeresMaes iz Belgije, Brit Verman iz Holandije i Dačsi Brison sa Kube.
U grupi B pored naše Marije nalaze se još: Njemica Kristina Honsel, Amerikanka Vašti Kaningem, Nikola Olislagers iz Australije, Julija Levčenko iz Ukrajine, Turkinja BuseSavaskan, RouzJeboa iz Gvineje, ElenaKuličenko sa Kipra, MihaelaHruba iz Češ-
PODGORICA – Sedam crnogorskih kik boksera boriće se za zlatne medalje na Evropskom juniorskom prvenstvu u kik boksu. Dragan Muratović u polufinalu discipline ful-kontakt (-51 kg) savladao je Poljaka Igora Domaradžkog sa 3:0, a za trofej boriće se sa Risom Dojlom iz Irske. Jednoglasnom odlukom sudija Isah Tarhaniš (lou kik, -57 kg) pobijedio je Jevhenija Kušakina, a za najsjajnije odličje nadmetaće se sa Alijem Majilzadaijem iz Azerbejdžana. Do finala, prekidom u prvoj rundi nad Portugalcem Rodrigom Mutinjom, došao je Gzim Prelvukaj (lou kik, -67 kg). Naredni rival biće mu Dragan Maksimović iz
ke, MariaŽodnik iz Poljska, AsiaTavernini iz Italije, Emili Vilan iz Australije, Ukrajina Katerina Tabašnik, Elen Ekholm iz Švedske, Elizabet Pihela iz Estonije, Amerikanka Ema Gejts,Lamara Distin iz Jamajke i Helčen Tenorio iz Kolumbije. - Sve najbolje takmičarke su u Tokiju. Biće izuzetno jaka konkurencija, ali očekujem uzbudljivo takmičenje. Iskreno jedva čekam da krenu skokovi i naravno da ću imati najveći motiv – objasnila je Vuković. Od 36 takmičarki samo 12 će se kvalifikovati za veliko fina-
le, koje je na programu u nedjelju u 12.30. Kvalifikaciona norma je 197 centimetara, a kao i obično na velikim takmičenjima do finala se često može stići i sa rezultatom manjim od norme, jer 12 takmičarki mora nastaviti borbu za medalje. - Imala sam zaista dobar period, konstantne skokove preko 190 i to uliva optimizam. Radim dobro na treninzima, osjećam se dobro i svakako da ću nastojati da potvrdim dobar ritam i stignem do finala. Neće biti lako, ali to je moja velika želja - zaključila je Marija Vuković. R.PEROVIĆ
met Čelik iz Turske.
Za evropske titule boriće se još Miloš Vojinović (lou kik, -81 kg) i Viktor Dukić (lou kik, +91 kg). Protivnik Vojinoviću biće Italijan Paskvale Servilo, dok će Dukić ukrstiti rukavice sa Savom Mihaiem Aleksandruom iz Rumunije.
Bosne i Hercegovine. Dominantno, fantastičnom predstavom u ringu, Sultan Imeri (lou lik -54 kg) slavio je protiv Umida Mamadova iz Azerbejdžana. U finalu
sastaće se sa Francuzom Ilanom Viuom.
U veoma tvrdoj borbi Matija Radović (lou kik, -71 kg) bio je bolji od Balaža Juhaša sa 2:1. U meču za zlato čeka ga Meh-
Dvadesetogodišnji Matia Furlani novi je šampion svijeta u skoku udalj
Sa bronzanim medaljama nastup u lou-kiku okončali su Slađana Božović, Jovan Lipovina i Ishak Agović. Božović (-56 kg) je u polufinalu izgubila od Poljakinje Veronike Ogoržalek, Lipovina (-63,5 kg) je poražen od Mirfarida Sejidlija iz Azerbejdžana, dok je Agovića (-75 kg) zaustavio Poljak Igor Budnjakijevič. Finalni mečevi na programu su u petak. R. P.
PODGORICA - Italijanski
atletičar Matia Furlani (20) novi je šampion svijeta u skoku udalj. On je na svjetskom prvenstvu u Tokiju slavio ispred konkurenata rezultatom od 8,39 metara i tako objedinio obje svjetske titule - na otvorenom i u hali. Furlani je zimus, podsjetimo, bio prvi u Nanđingu u hali čime
je nastavio nisku uspjeha na kojoj je, prije posljednja dva velika uspjeha, najjače sijala bronza na olimpijskim igrama u Parizu. Drugo mjesto zauzeo je Jamajčanin Tadžaj Gejl ( 8,34m), dok je treći bio Kinez Juhao Ši (8,33m). Furlani je, osim osvajanja svjetske titule, u Tokiju popravio lični rekord za jedan centimetar.
U finalu skoka udalj potpuno je podbacio Grk Miltadis Tentoglu, koji je branio svjetsku titulu, uz to je imao i najbolji rezultat ove godine. U Tokiju je zauzeo tek 11. mjesto. Zanimljivo da je finale skoka
udalj u Tokiju treće najslabije u istoriji svjetskih prvenstava, i održano je 34 godine poslije rekorda Majka Pauela (8,95m) postavljenog takođe u Tokiju, koji do danas niko nije nadmašio. R. A.
PODGORICA - Šef ekipe Ferarija Frederik Vaser uvjerava navijače ovog italijanskog tima da će Luis Hamilton ponovo biti onaj stari. Sedmostruki prvak svijeta ove sezone u bolidu Ferarija ne bilježi sjajne rezultate. - Ne znam da li smo potcijenili važnost te promjene. Vjerovatno jesmo, jer je proveo 10 godina u Meklarenu, pa 12 u Mercedesu. To je bila neka vrsta kontinuiteta. Dva tima sa sjedištem u Velikoj Britaniji, isti motor, isto okruženje - rekao je Vaser. On smatra da je dolazak u Ferari bila velika promjena za njega – u životu, u kulturi unutar tima, u svemu. I to uraditi u tri dana testiranja tokom zime je prilično teško – a očekivanja su pritom ogromna.
- Moramo sve postaviti kako treba, a to zahtijeva vrijeme. Takođe moramo upravljati očekivanjima i atmosferom koja
se stvara oko tima. Detalji kreiraju cjelokupan utisak. Sve su to marginalne stvari. Ako nijesmo u stanju da sve sklopimo –od pripreme za vikend, rada u simulatoru… lako može da se izgubi jedna desetinka ovdje, druga tamo. A to pravi ogromnu razliku u konačnim rezultatima – smatra Vaser i nastavlja: - Na nama je da ga podržimo kada mu ne ide, ali i da ga guramo naprijed kad naiđe na problem. „SPA i Budimpešta su bile teške za njega, ali može biti siguran da ima punu podršku svih u Maranelu da se vrati stari Luis. Uvjeren sam da će to uraditi. Mora da ima našu podršku svakog dana, i ja ću mu tu podršku pružati – poručio je šef ekipe Ferarija. Narednog vikenda očekuje nas nova trka u kalendaru Formule 1, kada se karavan seli u Bakuu, gdje ćemo na gradskoj stazi gledati borbu za pobjedu u Azerbejdžanu. R. A.
Autor: Slobodan ČUKIĆ
Nakon Napoleonovog pada, Bokom Kotorskom je zavladala Austrija. Hercegovina i Klobuk su ostali pod turskom vlašću. Ali, granično područje prema Crnoj Gori nije se moglo umiriti, niti u potpunosti kontrolisati. U narednim decenijama pitanje obližnjeg Grahova izbilo je u prvi plan. Ovome je doprinijela i odluka cetinjskog mitropolita, da se nasele područja koja su se dodirivala s Grahovom. U predanju koje je 1890. godine zapisao Jovan Ivanišević, kaže se da je staro stanovništvo cuckog Trešnjeva pomrlo od kuge, te da je taj kraj bio pust „za mnogo godina”. Onda su ga naselile Bjelice i tu podigle kuće, što je dovelo do spora Cuca i Bjelica. Spor je riješen tako što su se Bjelice vratile na svoju teritoriju, a Cuce im platile za razvaljene kuće. Ivanišević dalje navodi da je iza toga došao mitropolit Petar I i pozvao Cuce u Trešnjevo na skup. „Vladika Petar pokaže Cucama ovo mjesto i reče, da je greota, da je pusto, no da ga nasele. Na to mu se potpišu 33 od najimućnije domaćina, te i izdignu i nastane se na Trešnjevo … Pošto su izdigli na Trešnjevo bilo je teško i njima od Turaka, ali i Turcima od njih” („Iz Cuca”, putopisna crtica od J. F. Ivaniševića, „Nova Zeta“, broj 11, novembar 1890.)
„Još za vrijeme Petra I-og Grahovo je osjećalo toplije iza pleći od kako su po njegovoj naredbi Cuce naselile Trešnjevo i Kobilji-do, tako da već Turci nijesu smjeli slobodno dolaziti na svoje agaluke grahovske.
To stanje doprinese, te ondašnji knez grahovski Pero Jakovljev Daković uspije, da se age zadovolje sa dva dijela harača, a treći dio da ide na Cetinje u ime uzdržavanja mira
U prvoj polovini XIX vijeka Klobuk je bio važan grad prema Crnoj Gori, u prvom redu prema Grahovu, zbog koga je dolazilo često do sukoba između hercegovačkog vezira Ali-paše Rizvanbegovića i Crnogoraca. Ali-paša je vršio i neke popravke klobučkog grada
pograničnoga, što se Grahovljanima u ostalom nije nikad na Cetinju uzimalo; Crnogorcima je pak bilo slobodno da dolaze na Grahovo, i tuda da trguju i ostale poslove obavljaju. Tako su glavari grahovski dolazili na Cetinje i odili u Mostar, dok nastupi Jakov, sin Pera Jakovljeva, koji sasvijem ukide harač Turcima.”
Tadašnje prilike na Grahovu oslikava pismo mitropolita Petra Prvog grahovskom popu Ivanu Kovačeviću s kraja avgusta 1829. godine: „Časni gospodine Pope Ivane. Ja sam primio i razumio tvoe pismo, i znam što vi Nikšići učinili i kako vi priete, oni su i ovamo preko vjere ubili ednoga pipera i drugoga ranili, Verizovići u župu, i ako ne kastigaše krvnike, neće biti vjere ni mira, nego pozdravi od moe strane sve Grahovlane neka žive među sobom u slogu i u ljubav, i neka se čuvaju
ot čete turske koi su s vama u rat, a s Korjenićima i Trebinanima stoite u mir, i daite što e nihovo ot zemle dohodka, eto moih deset taliera pri vama, daite ih za vola koega su bjelice uzeli, a ja ću vola skužavat ako mi ga dognaše… Avgusta, 25. 1829. god. v počem ostaem vaš dobroželatel Vl(adi)ka Petar” („Dan”, Cetinje, mart 1912, str. 139).
„U prvoj polovini XIX vijeka Klobuk je bio važan grad prema Crnoj Gori, u prvom redu prema Grahovu, zbog koga je dolazilo često do sukoba između hercegovačkog vezira Ali-paše Rizvanbegovića i Crnogoraca. Ali-paša je vršio i neke popravke klobučkog grada” (H. Kreševljaković – H. Kapidžić, Stari hercegovački gradovi, str. 19).
U Bosni je 1831. godine izbio ustanak protiv sultanove vlasti koji je predvodio Husein-beg Gradaščević. Tokom pobune
došlo je i do nekoliko velikih bitaka između bosanske i turske vojske na širokom prostoru. Ovo je potrajalo do sredine 1832. godine, kada je Husein-beg poražen. Gradaščevićev pad je njegovim protivnicima donio slavu i brzi uspon. Među njima je najistaknutiji bio Aliaga Rizvanbegović iz Stoca, koji je sve vrijeme bio uz sultana i dugo odolijevao opsadi Husein-begove vojske. Ali-aga je, nakon propasti ustanka u Bosni, bio pozvan da učestvuje u gušenju pobune u Egiptu. Za pokazanu lojalnost sultan ga je 1833. godine proglasio pašom, a Hercegovački sandžak je, s Ali-pašom na čelu, postao poseban pašaluk sa sjedištem u Stocu. U godinama iza ovoga nastala je velika napetost oko Grahova, što je dovelo do višedecenijskih krvavih bojeva i bitaka. Ali-aga je postao paša baš kada je Njegoš krenuo na prvo putovanje u Rusiju. Po povratku iz Rusije, Petar II Petrović je, u skladu sa preporukama dobijenim u Petrogradu, započeo prepisku sa hercegovačkim Turcima. Pisao je 1. januara 1834. Sulejman-begu Bušatliću da veoma želi „da bi se ove krajine pomirile; a imam i naredbu od našega pokrovitelja i njegovijeh saveznika, da se pomirimo s podanicima Visoke Porte (…) Nego vas molim, kada dođe vezir da biste mu o ovoj stvari pomenuli, da uglavimo stanak, đe ćemo se sastati i ove narode pomiriti.”
S turske strane su za ovo bili određeni Hasan Beg Resulbegović i Ali-pašin sin. „Vezir je pristao – pisao je Njegoš ruskom diplomati Tatiščevu - i
poslao je svoga sina Hasan-Bega Trebinjca, Kapidži-bašu, da se sastanemo na granici, da mir utvrdimo. I tako 10 februara (1834) sastadosmo se i među sobom mir utvrdismo. Al’ nije prošlo 20 dana, a Turci su mir narušili: pet naših krajišnika posjekoše i odagnaše 1300 sitne stoke i 120 volova i konja. Glave sa nekoliko stoke darovali su veziru, i vezir ih je primio.” Napetost oko Grahova nastala je kada je vojvoda Jakov Perov Daković prestao da daje harač Turcima. Ali-paša je zbog toga u avgustu 1836. krenuo s vojskom put Grahova da ga pokori. Kad je glas o tome stigao na Cetinje, u pomoć Grahovljanima je krenulo na brzinu skupljenih 300 Crnogoraca. Zatekli su Ali-pašu, utaborenog na polju grahovskom, bez namjere da preduzima bilo što. Kada su Turci krenuli da napuste Grahovo, Crnogorci i Grahovljani su brzopleto pošli u napad i na Čelinskom potoku upali u klopku koju je vješto iskoristio Smail-aga Čengić. Tom prilikom pala su 32 Crnogorca i 10 Grahovljana, a među njima Joko i Stevan Petrovići, rođena braća Petra II i (kasnijeg) knjaza Danila, sa još sedam Petrovića. Iza pogibije na Čelinskom potoku, vojvoda Jakov se zatvorio u svoju kulu, odakle se junački
Njegoš je 1838. godine, po povratku sa drugog putovanja u Rusiju, na Grahovu podigao kulu na strmom kamenitom brijegu Humcu, „tvrđavu u pravom smislu ove riječi koja je vladala čitavijem poljem grahovskijem”
branio, pa je iz kule prešao u pećinu, dok nije stigla crnogorska vojska sa Njegošem na čelu. Vojska Ali-paše Rizvanbegovića je napustila Grahovo prije dolaska crnogorske. Posječene glave su odnijete u Trebinje, a Grahovo je ostalo u pređašnjem stanju. Njegoš je 1838. godine, po povratku sa drugog putovanja u Rusiju, na Grahovu podigao kulu na strmom kamenitom brijegu Humcu, „tvrđavu u pravom smislu ove riječi koja je vladala čitavijem poljem grahovskijem” (Lazar Tomanović, Petar II Petrović-Njegoš, Nova Zeta, broj 1, januar 1891. godine). (Nastavlja se)
UNIVERZITET CRNE GORE Pomorski fakultet Kotor
Na osnovu člana 104 stav 3 Statuta Univerziteta Crne Gore i saglasnosti rektora Univerziteta Crne Gore, dekanica Pomorskog fakulteta Kotor raspisuje
K O N K U R S
Za honorarno angažovanje saradnika u nastavi, za oblast Pomorske nauke, 1 (jedan) izvršilac, na određeno vrijeme za studijsku 2025/26. godinu. Kandidat treba da ispunjava posebne uslove propisane članom 75 Zakona o visokom obrazovanju: - je student akademskih master studija odgovarajućeg studijskog programa koji je završio akademske osnovne ili specijalističke studije sa najmanjom prosječnom ocjenom B (8,50); -student doktorskih studija odgovarajućeg studijskog programa, odnosno doktorand koji je završio akademske master studije odgovarajućeg studijskog programa sa najmanjom prosječnom ocjenom B (8,50); -lice koje je steklo naučno zvanje doktor nauka iz odgovarajuće oblasti. Pod odgovarajućom oblasti smatra se oblast Pomorske nauke.
Bliži uslovi za izbor u zvanje saradnik u nastavi (u skladu sa članom 105 stav 1 Statuta Univerziteta Crne Gore):
-pokazana sklonost za nastavni i naučno-istraživački rad (objavljeni naučni i stručni radovi, izlaganja na naučnim skupovima, pedagoško iskustvo, učešće u projektima i slično), -dužina studiranja, -nagrade za postignute uspjehe u studiranju.
Kandidati uz prijavu na konkurs podnose sljedeću dokumentaciju:
- Curriculum vitae (CV);
- Dokaze o završenim osnovnim, specijalističkim, master, magistarskim ili doktorskim studijama i prosječnoj ocjeni;
- Dokaz o statusu studenta master, magistarskih ili doktorskih studija;
- Dokaze o ispunjenosti bližih uslova za izbor u zvanje saradnik u nastavi;
- Uvjerenje o državljanstvu Crne Gore;
- Izvod iz matične knjige rođenih ili fotokopija lične karte (kandidati koji posjeduju biometrijsku ličnu kartu, nijesu u obavezi da dostave uvjerenje o državljanstvu, već ovjerenu kopiju biometrijske lične karte); - Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti; - Uvjerenje o neosuđivanosti za krivično djelo, koje lice čini nedostojnim za angažovanje.
Prijave na konkurs sa dokazima o ispunjavanju uslova dostavljaju se Arhivi Pomorskog fakulteta Kotor ili poštom na adresu: Put I bokeljske brigade 44 Kotor, u roku od 8 (osam) dana od dana objavljivanja konkursa. Neblagovremene nepotpune prijave neće se razmatrati.
Na osnovu člana 35 stav 5 i 38 stav 1 i 4 Zakona o preuzimanju akcionarskih društava («Službeni list CG», br. 18/11, 52/16), sticalac Društvo sa ograničenom odgovornošću „EUROLES“ –Bijelo Polje objavljuje:
IZVJEŠTAJ O REZULTATIMA
JAVNE PONUDE ZA PREUZIMANJE
Komisija za tržište kapitala (u daljem tekstu: Komisija) odobrila je Društvu sa ograničenom odgovornošću „EUROLES“ – Bijelo Polje (u daljem tekstu: sticalac) javnu ponudu za preuzimanje Akcionarskog društva za proizvodnju i trgovinu „POLIPAK“ A.D. Bijelo Polje, PIB 02026244, sa sjedištem na adresi Industrijska bb, Bijelo Polje (u daljem tekstu: emitent).
Prospekt za preuzimanje objavljen je u dnevnim listovima Vijesti i Pobjeda dana 25.06.2025. godine, u skladu sa Rješenjem Komisije o odobrenju javne ponude za preuzimanje broj 07/2-2/7-25 od 24.06.2025. godine.
Na javnu ponudu za preuzimanje, u roku propisanom u Zakonom o prezimanju akcionarskih društava i utvrđenom u Prospektu, zaključno sa 25.08.2025. godine, prijavljeno je 4.561 akcija sa pravom glasa emitenta, po cijeni od 4,1910 eura po akciji, što čini 5,8048668% akcija sa pravom glasa emitenta.
Nakon zaključenja javne ponude za preuzimanje sticalac posjeduje 67.077 akcija sa pravom glasa emitenta što čini 85,37010640% ukupnog broja akcija sa pravom glasa emitenta.
Obavještavaju se vlasnici preostalih akcija sa pravom glasa emitenta da imaju pravo da, u roku od 15 dana ponude svoje akcije na otkup po istim uslovima pod kojima je izvršeno preuzimanje.
Za Sticaoca DOO EUROLES – Bijelo Polje Izvršni direktor Bojadžić Almir, sr.
Četvrtak, 18. septembar 2025.
Sekretarijat za ruralni i održivi razvoj Opštine Bijelo Polje OBAVJEŠTAVA zainteresovanu javnost
da je nosilac projekta Rutović Rajka, naselje Majstorovina, opština Bijelo Polje, podnijela zahtjev za odlučivanje o potrebi izrade elaborata procjene uticaja na životnu sredinu za izgradnju objekata za smještaj turista i pomoćnih objekata koji su u funkciji turističkog smještaja, koji se planiraju izgraditi na lokaciji katastarske parcele br. KP 2247 KO Majstorovina u zahvatu Prostorno urbanističkog plana opštine Bijelo Polje. U vezi sa navedenim pozivamo zainteresovanu javnost da izvrši uvid u dostavljenu dokumentaciju u prostorijama Opštine Bijelo Polje, kanc.br.32, od 17.09.2025.god. svakog radnog dana u terminu od 8 do 11 časova. Primjedbe i mišljenja u pisanoj formi, mogu se dostaviti na adresu ovog organa, kao i na e-mail odrzivirazvoj@bijelopolje.co.me Rok za javni uvid i dostavljanje primjedbi i mišljenja u pisanoj formi je pet (5) dana od dana objavljivanja obavještenja.
DUKLJANSKA AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI
ACADEMIA DIOCLITANA SCIENTIARUM ET ARTIUM
DOCLEAN ACADEMY OF SCIENCES AND ARTS
Crna Gora Montenegro
DUKLJANSKA AKADEMIJA NAUKA I UMJETONOSTI raspisuje K O N K U R S za izbor redovnih, vanrednnih dopisnih i počasnih članova I Raspisuju se izbori za članove Dukljanske akademije nauka i umjetnosti za: - Redovne članove - Vanredne članove - Dopisne članove - Počasne članove II Pravo predlaganja kandidata za članove DANU imaju: 1. najmanje tri redovna člana DANU; 2. ustanove visokog obrazovanja; 3. naučne ustanove; 4. umjetničke ustanove; 5. organizacije, udruženja i društva u oblasti nauke i umjetnosti, istaknuti stvaraoci iz nauke, kulture i umjetnosti.
Predlagač koji predlaže više kandidata za članstvo DANU obavezan je dostaviti prioritetnu listu svojih kandidata.
Po okončanju konkursa, predlagači i kandidati će biti informisani o rezultatima III UZ PRIJAVU SE PRILAŽE:
• Bio-bibliografiju kandidata sa obrazloženjem,
• Svojeručno potpisana izjava: „Prihvatam kandidaturu za prijem u Dukljansku akademiju nauka i umjetnosti, koju će ocjenjivati organi Akademije, te u roku od 90 dana od objave Konkursa - o odluci obavijestiti i predlagača i predloženog ” (Država, grad, mjesto, datum);
• Potvrda o državljanstvu i mjestu stanovanja za redovne i vanredne članove.
• Dokumenta u tri primjerka dostavljaju se od 15 09.2025. do 6.10.2025. na adresu Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, Ivana Milutinovića br. 15. ili na e-mail: danu.cg@t-com.me (lična predaja dokumenta informisati se na istu e-mail adresu)
• Naknadni i nepotpuni dokumenti neće biti razmatrani. Izbor će se vršiti u skladu sa propisanim Statutom Dukljanske akademije nauka I umjetnosti.
Predśednik DANU akademik Blagota Eraković
1/8
O SMRTI do 110 riječi
do 110 riječi (2 slike), do 40 riječi (4 slike)
1/20 do 30 riječi (1 slika) do 15 riječi (2 slike)
1/18 do 40 riječi (1 slika)
1/12 do 80 riječi (1 slika) do 40 riječi (3 slike)
1/6 do 160 riječi (3 slike) do 60 riječi (6 slika)
1/5 do 190 riječi (4 slike) do 70 riječi (8 slika)
1/4 do 220 riječi (3 slike), do 80 riječi (6 slika), do 30 riječi (9 slika)
1/2 do 320 riječi (5 slika), do 140 riječi (10 slika)
1/1 do 470 riječi (1 slika), do 380 riječi (4 slike), do 270 riječi (8 slika), do 120 riječi (12 slika)
U slučaju objavljivanja simbola, broj riječi se umanjuje za 20. Prostor 1/36 ne može da sadrži simbol. tel: 020 202 455; viber: 068 034 555; e-mail: oglasno@pobjeda.me
Četvrtak, 18. septembar 2025.
Poštovani čitaoci i korisnici oglasnog prostora, materijal za objavljivanje čitulje možete poslati na
e-mail: oglasno@pobjeda.me
Potrebno je poslati tekst čitulje, fotografiju i kopiju uplatnice
OGLASNO ODJELJENJE
tel/fax: 020/202-455, tel/viber: 068/034-555
часова. Кућа жалости: Дајбабе, Улица 6, број 4.
ОЖАЛОШЋЕНИ: син ЗВЕЗДАН, ћерке МАЈА и САЊА, снаха ХАЈДАНА, брат БАТО, сестре МИЛЕВА, ВАСКА и МИЛИЈАНА, сестрична ВЕСНА, снаха МИЛА, ђевер
МИЛО, јетрва СТАНКА, унучад ФИЛИП, НИКОЛА, БАЛША, ЛУКА, ЛАЗАР, МИЛОШ и ЕЛЕНА, братанић МЛАДЕН, братанична ИВОНА, ђеверичић БОГИЋ, ђеверична ВАЊА, заове БИСЕРКА, СЛОБОДАНКА и НЕВЕНКА, браћа и сестре од стричева и ујака и остала многобројна породица КНЕЖЕВИЋ и БОЈАНИЋ
Dana 17. septembra 2025. umrla je naša draga supruga, majka, sestra, svekrva, baba, strina i prababa
RADMILA -
rođena JABLAN 1940–2025
Saučešće primamo u kapeli na Novom groblju na Cetinju 17. septembra od 14 do 17 časova i 18. septembra od 12 do 15 časova, kada će se obaviti sahrana na Novom groblju na Cetinju. Cvijeće se ne prilaže.
Obavještavamo rodbinu, kumove i prijatelje da je dana 17. septembra 2025. godine preminuo naš voljeni
622
Saučešće primamo u gradskoj kapeli u Škaljarima 17. septembra od 11 do 15 časova i 18. septembra od 11 do 14 časova, kada povorka kreće na groblje BrdištaTivat, gdje će se obaviti sahrana.
OŽALOŠĆENI:
supruga PETRA, sinovi MILOVAN, STEFAN i TOMA, brat DRAGAN, bratanići IVAN i PETAR, bratanične ANICA i MARA i ostala rodbina
Sa tugom u srcu i bolom u duši obavještavamo rodbinu, kumove, prijatelje i poznanike da je dana 16. septembra 2025. godine, poslije kraće bolesti, preminula naša draga i voljena
LJEPOSAVA - LEPA pok. Dina ADŽIMUHOVIĆ rođena DANILOVIĆ
Saučešće primamo u gradskoj kapeli Risan 17. septembra od 10 do 16 sati i na dan sahrane 18. septembra na mezarju - Cijevna od 10 do 16 sati, kada će se obaviti sahrana drage nam pokojnice na mezarju
OŽALOŠĆENI:
ćerka INDIRA - DIDA, unuk BALŠA, unuka JELENA, sestra MILENA, brat MILE GAGOVIĆ, zet ANDRIJA ČEČUR, porodica ADŽIMUHOVIĆ i ostala mnogobrojna rodbina
OŽALOŠĆENA PORODICA: suprug DRAGO, sinovi ZORAN i DEJAN sa porodicama, sestra SONJA, braća MIHAILO i VELIMIR sa porodicama i ostala mnogobrojna rodbina
Opraštamo se od naše drage ujne
Hvala ti na ljubavi i pažnji koju si nam pružila. S ponosom i tugom ćemo te pominjati, čuvati od zaborava i nositi u srcima i duši. Počivaj u miru u zagrljaju sina Semira.
642
Tvoji: MUNA, VERO, BAKO i LJIKA 615
Opraštamo se od naše drage tetke LEPE
S ljubavlju i poštovanjem, MIRKO, MIRA, MARINA i NADA
Posljednji pozdrav
LEPI ADŽIMUHOVIĆ
Bila si naš veliki prijatelj i dobar komšija.
DARA, MLADEN, LELA, DARKO, LILA, STEVAN, TINA, TIJANA i MILOŠ BAUKOVIĆ
Posljednji pozdrav ocu našeg Zvezdana
PEJU JANJIĆU
Dragi Pejo, Zauvijek ćeš ostati u mom srcu i mislima. Hvala ti na svim trenucima koje smo dijelili, razgovorima i prijateljstvu koje si uvijek nesebično davao. Bio si mi više od rođaka - bio si mi kao brat sa kojim sam stvarao uspomene koje nikada neće izblijedjeti. Počivaj u miru, moj dragi Pejo. Nedostajaćeš mi.
Posljednji pozdrav voljenom bratu
Premalo je riječi da opišem bol i prazninu koju si ostavio. U mom srcu živjećeš vječno. Tvoja sestra JULKA
Sa dubokim poštovanjem i iskrenim žaljenjem opraštamo se od naše dugogodišnje koleginice
VERE BOGOJEVIĆ
Tokom svog rada u Demokratskoj partiji socijalista Vera je pokazala prije svega kolegijalnost a pritom izuzetnu profesionalnost, posvećenost, odgovornost i time zauvijek ostavila neizbrisiv trag u sjećanjima svih nas. Zahvalni na svakom zajednički provedenom trenutku.
Saosjećajući sa bolom porodice Bogojević, ovim putem upućujemo iskreno saučešće i posljednji pozdrav našoj uvaženoj prijateljici i koleginici.
Neka tvoja dobra i plemenita duša počiva u miru. KOLEGE IZ SEKRETARIJATA ZA UREĐENJE PROSTORA I ZAŠTITU ŽIVOTNE SREDINE NIKŠIĆ
Posljednji pozdrav našem dragom
PEJU JANJIĆU
Neka tvoja napaćena duša počiva tamo gdje nema bola. Ostaješ u našem trajnom sjećanju. Porodica ĐUKANOVIĆ 633
Opraštamo se od naše drage
i SENKA sa porodicom
Posljednji pozdrav
RAJKI Dragovoj VUJOVIĆ
DEMOKRATSKA PARTIJA SOCIJALISTA CRNE GORE
VJERA Vojina BOGOJEVIĆ rođena JANKOVIĆ
Zbogom, naša mila tetka, nek ti je miran i spokojan dalji put, utkan našim lijepim i toplim sjećanjima na tebe!
Vole te ICA, RAŠO i LJILJA
strina
Porodica pok. RISTA I. VUJOVIĆA 617
RAJKO, VESKO i TANJA sa porodicama 641
Otišla si tiho, ali za sobom si ostavila trag dobrote, ljubavi i topline. Počivaj u miru.
Posljednji pozdrav dragoj strini
RAJKI VUJOVIĆ
Rado ćemo se sjećati tvog plemenitog lika. Porodica pok. NOKA VUJOVIĆA
634
Majko moja, ne mogu da prihvatim da te nema, da sam te izgubila. Uvijek si bila moj oslonac, svjetionik koji mi je osvjetljavao put u teškim trenucima, snaga i podrška, a ja sam se trudila da ti uzvratim beskrajnom ljubavlju koja ovog puta nije bila dovoljna da te sačuva od smrti.
Hvala ti za svaku suzu koju si sa mnom isplakala u mojim teškim trenucima, zagrljaj, toplinu i osmijehe koje si meni i mojoj djeci, tvojoj unučadi, beskrajno darivala.
Otišla si u zagrljaj tati, a u našim snovima, mislima i sjećanjima živjećeš vječno,
Tvoji
MAJA, FILIP, NIKOLA i TAMARA
Majko moja voljena, Nijesam mogla ni da sanjam da će ovako da boli. Ko će sada da me pozove i kaže: „Što ne dođeš malo?“
Ko će da me pita: „Sine, šta radiš, jeste li dobro?“
Ko će da me zove po deset puta ako se ne javim, jer si se plašila da se nešto nije desilo.
Ko, majko? Uzimam telefon i okrećem tvoj broj, a tamo tišina. Nikada više neću čuti tvoj glas. Boli, majko, mnogo boli.
Majko, oprosti mi što te često nijesam razumjela, što nijesam mogla da shvatim da imaš toliku želju da ideš kod tate, a nas da ostaviš.
Ali utjeha mi je da si sa tatom, da ste opet zajedno, u vječnom zagrljaju. Počivaj u miru, majko moja. Volim te zauvijek.
Tvoji: SANJA, BRANKO, BALŠA, LUKA i ELENA
Dragom suprugu, taju i đedu
MIKONJI JOVOVIĆU
Hvala za svu ljubav, snagu i posvećenost kojom si nas vodio kroz život.
647
S poštovanjem se opraštamo od Vas.
Tvoji najmiliji: PECA, BATO, ĐINA, JELENA, SERGEJ i VASILISA
Posljednji pozdrav dragoj ujni
Čuvaćemo te od zaborava. Počivaj u miru.
VESNA KLJAJIĆ i ŽAKLINA RASPOPOVIĆ sa porodicama
639
Posljednji pozdrav dragom ujaku i đedu
VIDO MARKIČIĆ
VESNA i PETAR DEDIĆ sa porodicom
Posljednji pozdrav dragom ujaku
VIDO MARKIČIĆ
Sestrić DRAGAN DEDIĆ
Posljednji pozdrav majci našeg kolege
STANKA KNEŽEVIĆ
S poštovanjem se opraštamo od Vas.
638
Košarkaški klub SC DERBY
Posljednji pozdrav dragoj snahi, ujni i babi
Tvoja ljubav će se uvijek osjećati. Počivaj u miru.
SLOBODANKA ĐUKANOVIĆ sa porodicom
Opraštamo se od naše drage STANKE
Počivaj u miru, dobra i plemenita dušo.
MIKA PATKOVIĆ sa porodicom
rođena
Prošlo je dvadeset godina bez tebe, ali si zauvijek u mom srcu. Tetka ANKA MIĆUNOVIĆ
650
635
18. septembar 2025.
NAŠIM RODITELJIMA
38 godina od smrti i 3 godine i osam mjeseci našeg oca od smrti naše majke
Hvala vam za ljubav, pažnju i brižnost koju ste nam nesebično pružali.
Zahvalni smo vam kako ste nas podizali, voljeli i učili časnom životu.
Vaše plemenite duše neka počivaju u miru.
Vaša đeca VESKO, MIJO, NADA, ZAGE i MIRA sa porodicama
Danas je godina od odlaska dragog brata
RATKO Zarije KOVAČEVIĆ
Dragi brate, neka naša sjećanja budu tvoj vječni mir. ĆELE
Uvijek sa tobom… Tvoja sestra VESNA NOVAKOVIĆ sa porodicom 640
18. 9. 2016 – 18. 9. 2025.
Bila si i ostala jedinstvena.
P. VUJANOVIĆ
Prošlo je pet godina, a još čujemo tvoj smijeh. Pet godina, a i dalje si tu – u svakoj našoj zajedničkoj priči.
Pet godina je prošlo, a drugarstvo i uspomene ne blijede
Dragi naš Rale
RATKO Zarije KOVAČEVIĆ
Prošla je godina dana tuge i bola. Dane prolaze, ali nijedan bez sjećanja na tebe, na tvoju toplinu, ljubav i dobrotu. Tvoj dostojanstven život je bio i ostaće naš putokaz. U našim srcima i mislima živjećeš vječno.
TVOJA PORODICA
Dana 18. septembra navršava se 40 dana od odlaska našeg voljenog supruga, oca, đeda i svekra VESKA MIJAČA
Neizmjerno ti hvala za svu ljubav, snagu, dobrotu i podršku.
Ti ćeš živjeti kroz nas sve što jesmo, zahvaljujući tebi i tvom primjeru. Zauvijek ćeš ostati dio nas.
Tvoji: supruga RAJKA, sin MARKO, ćerka MILICA, snaha ANDREA, unučad UNA i MAŠAN
Voljeni i nikad prežaljeni
Tvoji: MOMO, BORO, PEĐA, VECO, DADO, TIHO, ZLATKO, CAJO, KARLO, BAĆKO, ĆIŠA, DEJO, MACAN, SAŠA, ACO, MUGI, RATKO
628
NEĐELJKO Boška POPOVIĆ ĐORĐIJE Boška POPOVIĆ 18. 9. 2024. 30. 8. 2021.
Draga braćo, otišli ste bez pozdrava. Nedostajete svakim danom sve više. Ostavili ste stare sestre da tuguju pod stare dane bez bratske ljubavi i zaštite. Braćo, nadamo se da ste pronašli mir u carstvu nebeskom. Dok živimo bićete u našim mislima i srcu voljeni i nikad zaboravljeni!
Neutješne sestre VIDOSAVA, VASA i STANKA
Prođe godina tuge NEĐELJKO Boškov POPOVIĆ
Prošla je godina od kada si nas napustio. Bio si mi oslonac, snaga i velika čvrstina. Hvala ti za sve što si bio za mene i moju djecu a bio si više od ujaka. Počivaj u miru.
Sestrična VERA VUKČEVIĆ sa djecom MILICOM i PETROM
651
Ministarstvo kulture i medija
Četvrtak, 18. septembar 2025.
Ova knjiga je sufinansirana od strane
Ministarstva kulture i medija, kroz Program zaštite i očuvanja kulturnih dobara
Jedinstveno svjedočanstvo o osmanskom nasljeđu Crne Gore!
Novo kapitalno djelo Radojice Raša Pavićevića , koje razotkriva vojne, političke i kulturne slojeve Crne Gore u vrijeme osmanskog carstva.
PODUHVAT
NAGRADA ZA IZDAVAČKI
Knjiga koja vraća istoriju među zidine, tragom imperije koja je oblikovala prostor i vrijeme.
na Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga i obrazovanja
VODIČ KROZ FILM, TV I MUZIKU
ČETVRTAK, 18. SEPTEMBAR 2025. | BR. 489.
Teško je odvojiti pogled od Robin Rajt, Olivije Kuk i rata mame medvjedice i skandalozne djevojke u Amazonovom poremećenom psiho-trileru „The Girlfriend“
STR. 4, 5, 6. i 7.
Pet riječi i jedan veliki BEEP… „Go birds, fuck ICE, free Palestine!“ Tako je glasio govor Hane Ajnbinder nakon što je, poslije četiri sezone briljiranja u HBO biseru „Hacks“, konačno dobila Emi priznanje za najbolju sporednu glumicu u komediji. Nije me sramota – vrisnula sam od sreće. Zbog Hane, zbog podrške Palestincima, zbog srednjaka Trampu… ali jesam pomislila i kako njenoj zahvalnici fali samo još nekoliko riječi da bi bila potpuno savršena. „…And keep Owen Cooper safe, at any cost.“
Što se samog programa tiče, uručenje 77. Emi nagrada bilo je čudnjikavo dosadno. Voditelj Nejt Bargaci sve je vrijeme hodao po jajima, a kada nije – bolje da jeste, jer je i rijetke uspjele fore (poput štoperice za donaciju za djecu Amerike) razvlačio kao žvaku.
Srećom, noć u kojoj je sve izgledalo kao potvrda još jednog niza trijumfa starih dobitnika poput „Severance“ i „The Bear“ – pretvorila se u šešir pun iznenađenja. I naravno da je hajlajt svega bio rekord Ovena Kupera (15), najmlađeg dobitnika Emi priznanja za najboljeg sporednog glumca u mini-seriji.
Kuper je u glumačkom svijetu završio slučajno; uopšte namjeru nije imao da staje ispred kamere, a kamoli da putuje preko okeana i prima najvažnije priznanje u TV industriji. Koliko nakon „Adolescence“ pompe ne zna što ga snalazi najbolje pokazuju isječci iz njegovih intervjua i materijal koji je, u sklopu emijevske kampanje, snimio Netfliks. Kuperov najslađi video snimljen je noć uoči uručenja nagrade. Snimak počinje sa pitanjem novinara o tome koga jedva čeka da upozna, na što slijedi odgovor: „Pa očigledno je, više i ptice znaju koliko volim Džejka Džilenhola…“ Rečenicu prekida taj isti Džejk Džilenhol koji ulazi u sobu sa kutijicom za Kupera. Dječak crveni, prekriva lice, ne može da progovori… Dok otvara poklon, Džilenhol objašnjava da je tu „srećnu patkicu“ dobio od dragog kolege, noć uoči uručenja Oskara, kada je bio nominovan za najbolju sporednu mušku ulogu za „Brokeback Mountain“ (Ang Li, 2005). Nije mu donijela sreću, ali nada se da će Kuperu biti nafačnija. Poslije „Adolescence“ i bravure o kojoj smo zaista sve već rekli, Kuperu sreća za pobjedu možda i nije bila potrebna. Biće mu potrebna tek sada poslije nagrade, uz
Poslije „Adolescence“ bravure, Kuperu sreća za Emi pobjedu možda i nije bila potrebna. Biće mu potrebna tek sada poslije nagrade, uz mnogo kičme i nekih dobrih anđela čuvara, da ga paze od virova filmske i TV industrije
mnogo kičme i nekih dobrih anđela čuvara, da ga paze od virova filmske i TV industrije.
Svi znate barem jednu upozoravajuću priču o tome kako najčešće prolaze klinci koji (pre)rano dosegnu slavu. Ko zna koliko je psiholoških studija o istovremeno „naprednoj i nazadnoj“ djeci u „malom Holivudu“ zasnovano na slučajevima Makolija Kalkina, Dru Barimor, Lindzi Lohan Priča o Džudi Garland i ženi progonjenoj djevojčicom koja nikad nije imala priliku da bude nakon Flemingove eksplozije „The Wizard of Oz“ (1939)ostaje jedna od najjezivijih. Neki klinci poput Nataše Lion ili Natali Portman uspjeli su da se iščupaju iz holivudskih ralja. No, neki nijesu. Neke smo zauvijek izgubili. I još žalimo za Britani Marfi i Riverom Finiksom Djeca u Holivudu oduvijek su se prerano susretala sa stvarima za koje još nijesu dozrela, bili to paparaci i brisanje privatnosti, žurke, alkohol i
narkotici - ili nabijanje nerealnih očekivanja da uvijek budu savršeni. Odatle i emocionalni problemi, borba sa sopstvom, srljanje u razne vrste zavisnosti… No, sada je situacija još gora, naročito zbog štetnog uticaja društvenih mreža i sajber zlostavljanja, za što kao najsvježiji primjeri mogu da posluže Mili Bobi Braun i Bela Ramzi Srećna patkica neće mnogo pomoći ni Kuperu, niti bilo kojoj mladoj osobi koju Holivud uzme pod svoje. Ono što bi im moglo pomoći, mimo roditelja i brige drugih odraslih osoba svjesnih toga kakav ih „topli zec“ čeka, jesu promjene legislative i potenciranje razgovora o tome kako da se sačuvaju stvarajući u okviru jednog od najtoksičnijih radnih okruženja.
Možda mračim, ali zaista ne bih voljela da za pet, deset, 15, 20 godina ime Ovena Kupera ili bilo kojeg drugog filmskog djeteta – posluži za rubriku „Što je moglo bit da bude, da je šćelo bit“. Prvo je bilo pet, onda 15 minuta, a sad smo došli do vremena od 15 sekundi slave. Teško je i zreloj, stabilnoj odrasloj osobi, bila poznata ili ne, razum i srce sačuvati, a kamoli djeci.
Zato pazite Ovena Kupera, po svaku cijenu. I čuvajte i ljude poput Hane Ajnbinder koja je, kao Jevrejka, našla za shodno da napravi razliku između svog naroda i institucija jedne države koja svjesno i besprizorno sprovodi genocid dok svijet ćuti. Ili
Stivena Kolbera, koji je dobio stajaće ovacije i održao jedan od najboljih govora, gospodski opučajući CBS koji mu je, ulagujući se Trampu, otkazao emisiju.
Spolja gladac, a iznutra jadac – najčešći je scenario u Holivudu, što je i pokazao još jedan emijevski rekorder „The Studio“. Zna Set Rogen to dobro - i to malo politike što se ispuca tokom ceremonija uručenja nagrada najčešće veze nema s onim što se događa iza kulisa. Zato živi bili, pa vidjeli kako će zbog svoje mladosti ili bunta u Holivudu proći i Oven, i Hana, i Stiven Kolber. Go birds, fuck ICE, free Palestine –and keep them safe, at any cost!
Piše:
Marija IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
Ako iko zna, znamo mi iz Crne Gore: sin jedinac, to je dijagnoza . Odista, malo je što tako iritantno kao muškarac od 20, 30, 40, ma i 50+ godina, oko kojeg se majka lomi bez prestanka. I ništa joj nije teško – ni da skuva, ni da opere, ni da opegla, ni da mu otre musava usta. Ta iritantnost, pak, prerasta u totalnu neprijatnost
i nešto potpuno uznemirujuće kada se u jednačinu ubaci i pretjerana fizička bliskost, pa u tom toksično-međuzavisnom odno-
su majke i sina spazite i edipovsku tenziju i vajb. Baš takvom atmosferom od starta odiše Amazonova nova šestodjel-
na mini-serija „The Girlfriend“ kreatorki Naomi Šeldon i Gabi Ašer. U psiho-trileru o ratu posesivne mame medvjedice i skandalozne nove cure njenog sina, incest i vaginalna manipulacija od starta lebde u vazduhu.
Priča nas vodi u London, pravo u velelepnu kuću Lore (Robin Rajt, genijalna u „House of Cards“) i Hauarda Sandersona (Valid Zuejter, sjajan kao Koba u „Gangs of London“). Ona je vlasnica galerije, on je hotelski tajkun. Ukratko, Sandersonovi su superbogati i megagigaprivilegovani – i to se vidi, ponajviše po njihovom sinu jedincu Danijelu (Lori Dejvidson).
Da se razumijemo: nije stvar u tome što Danijel liči na razmaženog klinca i snoba koji se razbacuje parama i za kojeg je skoknuti do Malage avionom na kaficu sasvim uobičajena rabota. Ono po čemu se vidi da je mamin i tatin zlatni dečko, te da je cijelog života dobijao sve na pladnju – jeste cura u koju se do ušiju zaljubljuje. I koja u startu igra na kartu nedostupnosti.
Čeri Lejn (blistava Olivija Kuk, volimo da je mrzimo u „House of the Dragon“) te i takve poput Danijela smatra drkadžijama i pravi se da uopšte nije impresionirana njihovim bogatstvom. Ipak, jeste. Zgodna je, pametna, ambiciozna i superduhovita, a iz radničke je porodice, cijelog vijeka jedva krpi kraj sa krajem. Stoga, misli da zaslužuje mnogo, mnogo bolje i na bankovnom računu i u garderoberu, ali i u firmi za nekretnine gdje se ubija od posla, ali nema dovoljno dobih veza sa bogatašima da bi napredovala.
Štošta bi Čeri dala za moć, prestiž i novac koji imaju Sandersonovi, a Lora to osjeća već pri prvom susretu. Odmah zna da nešto nije u redu. Nije sigurna da li je Čeri lopuža i da li joj je ukrala narukvicu, ali zna 100 odsto – da jeste lažljivica. E sad, da li su to „bijele laži“ nastale iz gole nelagode siromašne
Rašomonski ugao pripovijedanja pun je pogodak i glavno gorivo kojim se napaja priča o ratu posesivne mame medvjedice i skandalozne nove djevojke njenog sina, naročito u tri oktanske epizode čije se režije, uz glumu, prihvatila Rajt
osobe koja osjeća kompleks niže vrijednosti pred bezobrazno bogatim roditeljima voljene osobe? Ili je sve to, pak, dio mnogo šireg i opasnijeg plana da se preko kreveta dođe do bogatstva? Lori intuicija govori da je u pitanju ovo drugo. I mama medvjedica oštri kandže ne bi li zaštitila mladunče.
Priča zasnovana na istoimenom romanu Mišel Frances ipak nije baš toliko jednostavna; nije „The Girlfriend“ samo još jedna storija o prezaštitnički nastrojenim bogatim roditeljima i „uljezu“ koji bi da im otuđi voljeno derle. To skapirate u trenutku kada se pri-
povijedanje prebaci iz Lorine u Čerinu perspektivu. Rašomonski pristup, te činjenica da se predstojeći rat majke i potencijalne buduće snahe predstavlja iz ugla obje akterke – i čini Amazonovu mini-seriju sasvim posebnim iskustvom.
Nakon što vidimo kako Čeri izgleda iz Lorine perspektive, mnoge „kučkaste“ poteze koje „skandalozna“ djevojka pravi posmatramo i iz njenog ugla. I jasno nam je da ili uopšte nijesu bili bezobrazni nego su tako istumačeni, ili ih je moguće pripisati socijalnom jazu između nje i Sandersonovih. Još bitnije: ni Lori uopšte ne izgleda isto kada je posmatramo iz Če-
rinog ugla. Sva ta nelagoda i briga „helikopter majke“ koja bi samo da zaštiti voljenog sina – sada djeluju mnogo agresivnije. Taman „kučkasto“, a u kombinaciji s onim scenama u bazenu i svlačionici sa Danijelom, gdje joj više djeluje kao mladi ljubavnik nego kao dijete, čak i otvoreno neprijateljski.
Tu kreće novi serijal pitanja: nije li se Lora možda isparanoisala u vezi sa Čeri ne zbog toga što je Danijelova nova djevojka problematična, nego jer problem leži upravo u posesivnom odnosu majke prema sinu? Možda je samo „snila što je njojzi milo“ zato što se plaši da bi druga žena mogla da joj ukrade Danijela i zamijeni je na pijadestalu? Da nije Lora ipak ta koja bi mogla da bude glavna negativka u ovoj priči?
Rašomonski ugao je pun pogodak i glavno gorivo kojim se priča napaja, naročito u prvoj polovini i tri visokooktanske epizode čije se režije, uz glumu i produkciju, prihvatila Rajt. Lorina i Čerina perspektiva najčešće je u konfliktu, dezorijentiše gledaoce i hrani crva sumnje u obje. Nekad vjerujete jednoj, nekad drugoj, a taman kada odlučite sa kojom biste ušli u savez – situacija se preokrene.
I zažalite zbog pređašnjih simpatija, jer ispadne da vam je „saveznica“ napravila popriličnu svinjariju. No, ni to opet ne znači da je totalna negativka.
I Čeri i Lori otkrivaju neke informacije nedostupne drugoj strani; što jednoj izgleda kao odbrambeni potez – drugoj je nalik objavi rata. Mijenja se POV, a sa njim i vaše mišljenje o tome ko je tu pravi lovac i mutljavina, a ko lovina i žrtva. No, bez obzira na to ko mislite da laže, samozavarava se ili projektuje, kad se sve kockice sklope i dopune, razumijete obje strane priče. I kapirate da tu nema ili-ili, nego su i Čeri i Lora - i krvnici i žrtve.
Jedna drugoj – naravno, ali prije svega tom nesrećnom Danijelu koji je ukliješten i primoran da bira između dvije najvažnije žene u životu. Zbog njega i njegovog oca Hauarda, koji trpe najteže emocionalne posljedice zbog rata neurotičnih crnih dama, glavni zaključak glasi da je njihova priča – apsolutna tragedija. I to ona koja je mogla da se izbjegne da mnogi trivijalni gestovi nijesu pogrešno tumačeni, tj. da dvije naizgled pametne i harizmatične žene nijesu dozvolile da ih zaslijepe bijes, ljubomora, kompetitivnost, frustracija i njeno veličanstvo – trauma. Kakve traume obje vuku za sobom otkriva se kroz interakciju sa drugim likovima, čija je karakterizacija većinom odlična. Rijetki sporednjaci poput Lorine najbolje prijateljice Isabele (Tanja Mudi) i njene kćerke Bridžit (Šalom Brun-Frenklin) zaliče na opšte mjesto, znate već taj kliše i obavezan „privjezak“ u serijama ovog tipa – duhovita „crna BFF“ bijele bogatašice. Iako to i u „The Girlfriend“ donekle jeste slučaj, ne kvari toliko užitak. Isabel i Bridžit dovoljno su autentično i logično napisane, pa ostaju krajnje simpatične.
Mnogo interesantniji i, u krajnjem slučaju, bitniji za priču ipak su Hauard, te Čerina majka Trejsi (Karen Hentorn) i Lorina „prijateljica“ iz prošlosti Lilit (Ana Čancelor). Svi služe kao ogledala za reflektovanje karakternih crta dvije zaraćene žene, ali za sticanje uvida u to do koje mjere bilo koju osobu može da uništi i pomjeri toksičnost voljenog.
Čerina prošlost, recimo, toliko je problematična, da se njena rođena majka strese svaki put kada je pomene… a Lilit i Hauard priča su za sebe, sa svim onim što su spremni da daju da popune prazninu u Lori a što, opet, nije dovoljno. I što nas ponovo i vraća njenom poremećenom i, jasno je, kompenzacijskom odnosu prema zlatnom sinu Danijelu…
SAPUNJAVA RJEŠENJA
„The Girlfriend“ je uzbudljiva od početka do vrlo tjeskobnog i uznemirujućeg kraja, ali fakat je da je druga polovina, mimo završne scene, prilično slabija. U tri epizode koje je režirala Andrea Harkin, glavnu riječ ne vodi psiho-triler kao kod Rajt, nego sapunica. Incestuozni vajb, snažan i sa Čerinim seksualnim igricama uparen na početku, ostaje prisutan samo u tragovima.
Čak i taj antagonizam između
Lore i njene (ne)suđene snahe postaje tuplji, na momente i repetitivan. Šou, naprosto, gubi zamah i tamo gdje tenzije i napetosti
Izvjesno je da ćete „The Girlfriend“ pamtiti po izuzetnoj glumačkoj igri, ali i po gomili pomjerenih manipulacija i ludo riješenih scena, od eksplodirajuće svadbene torte s iznutricama, do teniske partije u kojoj bogatašice i bogataši djeluju taman kao sestre Vilijams i Novak Đoković. No, ako ćemo pravo, soundtrack je taj koji će vam se najduže zadržati u sjećanju, a vjerovatno i na plejlisti.
Soundtrack je takav da biste mogli da se zakunete da sve te
zaista ima, kao u finalnoj šestoj, upakovani su većinom u klišeizirana žanrovska rješenja, baš po principu stoput viđenog paranoidnog trilera.
Srećom, sočna gluma je tu da se iskupi za rupe, čak i za onaj totalno neuvjerljivi obrt, tj. Lorinu premasnu laž poslije koje se serija praktično i dijeli na dvije polovi-
drčne i prenabrijane pjesme zapravo piče čas u Čerinoj, čas u Lorinoj glavi dok se bave raznim nepodobštinama ne bi li naudile jedna drugoj.
Sve kreće od ćudljive Lordine obrade „Everybody Wants to Rule the World“, a onda piče: „Everybody Supports Women“ Sofije Izele, „Femme Fatale“ benda The Velvet Undergorund i Niko, „Don’t Let Me Be Misunderstood“ Nine Simon, „Rid of Me“ Pi-Džej Harvi, „One Way or the Another“ grupe Blondie… sve do preštosnog, preza-
ne. Opet, iako Čerina reakcija na to nikako ne ide uz lik i sve što je prethodno korišćeno u karakterizaciji – sve krivine i skretnice u ovoj seriji upakovane su sa tolikim samopouzdanjem, da je teško skrenuti pogled, a kamoli odbaciti je zbog kojekakve „gole neuvjerljivosti“ i „raskida“ sa logikom realnog života.
bavnog i preprepreautoironičnog završnog vatrometa „Sweet but Psycho“ Ejve Maks Hvataćete fore i fazone sa pjesmama i dok budete gledali, ali koliko dobro pašu uz likove i karakterizaciju vidjećete tek poslije drugog, trećeg slušanja, ako ih potražite i zadubite se u muziku i tekstove na Jutjubu. Topla preporuka da to i učinite, jer je to šou što se tu sve otkriva i krije. Lični favorit? The National i „Your Mind Is Not Your Friend“, naravno. Cijeli Danijel u nju stane.
U suštini, kad malo bolje pogledate, cijela je „The Girfriend“ mogla da bude samo veliki sapunjavi nonsens, bez prelaska na kinky teren mračnog psiho-trilera. Da ju je skopao Dejvid Keli, recimo, uloga bi zasigurno zapala Nikol Kidman, a lik Lori i cijela serija završili bi daleko van terena provokativnog. Sigurno ne bi odma-
kla dalje od ladice sa trivijalnim, „spolja gladac a iznutra jadac“ serijama poput „The Undone“ ili „The Perfect Couple“.
Ovako – više se približila nezaboravnoj „Big Little Lies“, nego pomenutim i vrlo tankim odgovorima na taj Kelijev prvi kidmanovski hit. Ispala je „The Girlfriend“ i triler i sapunica, i palp i kemp – ali i nešto što zbog produkcijske raskoši, elegantne režije i drčnih rješenja (naročito muzičkih) komotno može da prođe kao prestige TV. Da se i to razumijemo: „The Girfriend“ to nije upravo zbog slabije druge polovine. No, da je dovoljno originalna, zarazna, intrigantna i psihotično zanimljiva, teško je poreći.
Dok izvlači tornada od obrta iz „zaraćenih“ uglova pripovijedanja, dok toksičnost i sabotaže polako eksplodiraju u lica protagonistkinjama, dok otkačeni soundtrack pumpa atmosferu i priziva „laki štrajk“ protiv jedne, pa protiv druge, pa opet ponovo – štošta „The Girlfriend“ govori o umnim igricama, gaslajtingu, raznim sortama manipulacije i agresiji – prvo pasivnoj, a onda i vrlo, vrlo aktivnoj. Koliko je uvrnuta dok to radi, toliko je i zabavna, a kada postane smrtno ozbiljna ne znate gdje da bježite od te količine neoguljenih emocija. Niti od istina koje servira o ljubavi, klasnim razlikama, ženskom rivalstvu i toksičnom roditeljstvu.
A Rajt i Kuk? Ne zna se koja je bolja. Zbog dva različita POV, obje praktično igraju nekoliko osoba u jednoj, šaltajući od ranjivih i krhkih, do teško-meni-majko dijaboličnih verzija Lore i Čeri. Rajt je najbolja kad iz nje, kao niotkud, kroz svu onu pasivnu agresiju i lažno odobravanje sreće „mladenaca“ – otprhne teški slučaj pasivne agresije… a Kuk dok ludački lako i pitko prelazi iz seksi i slatkog u totalno neurotično, toksično i poremećeno stanje. Kako god okrenuli, obje su i majstorke vaginalne manipulacije i njene žrtve: sve što radi Lora čini da ne bi morala da presječe pupčanu vrpcu, da bi zauvijek zadržala sina samo za sebe, a Čerino najjače oružje je upravo ono jedino što majka ne može da pruži Danijelu – seks. Odatle i toliko
finti s oralnim, sa masturbacijom, sa golotinjom pored bazena… Seks je oružje, a Čeri je spremna da isprazni svaki šaržer ne bi li uspostavila dominaciju i nad Danijelom i nad Lorom.
J oš jedan dokaz da „The Girfriend“ nije samo još jedna priča o brižnoj mami koja se kolje sa ludom djevojkom jeste i način na koji je prikazan objekat njihovog rata. Danijel je upravo to – objekat, a Lori Dejvidson, onako nježan, duhovit i sladak,
sjajno dočarava zbog čega ne bi smjelo tako biti. Uz Zuejtera, koji je ubjedljivo najjača glumačka karika od sporednih likova, najvažniji je dio ansambla mimo Kuk i Rajt. Stoga, iako rasplet zaista zahtjeva suspenziju nevjerice, ne može se reći da poenta nije dobra. Za razliku od mnogih sličnih pokušaja psiho-trilera, „The Girlfriend“ je ispala bombonjera od serije. To ćete vidjeti i to ćete cijeniti ako otvorite sva „četiri
oka“, pa ulovite barem neke od onih sitnih razlika između Lorine i Čerine verzije događaja i jake simbolike u scenografskim i kostimografskim rješenjima. Recimo, Danijelovo odijelo u trenutku kada napušta kuću roditelja, a koje je iste boje višnje kao Čerina kosa. Male su to, ali ipak velike razlike u eri štancanja jednih te istih TV serija, a „The Girlfriend“ i te kako odskače – pa je uzmite ili ostavite.
Razgovarala: Marija IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
Što te ne ubije – učini te jačim. No, toliko je puta ta Ničeova misao rabljena i ponovljena da počinje da liči na floskulu. Ili vam makar djeluje tako dok ne upoznate nekoga tako jakog a blagog poput Bronje Žakelj, slovenačke autorke bestselera „Bijelo se pere na 90“ (2018) i koscenaristkinje istoimenog filma u režiji Marka Naberšnika Nju bol nije učinio samo jačom, nego i saosjećajnijom. I mnogo svjesnijom da je Niče bio u pravu kada je zapisao i da patnja nije prigovor protiv života.
Savremeno društvo zahtijeva sve odmah – trenutnu utjehu i rješenje. Ali kod žalovanja to ne funkcioniše. U žalovanju „odmah“ ne postoji. U žalovanju nema prečica. Tjeskobu može ublažiti jedino vrijeme
Osjeća se to, ta potreba osobe koja je mnogo gubila i izgubila da ipak slavi radost življenja - od prve stranice Bronjine autobiografije (kod nas dostupna u izdanju Lagune) i prvog kadra njene drame koja je svjetsku premijeru dočekala na Sarajevo film festivalu. Odatle i vrlo emotivne reakcije publike, ali i utisak da su Lea Cok i Anica Dobra, koje u ovoj velikoj regionalnoj produkciji (Slovenija, Hrvatska, Srbija,
Italija, Sjeverna Makedonija, Crna Gora) igraju Bronju i njenu baku Dadu - apsolutno zaslužile da podijele Zlatnu mimozu za najbolju glumicu na Hercegnovskom filmskom festivalu. Ako se po festivalima bioskopi poznaju, „Bijelo se pere na 90“, čiji je crnogorski koproducent Miljan Vučelić („Protos Film“) a koscenaristkinja Maja Todorović, čeka status hita nakon što 20. novembra uđe u kino-distri-
buciju u Sloveniji, a početkom 2026. i kod nas i širom regiona. Tada ćete lično moći da posvjedočite životnoj priči toliko nevjerovatnoj, da biste ne znajući da je zasnovana na stvarnim događajima – čak i pomislili da je pretjerano holivudizirana. Bronji se, ipak, sve to dogodilo, od mamine smrti od Hodžkinovog limfoma, preko obolijevanja od istog karcinoma kada je imala samo 23 godine, do… Vidjećete već. I ne
samo što je preživjela, nego je evo tu, među nama, da svakom riječju i pogledom – slavi život. O svemu tome, bestseleru, filmu, saradnji sa Cok, Dobrom, slovenačkim producentom Alešom Pavlinom i ostatkom ekipe, ali i o smrti, bolesti i žaljenju kao o temama koje najčešće guramo pod tepih – Žakelj govori za Objektiv.
OBJEKTIV: „Bijelo se pere na 90“ govori o smrti, bolesti, gubitku i „teškim“ temama za koje bismo mogli reći, makar na prvu loptu, da ih gledaoci izbjegavaju u bioskopima. No, film je bio trećeplasirani po ocjeni publike u Sarajevu, a reakcije su bile izvanredne i u Novom. Da li ste takve reakcije očekivali baš zbog toga što je Vaša autobiografija postala hit? Ili ste se, pak, plašili da će zahtjevni emocionalni zalogaj u startu odbiti publiku?
ŽAKELJ: Ni jedno ni drugo. Što se knjige tiče, mislim da je i u Sarajevu i u Herceg Novom među gledaocima bilo vrlo malo onih koji su je čitali ili uopšte poznavali moju priču.
Što se tiče emotivnog zalogaja – iskreno da vam kažem, tek u Sarajevu, pred onim velikim platnom, u publici, među filmskom ekipom i sa mojom decom nekoliko redova iza mene - film me pogodio silovito, svom svojom snagom. Tek tada sam zapravo shvatila koliko je emotivno zahtevan za publiku, za ekipu, pa i za mene. Prešao je preko mene kao cunami, kao ogroman talas, jedva sam se držala na nogama.
OBJEKTIV: Lea Cok i Anica Dobra podijelile su Zlatnu mimozu, a žiri je komotno mogao da uključi i Tjašu Železnik, koja u filmu izvanredno igra Vašu majku. Ne zanima me jeste li tu vrstu priznanja očekivali, nego kako ste ih savjetovali i usmjeravali?
ŽAKELJ: Anica je o Dadi, mojoj baki koju u filmu igra, želela da sazna sve. Pokazivala sam joj fotografije, sa kojih je proučavala njen stav, način na koji prekrsti ruke, kako drži cigaretu. Ali više od tih spoljašnjih osobina, zanimalo ju je kakva je moja Dada bila kao osoba, kako se menjala
kroz vreme, kako ju je nosio tok gubitaka i udaraca. I baš je upravo to njeno menjanje s protokom vremena, to propadanje – ne samo erozija tela, već i ona koja se događa iznutra – ono što me je u filmu najviše dotuklo. Preobražaj je toliko uverljiv da već kroz nekoliko scena zaboraviš ko zapravo igra Dadu.
Lea je, s druge strane, najviše tražila informacije vezane za onkološko lečenje. Scena o kojoj smo najviše razgovarale – zvala me je uveče pred snimanje – bila je scena u kojoj se doktorki tokom uzimanja koštane srži savila igla, koju potom ne može da izvuče iz moje karlične kosti. Prošle smo kroz ceo postupak, kroz sva osećanja, od nelagodnosti na početku zahvata, do potpune panike. Lea je scenu odigrala vrhunski i silovito, o čemu svedoče i snažne reakcije publike.
I toliko mi je drago što je baš Tjaša odigrala moju majku, jer kada sam zamišljala ko bi bio najbolji za tu ulogu, nisam mogla da zamislim nikoga osim nje. Sa njom sam razgovarala o tome kakva je moja majka bila: pričala sam joj o njenom odnosu sa Dadom, ocem, kakva je bila u društvu, kakva kao mama i kako je u sebi nosila neku blagost i ponekad gotovo dečju sanjivost.
OBJEKTIV: Knjiga i film su ipak drugačiji mediji: koliko su, na koncu, glumice odstupile od onoga što ste zamislili dok ste pisali scenario?
ŽAKELJ: Tokom gledanja filma uopšte ne razmišljam o glumi. Poređenja ne pravim – njih nema, jer imam osećaj da je Lea ja, Anica Dada, Tjaša moja mama, Jurij moj otac… Za mene se sve stopilo u jedno, ja ne gledam više film o svom životu, ja gledam svoj život.
OBJEKTIV: Pomenuli ste na pres konferenciji u Novom neke neobične konekcije, recimo, činjenicu da je Lea Cok, koja u filmu tumači Vas, rođena na isti datum kada ste izgubili majku. Da li ste te i takve momente shvatili kao, hajde da to tako kažemo, poruku od svemira da ste pronašli pravu osobu za glavnu rolu?
ŽAKELJ: Tih poklapanja je tokom procesa stvaranja filma zaista bilo mnogo. Od toga da je poslednja klapa pala baš uoči 40. godišnjice majčine smrti, pa do toga da Marko Naberšnik, posle „Petlovog doručka“, već drugi put u filmu ima svoju Bronju, što je, s obzirom na to koliko je to ime retkost kod nas, zaista velika slučajnost. Da ne govorim o tome da producent Aleš Pavlin sa svog atrijuma svakog dana gleda na moju Vojkovu i naš balkon; da se na prvi broj koji je kostimografkinja Nadja Bedjanič pronašla na internetu, kada je tražila alpinističku opremu za glumca koji igra mog brata Roka, javio Rokov sapenjač i vrlo dobar prijatelj Matej Grilc
Da, lepe su to i dirljive stvari, i divne priče koje su me veoma dotakle, ali nisam tip osobe koja bi to shvatila kao poruku iz svemira, kao neka posebna, sudbinska znamenja. Možda i zbog svega što mi se u životu događalo, na stvari gledam bez naročito jakih mističnih interpretacija. Više sam praktična, usredsređena na činjenice i korisna rešenja, a ne toliko na simbolična i duhovna značenja, na skrivene poruke.
OBJEKTIV: Što više gubi, Leina Bronja postaje sve smirenija, a baka Dada, arhetipska čvrsta žena, sve više se kruni - ona je stijena sve dok to ne prestane da bude. Da li do tog „pucanja“ dolazi zbog toga što patnju sve vrijeme potiskuje? A Bronja – i filmska i stvarna – uspijeva da zdravije nastavi dalje upravo zbog toga što se trudi da o gubitku razgovara?
ŽAKELJ: Dadin slom dogodio se sa smrću Roka. To je bio trenutak kada je svega postalo previše. Do tada je izdržala. Izdržala je sve. Izgubila je jedino dete, moju mamu, nosila na svojim plećima teret svih nas, izdržala moju bolest, pržila mi pileća prsa i kupovala pomorandže koje bi mi moj momak Urban donosio u bolnicu. Ali kada je pao Rok, pala je i Dada.
Njene oči su imale boju suza, a više uopšte nije plakala. Sećam se koliko sam čeznula za njenim suzama, jer je najstrašnije kada
nema ničega, kada je samo tišina. Ta njena tišina činila mi se glasnijom, silovitijom i strašnijom od svih vrisaka ovoga sveta. I da, možda je uzrok i u tome što o gubicima i svemu što oni sa sobom donose nismo razgovarali, premda ja ovde, između Dade i mene, pre vidim razliku u tome što je Dada tada već imala toliko teškog života iza sebe. Bila je iscrpljena, umorna, a ja sam uprkos svemu još bila puna snage. Mene je teralo napred, teralo u život, u sve za šta sam još verovala da me čeka. Na kraju krajeva, imala sam tek 23 godine.
OBJEKTIV: Vrlo je zanimljiv i lik Vašeg oca Janeza (Jurij Zrnec), uvijek spremnog da „hakuje“ sistem, ali koji se povlači u sebe i postaje emocionalno nedostupan kada naiđe na životni problem koji se ne može riješiti kao onaj „par-nepar“ na tablicama automobila. Možemo li reći da muškarci i žene s ovih prostora pate na drugačiji način, tj. da odrastanje uslovljeno rodnim ulogama utiče na to da emocijama barataju onako kako misle da drugi očekuju?
ŽAKELJ: To što kažete je tačno – i dalje smo duboko zarobljeni u ukorenjene ženske i muške uloge i obrasce ponašanja koje te uloge nose sa sobom. Ali razliku bi trebalo tražiti i u porodičnim obrascima, karakternim crtama i okruženju iz kojeg neko potiče. Tu bih želela da istaknem koliko je dobro Jurij razumeo lik mog oca, koliko je precizno procenio njegovu slojevitost. Razumeo je da on nije samo duhovit čovek koji roštilja, igra šah, traži rupe u sistemu, a kada život udari, samo
digne ruke i okrene se u stranu. On je prikazao i njegovu muku i nemoć, pri čemu mislim da gledalac shvata da se moj otac povlači ne zato što nešto ne bi hteo ili zato što mu nije stalo, već zato što jednostavno nije mogao. Trebalo je – ali mogao nije.
OBJEKTIV: Opet, bili muško ili žensko, plakali ili ne, ćutali ili razgovarali, nekako se čini da sve što uradite – nije dobro. Ili ispadnete preosjetljivi, ili pretvrda srca … Dijelite li to mišljenje i iskustvo?
ŽAKELJ: Da, svakako. I verujem da to pre svega proizilazi iz činjenice da danas u modernom društvu žalovanje više nije precizno ritualizovano kroz različite prakse, kao što je to bilo, recimo, u tradicionalnim zajednicama. Tada se tačno znalo koliko traje žalovanje, ko žali i na koji na-
čin, šta se u određene dane mora obući, kada se ide u posete i slično. Danas toga više nema, barem kod nas. I još gore! Možeš da tuguješ, ali moraš da tuguješ na pravi način, iako ni ne znaš šta bi to zapravo trebalo da znači. Uopšte govoreći, u današnjem društvu, gde je sreća imperativ, tuga je postala gotovo zabranjena – potrebno ju je sakriti, kontrolisati. Pravo na takozvana negativna osećanja imamo samo kada smo sami, kada previše ne opterećujemo okolinu. Diskretnost je ta vrlina koja se ceni. Ne dramatičnost – umirati i tugovati mora se u stilu – mirno, dostojanstveno, bez preteranih emocija i uz što brži povratak svakodnevnom životu.
Tu veliku ulogu ima i pritisak takozvanog instant društva, koje sve zahteva odmah – trenutnu
Raspad Jugoslavije doživjela sam vrlo lično
OBJEKTIV: Jugoslovenski motivi u filmu više su od jugonostalgije – efektno dočaravaju period odrastanja i načina na koji, dok smo djeca, upijamo svijet i riječi odraslih. No, s obzirom na to da se u Crnoj Gori trenutno mnogi bave revizijom istorije, pa ili idealizuju ili demonizuju Tita, pitanje glasi: da li i Vi nailazite na oprečne reakcije kad je YU „mitologija“ u filmu i knjizi u pitanju?
ŽAKELJ: Ne, sa jugoslovenskom mitologijom do sada nisam imala nikakvih problema, ni u Sloveniji, ni u zemljama bivše Jugoslavije. Možda i zbog toga što me u romanu, a i u filmu, društveni moment zanima uglavnom kroz mikroperspektivu – kroz lični, vrlo intiman pogled.
Isto važi i za raspad Jugoslavije, koji sam takođe doživela vrlo lično, jer mi je raspadanja do tada bilo već dosta. Kada je otišla mama, naša porodica se goto-
vo raspala, a potom sam se, uz hemoterapije i zračenje, skoro raspala i ja.
Entuzijazam, koji je bio prisutan u Sloveniji, i delirijum mog oca, koji se na dan nezavisnosti našao u fontani pred gradskom kućom sa šampanjcem u ruci, stvarno nisam delila. Taj dan sam osetila kao slom nečega što je moje, i pošto je nestala država u kojoj je moja mama još bila živa, činilo mi se da je još dalje, ako je to uopšte moguće, otišla i ona.
satisfakciju, utehu, rešenje. Ali kod žalovanja to ne funkcioniše. U žalovanju „odmah“ ne postoji. U žalovanju nema prečica. Teskobu može ublažiti jedino vreme.
OBJEKTIV: Vaš otac možda bježi od razgovora o smrti i bolesti u filmu, ali čini se da je upravo taj njegov „hakerski“ duh usađen u Vašu filmsku/ životnu srž. Do te mjere da sam u jednom trenutku pomislila kako ste i sami uspjeli da „hakujete“ bolest baš zahvaljujući tom njegovom preispitivačkom stavu prema komunističkom sistemu koji se kod Vas, pak, prelio i u odnos prema cjelokupnom životu i bitisanju…?
ŽAKELJ: Potpuno ste u pravu. Ja, recimo, uvek nekako mislim da ću se izvući, da ću nešto smisliti. S jedne strane, verujem da je to nasledstvo moje bake partizanke – za nju nije postojala stvar koju ne bi mogla da reši. S druge, sigurna sam da to imam i od tate, jer on je zaista bio svetski prvak u nadmudrivanju sistema. Kada je uvedeno par-nepar, on bi na registarskoj tablici od trojke docrtao osmicu, pa smo se tako vozili svakog dana. I baš to je ostalo i u meni – može da se ide, može da se vozi! Ne svaki drugi dan, nego baš svaki dan!
OBJEKTIV: U društvima s ovih prostora veliki je problem manjak razgovora o bolesti, smrti i gubitku. Živimo „teror sreće“ – i sami ste
pomenuli kako nam se sreća nameće kao imperativ. Kako bi mogao da glasi Vaš imperativ kada je riječ o mentalnom zdravlju?
ŽAKELJ: Kada govorimo o današnjem društvu, ne možemo zaobići činjenicu da živimo u svetu samoprevare, koji u velikoj meri stvara ispolirana i ulepšana realnost društvenih mreža. Živimo u svetu u kojem je sve što ne odgovara tom obrascu potrebno sakriti, potisnuti, zaboraviti.
U takvom društvu bolest, smrt, tuga, pa i sama istina – nemaju šta da traže. Nikakvo odstupanje od sreće nije dopušteno i živeti u takvom svetu nije lako. Zato smatram da, kada govorimo o mentalnom zdravlju, pored sreće treba dozvoliti i sva ostala osećanja. Dozvoliti sva osećanja – i sebi, i drugima, to bi bio moj imperativ.
OBJEKTIV: Nedavno je objavljen podkast u kojem glumica Obri Plaza prvi put govori o bolesti i smrti supruga, te u kojem otprilike kaže da je žaljenje nalik okeanu. Nekada samo želite da plivate i prepustite mu se, a nekada samo da pobjegnete i zaboravite sve te emocije, makar na trenutak. Koliko Vam je bliska ova „definicija“?
ŽAKELJ: Ako se nadovežem na gornji odgovor, kada je bila reč o tome da u žalovanju nema prečica - ne, nema ih, ali u žalovanju zapravo nema ni kraja. Gubitak samo pripitomiš, navikneš se da živiš s njim; bol se obrusi, ublaži, kroz godine bledi, stapa se s tobom, ali nikada zaista ne nestaje. Jer ne tuguješ samo za onim što je otišlo i čega nema, nego tuguješ i za onim što nikada neće biti. Gubitak se u različitim oblicima pojavljuje kroz vreme, i bez obzira na to koliko vremena je prošlo, bol je uvek tu – ponekad blaga, gotovo neprimetna, ponekad oštra, a ponekad se oseća tek kao odjek.
OBJEKTIV: Vi ste primjer osobe koja nije dozvolila da je bolest i gubitak definišu, te koja djeluje kao empata koji koristi svaku priliku da o njima razgovara i pomogne drugima. Da li je to (nekad) preteško breme – to što Vam, bez sumnje, makar
dio čitalaca priđe kao da ste im lični terapeut?
ŽAKELJ: Ako govorim o teretu, mogu reći samo da mi je ponekad, kada je događaja previše, to fizički pretežak teret, jer nakon dijagnoze adenokarcinoma na izvodnom kanalu pankreasa i vrlo zahtevne Whippleove operacije koju sam prošla 2018. godine, više nisam ista. Iako se trudim, ne mogu više onoliko koliko sam mogla ranije, treba mi više odmora.
Inače – svi ti ljudi koji dolaze k meni sa svojim pričama, daju i meni zaista mnogo. I baš kao što su drugi zbog moje priče malo manje sami, tako sam s njima malo manje sama i ja. I lepo je znati da delimo više nego što nam se ponekad čini, i da svi mi negde imamo svoju Dadu, i da svi negde imamo i svoju Vojkovu, svoje teskobe i svoje čežnje.
OBJEKTIV: Mi novinari, je li, treba da se potrudimo da nas u pitanjima ima što ma-
OBJEKTIV: Scena u kojoj se pominje naziv filma udara u stomak. Prvo, zbog toga što tu rečenicu sasvim realno može da izbunca osoba pod morfijumom, u odmakloj fazi bolesti, a drugo – zbog prenesenog značenja. I simbolike tog bijelog veša od života koji uporno peremo na 90 očekujući da sve mrlje nestanu, iako je to nemoguće, iako barem neka mrljica mora ostati kao svjedočanstvo da smo živjeli i gubili – i bili živi. Kažite nam više o nazivu: što za Vas znači i kako Vam se čini da ga shvataju čitaoci?
ŽAKELJ: Da, to su bile poslednje reči koje mi je nekoliko dana pre smrti rekla moja mama, a Tjaša je odigrala tu scenu tako
dobro da sam u Sarajevu morala da sklopim oči. Moja mama tada se gubila u polusnu i mislim da ju je brinulo da li smo otac, moj brat i ja čisti i oprani – uvek je pazila kako izlazimo iz kuće. A za mene je to, kasnije u životu, bilo više od običnog kućnog saveta. Jer temperatura od 90 stepeni može da ukloni mnoge mrlje koje život donosi, ali sve ne može da očisti. To je ono što ostaje – to je kao krv, kao crna zemlja, kao trag zelene trave, kao zgažena trešnja… To je ono što se ne može ukloniti, ne može se oprati, jer sve to prodire duboko, negde između svih niti i vlakana od kojih smo satkani. A i dobro je tako. Jer sve to nas određuje. Jer sve to je ono, što mogu zvati svojim životom.
nje, da lično ostavimo po strani. Ipak, biram da budem subjektivna u razgovoru sa Vama. Odatle i prethodno pitanje, jer sam se naprosto osjetila krivom što sam dobila potrebu da sa Vama podijelim najličnije iskustvo i činjenicu da život dijelim na period prije i poslije smrti majke. Tada sam imala 16 i učinilo mi se da ću sve moći da izdržim, ako to mogu. Može li se, ipak, sve preživjeti –nije li bol nedovoljan prigovor protiv života?
ŽAKELJ: Žao mi je što ste i vi morali da prođete kroz gubitak koji nije smeo da se dogodi, gubitak koji čoveka iskoreni i slomi, i posle koga drugačije je sve. I moj se život deli na dva dela. Na pre i posle majčine smrti. To je tačka preokreta, takvi gubici te obeleže, povrede. Talože se na tebe. Sloj po sloj. Neki sloj je deblji, neki jedva vidljiv, neki se putem malo okruni, a neki legne na tebe kao težak cement. Nisi isti, ne možeš biti isti, menjaš se – ne uvek nabolje, i tako je i sa mnom. Rane zarastu, ali ožiljci ostaju. Na koži, u grudima, u stomaku, u tvojoj glavi. I ponekad mi se čini da moja do vrha puna čaša neće podneti više ni jednu jedinu sitnu kapljicu. Ni jednu kap više. Ali onda je uvek iznova podnese. Jednu kap, pa onda još poneku. Jer uprkos svemu – vredi. Jer uprkos svemu, svet je još tako mnogo lep.
Više prosutih lobanja i izvrnutih udova nećete moći da vidite u bilo kojem mejnstrim filmu. Ali – ni više ljubavi, bliskosti i saosjećanja
Piše:
Marija IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
Maestro strave i užasa Stiven King postao je oneman franšiza od koje se gaće tresu i rmpalijama poput Marvela. Svako malo – i evo je, stiže neka njegova nova adaptacija. Ove godine imali smo već horor „The Monkey“ Ozmunda Perkinsa i MGM+ seriju „The Institute“; u novembru nas čeka rimejk „The Running Man“ Edgara Rajta , a Majk Flanagan , koji je prošle godine režirao žanroslamajućeg kingovca „The Life of Chuck“ sa Tomom Hidlstonom, privodi kraju mini-seriju inspirisanu Kingovim kultnim romanom (i filmom) „Carrie“.
U međuvremenu, u Sinepleks je stigla i adaptacija romana „The Long Walk“ za koji pisac i, ponavljamo, maestro strave i užasa, tvrdi da je previše nemilosrdan da bi mogao da bude adaptiran. Ipak, zadatak da ga prenese na veliko platno prihvatio je Frensis Lorens, režiser najpoznatiji po distopijama „I Am Legend“ (2007) i nekoliko djelova franšize „The Hunger Games“. I neka je – jer rezultat je jedno od prijatnijih kino-iznenađenja i mejnstrim filmova godine.
U prilog Kingovoj tvrdnji da je napisao izuzetno zahtjevan roman za adaptaciju govori i činjenica da je „The Long Walk“ lutao odveć dugo kao ukleti filmski brod. Godine
1988. trebalo je da ga režira velemajstor horora Džordž Romero; tokom dvijehiljaditih isti zalogaj pokušao je Frenk Darabont kojem King nije stranac, s obzirom na to da je režirao obožavani „The Shawshank Redemption“ (1994) i „The Mist“ (2007). I njemu je projekat propao, a zube o „The Long Walk“ slomili su i Džejms Vanderbilt (sad mu čekamo „Nuremberg“ sa Raselom Krouom) i Andre Ovredal („The Last Voyage of the Demeter“, 2023).
Sada kada je film napokon stigao u bioskope – znamo i zbog čega. Smrt i patnja čekaju na svakom koraku u „The Long Walk“; ovo je film do te mjere tjeskoban, da je teško povjerovati da je uopšte završio na bioskopskom repertoaru. No, ne brinite, to ne znači da film treba da zaobiđete čak i ako nemate stomak za varenje mučnih distopija u kojima protagonisti padaju kao pokošene vlati trave. Ipak je „The Long Walk“ Kingovih prstiju djelo. Skriva se u tom egzistencijalnom hororu i mnogo topline neke mladosti koja pokazuje da se zrnce ljudskosti može pronaći i podijeliti sa drugima i u najneljudskijim uslovima. Ta mladost tiče se distopijskih
Roman „Dugi hod“ („The Long Walk“) nije prvi koji je objavio, ali jeste prvi koji je napisao Stiven King. Te 1967. imao je samo 19; tek je počeo školovanje na Univerzitetu u Mejnu. Napisao ga je u magnovenju i samo ga je, kaže, gurnuo u ladicu. I King i dan-danas tvrdi da „Dugi hod“ nije pisao kao ciljanu metaforu o ratu u Vijetnamu, ali da je moguće da je to učinila njegova podsvijest u kombinaciji sa tadašnjim fascinacijama poput distopijskih romana „1984.“ i „Gospodar muva“ („The Lord of the Flies“). Jer tih se dana nije moglo pobjeći od slika izgubljene mladosti koja je otpravljana da gine, a da je za to niko ništa nije pitao. Morale su te i takve priče o Vijetnamu otključati nešto i u mladom Kingu. Ipak će „Keri“ („Carrie“) biti taj prvijenac koji će Kinga 1974. proslaviti; „Dugi hod“ objaviće tek pet godina kasnije pod pseudonimom Ričard Bahman. Vrlo zanimljivo, pod istim imenom 1982. potpisao je i roman „Trkač“ („The Running Man“) koji baš ove godine dobija drugu adaptaciju. Ili, preciznije, 13. novembra u Sinepleks i odabrane bioskope širom svijeta stiže rimejk koji je režirao tata-mata za štosne akcijade Edgar Rajt Novi „The Running Man“ je „prepjev“ istoimenog filma Pola Majkla Glejzera koji je 1987. lansirao
jednu od kultnih uloga Arnolda Švarcenegera. Kod Rajta, glavna uloga povjerena je Glenu Pauelu, a u sporednim se pojavljuju i: Džoš Brolin, Kolman Domingo, Majkl Sera, Li Pejs, Vilijam H. Mejsi, Šon Hejz, David Zajas Radnja originalnog filma odvijala se između 2017. i 2019. u alternativnim Sjedinjenim Državama koje su, poslije kolapsa svjetske ekonomije, postale totalitarna, policijska država. U okeanu propagandnog sadržaja, najveću popularnost dobija TV šou koji kontroliše vlast i u kojem osuđeni kriminalci mogu da dobiju slobodu ako prežive igru mačke i miša sa profesionalnim ubicama. U rimejku, taj lov traje 30 dana, a glavna nagrada teška je milijardu dolara. Glavni lik nije osuđeni ubica, nego otac kojem je novac potreban da bi spasio bolesnu kćerku. Dakle, Rajtova verzija mnogo je bliža vrlo tjeskobnom i nihilistički orjentisanom književnom predlošku, za razliku od Švarcijevog filma koji se najviše vrtio oko vrtlogave akcije. Štogod od filma ispalo biće interesantno vidjeti, kao i za „The Long Walk“, koliko će njegove ključne poruke i teme biti prilagođeni modernoj publici i hoće li joj reći nešto relevantno.
Sjedinjenih Država i alternativne budućnosti. Ne zna se tačno kada, kako i zašto, ali nekadašnja „najveća demokratija na svijetu“ pretvorila se u totalitarni sistem. Da bi osokolila građane i ubijedila ih da će zemlja biti ponovo velika (khm, khm), vlast jednom godišnje organizuje maraton za 50 mladića (u romanu ih je 100). Takmičari imaju jasnu rutu koju moraju da prate, ali ne i jasno definisanu ciljnu poziciju. Novčanu nagradu i ostvarenje jedne želje (kojegod, samo da se ne tiče izmjene Ustava ili zakona) dobija onaj koji posljednji ostane na nogama. Zapravo, riječ je o maršu smrti čiji tempo sve vrijeme kontroliše vojska na čelu sa Majorom (ciljano karikirani mačo u tumačenju legende, brundajućeg Marka Hamila). Takmičari ne smiju da se kreću ispod pet kilometara na sat. Ako uspore, dobijaju upozorenje. Ako ne ubrzaju, mogu da dobiju još dva žuta kartona. Između ta tri maksimalna upozorenja smije da prođe 30 sekundi. Ukoliko ni tada ne uspostave traženu brzinu ili, ne daj Bože, skrenu sa puta, slijedi crveni karton. I da, eliminacija koja ih čeka je bukvalna – metak u čelo.
Od 50 mladića koji kreću na marš smrti izdvaja se desetak važnijih likova, a prvi među jednakima i naš glavni junak jeste Rejmond Gareti (divni Kuper Hofman, sin velikog Filipa Simora i sjajan debitant u „Licorice Pizza“ [2023] Pola Tomasa Andersona). Upoznajemo ga u automobilu, na rastanku sa potrešenom majkom Džini (kratka, ali dirljivo efektna Džudi Grir). I veze nemamo zbog čega bi se taj momak za marš smrti prijavio, ali osjećamo da ima dobru dušu. Rejmondova dobrodušnost dolazi do izražaja već na samom početku marša, tokom kojeg se trudi da pomogne svakome kome je pomoć potrebna, bez obzira na to što su rivali. Zbog toga Piter „Pit“ Mekvrajs (sjajni Dejvid Džonson, britanska zvijezda u usponu iz filmova „Rye Lane“ [2023] i „Alien: Romulus [2024] i serije „Industry“) i postaje njegov glavni „brat po oružju“. Ganut njegovom dobrotom, Pit mu pomaže u hrabrenju družine očajnika.
Odnos Rejmonda i Pita, te hemija Hofmana i Džonsona – ogromno je i pulsirajuće srce cijelog filma koji, kada je najbolji, podsjeća na jednu od najboljih Kingovih adaptacija, coming of age klasik „Stand by Me“ (Tomas Del Rut, 1986).
Režiser Lorens i scenarista
Džefri Tajler Molner („Strange Darling“, Olivija Vajld, 2023) sve ostalo u podređuju njihovoj čudnoj a beskrajno toploj bromansi u oblandi distopijskog trilera preživljavanja. Rejmond ima ono što Pit nema – i obrnuto; savršeno dopunjavaju jedan drugog. Tim gore što su toliko dobri zajedno, jer samo jedan može da pobijedi. I preživi.
Za „Stand by Me“ vajb brinu i drugi likovi. Recimo, Henk Olson (Ben Vang iz ovogodišnjeg filmskog promašaja „Karate Kid: Legends“), mali ali siloviti prč koji bi, kad bi pobijedio, tražio da mu dovedu deset golih djevojaka. Tu je i Stebins (Garet Vering), distancirani štreber koji zna (sumnjivo) mnogo činjenica u vezi s istorijatom Hoda, pa Artur Bejker (Tat Njuot), južnjak podignut u porodici vjernika koji se maršu priključio samo sa jednim ciljem – da stekne prijatelje, te Koli Parker ( Džošua Odžik iz sjajne, potcijenjene mini-serije „Little Bird“), ljut i zapet kao puška i jedini od američkih
domorodaca među njima. Čak i siledžija Gari Barkovič ( Čarli Plamer, maestralan u drami „Lean on Pete“ [2017] Endrua Hejga ) miriše na „Standy by Me“, jer u biti je samo nesnađeno, nevoljeno dijete što potrebu za bliskošću maskira otrovnim strelicama.
Svi ti mladići sa metalnim pločicama i brojevima oko vrata – mnogo su manje bitni od glavnog dvojca i mnogo su više Rejmondovoj i Pitovoj podređene njihove karakterizacije. Ipak, zajedno grade moćnu sliku o ratnim drugovima u filmu bez rata. „The Long Walk“ to i jeste, ratni film u kojem rat svojim odsustvom miriše. Grozomorno svjedočanstvo o mladosti koja strada budzašto. Nešto što je mnogo više tragedija nego horor ili triler. I što je metafora ne samo o ratu, nego i o cijelom putovanju koje zovemo životom. O otporu, žilavosti, neodustajanju; o istrajavanju do posljednjeg daha; o življenju dok si živ.
Život i/li rat: odatle i ta estetika šezdesetih godina prošlog vijeka, kad je Vijetnam sijevao sa svih naslovnica američke i svjetske štampe. Odatle i promjene tona i prelazi iz egzistencijalnog i tjelesnog horora do vrlo životnih „Stand by Me“ momenata i dječaka koji se smiju, pričaju, druže se, putuju, sebe dijele sa nekim. I odatle osjećaj da su oni koji su stradali među prvima zapravo –
uboli premiju. Sve što slijedi pri kraju previše je mučno za gledanje, a teško za odvratiti pogled. Sve je takvo - osim kraja.
KOČOPERNI RIVALI
„The Long Walk“ duhom jeste adaptacija prilično vjerna originalu, ali mnoge su tu sitnice i okrenute naglavačke, od pripisivanja karakteristika jednih nekim drugim likovima, do izmijenjenih načina na koji umiru, pa čak i brojeva na njihovim metalnim pločicama. No, u finišu čeka pozamašna „krupnica“, te razrješenje koje je mnogo manje efektno od Kingovog. Nećemo ulaziti u detalje, ali recimo samo da nemamo čak ni istog pobjednika. I ne samo to, nego njegova sudbina, iako tragična, minira stoprocentnu nihilističku poruku samog Kinga. Mnogo je manje tjeskoban kraj filma u odnosu na onaj ponuđen u romanu, a pošteno je i reći da se „The Long Walk“ i malo prije finiša otima režiserovoj kontroli. Previše tu počinje da se priča i objašnjava. Atmosfera i lica protagonista dovoljno govore, pa je šteta što je ta potreba da se sve objasni ispala mnogo jača od vjere u estetsku i glumačku moć filma.
Opet, nije čak ni razočaravajući kraj toliko grozan da bi promijenio utisak da je „The Long Walk“ film koji zavređuje gledanje u bioskopu na najvećem platnu.
U eri u kojoj vladaju kočoperni distopijski senzacionalizmi poput „Squid Game“ i „The Hunger Games“ – ova je priča osvježenje. Koliko priča o Vijetnamu i
bilo kojem ratu, toliko „The Long Walk“ može da kaže, recimo, i o Trampu . U kratkim crtama, film je dovoljno univerzalan da se može shvatiti i kao antiratna
metafora, ali i kao kritika kapitalizma, potrampljene Amerike i/ li duboko nestabilnog modernog svijeta s obje strane Atlantika. Više prosutih lobanja i izvrnutih
imdb.com
udova nećete moći da vidite u bilo kojem filmu sa kino-repertoara koji se ne tiče ratne tematike. Ali – ni više ljubavi, bliskosti i saosjećanja. „I svi umrli u istom
danu.“ Jesu, ali oslonjeni jedni na druge… Na užasavajućem maršu i u krvavoj bajci – za desetku iz drugarstva.
Troje od četvoro glavnih i skoro svi sporedni likovi svedeni su na karikature. Samo Džuli može da prođe kao normalna osoba, što dovodi do toga da Dakota Džonson postane MVP samo zbog toga što ima najmanje materijala da zezne
Piše:
Marko STOJILJKOVIĆ
Sudeći prema novim trendovima koje društvo prati, došli smo do toga da se brak ili bilo kakva monogamna veza smatra prevaziđenom institucijom. Dok konzervativci i dalje insistiraju na porodici koju sačinjavaju biološki roditelji i deca, umerenjaci prihvataju svakakve tuđe izbore dok se njima ne nameću, a radikali bi razorili sve i gradili život ispočetka - o fenomenu poliamorije raspravlja se na visokom nivou. Znači, ne samo u „lajfstajl“ medijima „lakih nota“, već i u onim ozbiljnim, čak i akademskim.
Svi oni, međutim, dolaze do sličnog, prilično „narodskog“ zaključka da je sve to suviše komplikovano da bi se izvukla samo jedna formula, pa je najbolje čemu možemo da se nadamo nekakav set instrukcija šta i kako u kom slučaju.
Nisu sadašnje generacije formalno odraslih, ali nikada zapravo sazrelih jedinki ljudskog roda prve otkrile poliamoriju. Setimo se rimskih orgija, turskih harema, plemena koja su vazda živela u poligamiji, svingerskih zabava i koječega. Samo, eto, današnje generacije imaju nameru da to nekako urede po svom ukusu, pa se i film smatra legitimnim sredstvom.
Ipak, ni toga se nisu prvi setili –romantične komedije sa ili bez primesa „skrubola“ bavile su se notornom činjenicom da su veze same po sebi komplikovane,
imdb.com
a postaju još kompleksnije što je više strana u tu situaciju uključeno. Komplikacija se samo podiže ako su u priču involvirana i prijateljstva ili porodični odnosi. Setimo se, dakle, Majka Nikolsa, Pola Mazurskog ili Vudija Alena koji su u dobroj meri na premisi o komplikovanim vezama i odnosima među ljudima izgradili autorske poetike.
Majkl Anđelo Kovino i Kajl Marvin kao glumci, producenti i koscenaristi, a Kovino i kao režiser, pokušavaju da nastave njihovim putem, ali i da ga prilagode savremenom trenutku u filmu „Splitsville“ („Raskid“) koji danas slijeće na repertoar Sinepleksa. Kovino i Marvin ostvarili su proboj kratkim filmom „The Climb“
(2018) u kojem dva prijatelja dan pred venčanje jednog od njih (drugi je, naravno, budući kum) narušavaju odnos time što kum priznaje mladoženji da je spavao sa njegovom budućom suprugom, ali to strateški čini tokom uspona na biciklističkoj turi znajući da je fizički spremniji za beg nego njegov
Četverac u paklu tragikomično konfuznih ljubavnih veza
Godinu kasnije, kratkometražni film je prebačen u dugi metar, a priča proširena u hroniku prijateljstva njih dvojice sa svim svojim usponima i padovima. U novom dugometražnom filmu „Splitsville“, premijerno prikazanim na ovogodišnjem Kanu izvan konkurencije, Kovi-
no i Marvin pomeraju fokus na
mu priznaje da ga već neko vreme vara i da želi razvod. On je čak i spreman da joj oprosti, ali prvo mora da procesuira nova saznanja.
že u vezama i kroz njih snalaze
to kako se dvojica prijatelja trau životu.
Keri (Marvin) otkriva da ima
) u vrlo nezgodnom
problema u braku s Ešli (Adrija Arhona) nezgodnom trenutku. Na putu za vikend-od-
mor kod njihovih prijatelja, ona
Domaćini vikend-odmora u kući na obali su njegov najbolji prijatelj Pol (Kovino) i njegova supruga Džuli (Dakota Džonson) koji sa njim dele dve mudrosti. Prva je da razvod ne „košta mnogo“ ako u priči nisu veliki novac i deca, tj. da onda liči na običan raskid. Druga je da rešenje može biti otvoreni brak u kojem svako od supružnika ima pravo da „šara okolo“, dokle god to ne ugrožava njihovu emocionalnu i spiritualnu povezanost. Misleći da je suprug vara bežeći od porodičnih obaveza pod alibijem posla, Džuli prevari Pola sa Kerijem, što rezultira Polovim ispadom besa kada za to sazna. Keri potom odlazi da spasava svoj brak tako što trpi seriju Ešlinih ljubavnika koje nakon toga „skuplja“ pretvarajući se da su mu prijatelji, ali ne može da zaboravi „iskru“ sa Džuli. Kada Pol zezne stvari na poslu i time ugrozi finansijsku budućnost porodice, Džuli i Keri počinju da žive zajedno, ali onda Pol i Ešli dolaze do shvatanja da moraju da vrate nazad svoje partnere… Ima u filmu „Splitsville“ nečeg od inicijalne definicije da ovo zapravo jeste novoholivudska romantična i „skrubol“ komedija namenjena našem vremenu. To vidimo donekle u postavci stvari i u uokvirivanju radnje u strukturu poglavlja naslovljenih po tačkama brakorazvodnih ugovora, ali i u izgledu koji je filmski, a ne televizijsko-sitkomovski. U nekoliko pametno složenih i snimljenih kadrova, gde je kamera Adama Njuport-Bere strateški postavljena u ugao prostorije da snima interakciju likova, „Splitsville“ čak pokazuje kvalitete poštene opservacije odnosa među ljudima modernog vremena.
NISKI UDARCI
Kovino i Marvin, međutim, ne prezaju ni od svojevrsnih niskih udaraca i ubiranja lakih poena, bilo da se tu radi o prizemnom verbalnom, a ponekad i grafičkom seksualnom humoru, o skretanjima prema „slepstiku“ ili čak polumotivisanim, čisto fizičkim gegovima. Ponešto od toga je solidno izgrađeno i „naplaćeno“, kao ona sedmominutna tuča Kerija i Pola u kojem deblji kraj izvlače Polova
i Džulina kuća i akvarijum njihovog sina. No, ponešto jednostavno razbija ritam, pa tako „Splitsville“ postaje film sa svojevrsnom krizom identiteta, gde ne kapiramo šta su zapravo autori hteli da postignu.
Postoje tu, međutim, i mnogo veći i ozbiljniji problemi počevši od karakterizacije likova, gde su troje od četvoro glavnih i skoro svi sporedni - karikature. Zapravo, jedino Džuli može da prođe kao normalna, staložena i prema sebi iskrena osoba, što dovodi do toga da Dakota Džonson postane MVP iz prostog razloga što ima najmanje materijala da zezne. S druge strane, Ešli je svedena na histeriju i iritantnost koja bolje funkcioniše na papiru nego na filmu, pa je Adrija Arhona, koja je bila izvrsna kod Ričarda Linklejtera u filmu „Hit Man“ (2023), ovde uludo potrošena. Uz to, oba ženska lika su nedovoljno razrađena, pa zapravo deluju kao trofeji koje muški likovi moraju nekako da osvoje.
Nasuprot ženama, karikature Pola i Kerija suviše su detaljno iscrtane. Pol je onaj antipatični, hvalisavi, lažljivi „japi“ muljator, užasno materijalističan, ali i svestan sopstvenih nedostataka, pa, kao, iskreno želi da se promeni i popravi. U poređenju s njim, Keri deluje simpatično, ali je zapravo derište i vezana vreća. Kovino i Marvin su glumački i stvaralački uigrani, pa je ta njihova dinamika na ekranu gledljiva čak i kada nije sasvim uverljiva.
Fokus je očito na njima dvojici, a kroz priču se provlači i tema zajedničkog muškog prijateljstva. Čak se može tvrditi da su njih dvojica primeri dva ekstrema savremene muškosti - one toksične i one kilave. Ipak, „Splitsville“ ne funkcioniše potpuno ni kao studija tih i takvih tema jer njegovi autori zapravo pokušavaju da žongliraju sa suviše tema, pritom zadržavajući taj fingirano bezobrazni, a zapravo neozbiljni i nezreli ton.
Na koncu, ta kombinacija tek donekle funkcioniše. Zbog toga „Splitsville“ ne uspijeva da dobaci ni do sopstvenih uzora, ni do ambicije da postane ultimativni film o vezama za treću deceniju 21. veka.
Lijepa vijest iz užurbanog svijeta striming platformi: u trenutku kada većina serija manje-više sliči jedna drugoj kao jaje jajetu, pojavila se anomalija koja prekida tu monotoniju. Riječ je o „Women Wearing Shoulders Pads“, novoj ekvadorskoj HBO Max animaciji, koja je rađena u produkciji matične kuće Rika i Mortija „Adult Swim“. Vibrantna priča podijeljena na osam desetominutnih epizoda (pogledano pet) najkraće bi se mogla opisati kao spoj ludih, nadrealnih kadrova kakve smo viđali u filmovima Pedra Almodovara iz osamdesetih godina sa prekrasno skockanim stop-motion svijetom meksičkog studija „Cinema Fantasma“ i sve to po ideji Gonzala Kordove („Tuca and Bertie“). Konačni rezultat je neodoljiva komedija za odrasle koja se mora svidjeti svakome ko voli priče „drugačije od drugih“.
U Kvitu, u Ekvadoru, tokom osamdesetih godina, Marioneta Negosios (Pepa Paljares) je bogata, nemilosrdna i egoistična žena koja živi u gradu sa svojom desnom rukom Kokitom (Gabrijela Kartol). Ona je producentkinja televizijskih reklama koje ciljaju na pretvaranje zamoraca, tj. morskih prasadi u kućne ljubimce.
Glavna junakinja ubrzo otkriva da ima novu suparnicu. Riječ je o Donji Kvispe ( Laura Tores ), izvršnoj direktorici ekvadorskog restorana „El Cuchillo“, najpoznatijeg po jelu „cuyes“ („morsko prase“), koje je, naravno, više od hrane. U ovoj seriji, morska pra-
Dok šetamo od melodrame do komedije, od sapunice do LBGTIQ+ tema, od jednog do drugog vibrantnog ženskog lika, otkrivamo fascinantan svijet u kojem muškarci uopšte nemaju glas
žisera, poput prevlasti ženskih likova, seksualnog naboja u vezama, važnosti majčinske figure, veličanja hispanskog nasljeđa…
I ne, Kordova to ne krije, već naprotiv, rado ističe fascinaciju Almodovarom u intervjuima.
sad su takođe bikovi koji se koriste za borbe, a jedna od Marionetinih životinjica bori se sa njima. Nakon što otkrije da Nina (Nikol Vaskez), kćerka njene suparnice i poznata aktivistkinja, ima ogromnog kućnog ljubimca kojeg jaše poput konja, Marioneta pokušava da je pretvori u zvijezdu. Uz sve to, kroz svoj užurbani i neuredni način života, našu glavnu junakinju proganja misteriozna figura. Popis osumnjičenih raste, dok njen ego emocionalno manipuliše ljudima…
Kada počnete da gledate, seriji „Women Wearing Shoulder Pads“ potrebno je izvjesno vrijeme da vas „odradi“. Činjenica je da zahtijeva strpljenje, te da neobičnim stilom i pričom ne uvlači gledaoce na prvu loptu. Ipak, ako ostanete sa njom, bićete zavedeni. Dok šeta od melodrame do komedije, od sapunice do LGBTIQ+ tema, od jednog do drugog vibrantnog ženskog lika, otkriva fascinantan svijet u kojem muškarci uopšte nemaju glas.
Kao što rekosmo, priča je rađena pod jakim uticajem Pedra Almodovara, što se najviše osjeća u portretu Marionete, koja je ista Pepa (Karmen Maura) iz filma „Women on the Verge of a Nervous Breakdown“ (1988). Kasnije otkrivamo njenu ljubavnicu Espadu Muletu (Kerigma Flores), toreadorku koja se ne bori sa bikovima već sa divovskim zamorcima, gdje odnos između strasti ringa i električne romantične privlačnosti snažno podsjeća na film „Matador“ (1986). I da, to su samo neki od najočiglednijih primjera korišćenja Almodovarovog opusa kao izvora inspiracije.
Seriju generalno obilježavaju najikoničniji elementi poznatog re-
Ova mješavina almodovarovske estetike i referenci na ekvadorsku kulturu stvara jedinstvenu prezentaciju koju je teško porediti sa bilo kojom drugom recentnom animiranom serijom, čak i onima koje je producirala kuća „Adult swim“, ovog puta kroz svoj latinoamerički brend „Adult Swim Latam“.
Ako pogledate naslove epizoda, vidjećete da kreator razigrano referiše na melodramu. Odličan primjer je peta epizoda „Ista noć kao i sinoć“. Priča o Marioneti i njenom egu odlično je secirana i uspijeva da iznenadi narativnim obrtima, dok urnebesni i energični dijalozi zdušno pomažu u tome. Naravno, u ovom animiranom svemiru, stereotipi i uobi-
čajena mjesta su svakodnevica i bilo bi neobično zaobići ih, ali ovdje dobijaju novo, sarkastično značenje kada ih Kordova umetne u radnju.
S druge strane, svaki lik u ženskom ansamblu stoji čvrsto na nogama od samog početka, s dovoljno dimenzija da ih sve jednako obožavate. Teško je posebno izdvojiti bilo koju junakinju, jer Kordova je demonstrirao veliku vještinu u osmišljavanju cijele kombinacije i uradio istinski impresivan posao.
Kao i u svakoj telenoveli, priča prikazuje sukob dvije žene, konkretno Marionete i Donje, ali priča se vrlo brzo prebacuje i na odnose između majki i kćerki, pa se priča razgranava. Kako epizode prolaze, Kordova uspijeva da opravda logiku koja tjera likove da se ponašaju ozbiljno unutar apsurdnog i nadrealnog konteksta. To priči daje poseban ton, ciljano usmjeren na odraslu publiku, ali ipak i sa dovoljno jakom scenografijom i kreativnom slobodom
da „Women Wearing Shoulder Pads“ može da djeluje dopadljivo i interesantno i mnogo mlađoj publici.
Najikoničniji aspekt serije je, naravno, njen vizuelni stil. Svaki kadar (poput ekstremnih krupnih planova likova, prikazanih s rukama i usnama u stvarnoj akciji), svaki kostim, svaki dijalog - odiše posebnim mirisom. Zasićene boje, kadriranje i pretjerani likovi stvaraju svijet u kojem groteskno i lijepo koegzistiraju u harmoniji. Ovdje estetika nije puka dekoracija, već je to jezik koji prikazuje bit Latinoamerikanaca u svoj njegovoj bujnosti, pa čak i uključujući muziku koja prati svaku scenu. Režija sve to prati rekreirajući ekvadorski svijet slikovitim detaljima u pozadini, posebno vidljivim u pokretima tijela i manirima likova. No, cijeli vizuelni identitet posebno dobija na značaju ako znate da su sve lutke ručno izrađene, kao i zamorci koji izgledaju vrlo originalno. U ovoj priči, u kojoj su žene uvijek u prvom planu sa svim svojim manama i vrlinama, Kordova je iskoristio jednu od prepoznatljivih karakteristika sapunica, i to kako bi dao svoj doprinos potrazi za rodnom ravnopravnošću. U atmosferi u kojoj su zabave, zabranjene romanse i tajni seksualni susreti dio svakodnevice, „Women Wearing Shoulder Pads“ očarava svakom narednom epizodom. Ova serija je definitivno snažan kulturni hibrid, čiji autor koristi humor kako bi uhvatio važne društvene dileme i teme poput borbe za moć i borbu liberalnog američkog društva za jednakost i napredak.
Kratki format, vjeran „Adult Swim“ stilu, čini ovu seriju i brzim i lakosvarljivim proizvodom, idealnim za gledanje, ali ne ono lagano, jer se ispod lakoće krije dublja slika, kontradiktornih i nijansiranih žena u okruženju gdje se lično i političko isprepliću. Bilo bi zaista lijepo da „Women Wearing Shoulder Pads“ postane fenomen, ne samo zbog upečatljive estetike ili nadrealnih scena, već zbog sposobnosti da nasmije sa svim svojim kontradikcijama.
Stojan STAMENIĆ
Pod dimom i mrakom, kraj iste šipke noćnog kluba u Los Anđelesu, Elizabet Berkli je na Demi Mur naletjela. Obje na istom tragu i pred trapezom svijeta striptizete.
Bila je jesen 1994; našle su se na istoj raskrsnici života. Za jednu ta šipka biće put do visina najplaćenije zvijezde Holivuda. Za drugu - vještičja lomača. Otprilike godinu kasnije, poslije premijere erotske drame „Showgirls“ (1995) Pola Verhuvena, Elizabet je stala pred novinara koji je intervju započeo ovako: „Recite mi, kakav je osjećaj biti potpuni promašaj i propast?“
Film kaže ovako: vrlo zgodna i karakterno još kočopernija plavuša, sama na svijetu, stiže u Las Vegas. U grad gdje se jako rijetko stigne daleko, a još rjeđe dogodi da neko suštinski uspije. Možda jedan odsto, eto.
E, tu će nju neki mnogo bogatiji muškarci i žene probati da iskoriste, instrumentalizuju, liše svega ljudskog. I sve će ih na kraju,
kroz pretjeranu igru od naivnog kempa, ona preveslati i pronaći izlaz iz lavirinta Las Vegasa. Zar stvarno zvuči tako i toliko loše?
Agent ju je više puta i mimo svog interesa od te uloge odvraćao. A Elizabet Berkli željela je samo „Showgirls“. Scenarija se dokopala mnogo prije početka kastinga; o svom je trošku putovala do Los Anđelesa, pa do Njujorka i Vegasa… Zamislite, ona cura, plavušica iz serije „Zvono kao spas“ („Saved by the Bell“), da glumi striptizetu. A Elizabet je samo znala da sa tom junakinjom ima neku ludu konekciju. Kada je prvi put stala ispred producenta Čarlsa Evansa predstavila se: „Ja sam Nomi“. Koji dan kasnije, Verhuven mu je rekao: „Zaustavi potragu. Niko Nomi ne može odglumiti kao ona“. Filmski fijasko devedesetih: od 21. septembra 1995. godine kada je „Showgirls“ sletio u bioskope - bio je totalna, rijetko viđena propast. Prvo, kada je zarada u pitanju, stvarno niko nije želio to da vidi. I to je bio tek početak. Onda su se, u tim jesenjim sedmicama, na film ostrvili filmski kritičari. Grubo, izopačeno, pretjerano, dosadno, govorili su jedni. Čisti kemp, govorili su drugi. Nimalo seksi, nimalo atraktivno u toj golotinji, dodavali su. Jedna žena za Elizabet je napisala - da bi i Barbika to možda bolje odglumila. Ukratko, imali su žrtvu za filmsku lomaču.
Ta igračica, o šipke noći moderne Amerike razapeta, nije ništa više od robinje američkog optimizma. Ona ipak vjeruje u neki iščašeni uspjeh i lično ostvarenje, u svijetu u kojem uspije samo jedan odsto
A šta je sve Elizabet činila za tu ulogu… Mislite da je lako biti striptizeta elitnih klubova u Vegasu? Cijelih 12 sedmica intenzivnih, višečasovnih treninga sa koreografkinjom Margerit Deriks. Pa onda četiri i po mjeseca snimanja, a to je značilo plesati pred kamerama svaki dan, i do 16 sati, sedam dana sedmično. Bez dublerke.
I sve je to bilo za Verhuvena, za njegovu viziju, za njegovu slavu mračnjačke erotike prethodno potpisanu sa Šeron Stoun u „Niskim strastima“ („Basic Instinct“, 1992). I sve je pošlo po zlu. U taj Vegas, u tu istinsku prijestonicu kulture i duha Amerike sa početka devedesetih, štogod to značilo - stoperka Nomi stiže onako poslovično ljuta. Ma,
naelektrisano ljuta. To je njena jedina odbrana u ovom svijetu. Ples i petlja. Kamiondžiji koji je tu pokupi sasvim lagano prebaci radio-stanicu: „Ne volim Garta Bruksa“. I odmah znate da je naoštrena da se bori. Taj kamiondžija će prvo da joj uvali žvaku da zna nekog ko bi mogao da joj završi neki posao. Da bi je onda samo odžepario. Nije ni stigla u Vegas, a već je žrtva.
E, tek onda Nomi nalijeće na jednu striptizetu koja će joj otvoriti neka bitna vrata. Pa na ludi par bogatuna koje glume Kajl Maklaklan i Đina Geršon. Oboje će je, na svoj način, iskoristiti; oboje željeti i da je, u toj iščašenoj erotici, ponize i sa njom pod obrišu, i ne sanjajući sa kakvom zvjerkom imaju posla.
A šta s onom pričom kritičara da film nije seksi i erotičan? Naravno da se tiče scena seksa. E, tu je Elizabet Berkli, sasvim ciljano - akrobatski pretjerana. To u bazenu i na svakakvim još mjestima - to je maltene njena striptiz tačka. Bijesna i silna - skoro kao obračun, revolveraški duel modernog Divljeg zapada… Jasno vam je već, šta je Verhuven tu želio da kaže?
Elizabet Berkli, ta striptizeta o sve šipke noći moderne Amerike razapeta, opet i na kraju krajeva nije ništa više od robinje američkog optimizma. Ona ipak vjeruje u neki iščašeni uspjeh i lično ostvarenje u svijetu u kojem samo jedan odsto uspije. I koja je, ispod površine i hladnog znoja na uzavreloj koži - ipak i mnogo ciničnija i manipulativnija na svom putu ostvarenja nego što bi to iko pomislio.
Tri decenije nakon premijere samo možemo reći - da je ona, takva, bliža stvarnoj osobi nego što bi to iko na prvu loptu pomislio… Ali šta to vrijedi kada su joj karijeru ekspresno zakopali onom pričom, da bi i svučena Barbika bolje odglumila?
E da, „Showgirls“ je bio i prvi mejnstrim film, prikazan u hiljadama američkih bioskopa, s oznakom „NC-17“. Sadržaj samo za odrasle, nikako za maloljetnike. Ne toliko zbog ekscesivne golotinje, koliko zbog jedne scene silovanja. I to je za Verhuvena bila spremna da odglumi.
Nakon premijere ništa joj nije bilo jasno; filmski svijet je upirao prstom u nju - a Elizabet je radila samo ono što je, erotikom već proslavljeni režiser, od nje tražio! I niko je tada iz produkcije
nije zaštitio. U filmskoj industriji ostavljena je na ledini zbog nečega za šta je radila žestoko i strogo prateći instrukcije. Džaba je bilo i to što se i Verhuven javno oglasio: „Pustite je, ako ima krivice, krivica je moja. Sve te zamisli šta ona treba da čini bile su moje“. Naravno, javnost ga je doživjela kao džentlmena, a nju kao netalentovanu kučku. Izgubila je ugovor agencijske kuće; jedva je dobila novi. Dotakla je dno, a karijeru polako spašavala komedijom „Klub prvih žena“ („The First Wives Club“, Hju Vilson, 1996)… I tu je, ironijo Holivuda, morala da glumi nečiju ljubavnicu.
ZLA TIGRICA
I opet, nakon 30 godina, samo možemo da govorimo sa naknadnom pameću kako Verhuvenov film tada nijesu željeli da „pročitaju“. Niko tu nije vidio jedno nedozrelo dijete zarobljeno u tijelu elitne striptizete. Niti svijet u kojem - za one koji se pitaju i koji plaćaju - seks sam po sebi nije seksi, ali očaj i pokora jesu. Onaj, koji definitivno ni na filmskom setu to nije mogao da „prokljuvi“, bio je Kajl Maklaklan, veliki Linčov glumac, kod Verhuvena ipak u jednoj od najlošijoj rola karijere. E, on je tu lutak
kojeg bi i obična lutka mogla da zamijeni.
Đina Geršon ipak je suštinski jedina koja do samog kraja i do kosti sve to zna i shvata. E, ona igra nekog ko u malom prstu vrti sva pravila Vegasa. I ona je tu zla tigrica koja u svakom momentu može kandžom da rastavi lovinu. Zato je, na samom kraju, poljubac Đine i Elizabet više nego simboličan, poput teatralnog predavanja trona za onu koja konačno shvata svoju ulogu u ovom svijetu. I koja je napokon komotna u tom zmijskom tijelu i toj led-ledenoj koži. O svim tim pjesmama i plesovima (a najbolji ide uz mnogo opaku stvar Dejvida Bouvija!) iz „Showgirls“ sada možemo govoriti kao o ritmovima i klinčevima naših ambicija i života. I tako bi samo pravdali sebe i prali ruke od one mržnje i raspeća karijere, koje je Holivud prije tri decenije spremio za Elizabet Berkli. Stvarni svijet za nju je pakovao ulogu mnogo strašniju od one koju su joj u filmu željeli Đina Geršon i Kajl Maklaklan. Jer kako da film poput „Showgirls“ uspije u vremenu u kojem je suštinski i moderni odmetnik Divljeg zapada - jedna striptizeta?
PPjesma „Priča života“ napisana je u zoru tog 18. septembra, bile su to posljednje
Hendriksove riječi za koje će svijet čuti
rijatelj Erik Bardon našao se na Noting Hilu malo prije ambulante i policije; to što je u panici po stanu tražio drogu značilo je samo da je već znao da je Hendriks mrtav. Sve što je želio tog jutra bilo je da skloni bilo šta što bi moglo da baci ljagu na Džimijevo ime. Pronašao je jednu ispisanu cedulju.
Priča života brža je od treptaja oka. Priča o ljubavi naprosto: zdravo, doviđenja. Do sljedećeg viđenja
Bardon se već oko podneva našao pred novinarima. „Priča života“ napisana je u zoru tog 18. septembra 1970; bile su to posljednje Hendriksove riječi za koje će svijet čuti. Erik je mislio da se tu radilo o posljednjoj poruci samoubice; o smrti svog druga tada je govorio kao o suicidu. Mnogo puta, unazad 55 godina, govorio je da je tog jutra pogriješio; da je ta pjesma mnogo više. Njemačka klizačica Monika Daneman posljednja je Džimija vidjela živog; decenijama je, do prerane smrti 1996, tvrdila da je ta pjesma njoj posvećena. „Rekao mi je da želi da pjesmu zadržim za sebe i da nikad ne zaboravim šta je tu napisano. Rekao mi je da je ta pjesma o nama, o njemu i meni“. Sve što je o Hendriksu i tom danu u medijima i policijskim izvještajima rekla Monika - tek jedna
od Džimijevih djevojaka tog njegovog posljednjeg ljeta - užasno je nedosljedno. Panika, ljubomora, krivica. Slabo je ko Moniku tih dana, ali i svih narednih decenija uzimao ozbiljno.
Takav je svijet sada, a takav je bio i prije 55 godina: o Hendriksovoj smrti govori se kroz blato od nepobitnih dokaza. Udavio se u sopstvenoj povraćki. Popio 18 puta veću dozu tableta za spavanje od propisane. Imao je 27 godina, a već je sebi ozbiljno zdravlje narušio. Suicid? Možda, nema jasnih dokaza. Nesretni splet okolnosti? Možda, nema jasnih dokaza.
Oko dva popodne, „BBC Radio 1“ ovako je počeo redovni informativni program: „Džimi Hendriks, jedan od najoriginalnijih i najtalentovanijih rok muzičara, preminuo je jutros“. Istog dana na drugom kraju Atlantika, u izdanju Njujork Tajmsa, uokviren je ovako: „Genijalni tamnoputi muzičar, gitarista, pjevač i autor briljantno dramatične sile od muzike. Govorio je i izražavao se najsilnijim pokretima, potezima i riječima koje je mogao izmaštati i stvoriti“. Bio je 18. septembar 1974; na London se spuštalo veče… I svijet se kotrljao dalje.
da dokazuješ da si Gitarski kralj?“
dobrih pitanja“.
Takođe, želio je tih dana da što prije škartira menadžera Majkla Džefrija. Tada nijesu znali za ono što mi sada zovemo „burnout“ - sindrom izgaranja. A DžiPET I PO DECENIJA OD
Posljednji intervju. Sedmicu ranije, u londonskom hotelu Kamberlend, novinar „Rekord mirora“ Kit Altam nije, naravno, bio ni svjestan kakvu težinu će ti redovi imati. „Osjećaš li pritisak, da treba
„Ne, nikad ne puštam da me takve stvari dotiču. Jer, znaš… Kada bi ljudi pustili da im se takve stvari vrzmaju po mislima, onda sigurno ništa ne bi uspjeli da stvore. Gitarski kralj…? Vau, pa meni to zvuči malo previše“. „Smatraš li sebe ocem psihodelije u muzici?“
Tu se već Džimi nasmijao. „Smatram da imam pristup ludog naučnika. Ne smatram da sam pronalazač rok psihodelije, već samo da sebi postavljam mnogo
Bio je to jedan od rijetkih osmijeha tih dana. Uoči smrti, Hendriks se sa dvije parnice suočio. Jedna se ticala bivše djevojke koja je tražila novac za podizanje djeteta za koje je tvrdila da je Hendriksovo. Druga, naravno, para od ugovora za prodaju ploča u Britaniji.
mi je prosto osjećao da je umoran, istrošen od rada, koncerata, pojavljivanja. Da je hronično nenaspavan, da ga nesanica stiska za vrat, da neka jaka prehlada nikako ne prolazi… …i da ga gomila ljudi stiska za vrat, da očekuju, da žele, da preklinju. Tako bi se, u forenzičkom mozaiku posljednje sedmice, mogla i morala naći i svjedočenja gomile onih koji su od rokenrol superstara željeli nešto za sebe.
„Kada stvari postanu teške, naprosto budi helijum - najlakši element koji postoji.“ Tako je govorio Džimi, ali kako to postići kada sa svih strana stiska gravitacija nekih elemenata na rubu radijacije?
U policijskom izvještaju mogla bi se naći i Devon Vilson: dan nakon onog intervjua, 12. septembra, bivša djevojka nazvala je Hendriksa i žešće izljubomorisala preko telefona kada je čula da je viđen sa drugom (trećom! I tek smo krenuli da ih nabrajamo…) ženom. A Kirsten Nefer je u krevetu čula kako Džimi kraj telefonske slušalice samo izgovara: „Devon, makni mi se sa grbače“. Potom je, dan kasnije, Nefer na Džimov nagovor tražila slobodan dan kod šefa - Džejmsa Bonda lično - glumca Džordža Lezenbija. „Ovo sada što radiš, to se zove jebena grupi“ - rekao joj je Lezenbi, da bi joj Hendriks samo poručio da nikad, nikad više ne progovori riječ sa takvim čovjekom. Odgovorila mu je da svijet nije tako jednostavan, da voli taj posao - i otišla narednog jutra.
Septembar 14. bio je londonski dan za razgovore o planovima za nastavak karijere sa producentom Alanom Daglasom . Dan kasnije, nakon što ga je ispratio na let za Njujork, sreo se sa najbližom prijateljicom Šeron Lorens Prema njenim riječima, govorio joj je o umoru i „gomili takozvanih prijatelja“… „Ne mogu ni da spavam više… Kako da pišem pjesme kad me nesanica ubija?“ Nikad ga nije vidjela tako ranjivog.
Naveče 15. septembra onaj Erik Bardon, drug i nekadašnji član benda The Animals, nije dozvolio da, vidno „poklopljen“ sedativima, Džimi izađe na binu jednog londonskog kluba. ,,Dođi noć kasnije.“ I stvarno se 16. pojavio u boljem stanju.
Svirao je u džez klub „Roni Skots“, tako da je publiku nosila isključivo radost. To, kako je tužno i skoro letargično, nikad tako polako svirao „Tobacco Road“ i „Mother Earth“ - nijesu primijetili. Sa gitarom posljednji put.
Veći dio 17. septembra proveo je sa Monikom Daneman. Ujutru je napravila one čuvene Džimove fotografije sa crnim „stratokasterom“.
Bila mu je najdraža gitara, zvao ju je Blek Bjuti. Crna ljepotica. U tri popodne podigli su malo novca iz banke; na Kensington marketu dao je autogram jednom dječaku,
kupio kožnu jaknu, naletio na još jednu bivšu curu Kati Ečingam Pozvao ju je da se svi zajedno vide u osam uveče; to što nije došla Kati je opisivala kao „odluku zbog koje će žaliti cijelog života“. U Čelziju se zaustavio da kupi malo papira, na kom će iste noći pisati onu „Priču života“. Svoje posljednje stihove, u svojoj posljednjoj noći. Nakratko se vratio u hotel da pozove advokata; tražio je način da raskine ugovor sa menadžerom… Predveče, na poziv bogatunskog sina Filipa Harvija, Monika i Džimi pili su čaj i pušili hašiš. Tu mu je već i ona izljubomorisala - jer je poklonio previše pažnje nekim curicama u Harvijevom društvu. Pa su se oko deset uveče, kada je ona izjurila iz tog stana, na ulici posvađali. „Jebena svinjo“, rekla
mu je koji sat prije nego što će joj, navodno, posvetiti one posljednje stihove. Kada su stigli njegovoj kući izvinjavao joj se, zajedno su popili bocu vina… I tada je, malo prije ponoći, nastala „Priča života“. Daleko od toga da je bio kraj noći: oko 15 do dva našli su se na žurci Pita Kamerona ; domaćinu se Džimi požalio na probleme sa menadžerima, malo jeo, uzeo vjerovatno i kobnu tabletu amfetamina. Monika Daneman se i tu stigla posvađati. Čak su je i neki gosti molili da prosto ode. I oko tri su se konačno uputili kući. Oko četiri mu je, navodno, ona uskratila pilule za spavanje, koje će on ipak uzeti nakon što ona usni. Probudila se, kaže, oko 10, izašla da trguje. Oko 11 već nije mogla Džimija probuditi. Navodno, tada je još disao. Hitnu pomoć zvala je u 11:18; stigla je u 11:27 sati.
U policijskom izvještaju, recimo, piše i da je Monika bila u ambulantnim kolima na putu do bolnice. Bolničari su to demantovali; kada su došli, stan je bio širom otvoren. I Džimi samo tu, nepomičan, lica u već sasušenoj povraćki, i…
Erik Bardon banuo je tu, na Noting Hilu, nedugo prije ambulante i policije. Uspio je da skloni malo one pronađene droge na vrijeme. I našao je onu ispisanu cedulju. Priča o životu kraća je od treptaja oka. Priča o ljubavi, naprostozdravo, doviđenja. Mnogo godina kasnije, višemjesečna istraga Skotland Jarda nije donijela opipljive nove rezultate. Javnosti su kazali: previše je vremena prošlo. Do sljedećeg viđenja.
Piše: Stojan STAMENIĆ
Džejms Bond bi rekao: „Kada bih se ponovo rodio, pored moje Škotske, birao bih da to bude u Crnoj Gori“. I to sve spram mjeseci i ratnog iskustva, na misiji daleko iza neprijateljskih linija… Ništa fikcija - stvaran život. Ne vjerujete?
Mnogo se ljudi sakrilo u Džejmsu Bondu i mnogo je onih koji su Jana Fleminga inspirisali da zaokruži sve ono što znači „007“. Pa je u taj špijunski kôd stao, recimo, i Janov stariji brat Piter, ratni ekspert za obavještajne igre, na misijama u Grčkoj i Norveškoj tokom okupacije u Drugom svjetskom ratu… Proslavljen time što je, jednom u Delhiju, uspio da nasamari i komandanata japanske imperijalne vojske.
Među njima je i Dvejn Hadson: Britanac iz Kenta, muž proslavljene ruske balerine Ade koja je izbjegla u Jugoslaviju, predratni inžinjer rudarstva u Srbiji, jedan od posljednjih obavještajaca koji je krajem 1941. ubjeđivao četnike i partizane da sarađuju. Naravno, tu je i Duško Popov - trostruki agent, famozno kodno ime „Tricikl“ britanske MI6 službe. Ona čuvena partija karata u filmu „Casino Royale“ (2006) sa Danijelom Krejgom, Evom Grin i Madsom Mikelsenom, izvučena je iz jedne od njegovih špijunskih epizoda u portugalskom Estorilu. Toliku ludost Jan Fleming sigurno nije mogao izmisliti. I još: Džejms Bond je i Kanađanin Vilijam Stivenson koji je četrdesetih obučavao najbolje Čerčilove ratne špijune; i arktički istraživač Sendi Glen; i vođa pariske misije MI6 Bifi Danderdejl - plejboj sa ključnom rolom u dešifrovanju „enigma“ koda. E, da, tu je i još jedan plejboj: Dominikanac Porfirio Rubioza , diplomata, džet-set zvijezda, šampion auto-trka. Svi su u Bonda stali i samo takav u cjelini mogao je biti „007“, a jednom od tih Bondova bila je bitna Crna Gora. Uz to, bio je vitez Ujedinjenog Kraljevstva, svjedok partizanske golgote, komandos, inkognito obavještajac…
Ficroj Maklejn bio je Čerčilov čovjek od povjerenja.
Zadužio ga je da tajno otputuje u okupiranu
Jugoslaviju. Njegova misija bila je toliko duga i delikatna da je potom, spram ličnih kontakata, napisao nekoliko biografija i knjiga o Titu
Ser Ficroj Maklejn ime je koje biste i na prvu loptu, bez greške, vezali za gorštačke vrleti Škotske. To je i njegovo porijeklo; ipak, rođen je i odrastao u Kairu. Već egzotika, za sina sitnog plemića iz klana Maklejn - s ostrva Mul, tamo u škotskim Hebridima. Jedan pogled na dvorac Duart, porodični ponos u Škotskoj, dovoljan je da vam postane jasno kakva je to fela. Porijeklo mu je pomoglo da gradi diplomatsku karijeru; od sredine tridesetih mladić je radio u britanskom poslanstvu u Parizu. Mislite da mu je to bilo dovoljno? Lično je, mimo svake logike i komocije, 1937. tražio transfer u Moskvu! U periodu najstrašnijih Staljinovih pogroma neistomišljenika i doskorašnjih saradnika. E, tamo je puto-
vao najčešće inkognito vozom (jer, bože moj - šta ima jedan diplomata da radi van Moskve), učio o narodima Srednje Azije, režimu, Staljinu… I uspio da sačuva glavu. Opet, ni to nije bilo dovoljno. Na početku Drugog svjetskog rata odrekao se diplomatske službeda bi pošao u vojsku! U Sjevernoj Africi 1942. istakao se u vojnom vazduhoplovstvu, ali i razvio posebnu tehniku za nastupanje velikih vojnih motorizovanih grupa po pješčanim dinama. E, od tada iz Kaira počinje da izvještava Vinstona Čerčila lično.
• • •
Maklejnov put do Jugoslavije biće dug - i slavan. Sa jednom jedinicom svojih škotskih gor-
štaka na misiji u Persiji – uspio je da kidnapuje generala Zahedija , komandanta Persijanaca kod Ishafana. I još da ga prebaci avionom u Palestinu, tada pod britanskom komandom. Incident je bio toliko važan i dalekosežan da je Adolf Hitler naprečac odustao od svih misija i planova u vezi sa Persijom! E, taj Ficroj Maklejn bio je Čerčilov čovjek od najvećeg povjerenja. Zadužio ga je 1943. da tajno otputuje u okupiranu Jugoslaviju. Njegova misija bila je toliko duga i delikatna da je potom, spram ličnih kontakata, napisao nekoliko biografija i knjiga o Titu
Daleko od toga da je taj odnos bio lak: Ficroj je bio plemićki sin; sa druge strane stajali su komunisti, a on se do tada nagledao, šta je Staljinov komunistički režim radio sa neistomišljenicima. Ovo mu je bila misija - zapisao je konkretne i jednostavne Čerčilove riječi. „Ne interesuje te ko će i kako vladati u Jugoslaviji nakon rata. Šaljem te da utvrdiš ko tamo ubija više Njemaca i ko je najviše spreman da se žrtvuje za
borbu protiv nacista“. Praktično, Ficroj je bio taj zbog čijih je izvještaja Čerčil odlučio da sve više oružja šalje partizanima - a sve manje četnicima!
I odnos sa Titom se mjesecima popravljao, i to uvijek u zbjegu ili borbi protiv njemačkih ofanziva. Do 1944. i momenta kada je uspostavljeno apsolutno povjerenje. I kada je britanski špijun Titu praktično „nacrtao“ septembarsku ofanzivu koja je značila veliki proboj partizanskih snaga u Srbiju. Što je i prethodilo sovjetskom ulasku na prostor Jugoslavije na jesen, i… Naravno, stigla su i priznanja: od britanske viteške titule „ser“, preko sovjetskog Ordena Kutuzova (zbog kog je, u tek oslobođenom Beogradu, imao posebno poštovanje sovjetskih oficira), francuskog „ratnog krsta“, jugoslovenske „partizanske zvijezde“… I taj Maklejn, poslanik konzervativaca u britanskom parlamentu u čak pet mandata, u Titovoj zemlji dobio je i dozvolu da kupi kuću nakon rata. Ljeta je provodio na Korčuli, prepoznat je kao jedan od najvećih jugoslovenskih prijatelja. I u penziji pisao opširno i strasno - o Titu, ratu, misijama, škotskoj istoriji, porodici.
U njegovoj velikoj porodičnoj biblioteci na Korčuli bila je, nimalo slučajno, i kolekcija prvih izdanja Flemingovih romana o Džejmsu Bondu. Prodata je na aukciji 2008, 12 godina nakon njegove smrti, za više od 30.000 eura. • • •
I odakle crnogorska konekcija? U „Ilustrovanoj biografiji predsjednika Tita“, godinu prije Brozove smrti, ser Ficroj pisao je da je partizanski lider smatrao da mu je britanski obavještajac neprocjenjivo bitan. Pa je odredio posebnu grupu crnogorskih vojnika, poput lične garde, da ga štite i brane.
Pa odatle, tokom brojnih jugoslovenskih posjeta, i ta jedna od brojnih izjava koje se tiču Crne Gore. „Ako bih se ponovo rodio, birao bih da, pored moje Škotske, to bude u Crnoj Gori. Da živim u Škotskoj ili Crnoj Gori. I da me u najtežim momentima života brane Crnogorci“.
Mislite da je sve to pompezno i previše kurtoazno od jednog britanskog diplomate? Spram životnog, ratnog i špijunskog iskustva, od Kaira, dvorca na ostrvu Hebrida, Persije i kazahstanskih stepa, do Titovih bunkera i ofanziva jednog gorštačkog plemića čiji je život ugrađen u veliku priču o Džejmsu Bondu - bio je dio ratne i obavještajne istine. Maklejnovom zaslugom svijet je saznao šta se u Jugoslaviji zaista dešava. I ko je tu vrijedan Čerčilove i savezničke podrške.
Seks kao otkačena i prilično banalna avantura. Zategnuta tijela nekih praznoglavaca. Pa neki životni neostvarenjaci koji su, eto, pakleno dobri u krevetu… Sve to i još mnogo sočne lascivnosti pakuje na album „Man’s Best Friend“ Sabrina Karpenter, prodavačica laganih fantazija i omiljena lajavica moderne pop muzike.
Tek sa šestim albumom „Short n’Sweet“ (2024) lansirala se u zvjezdanu stratosferu; tek prošle godine muzički svijet shvatio je u kojoj mjeri mu je potrebna ovakva, moderna Doli Parton Iz ove perspektive, djeluje savršeno logično što tu seksi šećerlemu nosi skelet i vezivno tkivo od kantri popa, diska i r’n’b muzike… Uz osjećaj, da koliko god kao fol banalna bila - Sabrina promišljeno bira estetiku i uzore. Iza te pop jednostavnosti ipak je mnogo planiranja - samo takva Sabrina mogla je da postane fenomen. Problem? Pa, čuvanje tog planetarnog statusa. Ne zavisi to samo od ideja, seksi parola i formi. Sabrina Karpen-
ter bavi se pop muzikom, a to je arena u kojoj je vraški teško ostati relevantan. Njen novi album to dokazuje; nakon njega plavojka iz Pensilvanije ostaće relevantna, ali će njena kometa polako početi da pada na muzičkom nebu. Teško je govoriti o ploči kao o koherentnoj cjelini; nije to Sabrini ni bio cilj dok je reciklirala stare teme i igrala na kartu „cure koja mnogo voli da priča o seksu“. I onda ostaje seciranje ili guštanje pjesama, redom. I to je u pop muzici sasvim u redu.
EGO DEATH AT A BACHELORETTE PARTY
vi solo projekti koje je Hejli Viljams, pjevačica benda Paramore, stvarala do nove ploče „Ego Death at a Bachelorette Party“, sada djeluju kao uigravanje. Kao trening za šampionski nastup isporučen tek sada. Kako je samo bljesnula prije dvije godine na posljednjem Paramore albumu, Gremijem nagrađenom „This is Why“. Sav taj diskretni a vrlo ciljano politični post-pank sada je skrajnut. Hejli je pred nama - melanholična, tužna i sama. I želi da se sa tim suoči i da to kanališe. Kako je samo dobar posao uradila na „Ego Death“. Sa čim se sve najvoljenija kćerka Misisipija sada hvata u klinč: prvo sa depresijom, pa sa nedozrelim i gorko-kiselim romansama, pa sa nedorečenom željom za pripadanjem i samoćom. Kroz to minsko polje, ključna rok frontmenka našeg vremena kreće se vrlo dostojanstveno. „Glum“ je sjajan primer: pjesma koju, kao da neće, iznese sasvim djetinjim, skoro bebećim glasom… A koje se ne bi, na primjer, ni Beck na vrhuncu karijere postidio.
Lako je shvatiti da Hejli ciljano piše o konkretnim osobama iz privatnog života i da, ne pominjući imena, ovdje sa njima komunicira. Žali, flertuje, grli, prašta, traži ko zna koji novi početak…
Srećom, album ima šta da spasi: „House Tour“ je brat-bratu njena do sada najbolja pjesma, raspištoljen power-pop sa vrlo osjetnim ukusom osamdesetih, ljetnja zaraza od koje ćete se teško odbraniti. „Nobody’s Son“ kao da je izašla ispod šinjela laganijeg solo repertoara Pola Makartnija, dok „Don’t Worry I’ll Make You Worry“ grabi čak i ka shoegaze žanrovskim skretanjima! Te pjesme mnogo su bolje od praznjikavih singlova „Manchild“ i „Tears“, jeftinih mamca za publiku prethodne ploče. Sveukupno: „Man’s Best Friend“ je radosni seksi eskapizam koji, eto, i dalje radi. Nešto kao smartfon čija nova verzija barem garantuje dobru prodaju.
S. S.
U „Brotherly Hate“ sasvim je jasno da pjeva o braći Faro iz svog benda, kao i da je „Hard“ - cijeli atlas razvoda i propalog braka sa basistom Čadom Gilbertom E sad, sve je to uvertira za momente poput „Disappearing Man“,a „wild hair and stare that could melt stone“ je vjerovatno posveta gitaristi i (po mnogima) novom partneru Tejloru Jorku… Ali, sveukupno, sve te priče su i nebitne - jer ovo je sve samo i isključivo Hejli. Naročito ondaa kada sasvim efektno u „True Believer“ secira odrastanje u konzervativnoj hrišćanskog zajednici… Čak i kada je najviše u garažnom pank maniru, kao u ranoj fazi benda Paramore, Hejli čuva topao, nježan optimizam, osmijeh kao lak zagrljaj. Na ploči „Ego Death“, to je sila i energija koja isijava jače nego ikada. S. S.
Finansijski kutak „Canary Wharf“ transformisan je u vodeni vrt sa plutajućim zelenim površinama, umjetničkim instalacijama i stazama za šetnju
Mjesto na kojem se vrte sve pare svijeta – tako Londonci kroz šalu nazivaju „Canary Wharf“. Taj dio grada, odsječen od unutrašnje zone, zbog visokih i vrlo brojnih staklenih zgrada vrlo često podsjeća na kutke nekih drugih svjetskih metropola. Kako bi pobijedili taj za London neuobičajen imidž, vlasnici biznisa na datoj lokaciji sproveli su kratku anketu među zaposlenima u cilju da „uljepšaju“ finansijski kutak. Istraživanja su pokazala da zaposleni žele više zelenih površina, te da misle da bi im pomogle da pobijede stres, povećaju produktivnost i ojačaju društvenu povezanost, pored uobičajenog razloga za poboljšanje kvaliteta vazduha. Tako je preko noći komercijalizovani „Canary Wharf“ svijet postao urbana oaza zahvaljujući saradnji s „Eden“, botaničkim kompleksom koji su Englezi 2001. godine postavili na prostoru bivšeg rudnika u prelijepom Kornvolu.
„Canary Wharf“ transformisan je u vodeni vrt sa plutajućim zelenim površinama, umjetničkim instalacijama i stazama za šetnju. Našlo se tu mnogo interesantnih komada, ali socijalne mreže preplavljene su većinom forografijama instalacije „Nature Rising“ koja uključuje više od 20 živih figura izrađenih od cvjetajućeg grmlja - i simbolizuje snažnu vezu između ljudi i prirode.
Figure raspoređene oko kanala doprinose konstantnoj debati o biodiverzitetu i klimatskim promjenama, ali su i odgovor na pitanje kako bi metropole mogle da riješe problem betonizacije, stvarajući mjesta na kojima priroda i ljudi mogu zajedno da napreduju. Tekst i foto: Leila MURSELJEVIĆ
objektiv@pobjeda.me
