Dnevni list POBJEDA 13.10.2025

Poneđeljak, 13. oktobar 2025. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXXI / Broj 21494 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 1 euro

! RATU U UKRAJINI

RAZGOVOR: David Perčobić, direktor

Zavoda za zapošljavanje Crne Gore

Nezaposlenost pala na rekordno niskih 8,9 odsto

U južnom regionu stopa nezaposlenosti je 2,62 odsto, u centralnom oko 5,55, dok je na sjeveru prosječno 31,03 odsto. Zato naše mjere posebno usmjeravamo ka sjeveru. Favorizujemo projekte u manje razvijenim opštinama, jačamo lokalne biroe rada i sarađujemo sa poslodavcima na stvaranju prilika, baš tamo gdje su najpotrebnijekazao je Perčobić STR. 4. i 5.

INTERVJU: Miloš Đuričković, međunarodni sekretar Socijaldemokrata i funkcioner Evropskog saveza

Beograd pokušava da Mandića proglasi gospodarom

Crne Gore

Očekujem nastavak hajke, jačanje represije i proširivanje istrage na ostale djelove društva - NVO, još neke medije i novinare, opozicione partije... Pitanje je koliko ovaj stepen represije ugrožava put Crne Gore u EU i može li ovakva država očekivati nastavak evropskih integracija - kaže Đuričković

Zapisnici i rješenja Građevinske inspekcije u vezi sa nelegalnom izgradnjom konaka u Manastiru Kosijerevo potvrđuju tezu o totalno obesmišljenom sistemu zaštite kulturne baštine

Po postupanju Uprave za zaštitu kulturnih dobara, Inspekcije za kulturna dobra i Građevinske inspekcije Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, reklo bi se da je država stvorila paralelne svjetove: u jednom - Uprava donosi rješenja, piše zabrane, vraća u prvobitno stanje, upozorava na devastaciju nasljeđa; u drugom - Građevinska inspekcija sve to ignoriše i pravi se da je prvi svijet kcija. Umjesto saradnje – ignorisanje i tišina

Danska ima 20 automobila u voznom parku svoje vlade, Švedska nula, holandski službenici preferiraju prevoz biciklom, dok je u našoj državi stanje drugačije

Vlasnik kompanije „Master inžinjering“ poslat u Istražni zatvor

Po podacima iz Vlade, za službena putovanja za tri mjeseca utrošeno je 1,2 miliona eura. Gdje se išlo i u koju svrhu, vjerovatno se ne može i ne smije saznati. Da li da ipak neko pokrene inicijativu da se poslije svakog odlaska na put podnese izvještaj nekoj nezavisnoj komisiji? Da se opravdaju sredstva, kao i svrha tolikog broja članova delegacije?

Novinar Jakša Šćekić govori o pritisku SDT-a na medije u Crnoj Gori, ali i uticaju Srbije

Novinar Jakša Šćekić govori o pritisku SDT-a na medije u Crnoj Gori, ali i uticaju Srbije

Bez kritičkih medija društvo je bolesno

PODGORICA - Uspostavljanjem kontrole nad medijima dobijate nenormalno društvo, a ne demokratsko koje može da ide naprijed. Dobijate autokratsko društvo u kojem gazda kaže - ovako treba i njegovi mediji šire njegovu istinu, zatim dolazi do sluđivanja naroda. To teško funkcioniše što se tiče EU - kaže u razgovoru za Pobjedu srpski novinar Jakša Šćekić. Ističe da talas trampizma polako zapljuskuje Evropu.

POBJEDA: Medijska situacija iz Srbije preliva se u Crnu Goru gdje vlast želi da uspostavi kontrolu nad sedam medija koji se kritički odnose prema njoj, odnosno objavljuju što se stvarno dešava. Prva stepenica u uspostavljanju kontrole nad medijima je pokušaj njihove kriminalizacije, da li je to bilo očekivano?

ŠĆEKIĆ: Mene to ne čudi jer Crna Gora ima jako veliki problem koji sama ne može da reši zbog toga poseže da stegne ili ugasi medije da se oni ne bi oteli i rekli - dosta više mešanja Srbije u unutrašnje stvari Crne Gore.

Vučić je protiv ulaska Crne Gore u EU i hoće da minimizira sav uticaj EU, da ne govorim da su predsednik i premijer pomalo nesposobni pa i nezreli: kako mogu od Hrvatske da traže da se ublaže mere zabrane ulaska za Mandića i Kneževića. O čemu se tu radi, da li je u vladajućoj koaliciji u Crnoj Gori toliki strah od Aleksandra Vučića?

POBJEDA: Ako nemate kritičke medije, kakvu atmosferu u društvu dobijate, što vidimo u Srbiji?

ŠĆEKIĆ: Dobijate bolesnu atmosferu u društvu i zato autokrate to rade. Videli ste kako to rade Orban i Fico, Janez Janša u Sloveniji je „davio“ njihov javni servis... Uspostavljanjem kontrole nad medijima dobijate nenormalno društvo, a ne demokratsko koje može da ide napred. Dobijate autokratsko društvu u kojem gazda kažeovako treba i njegovi mediji šire njegovu istinu, zatim dolazi do sluđivanja naroda. To teško funkcioniše što se tiče EU. Recimo, u Velikoj Britaniji je to nemoguće, bez obzira na sve elektronske medije, britanska štampa je po difoltu protiv vlasti i to ne može da se promeni. Pitanje je koliko će i Orban dugo funkcionisati jer ima velikih problema, a takvo ponašanje vlasti i gušenje medija im se kad-tad obije o glavu.

POBJEDA: Mediji pod kontrolom vlasti su proizveli mržnju u javnosti, kako će se to suzbiti?

ŠĆEKIĆ: Vučić funkcioniše po principu mržnje, ali nema

potrebe to suzbijati kada vidite koliko je građana Srbije bilo u Hrvatskoj na moru, a ove godine nijedan incident nije bio. Sada smo došli na to da Srbija energetski zavisi od Hrvatske. Da li ste primetili da reč ustaša polako nestaje iz tabloida jer Hrvatska drži ključ za spasavanje NIS-a i onda Vučić pravi cirkus da Srbija hoće da kupi HEP (Hrvatsku elektroprivredu), to je za njegove glasače.... Jednostranim informacijama okrećete deo javnog mnjenja protiv sebe, ali sa druge strane, na primeru Srbije se vidi šta se dešava: ljudi su na pijaci počeli da se smeju Vučićevim obećanjima i pričama šta on sve može.

POBJEDA: Što biste rekli za medijsku sliku u Crnoj Gori?

ŠĆEKIĆ: Nažalost, ona je odsjaj konfuzije u Crnoj Gori i neverovatno je da država koja je otvorila sva 24 poglavlja sada ne može da ih zatvori jer to miniraju Srbi. To sve vidi EU. Mediji su takvi kakvi jesu, vidimo da Raonić nije izabran po zakonu pa kako onda opstaje na toj funkciji? Zakon je jasanili si ga prekršio ili nisi, ali neko mora reći - ti si nezakonito izabran i u roku od 12 sati moraš podneti ostavku.

P OBJEDA: Kada se mediji kontrolišu iz istog centra, što dobija država, a što građani?

Š ĆEKIĆ : Mi živimo u autokratskom sistemu. Tramp je tražio veliku novčanu odštetu od jednih novina i sudija se nasmejao na taj zahtev i tužbu bacio u koš. Zatim je tražio da se oduzmu frekvencije svim medijima koji govore protiv njega. Talas trampizma polako zapljuskuje Evropu, a naročito se primio u Srbiji gde Vučić apsolutno kontroliše sve medije i finansijski i usavršio je tu kontrolu. Sve televizije koje su ušle pod okrilje Telekoma promenile su uređivačku politiku. Vučiću je sada strašno stalo da ugasi ili promeni uređivačku politiku televizija Nova S i N1, a problem je što kapital ne interesuje uređivačka politika već samo biznis i novac.

POBJEDA: Što je Srbija dobila medijskom lobotomijom?

ŠĆEKIĆ: Što se tiče lobotomije, studenti su uradili jako mnogo i Srbija zahvaljujući njima ima potpuno drugu fizionomiju. Dokaz da su uspeli da promene nešto je taj što Vučić ne sme da raspiše izbore jer se javno mnjenje protreslo i promenilo. Znate, 15. marta se ništa epohalno nije desilo ,ali je 300.000 ljudi bilo na ulicama Beograda. Taj broj ljudi Vučić ne može nikada da dostigne pa makar dubio na glavi. Drugo, promenio se stav EU prema Vučiću koja više neće tolerisati krađu izbora što govori i njegova rečenica upućena premijeru i predsednici parlamenta: „Sve što vam traži EU, vi im dajte“.

Medijska scena u Srbiji je jako slaba, jadna, bedna i cinična. Jutarnji programi su negledljivi jer se isti sagovornici vrte u krug, u jednom danu oni se pojavljuju na dve televizije i funkcioniše sistem koji je baziran na laži i korupciji.

POBJEDA: Da li su mediji napravili Vučića?

ŠĆEKIĆ: Ne možemo to reći jer Vučić je radikalski duh i mediji od njega ne mogu da naprave ono što on nije. On medije sve drži na kratko, zna zašto je pao Milošević i pokušava da izbegne te greške. Zbog EU, on kao napada RTS i govori da RTS ima nezavisnu uređivačku politiku. To je zamajavanje EU. RTS je uvek bio dobra državna televizija, a država je u rukama vlasti.

U martu sam podneo ostavku na mesto u programskom savetu RTS-a jer smatram da je sramotno kako radi informativni program i programski savet.

POBJEDA: Zašto SNS, odnosno vlast, kriminalizuje kritičke medije?

ŠĆEKIĆ: Oni ne znaju drugačije da rade. Time se postiže odijum u javnosti, a sve poruke o kriminalizaciji medija upućene su članstvu SNS-a i misle da će takvim porukama ujediniti članstvo za Vučića. U medijima će biti sve gore jer će pritisci biti veći pošto se Vučićev manevarski prostor smanjuje i u tom smanjivanju postaje sve agresivniji.

Violeta CVejić

PODGORICA - „Najveća akcija ikada“ Specijalnog državnog tužilaštva ponovo je otvorila pitanje ne samo zloupotrebe ove institucije u političkim obračunima režima sa opozicijom, nego i uloge SDT-a u gušenju slobode govora. Jer što je tačno javnost iz komunikacije Aleksandra Mijajlovića sa urednicima sedam crnogorskih medija saznala o optuženom podgoričkom biznismenu, osim da je imao ambiciju koju ima i ogroman broj ovdašnjih i biznismena i političara: da glumi urednika? Što nije krivično djelo. Zašto je onda Mijajlovićeva prepiska sa glavnim urednicima citirana u famoznoj Naredbi o sprovođenju istrage? Da li je cilj SDT-a zaista bio da kritičke medije i novinare kompromituje i javno ih osramoti? Ovim gašenjem svjetla, vraća li se crnogorsko društvo u Lalićevu „eru hajke“, pitanja su za međunarodnog sekretara Socijaldemokrata i funkcionera Evropskog saveza Miloša Đuričkovića

– Približavanje parlamentarnim izborima, zakazanim za 2027. godinu, kao i jasnija perspektiva ulaska Crne Gore u Evropsku uniju očito destabilizuje Vladu i dodatno remeti odnose unutar vladajuće koalicije. Režim svjesno pojačava represiju, podiže ljestvicu agresije i netolerancije, suočavajući tako društvo sa sve drastičnijim primjerima autoritarizma. Nakon skandaloznog pokušaja podizanja spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću, poslije sloma većine u Glavnom gradu, staljinistički progon građana očekivan je potez dijela aktuelnog režima – kaže Đuričković za Pobjedu. Prema njegovim riječima, Tužilaštvo je kreiralo i osmislilo optužnicu u kojoj bi se lako mogao pronaći svaki građanin koji dnevno prati i komentariše političke prilike u zemlji. – Cilj hajke je da se građanima utjera strah u kosti, te da se zastraše mediji koji kritikuju vlast. Takođe, režim ovim pokušava da homogenizuje vladajuću većinu, da nanovo disciplinuje institucije u kojima je, uprkos pritiscima, ipak ostalo odgovornih državnih službenika. Tužilaštvo šalje poruku i opoziciji - indirektno je upozorava da prekine politički rad i komunikaciju sa građanima na terenu, te da povede računa što priča; u suprotnom, njihovi privatni razgovori biće objavljeni u kontrolisanim medijima. Nivo represije i rigidnosti ove akcije mogli bi da ukazuju na to da iza svega stoji Demokratska Crna Gora – kaže Miloš Đuričković.

POBJEDA: A ne stoji?

ĐURIČKOVIĆ: Nijesam siguran da su Demokrate bile u stanju da same ovo izvedu, osim ako dio bezbjednosnog sistema kojim komanduju nije stavilo Tužilaštvo pod svoju punu kontrolu. Mislim da iza svega stoji organizovana grupa, sastavljena od predstavni-

INTERVJU: Miloš

ka vlasti, koji su na ovu operaciju morali da klimnu glavom. Drugim riječima, neophodno je bilo obezbijediti širi konsenzus malignih centara unutar vladajuće većine, koja, u iščekivanju izbora 2027. godine, hapšenjima, prijetnjama, podsticanjem osjećaja nesigurnosti i straha i gušenjem slobode govora uveliko kreće u predizbornu kampanju.

Sramota SDT-a je što pristaje da u tome učestvuje.

POBJEDA: Zašto pristaje?

ĐURIČKOVIĆ: Nažalost, u obračunima sa opozicijom i slobodnim medijima, Milorad Marković i Vladimir Novović postali su moćno oruđe u rukama dijela vlasti. Zapanjujući je stepen selektivnosti Tužilaštva: dok se na jednoj strani ljudi spektakularno hapse i nezakonito pritvaraju, dok se prema njima postupa na način koji, umjesto na pravdu, više liči na osvetu, na drugoj, recimo, imate Vesnu Bratić, do čije adrese se, eto, godinama ne može doći. Ljudima stavljate lisice na ruke, uslužnim medijima javljate da ih fotografišu, ponižavate ih i kompromitujete i, zanemarujući pretpostavku nevinosti, javno im presuđujete. Ova demonstracija selektivnosti, zloupotrebe institucija i ruganja pravdi ostavlja duboke posljedice po crnogorsko društvo.

P OBJEDA: Jeste li uopšte očekivali intervenciju zapadnih ambasada ovim povodom?

ĐURIČKOVIĆ: Jesam. Nadam se da je ćutanje većine naših zapadnih saveznika znak nevjerice i zaprepašćenosti pred onim što se trenutno događa u Crnoj Gori. Ipak, siguran sam da ambasadori pažljivo prate cio proces, da gledaju hoće li i ova operacija dijela režima, poput neki prethodnih - afera „stanovi“, na primjer - imati isti epilog ili će režim nastaviti sa utvrđenom matricom ponašanja.

POBJEDA: Što Vi očekujete?

ĐURIČKOVIĆ: Očekujem nastavak hajke, jačanje represije i proširivanje istrage na ostale djelove društva - nevladin sektor, još neke medije i novinare, opozicione partije... Pitanje je koliko ovaj stepen represije ugrožava put Crne Gore u EU i može li uopšte ovakva država očekivati nastavak evropskih integracija.

POBJEDA: Mislite da režim vodi Crnu Goru ka EU?

ĐURIČKOVIĆ: Mislim da manji dio vladajuće većine to zaista želi; i drugom dijelu je cilj ulazak naše zemlje u EU, ali u Evropu Viktora Orbana i sličnih proruskih desničara; treći i najveći dio većine radi sve kako bi Crnu Goru, umjesto u EU, vratio u „srpski svet“. Upravo je to namjera Demokrata, Nove srpske demokratije i njenih trabanata, kao i dijela poslanika Pokreta Evropa sad. Nažalost, dio PES-a saglasan je sa ideološkim i političkim stavovima Andrije Mandića, što potvrđuju turbulencije ne samo unutar PES-a, nego i unutar vladajuće koalicije. Najzad, dokaz je i to što se očito odustalo od više puta najavljivane rekonstrukcije Vlade Crne Gore. Premijer Milojko Spajić samo je lutka u rukama Andrije Mandića, bez političke moći i autoritet da sprovede najavljenu rekonstrukciju sopstvene Vlade. Usljed problema u Glavnom gradu, Spajić bi, doduše, iz igre eventualno mogao da izbaci Milana Kneževića, što takođe ne bi moglo proći bez posljedica.

POBJEDA: Zašto?

ĐURIČKOVIĆ: Zato što članice nekadašnjeg Demokratskog fronta neće ostaviti jedni druge. DF nije slučajno podijeljen, svi su dobili svoje uloge i zadatke. Nova srpska demokratija, na primjer, ima zadatak da perfidno, ali institucionalno i istrajno, nanosi štetu procesu evropskih integracija Crne Gore; Milan Knežević, pak, u tom smislu nastupa otvorenije i radikalnije, dok Demokrate imaju zadatak da sistem temeljno razore iznutra. U tom smislu, ako se Spajićeva rekonstrukcija ikada i dogodi, ona može biti izvršena isključivo pod dirigentskom palicom Andrije Mandića. Naravno, taj proces bi podrazumijevao dalju radikalizaciju i uvođenje u Vladu onih ljudi koji će mnogo jače zastupati liniju „srpskog sveta“. POBJEDA: Spekulisalo se da je, tokom onih pet minuta koje je premijer Spajić u Sloveniji dobio za razgovor sa hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem, otvoreno i pitanje ministra odbrane Crne Gore Dragana Krapovića. Ostaje i ministar odbrane?

ĐURIČKOVIĆ: Posljednjih mjeseci dosta se spekulisalo o tome da bi u Vladi Crne Gore

Jakša Šćekić

Socijaldemokrata i funkcioner Evropskog saveza

pokušava da Mandića proglasi gospodarom Crne Gore

Očekujem nastavak hajke, jačanje represije i proširivanje istrage na ostale djelove društva - nevladin sektor, još neke medije i novinare, opozicione partije... Pitanje je koliko ovaj stepen represije ugrožava put Crne Gore u EU i može li uopšte ovakva država očekivati nastavak evropskih integracijakaže Đuričković

moglo doći do smjene ministara unutrašnjih poslova i obrane. Naravno, riječ je o kadru stranke koji ne samo da pokazuje nesposobnost u resorima koje pokriva, nego i nanosi nesagledivu štetu odnosima Crne Gore i Hrvatske. Njihova bi opravdana smjena, tokom naredne dvije godine, umnogome olakšala kretanje naše zemlje prema EU - i kada je riječ o zatvaranju poglavlja i u odnosima sa Hrvatskom. Međutim, premijer očito nema političku moć da to sprovede, vjerovatno svjestan da bi Demokrate u tom slučaju sa njim ušle u frontalni rat. Budući da za Demokrate postoji samo jedna svetinja koju su spremni da pod svaku cijenu brane - mislim na fotelje, i da je riječ o stranci koja je u javni prostor unijela jezik ulice i mržnje, ne čudim se da je premijer Spajić pred tom silom ustuknuo.

POBJEDA: Pred kakvom silom? I izbori i istraživanja javnog mnjenja pokazuju da je politički rejting Demokrata obrnuto proporcionalan poziciji koju imaju unutar vladajuće većine.

ĐURIČKOVIĆ: To je istina. Rezultati izbora u Budvi, Nikšiću i Podgorici pokazali su da je politički rejting Demokrata u ozbiljnom padu. Riječ je o autoritarnoj strukturi, koja ne krije da je nasljednik politike, ideologije, načina vladanja i svjetonazora Slobodana Miloševića. U momentu kada su se našli pred zidom i mogućim izbacivanjem iz Vlade, zloupo-

trebljavajući institucije i Tužilaštvo, posegnuli su za novom zloupotrebom državne moći, za novom represijom kako bi ostali gdje su. Što je više neuspjeha i skandala u resorima koje pokrivaju, to su agresivniji. Mislim da je jedna od najvećih grešaka Milojka Spajića bila to što je „ministarstva sile“ pre-

POBJEDA: Uoči predsjedničkih izbora u Srbiji 2012. godine, predsjednika Borisa Tadića i njegovu Demokratsku stranku nije kritikovala samo tadašnja opozicija; najžešće kritike stizale su od strane slobodnih medija i intelektualaca, kojima je bilo dosta političke ucjene Tadićeve vlasti: ne glasate li za nas, dobićete Vojislava Šešelja i radikale. Kad ih je Srbija zaista dobila, nova vlast predsjednika Aleksandra Vučića je, ne samo kontinuiranom medijskom satanizacijom, sa političke mape zbrisala

do tada jaki DS. Prijeti li crnogorskoj opoziciji sličan scenario: društvo bez politički organizovanog odgovora aktuelnom režimu?

ĐURIČKOVIĆ: Bez obzira na sve, stepen razorenosti crnogorskog društva nije tako drastičan kakav je u Srbiji. U tom smislu, vjerujem da slična opasnost ne postoji.

Cilj dijela vladajuće većine i medija pod njihovom kontrolom je da demonizuju prije svega Demokratsku partiju socijalista kao najjaču opozicionu stranku, te da se novoj političkoj strukturi DPS-a nametnu

kompleksi i hipoteke iz prošlosti. Riječ je o organizovanim i ciljanim kampanjama, usmjerenim na to da kod građana izazovu negativnu emocionalnu reakciju u odnosu na opoziciju. Čini mi se da ne uspijevaju u potpunosti da postignu cilj i da podrška opoziciji raste; otuda pokušaji da se, kroz pomenute tužilačke akcije, ponovo pokrene hajka. Režim se hvata za slamku, pravi nerealne konstrukcije kako bi dodatno demonizovao najprije DPS, zatim ostatak opozicije i slobodne medije. Građani su to prozreli. Režimu je jasno da to ne donosi željeni efekat.

minju Evropsku uniju, već insistiraju na politici i vrijednostima svojih političkih očeva - Slobodana Miloševića i Momira Bulatovića Šteta koju Demokrate, Milan Knežević i Andrija Mandić nanose građanskom društvu, demokratskim procesima i evropskim vrijednostima neprocjenjiva je. U ovom momentu, ključni igrač na koga Beograda dugoročno računa svakako je Andrija Mandić. Zato ga i „čuva“: Mandić prljave poteze ne povlači javno kao Demokrate, nego skriveno i iz sjenke. Namjera Srbije je da, nakon sljedećih izbora, Nova srpska demokratija dobije status najjače stranke, a da onda Andriju Mandića proglasi za „gospodara“ Crne Gore. Baš kao što je, poslije obavljenog prljavog posla, Beograd žrtvovao Dritana Abazovića i Uru, tako će, čim obave zadatak, žrtvovati Demokrate ili PES.

POBJEDA: Što u toj situaciji radi opozicija? Čeka 2027. godinu?

ĐURIČKOVIĆ: Znam, bilo je takvih ideja, koje su u javnosti izazvale lavinu negativnih reakcija. Ipak, ne bih rekao da opozicija čeka skrštenih ruku 2027. godinu, naprotiv: pojačava tempo, trudi se da formuliše jasan odgovor na pitanje što tačno planira da učini tokom narednih godinu i osam mjeseci, koliko je ostalo do izbora. Evropski pokret će sigurno povući neke važne poteze i, za razliku od prethodnih izbora, predstojeća politička kampanja će za nas trajati praktično od juče do samog dana izbora. Hoće li aktivnosti koje planiramo dovesti do promjena 1. januara 2026., maja 2026. ili aprila 2027. godine, zavisiće od mnogo faktora.

POBJEDA: Od kojih?

pustio Demokratama. Doduše, Vladu je sastavljao od onoga što je dobio kao ponudu: mogao je da uzme ili da ostavi. Ponudu o kojoj govorim dogovorile su Demokrate, stranke nekadašnjeg DF-a, državna crkva Srbije i Beograd. Milojku Spajiću je taj račun samo ispostavljen. POBJEDA: Na temelju Vaše teze o „zadacima“ koje su stranke većine navodno dobile od Beograda, imate li utisak da Beograd namjerno ekstremizuje i žrtvuje Demokrate, čuvajući Andriju Mandića za preuzimanje vlasti 2027. godine?

ĐURIČKOVIĆ : Neposredno nakon promjena 2020. godine, u pojedinim zapadnim krugovima Demokrate su važile za partiju koja, kao navodno posvećena evropskim vrijednostima i integraciji Crne Gore u EU, ima potencijal da postane dio nekakvog „srednjeg bloka“. Nažalost, bila je to još jedna katastrofalno pogrešna procjena zapadne međunarodne zajednice. Stvari su se promijenile krajem 2022. godine, i to od trenutka kada su Demokrate dobile stvarnu moć i priliku da pokažu svoju prirodu i suštinu. Više ne po-

ĐURIČKOVIĆ: Od aktivnosti ostalih opozicionih stranaka, od prilika unutar vladajuće većine, od stava međunarodne zajednice… Da je Crna Gora demokratsko društvo, vlast bi pala mnogo ranije. Trenutno, bitka se vodi na više frontova. U prethodnom periodu, po opoziciju je otežavajuću okolnost predstavljala politika koju u Crnoj Gori sprovodi EU. Izgledalo je da je Brisel praktično priznao da živimo u paralelnoj realnosti: to što dio režima sistemski uništava sve evropske i vrijednosti građanskog društva, međunarodna zajednica uglavnom je ignorisala; istovremeno, izricala je pohvale režimu koje on nije zaslužio. Staro je pravilo da ne morate da volite svoju vladu da biste voljeli svoju državu. Slično je sa odnosom prema zapadnim partnerima: ne moramo, dakle, da volimo trenutnu politiku Brisela da bismo voljeli Evropsku uniju. Tim prije što je naš ultimativni politički cilj članstvo Crne Gore u EU.

P

OBJEDA: Što konkretno opozicija radi da bi taj cilj ostvarila?

ĐURIČKOVIĆ: Već sam kazao da se radi na osmišljavanju plana i strategije djelovanja. Da sam lider opozicije, partnerima bih, na primjer, za početak predložio da testiraju režim:

ako zaista imaju dvotrećinsku većinu u Skupštini Crne Gore, vladajućoj većini bismo morali pružiti priliku da konačno dokaže svoju navodnu proevropsku orijentaciju.

POBJEDA: Kako?

ĐURIČKOVIĆ: Tako što ćemo ih pustiti da u parlamentu sami glasaju za evropske zakone. Nema potrebe da opozicija „uskače“ i obezbjeđuje im većinu svaki put kada im njihov proruski i antievropski dio otkaže poslušnost. Samo tako bi se jasno vidjelo u kojoj mjeri je parlamentarna većina suštinski antievropska. Iako razumijem strah opozicije od optužbi i etiketiranja, prilkom takvih glasanja bih, da sam na njihovom mjestu, napustio salu. Pa neka se izbroje.

Da je opozicija tako reagovala kada je, zarad nastavka evropskih integracija, svojevremeno biran tužilac Milorad Marković, Crna Gora se danas ne bi suočavala sa hajkama i neostaljinizmom. Odgovornost u odnosu na državni a ne partijski interes opoziciji se mnogo puta obio o glavu. Režim to zloupotrebljava, dok zapadni partneri, koji sve vide, uporno zatvaraju oči pred nečim što ne bi smjeli. Vjerujem da opozicija počinje da razmišlja o promjeni taktike. POBJEDA: Razumijete li nezadovoljstvo i razočaranje dijela građana opozicijom?

ĐURIČKOVIĆ: Razumijem. Iako kritike građana i intelektualne elite ne doživljavam previše lično, veoma pažljivo ih i čitam i slušam, izvlačim određene zaključke. Sa druge strane, političke stranke znaju i ono što građani ne znaju, što se spolja ne vidi. Nije sporno da je napravljena greška kada je, na primjer, podržana manjinska Vlada Dritana Abazovića; međutim, taj potez je povučen uz ozbiljne garancije zapadnih adresa.

POBJEDA: Zašto šira javnost to ne zna?

ĐURIČKOVIĆ: Socijaldemokrate nijesu podržale tu Vladu, nijesu prihvatile zapadne garancije.

POBJEDA: Zato što im nijeste povjerovali ili zbog toga što nijeste dobili ministarstva koja ste tražili?

ĐURIČKOVIĆ: Neka bude da je ovo drugo, ali da vidimo što su Socijaldemokrate tražile. Upravo one instrumente koji bi Abazovića kontrolisali i onemogućili ga da potpiše „temeljni ugovor“ sa državnom Crkvom Srbije. Jesmo li postupili ispravno što smo odbili učešće u takvoj vladi? Mislim da jesmo. Sa druge strane, Demokratska partija socijalista je, doduše, dosta stidljivo, pomenula da su zapadni partneri garantovali da će se Dritan Abazović pridržavati dogovora i pomoći Crnoj Gori da preskoči nekoliko stepenika i stane na brzu prugu članstva u EU. No, nije problem razgovor između zapadnih partnera i opozicije - to je razgovor između ozbiljnih ljudi sa kredibilitetom, čija riječ nešto znači; problem je što je Dritan Abazović preveslao i Zapad, koji ga se nakon toga odrekao. Tamara NIKČEVIĆ međunarodni

Vlast se hvata za slamku

Miloš Đuričković

m. babović

Iz DPS-a glavnog grada poručeno da je na snazi progon svih političkih neistomišljenika

Tvrde da je postupanje

Tužilaštva usmjereno na zastrašivanje kritičara vlasti

PODGORICA - Odbor Demokratske partije socijalista glavnog grada, na juče održanoj sjednici, zaključio je da je posljednja akcija Tužilaštva usmjerena na zastrašivanje kritičara vlasti i da je označila progon svih političkih neistomišljenika, bilo da oni dolaze

iz sfere politike, medija, nevladinog sektora ili građanskih aktivista, saopšteno je iz te partije. - Ovakvim postupanjem Tužilaštvo se svrstalo kao glavni politički akter u državi i pokazalo namjeru da trajno uređuje političku scenu na način što će uticati na rejting političkih

stranaka, javno – preko podobnih medija, difamirati kritičare i uticati na formiranje ili sprečavanje formiranja određene vlasti na lokalnom ili državnom nivou - kazali su iz DPS-a. Ono što je posebno zabrinjavajuće, navodi se u saopštenju, jeste i činjenica što su se na udaru Tužilaštva našli i mediji koji se kritički odnose prema aktualnoj vlasti i što se na taj način direktno narušila njihova sloboda izvještavanja čime je ugrožena ne samo njihova lična bezbjednost već i evropski put Crne Gore. - Finalno, Odbor DPS-a glavnog grada pružio je punu podršku nastavku započetih aktivnosti stranke na svim nivoima u susret lokalnim i parlamentarnim izborima koji će sudbonosno opredijeliti dalji put naše države - zaključuje se u saopštenju. R.P.

Mitropolit SPC iskoristio parastos na Krnovu za istorijski revizionizam

Metodije: Samo su dvije brigade

bile crnogorske i partizanske, komunisti činili zločine

PODGORICA - Na lokali-

tetu Lobanje glave, juče je služen parastos mladićima stradalim na ovom prostoru, 25. avgusta 1944. godine, prenio je sajt Eparhije budimljansko-nikšićke. Pomen omladini, koja je prije 81 godinu ubijena na krnovskim planinskim vijencima, sl užio je Mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije sa sveštenstvom i monaštvom Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije budimljansko-nikšićke.

- Sabranim potomcima, rodbini i poštovaocima nevine žrtve ubijenih mladića, kojima se ni poslije toliko vremena ne zna groba, ni mramora - kazao je mitropolit Metodije Dodao je da je cijela Crna Gora tada i svaka skoro muška glava ,,odskočivši od zločinaca na početku Drugog svjetskog rata zbog raznih pasjih grobalja i drugih zločina koja su činili komunisti otišla u Jugoslovensku vojsku u Otadžbini da brani svoju zemlju“.

- Zato je bilo hiljade i hiljade pripadnika tog pokreta. Samo su dvije brigade bile crnogorske i partizanske. To je manjina koja je činila zločin nad većinom i zato su bez suda i presude u stotinama ubijali kao i ovdje na ovom mjestukazao je mitropolit Metodije. Predsjednik Nove srpske demokratije Andrija Mandić kazao je da je juče na Krnovu, u organizaciji udruženja „Ko-

sovski božur od Nikšića“ služen parastos „mladićima stradalim na ovom prostoru, 25. avgusta 1944. godine“. Tog datuma je, tokom Drugog svjetskog rata, partizanska 7. crnogorska udarna omladinska brigada na Krnovu izvela napad na položaje četničkog 8. „gvozdenog“ puka Pavla Đurišića. Sa skupa je juče, kako je saopštila eparhija na čijem je čelu, poslata „jedinstvena poruka da se na mjestu stradanja na Krnovu podigne spomen-obilježje, hram, da se prikupe sva imena oko 350 ubijenih“. Mandić je kazao da se 1944. dogodio „zločin protiv mladosti Crne Gore“. - Danas sam na Krnovu pri-

INTERVJU: David Perčobić, direktor Zavoda za zapošljavanje

Nezaposlenost pala na rekordno niskih 8,9 odsto

U južnom regionu stopa nezaposlenosti je 2,62 odsto, u centralnom oko 5,55, dok je na sjeveru prosječno 31,03 odsto. Zato naše mjere posebno usmjeravamo ka sjeveru. Favorizujemo projekte u manje razvijenim opštinama, jačamo lokalne biroe rada i sarađujemo sa poslodavcima na stvaranju prilika, baš tamo gdje su najpotrebnijekazao je Perčobić

sustvovao parastosu koji je služio Mitropolit budimljansko-nikšićki g. Metodije sa brojnim sveštenstvom te mitropolije i tom prilikom položio vijenac u znak sjećanja na preko 300 golobradih, većinski maloljetnih, mladića naše zemlje, koji su brutalno strijeljani u strašnom ratnom zločinu bratoubilaštvom oboljele naše domovine za vrijeme Drugog svjetskog rata, i kojoj se ni dan danas ne zna groba, ni mramora. Činjenica da je samo jedan od njih imao svoje potomstvo u momentu kada je ubijen, govori sve o veličini ovog zločina protiv mladosti Crne Gore - napisao je Mandić u subotu na mreži Iks.

R. P.

PODGORICA - Crnogorsko tržište rada bilježi istorijski uspjeh – nezaposlenost je pala na rekordno niskih 8,93 odsto. Direktor Zavoda za zapošljavanje mr David Perčobić poručuje da je riječ o rezultatu ozbiljnih reformi Zavoda, resornog ministarstva i Vlade, povjerenja građana i partnerstva sa poslodavcima.

- Ovo je tek početak. Naš cilj je da svako ko želi posao zna da u Zavodu ima pouzdanog partnera - kaže Perčobić u intervjuu za Pobjedu, ističući da Zavod više nije birokratska adresa, već moderan servis koji mijenja način na koji ljudi traže posao i poslodavci biraju radnike. Perčobić najavljuje mjere za sjever zemlje, te poslove budućnosti koji će, kako kaže, „otvoriti vrata generaciji mladih spremnih za svijet tehnologije i inovacija“.

POBJEDA: Ovo je istorijski niska stopa nezaposlenosti u Crnoj Gori. Kako ste došli do tog rezultata?

PERČOBIĆ: Stopa registro-

vane nezaposlenosti je 8,93 odsto, a to je oko 16,5 odsto niže nego u januaru ove godine. To je rezultat zajedničkog rada – Zavoda, Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga, Vlade, ali i povjerenja koje gradimo sa građanima i poslodavcima. Stopa nezaposlenosti nikad nije bila niža, a to znači da je danas više onih koji imaju sigurnost i novu perspektivu.

POBJEDA: Ipak, nezaposlenost je regionalno različita. Koji su izazovi?

PERČOBIĆ: Tačno je – u južnom regionu stopa nezaposlenosti je 2,62 odsto, u centralnom oko 5,55, dok je na sjeveru prosječno 31,03 odsto. Zato naše mjere posebno usmjeravamo ka sjeveru. Favorizujemo projekte u manje razvijenim opštinama, jačamo lokalne biroe rada i sarađujemo sa poslodavcima na stvaranju prilika, baš tamo gdje su najpotrebnije.

POBJEDA: Često ističete partnerstvo sa poslodavcima. Da li se ta saradnja popravlja?

PERČOBIĆ: Bez poslodava-

ca nema zapošljavanja. Naš novi pristup je otvoreni dijalog – konstantno razmjenjujemo iskustva i sugestije sa privredom. Već zajedno radimo na oblikovanju preciznijih mjera, djelotvornijih i prilagođenijih realnim potre-

David Perčobić

Zavod za zapošljavanje

Nermin Abdić i Danijel Živković

Mitropolit budimljansko-nikšićki Metodije

Nezaposlenost rekordno odsto

bama tržišta rada. To je suština: da mjere budu konkretne, da daju rezultat – više zaposlenih i poslodavce sa dostupnom radnom snagom.

P OBJEDA: Koji su trenutno najtraženiji poslovi?

PER ČOBIĆ : Godinama je najveća tražnja u turizmu i ugostiteljstvu kao i u građevinarstvu. U posljednje vrijeme sve više poslodavaca traži i kadrove u IT sektoru. To je velika šansa za mlade ljude koji žele da uđu u svijet novih tehnologija.

POBJEDA: A ko najteže dolazi do posla?

PERČOBIĆ: Najmanje šansi imaju lica sa niskim kvalifikacijama, lica bez dodatnih znanja i vještina kao i lica koja čekaju duže na evidenciji Zavoda. Ali ni oni nijesu zaboravljeni. Kroz naše programe, pružamo im šansu da steknu nova znanja i radno iskustvo. Čak i sezonski poslovi u poljoprivredi, građevinarstvu i ugostiteljstvu mogu biti ulaznica za stabilniji angažman.

POBJEDA : Digitalizacija i digitalne vještine sve češće se pominju. Koliko je to važno?

PERČOBIĆ: Digitalne vještine danas nijesu luksuz, već osnovna pismenost 21. vijeka. Svijet rada se ubrzano mijenja – gotovo svaka profesija, od najjednostavnijih do najsloženijih, zahtijeva poznavanje digitalnih alata. Privreda traži kadrove koji razumiju digitalne procese, podatke i

nove modele poslovanja. Vještačka inteligencija već mijenja način na koji radimo, učimo i komuniciramo, a njeno prisustvo postaje sastavni dio svake moderne profesije. Poslovi budućnosti biće potpuno transformisani – nestajaće rutinske uloge, a rađaće se nova zanimanja zasnovana na kreativnosti, analitici i upotrebi tehnologije. Zato i ulažemo znatna sredstva u jačanje digitalnih kompetencija, jer samo tako možemo pratiti globalne trendove i stvarati konkurentnu radnu snagu.

POBJEDA : Kako modernizujete Zavod?

PERČOBIĆ: Uveli smo digitalne servise: online prijave, elektronske potvrde, digitalno oglašavanje radnih mjesta i elektronsko učešće u programima. Obećao sam i nastojaću da doprinesem da Zavod bude moderan servis građanima, a ne birokratska barijera. Obrazovanje odraslih postaje prioritet – da svako, bez obzira na godine, može da stekne nova znanja i ostane konkurentan.

POBJEDA: Što su prioriteti Zavoda u narednom periodu?

PERČOBIĆ: Naša misija je jasna: mjere koje donose rezultat, partnerstvo sa poslodavcima i podrška ljudima. Fokus je na mladima, ženama i teže zapošljivim grupama. Paralelno, radimo na podsticanju preduzetništva i podršci malim i srednjim biznisima. Želimo tržište rada koje je otvoreno, pravedno i otporno. Zavod je tu da pruži podršku svima koji žele da rade.

POBJEDA: Nakon što je nezaposlenost svedena na najniži nivo u istoriji, koji su sljedeći koraci Zavoda?

PERČOBIĆ: Najniža stopa nezaposlenosti u istoriji Crne Gore pokazuje da idemo pravim putem. Naš posao nastavljamo sa reformama, modernizacijom i ulaganjem u ljude. Naš krajnji cilj nijesu programi na papiru, već građani koji pronalaze posao i poslodavci koji dobijaju kvalitetnu radnu snagu. To je misija Zavoda. N. KOVAČEVIĆ

STAV: Danska ima 20 automobila u voznom parku svoje vlade, Švedska nula, a holandski službenici preferiraju prevoz biciklom, dok Crna Gora ima nevjerovatnih 5.000 vozila

Zemlja sa najviše službenih automobila

Od kada postoji država, postoji i potreba da se ona finansira. Način njenog finansiranja se puno mijenjao tokom vremena. U Crnoj Gori je 1523 godine donijet kanun - namet kojom se u Crnoj Gori uvodi poseban porez – filurija. Od strane raznih osvajača i kasnije od strane države, uvođenje poreza i plaćanja taksi je praćeno manjim ili većim otporom. Kao i u svijetu i kod nas se oporezivanje mijenjalo i prilagođavalo vremenom, te smo došli do stanja u kojem smo sada: porez na dohodak, porez na dobit, porez na poklon, porez na promet, porez na nekretnine, porez na poljoprivredno zemljište, prirez na porez… I još dosta njih. Potrošio bih puno prostora samo nabrajajući. Postoji i porez na nasljeđe, ali kod nas je oslobođeno oporezivanje direktnog nasljeđivanja između srodnika.

Pa akcize na cigarete, gorivo i alkoholna pića! Carine! Tek tu su prihodi za državu vrlo primamljivi.

A sada malo analize utroška tog novca kod nas. Malo samo, na nivou osnovne škole. Po evidenciji, država Crna Gora posjeduje 5.000 službenih vozila! Na toliki broj službenika, vjerovatno opravdano (bilo bi smiješno da nije tužno). Počelo je da nedostaje registarskih tablica sa brojevima. Na primjer, samo za zimske gume za ta vozila treba izdvojiti 2.400.000 eura, ako procijenimo prosječnu cijenu jedne gume za putničko vozilo sa montažom 120 eura. Za jedno punjenje rezervoara benzinom svih vozila od prosječno 50 litara, ako uzmemo u obzir da su većinom putnička vozila, potrebno je 350.000eura. Naravno, ako računamo da se rezervoari pune skromnih jednom nedjeljno na taj broj vozila je 17.000.000 eura. godišnje... Bez osiguranja, servisa, kvarova i drugih troškova (nijesam uopšte uračunao osnovni trošak kupovine tj. nabavke vozila). Znači, to je skoro duplo više nego što je prikazana potrošnja u medijima samo za gorivo u iznosu od 9.000.000 eura za godinu dana. To je izgleda iznos za ona vozila koja su na spisku, jer po priznanju doskorašnjeg prvog čovjeka te službe, više od 2.000 vozila nije u evidenciji!?! Čak i čuvena „lada niva“ iz Nikšića koja „troši“ 400 eura mjesečno, a niko ne zna gdje je... E sada, gdje se „izgubilo“ tričavih osam miliona eura koje će, ako se neko potrudi, ipak pronaći da su se potrošila? Je li iko vodio evidenciju na što se toliko goriva utrošilo i gdje su se sve ta

Po podacima iz Vlade, za službena putovanja za tri mjeseca utrošeno je 1,2 miliona eura. Gdje se išlo i u koju svrhu, vjerovatno se ne može i ne smije saznati. Da li da ipak neko pokrene inicijativu da se poslije svakog odlaska na put podnese izvještaj nekoj nezavisnoj komisiji? Da se opravdaju sredstva, kao i svrha tolikog broja članova delegacije? Da to ne budu porodični izleti. Ni ta se praksa godinama ne mijenja, izgleda se samo „nasljeđuje“ obrazac ponašanja. A i što bi se mijenjao ako funkcioniše, pa zar nije tako?

vozila koristila. Po priznanju neke od prošle ili pretprošle garniture opštinskih funkcionera Podgorice nijesu mogli pronaći 27 svojih vozila! Ne olovaka, nego putničkih automobila u voznom parku Opštine Podgorica... Ima li iko to da popiše i provjeri? Da li su automobili na kraju pronađeni, nije mi poznato. Uostalom, nije ni važno za priču, poenta je da neka služba može da „izgubi“ toliko automobila! Takođe, vjerovatno niko nije evidentirao desetine novonabavljenih električnih automobila, na primjer za RTCG i Elektroprivredu. Pa mora se ići u korak sa savremenim trendovima, zar ne... I tu nema potrošnje goriva, ali ima subvencija države za kupovinu takvih vozila, što opet ide na teret građana, a onda i posebnih sportskih guma koje se sporije habaju zbog većeg trenja po putu, a koje su mnogo skuplje od standardnih... Da ne pominjem servis i nabavku djelova tj. baterija za električna vozila. Srećom, vozila su nova pa je valjda manje servisa. Čisto radi poređenja, Danska ima 20 automobila u voznom parku svoje vlade, Švedska 0 (nula), a Holandija preferira prevoz biciklom... Ali da pustimo takve zemlje, mi

smo neuporedivi sa bilo kojom evropskom državom... Po podacima iz Vlade za službena putovanja za tri mjeseca utrošeno je 1,2 miliona eura. Gdje se išlo i u koju svrhu, vjerovatno se ne može i ne smije saznati. Da li da ipak neko pokrene inicijativu da se poslije svakog odlaska na put podnese izvještaj nekoj nezavisnoj komisiji? Da se opravdaju sredstva, kao i svrha tolikog broja članova delegacije? Da to ne budu porodični izleti. Ni ta se praksa godinama ne mijenja, izgleda se samo „nasljeđuje“ obrazac ponašanja. A i što bi se mijenjao ako funkcioniše, pa zar nije tako?

Evo još jedan zanimljiv primjer: crnogorska avio- kompanija ima po evidenciji dva aviona u floti, koliko i Vlada Crne Gore… Apsurd? Možda. Naravno, ne radi se o istom broju mjesta u avionu. Nema potrebe da se putnik koji je uredno platio kartu „razbaškari“ na svom sjedištu kao državni službenik koji se „gura“ na 10 mjesta u poslovnoj klasi aviona, za koje smo putovanje mi građani platili „kartu“, da bi se vratio sa još poraznijim rezultatima nego kada je otišao. Priča o „uspješnoj misiji“ u inostranstvu je naravno aktuelna prvih dana, a poslije sve „pojede me-

dijski mrak“. Skoro je taj drugi avion plaćen nekoliko miliona eura! Za novac za koji smo zaduženi, a ne koji realno imamo. Bitno je da imamo „LearJet 45“ i da ne zaostajemo za drugim zemljama. A puno veće i bogatije države u okruženju imaju recimo: Češka dva „A319“, B ugarska „A319“ i „Falcon 2000“, Belgija „Falcon 900“ i dva „Falcona 7X“, Holandija „B737BBJ“ i „Gulfstream IV“ itd. Čitav rezultat Vlade je isti kao i prihod države... U rashodima smo više nego „dobri“, a nemamo opremu za gašenje požara, helikopter i avion su u kvaru, a kamioni zastarjeli! Da li se nešto uopšte uradilo po tom pitanju ili je sve „ugašeno“ sa požarima kad je pala kiša? Svake godine prolazimo kroz istu priču i opravdanje, a „to su oni prošli“! I svi prođoše, a problemi ostadoše. Da neće možda neko riješiti problem i makar popraviti postojeća vozila i vazduhoplove? Za to nema novca, nego se vanredno izdvajaju sredstva kada treba ugasiti požar. I to bukvalno. Čekaćemo izgleda sljedeću požarnu sezonu. Da se prvo namire „prešniji“ pa će i ovo doći nekad na red. Ako porezi grade državu, zašto su bogati oslobođeni a siromašni dužni? •

Piše: Mladen GAZIVODA

Službeni automobili na jednoj od podgoričkih ulica

m. babović

prof. dr Radovan RADONJIĆ

Ukoliko gospodin predsjednik Vlade misli da „dinastiji Petrović-Njegoš“, a preko nje i Crnoj Gori, može vratiti ugled i prestiž putem potenciranja priznanja nezavisnosti na Berlinskom kongresu (1878) i proglašenja Crne Gore za kraljevinu (1910), bolje da s tim ne počinje. Između više razloga za to, navodim sljedećih nekoliko:

1. Crna Gora je međunarodno priznanje formalno dobila još u XVII vijeku, 233. godine prije Berlinskog kongresa, tj. onda kad je Mletačka Republika pozvala da udružene ratuju u Kandijskom ratu (1645), a potom i u Morejskom ratu (1684). U tom kontekstu, Duždev poziv Njegušima da mu pomognu u odbrani Herceg Novog od turske invazije na ovaj grad (1681), što su ovi rado i veoma uspješno učinili, predstavlja svojevrsni ex officio čin legalne saradnje i uzajamnog pomaganja dviju prijateljskih i suverenih zemalja. (Povjesnica crnogorska, str. 620–623).

2. Na Berlinskom kongresu, Crna Gora, nasuprot onima koji su to nekako učinili, nije priznala samu sebe. To, naime, veoma jasno i glasno demonstriraju njeni delegati, time što svojim srpskim kolegama na tom skupu, na njihovo pitanje zašto se, nepotrebno, toliko vezuju za Rusiju koja im ne može pomoći budući da je počela da slabi i vidno gubi međunarodni ugled i uticaj, odgovaraju: „Nemojte misliti da smo mi tako slijepi ili kratkovidi, da nijesmo svjesni groznih tortura što smo od ruske diplomatije do sada pretrpili, a koliko ćemo ih još pretpiti. Jedina je naša vrlina što ne laviramo“. (Živko Andrijašević, Dinastija Petrović-Njegoš, str. 251). Kao dopuna tom odgovoru slijedi još i rečenica: Crna Gora nije bezuslovno odana Rusiji zbog toga što je ona materijalno pomaže, jer je baš iz oholosti njene diplomacije ta pomoć toliko ništavna da o njoj ne zaslužuje ni govoriti, već zato što se nada da će doći dan kada će diplomacija mučati, a ruski narod rješavati, pa to bilo i s mačem u ruci“. (Vojvoda Gavro Vuković, Memoari, Cetinje – Titograd, 1985. knj. 3, str. 251–252).

Crna Gora, dakle, ni nakon međunarodnog priznanja njene nezavisnosti od strane više država, neće i ne želi da izađe iz ruskog kolonijalnog obruča koji je sebi dobrovoljno namakla 1712. godine.

3. Osim toga, Berlinski kon-

Povodom najave premijera da će dinastija Petrović-Njegoš biti rehabilitovana,

Radovan Radonjić otkriva kako su se članovi te dinastije odnosili prema državi

Potomci kralja Nikole su prodali Karađorđevićima

Mislim da će gospodin predsjednik Vlade, ukoliko pristupi realizaciji svog obećanja povodom vraćanja sjaja i ugleda „dinastiji Petrović-Njegoš“ imati nepremostive teškoće. Potomstvo kralja Nikole je sve svoje – od prijestola i krune, imovine i povratka u Crnu Goru – prodalo Karađorđevićima 1927. godine za 42.000.0000 dinara

gres je, u suštini, bio čin izvjesnog novog, datim evropskim okolnostima nametnutog odmjeravanja snaga i stvaranja novih centara moći velikih sila, na kome je Crna Gora, da je htjela i umjela, imala priliku da procijeni gdje se nalazi i što joj u tom kontekstu valja činiti. Umjesto da tu priliku iskoristi, ona je na tom skupu još jednom demonstrirala svoju duboku odanost, odnosno potčinjenost, a time, htjela to ili ne, okrenutost leđa „ostatku Evrope“. Na tu činjenicu i njene posljedice, jasno je ukazao i jedan britanski državnik, u razgovoru s knjazom Nikolom, rekavši: „Crna Gora niti je kome od koristi, niti od štete, ali zato što je satrap ruski, mnozina joj ne simpatišu. Stoga, dakle, dokle se god bude nahodila u tome obliku neka se ne nada iskreno potpori Engleske“. (Vojvoda Gavro Vuković, Memoari, knj. 3, str. 13). Takvo što je, van svake sumnje, i onda bilo, i sada je mnogo više razlog za žaljenje, nego za ponos i slavljenje. 4. Odnos Rusije prema Crnoj Gori, poslije Berlinskog kongresa u biti je ostao isti kao, na primjer, 1856. godine, kad se njen diplomatski predstavnik u Crnoj Gori obratio knjazu Danilu povodom knjaževog pokušaja da Crnoj Gori otvori put i ka nekoj drugoj državi, osim Rusije: „Nikad, nikad nećemo mi dozvoliti da su ovdje bečki savjeti mjerodavni! Crna Gora ne treba da gleda osim u Rusiju, nigdje drugo. Car ruski je pokrovitelj ove zemlje, a Vi njegov izvršitelj“. (Nikola I Petrović, Djela, str. 1183). Stoga ono što se među dvjema zemljama desilo pred sam kraj XIX vijeka, nije bilo ni iznenađujuće, ni nenormalno. A desilo se da je ruski ambasador u Crnoj Gori, K. A. Gubastova, 5. juna 1900. godine, sačinio dokument u kojem na veoma grub način saopšteno da je došao kraj dva vijeka duge veze velike carevine sa svojom balkanskom „štićenicom“. Sadržaj tog dokumenta – hitno i sekretno poslat višim adresa-

ma velike carevine, glasio je:

„Crna Gora nikakvu građansku misiju koja pripada drugim zajednicama, nema i ne može imati. Nikakva društvena forma ne može postojati u toj zemlji. Kao država, Crna Gora je beznadežna. Ona je neodoljiva samo kao vojni logor, kao vojna zajednica. Kao država, ona je mala i suviše jadna i lišena sposobnosti za mirno građansko postojanje. Kao država, Crna Gora sama ne može da odgovori za svoje potrebe, postojanje države je pogubno za tu zemlju, a njeno nepostojanje je teško za narodno samoljublje. Samo kao vojni logor ona može sačuvati prostotu života i običaja, lišena iskušenja da potražuje onoga što je bijedno i nedostojno“. (Vladimir Jovanović, Ubiti knjaza, Podgorica, 2017, str. 53). Krajem decembra 1905. godine, uslijedila je izjava ruskog cara Nikolaja II, na tajnoj sjednici njegovog tajnog kabineta, koja ad literam glasi: „Druga tačka je Crna Gora. Ona pravi greške koje nama ne mogu da promaknu i to sve veće. Knjaz stalno hoće da igra neku svoju igru, koju od nas pokušava još i da sakrije. Nama je poznato da on ima neke račune sa Austrijom, koja mu drži nogu na vratu, a on naivno misli da će uspjeti da je nadigra. Knjaz hoće i svoju zonu u Albaniji, a mi mu stalno govorimo da je tamo ne može imati, jer je to zona koju smo mi dali Italiji. A onda on, krijući od nas, pokušava da od Austrije izvuče saglasnost. To je tako naivno da ja ne mogu vjerovati da je on toliko kratkovid u politici. Mi znamo da je negdje, valjda prilikom tih dvorskih sjednika, ne mogu se sad sjetiti, u povjerenju pričao da će kad bude imao Skadar, imati potpunu nezavisnost od naših para. Samo je on to rekao onako ružno, kao da ga mi ucjenjujemo ili, još gore, izgladnjujemo. On nas ovim vrijeđa. Mnogo je naivan ako misli da će nas otjerati otuda, a mi dvjesta godina sipamo rijeku novaca da bi se ta zemlja održala u ne-

zavisnosti. Tu se neke mjere moraju preduzeti. Čuli ste i za onu sramotu što je priredio prestolonasljednik kada je nakon naše nesreće kod Mukdena nazdravljao uz muziku. Da se više ne bismo oko Crne Gore razmišljali što i kako, jedan joj se pravac mora odrediti: ona se od ovog trena podređuje Srbiji. Ima slijediti ono što bude glavni cilj politike srpske kraljevine. A taj glavni cilj je hvatanje u koštac sa Austrougarskom. Kada ova politika Srbije ostvari svoj cilj, Crna Gora se ima pripojiti Srbiji i to odmah. Ne trebaju nam dvije srpske države na Balkanu koje će da se glože oko ovog ili onog, a pogotovo nam ne treba nepouzdani saveznik, koji bi nas prodao za jedan dobar kredit u bečkoj banci“. (Živko Andrijašević, Kraljica i njeni prijatelji, Podgorica, 2022, str. 153–154).

Careva neopoziva odluka potvrđena je u Petrogradu, gdje

su se 20. januara 1914. godine tajno sastali ruski car Nikolaj II i srpski predsjednik Vlade Nikola Pašić, da bi toj odluci pridodali još i to: da se crnogorski kralj mora onemogućiti u svakom pokušaju da dođe u priliku da komanduje svojom vojskom ili donosi bilo kakve odluke, te da se komanda nad crnogorskom vojskom u ratu koji je na vidiku povjeri Generalštabu srpske vojske. Crna Gora na sve to nije javno reagovala. Ponašala se kao da sve to ne zna, ili je ne interesuje. I bavila nekim „svojim“ poslovima. Donijela je dva ustava: crkveni (1904) i državni (1905). I bavila se organizacijom proslave 50 godina vladavine knjaza Nikole, odnosno tim povodom, proglašenjem Kraljevine Crne Gore (1910). Taj zvanični „medijski mir“, knjaz Nikola je narušio samo jednom: prigodom hirotonije Gavrila Dožića za mitropolita u Peći, poručio je urbi et orbi:

„Peć je bila srpska Moskva, a Moskva je čedna majka ne samo braće ni Rusa, nego i naša, jer ona ne je branila u mučnim vremenima i ozaravala vjerom u Boga i u pobjedu naše pravedne misli“. (Nikola I Petrović, Djela, str. 1004). Ni na ove odluke, kao ni na pomenutu odluku ruskog cara, iz Crne Gore nije bilo javnih reagovanja, ni protivljenja takvom toku događaja. Riječju, tokom tih, po Crnu Goru vjerovatno najtežih godina u njenoj novijoj istoriji, zvanično Cetinje se ponašalo kao da ili ne zna za sve što mu se priprema, ili to ne smatra osobito važnim. Tih godina se u Crnoj Gori, pored donošenja pomenuta dva ustava, priprema i realizuje proslava 50 godina vladavine knjaza Nikole i proglašava Kraljevina Crna Gora. Desilo se ono što je moralo, dvije zemlje su se, nakratko, razišle, a „car junaka“ je početkom 1916. godine otplo-

Piše:

Kralj Nikola I Petrović Njegoš

VIKIPEDIJA

i narodu (II)

su sve

Karađorđevićima

vio za Italiju, ali ne kao azilant (prognanik), nego svojom odlukom i s nadom da se sklanja iz zemlje, dok se prilike ne promijene.

V Na pitanje, zašto je crnogorski kralj ćutke napustio zemlju, gotovo tri godine prije nego mu je Podgorička skupština izglasala nepovjerenje, teško je tačno odgovoriti. Najvjerovatnije je to učinio iz predostrožnosti da Rusi ne odigraju posljednju kartu protiv njega, tj. otkriju da je skupa sa svoje tri kćerke udate za poznate evropske ličnosti bio na famoznoj listi „A“ registrovanih tajnih saradnika ruske carske policije, zaduženih za Italiju. (Više o tome u: Živko Andrijašević, Kraljica i njeni prijatelji, Podgorica, 2022).

fenomen

U svojoj studiji Crnogorska teokratija (izdanja iz 2017. i 2019), pisao sam na osnovu knjige Vase Čubrilovića (Istorija političke misli u Srbiji XIX veka, Beograd, 1958, str. 178) da je mitropolit Petar II Petrović bio član tajne Garašaninove ekipe, koja je pripremala realizaciju projekta o stvaranju ujedinjenih srpskih država. Kasnije sam saznao i da je ovaj duhovnik, koji je svoj posao zbog delikatnosti (tačnije direktnog rada protiv svoje zemlje) obavljao iz Crne Gore, takođe sekretno primao od Vlade iz Beograda nagradu od 1.000 austrijskih dukata godišnje, da mu je novac na Cetinje donosio činovnik srpske vlade Stevan Hrkalović, a da se te uloge prihvatao, jer je „odveć bio zanešen nacionalnim romantizmom, što je u velikoj mjeri smetalo njegovom političkim rezonovanju“, tako da je bio „u Garašaninovoj mreži jedan od politički najnaivnijih likova“. (Živko Andrijašević, Istorija Crne Gore, Beograd, str. 151). Naprosto, nemam objašnjenja za fenomen kako lice, koje iz Rusije, gdje je hirotonisano za mitropolita (1833) stiže u Crnu Goru sa bagažom u kome je i „zavežljaj sa nešto pokućstva i posteljine (Nataša R. Margulis, Njegoševa Crna Gora, str. 100), na dan upokojenja (17 godina kasnije), može da ima na stranim bankama ušteđevinu od tri crnogorska godišnja budžeta. Jednako, nemam objašnjenja ni za to, kako dječak koji kao tinejdžer gaca u prslim opancima po mokrom njeguškom snijegu, skužavajući pare za

prodato žito seljanima, uspijeva da tokom neosporno teškog i veoma mukotrpnog života u drugoj polovini crnogorskog XIX i prve dvije decenije XX vijeka, stiče zbiljski kraljevsko bogatstvo.

A teško da će mi neko vjerovati, ako kažem da takve, na kraju (ako u predjelima duha priča poput ove uopšte ima kraja), neizbježno stižu elementarne zakonitosti u životu svakog homo sapiensa: - Žrtvovati bilo koji od principa samostalnosti koja (hegelovski rečeno) „ne može biti napadnuta“, radi bilo kojih ostvarenih oblika egzistencije – položala, funkcije, karijerizma – kraj je svega što čovjeka čini ličnošću.

- Lišen svojstava ličnosti, čovjek se, veli Karl Jaspers, svodi na „atom“ prepušten žudnji za postojanjem, ali izmješten iz svega što tom postojanju daje ljudski smisao. - Takvu jedinku, bez sopstvenog pamćenja i duha, bez snage da se uspravi i suprotstavi, „magnetski privlače okamenjene parole koje više služe da se razvrstaju prijatelji od neprijatelja, nego da se uoči struktura stvarnosti“. (Rasel Džekobi, Društveni zaborav, Beograd, 1981, str. 131).

VI

Mislim da će gospodin predsjednik Vlade, ukoliko pristupi realizaciji svog obećanja povodom vraćanja sjaja i ugleda „dinastiji Petrović-Njegoš“ imati dvije gotovo nepremostive teškoće.

Prva se takva teškoća odnosi na činjenicu da su članovi porodice Petrović-Njegoš (iz prvog kruga krvne srodnosti, kako ih nazva princeza, odnosno kraljica Jelena), Crnoj Gori rekli zbogom zauvijek. Na takav zaključak upućuju tri fakta. Prvo. Potomstvo kralja Nikole je sve svoje – od prijestola i krune, imovine i povratka u Crnu Goru – prodalo Karađorđevićima 1927. godine za 42.000.0000 dinara, o čemu svjedoči i ovaj mali izvadak iz beogradske Politike.

Da su nasljednici kralja Nikole, odlukom Narodne skupštine SHS, od 31. marta 1927. godine obeštećeni zbog „konfiskacije imovine“, o čemu svjedoči ovlašćenje dato istog dana Ministarstvu finansija da, „na osnovu prethodnog sporazuma sa dinastijom Petrović-Njegoš, isplati prestolonasledniku Danilu i deci kneza Mirka, knezu Petru i kneginjama Kseniji i Veri, delom u gotovom, a delom u obrocima u doživotnoj renti ukupno svima 42 miliona dinara“. Drugo. Posljednji prestolonasljednik iz porodice Petrović-Njegoš, princ Mihailo Petrović, odbio je najavljenu nominaciju za kralja Crne Gore 1941. godine, s objašnjenjem da je ta svoja prava prenio na Karađorđeviće. Njegova izjava u tom pogledu glasi: „Zakleo sam se na vjernost kralju Aleksandru i kralju Petru. Crna Gora postoji samo kao jugoslovenski region. To je jedna realnost o kojoj se ne diskutuje. Obnoviti kraljev-

stvo Crne Gore bilo bi kao da u Italiji obnove kraljevstvo Napulja i Đenovsku republiku“. (Dr. sc. Cvetko Pavlović, O Crnoj Gori i Crnogorcima, Bar, 2024, str. 73). Treće. „Njeno kraljevsko visočanstvo smatra da bi kruna trebalo da bude ponuđena drugom ogranku njene familije. Prvi kojega bi trebalo interpelirati jeste jedan advokat koji stanuje u Beogradu i koji bi vjerovatno odbio. Potom bi ponudu trebalo uputiti jednom ljekaru koji živi u Nikšiću. Budući da je paralitičar, titulu bi mogao ustupiti svom sinčiću od deset godina, koga bi za vrijeme regentske vlasti trebalo školovati u Rimu. Saopštavam prijedlog Ćanu, koji ga ne prihvata s posebnim oduševljenjem“. (Izjava grofa Serafina Macolinija, italijanskog civilnog komesara za Crnu Goru, 29. maja 1941. godine, nakon što je definitivno utvrđeno da princ Mihailo Petrović odbija ponuđenu krunu; Matica, jesen 2009, str. 111).

ne bI bIlo mudro

Druga se teškoća odnosi na činjenicu da je politička grupacija, kojoj pripada i gospodin predsjednik Vlade, koja je pobijedila na parlamentarnim izborima 30. septembra 2020. godine i od tada je neprekidno na vlasti u Crnoj Gori, tu svoju pobjedu označila pobjedom „Petrovićke Crne Gore“.

Ako će da afirmiše nešto „autentično petrovićko“, a vidimo kakvo je bilo, ne može – jer ga vladajuća većina već uveliko živi, čak ga je u ponečemu i nadišla!

Ako će da mijenja nešto u svom „petrovićkom biću i bitku“, ne može ni to - jer tada njihova Crna Gora ne bi bila „petrovićka“ nego neka ili nečija drugo, i pokazalo bi se da oni nijesu „petrovićki“, nego neki drugi!

Upustiti se u razmišljnje kako podesiti da bude ono, kako narodna poslovica kaže „i vuk sit i ovce na broju“, ne bi bilo mudro – jer Bog ne dozvoljava mogućnost da se sjedi na dvije stolice! Posvađati se s Bogom i crkvom, ne ide ni to – jer ko bi vam onda bio kadrovik, politički i etički uzor kome obavezno ljubite ruke, i u koga bi se kleli i imali svaki oslonac! A povodom ovog posljednjeg, razumije se s punim poštvanjem gospodina predsjednika Vlade, želim da kažem i ovo: Tamo gdje ima povremenog međusobnog koškanja države sa crkvom oko prve stolice u tako stvorenog „raju“, ono ne služi ničemu drugo do ulozi povjetarca koji, kako Hegel reče, razbija žabokrečinu na površini baruštine u kojoj se guše njihovi krotki strahopoštovaoci. U društvu, pak, gdje se ima puna međusobna saglasnost, podrška i udružena djelatnost države i crkve, posebno strane crkve kakav je slučaj u Crnoj Gori danas, ne postoji ugaran koji može da razbije žabokrečinu pod kojom ona umire. I za kraj, Crna Gora nikome nije ostala dužna, ali mnogi njoj jesu ostali dužni. •

Novi propust državnih organa u zaštiti ličnih podataka

Skupština objavila, pa „uklonila“ lične karte kandidata za Ustavni sud, ali internet ne zaboravlja

PODGORICA – Objavljujući biografije kandidata za sudije Ustavnog suda Jovana Jovanovića i Mirjane Radović, Skupština Crne Gore nenamjerno je otkrila njihove matične brojeve i brojeve ličnih karata.

Greška je nastala kada su, uz ostalu dokumentaciju, na sajtu objavljene i fotokopije ličnih karata kandidata, na čijoj poleđini su ostali vidljivi ovi podaci. Iako su sa većine dokumenata uklonjeni matični brojevi i ostali lični podaci, previd priređivača doveo je do ozbiljnog propusta. Pobjeda je, odmah nakon što je uočila problem, o tome obavijestila Agenciju za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama (AZLP) i Skupštinu Crne Gore. Redakcija nije objavila priču dok Skupština nije reagovala i uklonila dokumenta, kako bi spriječila da podaci postanu dostupni široj javnosti i čitaocima koji bi ih mogli dodatno dijeliti. Iz AZLP-a su poručili da će slučaj tretirati kao inicijativu za vršenje nadzora, kako bi se utvrdilo činjenično stanje. Skupština je, s druge strane, priznala propust i navela da je riječ o tehničkoj grešci.

- Objava navedenih podataka dogodila se usljed tehničkog propusta prilikom obrade pristigle dokumentacije. Greška je ispravljena u najkraćem roku, a podaci su propisno uklonjeni sa veb-stranice Skupštine Crne Gore - saopšteno je iz Odjeljenja za odnose s javnošću, uz izvinjenje zbog nenamjernog propusta.

Ipak, problem nije potpuno riješen. Iako su kopije ličnih karata uklonjene iz javne pretrage, podaci su i dalje bili vidljivi putem direktnog linka koji je Pobjeda ranije poslala Skupštini i AZLP-u. Još jednom se pokazalo da staro pravilo – jednom na internetu, uvijek na internetu – i dalje važi.

u pozorenje pr I je propusta

Zanimljivo je da je samo nekoliko dana ranije AZLP upozorila institucije da prilikom objavljivanja dokumenata na svojim sajtovima moraju pažljivo anonimizovati lične podatke. Agencija je u prethodnom periodu primila više pritužbi građana upravo zbog objavljivanja dokumenata koji ni-

Skupština Crne Gore je, objavljujući biografije kandidata za sudije Ustavnog suda, nenamjerno otkrila njihove matične brojeve i brojeve ličnih karata. Iako je greška ubrzo ispravljena, incident je otvorio pitanje koliko su institucije zaista spremne da zaštite privatnost građana i osjetljive podatke koje objavljuju na internetu

jesu adekvatno zaštićeni –među njima i onih koji su se nalazili na portalu Vlade Crne Gore.

Zbog toga se AZLP obratila Ministarstvu javne uprave, koje upravlja vladinim portalom, zahtijevajući da upozori administratore da se moraju pridržavati Zakona o zaštiti podataka o ličnosti. Agencija je uočila da se slični propusti dešavaju i u drugim institucijama.

Kazali su da je evidentna namjera rukovaoca da zaštiti lične podatke markiranjem crnom bojom, ali, kako su upozorili, takvi „zacrnjeni“ podaci često ostaju čitljivi zumiranjem dokumenta ili na određenim uređajima Umjesto površne anonimizacije, Agencija preporučuje fizičko prekrivanje podataka neprozirnom trakom ili drugi metod koji ih čini potpuno nečitljivim.

- Afirmišući pravo javnosti da zna, uz istovremeno poštovanje prava na privatnost, apelujemo na sve rukovaoce da s dužnom pažnjom objavljuju dokumenta i spriječe povredu prava građana – smatraju u AZLP.

Građan I sV e sVje sn I j I , problem I sV e složen I j I

U godišnjoj analizi rada, AZLP konstatuje rast broja pritužbi i žalbi građana, što pokazuje da svijest o pravima u oblasti zaštite privatnosti postaje sve veća.

- Istovremeno se suočavamo s novim izazovima – od zloupotrebe podataka u digitalnom prostoru do balansiranja između zaštite privatnosti i javnog interesa - navodi se u izvještaju. Agencija ukazuje da građani sve češće traže zaštitu zbog neosnovanog zadržavanja ličnih karata od trećih lica, obrade podataka prilikom kupovine robe, neovlašćenog korišćenja brojeva telefona u marketinške svrhe, video-nadzora u stambenim zgradama, hotelima i drugim objektima.

- Rapidni razvoj tehnologije,

globalni izazovi u regulaciji, sve veća upotreba interneta, društvenih mreža i vještačke inteligencije zahtijevaju posebnu pažnju cijelog društva - ističu iz Agencije. s lučaj KCCG: o bjaV ljen I mat I čn I broje VI 700 paCI jenata Koliko nepažnja u postupanju s ličnim podacima može biti ozbiljna, pokazuje i prošlogodišnji slučaj Kliničkog centra Crne Gore (KCCG). Zaštitnik ljudskih prava i sloboda tada je utvrdio da je KCCG povrijedio pravo pacijenata na zaštitu ličnih podataka kada je objavio listu čekanja s imenima i matičnim brojevima više od 700 pacijenata. Zamjenica zaštitnika Tatjana Radović-Todorović formirala je predmet nakon što je portal CDM objavio informaciju o ovom propustu. Iz KCCG-a su saopštili da je za grešku odgovorna zaposlena iz Službe za poslove informacionog sistema, protiv koje je pokrenut disciplinski postupak.

Nakon što je propust otkriven, KCCG je u roku od nekoliko sati uklonio sporne liste i objavio nove, sa šifrovanim podacima.

- Internet, kao javni prostor u kojem su dostupni brojni podaci iz privatne sfere pojedinaca, mora se pratiti s dužnom pažnjom i razvijenim kontrolnim mehanizmima radi sprečavanja i prevencije zloupotreba - poručeno je iz institucije Zaštitnika. Objavljivanje ličnih podataka fizičkih osoba na internetu predstavlja invazivan i rizičan način obrade, jer otvara prostor za njihovu zloupotrebu u različite svrhe. Propust Skupštine još jednom je pokazao koliko je tanka linija između transparentnosti i privatnosti. Dok institucije objavljuju dokumenta u ime javnog interesa, internet i dalje podsjeća da - jednom kada lični podaci postanu javni, povratka nema. j. martInoVIĆ

PODGORICA – Mašinski fakultet Univerziteta Crne Gore ,,ne proizvodi“ dovoljno inženjera koliko ih je potrebno na tržištu rada. Podaci kojima raspolaže uprava ovog fakulteta pokazuju da se, na primjer, kroz program stručnog osposobljavanja potražuje i do 200 inženjera, ali ovaj fakultet može sada da ponudi samo njih - tridesetak.

Uprava ovog fakulteta je, s druge strane, zadovoljna ovogodišnjim upisom brucoša kojih je, kako su kazali Pobjedi, više za čak 50 odsto nego ranije. Obrazložili su da su do tog rezultata došli tako što su obilazili više škola i objašnjavali đacima šta sve nudi ovaj fakultet, kakve laboratorije imaju, šta studenti mogu da rade kada ga završe i koliko su poslovi traženi na tržištu rada. Na fakultetu su tri programa – Mašinstvo, Drumski saobraćaj i Mehatronika, te su ove godine zabilježili da je na svakom od programa upisano tridesetak brucoša, a licencom je predviđeno po 50 mjesta. Zanimljivo je da se tokom studija studenti angažuju za razne projekte i da za rad na pojedinim primaju mjesečno 900 eura.

BUDUĆNOST

Pobjeda je posjetila ovu obrazovnu ustanovu nakon što smo na nedavno održanom Festivalu nauke i inovacija zapazili razne eksponate, među kojima je bio i robot koji može da obilazi nepristupačne predjele.

Dekan fakulteta prof. dr Radoje Vujadinović kaže da se trude da dosta dobrog urade za državu i njenu budućnost.

- Stanje industrije nije orijentisano ka proizvodnji nego ka drugim disciplinama - poljoprivreda i turizam su strateške grane razvoja. Odnos uvoza i izvoza je u disbalansu i to je sve izraženije. Negdje čuvamo nukleus, radimo da osavremenimo programe, jačamo laboratorije i čekamo da u društvu sazre svijest da treba nešto da se, ipak, proizvodi – rekao je Vujadinović.

Dekan je stava da Crna Gora treba da ide u pravcu razvoja nove tehnologije, nove proizvodne linije, te se nada da će donosioci odluka uvidjeti takvu potrebu... - Mi razvijamo i robotiku... Potrebna je digitalizacija svih procesa, reindustrijalizacija. Kada

Mašinski fakultet Univerziteta Crne Gore osavremenio programe, čekaju da u društvu sazre svijest da treba nešto da se proizvodi

Nova industrija u laboratorijama privukla studente

U jednoj laboratoriji nalazi se aerotunel kojeg je dizajnirao akademik prof. dr Petar Vukoslavčević. On je izmislio senzor koji može da mjeri vrtloženje i turbulentno strujanje. Inženjer Ognjen Mijanović, kojeg smo zatekli u laboratoriji, ispričao je da je prof. Vukoslavčević krajem osamdesetih godina radio čak i na nekim projektima za NASU

se kaže – industrija, misli se na neke prljave tehnologije, na fabrike kako su nekad izgledale. Razmišljamo o novim prizvodima i idejama koje bi otvorile i nova radna mjesta – istakao je dekan.

MAŠINE

Vujadinović kaže da u laboratorijama imaju mašine koje su najbolje na tržištu. Obišli smo više laboratorija u kojima smo zatekli laborante, odno-

Pojedini studenti dolaze sa slabim predznanjem

Rukovodilac studijskog programa za drumski saobraćaj inženjer dr Boško Matović ispričao nam je da bilježe da se pojedini studenti ispisuju sa Mašinskog fakulteta nakon prve godine, jer dolaze sa problematičnim znanjem koje steknu kroz osnovnu i srednju školu. On kaže da pojedini ne znaju, na primjer, osnove – integrale, izvode... - Njihovo znanje nije zadovoljavajuće. Vjerovatno ćemo realizovati dodatne časove da im pomognemo. Nekada je to moguće, a nekada nije – kazao je Matović. Ističe da je ovo generalni problem.

sno inženjere koji su objašnjavali šta sve imaju njihove ,,riznice bogatstva“. Tu su mašine koje ispituju tvrdoću materijala. Objasnili su da kao što imamo hranu koja se uvozi u državu i ispituje njen sastav, tako se isto radi i sa metalnim materijalima. Ispituju razne mehaničke karakteristike materijala i onda znaju koji treba da se upotrijebi za koju konstrukciju. Tu su, pored ostalog, i mašine zelene tehnologije koje omogućavaju spajanje materijala bez topljenja.

- On nije radio direktno za njih, ali indirektno jeste. Taj čovjek je jedan od najboljih inženjera u Crnoj Gori. Osnovao je ovu laboratoriju za energetiku – rekao je Mijanović. Imaju i 3D štampu. Mijanović je istakao da su odštampali kacigu prvog Amerikanca, Alana Šeparda, koji je nosio kada je bio u svemiru.

- To je skenirana kaciga, NASA je izbacila na internet i odštampali smo je. Bukvalno je ista –istakao je Mijanović.

ne... Poručuju da će im biti izazov u narednom periodu da pronađu studente koji će moći da odgovore na sve zahtjeve, pa će vjerovatno morati da angažuju i srednjoškolce – iz srednje saobraćajne škole.

Analiza iz 2019. godine pokazala da je samo 16 odsto puteva bezbjedno

Mašinski fakultet je, kako je ispričao, na javnom oglasu Uprave za saobraćaj, izabran da bude nosilac važnog projekta kroz koji će da se ocijeni bezbjednost putne mreže. Matović je istakao da je u Crnoj Gori više od 2.000 kilometara putne mreže. Kada njihova analiza bude gotova uložiće se novac da se unaprijede putevi kako bi se smanjio i broj saobraćajnih nezgoda. - Snimili smo više od 2.000 kilometara državnih puteva. Trenutno radimo cjelokupnu mrežu koju je potrebno ručno kôdirati, analizirati različite elemente. Tu je više od 90 različitih varijabli. Studenti koji su licencirani unose podatke koji se kasnije analiziraju softverima. Izlaz iz toga je mapa koja ima nivo bezbjednosti saobraćaja od jedan do pet. Jedan je crna zvjezdica, odnosno najnebezbjednija, a pet je zelena – najbezbjednija. Na bazi toga ćemo imati jasniju sliku stanja bezbjednosti putne mreže – rekao je Matović. Preliminarne rezultate projekta imaće krajem godine. Matović je podsjetio da se 2019. godine radila analiza i da su tada imali situaciju da je samo oko 16 odsto putne mreže bilo bezbjedno za vozače i putnike. Oko 80 posto putne mreže ne ispunjava minimalne standarde propisane u zemljama Evropske unije. - Vidim tu napore Uprave saobraćaja i Ministarstva da se unaprijedi stanje – zaključio je Matović.

- Imamo mašine koje prave alate koji su, na primjer, napravili masku, kućište na tom telefonu koji držite u ruci. Alati koji su to stvorili, napravljeni su na ovakvim mašinama – objašnjavaju nam laboranti.

U jednoj laboratoriji nalazi se aerotunel kojeg je dizajnirao akademik prof. dr Petar Vukoslavčević

On je, kako kažu, izmislio senzor koji može da mjeri vrtloženje i turbulentno strujanje. Inženjer Ognjen Mijanović, kojeg smo zatekli u laboratoriji, ispričao je da je prof. Vukoslavčević radio čak i na nekim projektima krajem osamdesetih godina za NASU.

Fakultet ima i električna vozila, solarnu elektranu na krovu, a kroz sve inovacije žele da budu primjer u društvu.

Studente od starta uključuju u rad u laboratorijama, jer kroz praksu stiču najbolja znanja.

- Najvažnije je da se trudimo da ih kroz praktičnu nastavu integrišemo u sve projekte. Oni prolaze obuke i imaju mogućnost da tokom studija i zarade. Imamo evropske i nacionalne projekte. Studente za nacionalne projekte angažujemo po ugovoru u djelu, te zarade 900 eura mjesečno – rekao je dekan.

Za poslove uglavnom angažuju studente sa master studija, ali ima i onih sa druge, treće godi-

NAJBOLJI U REGIONU Studijskim programom za drumski saobraćaj rukovodi inženjer dr Boško Matović On nam je ispričao da je na ovom fakultetu skoro pet godina, a da je došao sa Fakulteta tehničkih nauka iz Novog Sada. Međunarodni projekti su ga doveli do određenih kolega iz Crne Gore, te su razmijenili ideje o potencijalnim strateškim pravcima razvoja Mašinskog fakulteta UCG. Matović kaže da se profesorima svidjela njegova vizija, te je na kraju odlučio da se sa porodicom preseli u Crnu Goru.

- Nijesam pogriješio što sam došao. Nijesam se pokajao koliko god mislili da je u inostranstvu bolje, ja nijesam saglasan s

tim. Ovdje su odlični potencijali, više je saradnje sa institucijama i dosta ima prostora sa razvoj. Komunikacija između Univerziteta i nacionalnih institucija je direktnija i jednostavnija je saradnja. Sve to omogućava brži razvoj i napedak. Ulažemo u kadar, u opremu i imamo, na primjer, nešto što ne možete vidjeti, čak, i u mnogo razvijenijim evropskim gradovima. Recimo, u Sloveniji sam bio i imamo mnogo više opreme u odnosu na sve njihove fakultete – rekao je on. Naveo je primjer da su ranije licencirali revizore, provjerivače bezbjednosti u saobraćaju, što je skupa i zahtjevna oprema. - Na vrijeme smo kupili sve. Nabavili smo električno vozilo, kamere za snimanje putne mreže. Sve je to zahtjevno i skupo – kazao je on. Matović ističe da su u regionu sigurno na prvom mjestu, tvrdeći da nema niko toliko projekata i aktivnosti kao što ima ovaj fakultet. N. ĐURĐEVAC

Savremene mašine na Mašinskom fakultetu

Radoje Vujadinović

Ognjen Mijanović

gnemo. Nekada je to moguće, a

Poneđeljak, 13. oktobar 2025.

PODGORICA – Sudija za istragu Višeg suda u Podgorici Goran Šćepanović odredio je juče pritvor do 30 dana vlasniku kompanije „Master inžinjering“

Vladanu Ivanoviću, kojeg Specijalno državno tužilaštvo (SDT) sumnjiči za pranje novca, potvrđeno je Pobjedi iz Višeg suda.

N jemu je pritvor odrđen zbog uticaja na svjedoke, a uhapšen je u petak nakon čega je zadržan do 72 sata zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke.

Iz SDT-a je ranije saopšteno da Specijalno policijsko odjeljenje u Podgorici, kako su naveli, „izvršava hitne dokazne radnje prema fizičkim i pravnim licima i radnje lišenja slobode fizičkih lica, zbog postojanja osnova sumnje da su učinila krivično djelo pranje novca“. Vijesti su u subotu objavile da je Ivanović uhapšen zbog sumnje da je njegova kompanija godinama skrivala da je pet stanova u Master kvartu u Podgorici kupio odbjegli šef kavačkog klana Radoje Zvicer

Prema pisanju ovog medija, Ivanović se prema navodima iz naredbe za istragu sumnjiči da je prikrio vlasništvo tako što je Zvicerove stanove ostavio upisane na njegovo preduzeće.

Sa druge strane, njegov branilac, advokat Zoran Piperović, kazao je prekjuče za Pobjedu da u spisima predmeta ne postoji nijedan do-

Vlasnik

kompanije „Master inžinjering“ poslat u Istražni zatvor

Ivanoviću pritvor do 30 dana zbog mogućeg uticaja na svjedoke

kaz za tvrdnje tužioca da su Ivanović i njegova firma dobili jedan jedini cent od Zvicera, ističući da se SDT oslanja na navode sa „Skaj“ komunikacije i to komunikacije koju su navodno vodili odbjegli policajac Ljubo Milović, Zvicer i suspendovani policijski službenik Petar Lazović.

- Ivanović je objasnio da su stan htjeli da kupe Tamara Zvicer, inače supruga Radoja Zvicera i njen otac. I on je platio od svog novca kuhinju i opremu za stan sa računa „Master inžinjeringa“, to su vidjeli i u SPO, pojasnio je Piperović.

Podsjećamo, po nalogu sudije za istragu Višeg suda u Podgorici Gorana Šćepanovića, službenici SPO su 12. juna prošle godine, tokom izviđajnih radnji pretresli tzv. ničiju kuću u elitnom podgoričkom naselju Gorica, či-

ji je vlasnik Vladan Ivanović. Pretres je tada obavljen u okviru izviđaja protiv kom-

panije „Master inžinjering“ i predmeta oko „ničije kuće“. Kuća Vladana Ivanovića do-

spjela je u žižu nakon što je uhapšeni predsjednik Atlas grupe Duško Knežević, iz

bjekstva, iz Londona, 2019. godine izjavio da se ona gradi za tadašnjeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i da je Ivanović samo formalni vlasnik. Đuk anović je u januaru 2019 . godine kategorično odbacio optužbe Kneževića i saopštio da kuća na Gorici nije njegova i pozvao predsjednika Atlas grupe da dostavi dokaze za svoje tvrdnje. Inspektori su u junu prošle godine dva dana u Ivanovićevoj kući popisivali - wc šolje, vodokotliće, lavaboe, umivaonike, bidee, parkete, sijalice... Popisali su i građevinski materijal, keramiku, kade, česme, pločice... Oba dana pretresu su prisustvovali Ivanović i njegovi advokati Marko Milošević i Zoran Piperović, koji su tada tvrdili da je nalog o pretresu bio nezakonit.

J. RAIČEVIĆ

Izvršna direktorica i glavna i odgovorna urednica portala

Standard prijavila prijetnju

Muminović: Institucije od urednika i novinara napravile

„glinene golubove“, upozorila sam na atmosferu linča

PODGORICA - Izvršna

direktorica i glavna i odgovorna urednica portala Standard Jasmina Muminović podnijela je juče krivičnu prijavu policiji zbog prijetnje koja je putem društvene mreže Fejsbuk upućena redakciji toga medija. Juče u 17 časova dala je izjavu i pred osnovim državnim tužiocem u Podgorici Džemilom Kalačem. Prijetnja je ispisana juče, kada je na zvaničnoj Fejsbuk stanici portala Standard, ispod linka teksta pod naslovom „Selektivnost SDT-a: Progon urednika važniji od 100 ′kalaša′ spremanih za Crkvu Srbije“, ispisan komentar korisnika pod imenom Radetić Dušan (ćiriličnim pismom) u kojem je pisalo: „Standard, a da ti malo dođem kući?“. - Ovaj komentar doživljavam kao prijetnju meni lično, uredništvu i novinarima portala Standard, posebno u kontekstu nedavnih događaja u koji-

ma je Specijalno državno tužilaštvo targetiralo naš portal i još nekoliko medija u Naredbi za sprovođenje istrage za kriminalno udruživanje u predmetu protiv Aleksandra Mijajlovića i još nekoliko osoba - navela je Muminović u prijavi. Glavna i odgovorna urednica Muminović je istakla da se zbog prijeteće poruke osjeća ugroženo, kao i da strahuje za bezbjednost članova redakcije portala, te je zatražila da

Uprava policije i Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) izvrše procjenu bezbjednosnog rizika i preduzmu mjere zaštite. Muminović je istakla da je targetiranjem od strane SDT-a kreiran ambijent u kojem su institucije od urednika i novinara napravile „glinene golubove“, dodajući da je tekst zbog kojeg je stigla prijetnja na adresu Standarda činjenica da je SDT imalo prioritetnije predmete za istraživanje Ustavnog uređenja i javne bezbjednosti. - Upozorila sam prije nekoliko dana da se kreira atmosfera linča slobodnih medija novinara istraživača i kritičara. Stavljanje urednika medija u kontekst kriminalnog udruživanja u kojem je napravljena konstrukcija podređenog položaja u odnosu na osumnjičene je klasično targetiranje i pritisak, kao i pokušaj ugrožavanja ličnog i profesionalnog integriteta uredništva i kredibilnosti medija - navela je Muminović. R. P.

Tužilaštvo izdalo privremenu mjeru zabrane raspolaganja, korišćenja i otuđenja nepokretnosti

SDT blokirao stan Draga Spičanovića u Baru

PODGORICA - Specijalno državno tužilaštvo blokiralo je imovinu bivšem šefu kontraobavještajne službe Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) i funkcioneru Uprave policije Dragu Spičanoviću, koji je uhapšen 3. oktobra zbog sumnje da je pripadnik kriminalne grupe biznismena Aleksandra-Aca Mijajlovića. - Privremena mjera – zabrana raspolaganja, korišćenja i otuđenja nepokretnosti 9. oktobra je upisana na Spičanovićev dvosobni stan od 86 kvadrata u Baru. Naredbu je, dan ranije, izdalo Specijalno državno tužilaštvo - piše u listu nepokretnosti u koji je portal Adria imao uvid. Osim tog, sudeći po podacima Uprave za nekretnine, Spičanović nije zvanični vlasnik nijednog drugog stana u Crnoj Gori.

Za razliku od Spičanovića, njegovom navodnom nadređenom u kriminalnoj organizaciji Aleksandru Mijajloviću, SDT nije blokiralo nepokretnosti jer se pod imenom tog biznismena u katastru ne vodi nijedan stan, poslovni prostor, garaža… Spičanoviću se na teret stavlja da je, zloupotrebom službenog položaja, Mijajloviću protiv kojeg je SDT, sredinom juna ove godine, podiglo optužnicu zbog sumnje da je i na čelu kriminalne grupe švercera cigareta, omogućavao pristup podacima Uprave policije i ANB-a, uključujući i tajne informacije.

- Drago Spičanović je imao zadatak da prikuplja i dostavlja podatke o broju lica na protestnim skupovima pokrenutim protiv usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti širom Crne Gore – litijama, vozilima, lici-

Saobraćajna nesreća u Kotoru

Stradao

ma koja su saslušavana u SDT-u, lične podatke koje je dobijao iz Centralnog registra i evidencija MUP-a. Zadatak mu je bio da organizatora obavještava o postupanjima policijskih službenika prilikom sprovođenja službenih radnji, da daje naloge drugim policijskim službenicima za praćenje političara i sveštenika, obavještava o procjenama ANB-a o bezbjednosnim rizicima, prenosi podatke dobijene sa Odbora za bezbjednost i Skupštine Crne Gore iz takozvane „gluve sobe“, obrađuje podatke koje je sačinila Unutrašnja kontrola MUP-a vezano za upotrebu sile policijskih službenika prilikom ustoličenja mitropolita na Cetinju 5. septembra 2021. godine, kao i da preduzima druge radnje po nalogu organizatora - piše u tužilačkim spisima. R. P.

PODGORICA - U saobraćajnoj nesreći koja se dogodila juče ujutru oko pet sati u mjestu Trojica, nadomak Kotora, poginuo je B. I. (29).

Nesreća se dogodila kada se automobil kojim je B. I. upravljao prevrnuo. R. P.

Privođenje Vladana Ivanovića

Jasmina Muminović

Zapisnici i rješenja Građevinske inspekcije u vezi sa nelegalnom izgradnjom konaka u

PODGORICA - Dok se nelegalni konak u Manastiru Kosijerevo već godinama gradi na zaštićenom kulturnom dobru, građevinski inspektori Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine ponašali su se kao da u državi ne postoji nijedan drugi organ, nijedan zakon osim njihovog, nijedno rješenje osim onog koje sami napišu.

U njihovim zapisnicima i rješenjima upućenim Eparhiji budimljansko-nikšićkoj nema traga činjenici da je Uprava za zaštitu kulturnih dobara još početkom 2023. donijela rješenje o obustavi radova i vraćanju u prvobitno stanje, niti da su inspektori za kulturna dobra Građevinskoj inspekciji uputili inicijativu za postupanje. Kao da kulturna baština, zakonske obaveze i međuinstitucionalna saradnja ne postoje - osim kada se treba pohvaliti na kakvom prigodnom prijemu ili ispuniti brošuru za 100 dana rada Vlade?!

Po postupanju Uprave za zaštitu kulturnih dobara, Inspekcije za kulturna dobra i Građevinske inspekcije Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, reklo bi se da je država stvorila paralelne svjetove: u jednom - Uprava donosi rješenja, piše zabrane, vraća u prvobitno stanje, upozorava na devastaciju nasljeđa; u drugom - Građevinska inspekcija sve to ignoriše i pravi se da je prvi svijet fikcija. Umjesto saradnje – ignorisanje i tišina. Umjesto sprovođenja zakona - izgovor o „dinamici rada“. Umjesto zaštite - birokratska amnezija.

IZOLOVALI SE

Zapisnik i Rješenje građevinskih inspektora donijeti u avgustu ove godine nakon postupanja u vezi sa nelegalnim konakom u Kosijerevu, do kojih je Pobjeda došla preko Zakona o slobodnom pristupu informacijama, uz pomoć MANS-ovog servisa „Pitajte institucije“, pokazuju da je Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine postupalo potpuno izolovano od svih prethod-

Država ne samo da vidi, ona svjesno žmuri

Po postupanju Uprave za zaštitu kulturnih dobara, Inspekcije za kulturna dobra i Građevinske inspekcije Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, reklo bi se da je država stvorila paralelne svjetove: u jednom - Uprava donosi rješenja, piše zabrane, vraća u prvobitno stanje, upozorava na devastaciju nasljeđa; u drugomGrađevinska inspekcija sve to ignoriše i pravi se da je prvi svijet fikcija.

Umjesto saradnje – ignorisanje i tišina

nih odluka u istom predmetu. Ni u jednom dijelu zapisnika inspektora Aleksandra Todorovića, niti u rješenju kojim se zabranjuje upotreba nelegalno izgrađenog konaka ne pominje se da je Uprava za zaštitu kulturnih dobara još ranije donijela rješenje o obustavi radova na izgradnji konaka u Manastiru Kosijerevo i naložila vraćanje u prvobitno stanje. To znači da je Građevinska inspekcija zanemarila već postojeće upravne akte drugog organa, čime je prekršila načelo saradnje iz člana 12 i član 63 Zakona o inspekcijskom nadzoru, koji ih obavezuje da razmjenjuju podatke, usklađuju mjere i sarađuju sa drugim organima državne uprave. Umjesto da postupi na osnovu već donijetog rješenja Uprave i da u koordinaciji s njom sprovodi nadzor nad određenim mjerama – Građevinska inspekcija je počela iznova, kao da slučaj ne postoji. Time je faktički poništila rad drugog državnog organa, što u praksi znači da država sama sebi

Uprave za

poništava odluke, da se zakoni međusobno ne prepoznaju, a da kulturna dobra nestaju između nadležnosti.

U administrativnom jeziku to se zove „nedostatak koordinacije“, ali u stvarnosti – to je pravni i institucionalni haos koji direktno pogoduje nelegalnim graditeljima.

Jer kad jedan organ zabrani radove, a drugi o istom objektu piše kao da zabrana ne postoji – bezakonje postaje legalno, a odgovornost se rastvara između jalovog nabrajanja članova zakona, faksimila i me-

„Temelj identiteta“ koji puca od licemjerja

Dok se u Kosijerevu na kulturnom dobru zida bez dozvole, a državni organi se međusobno prave da ne postoje, ministarka kulture i medija Tamara Vujović na javnim skupovima govori o „održivoj budućnosti“ i „temeljima identiteta“. Na otvaranju manifestacije „Dani evropske baštine 2025“, ministarka je nedavno poručila: „Očuvanje kulturne baštine je temelj kulturnog identiteta i održive budućnosti Crne Gore... Baština nije neutralna – ona je uvijek predmet zajedničkog identiteta i zajedničke odgovornosti“. Dok ministarka Vujović recituje o „održivoj budućnosti“ i „temeljima identiteta“, kulturna baština joj se bukvalno ruši i zida pred očima. Dok govori o „slojevitom kulturnom pejzažu“, ti slojevi se, od Boke do Kosijereva, zatrpavaju betonom, a institucije koje bi trebalo da ih čuvaju – skrivaju se iza „dinamike rada“. Sve te rečenice o zajedništvu, sjećanju i identitetu zvuče kao ritualna mantra jedne administracije koja više ne

zna gdje joj počinje, a gdje završava odgovornost. Jer u zemlji u kojoj se nelegalno zida na kulturnom dobru, a ministarka kulture ne nalazi vremena da odgovori na pitanja novinara – svaka izgovorena riječ o „baštini“ postaje cinična. Njene rečenice o „kolektivnom pamćenju“ danas su samo dobar dekor za fasadu državne nemoći. Baština o kojoj govori Vujović nije stvarnost, već scenografija za službene govore. Prava baština, ona u kamenu i tišini Kosijereva, ili ona kraj

đuresornih „dinamika rada“. Na pitanja Pobjede o tome zašto u Rješenju i Zapisniku nije pomenuto da je Manastir Kosijerevo kulturno dobro, da je zbog nelegalnih radova postupala Inspekcija za kulturna dobra, a Uprava za zaštitu kulturnih dobara donijela Rješenje o obustavi radova i vraćanju u prvobitno stanje, iz Ministarstva prostornog planiranja odgovorili su - jednim opštim pasusom.

- U postupku inspekcijskog nadzora predmetnog objekta građevinski inspektor pri-

mjenjivao je odredbe propisane Zakonom o planiranju prostora i izgradnje objekata, Zakonom o upravnom postupku kao procesni propis, te odredbe propisane Zakonom o inspekcijskom nadzoru kao lex specialis, dok se od 4. 3. 2025. godine, kao materijalni propis koristi Zakon o izgradnji objekata. Nadalje, Inspekcija za zaštitu kulturnih dobara svoja ovlašćenja crpi iz Zakona o zaštiti kulturnih dobara i shodno tome preduzima odgovarajuće mjere i radnje iz domena svoje nadležnosti. Po-

mora u Boki Kotorskoj, stoji bez zaštite – dok se ministarstvo zavarava sopstvenim floskulama o „održivom

razvoju“. Ako je to „temelj identiteta“, onda taj temelj već puca - i to ne od vremena, nego od licemjerja.

stupak koji vodi pomenuta inspekcija je samostalan, odvojen i nezavisan od postupaka Građevinske inspekcije ovog Ministarstva, i nijedan od gore pomenutih zakona ne sadrži imperativno upućujuću normu, niti jednu drugu normu kojom se delegiraju ovlašćenja na bilo koji drugi organ ili inspekciju, osim one čija su ovlašćenja striktno propisana određenim materijalnim propisom – navode iz Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. Drugim riječima – Ministarstvo tvrdi da su inspekcije međusobno nezavisne i da nijedan zakon ne obavezuje na saradnju. Ta tvrdnja je, međutim, činjenično i pravno netačna. Zakon o inspekcijskom nadzoru izričito propisuje obavezu saradnje između svih inspekcijskih organa. Član 12 tog zakona govori o „načelu saradnje“, kojim se inspekcije obavezuju da „razmjenjuju podatke, usklađuju mjere i preduzimaju zajedničke aktivnosti radi obuhvatnijeg i djelotvornijeg nadzora“. Još preciznije, član 63 propisuje da su „inspekcijski organi i drugi državni organi dužni da međusobno sarađuju i dostavljaju tražene podatke i obavještenja neophodna za postupak inspekcijskog nadzora“. Da-

Direktorica

zaštitu kulturnih dobara Petra Zdravković

Gomile šuta i građevinskog materijala ispred nelegalnog konaka u Manastiru Kosijerevo

PRIVATNA ARHIVA

Ministarka kulture i medija Tamara Vujović govori na „Danima evropske baštine“

da ne žmuri

kle, suprotno tvrdnji Ministarstva, ta „imperativno upućujuća norma“ ne samo da postoji, nego je i obavezujuća. Njeno ignorisanje nije tumačenjeto je kršenje zakona. Drugim riječima, dok zakon jasno traži saradnju, inspekcije u Crnoj Gori biraju nezavisnost - jer je lakše ne vidjeti nego djelovati. A kad institucija otvoreno napiše da je njeno postupanje „nezavisno i odvojeno“ od svih drugih, to nije objašnjenje, nego priznanje - da država više ne funkcioniše kao cjelina, već kao skup nepovezanih pečata.

INICIRAĆE

KOMUNIKACIJU

Nešto slično vidi i direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Petra Zdravković, koja je za Pobjedu kazala da bi logično bilo „očekivati da inspekcijski organi djeluju sinhronizovano i da prepoznaju uzajamne nadležnosti“.

- Uostalom, Zakonom o inspekcijskom nadzoru prepoznato je načelo saradnje u istom, odnosno neophodnost razmjene podataka i predlaganje preduzimanja zajedničkih mjera i aktivnosti od značaja za obavljanje poslova inspekcijskog nadzora – kazala je Zdravković.

Uprava za zaštitu kulturnih dobara će, prema njenim riječi-

ma, inicirati komunikaciju sa svim nadležnim inspekcijama, biće dostavljeni svi podaci iz domena nadležnosti Uprave i tražiće se reagovanje u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobara i Zakonom o izgradnji objekata. Na pitanje na kakve korake je UZKD sve spremna kako bismo u državi jednom za svagda odgovorili na pitanje: da li je Crnoj Gori potrebna kulturna baština, te imamo li institucije koje su sposobne da sprovode zakone Crne Gore i štite naše istorijsko nasljeđe, Zdravković je odgovorila da Uprava može da reaguje samo u okviru svojih nadležnosti, koje su utemeljene u Zakonu o zaštiti kulturnih dobara. - Prirodno je očekivati sinhronizaciju i rad drugih organa, naročito u okviru nadležnosti koje propisuje Zakon o izgradnji objekata. Ovo je posebno važno u situacijama kada se nelegalna gradnja odvija u granicama kulturnih dobara. Dakle, Uprava će, kada je kršenje zakona u pitanju, nastaviti da insistira na istom tretmanu svih pravnih i fizičkih lica – kazala je Zdravković. Građevinska inspekcija Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, podsjetimo, na nelegalne radove u Manastiru Kosijerevo reagovala je tek nakon što je 11. avgusta ove godine vidjela pitanja Pobjede, uprkos ranijim rješenjima UZKD i Inspekcije za kulturna dobra i kulturnu baštinu. Na teren su, po sopstvenom priznanju, izašli 13. avgusta i donijeli Rješenje o zabrani upotrebe objekta. Zatekli su konstruktivno izgrađen objekat, sa završenim krovom. Objekat je spratnosti P + Pk, dimenzija u osnovi 40m x 6 m. Inspektori su uočili i da su završeni radovi na fasadnim zidovima unutrašnjeg dijela objekta, a takođe je ugrađena i kompletna fasadna bravarija. Umjesto objašnjenja zašto nijesu postupili ranije, tačnije zašto na teren nijesu izašli početkom 2023. godine, kada je to tražila Uprava i Inspekcija za kulturna dobra, građevinski inspektori su se pozvali na „prioritete“ i na „dinamiku rada“, navodeći da prednost imaju slučajevi na državnom zemljištu i predmeti koje iniciraju tužilaštvo, sud ili policija. Takvo obrazloženje, kako smo konstatovali i u prethodnom tekstu u Pobjedi, ne mijenja činjenicu: država je svojim nečinjenjem omogućila da konak bude završen, čime je sistem zaštite kulturnih dobara totalno obesmišljen i razoren!

„UVIJEK POŠTUJU ZAKONE“

A što na sve ovo kaže Eparhija budimljansko-nikšićka? Pobjedi ništa, jer nikada nijesu odgovorili na naša pitanja. Građevinskom inspektoru su, međutim, morali da odgovore, iako odgovori obiluju izmišljotinama i starom mantrom o „neažurnosti organa“. U Zapisniku o inspekcijskom pregledu, na pitanje inspektora da

li za predmetni objekat Eparhija budimljansko-nikšićka posjeduje dokumentaciju na osnovu koje je zakonski moguće izvoditi radove, neimenovani pravni zastupnik Eparhije odgovorio je: „Gotovo svu dokumentaciju smo prikupili, a onu koja zbog neažurnosti administracije nedostaje ćemo pribaviti u najskorijem roku“. Izgradnju konaka su, kako je rekao, počeli prije više od pet godina, a objekat će služiti za odmor i to isključivo za potrebe Manastira Kosijerevo. Još nijesu, kako je rekao, predali zahtjev za upis objekta u katastar nepokretnosti, najviše zbog neažurnosti organa. Poštovaće, kažu, mjeru inspektora o zabrani upotrebe objekta, a tu tvrdnju je pravni zastupnik Eparhije pojačao izjavom da će „uvijek poštovati zakone Crne Gore“. - Još prije više godina pokrenuli smo postupak za dobijanje svih potrebnih dozvola od strane nadležnih organa, međutim, i pored svih naših napora da cijelu proceduru u vezi s dokumentacijom sprovedemo po zakonima države Crne Gore, do dana današnjeg nijesmo dobijali odgovore od određenih odgovornih lica u postupku dobijanja potrebnih odobrenja. Mi ćemo naše napore nastaviti, ali se takođe nadamo i u veću ažurnost nadležnih organa – rekao je pravni zastupnik Eparhije budimljansko-nikšićke, čije ime je Ministarstvo prostornog planiranja sakrilo u proceduri dobijanja dokumentacije preko Zakona o slobodnom pristupu informacijama.

Tvrdnja da je Eparhija budimljansko-nikšićka pokušala da pribavi „svu potrebnu dokumentaciju“, bar kad je riječ o poštovanju propisa Zakona o zaštiti kulturnih dobara, naravno nije tačna. U to se ranije uvjerio novinar Pobjede pregledom cjelokupne dokumentacije o Manastiru Kosijerevo koju čuva Uprava za zaštitu kulturnih dobara, a ovih dana je to za Pobjedu potvrdila i direktorica Uprave Petra Zdravković. - Uvidom u dokumentaciju Uprave za zaštitu kulturnih dobara i Republičkog zavo-

da za zaštitu spomenika kulture, konstatovano je da prije započinjanja izgradnje nije pokrenut postupak za izdavanje uslova/smjernica za potrebe izgradnje konaka u okviru kulturnog dobra Manastir Kosijerevo, ni od strane Eparhije budimljanko-nikšićke, niti drugog pravnog ili fizičkog lica. Utvrđeno je, međutim, da se ovoj Upravi obratio Sekretarijat za uređenje prostora i životne sredine Opštine Nikšić, u februaru 2024. godine, za izdavanje uslova za radove na izgradnji novog objekta u okviru Manastira Kosijerevo, na što je Uprava

donijela akt kojim odbija izdavanje predmetnih uslova, s obzirom na dokumentovane nelegalne intervencije i upućuje na izradu Urbanističkog projekta manstirskog kompleksa u cilju otklanjanja nelegalnih intervencija i formiranja planske osnove za adekvatan tretman ovog kulturnog dobra – kazala je Zdravković. Taj odbijajući akt nije ništa predstavljao ni Opštini ni Eparhiji. Radovi su nastavljeni, konak je završen. Pobjeda je i Opštini Nikšić, podsjetimo, ranije uputila pitanja, ali odgovore nikada nijesmo dobili.

SISTEM MRTAV Po svemu sudeći, Kosijerevo je samo adresa, ali bolest je sistemska. Tamo gdje bi država trebalo da brani kulturno nasljeđe, sada brani sopstveno neznanje. Tamo gdje bi zakoni trebalo da se dodiruju, oni se sudaraju - i poništavaju jedni druge. I dok se institucije međusobno ne čuju, zida se, pregrađuje, betonira i ozakonjuje bezakonje. Građevinski inspektori iz Ministarstva prostornog planiranja i Uprava za zaštitu kulturnih dobara ne žive u istoj stvarnosti. Jedni dolaze tri godine kasnije, drugi pišu akte koji nikada ne postaju stvarnost. Zajedno, oni čine ono što najpreciznije opisuje Crnu Goru danas - državu koja postoji samo u dokumentima.

Svaki novi zapisnik, svako novo rješenje, svaki potpis ministra ili inspektora – još jedan su sloj formalnog života u sistemu koji je već klinički mrtav. Jer u zemlji u kojoj se zakoni ne sprovode, kulturna dobra ne čuvaju, a nelegalni objekti pretvaraju u svetinjepravna država više nije slaba, nego nestala. Kosijerevo nije izuzetak, nego ogledalo. U njegovom kamenu se vidi lice države koja je izgubila smisao sopstvenih propisa. Zato danas pitanje više nije „ko zida bez dozvole“ nego „ko još u ovoj zemlji ima dozvolu da sprovodi zakon“!

Jovan NIKITOVIĆ

Pogled kroz glavni prolaz koji ispod konaka vodi do manastirske crkve

Skele na zidovima konaka

Unutrašnjost nelegalnog konaka

Bračni par Maksimovski i njihova četvorogodišnja ćerka Kalina primjer su kako se kod djece od malih nogu mogu razvijati zdravi stilovi života

Kalina svakog jutra u vrtić stiže biciklom

„Predivno.“ „Svaka čast.“ „E, ovo treba da bude primjer svima nama koji se svakodnevno mučimo tražeći parking mjesto oko vrtića ili škola“… Ovo su samo neki od pozitivnih komentara roditelja koji dovode djecu u vrtić ,,Leptirić“ u vezi sa malenim roze biciklom sa pomoćnim točkićima, koji je gotovo svakog jutra vezan na parkingu ispred ove predškolske ustanove na Zabjelu.

U pitanju je prevozno sredstvo četvorogodišnje Kaline Maksimovski kojim ona, u pratnji roditelja, dolazi u vrtić kad god nema kiše. Svjesni važnosti razvijanja zdravih stilova života od malih nogu i koliko vožnja bicikla pozitivno utiče na razvoj intelektualnih i motoričkih sposobnosti kod djece, njeni roditelji Aleksandra i Saša Maksimovski sa zadovoljstvom su prihvatili Kalininu želju da ona od ove godine u vrtić dolazi biciklom. O djevojčici koja je istovremeno i primjer i opomena našem društvu, ljubavi, podršci, ali i odgovornosti i izazovima sa kojima se njeni roditelji nose u ispunjavanju ove naizgled jednostavne želje, sa porodicom Maksimovski razgovarali smo prije nekoliko dana ispred vrtića ,,Leptirić“ (JPU ,,Đina Vrbica“).

izazov

Četvorogodišnjoj Kalini i njenoj dvije godine starijoj sestri Lenki, roditelji su prije dvije godine kupili bicikla. - To je bio novogodišnji poklon – započinje razgovor njihova majka Aleksandra, dok gura kolica u kojima je njen sedmomjesečni sin Vasil U početku, Kalina je sa sestrom vozila bicikl u parku.

Trudimo se da je naučimo da treba da stvori odnos prema svom prevoznom sredstvu, to je njeno i to je njena obaveza... Razvijamo odgovornost kod nje, učimo je kako u saobraćaju da prepozna opasnosti i izazove, ali prije svega zdrave stilove života koje mi kao porodica njegujemo - poručuje Kalinin otac Saša Maksimovski

- Bilo je malo komplikovano sa njima tako malima, nema dovoljno biciklističkih staza, izazovno je zbog saobraćaja. Trebalo je da se kao porodica dobro organizujemo da bi djeca mogla da uživaju u vožnji biciklom u parku po sat, dva – priča Aleksandra, uz napomenu da i šesto-

godišnja Lenka često vozi bicikl ili trotinet, ali da do škole (,,Milorad Musa Burzan“) ide pješke jer nema obezbijeđen parking.

Njen suprug ističe da je Kalina, kad god bi negdje krenuli, tražila da ide biciklom.

- Pustili smo je prvu godinu da polako uči i opušta se, ku-

Fali staza i parkinga za bicikla i trotinete

Kalinin otac, Saša Maksimovski, smatra da je Podgorica idealna za korišćenje alternativnih vidova prevoza, poput bicikla, trotineta...

- Podgorica nije veliki grad, sve je blizu, pristupačno, ako bismo više vozili bicikla i trotinete i razvili potrebnu infrastrukturu bilo bi nam puno bolje. Međutim, u parkovima nema dovoljno biciklističkih staza, nema u gradu porodičnih staza sa tri četiri trake. Uzimajući u obzir kako je to uređeno u zemljama iz okruženja i Evrope, reklo bi se da smo mi dosta daleko do tog nivoa – kaže Maksimovski. Njegova supruga Aleksandra ističe da nema dovoljno ni parking mjesta za bicikla.

pili smo joj kacigu, štitnike... Još koristi pomoćne točkiće, sigurnija je sa njima, zbog saobraćaja – kaže Maksimovski. Ove jeseni Kalina je izrazila želju da u vrtić dolazi biciklom. Svjesni važnosti razvijanja zdravih stilova života od malih nogu, njeni roditelji su to sa zadovoljstvom prihvatili.

- Od septembra dolazi u vrtić biciklom, kad god je suvo vrijeme. Ne smeta joj ako duva vjetar – priča Aleksandra, koja je po struci ekonomista. Kalinin otac navodi da žive u zgradi koja je nekoliko stotinama metara udaljena od vrtića. - Nema biciklističke staze do vrtića, pa idemo sporednim uličicama kako bismo izbjegli saobraćajne gužve, tj. da bi ona imala komociju i užitak u vožnji. Kalina već ima svoje posebne rute, koje su gotovo svakoga dana različite – priča Saša, snimatelj po struci. - Krenuli smo od nekih kraćih vožnji, poput ove do vrtića, koja traje nekih pet minuta. Poslije odemo po sestru u školu i vratimo se kući. Postepeno ćemo vožnje produžavati, kako bi se Kalina srodila sa biciklom, da osjeti kako je voziti pored auta, motora kada krenemo do parka i sl. – dodaje Aleksandra, što četvorogodišnja djevojčica pažljivo sluša dok na biciklu hvata krugove oko nas. oDGovoRNoST Saša ističe da supruga i on ne pomažu Kalini oko bicikla, već da je njihova četvorogodišnja ćerka u obavezi da ga sama zaveže ili odveže na parkingu, ukoliko ima manju prepreku na putu da sama prenese bicikl, da vodi računa o njemu, provjerava gume...

- Trudimo se da je naučimo da treba da stvori odnos prema svom prevoznom sredstvu, to je njeno i to je njena obaveza... Razvijamo odgovornost kod nje, učimo je kako u saobraćaju da prepozna opasnosti i izazove, ali prije svega zdrave stilove života koje mi kao porodica njegujemo - poručuje Maksimovski.

Da se ljubav prema vožnji bicikla i zdravim stilovima života kod djece ne javlja tek tako, potvrđuje i to što su Aleksandra i Saša vozili bicikla prije nego su kupili ćerkama po jedno. - Za vožnju po gradu kola praktično ne koristimo. Ra-

- Kalina i djeca koja žele da voze bicikl treba da ga ostave na sigurno. Njen bicikl vežemo na parkingu van dvorišta vrtića. To je nebezbjedno, ali se nadamo da neće neko ukrasti dječiji bicikl. Starija ćerka, Lenka, ne ide u školu (,,Milorad Musa Burzan“ ) biciklom, jer u dvorištu nema parkinga za bicikla – kaže Aleksandra, uz napomenu da i sam prilaz školi nije baš pristupačan.

Za djecu koja bi u školu htjela da dolaze biciklima, smatra suprug Aleksandar, trebalo bi napraviti ,,kaveze“ u školskim dvorištima, gdje bi učenici (čitaj i zaposleni) mogli da parkiraju bicikla.

- Uz to bi trebalo postaviti i video-nadzor, nijesu to velika ulaganja, a bilo bi veoma korisno – zaključuje Maksimovski.

dim van grada pa ne idem na posao biciklom. Ali, i supruga i ja koristimo bicikla ako treba da obavimo neku manju trgovinu ili sl. Vozimo i sa djecom. Volimo šetnju, da provodimo vrijeme s djecom u prirodi, na Ljuboviću, Gorici... – zaključuje Maksimovski. - Saša i ja imamo mana, neke stvari nijesmo uspjeli do kraja da inkorporiramo u naš život, možda zbog nekih loših navika. Ali, želimo da pokažemo svojoj djeci da na našim greškama nauče i postanu bolja verzija nas. Usađujemo joj postepeno taj stil života, jer smo prepoznali da ona to voli. Naše je da se trudimo kao roditelji da ih podržimo koliko možemo. Sama vožnja bicikla utiče na razvoj motoričkih i intelektualnih sposobnosti, koje će joj kasnije značiti u rješavanju nekih životnih problema –zaključuje Aleksandra. Slušajući zaključke svojih ro-

ditelja malena Kalina, koja je do tada hvatala krugove oko nas, zaustavi svoj bicikl pa naglasi kako voli da bicikl sa majkom, tatom i sestrom Lenkom i da jedva čeka da i njen brat Vasil malo poraste i da im se pridruži u vožnji. Uzimajući u obzir odgovornost i izazove sa kojima se bračni par Maksimovski nosi da bi ispoštovao ovu volju i želju četvorogodišnje djevojčice koja je svojevrsna zaloga kada je u pitanju razvoj alternativnog vida prevoza kojem težimo kao društvo, onda onima koji donose odluke u ime nas ne preostaje ništa nego da obrate puno više pažnje i obezbijede više biciklističkih staza, parkinga za bicikla i sve što je neophodno kako bi se ovim svijetlim primjerom mogao voditi što veći broj porodica u našem glavnom gradu. i. MiTRoviĆ

I. MITROVIĆ

ODGOVORNOST OD MALIH NOGU: Kalina odvezuje bicikl na parkingu ispred vrtića

ZA PRIMJER: Kalina Maksimovski ispred vrtića ,,Leptirić”

I. MITROVIĆ

Ministarstvo prosvjete, nauka i inovacija zatražilo je građevinsku dozvolu za gradnju osnovne škole u Siti kvartu.

U zahtjevu koji je 29. septembra proslijeđen Ministarstvu prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine piše da građevinsku dozvolu traže na osnovu glavnog projekta. Osnovna škola je planirana na dvije katastarske parcele u zahvatu DUP-a „Radoje Dakić“ – izmjene i dopune. - U dokumentu je naznačeno da su dostavili arhitektonski i građevinski projekat, elaborat zaštite na radu, projekat zaštite od požara, projekat pejzažne arhitekture kao i saobraćajne signalizacije i opreme, zatim elaborat organizacije i tehnologije građenja, elaborat energetske efikasnosti i elaborat geomehanike. Mi-

Aktivnosti Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija

Zatražili građevinsku dozvolu za gradnju osnovne škole u

nistarstvu prostornog planiranja su dostavljeni izvještaj o izvršenoj reviziji idejnog/ glavnog projekta sa kopijom plana i listom nepokretnosti, saglasnostima, mišljenima i drugim dokazima - prenosi Dan.

Škola je planirana na parceli površine 18.660 kvadratnih metara. Idejno arhitektonsko rješenja budućeg objekta radio je zajednički tim iz Crne Gore i Mađarske, autora Mirka Popovića, Žakline Nježić i Zoltana Šramela. Njihovo

rješenje pobijedilo je na međunarodnom konkursu koji je raspisalo Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma.

Na konkurs je, kako je ranije saopšteno iz Ministarstva prostornog planiranja, tada pristiglo 116 konkursnih radova. Otkup za prvu nagradu iznosio je 18.000 eura, za drugu (tim iz Argentine) 11, za treću 7.000 eura, dok je otkup za četvrtu i petu nagradu po 2.000 eura za radove iz Crne Gore i Argentine. R. P.

POSLJEDNJA POČAST VELIKOM UMJETNIKU: „Podgorica za Halida“ sinoć na Trgu nezavisnosti Halidovu

Podgoričani i Podgoričanke svih generacija ispunile su sinoć od 17 sati Trg nezavisnosti, kako bi zajedno sa građanima iz brojnih gradova regiona i svijeta odali počast jednom od najvećih umjetnika sa ovih prostora Halidu Bešliću, koji je nedavno preminuo.

U organizaciji manifestacije ,,Podgorički korzo“ i naših estradnih umjetnika, svi u glas zapjevali su legendarnu Halidovu ,,Romaniju“ i u veoma emotivnoj atmosferi nastavili jedan za drugim svima dobro poznate hitove bosanskohercegovačkog pjevača i čovjeka kojeg će po velikom srcu pamtiti svi narodi iz država bivše Jugoslavije, pa i šire. Zajednička poruka, organizatora, muzičara i građana je da će Halida od zaborava čuvati pjesmom, baš onako kako bi i sam želio.

DOBROTA

U uvodnom dijelu programa organizatori su poručili da se Podgorica okupila sinoć sa cijelim regionom da oda počast jednom od najljepših glasova naše muzičke scene Halidu Bešliću

- Podgorički korzo i estradni umjetnici će u znak sjećanja i zahvalnosti zajedno sa vama kroz njegove pjesme ponovo proći put emocija, života i dobrote koju je širio gdje god je zapjevao. Njegov glas, toplina i jednostavnost ostavili su trag koji ne blijedi. Podgorica je danas uz cijeli region, uz sve one koji vole Halida, koji su odrasli uz njegove pjesme i koji će ga zauvijek nositi u srcu – poručili su organizatori, nakon čega su naši poznati izvođači zajedno sa građanima izvodili hitove legendarnog pjevača. Poznati staropodgorički pjevač i harmonikaš Šukrija Žuti Serhatlić kazao je da je Halid Bešlić bio jedan od najvećih velikana sa ovih prostora. - Halida sam znao 40 godina, družili smo se, pjevali i nastupali zajedno. To je bio čovjek koji je volio Podgoricu i Crnu Goru, kao svoje Sarajevo i Bo-

snu. Uvijek se odazivao pozivu da bude učesnik sa nama u programima. Ostavio je nešto najljepše za generacije koje će doći poslije nas, pjesme koje će se pjevati za vijek vjekova – kazao je Serhatlić. Podsjeća da je Halid Bešlić u onom ludom, ratnom vremenu ujedinio region kada je govorio: ,,Ne radite to, ljudi“. - Pokazalo se, nažalost, poslije njegove smrti, svih ovih dana koliko ga voli i žali čitav region, i Evropa, svi naši ljudi koji žive van granica nekadašnje Jugoslavije. Halid je bio i brat i drug, suprug i otac i đed, s ponosom je znao da kaže da ima i naše podgoričke krvi jer su, kako je govorio - moji Bešlići u Staroj varoši – zaključio je Serhatlić, poželivši da Halidova duša caruje u raju, a njegova slava traje za vijek vjekova. Član muzičke klape ,,Assa voce“ Srđan Šašić kazao je da

je ovo najbolji način da se svi zajedno oprostimo od Halida Bešlića.

- I on da je ovdje s nama upra-

vo ovako bi želio da se ,,tuguje“. Nikad nije tugovao, pa nemojmo ni mi, ali ga se sjećajmo – kazao je Šašić.

Pjevač Esad Merulić je naglasio da je Halid bio jedan, jedini i neponovljiv.

POŠTOVANJE

Sedamdeset osmogodišnji Podgoričanin Sveto Bakić došao je sa porodicom na Trg nezavisnosti kako bi odao posljednju poštu preminulom Halidu Bešliću.

- Halida ćemo pamtiti kao izvanrednog čovjeka i pjevača. Nastavićemo da slušamo njegove pjesme, koje volim rado da čujem kada sam u društvu. Ja sam sarajevski student, vezan sam za njegove pjesme. Drago mi je što vidim ovoliko ljudi večeras na našem glavnom gradskom trgu, Halid je ovo zaslužio, ne samo u Podgorici, nego u čitavom regionu – kazao je Bakić, koji je 1973. godine završio studije socio-

logije u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Veoma emotivno od omiljenog pjevača oprostila se Ivana Marković, koja je na glavni gradski trg sinoć došla sa sedmogodišnjim sinom Lukom - Veoma sam tužna, bila sam na svakom njegovom koncertu – kazala je kroz suze Marković.

I trideset šestogodišnja Podgoričanka Jelena Radičević iskazuje zadovoljstvo što je i u Podgorici organizovan prigodan program povodom odavanja počasti Halidu Bešliću. - On je legenda sa ovih prostora, koji je obilježio cijeli jedan period u bivšoj Jugoslaviji –kazala je Radičević, uz napomenu njegove pjesme gotovo svi znaju.

Podsjećamo, 7. oktobra na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS) umro je legendarni pjevač narodne muzike Halid Bešlić. Preminuo je u 72. godini nakon što je duže vrijeme bio smješten u KCUS zbog teške bolesti. Rođen je 20. novembra 1953. godine u Knežini kod Sokoca. Ostavio je neizbrisiv trag na muzičkoj sceni bivše Jugoslavije, ali i šire. Njegova karijera, koja je trajala više od četiri decenije, obuhvata veliki broj hitova koji su postali evergreen i nezaobilazni dio svakog veselja, radija i kafanske muzike. Među njegovim najvećim hitovima izdvajaju se: ,,Miljacka“, ,,Ja bez tebe ne mogu da živim“, ,,Romanija“, ,,Hej zoro, ne svani“, ,,Prvi poljubac“, ,,Neću, neću dijamante“, ,,Vraćam se majci u Bosnu“... Njegova muzika prevazilazila je generacijske i geografske granice, spajajući emociju, tradiciju i energiju koju je publika prepoznavala i voljela. Objavio je više od deset studijskih albuma i održao stotine koncerata širom svijeta, a osim po muzičkom stvaralaštvu, bio je poznat i po skromnosti, humanitarnom radu i snažnoj vezi s domovinom Bosnom i Hercegovinom, a bio je bio omiljen pjevač u svim zemljama našeg regiona.

I. MITROVIĆ

Izgled buduće škole u Siti kvartu

Srbija u zoni haosa na godišnjicu tragedije u Novom Sadu

Antirežimski studentski pokret upao je u dileme i kontroverze

Uskoro će, 1. novembra, proći godinu dana od strašne tragedije koja se dogodila u Novom Sadu, kada je u padu nadstrešnice na Željezničkoj stanici poginulo 16 ljudi. Nesreća je bila pokretač velikih antivučićevskih protesta koji su sada, kako se bliži godišnjica, u sve većem raskoraku. Vučić se još ljulja, ali i antirežimski studentski pokret upao je u dileme i kontroverze. Jednom riječju, u Srbiji vlada zbrka. Srpski karusel.

Od mantre „evo ga, samo što nije pao“, Aleksandar Vučić i njegov truli, beskorisni režim još se održava i pliva na površini, bez ikakvih konkretnih naznaka da bi zbilja mogao „kihnuti“. Naime, velebni studentski protesti, koji su znali okupiti na skupovima i do dvjesta hiljada ljudi, ipak nisu postigli željeni rezultat. Sve se više razvodnjavaju i postavlja se pitanje kakva je stvarna politička pozicija studentskog bunta. Srbijanski politikolog Bojan Klačar za beogradski Blic se pita „što taj pokret nudi kao alternativu vladajućoj političkoj opciji“ jer su zapravo, i nakon godinu dana, potpuno nepoznati stavovi studenata o čitavom spektru političkih procesa u samoj Srbiji, regiji i na vanjskopolitičkom planu.

Studenti su odbacivali politiku, da bi sada došlo do kopernikanskog obrata i sebe smatraju i doživljavaju kao jedinu snagu koja se može suprotstaviti Vučiću. Dugo su bježali od politike kao vrag od tamjana, dok je antirežimska javnost gubila strpljenje i tražila od njih da se politički deklarišu, a sada kad su to napravili, još im nedostaje jasna politička artikulacija jer su to učinili polovično.

Naime, cijelu svoju „političku agendu“ sveli su na zalaganje za vanredne izbore i najavili su svoju listu. To je odmah izazvalo velike probleme i dilemu koja dijeli srpsku javnost i opozicionu scenu te nosi dodatno ideologiziranje u ionako smeteno i konfuzno srbijansko društvo. Doduše, ne zna se kada bi mogli biti izbori (Vučić zavlači i najavljuje ih za pretkraj 2026. godine!), a studenti (s angažiranim profesorima) u tajnosti rade tu svoju listu s kojom bi na megdan Vučiću, ali

Studenti su odbacivali politiku, da bi sada došlo do kopernikanskog obrata i sebe smatraju i doživljavaju kao jedinu snagu koja se može suprotstaviti Vučiću. Dugo su bježali od politike kao vrag od tamjana, dok je antirežimska javnost gubila strpljenje i tražila od njih da se politički deklarišu, a sada kad su to napravili, još im nedostaje jasna politička artikulacija jer su to učinili polovično

uz uslov da ostala opozicija na izbore ne izađe, nego da podrži studente na „neviđeno“, što je izazvalo uzbuđeno talasanje na zbrkanoj srbijanskoj političkoj sceni. Otkad su izašli sa svojim političkim zahtjevima, a svode se uglavnom na „izbori što prije“, studenti pozivaju opozicione stranke da se suzdrže od sudjelovanja na izborima, kada god oni bili, te traže bjanko podršku bez uvida u listu i, kako piše beogradski Danas, „da ih ne uslovljavaju, ali da im se stave na raspolaganje sa svojom logistikom“. Mogu li studenti donijeti promjenu? S protokom vremena sve je manje svjetla na kraju tunela. Klačar kaže kako je problem u tome da studentska lista želi „zadovoljiti sve“, a zato se neće „ideološki i programski profilirati“.

- Studentska lista nastojaće zahvatiti što šire birače i doći do svih društvenih slojeva. Zato će se stranke koje mimo studentske liste izađu na iz-

bore pokušati nametnuti programom i ideologijom - zaključuje Klačar.

Željko Veselinović iz Pokreta radnika - Sloga uvjeren je da studentska lista ne može sama pobijediti Aleksandra Vučića koji još drži poluge režima u rukama, čak ni, kako kaže za Blic, „u referendumskoj atmosferi“. Stoga će na izborima, kad god oni budu, a što kasnije to će biti bolnije, doći do izraženih ideoloških razlika koje mogu samo ići naruku Vučiću. Evidentno je da je došlo do raskola nakon gotovo jednogodišnje borbe s autoritarnim režimom koja je očito zapela u labirintu nedorečene srbijanske politike te da su studenti sebe počeli doživljavati kao jedinu snagu koja je sposobna srušiti Vučića, ali radi li se tu samo o smjeni ili promjeni aktualne politike koja izaziva zebnju u regiji? Da apsurd bude veći, tada su imali i najbrojnije skupove i režim je bio ozbiljno poljuljan, a sada bi im se moglo do-

Ta se političko-ideološka zbrka u Srbiji potvrđuje i na sljedećem primjeru - uoči lokalnih izbora na Kosovu i vlast i studenti održali su odvojene prosvjede, kako su rekli, u znak „podrške srpskom narodu na Kosovu“. No, iako su to bili različiti skupovi, narativ, ikonografija i poruke bili su praktički istovjetni. I studenti su nosili slike Svetog Save, reljef Kosova na srpskoj zastavi, uzvikivali „Kosovo je srce Srbije“

goditi da je „pumpaj, pumpaj“ bilo u prazno. A Srbija je prevažna geostrateška država na ovom prostoru da bi sve ostalo isto nakon promjene Aleksandra Vučića, koji sve više gubi kompas. I srbijanska opozicija zatečena je stavom studenata da oni sami, bez opozicije, krenu u završnu bitku jer bi to značilo da je opozicija ne samo suvišna, nego bi praktički prestala biti relevantni politički akter.

Otkad su studenti prije oko pet mjeseci počeli tražiti od Vučića izbore, rade svoju izbornu listu, ali imena nisu procurila. Mediji i javnost spekulišu raznim imenima, od kojih neka izazivaju otvoreno zgražanje jer se radi o ljudima koji se praktički u svojoj politici i pristupu uopšte ne razlikuju od Aleksandra Vučića, poput profesora s beogradskog Filološkog fakulteta Mila Lompara koji ne skriva da je na pozicijama „srpskog svijeta“ te čak najavljuje i svoju kandidaturu za predsjednika države uz podršku studenata. Opozicija traži razgovor, ali, kako navodi Danas, „studenti ih ignorišu“, ne želeći da opozicija ima bilo kakav uticaj na njihov izlazak na izbore. Neke stranke, poput Demokratske

stranke Srbije (DSS) Miloša Jovanovića, čiju je regionalnu politiku teško razlikovati od Vučićeve, ne žele takvu saradnju sa studentima i najavljuju samostalni izlazak na izbore, iako je Demokratska stranka (DS) spremna podržati studentsku listu. Jovanović navodi da „nema pobjede nad režimom bez autentične desnice“. DSS je apsolutno nacionalistička stranka s velikosrpskom agendom. Jovanović je poručio studentima, kako piše Blic, da „će izaći na izbore jer ako ne bi, bila bi to – samonegacija“. Iz Ekološkog pokreta i nekih drugih lijevo-zelenih opcija poručuju da „nije rješenje povlačenje oporbe iz izborne utrke“, a za Blic je šefica Ekološkog ustanka Danijela Nestorović rekla da „podržava studente u nakani da ponude nešto novo“, ali pitanje je - koliko je to novo. Zato Nestorović kaže da „nije rješenje u povlačenju opozicije iz izbornog procesa jer ako se povučemo, prepuštamo teren upravo onima protiv kojih se borimo“. Za nju je važnije da se pronađe način da se „studentska energija poveže s opozicijskom borbom, a ne da se međusobno isključujemo“. - U redu je da postoji student-

ska lista, u redu je da se ljudi okupe oko nje - ali ključ je u zajedničkom cilju: u tome da izbori postanu prostor otpora, a ne prostor podjela - izjavila je za Blic Danijela Nestorović.

Ta se političko-ideološka zbrka u Srbiji potvrđuje i na sljedećem primjeru - uoči lokalnih izbora na Kosovu i vlast i studenti održali su odvojene prosvjede, kako su rekli, u znak „podrške srpskom narodu na Kosovu“. No, iako su to bili različiti skupovi, narativ, ikonografija i poruke bili su praktički istovjetni. I studenti su nosili slike Svetog Save, reljef Kosova na srpskoj zastavi, uzvikivali „Kosovo je srce Srbije“. Jedina je razlika u tome što su studenti optuživali Vučića za „prodaju Kosova“ uz poruku „na Kosovu je sve počelo, na Kosovu će se sve i završiti“ te „sad se borimo da bi nam svanulo to dogodine“, kako prenosi portal RTS-a. Tako da se opravdavaju zebnje da studenti, kao i dobar dio oporbe, idu samo za zamjenu, a ne promjenu srpske političke agende, što znači i nakon Vučića - Vučić. Teško je reći kako će se stvari odvijati jer ko zna što se sve još do izbora, koji bi bili tek za godinu dana, može dogoditi i može li se uopšte Vučić održati tako dugo, ali i mogu li studenti još cijelu godinu biti „u formi“ i koliko uopće srbijansko društvo još ima snage i strpljenja. Srbija sigurno ulazi u zonu haosa, meteža i košmara. (Jutarnji list)

Nemiri u Beogradu

Piše: Vlado Vurušić

Poneđeljak, 13. oktobar 2025.

Sedamdesetogodišnji Vladimir Žderić za Pobjedu o tome kako je ostvario svoju veliku želju – da prisustvuje koncertu koji je održao Manu Čao u Kotoru

Korisnik Doma

starih „Grabovac“ u Risnu Vladimir Žderić 20. septembra prisustvovao je koncertu koji je održao Manu

Čao u Kotoru, a za Pobjedu ekskluzivno piše kako je došlo do toga da njegov san postane realnost

KOTOR - Kad nešto iskreno i dovoljno snažno poželiš, sve sile univerzuma su spremne da se udruže kako bi se to i ostvarilo, napisao je veliki Paolo Koeljo Odavno sam pristalica te tvrdnje, a odnedavno još i više i to sa dobrim razlogom. Nema sumnje da je u muzičkom svijetu Manu Čao, po mnogo čemu, jedinstvena pojava. Na prvi pogled sasvim običan i jednostavan čovjek, kao i mnogi drugi. Što bi se reklo, simpatičan i skroman lik iz komšiluka, neposredan i pristupačan, ni blizu imidžu neke umišljene muzičke veličine. No, ipak, kad stupi na pozornicu i zapjeva, što uvijek radi krajnje iskreno i od srca, odjednom postajete svjesni njegove posebnosti i izuzetne harizme. Stoga se svi slažu da su njegovi nastupi nešto čemu bi svako, ko god se nađe u prilici, obavezno trebao da prisustvuje! Zato je i razumljivo da mi je, onog dana kad sam saznao da dolazi u Kotor, prva pomisao bila: „Eh, da mi je da se nekako nađem tamo...“ Narednog jutra, kao posredstvom neke čarolije, bilo je dovoljno da tu misao i želju jasno i glasno kažem u razgovoru sa našim fizioterapeutom Emilom Lukovićem, pa da stvari počnu da se događaju! Naime, Emil se, pod utiskom mojih riječi, nešto kasnije obratio socijalnoj službi Doma, tj. našoj psihološkinji Sandri Nišavić, da bi nas ona već sjutradan obavijestila kako nam je za subotu obezbijedila kombi i vozača, gospodina Đura Takođe je kontaktirala sa ljudima iz Turističke organizacije Kotora, koji će nam obezbijediti mjesto uz samu binu, kako bih nesmetano mogao

Ništa ne vrijedi više od punog srca

istom stilu u kom su i počele. Za podizanje atmosfere svojski su se, kao predgrupa, pobrinuli momci iz Who See klape, da bi, naravno, do kulminacije došlo kad su na scenu bukvalno istrčali Manu Čao i njegovi drugari iz benda. Istrčali, dakle, i „zapljusnuli“ nas plimom nevjerovatne energije, priredivši nam pravi vatromet dobrog zvuka i izuzetno poletne pjesme i svirke, moćnog ritma i neumornog skakanja od početka do kraja. I kad već pominjemo ovo posljednje, skakao bih s publikom i ja da sam mogao. No, zato je s Manuom i njegovom družinom jednako skakala, umjesto mene, moja družina, naknadno uvećana za još tri člana, dijeleći sa mnom, u toj po svemu posebnoj noći, ne samo isti prostor i vrijeme, nego i doživljaj bez obzira na generacijsku razliku. Ukratko, bilo je za pamćenje!

Nema sumnje da je u muzičkom svijetu Manu Čao, po mnogo čemu, jedinstvena pojava. Na prvi pogled sasvim običan i jednostavan čovjek, kao i mnogi drugi. Što bi se reklo, simpatičan i skroman lik iz komšiluka, neposredan i pristupačan, ni blizu imidžu neke umišljene muzičke veličine

pratiti čitav događaj iz invalidskih kolica. I kako onda ne pomisliti na upliv čarolije (?!), kad sam u srijedu pomislio želju, a u su-

botu i već sjedio u publici, na mjestu na kome bi mi i VIP gosti pozavidjeli, uz besplatno osvježenje (opet zaslugom domaćina iz TO Kotor),

čekao da koncert počne. Ugodnosti trenutka doprinijela je i činjenica da sam se tamo nalazio ne samo u društvu svojih pratilaca - Sandre i Emila

- nego i svog sina Marka. On je iz Podgorice došao na koncert ne znajući da sam i ja tamo. Čudesno! Zar ne?! Dalje su se stvari odvijale u

Tri sata neodoljivog latino zvuka, u pravoj latino atmosferi i ritmu koji, kad uhvati, nikako ne pušta, nekoliko vraćanja na bis i mnogo dobrog raspoloženja… A poslije svega, vraćajući se sa Trga od oružja, „naoružan“ lijepim utiscima, još jednom sam shvatio koliko čovjeku zapravo malo treba da bi bio srećan i zadovoljan samo ako nauči da stvari doživljava srcem. Nema toga na svijetu, pogotovo u poznijim godinama, što vrijedi više od punog srca!

Ukoliko su mi te večeri sile univerzuma, koje pominje Koeljo, pomogle da se tako osjetim, onda su ljudi iz Doma starih „Grabovac“, u ovom slučaju Sandra, Emil i Đuro, kao i ljudi iz TO Kotor, svakako bili s njima u dosluhu. Ili, prije bi se reklo, oni spadaju u onu vrstu ljudi kojima je stalo i do tuđe sreće, ne samo do sopstvene. Ova priča je, u stvari, i posvećena baš toj najljepšoj osobenosti ljudskog duha.

(Autor je korisnik JU Doma starih „Grabovac“ u Risnu)

ZAGREB - Dado Topić, legenda jugoslovenskog rokenrola, vratio se sa novim studijskim albumom „Ponovo na cesti“.

Ovo izdanje, koje je objavljeno prije dva dana na svim platformama, sadrži deset pjesama i, ujedno, označava njegov povratak korijenima autentičnog rok zvuka po kojem je ostao

prepoznatljiv, ali i dosljedan. Album je juče zvanično objavljen na svim digitalnim platformama u izdanju Croatia

Recordsa. Za većinu muzike na albumu zaslužan je Brano Likić, koji je ujedno i producent albuma, dok ostatak au-

torske ekipe čine: Radoman Kanjevac, Josip Sliško, Duško Trifunović, Nedžad Begović i Miroslav Pilj

„Ponovo na cesti“ donosi prepoznatljiv Topićev rukopis — spojeve melodičnog roka, bluza. R. Z.

Žderić u prvom redu tokom spektakla na Trgu od oružja

Žderić sa zaposlenima JU Dom starih „Grabovac“ u Risnu, Emilom Lukovićem i Sandrom Nišavić

Manu Čao priredio noć za pamćenje

,,The LosT Bus“: Gringrasova hronika vatrene stihije sa Metjuom Mekonahejom ne dobacuje više od solidnog

Blijed plamen u Kaliforniji

Iako su globalno najpopularniji njegovi potpuno fikcijski akcioni filmovi, inače adaptacije romana Roberta Ladlama iz serijala o špijunu Džejmsu Bornu (režirao je tri od pet), izvorni autorski habitus Pola Gringrasa je nešto drugačiji.

Naime, on se u svojim filmovima uglavnom bavio stvarnim tragedijama, bilo da je reč o neredima u Belfastu 1972. godine (,,Bloody Sunday“, 2002), terorističkim napadima 11. septembra (,,United 93“, 2006), napadima somalijskih pirata na trgovački brod

Nema neke velike razlike između ovog filma katastrofe po istinitom događaju i klasika podžanra kao što su ,,Dante‘s Peak“ (1997), ,,Twister“ (1996) ili ,,Volcano“ (1997)

(,,Captain Phillips“, 2013) ili ubilačkim pohodom Andreasa Brejvika na ostrvu Utoja u Norveškoj (,,22 July“, 2018).

Šumski požar

Ono što je zajedničko i za Gringrasove akcione filmove i za njegove doku-drame, pa čak i za neke njegove atipične uratke poput vesterna ,,News of the World“ (2022), jeste stil

snimanja koji možemo nazvati „gringrasovskim“. U pitanju je „lažni sinema verite“, s obilatom upotrebom kamere iz ruke, oštrih švenkova i grubih montažnih rezova koji imaju cilj da nama kao gledaocima stvore iluziju da smo na licu mesta u vremenu kada se radnja i odvija. Pitanje je koliko je takva „imerzivnost“ etički oprav-

dana, ali ona zna biti i te kako efektna jer uzrokuje visceralne reakcije. U svom najnovijem filmu ,,The Lost Bus“, Gringras se ponovo bavi stvarnom tragedijom iz nedavne prošlosti. Reč je o šumskom požaru koji je novembra 2018. godine poharao gradić Peradajs u Kaliforniji. Uzrok požara bio je pad električnog kabla s loše održavanog dalekovoda, a slaba dostupnost ishodišta vatre i jak vetar koji je duvao pogodovali su da se požar proširi do gusto naseljenih područja i da bude izuzetno težak za gašenje i stavljanje pod kontrolu, uprkos naporima vatrogasaca. Na kraju, stradalo je više od 85 ljudi, a u procesu koji je usledio kompanija ,,Pacific Gas & Electric“ proglašena je krivom za njegovo izbijanje i dužnom da familijama poginulih i povređenih isplati odštetu, zbog čega je i bankrotirala.

U filmu događaje, pak, uglavnom pratimo iz ugla vozača školskog autobusa Kevina Mekeja (Metju Mekonahej), jednog od neopevanih ili makar nedovoljno opevanih heroja svakodnevnog života i predanog rada koji je spasio preko dvadesetoro dece i njihovu učiteljicu Meri Ludvig (Amerika Ferera) od sigurne smrti u vatri. Ta jedna linija radnje filma na tragu katastrofe se povremeno seče drugom, na žanrovskom kursu klasične doku-drame, o naporima vatrogasaca predvođenih šefom Martinezom (Jul Vaskez) da stave požar pod kontrolu i organizuju evakuaciju meštana. Posle prvog, vrlo kratkog prologa snimljenog iz drona u kojem vidimo kako je požar izbio, a uporedo s time kako je on primećen i kako je prvi pokušaj gašenja propao, upoznajemo se s Kevinom i njegovom neveselom životnom situacijom. On se nedavno razveo i vratio u svoj rodni Peradajs da bi se brinuo o bolesnoj majci Šeri (Kej Mekejb Mekonahej, glumčeva majka). Njegov sin Šon (Levi Mekonahej, glumčev sin) ga ne podnosi i smatra gubitnikom, a poslednja svađa izbija oko toga što Kevin sumnja da je Šon pobegao iz škole fingirajući bolest. Povrh toga, nedavno je morao da uspava svog psa, a na sam dan tragedije, šefica na poslu, dispečarka Rubi (Ešli Etkinson)

ga zatrpava poslom i rokovima kako bi dovezao autobus koji je zadužio na zakazani servis.

poznavanje terena

Još kada se ispostavi da se Šon zaista razboleo, a da ni on ni Šeri nisu u stanju da se sami evakuišu, pa on može da ispadne makar posredno kriv za njihovu eventualnu smrt, Kevin se dvoumi da li da se javi na dispečerkin poziv da evakuiše decu i učiteljicu iz škole blizu zone požara. Ipak se javlja na dužnost, ali onda se treba nositi s različitim nepredviđenim okolnostima. Meri je tip učiteljice koja puno toga polaže na empatičnu komunikaciju, procedure i praćenje instrukcija, čime usporava Kevina u donošenju odluka po svojim instinktima i poznavanju terena. U međuvremenu, komunikacije su prekinute, a vatra guta kuće, širi se na puteve i ulice, dok građani koji sami pokušavaju da se evakuišu stvaraju gužve i zastoje. Prijem filma dosta zavisi od medija na kojem smo ga gledali. Američke kolege koje su ga, na primer, pogledale na festivalu u Torontu, gde je imao premijeru, ili u odabranim bioskopima, kvalitativno će pretpostaviti drugu polovinu filma, onu „katastrofičnu“, u odnosu na prvu, „doku-dramsku“ kojoj zameraju nespretnost u dramaturgiji, odnosno nesuptilnost scenarija u plastičnom objašnjavanju gledaocima koliko je Kevin i inače u krizi. To ima smisla s njihove tačke gledišta jer su scene nošenja s vatrenom stihijom iz „bioskopske“ perspektive postavljene i režirane tako dobro da gledaocu stvore realističnu iluziju da se nalazi na licu mesta. Tako nešto, međutim, nije sasvim moguće postići na primarnom mediju distribucije ovog filma. Budući da ga je producirala kompanija ,,Apple TV+“, većina gledalaca će ga pogledati kod kuće gde je „imerzivnost“ mnogo teže postići nego na velikom platnu, dok će druge distrakcije terati gledaoce da pauziraju i nastavljaju gleda-

nje. U tom smislu, uvodni, „doku-dramski“ deo svim scenarističkim manjkavostima uprkos deluje solidnije, preglednije i informativnije u odnosu na tipičnu „dramaturgiju preživljavanja“ koja sledi. Razlog za to je i prisustvo Metjua Mekonaheja, i to nakon pauze od pet ili šest godina u kojima nismo imali prilike da ga vidimo na ekranu. To što smo mogli da ga čujemo u animiranom filmu ,,Sing 2“ (2021) ili „marvelovštini“ ,,Deadpool & Wolverine“ (2024) je sada manje bitno.

pristojan čovjek Glumac koji je svojom „renesansom“ obeležio prethodnu deceniju, u međuvremenu nije izgubio ništa od svoje veštine: i dalje može da veže našu pažnju za svoj nastup i da dočara poziciju pristojnog, običnog čoveka u nimalo običnoj i prijatnoj situaciji. Ostali glumci, pre svega Amerika Ferera, samo ga prate i nadopunjavaju, što je takođe sasvim u redu. Pol Gringras takođe uspeva da dočara razmere situacije iako se uglavnom oslanja na kompjutersku grafiku, naročito kada je u pitanju vatra. Na jednom mestu, međutim, on koristi stvarna pirotehnička sredstva čime podvlači stvarnost onoga što se dogodilo. Opet, u jednom trenutku on i ko-scenarista Bred Ingelsbi kreću da popuju o klimatskim promenama i ljudskom nemaru kroz lik Martineza kojeg Jul Vaskez inače suvereno i autoritativno tumači, čime narušavaju pseudodokumentarističku neposrednost na čiju kartu igraju.

Na kraju, nema neke velike razlike između ovog filma katastrofe po istinitom događaju i klasika podžanra kao što su Donaldsonov ,,Dante‘s Peak“ (1997), De Bontov ,,Twister“ (1996) ili,,Volcano“ (1997) Mika Džeksona. Kao i navedeni filmovi, i ,,The Lost Bus“ dobacuje do solidnog, ali ne preko toga.

Piše: marko stojiLjkoviĆ

Amerika Ferera u roli učiteljice solidno prati glavnu zvijezdu

Kalifornijska tragedija uglavnom dočarana kompjuterskom grafikom

Metju Mekonahej izuzetan kao običan čovjek u prirodnoj katastrofi

Uvodne dvije sezone serije „Monster“ bili su uspješni i gledani Netfliksovi projekti o psihopatama i njihovim (ne)djelima. Serija o Džefriju Dameru istraživala je njegove kanibalističke sklonosti tako elokventno da se prevrtao želudac, dok je u sezoni o braći Menendez senzacionalizam bio daleko važniji od same istinitosti priče. Svako ko je gajio nadu da će producent i koautor serijala Rajan Marfi u trećem pokušaju, ovaj put o ubici Edu Geinu, zadržati ukus, to može već nakon prve epizode zaboraviti. „Monster: The Ed Gein Story“ je priča o zloglasnom ubici u kombinaciji s izletima u kulturološki uticaj njegovih zločina, ali ne na dobar način. Lik iz „Psiha“

Iako njegovo ime znači manje od imena Čarlsa Mensona ili Teda Bandija, čovjek nadimka „Mesar iz Plejnfilda“ ostavio je trag u analima američke kriminalne istorije. Ed Gein je „slavna“ osoba i to ne samo zbog počinjenih ubistava. On je jedan od daleko najokrutnijih serijskih ubica koji su ikada hodali planetom. Njegovi zločini decenijama zaokupljaju maštu, pa je bio model za Normana Bejtsa u Hičkokovom filmskom klasiku „Psycho“ (1960), pružio je inspiraciju za izmišljene filmske serijske ubice poput „Lederfejsa“ i Bafalo Bila... A njegova vlastita priča mnogo je puta adaptirana u filmove, dok postoji i mjuzikl o njemu. Šizofreni, usamljeni i potlačeni farmer opsjednut dominantnom i religioznom majkom, koji je nakon njene smrti divljao pljačkajući grobove, razotkriven je 1957. nakon ubistva, gdje je tijelo žrtve pronađeno raskomadano i obješeno u njegovoj štali. Tokom istrage kuće, otkriveno je nekoliko djelova ljudskog tijela, uključujući maske za lice i ženska odijela za tijelo od kože. Potvrđena su samo dva ubistva, ali vjerovatno ih je imao više na savjesti, jer je osumnjičen za ubistvo još sedam ljudi, uključujući i svog brata, a oskrnavio je više od desetak grobova. Priča o Edu Geinu u ovoj seriji ide u dva različita smjera. Ed (Čarli Hanam) je prikazan prvo kao sramežljiv čovjek, kojim dominira njegova konzervativna majka

,,Monster: The Ed Gein Story“, treća sezona antologije Rajana Marfija o monstruoznim ubicama, najslabija do sada

Neukus u najboljem izdanju

Serija ima vrlo malo za reći, a osam epizoda čini sve da to sakrije i rezultat je bizaran, gdje se stvarnost i fantazija miješaju u bućkuriš koji se čini jednako šizofrenom kao i sam glavni lik

(Lori Metklaf), prema kojoj imate saosjećanje. Istovremeno, on je poremećeni psihopat koji ubija i čereči ljude bez ikakvog vidljivog razloga. Kako bi se objasnili njegovi postupci, pojavljuju se režiseri Alfred Hičkok (Tom Holander) i Tom Huper (Vil Bril), kao i glumac Entoni Perkins (Džoi Polari), tako

da ovo na kraju nije samo priča o Edu Geinu, već i o horor filmovima inspirisanim njegovim životom. Kada sve završi, nakon osam epizoda i osam sati gledanja, gledalac ne dobija puno informacija o tome ko je Ed Gein zapravo bio. On je imao ozbiljnih problema s mentalnim zdravljem i terorisala ga je

majka, što je odmah jasno i što se zna nakon što se pročita njegova ,,Wikipedia“ stranica. Iako u početku postoji pokušaj prikazivanja Geina kao čovjeka od nekoliko slojeva, autori serije su očigledno bili zainteresovani samo za njegovu mračnu stranu, baveći se istinitim zločinima, koji utažuju glad za brutalnošću i krvožednošću nezasite javnosti.

Užas bez Pokrića

Sa nezasitim užitkom se zumiraju krvavi detalji Geinovih zločina, dijelovi ženskih tijela, uključujući devet vulvi u kutiji za cipele, koje je policija pronašla razbacane po njego -

voj kući, zdjele za juhu koje je napravio od leševa koje je iskopao, kao tijelo žrtve koje visi i krvari poput jelena u njegovoj štali…. Rajan Marfi se takođe povremeno slobodno poigrava istinom, kao i u prethodnoj sezoni, prvenstveno kako bi dodatno naglasio sav užas. Najbolji primjer je lik Adelin Votkins ( Suzan Son ), koja se brzo nakon Geinova hapšenja 1957. nakratko našla u vijestima, jer se govorilo da je bila u vezi s njim. Votkins je kasnije priznala da je to bilo pretjerivanje i da je imala samo prolazan kontakt s Geinom. Međutim, to nije spriječilo M arfijja da Adelin učini trećim najvažnijim likom u seriji, nakon Geina i njegove majke. U tim trenucima, serija poprima metadimenziju, pokazujući u kojoj mjeri filmska industrija zadovoljava istinu činjenica, mješajući je sa fikcijom. A takođe ih prisvaja kako bi ispričala nešto sasvim drugačije, koristeći užase koji su se dogodili kako bi se svidjeli voajerističkim instinktima gledalaca gladnih senzacionalizma. I to potvrđuje i rečenica „Ne mogu skrenuti pogled“ koju Gein kaže u kameru, probijajući četvrti zid kako bi se suočio s publikom - i propitao što ih je potaknulo da pritisnu „play“. Takođe, u paralelnoj rad -

nji pratimo nacističku ratnu zločinku Ilse Koh (Viki Krips), čiji je suprug bio komandant logora Buhenvald, a koja se pojavljuje pred Geinom u kemp scenama snova, a čiji su navodni eksperimenti sa izradom sjenila od kože jevrejskih zatvorenika, zajedno s fotografijama iz oslobođenih logora, navodno inspirisali Geinovu morbidnu fascinaciju ljudskom anatomijom. Jedna je stvar što su autori uzeli za slobodu da u svojim pričama iskonstruišu događaje, ali sloboda i pretjerano pretjerivanje dvije su različite stvari. Scene kada Ed fantazira o mnogim zatvorenicima koncentracionih logora koji bježe kroz njegovo polje, teško je nadmašiti u smislu neukusnosti.

S druge strane, kako je već rečeno, serija ne samo da prikazuje život psihopata, već i pokazuje kako su ga Hičkok i Huper koristili u svojim filmovima, stvarajući tako cijeli mit, a upoznajemo i Entoni Perkinsa koji ga je glumio sa željom da potisne svoju homoseksualnost u neprijateljskom društvu, što je provokativno suprotstavljeno Geinovim potisnutim sklonostima. U posljednjoj epizodi, serija gotovo plagira „Mindhunter“ i uživa u paradi najvećih hitova američkih serijskih ubica, kao nekoj vrsti hvalospjeva njima, što je zapanjujuće neukusno. b izarno i ne g L ed L jivo Od glumaca, najviše prostora je dobio i najviše pokazao Čarli Hanam, koji vrlo dobro portretiše krhkog i uznemirenog Geina, čovjeka kojeg potiskuje hiperreligiozna majka i opsjeda morbidnim fantazijama. Lori Metkalf kao Augusta je snažna, ali neobjašnjivo svedena na samo nekoliko sekvenci, lišavajući narativ kucajućeg srca njegove najznačajnije dinamike, odnosa majke i sina kao izvora „čudovišta“. Čak se i izmišljanje lika Adeline, mlade žene koja Geina upoznaje sa stripovima i slikama povezanim s nacističkim zločinima, ne čini kao istinski potreban element.

Na kraju, Čarli Hanam daje dobar performans, ali režija opterećena vizuelnim viškom i suprotstavljanjem istorijskih i kulturnih slojeva koji slabe njen kritički uticaj je loša, kao i sadržaj koji je apsolutno negledljiv. Serija ima vrlo malo za reći, a osam epizoda čini sve da to sakrije i rezultat je bizarna serija u kojoj se stvarnost i fantazija miješaju u bućkuriš, koji se čini jednako šizofrenom kao i sam glavni lik. A još šizofrenije je i u tome da autori serije ni na trenutak ne pokazuju saosjećanje sa žrtvama - već saosjećaju s Geinom, čak i dok prikazuju njegovu izopačenost u jezivim detaljima.

Čarli Hanam u glavnoj roli objektivno najbolja karika i performans serije

Piše: davor PavLović

Autori neukusno pokazuju više saosjećanja prema monstrumu nego prema žrtvama

Suzan Son glumi Adelin, za koju se sumnjalo da je u romansi sa serijskim ubicom

Cijelu je raspravu i jedini uslov za ulogu u filmu Orson Vels imao sa jednim Nikšićaninom - jer je scenario predviđao ubistvo psa pred kamerama. ,,Da ubiješ životinju za potrebe filma? To znači ubistvo iz neizrecive gluposti. Nema svirepijeg načina da se publika zabavi...“. O svirepim načinima: pepeo Orsona Velsa od jedne jeseni prije četiri četiri decenije počiva kraj jednog izvora u španskoj Rondi, ne tako daleko od mora u španskoj Andaluziji - i na imanju starog toreadora Antonija Ordonjeza. Velsu su, kao i Ernestu Hemingveju, borbe sa bikovima bile pasija. Pa je u jednom jugoslovenskom intervjuu, tri godine prije smrti, nakon pitanja o onom psu u našem filmu, odmah dobio i pitanje o koridi. Zar se tamo bikovi ne ubijaju...

Gunđavi davljenik

Nije ni pola sekunde sačekao, kao da je to pitanje ,,od šponde“ i očekivao. A ne ne, u koridi je sama borba ono glavno. Bika treba natjerati da se bori, a ako to ne želi - onda nema ni razloga da postoji. Kako? Pa, cijeli život bik živi za tih pola sata borbe. Za taj trenutak koji je ostaloj stoci nedostižan. Znate, ako treba ubijati životinje... I još podvlačim ovo ,,ako“ - onda to može biti samo na koridi.

Posljednja Orsonova noć bila je razgovor nostalgičnih sjećanja. Dao je, tog oktobra 1985, intervju na šou programu Merva Grifina; vratio se u svoj holivudski dom, radio do iza ponoći na jednom scenariju koji je trebao da se snima na Univerzitetu Kalifornija već narednog jutra... Nije se desilo: tog narednog jutra šofer ga je pronašao na podu, oko 10 časova.

I ne, nije ono bila ,,Bitka na Neretvi“ (1969) Veljka Bulajića, niti je Veljko jedina crnogorska konekcija za Orsona. Zbog jednog psa u scenariju Orson

KALENDAR: Sve jugoslovenske konekcije Orsona Velsa, četiri decenije od smrti titana sedme umjetnosti

Korida za filmskog besmrtnika

,,Znate, ja sam bio prvi novinar u Americi koji je imao priliku da govori javno i u velikim medijima o partizanskoj borbi!“ - govorio je Orson

se sa Krstom Papićem raspravljao. Trebalo je, od svih ljudi, da glumi onog masnog bankara Džej Pi Morgana - u ,,Tajni Nikole Tesle“ (1980). I već je tih godina bio bolestan. Kada je, tokom snimanja, provodio nekoliko dana sa Titom, u maršalovoj posljednjoj godini života - bila su to dva starca svjesna svojih nepovratnih boljki. ,,Jedino što ne volim u Jugoslaviji je previše masna hrana. Ne prija mi jer imam slabu jetru. E da, i bijelo vino vam je previše jako... Priča se da mnogo jedem? Pa mora da se priča, jer tako izgledam. Ali nijesam debeo jer mnogo jedem, nego jer imam slabe noge pa se ne krećem, ne radim nikakve vježbe...“. Pa je rekao da je bio u lovu, ali da nikad životinju nije ubio, niti bi. Da ni zmiju ne bi ubio, a zmija se plaši... A da moralisti, ipak, previše pretjeruju kritikujući scene krvavog nasilja u filmovima. I intervju je tekao tako, sve u okomitim kontrastima; da se Danilo Štrbac, u

tom razgovoru za RTV Reviju u maju 1979, mogao sjetiti svega onog što su mu već pričali u Orsonu. Da je gunđav, u odgovorima plahovit, kao da se hvata za život kao neki davljenik, pa to isto napravi i od novinara... Kao u koridi.

vol jeni komandant

Samo što bi sve to prestajalo onda, kad bi došao na filmski set. Piter Bogdanovič, Njujorčanin, prijatelj i još jedna jugoslovenska Orsonova konekcija, tada bi ga opisivao kao najblažeg i savršenog lidera, voljenog komandanta. ,,Kada Orson režira, to je za sve tu kao da cijeli dan udišete čisti kiseonik. Bio je u totalnoj kontroli, a da nikad i nikom nije trebalo niti bilo potrebe da se dokazuje ili objašnjava, bilo šta. Nikad ga nijesam na setu vidio nestrpljivog ili ljutog, nikad glas nije povisio... Nekad bi kamera bila u njegovoj ruci, ali suštinski, i kad su to činili drugi ljudi, svaki kadar, svako svjetlo bilo je baš tako ka-

ko je on naumio. Ništa na sceni nije bilo osim onako kako je on to želio - a da u svemu tome nije bilo ni mrve nečeg diktatorskog“...

I onda zamislite svu tu karijeru: od onog debija ,,Građanin Kejn“, gdje je kao producent, scenarista, režiser i glavna zvijezda potpisao vrijednost i umjetnost koja će nadživjeti naše i mnoga buduća vremena... Do posljednje decenije uglavnom načetih, eksperimentalnih, skoro nikad dovršavanih projekata. Jer Orsonu je, uvijek, bio najdraži početak. Četiri decenije nakon Velsove smrti, bilo bi skoro nekulturno objašnjavati ili dokazivati zbog čega je ,,Građanin Kejn“ jedan od najbitnijih momenata istorije filmske umjetnosti. Ali bi, recimo, bilo tako dragocjeno pogledati i pričati o ,,The Other Side of the Wind“ (2018) - naravno za života nedovršenom, a ipak nakon 48 godina od početka snimanja skockanom filmu. U njemu, jednog starog američkog režisera, na povratku u domovinu, glumi veliki Džon Hjuston; tu su i Piter Bogdanovič i Orsonova Oja Kodar... To je film u filmu; priča posljednjeg dana jednog starca, umjetnika - koji prijate-

ljima želi prikazati svoj (opet, nedovršeni!) film. I tako je Orson sebi sudbinu proricao. E da, Oja Kodar. Nema jugoslovenske priče o Orsonu Velsu bez... Franca Kafke. Od svih pisaca. Prvo je Orson glumio u ,,Austericu“ (1968) Francuza Abela Gansa, koji je imao sjajne konekcije u ,,Jadran filmu“. Samo dvije godine nakon što je režirao i glumio u svom, po mnogima, posljednjem epohalnom remek-djelu ,,Touch of Evil“ (1958). Zahvaljujući tom angažmanu kog Gansa, došlo se do prilike da režira Kafkin ,,Proces“ (,,The Trial“), koji je sniman u istorijskom centru Zagreba... Govorio je, mnogo puta kasnije, da je to jedan od od dva ili tri najbolja filma koje je snimio!

kao dar

I tada je upoznao studentkinju Olgu Palinkaš; mlada glumica se prisjećala, da joj je tih dana Vels o susretu sa njom govorio kao ,,like a God’s gift“. Pa još probao da joj to saopšti na našem jeziku. To ,,k’o dar“ je bio korak ka njenom umjetničkom imenu Oja Kodar. Biće njegova posljednja velika ljubav, u posljednjih 25 godina života. I daleko od toga da je jugoslovenske filmske i životne konekcije sveo na Zagreb; u Beogradu će učestvovati u snimanju jednog filma o Marku Polu. Bulajićeva ,,Neretva“ (ona u kojoj glumi četničkog vojvodu) - to je već ,,Bosna film“... E sad, gdje je tu bila politika. Držimo se onog intervjua iz sedamdesetdevete: ,,Nijesam toliko angažovan politički... Ali sam zagrijan! Definitivno, čovjek ljevice. To sam uvijek bio. Amerikanci bi vam rekli da pripadam progresivcima... Ljevica, kao i svi iz moje generacije - njoj me privuklo sve što se dešavalo sa ratom u Španiji. Sa tim nijeste mogli da ne saosjećate. Moja ljevica - to je krenulo

od mog antifašističkog stava“... I tu dolazimo do kontroverze: u sred Drugog svjetskog rata, 1942. glumi jednog četnika Dušana - u radio-drami o četnicima! Tada velika zvijezda i inovator Holivuda, Orson je bio i blizak sa Lujem Adamičem - i želio da, spram onog što se o svemu tome u tom periodu pisalo u Americi, skrene pažnju na borbe u Jugoslaviji. Pa na kraju u jednom monologu moli Amerikance ,,da ne zaborave šta protiv nacista na Balkanu čine gerilci Draže Mihailovića“... Već manje od dvije godine kasnije, opet spram novih informacija koje su stizale iz Amerike - i spram svojih ljevičarskih ubjeđenja, Orson se okreće partizanima. ,,Znate, ja sam bio prvi novinar u Americi koji je imao priliku da govori javno i u velikim medijima o partizanskoj borbi!“ - govorio je Orson u onom intervjuu. Pa nastavljao o Titu: ,,Volio bih da o njemu snimam dokumentarni film, posljednji je živi velikan među zaista velikim ljudima našeg doba... Bukvalno - otac vaše zemlje. Ratni vođa i vođa mira. Niko u te dvije uloge nike bio tako uspješan“.

Posljednji sonet I ostavimo po strani sad ideologiju: u cijelom tom velikom mozaiku svega kompleksnog što je bio Orson Vels, posebna vinjeta je, recimo, da mu je kao mladiću odbijena prijava za ,,Linkoln“ brigadu u Španskom građanskom ratu. Ali je konekcija sa Jugoslovenima sa jedne - i Ernestom Hemingvejem sa druge strane, već tu bila jaka i jasna. Sa Hemingvejem pogotovo - jer smatrao se jednako novinarom kao režiserom ili filmskim autorom. I da - filmskim kritičarom! Pamti se, na primjer, velika Orsonova recenzija i kritika ,,Sutjeske“ (1973) Stipe Delića - gdje piše protiv sentimentalnih scena, hvali borbene i ističe kako stranoj publici tu od starta treba kontekst - ali nikako predetaljan ili komplikovan. I uvijek i do kraja - dobre namjere. Čak i onda, poput djeteta, luta i trči od jedne do druge dobre ideje, do novog filmskog početka, a sve teže te filmove završava. Čak i kad, zbog zdravstvenih problema, sve teže hoda i može biti prisutan na setovima. Sve do oktobra 1985. u Los Anđelesu, kad je srce sviralo fajront, odbilo poslušnost i zakazalo posljednji put, ka Andaluziji i onoj koridi. Prijatelj Džozef Koten odbio je prisustvo na komemoraciji i sahrani; sjetio se samo, da je Orson govorio kako želi da to bude tiho i bez gužve, kad mu pepeo stigne na to malo mjesto u Španiji. Umjesto prisustva, poslao je Šekspirov sonetkoji je njemu Orson ispisao za prethodni rođendan. But if the while I think on thee, dear friend, / All losses are restored and sorrows end. I tu bi već bljesnuo onaj Orson kakvog ga je Piter Bogdanovič ili bilo ko pamtio, sa onog svetog mjesta objektiva i svjetla, koje samo može biti filmski set. •

Piše: stojan stameniĆ

Orson Vels u poznim godinama života

Lovćen sa viškom od pet golova čeka revanš 2. kola Evropskog kupa u Grčkoj, Đorđo Peruničić vidi šansu, ali je i oprezan

Kvalitet

Dobra odbrana sve rješava

PODGORICA - Lovćen je obezbijedio solidnu zalihu pred subotnji revanš 2. kola EHF Evropskog kupa u Grčkoj - sa pet golova razlike šampion Crne Gore, uz neke korekcije, prije svega u odbrani, mogao bi do naredne runde. I to bi bio uspjeh za ekipu koja je ozbiljan pretendent za osvajanje oba domaća trofeja.

Mogli su Cetinjani prije dva dana kod kuće i sa sedam golova razlike da slave protiv Drame, ali neiskorišćen zicer i rivalov gol iz kontre na tri sekunde prije kraja otvorio je nadu grčkoj ekipi da razmišlja o pozitivnom ishodu u revanšu. Na sreću, pa se i Lovćen pita. - Pet razlike jeste dosta, ali treba u revanšu opravdati rezultat. Vidjeli ste kako su bili opasni kada su pogađali u serijama kad god bi se rezultatski odvojili. Neće biti lako u revanšu, ali

očekujem dobar ishod - kazao je Đorđo Peruničić koji je od 15. minuta kada je ušao u igru potpuno poremetio odbranu grčkog tima. Ekipa sa Cetinja je samo tri dana pred meč sa Dramom savladala Sutjesku u 3. kolu domaće lige, uz igru koja nije oduševila. Što je, očigledno bila samo varka, jer su mislima bili potpuno u evropskom meču. - Grke smo dosta analizirali. Od trenera smo prije mjesec dobili materijal. Pojedinačno smo gledali rivala, a onda smo sa trenerom, posljednjih dana, uradili završnu fazu. I mogu slobodno da kažem da su nam misli bile okrenute evropskoj utakmici. I ušli smo u meč sa vjerom, a uz pomoć publike koja je uvijek velika podrška, da pokažemo karakter i da se borimo. Zato ovakav rezultat, koji je dobar, nije iznenađenje. Naravno, sa oprezom čekamo naredni duel, uz želju da ostavimo pečat i prođemo dalje -

istakao je Peruničić, koji je u trijumfu 32:27 postigao 11 golova iz 14 pokušaja. Sada kada su se uvjerili na koga posebno u revanšu moraju da motre (pivot Papadopulos i krilo Šaitidis), utisak je da bi meč mogao da protekne bez iznenađenja od strane Drame. - Imamo još malo vremena da analiziramo prvu utakmicu. Vidjeli smo koliko su nam problema zadavali i pivot i lijevo krilo, ali, kada su god prilazili imali smo brzo odgovore, uz sjajnog golmana Demirovića koji je skidao zicere. Moramo se skupiti još u odbrani, prije svega da pokažemo agresivnost i snagu na crti i da spriječimo ili svedemo dotok lopte na pivota na manji broj. I upravo uz dobru odbranu i pozicioni napad vjerujem da ćemo i u Grčkoj pokazati kvalitetnu igru - jasan je Peruničić. Grčka ekipa voli brz rukomet,

PODGORICA - Dan pred dolazak u glavni grad na okupljanje nacionalnog rukometnog tima Đurđina Jauković i Tatjana Brnović su u dresu Bukurešta odmjerile snage sa Krajovom za koju nastupa još jedna reprezentativka Ivona Pavićević Slavio je domaćin, učesnik Lige šampiona – 32:29 (17:17) koji sa šest pobjeda dijeli prvo mjesto sa Korona Brašov.

U trijumfu ekipe iz Bukurešta fenomenalan učinak (u oba pravca) imala je Jauković sa osam golova (četiri sa devet metara), uz samo promašaj, a indeks je uvećala sa dvije ukradene lopte i dvije blokade. Pivotkinja Brnović nije provela puno na terenu, uputila je šut ka golu gostiju. U poraženom timu Pavićević je dala tri gola. Krajova je trenutno šesta sa tri pobjede i poraza. A. M.

PODGORICA - Nakon što su u aprilu u baražu protiv Portugala osigurale učešće na Svjetskom prvenstvu, naše najbolje rukometašice danas se okupljaju za start novog ciklusa i kvalifikacije za EHF Euro 2026.

Prvi protivnik će biti Portugal koji 15. oktobra stiže u Podgoricu, dok će izabranice selektorke Suzane Lazović tri dana kasnije gostovati na Farskim Ostrvima. Protivnik u kvalifikacionoj grupi 4 je još Island.

Selektorka Lazović objavila je spisak od 18 igračica na koje računa za predstojeće kvalifikacione duele, na njemu nema debitantkinja, a tu su ,,lavice“ koje su iznijele teret aprilskog baraža za plasman

Zajednica

PODGORICA - Stefan Ivanović i Bogdan Kaluđerović novi su EHF par, iako su do sada bili međunarodne sudije, ali su promijenili partnere i postali novi tandem.

vidjelo se da je fizički spremna da odgovori lakim golovima. Doduše u toj tranziciji gosti su često griješili. - Mislim da smo i mi dosta spremni i da možemo da trčimo sa njima, što smo pokazali na Cetinju. Priču sa Peruničićem sa fokusom na Evropu, uveli smo u domaće okvire i pitali da li je Lovćen spreman da osvoji oba trofeja.

je kvalitet i nakon duge pauze

sam i u Tivtu i na Cetinju, a Lovćen i trener Filip Popović maksimalno su me ispoštovali. Na kraju, sve dođe na svoje - istakao nakon

je posljednju

a ekipi se priključio krajem istog

Đorđo Peruničić utakmicu do starta ovogodišnjeg domaćeg prvenstva odigrao 20. marta. Zbog povrede je tek 1. septembra krenuo da radi sa loptom, a ekipi se priključio krajem istog mjeseca. Preskočio je sve turnire... - Volim rukomet, srce mi je puno što sam se vratio i što dajem maksimum. Trenirao

je lijevi bek Lovćena.

kusom na Evropu, uveli smo bivšeg , a i Budva ima doMARKOVIĆ

- Uz dužno poštovanje prema svima, a ne treba potcijeniti Budućnost koja je angažovala Boža Anđelića, reprezentativca Crne Gore i Čampara bar sastav, idemo na oba trofeja, što je cilj. Imamo dvije dobre postave, samo treba iz utakmice u utakmicu da ulazimo, da tako kažem, sa zdravom glavom i da uzimamo bodove - poručio je Peruničić.

na Svjetsko prvenstvo, te posljednjeg velikog takmičenja – EHF Euro 2024. „Lavice“ su bile u prvom šeši-

ru na žrijebu koji je obavljen u martu, a jasno je da su apsolutne favoritkinje u grupi 4 u kojoj su protivnici selekcije koje

Obojica imaju međunarodno iskustvo - Kaluđerović je od 2015, u Evropi, a Ivanović je debitovao 2017. godine. Evropska rukometna kuća je gledala prošle sedmice mečeve najjače

domaće lige Lovćen - Sutjeska i Budućnost I - Komovi (žene) koje su naši arbitri sudili, nakon čega su dobili pozitivan odgovor i dijeliće pravdu u evropskim takmičenjima. A. M.

Peruničić

nijesu uspjele da izbore plasman u glavnu rundu na posljednjem EHF Euro 2024Farska Ostrva i Island su bili treći u svojim grupama, dok je Portugal kao posljednji u grupi završio učešće na smotri najboljih selekcija Evrope. U kvalifikacijama će igrati 24 reprezentacije podijeljene u šest grupa. Dvije prvoplasirane selekcije iz svih grupa, kao i najbolje četiri trećeplasirane selekcije izboriće plasman na EHF Euro 2026. Osam učesnika je već poznato, to su domaćini prvenstva Poljska, Rumunija, Češka, Slovačka i Turska, te tri prvoplasirane selekcije sa EP 2024: Norveška, Danska i Mađarska. Ovih osam selekcija će tokom kvalifikacija igrati EHF Euro kup. A. M.

Đorđo

Trenerica golmana Sonja Barjaktarović i Armel Atingre

U Podgorici održan prvi turnir WABA lige za košarkašice do 17 godina

Furiozan start sezone

za Podgoričanke

PODGORICA - Sa dvije pobjede iz dva meča, te koš razlikom +72, košarkašice Budućnost Bemaksa otvorile su novu sezonu WABA lige u konkurenciji do 17 godina.

Podgoričanke su na turniru, koji je prethodna tri dana održan u „Bemaks areni“ prvo savladale Feniks iz Banjaluke 73:34, da bi zatim upisale i pobjedu protiv Konjica (koji je drugog dana turnira savladao Feniks 70:63) i to 68:35. Sa dvije ubjedljive pobjede mlade „vučice“ jasno su pokazale da će i ove sezone imati velike ambicije.

„Plave“ su još jednom krenule jako od starta - nakon 11. minuta igre bilo je 23:4. Domaće su napravile seriju 18:0 i već tada najavile da ih čeka rutinski posao do drugog trijumfa. Istina,

Konjic je odgovorio - napravio je 8:0 i smanjio na 23:12, da bi u 16. minutu bilo 25:15. Ali, već nakon toga postojao je samo jedan tim, jer je razlika u kvalitetu bila ogromna, a serijom 10:0 Budućnost je na poluvremenu imala velikih 35:15. U nastavku je sve bilo rutinameč u jednom pravcu donio je dominaciju domaćina.

Najefikasnija bila je Vasilisa Miljanić sa 20, uz devet skokova, šest asistencija i četiri ukradene lopte, Lucija Baković i Martina Terić imale su po 16 poena, sedam skokova, četiri asistencije, s tim da je Terić imala i šest ukradenih za indeks 28. Blanka Jovović pored devet poena ostvarila je 13 skokova, a u strijelce su se upisale još Ana Jovović četiri poena i osam skokova i Lola Racković tri.

Evropsko ekipno prvenstvo u šahu

Nakon dva kola u grupi B, Budućnost i FSV iz Rijeke imaju maksimalan skor, Šampion iz Sofije, Zagreb i Konjic po pobjedu i poraz, dok su Feniks i Banovići bez pobjede.

Naredni turnir igra se 14/15. novembra u Sofiji, gdje će rivali „vučicama“ biti domaći Šampion i Banovići. Jedna pobjeda praktično bi garantovala Budućnosti prolaz u Top8 fazu, što bi bio uspjeh, ako se zna da ove sezone u WABA ligi do 17 godina nastupa 15 ekipa iz šest država. Jedini crnogorski predstavnik je Budućnost Bemaks, a učestvuju još Ježica, Celje, Janjina, Orli Postojna (Slovenija), Konjic, Lider Gradiška, Feniks, Banovići (Bosna i Hercegovina), Šampion (Bugarska), FSV, Zagreb, Trešnjevka (Hrvatska), Rejer i Futurosa (Italija). R.P.

Muškarci savladali Portugal, dame poražene od Litvanije

Nakon dva uzastopna poraza,

Žakelj: Bitno je da pobijedimo, to je bila reakcija kakvu sam želio

PODGORICA – Nakon dva teška poraza kod kuće, od Spartaka u ABA ligi (97:93) i posebno Trenta u Evrokupu (107:96), košarkaši Budućnost Volija bili su na iskušenju u derbiju sa Cedevita Olimpijom, u derbiju 2. kola regionalnog takmičenja, protiv ekipe koja je u Podgoricu stigla neporažena (dvije pobjede u Evrokupu i jedna u ABA ligi).

Iako sa dosta oscilacija tokom meča, tim Andreja Žakelja je, ipak, pokazao reakciju u odnosu na prethodna dva meča, prije svega defanzivno, pa je na kraju stigao do zaslužene pobjede (88:71), prve na domaćem terenu ove sezone…

- Sve što je bilo bitno u toj utakmici je bilo da pobijedimo, nebitno da li sa poenom razlike ili više. Zbog naših glava, zbog psihe – kazao je Žakelj.

- S obzirom na sastanke i treninge koje smo imali nakon Trenta, očekivao sam reakciju ekipe. Bila je vidljiva već na treningu, a bila je odlična i u prvoj četvrtini utakmice sa Cedevita Olimpijom, što se tiče energije

Ne brinem za Jovanovića, vratiće se u formu

Đorđije Jovanović nema dobar početak sezone. Za razliku od prvog meča u Londonu (osam poena), crnogorski reprezentativac je u naredna tri bio bez poenterskog učinka. Protiv Cedevita Olimpije je promašio svih šest šuteva (četiri za tri i dva za dva poena), a napravio dva faula za dodatno bacanje.

- Za Đola ne brinem, siguran sam da će se vratiti u formu. Tokom cijelog ljeta je imao dan-dva pauze, a zbog nastupa na Evropskom prvenstvu je zakasnio za uigravanje sa ekipom. Ali, on uvijek daje maksimum i vjerujem u njega, razgovaram sa njim, a sa ekstra minutima će mu se, sigurno, vratiti samopouzdanje.

i protoka lopte u napadu. Kada lopta „ide“, to super izgleda i sa odbranom. To je bila reakcija kakvu sam želio. Istina, imamo još periode kada smo u grču, kada ne igramo opušteno, ali mislim da to sve proizilazi iz odbrane. Ponavljam, pokazali smo reakciju, zato je stigla i pobjeda – dodao je slovenački trener. Budućnost je imala odlično otvaranje utakmice, kao protiv Spartaka, a početkom druge četvrtine je imala i prednost

Nestvarna teniska priča iz Azije

od 14 poena (31:17), ali je za nešto više od osam sve „prosula“ (39:39), pa je morala iz početka. Podgoričani su do poluvremena vratili prednost (44:41), a onda su je u trećoj i četvrtoj uvećali do konačnih i maksimalnih 17 razlike, iako su gosti prijetili do nešto više od tri minuta prije kraja (78:71). - Krenuli smo kako smo se dogovorili, sa fokusom i čvrstinom u odbrani, i to nam je dalo rezultat. Drugačija slika je bila u drugoj četvrtini, kada smo

PODGORICA - Slobodan dan na Evropskom ekipnom prvenstvu prijao je muškoj reprezentaciji Crne Gore, koja se konsolidovala nakon dva uzastopna poraza, pa je u jučerašnjem sedmom kolu savladala Portugal – 3:1. Potpise na trijumf stavili su velemajstor Nikita Petrov i fide majstor Nemanja Vukčević Petrov je preciznom igrom dokazao neopravdanost žrtve kvaliteta Hoza Barije u zanimljivoj partiji u kojoj je igrana sicilijanska odbrana. Nemanja Vukčević je dobro tretirao italijansko otvaranje, tokom čitave partije imao minimalnu prednost, međutim Gustavo Ribeiro je neopreznom igrom oslabio svog kralja, što je naš reprezentativac kaznio i partiju završio matom. Remiji Denisa Kadrića i Dragana Kosića dovoljni su bili za konačan rezultat i povratak u sredinu tabele uoči dva posljednja kola. Naša reprezentacija trenutno je 24, što je za tri mjesta bolje od početnog rejtinga. Na čelu tabele je Ukrajina sa 13 bodova, dok dva boda manje ima Azerbejdžan i djeluje da će upravo njihov du-

el u osmom kolu možda odrediti novog šampiona. Naše dame su pružile dobru igru, međutim, nedostajalo je sportske sreće pa su poražene od selekcije Litvanije

2,5:1,5. Jedini trijumf ostvarila je Aleksandra Milović, koja je nakon originalno odigranog otvaranja pokazala svoju snagu i precizno povela napad na protivničkog kralja, a nakon precizne kombinacije osvojila je protivničkog topa, pa je Simona Limontaite mogla samo da prizna poraz. Remizirala je Aleksandra Žerebcova sa Salomejom Zaksaite nakon obostrano korektne igre, dok su grube greške u poraz odvele Alenu Skvorcovu i Katarinu Đukić

Naša ekipa trenutno je 32. što je četiri pozicije lošije u odnosu na početni rejting. Osmo kolo na programu je danas. B.K.

Vašero, 204. na svijetu, osvojio masters u Šangaju

PODGORICA - Valentin

Vašero, 204. teniser na svijetu, osvojio je Šangaj i postao najniže rangirani teniser koji je trijumfovao na masters turniru. Momak iz Monaka u finalu je savladao Artura Rinderkneša 4:6, 6:3, 6:4. Teniser koji je u polufinalu bio bolji od Novaka Đokovića protiv 54. rivala na svijetu nije najbolje ušao u meč, jer je u ranoj fazi prvog seta bio brejkovan. Ipak, kvalifikant je u nastavku obezbijedio ključan brejk dovoljno da izjednači rezultat u setovima. U posljednjem je nadigrao protivnika, osvajao je lake poene iz forhenda, a Rinderkneš je imao velike probleme sa bolovima u leđima. Vašero će od ove nedjelje biti 40. igrač na svijetu. A. M.

PODGORICA - Koko Gof osvojila je turnir VTA 1.000 u Vuhanu - pobijedila je Džesiku Pegulu 6:4 7:5. Gof je uradila sve kako bi godinu završila sa dobrim osjećajem, a poslije agonije zbog

Dobra godina za teniserku iz SAD Gof najbolja u Vuhanu

poena koje je lako gubilauglavnom zbog duplih grešaka, očigledno da je mnogo to-

ga promijenila u radu. Što se na kraju isplatilo. I novčano jer je zaradila 596.000 dolara. R. A.

Ekipa Budućnost Bemaksa

Aleksandra Žerebcova

Prva

je bilo pobijedimo, reakcija želio

Svako treba da se izbori za minute prvo na treningu,

Andrej Žakelj je protiv

Cedevita Olimpije rasporedio minutažu na 11 igrača, s tim da je Flečer Megi igrao tek pet i po minuta. - Htio sam malo više da rotiram igrače, jer je umor prisutan. Nemamo slobodnog dana, u ponedjeljak već idemo na put (u Ankaru), u utorak je utakmica (Turk Telekom). Sve to je

popustili u odbrani, a to nam ne daje rezultat. Kada igramo svoju igru, čvrsto, agresivno i brzo, mislim da smo onda dobar tim. A kada radimo nešto drugo, imamo probleme. Na kraju je bila dobra utakmica, čvrsta, na momente nervozna, ali smo zasluženo pobijedili – poručuje Žakelj.

Za razliku od prethodna dva duela, Budućnost je odigrala mnogo bolje defanzivno, vidljiva je bila želja da se odbranom slomi otpor rivala, pa se,

a onda i utakmici

bilo u glavi, ali na kraju je morala da se dobije utakmica, bez obzira koliko će ko da igra – kaže Žakelj. Svi se bore za svoje pozicije, tako i treba. Volim da je konkurencija na svakoj poziciji, jer se onda izvuče maksimum iz igrača –dodao je trener „plavih“. Jedino nije igrao Andrija Slavković, prošle sezone

tako, Rašid Sulejmon bacao za loptu i tako dizao moral ekipi. - Samo to tražim, ne samo od njega, već od svih. Svi imamo pravo da izgubimo utakmicu kad se bacamo na svaku loptu, pravimo faulove i kad se „bijemo“. U suprotnom, nemamo pravo da izgubimo. Ponavljam, bila je, generalno, reakcija cijele ekipe, ne samo Sulejmona. Osim Sulejmona (15 poena, osam skokova, tri asistencije i ukradena lopta), istakao se i francuski dvojac Aksel Butel

Drugo kolo EPCG Superlige za odbojkaše

Pobjede favorita

PODGORICA – Iako su ispustili po set, odbojkaši Budve i Budućnosti su opravdali uloge favorita, a jedinu maksimalnu pobjedu ostvarilo je Jedinstvo. Budva je do druge pobjede u gostima došla protiv Mornara sa 3:1, a šampiona su do trijumfa vodili Vukašin Cimbaljević sa 19 poena, te Matija Ćinćur i Balša Radunović sa po 15. Istim rezultatom je Budućnost

bila bolja od Sutjeske, uz 22 poena Alekse Nikolića i 18 Luke Lojića. U domaćem timu su se istakli Vladan Stojanović (15), novo pojačanje Ivan Zvicer (14) i Nikola Nikčević (10). Drugo kolo: Jedinstvo – Ulcinj 3:0 (25:20, 25:14, 25:13), Mornar – Budva 1:3 (27:25, 18:25, 20:25, 13:25), Sutjeska – Budućnost volej 1:3 (23:25, 13:25, 25:22, 20:25). Slobodan je bio Lovćen. S. J.

starter u većini mečeva, dok je na startu ove sezone, na četiri utakmice (po dvije u Evrokupu i ABA ligi), odigrao samo posljednjih 30-ak sekundi druge četvrtine meča sa Spartakom. Svakako loše vijesti za budućeg selektora Crne Gore, pošto se bliže utakmice sa Portugalom i Rumunijom u kvalifikacija-

– Džeri Butsijel, koji su ubacili po 20 poena, a Butsijel je imao i 10 skokova i dvije asistencije. Njegov kolega u centarskoj liniji, Amerikanac Džejms Tompson, već treću utakmicu u nizu nema očekivan doprinos. Žakelj vjeruje da on može bolje. - Daleko od toga da je to njegov nivo. Tompson je navikao na drugačiji način igre i ulogu, to mu stvara probleme. Dobro trenira i sa malom minutažom je u nekim utakmicama dosta efikasan. Sigurno će i

Herceg

PODGORICA – Derbi drugog kola EPCG Superlige za odbojkašice pripao je Herceg Novom – šampion je na svom terenu, nakon preokreta i više od dva sata igre, slavio protiv Budućnost voleja sa 3:2, u reprizi prošlosezonskog finala plej-ofa. Nakon odlične igre, Podgoričanke su vodile 2:0 u setovima, imale su priliku da naprave iznenađenje, ali su Tanja Bokan i saigračice uspjele da se vrate u meč i na kraju slave prvu pobjedu (imaju odložen meč prvog kola sa Lukom Bar). Međutim, osim kvaliteta i isku-

Lovćen srušio Podgoricu, Primorje i Sutjeska sigurni

ma za Svjetsko prvenstvo. - Imamo 13 igrača, sad u rotaciju polako ulazi i Zoran Nikolić. Svako treba da se izbori za minute prvo na treningu, a onda i na utakmici, ništa drugo. Protiv Cedevita Olimpije smo igrali sa 11 igrača, a mislim da generalno timovi igraju sa osam, devet ili 10 igrača. Mi sa 11, nekad će da bude sa 12, a nekad sa devet. I Slavković je dio tima kao svi – kazao je Žakelj.

Tompson da proigra. Butsijel je dominirao protiv Cedevita Olimpije, zato je igrao više. Ali, Tompson je za 11 minuta imao šest poena i tri skoka. Ako gledamo statistički, da je igrao 20 minuta, to je 10-12 poena i sedam skokova. Ja od visokih igrača više ne tražim. Tačno je da Tompsonu treba najviše da se navikne da naš sistem, na pravila i sve ostalo, ali treba biti strpljiv, treba mu dati podršku i sigurno će da proigra – zaključio je Žakelj. S. JONČIĆ

PODGORICA – Po dvije pobjede domaćina i gostiju bilans je prva četiri meča u prvom kolu Prve A muške crnogorske košarkaške lige. Od tri člana ABA2 lige, pobjede su ostvarili Primorje i Sutjeska, dok je Podgorica poražena. U primorskom derbiju, Primorje je slavilo protiv Teoda 111:90, u meču koji je odlučen već do poluvremena (63:39). Najefikasniji u domaćem sastavu bio je Novak Peković sa 20 poena, Aleksandar Danilović je dodao dabl-dabl od 19 poena i 12 skokova, a istakao se i Ognjen Mićović sa 17 poena i čak 21 asistencijom. U gostujućem timu najefikasniji je bio Tarik Kul sa 21 poenom. Sutjeska je u gostima slavila protiv Kotora 86:81, a Nikšićani su u drugom poluvremenu vodili i 21 razlike (81:60). Najefikasniji u ekipi Sutjeske bio je Andrija Vučurović sa 20 poena. Tadija Tadić je meč završio sa 17, a Miloš Vujović sa 14 poena, dok su se kod domaćina istakli Aron Džonson-Keš sa

19 poena i 10 skokova i Đorđe Antić sa 14 poena. Iako je „debelo“ kasnio sa početkom priprema, Lovćen je na Cetinju bio bolji od Podgorice Bemax 86:79. Kapiten Lovćena Milutin Đukanović sakupio je 27 poena i pet asistencija, a pratili su ga Kingli Perkins (devet skokova) i Nikola Ratknić sa po 11 poena. Kod gostiju najbolji su bili Danilo Ivanović sa 22 i Petar Minić sa 21 poenom. Najzad, u gostima su slavili Vukovi Zeta protiv Dečića sa 79:75. U pobjedničkom timu su se istakli Luka Kovačević sa 17 i Vladan Kaluđerović sa 14 poena, dok je najbolji u timu iz Tuzi bio Aleksandar Bogojević sa 21 poenom. Prvo kolo: Primorje 1945 –Teodo 111:90, Kotor – Sutjeska Elektroprivreda 81:86, Dečić – Vukovi Zeta 75:79, Lovćen 1947 – Podgorica Bemax 86:79. Danas: Jedinstvo 1950 – Ibar (20 časova). Srijeda: Danilovgrad – SC Derbi (18). Odloženo: Mornar Barsko zlato – Ulcinj 2022 (22. oktobar). S. J.

stva rivala, Budućnost su na putu do pobjede i te kako omele i dvije identične povrede (skočni zglob desne noge), prvo Sofi-

je Dulović na rezultatu 22:22 u drugom setu i kapitenke Mileve Magdelinić na 13:10 za domaćina u trećem setu.

U petom, odlučujućem setu presudna je bila serija Novljanki od 4:0 za nedostižnih 7:2. Herceg Novi su do pobjede vodile Žili Oliveira Souza sa 22, Tanja Bokan sa 21 i Odet Ndoj sa 13 poena, dok su se kod gošći istakle Diana Crnojacki (18), Dušanka Petrović (14) i Lana Rakočević (12). Mediteran je u Bijelom Polju slavio protiv Jedinstva sa 3:0 i stigao do prve pobjede u sezoni. Anastasija Kovačević je sa 25 poena bila najbolja u timu Budvanki, dok su po 10 poena u domaćoj ekipi osvojile Marija Tuševljak i Ivana Šebek Drugo kolo: Herceg Novi – Budućnost volej 3:2 (22:25, 22:25, 25:15, 25:16, 15:10), Jedinstvo – Mediteran 0:3 (20:25, 22:25, 18:25). Igrano ranije: Rudar – Morača 0:3 (14:25, 15:25, 18:25), Albatros – Budva 3:0 (25:18, 28:26, 25:16), Luka Bar – Gimnazijalac 3:0 (25:7, 25:13, 25:18). S. J.

OČEKIVAO JE DOBRU REAKCIJU EKIPE: Andrej Žakelj

EPCG Superliga za odbojkašice (2. kolo)

S.

Ugovor na godinu i po za crnogorskog stručnjaka

Đalović preuzeo Kajserispor

Crnogorski

PODGORICA - Radomir Đalović ima već treći klub ove sezone – crnogorski trener potpisao je juče ugovor s Kajserisporom na godinu i po. Nekadašnji reprezentativac naše države sezonu je počeo u Rijeci, s kojom je prethodno napravio senzaciju u hrvatskom fudbalu osvajanjem duple krune, da bi poslije otkaza na ,,Rujevici“ preuzeo Maribor.

ča na treningu, u kojoj je i sam dobio udarac pokušavajući da ih razdvoji.

U Sloveniji se zadržao kratko, samo tri utakmice, napustivši klub zbog tuče dvojice igra-

Prijateljski meč u Podgorici

Turski mediji su ga zatim povezivali s Ejupsporom, ali je Bjelopoljac završio u Kajseriju. Đalovića čeka težak zadatak jer je Kajserispor bez pobjede u prvih osam kola turskog šampionata. Sakupio je pet bodova, dva više od posljednjeplasiranog Karagumruka. Na klupi ,,zvijezde Anadolije“ debitovaće 19. oktobra protiv Samsunspora na domaćem terenu. Ne. K

Omladinci poraženi od Sjeverne Makedonije

Crna Gora 2 S. Makedonija 4

PODGORICA - Trening kamp

OFK Titograd. Sudija: Davor Božović (Crna Gora): Strijelci: Roganović u 63, Fatić (pen) u 68. (Crna Gora), Šabotić u 32, Ristovski u 65. (pen), Ljatifi u 69. i 82. minutu (Sjeverna Makedonija).

CRNA GORA: Brajović, Kojić, Redžepagić (od 61. Mugoša), Martinović (od 81. Božović), Šaranović (od 46. Jauković), Raičević (od 46. Brajović), Fatić, Pejović (od 61. Roganović), Jašović (od

46. Jovanović), Ražnatović, Balević (od 61. Vukoje) SJEVERNA MAKEDONIJA: Iloski, Stojanovski, Bajrami (od 40. Aslani), Ristovski, Šabotić, Kiš (od 65. Hisar), Brankovski (od 46. Damjanoski), Andonovski, Mehmed, Ceka, Ivanovski (od 46. Ljatifi) Omladinska fudbalska reprezentacija Crne Gore poražena je u Podgorici u drugom prijateljskom duelu sa Sjevernom Makedonijom rezultatom 4:2. Gosti su poveli u 32. minutu preko Emira Šabotića, a potom su u devet minuta drugog poluvremena postignuta čak četiri pogotka.

Golove za našu reprezentaciju dali su Jagoš Roganović i Novak Fatić, a za Makedonce Gorazd Ristovski i Admir Ljafiti Konačan rezultat postavio je Ljafiti u 82. minutu. - Dobro smo otvorili utakmicu, imali neke šanse i dobre situacije, imali i veći posjed lopte. Međutim, skupo su nas koštale reakcije po izgubljenoj lopti, koncentracija nije bila na adekvatnom nivou. Rival je iskoristio svoje šanse, dok mi naše nijesmo. Ipak, u ovom dvomeču smo vidjeli pozitivnih stvari, pogotovo kada je riječ o prihvatanju ideja stručnog štaba od strane igrača. Nijesmo mo-

Odigrana četiri meča 11. kola Druge fudbalske lige Crne Gore

Prvi poraz Berana, Rudar primio šest golova od Otranta

PODGORICA – Utakmicama 11. kola nastavljena je Druga fudbalska liga Crne Gore, a ovu rundu obilježio je prvi ovosezonski poraz Beranaca, te nestvarni debakl Rudara, koji je u Ulcinju primio čak šest golova od Otranta! Utakmica, koja je trebalo da bude derbi, donijela je sve osim neizvjesnost. Otrant Olimpik je na svom terenu ubjedljivo slavio nad Rudarom 6:2. Da se Rudaru ne piše dobro, bilo je jasno u ranoj fazi meča. Mrežu gostiju načeo je Aleksandar Šofranac u 17. minutu, dok je na 2:0 povisio Danin Talović samo sedam minuta kasnije. Veliku prednost od tri gola donio je u finišu prvog dijela Filip Pavićević. Bezidejni Rudar već je bio na „koljenima“, ali to nije bio kraj agonije. U 53. minutu autogol je postigao Mateja Sekulić. Istina, Igor Pantić je u 74. minutu smanjio prednost domaćina sa 11 metara, ali su nedugo zatim Valentin Rudović i Dejan Pepić krunisa-

li sjajnu partiju Otranta za 6:1. Rudar je na kraju uspio da postigne i drugi gol koji je bio djelo Kalistusa Ekenea Berane je u 11. kolu doživjelo prvi poraz. Lazar Pajović je doveo svoj tim u vođstvo u 19. minutu i tako nastavio golgeterski niz. Beranci su se potom konsolidovali i uspjeli da izjednače preko Harisa Terzića u četvrtom minutu drugog dijela. Međutim, kapiten Pajović u 90. minutu sjajno plasiranim udar-

cem donio je tri boda Grbljanima, koji su dokazali da su konačno spremni da se bore za Prvu ligu. Iskra je imala šansu da se primakne vrhu. Ali, Danilovgrađani koji blistaju u gostima opet su razočarali na svom terenu. Ovog puta Lovćen je slavio u Danilovgradu i to u trećem minutu nadoknade. Rade Drakić dobio je sjajnu loptu, odlično je provukao ispod golmana domaćih i pogodio suprotni ugao za veliko slavlje

Kad nijesmo sigurni pobjedu

gli da računamo na šest prvotimaca, tako da se nadam da će njihovim povratkom u kvalifikacijama nivo igre biti još viši. Najvažnije je da momci u svojim klubovima imaju veću minutažu i tako spremni dočekaju kvalifikacije - rekao je selektor Nenad Vukčević za sajt FSCG. Ne. K

Rezultati i tabela

Lihtenštajnom

PODGORICA – Crnogorski fudbaleri večeras od 18 sati u Podgorici igraju prijateljski meč sa Lihtenštajnom – bila bi to, u nekim normalnim okolnostima, utakmica koju bi ,,sokoli“ trebalo lako da riješe u svoju korist.

Ipak, naša reprezentacija živi tužnu realnost i stigla je do tačke da ni pred meč sa 204. selekcijom svijeta niko ne može da bude siguran u pobjedu. - Trenutno je ispred nas planina Mont Everest, a mi smo pri njenom samom dnu. Ako hoćemo da se penjemo na tu planinu, možemo da uspijemo samo svi zajedno. Onaj ko neće da bude dio grupe, taj će da izostane – slikovito je pokušao selektor Mirko Vučinić da objasni gdje je trenutno njegov tim i koliki put treba da pređe da bi se pojavilo svjetlo na kraju tunela.

NE UMIJEMO DA SE TAKMIČIMO

Ulaznice za meč s Lihtenštajnom mogu se kupiti na šalterima Sportskog centra ,,Morača“ od 10 do 18 sati. Cijene ulaznica za zapadnu tribinu su šest eura (sektori A i F), osam eura (B i E) i 10 eura (sektori C i D). Ulazak na istočnu tribinu košta šest (A i G sektor), odnosno osam eura (B, C, D, E i F sektori), dok je cijena za sjevernu i južnu tribinu pet eura

i Rudar –Internacional.

Cetinjana. Jedan gol viđen je i na „DG areni“, gdje je Podgorica savladala Igalo – 1:0. U prvom poluvremenu je tim Saše Petrovića imao nekoliko zanimljivih prilika, ali je blistao na golu Igala Nikola Ivanović. Osim šansi Merdovića i Đorđevića, gosti su imali dobar pokušaj preko Vujovića, ali nije uspio da pogodi mrežu bivšeg tima. Podgorica je od 54. minuta ostala sa deset igrača (isključen Urano), ali im ni to nije smetalo da povedu. Igrao se 78. minut, oboren je bio Merdović, a siguran sa bijele tačke protiv bivšeg kluba bio je Jovan Popović. R.P.

Na konferenciji za medije u Kući fudbala o Lihtenštajnu se gotovo nije ni pričalo. Možda bi najbolje bilo da se večerašnji meč i ne igra jer ekipa je u ambisu, tolikom da se postavlja pitanje ima li nade da crnogorska reprezentacija može zaustaviti propadanje koje traje godinu i po i da li ima ikakvih naznaka za oporavak nakon što je dotakla dno debaklom na Farskim Ostrvima u četvrtak, kada je od 136. selekcije na FIFA rang listi izgubila čak 4:0.

Reprezentacija Farskih Ostrva proživljava najbolje dane u svojoj istoriji – tri dana nakon što su deklasirali Crnu Goru (4:0) za svoj najubjedljiviji trijumf ikada u takmičarskim utakmicama, fudbaleri sa sjevernoatlantskog arhipelaga su na ,,Torsvaluru“ šokirali i Češku (2:1). Time su ,,ponosnim lavovima“ prišli na samo bod u kva-

- Mislim da ne umijemo da se takmičimo – predočio je Vučinić dugogodišnji problem nacionalnog tima. - Kad dođeš do nečega što treba da te stavi stepenicu iznad, tu se vidi jesi li takmičar i jesi li pobjednik. Pobjednik će uvijek preći tu stepenicu, takmičar takođe. Ali malo je pobjednika u sportu, ima mnogo takmičara. I dok sam ja igrao za reprezentaciju – mi nijesmo bili takmičari. Ne u smislu da se nijesmo borili i trčali, nego u glavama nijesmo bili takmičari. A sve kreće iz glave – kazao je Vučinić, koji je u Toršaunu debitovao u ulozi selektora i prvi put u karijeri bio u ulozi prvog trenera. - Navešću primjer nekih velikih šampiona koji igraju čak i do 40. godine. Imate Luku Modrića: on je šampion, a gla-

za Svjetsko prvenstvo

lifikacionoj grupi za Svjetsko prvenstvo, ali su Česi nadomak baraža jer će do kraja grupe L dočekati Gibraltar. Farani su potvrdili da više nijesu totalni autsajderi, a kako bi tek izgledao poredak na tabeli da u martu nijesu primili

Đalović sa saradnicima na prvom treningu u Kajserisporu

Sa meča Podgorica - Rudar

nijesmo ni u

nad

Lihtenštajnom

BAKIĆ: Mladi igrači ne treba da nose teret teškog poraza

MarkoBakić je dugo u reprezentaciji Crne Gore – za ,,A“ selekciju debitovao je još 2012. kao vrlo talentovan fudbaler, sa ,,sokolima“ je prošao dosta teških trenutaka, ali nijedan nije bio kao sadašnji.

- Ovo su najteži dani u mojoj karijeri. Poraz u Toršaunu mi je izuzetno teško pao iz razloga što kao jedan od najiskusnijih, jedan od igrača s najvećim stažom u reprezentaciji, nijesam pružio ono

va ga pokreće. Da nije takmičar i šampion u glavi, džaba bi mu bilo sve. Zato i traje – dodao je Mirko.

UGLEDAJMO SE NA SAVIĆA

Poslije katastrofe na Farskim Ostrvima rekao je da je potrebna skromnost.

- U životu je teško biti skroman, u fudbalu naročito. Zašto? Jer pišu se članci o tebi, dižu te u nebesa, a na kraju kad vidiš što si konkretno uradio – to je vrlo malo. Svi zajedno treba da se udružimo, cijela Crna Gora, da izađemo iz ovoga. Kritike su dio posla i one su dobrodošle, moramo da ih primimo na pravi način jer su zaslužene. Da pognemo glavu, da radimo, i svaki put izađemo na teren sa ciljem da se ispoštu-

što je trebalo. Snosim potpunu odgovornost za sve što se desilo. Nijesam bio na nivou, a kao ekipa nijesmo ispunili očekivanja i zadatke iako nam je bilo sve do detalja objašnjeno – rekao je Bakić. Trideset jednogodišnji vezista iranskog Persepolisa stao je u zaštitu mladih igrača.

- Oni su budućnost reprezentacije i ne treba da nose teret ovog poraza. Na nama starijima je da istupimo i primimo sve udarce i posljedice

je dogovor, da na kraju meča dres bude natopljem znojem i krvlju – istakao je Vučinić i sugerisao ekipi da se ugleda na Stefana Savića - On je šampion, momak koji je napravio karijeru koju čak ni ja možda nijesam imao, a igrao sam u velikim klubovima i osvajao trofeje. Savić je igrao finale Lige šampiona, osvojio Ligu Evrope, a do toga je došao uz mnogo rada, znoja i krvi. On je naš kapiten i treba da nam bude uzor – podvukao je Vučinić.

NE ODUSTAJEM

TAKO LAKO

Iz aktuelne situacije izlazi se samo timskom snagom, podvukao je legendarni Nikšićanin. - Igračima sam rekao da moramo da živimo kao jedan, da smo

onakvog poraza. Da time pokažemo karakter jer to je ključno u ovakvim situacijama. Iz ovakvih poraza mogu se roditi samo nove pobjede, neka utakmica na Farskim Ostrvima bude polazna tačka, a ne tačka našeg pada jer ova reprezentacija sigurno ima kvalitet i veliku budućnost.

Kako izaći iz ovakve situacije?

- Jedini način je predan i veliki rad. Sad je najpotrebnija podrška svih koji od srca

puta sastali su se Crna Gora i Lihtenštajn – u kvali kacijama za Euro 2016 bilo je 0:0 u gostima i 2:0 u Podgorici

velika grupa i da razmišljamo da treba da se potrči za druga, a ne: ,,neka, on će“. Ja ću za njega – tako treba da se razmišlja i da se ide naprijed – podvukao je selektor.

Na početku je trenerske karijere, a selektorska nije mogla da počne lošije.

- Meni ne fali motiva. Tvrdoglav sam, ne posustajem tako lako. Što se tiče 0:4 – boli me mnogo taj rezultat, ali vidim na treningu da igrači hoće i žele, da imaju volju, to me ohra-

vole reprezentaciju. Crnogorski fudbal je u izuzetno teškoj situaciji, nadam se da svi to shvataju i da će ljudi shvatiti i moju iskrenost jer govorim iz srca, prošao sam manje-više sve s ovom reprezentacijom i očekujem da rad izađe na vidjelo –naveo je vezista Crne Gore. Meč u Toršaunu pokazao je da Crna Gora nije više ni ,,srednja“ kategorija evropskog fudbala, da je spala na nivo autsajdera.

- Teško je to prihvatiti, a mora se shvatiti. Selektor je iskoristio pravu riječ za ono što nam je potrebno – skromnost, dodao bih i da budemo ponizni, da tako tražimo izlaz. Ljudski je nadati se, ali vrijeme je pokazalo da nijesmo imali opravdanje za velike riječi, ambicije i želje. Hajde sad da promijenimo retoriku, pa da krenemo ponizno i od niže tačke da dohvatimo veće visine –poručio je Bakić.

Rezultati Lihtenštajna u 2025.

22. MART: Lihtenštajn – S. Makedonija 0:3

25. MART: Lihtenštajn – Kazahstan 0:2

6. JUN: Vels – Lihtenštajn 3:0

9. JUN: Lihtenštajn – Škotska 0:4

4. SEPTEMBAR: Lihtenštajn – Belgija 0:6

7. SEPTEMBAR: S. Makedonija – Lihtenštajn 5:0

10. OKTOBAR: Kazahstan – Lihtenštajn 4:0

bruje još više da nastavim dalje – rekao je Vučinić.

Zato mu je prijateljski meč sa Lihtenštajnom bitan, iako dolazi u lošem trenutku.

- Stojim iza svojih riječi. Svaki meč je bitan, uvijek idem na pobjedu i tražim da se daje zadnji atom snage. Jer bez trčanja ne ide. Evo primjer iz Lige šampiona, s utakmice Siti – Real Madrid. Real se branio u 25 metara, bili su cjelina, trčali jedan za drugog. Kad mogu oni iz Real Madrida, mislim

da možemo i mi. Ne da možemo, nego moramo. To je jedini lijek da se izađe iz ove situacije. - Svi treba da preuzmemo odgovornost, zato smo tu. I igrači i ja. Startnih 11 ima veću odgovornost, ne treba da se gleda ime i prezime, koliko ko ima godina... Jedino važno je dres koji braniš, da ti bude svetinja i da za taj dres gineš. Biće onda mnogo lakše i njima i meni – poručio je Vučinić. Najavio je četiri-pet promjena u timu za duel sa Lihten-

gol od Češke u 85. minutu (2:1), te da u Nikšiću nijesu poraženi pogotkom Edvina Kuča u 96. minutu (1:0)... Ovako, Farani će kvalifikacije završiti na trećem mjestu –trenutno imaju šest bodova i utakmicu više od Crne Gore, koja će u novembru igrati s Gibraltarom u gostima i Hrvatskom kod kuće. Farska Ostrva će posljednji meč u grupi L odigrati na gostovanju Hrvatskoj. Fudbaleri sa Sjevernog Atlantika poveli su sinoć u 67. minu-

tu preko Hanusa Sorensena, dvostrukog strijelca u meču sa Crnom Gorom. Česi su izjednačili u 78. pogotkom Adama Karabeca, ali je domaćin tri minuta kasnije ponovo zatresao mrežu

– Martin Agnarson kaznio je nesporazum između štopera i golmana gostiju. Farani nikada u istoriji nijesu vezali tri pobjede u kvalifikacijama za velika takmičenjaprije Crne Gore i Češke, u septembru su minimalno savladali Gibraltar. Ne. K.

štajnom koji će se izvjesno igrati pred vrlo malim brojem gledalaca.

- Razumijem publiku. Navijači su važni svakome ko se bavi sportom, oni su ,,12. igrač“. Volio bih da publika dođe, pozivam je na stadion jer obećavam da će igrači dati sve od sebe. Ali ih shvatam i ako ne dođu, jer mi smo ti koji treba da ih vrate na stadion. Samo igrama i rezultatima možemo do toga – zaključio je selektor Mirko Vučinić. N. KOSTIĆ

Stadion: Pod Goricom. Kapacitet:

Sudija:

Stojčevski.

Goce Petreski i Vjolca Izeiri (Sjeverna Makedonija). Početak: 18

Sve polazi iz glave, poručio je selektor Mirko Vučinić

KAZIVANJA O TROJICI VELIKANA CRNOGORSKE KINEMATOGRAFIJE

Poslije filma ,,U ime naroda“ Živku je sve krenulo naopačke

SAVO RADUNOVIĆ, DIREKTOR FILMA, PODGORICA

Film ,,Jovana Lukina’’ sniman je u Poviji. To je blizu manastira Ostrog u nekim stijenama. Iz filma se može vidjeti kakav je to teren. Nepristupačan, težak, ali fenomenalan za snimanje. Mi smo počeli taj film početkom proljeća, pa smo ušli u to da gora ozeleni. I onda smo morali da farbamo u crno goru i svo lišće koje je bilo u tom prostoru. Tako da je to bio teret. I zemljotres nas je poremetio maksimalno. Snimamo, a sa tih stijena pada kamenje. Tako da je to bilo strava. Nije bilo kadra koji Živko nije pogledao. Opšte mišljenje je da je Živko bio jedan od najboljih direktora fotografije u zemlji. Prema tome, niko ne treba da se čudi što je Živko gledao kroz kameru. Inače, snimatelj koji je došao, i ugovor je s njim potpisan poslije jedno petnaest dana snimanja, rekao je: „Ili ću biti direktor fotografije ili neću snimati!“ I onda mu je Živko rekao da neće snimati. Pa, Živko je prvo likovnjak, slikar. Prema tome to su osnovni elementi. Umio je sa svijetlom da napravi - čudo. I to da od ružnoga čovjeka napravi lijepog, da sve mane sakrije. Živko je bio majstor iznad majstora za taj posao da su mnogi reditelji tražili da im on bude direktor fotografije.

Film ,,Jovana Lukina’’ je, po mojem mišljenju, i najbolji Živkov film. To je tako dobro

Savo Radunović: Film ,,Jovana Lukina’’ sniman je u Poviji. To je blizu Manastira Ostrog u nekim stijenama. Iz filma se može vidjeti kakav je to teren. Nepristupačan, težak, ali fenomenalan za snimanje. Mi smo počeli taj film početkom proljeća, pa smo ušli u to da gora ozeleni. I onda smo morali da farbamo u crno goru i sve lišće koje je bilo u tom prostoru. Tako da je to bio teret

slikano, tako dobro ukomponovano, tako dobro prikazano da to ne mogu da shvatim. Vjerovatno se taj film zbog teme nije dopao tadašnjoj vlasti i taj film je očigledno otišao malo sa strane.

Film ,,U ime naroda’’ sniman je u Nikšiću, u naselju koje se zvalo - naselje Buda Tomovića, narodnog heroja. To je bilo naselje koje je - horor naselje. Ta scenografija se nije mogla napraviti i ko je god gledao film i poznavao mepitao je kako čovječe napraviste onu scenografiju? To je bila scenografija naselja u kojem su živjeli radnici Željezare i bilo je i Roma. Siro-

Savo Radunović: Nije bilo kadra koji Živko nije pogledao. Opšte mišljenje je da je bio jedan od najboljih direktora fotografije u zemlji. Inače, snimatelj koji je došao, i ugovor je s njim potpisan poslije jedno petnaest dana snimanja, rekao je: „Ili ću biti direktor fotografije ili neću snimati!“ I onda mu je Živko rekao da neće snimati

mašno, nikakvo, ali ti ljudi su nam izuzetno izašli u susret i pomagali. Što je neko siromašniji to je bolji, i mnogo mi je milo što smo tamo radili i odradilo se to maksimalno dobro. Ali sudbina filma, zna se kako je to išlo... Film ,,Iskušavanje đavola’’ po-

čeli smo da radimo iznad Petrovca u jednom brdu. Obnovili smo jednu napuštenu kulu i oko nje je bio sukob rođaka, komšije, ljubavni jadi. Sve se to dešavalo u tom prostoru na stari crnogorski način. I sve je to sa snimanjem išlo dobro i sve smo mi to odradili kako treba i mislim da je to jedan od boljih filmova Živkovih. Koliko ja znam, narod je volio taj film, jer je tu bilo svega i svačega. Crnogorci ga nijesu prihvatili - sve što je naše nije baš najbolje. To mi tako mislimo, a ne bi trebalo da je to tako. U Srbiju nije dobro prošao. Zašto, ne znam... Mislim da su prema Živku ljudi, ne samo drugi narod, no ljudi koji su taj film radili bili beštije prema njemu. Njihov odnos od vodećeg dijela ekipe je bio idiotski, po mom sudu, prema Živku Nikoliću. Jer, Živko je radio svoj posao i vjerovali mi ili ne - niti su ga

u Beogradu, posebno ova škola čeških reditelja, niti su ga u Crnoj Gori voljeli, zato što su mislili što Živko karikira Crnogorce. Prema tome niti je tamo ni ovamo dobro došao. Zahvaljući Nikoli Krapoviću i ,,Zeta filmu’’, a i ,,Avala filmu’’, Živko je uradio to što je uradio i sa ponosom možemo da kažemo da je Živko bio - čudo neviđeno.

Poslije filma ,,U ime naroda“

Donosimo dio iz knjige Momira Matovića „Dani od snova“ koju je nedavno objavio „MFILM Montenegro“. Djelo nudi važan presjek različitih istorijskih trenutaka koji su obilježili okolnosti djelovanja

Vlatka Gilića, Predraga Golubovića i Živka Nikolića, doajena jugoslovenske i crnogorske kinematografije

Živku je sve krenulo naopačke. Njegov život je krenuo naopačke. On se i slabo hranio i loše živio. Imao je milion problema. Jedan stan je prodao, pa drugi prodao da bi preživio. Ima jedna istina. Živko je bio umjetnik i nikad se nije pogađao za honorare - ja ću ovoliko, toliko je moje. Nego koliko si mu rekao, tako da je i tu slabo prolazio. Niti je Crna Gora - iako sve što je radio radio je za Crnu Goru i oko Crne Gore - niti je Srbija, gdje je živio, nijesu mu pomogli u tim teškim trenucima da bar normalno živi. Da je bilo sreće trebalo je da ima bogatstvo, a ne da nema mogućnosti da živi. Tako da mi je to ostalo onako na dušu. (Nastavlja se)

Autor:

Momir MATOVIĆ, reditelj

Živko Nikolić

Savo Radunović

Merima Isaković u filmu Jovana Lukina (1979)

Kadar iz filma Jovana Lukina (1979)

1/9

Cjenovnik čitulja

OGLASNO (do 21h)

tel: 020 202 455 viber: 068 034 555 e-mail: oglasno@pobjeda.me

REDAKCIJA (poslije 21h)

tel: 020 409 520 e-mail: desk@pobjeda.me

OBAVIJEST O SMRTI do 110 riječi

POMEN do 110 riječi (2 slike), do 40 riječi (4 slike)

1/8 OBAVIJEST O SMRTI do 180 riječi

POMEN do 180 riječi (2 slike), do 100 riječi (4 slike)

1/36 do 20 riječi (1 slika)

1/20 do 30 riječi (1 slika) do 15 riječi (2 slike)

1/18 do 40 riječi (1 slika)

1/12 do 80 riječi (1 slika) do 40 riječi (3 slike)

1/6 do 160 riječi (3 slike) do 60 riječi (6 slika)

1/5 do 190 riječi (4 slike) do 70 riječi (8 slika)

1/4 do 220 riječi (3 slike), do 80 riječi (6 slika), do 30 riječi (9 slika) 160€

1/2 do 320 riječi (5 slika), do 140 riječi (10 slika)

1/1 do 470 riječi (1 slika), do 380 riječi (4 slike) do 270 riječi (8 slika), do 120 riječi (12 slika)

U slučaju objavljivanja simbola, broj riječi se umanjuje za 20. Prostor 1/36 ne može da sadrži simbol.

CRNA GORA MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA

Na osnovu člana 116dž člana 116đ stav 1 Zakona o zaštiti spašav anju („Službeni list CG”, br. 13/07, 32/11, 54/16 146/21 3/23 82/25) MINISTARSTVO UNUTRAŠNJIH POSLOVA O b j a v l j u j e J A V N I K O N K U R S za raspodjelu sredstava fonda sredstava za zaštitu i spašavanje

I. PREDMET KONKURSA

- Finansiranje projekata za nabavku opreme i sredstava za zaštitu spašavanje; - Finansiranje projekata za podsticanje obrazovnih, istraživačkih razvojnih studija, programa, projekata drugih aktivnosti ; - Finansiranje projekata za stručno osposobljavanje usavršavanje, odnosno osposobljavanje i usavršavanje pripadnika operativn ih jedinica

II. BUDŽET KONKURSA

Ukupan iznos finansijskih sredstava za raspodjelu iznosi: 135 000,00 eura

III. PRAVO UČEŠĆA NA KONKURSU KORISNICI SREDSTAVA FONDA Sredstva fonda sredstava za zaštitu i spašavanje mogu da koriste: državni organi, organi državne uprave, organi lokalne uprave, privredna dr uštva, druga pravna lica preduzetnici, operativne jedinice, nevladine organizacije građani (u daljem tekstu: korisnik).

Korisnik mora da ima sjedište, odnosno prebivalište u Crnoj Gori.

IV. SADRŽAJ PROJEKTA

Projekat mora da sadrži: - naziv projekta; - podatke o potencijalnom korisniku sredstava fonda sredsta va za zaštitu spašavanje: o kontakt podatke, o podatke o prethodno realizovanim aktivnostima; o djelatnosti korisnika; o finansijske podatke (broj računa i prihodi u posljednje tri godine );

- podatke o kontakt osobi; - vrijeme i mjesto realizacije projekta; - ukupnu procijenjenu vrijednost projekta po stavkama vrijednost potraživanih sredstava; - sažetak projekta; - opis problema/situacije i opis relevantnosti projekta (međunarodni, nacionalni ili lokalni); - opšti cilj i specifične ciljeve projekta; - opis ciljnih grupa krajnjih korisnika; - opis aktivnosti i očekivanih rezultata; - metodologiju; - održivost; - budžet projekta; - opis načina praćenja i procjene uspješnosti projekta (monitoring evaluacija);

- podatke opis partnera i saradnika u projektu; - vremenski plan realizacije projekta; - logičku matricu. (Potrebno je popuniti Obrazac broj 2)

V. FINANSIJSKI USLOVI KONKURSA

- Vrijednost pojedinačnog projekta ne može biti veća od 14 000,00 eura.

- Ne traži se finansijsko učešće u finansiranju projekta od strane korisnika

- Maksimalni rok za implementaciju projekta je 9 m jeseci, počev od 1. januara 202 6. godine.

- Rok za završetak projekta je 1. oktobar 202 6 godine.

- Korisnik je dužan da periodično izvještava (na polovini projektnog ciklusa) Komisiju za pripremu javnog konkursa za raspodjelu sredstava fonda sredstava za zaštitu i spašavanje i vrednovanje pro jekata za zaštitu i spašavanje o realizaciji projekta i utrošku sredstava.

VI. DOKUMENTACIJA

Prijava na konkurs obavezno sadrži:

1) podatke o podnosiocu prijave; 2) naziv opis projekta; 3) svrhu ciljeve projekta; 4) podatke o rukovodiocu projekta koji je neposredno zadužen za realizaciju; 5) ukupnu procijenjenu vrijednost projekta po stavkama učešće sredstava fonda u finansiranju projekta; 6) podatke o stepenu pripremljenosti projekta analizu mogućih rizika; 7) informacije o javnim nabavkama koje su potrebne za sprovođenje projekta; 8) vrijeme potrebno za realizaciju projekta; 9) rezultate i efekte koji se očekuju. (Potrebno je popuniti Obrazac broj 1)

VII. KRITERIJUMI ZA VREDNOVANJE PROJEKATA

Kriterijumi, potkriterijumi broj bodova na osnovu kojih se vrednuje projekat prijavljen na konkurs:

1) kriterijum: stepen opšteg uticaja značaj projekta za zaštitu i spašavanje do 80 bodova: - potkriterijum: značaj projekta (međunarodni, nacionalni ili lokalni) do 20 bodova; - potkriterijum: povezanost stepen direktnog u ticaja projekta na ostvarivanje strateških prioriteta Vlade u oblasti zaštite i spašavanja do 15 bodova; - potkriterijum: broj direktnih indirektnih korisnika projekta do 15 bodova; - potkriterijum: stepen ugroženosti od rizika do 20 bodova; - potkriterijum: stepen razvijenosti opštine na čijoj se teritoriji projekat realizuje do 10 bodova.

2) finansijski kriterijum do 40 bodova: - potkriterijum: isplativost projekta do 20 bodova; - potkriterijum: stepen sufinansiranja projekta sopstvenim sredstvima do 5 bodova; - potkriterijum: finansijski bonitet k orisnika sredstava do 15 bodova.

3) kriterijum: kvalitet projekta do 30 bodova : - potkriterijum: stepen pripremljenosti projekta (pripremljenost infrastrukture, projektno tehničke dokumentacije, potrebne dozvole odobrenja itd, stepen rizika, izvodljivost održivost projekta, određenost usmjerenost ciljeva i planiranih aktivnosti, kv alitet ponuđenih tehnoloških rješenja, potrebni resursi za sprovođenje projekta) do 30 bodova. Ukupan broj bodova kojim se vrednuje jedan projekat po osnovu kriterijuma utvrđuje se zbirom pripadajućih bodova potkriterijuma Odobriće se za finansiranje projekat koji u konačnom skoru bude imao 80 više bodova s tim što za svaki kriterijum mora biti dodijeljeno najmanje 50% od ukupnog broja bodova

VIII. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA

Ministarstvo unutrašnjih poslova zaključiće u govor sa korisnicima sredstava fonda sredstava za zaštitu spašavanje koji budu prihvaćeni za finansiranje na osnovu rang liste, donijete odluke Ministarstva unutrašnjih poslova raspoloživog budžeta, kojim će biti regulisana međusobna prava i obaveze. Rang lista odluka o dodjeli sredstava fonda sredstava za zaštitu spašavanje objavljuju se na internet stranici Ministarst va unutrašnjih poslova.

IX. IZVJEŠTAJ O REALIZACIJI PROJEKTA UTROŠKU SREDSTAVA Završni izvještaj o realizaciji projek ta utrošku sredstava korisnik sredstava fonda sredstava za zaštitu spašavanje dužan je da dostavi najkasnije u roku od 30 dana nakon realizacije projekta. Izvještaj mora da sadrži: pregled preduzetih aktivnosti na realizaciji projekta, postignute rezultate, finansijske pokazatelj e utrošenih sredstava, opis promjena u realizaciji projekta koje utiču na troškove realizacije sva eventualna odstupanja od plana realizacije projekta, sa obrazloženjem.

X. ROK ZA PRIJAVLJIVANJE NA JAVNOM KONKURSU

Prijava na javni konkurs sa pratećom dokumentac ijom podnosi se najkasnije do 30 oktobra 2025 godine

XI. NAČIN DOSTAVLJANJA PRIJAVA

Potpisana prijava (Obrazac broj 1) sa sadržajem projekta (Obrazac broj 2) pratećom dokumentacijom podnosi se u štampanoj (neposredno ili putem pošte) elektronskoj formi na adresu Ministarstva unutrašnjih poslova, Bulevar Sv. Petra Cetinjskog 22 81000 Podgorica, sa naznakom: Direktorat za zaštitu spašavanje – Prijava na javni konkurs za raspodjelu sredstava fonda sredstava za zaštitu spašavanje na e-mail: dzs.fond@gmail.com

Kontakt telefon 020 481 815

OBRAZAC BROJ 1

PRIJAVNI OBRAZAC ZA RASPODJELU SREDSTAVA FONDA SREDSTAVA ZA ZAŠTITU I SPAŠAVANJE

OBLAST ZA KOJU SE KONKURIŠE (obilježiti)

☐ Projekat za nabavku opreme i sredstava za zaštitu spašavanje

☐ Projekat za podsticanje obrazovnih, istraživačkih razvojnih studija, programa, projekata i drugih aktivnosti

☐ Projekat za stručno osposobljavanje usavršavanje, odnosno osposobljavanje i usavršavanje pripadnika operativnih jedinica PODACI O PODNOSIOCU PRIJAVE

Naziv podnosioca

Vrsta pravnog subjekta

Ulica i broj

Poštanski broj mjesto

Naziv projekta

Opis projekta

Naziv i opis projekta

Svrha i ciljevi projekta

Podaci o rukovodiocu projekta koji je neposredno zadužen za realizaciju

Ime i prezime

Funkcija

Ulica i broj

Poštanski broj mjesto

Broj telefona / faks

E pošta / mail

Internet stranica

Ukupna procjena vrijednost po stavkama i učešće sredstava fonda u finansiranju projekta

Redni broj Procijenjena vrijednost po stavkama Učešće sredstava fonda Ukupno procijenjena vrijednost

Podaci o stepenu pripremljenosti projekta i analiza mogućih rizika

Informacija o javnim nabavkama koje su potrebne za sprovođenje projekta

Vrijeme potrebno za realizaciju projekta

Datum početka sprovođenja projektnih aktivnost

Datum završetka sprovođenja projektnih aktivnosti

Rezultati i efekti koji se očekuju

Datum podnošenja prijave:

Potpis podnosioca prijave

Dana 11. oktobra 2025. godine, poslije kraće i teške bolesti, preminula je naša draga

LJUBICA Žarkova MIRANOVIĆ rođena PEKOVIĆ 1962–2025.

Saučešće primamo u kapeli u Grbavcima 12. oktobra od 10 do 20 časova i 13. oktobra od 10 do 14 časova, kada će se obaviti sahrana u porodičnoj grobnici, u Grbavcima.

OŽALOŠĆENI:

suprug ŽARKO, brat MILENKO, bratanići MILOŠ i MILISAV, bratanične MILICA, MARINA i MARIJA, snaha IVANA, sestre od strica BORKA, BOSILJKA i LJILJANA, đever MILAN, đeveričić KRSTO, đeverične DEJANA, DARKA i DRAGANA, zaove STANKA i DRAGA, jetrva VERA, đeveričići, sestrići, sestrične i ostala rodbina MIRANOVIĆ i PEKOVIĆ

Tužnim srcem javljamo rodbini, kumovima, prijateljima i poznanicima da je 12. oktobra 2025. tragično izgubio život u 29. godini naš voljeni

BOŽIDAR pok. Gojka - Bata IVANOVIĆ

Saučešće primamo u gradskoj kapeli u Škaljarima 13. oktobra od 9 do 17 časova i 14. oktobra od 9 do 14 časova, kada povorka kreće za Njeguše, gdje će se primati saučešće od 15 do 16 časova, kada će se obaviti sahrana na groblju ispred Crkve Svetog Đorđa.

OŽALOŠĆENI: majka DRAGANA, braća VUKAŠIN i VASILIJE, snahe SRĐANA i MIRJANA, baba KATARINA, ujak ZORAN, ujna VIŠNJA, tetke SLOBODANKA i MIRJANA, tetak DRAGAN POPOVIĆ i PREDRAG ĐURANOVIĆ, braća od ujaka, braća od tetke, sestra od ujaka, sestra od tetke i ostala mnogobrojna rodbina IVANOVIĆ i RATKOVIĆ

и ДЕСА, снахе МИЛКА и ДУШАНКА, братанићи и братаничне, сестрићи и сестричне и остала бројна родбина 571

Poneđeljak, 13. oktobar 2025.

Sa tugom u srcu javljamo rodbini, kumovima, prijateljima i poznanicima da je naš dragi

SRĐAN Slobodanov RADULOVIĆ

preminuo poslije kraće bolesti, dana 12. oktobra 2025. u 52. godini.

Saučešće primamo 13. oktobra u gradskoj kapeli u Baru od 10 do 14.30 časova. Sahrana će se obaviti istoga dana u 15 časova na groblju Gvozden brijeg u Baru.

OŽALOŠĆENI:

supruga ANITA, sin VASILIJE, kćerka ANASTASIJA, majka MIMA, brat GORAN i mnogobrojna rodbina RADULOVIĆ, PAVLOVIĆ, ZDRAVKOVIĆ, JELENIĆ, JOČIĆ, NIKEZIĆ i RADAKOVIĆ

574

Obavještavamo rodbinu, kumove i prijatelje da je dana 11. oktobra 2025. u 72. godini preminuo naš voljeni

VLADO Petra JOVIĆEVIĆ

Saučešće primamo u mjesnoj kapeli Vrbice - Dobrota 12. oktobra od 14 do 17 časova i 13. oktobra od 10 do 15 časova, kada će se obaviti sahrana na mjesnom groblju Vrbice.

OŽALOŠĆENI:

supruga LJILJANA, sinovi PETAR - PEĐA i DEJAN, brat DRAGO, sestre BOSE i STANKA, snahe BOJANA, RADA i SLAVICA, bratanići, bratanične, sestrići, sestričine i ostala mnogobrojna rodbina

Posljednji pozdrav dragom kumu

SRĐI RADULOVIĆU

Posljednji pozdrav dragom i poštovanom zetu

VLADU JOVIĆEVIĆU

Tvoja dobrota i plemenitost ostaće u trajnom sjećanju. Porodica GOJKA VUKOTIĆA

Prerano je za rastanak, sjećanja ostaju da me sjećaju na tebe. VELIBOR VUJOVIĆ sa porodicom 577

SRĐAN RADULOVIĆ

Duboko ožalošćeni opraštamo se od tebe, izuzetnog čovjeka, blagog i požrtvovanog, koji je dio svog vremena i srca dijelio sa svima nama.

Pamtićemo te po osmijehu, dobroti i toplini.

Počivaj u miru.

KOLEKTIV RACC

568

Posljednji pozdrav našem LAKIJU

MARIJA, NIKŠA i STAŠA

Posljednji pozdrav LAKIJU

Zauvijek u našim srcima, sa ljubavlju i zahvalnošću.

Tvoje SANJA i JELENA

Posljednji pozdrav voljenom bratu

ZORANU ROLOVIĆU

Posljednji pozdrav dragoj nam i voljenoj

DRAGAN PEKIĆ sa porodicom 572

573

ILINKA Markova MARKOČ

566

Prošlo je tri godine od smrti našeg, oca i đeda

578

Ostavio nam je bogatstvo djela, uspomene i vrijednosti koje su u nama svaki dan. Vrijeme prolazi, ali ljubav, Ponos i sjećanje na njega ne blijede. Živi u našim srcima i u svojoj voljenoj Crnoj Gori.

PORODICA

Godinu dana od smrti našeg dragog kuma

VUJADINA VUJAČIĆA

Zauvijek ćemo te čuvati od zaborava.

Tvoj odlazak je veliki gubitak za sve nas, ali uspomene na tebe živjeće vječno.

Brat ŽELJKO OSTOJIĆ

Posljednji pozdrav dragom bratu

ZORANU ROLOVIĆU

Neka tvoja dobra duša počiva u miru, čuvaćemo te od zaborava.

Sestra JADRANKA sa porodicom

Godina je dana od smrti naše drage

MILICA BRNOVIĆ rođ. VUJOVIĆ

579

RADOMAN - RAŠO SIMANIĆ 13. 10. 2007–13. 10. 2025.

U tišini sjećanja 18 godina čuvamo u srcu lik i ime mog dragog brata. Mnogo nedostaješ…

Sestra SENKA sa porodicom

Hvala za lijepe uspomene i neka tvoja plemenita duša počiva u miru.

Brat VELJKO i snaha DANICA

Voljenoj sestri i tetki

MILICA BRNOVIĆ rođ. VUJOVIĆ

Sa ljubavlju i poštovanjem nosićemo uspomenu na tebe.

Sestra SENKA i sestrična MARIJANA

RADOVAN i MILENA VUJOVIĆ 580

Prošla je godina dana otkako nas je napustio naš voljeni otac i đed

DRAGAN RADULOVIĆ

Vrijeme prolazi, ali bol i tuga zbog tvog odlaska ne jenjavaju. Ponosni smo što si bio naš oslonac i primjer čestitog čovjeka. Zauvijek u našim srcima.

Tvoji: sin TOMICA, ćerke DANICA i DRAGANA sa porodicama

563

581

BRANKA BANJEVIĆA

TUŽNO SJEĆANJE

Dnevni list

Elektronska pošta: desk@pobjeda.me

Direktor i glavni i odgovorni urednik:

NENAD ZEČEVIĆ

Zamjenica izvršnog

direktora:

MILENA GOLUBOVIĆ

Direktorica marketinga:

VANJA PUSTAHIJA

REDAKCIJSKI

KOLEGI JUM

Zamjenice glavnog i odgovornog urednika

RADMILA

USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ

MARIJA JOVIĆEVIĆ

Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika

ĐURĐICA ĆORIĆ

POLITIKA

SRĐAN POPOVIĆ

EKONOMIJA

JELENA MARTINOVIĆ

DRUŠTVO

JOVAN NIKITOVIĆ

KULTURA

DRAGICA ŠAKOVIĆ

CRNOM GOROM

Urednici

ANA RAIČKOVIĆ

CRNA HRONIKA

NIKOLA SEKULIĆ

HRONIKA PODGORICE

JOVAN TERZIĆ

ARENA

SLOBODAN ČUKIĆ

FELJTON I ARHIV

MARKO MILOŠEVIĆ

DIZAJN

DRAGAN MIJATOVIĆ

FOTOGRAFIJA

LOGOTIP POBJEDE

Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija

Anton Lukateli (1944)

PORTAL POBJEDE

Urednik

BOJAN ĐURIŠIĆ

Zamjenica urednika

ANA POPOVIĆ

OBJEKTIV

Urednica

MARIJA

IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

TELEFON

020/409-520 REDAKCIJA

020/409-536 MARKETING

020/202-455 OGLASNO

Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import „Nova Pobjeda“ - Podgorica

Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5

PIB: 03022480

Vlasnička struktura

„Nove Pobjede“ - 100% udjela

„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica

Vlasnička struktura

„Media-Nea“ - 99,99% udjela

First Financial Holdings

Sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5,

PIB „Media Nea“: 02842777

Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100%

udjela Petros Stathis

Sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3

PIB „First Financial Holdings“: 02628295

Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum

Broj žiro računa „Universal Capital Bank“: 560-822-77

Tiraž: 3.500

JAVNI KONKURS ZA DODJELU BESPOVRATNIH SREDSTAVA ( SUBVENCIJA) ZA PROJEKTE PODIZANJA SVIJESTI I

JAVNOG INFORMISANJA O ŠTETNOSTI PLASTIČNIH KESA NA Ž IVOTNU SREDINU I Predmet Javnog konkursa

Predmet J avnog konkursa je dodjela bespovratnih sredstava (subvencija) nevladinim organizacijama za realizaciju projekata u skladu sa Programom podizanja svijesti i javnog informisanja o štetnosti plastičnih kesa na životnu sredinu Fond za zaštitu životne sredine (u daljem

tekstu: Eko-fond) će dodijeliti bespovratna finansijska sredstva (subvencije) za realizaciju projekata u okviru sledeć e teme: - Podizanje svijesti o štetnosti uticaja plastičnih kesa na zdravlje i životnu sredinu II Cilj Javnog konursa

Cilj Javnog konkursa je pružanje finansijske podrške nevladinim organizacijama u realizaciji projekata informisanja građana o štetnosti uticaja plastičnih kesa na zdravlje životnu sredinu.

Dodjelom bespovratnih sredstava za realizaciju projekata očekuje se postizanje već e vidljivosti i uticaja organizacija koj e se bave pitanjima životne sredine, kao povećanje svijesti javnosti uključivanje građana u procese reformi u oblasti životne sredine kroz konkretne aktivnosti koje se tiču štetnog uticaja plastičnih kesa, smanjenja upotrebe kesa i već eg stepena očuvanja životne sredine. Specifični ciljevi koje je potrebno postići kroz realizaciju projekata:

- Sprovedene kampanje koje za cilj imaju podizanje nivoa svijesti građana o štetnosti upotrebe plastičnh kesa

- Jačanje ekološke svijesti mladih generacija kako bi se dugoročno stvarale navike odgovornog ponašanja prema prirodi kroz razvoj kreativnih interaktivnih programa

- Razvijanje dobrih praksi u lokalnim zajednicama u cilju smanjenja upotrebe plastičnih kesa

- Kreiranje preporuka za donosioce odluka u procesima očuvanja životne sredine

Obavezno je da minimum jedan specifični cilj bude obuhvaćen predloženim projektom. III Korisnici i visina sredstava

Pravo na subvenciju Eko-fonda shodno ovom Javnom konk ursu, mogu ostvariti isključivo nevladine organizacije (u daljem tekstu korisnici) registrovane shodno Zakonu o nevladinim organizacijama ("Službeni list Crne Gore", br. 039/11 od 04.08.2011, 037/17 od 14.06.2017) sa prebivalištem, boravištem ili sjedištem u Crnoj Gori , a koje su registrovane u Registru NVO koj se vodi kod Ministarstv a regionalnoinvesticionog razvoja saradnje sa nevladinim organizacijama najmanje 12 mjeseci, zaključno s danom objave konkursa i čiji projekat će se u potpunosti realizovati na teritoriji države Crne Gore a koje ispunjavanju kriterijume propisane ovim konkursom. Opredjeljeni iznos Eko-fonda za dodjelu bespovratnih sredstava (subvencija) po ovom Javnom konkursu iznosi 100.000,00 eura, odnosno do 10.000,00 eura po korisniku Eko-fond će finansirati do 85% prihvatljivih i opravdanih troškova projekta, sa uračunatim PDV -om, a ne više od 10.000,00 eura po korisniku. Nevladine organizacije na Javni konkurs mogu da apliciraju samo sa jednim projektom IV Opšti uslovi koje korisnici sredstava moraju ispuniti

Pravo na bespovratn a sredstva (subvencije) Eko-fonda shodno ovom Javnom konkursu imaju nevladine organizacije koje:

• podnesu prijavu za korišćenje sredstava Eko-fonda shodno uslovima ovog Javnog konkursa;

• dostave obaveznu dokumentaciju i ispunjavaju sve uslove shodno ovom Javnom konkursu;

• su registrovane na teritoriji Crne Gore

• kroz ciljeve djelatnosti u Statutu, imaju definisane zaštitu životne sredine kao prioritetne oblasti iz Javnog konkursa, kao oblast svog djelovanja;

• prihvate uslove zajedničkog učestvovanja u sprovođenju projekta z a koje se odobravaju sredstva shodno ovom Javnom konkursu i opštim aktima Eko-fonda;

• nemaju poslovne račune u blokadi;

• vode uredno transparentno finansijsko poslovanje shodno propisima ra čunovodstvene politike;

• zadovolje i druge uslove utvrđene Javnim konkursom.

V Potrebna dokumentacija

1. Popunjen, potpisan i ovjeren od strane lica ovlašćenog za zastupanje nevladine organizacije Obrazac 1: Prijava na Javni konkurs za dodjelu bespovratnih sredstava (subvencija) za projekte podizanj a svijesti javnog informisanja o štetnosti plastičnih kesa na životnu sredinu;

2. Popunjen, potpisan ovjeren od strane lica ovlašćenog za zastupanje nevladine organizacije Obrazac 2: Budžet – troškovi realizacije projekta;

3. Popunjen, potpisan ovjeren od strane lica ovlašćenog za zastupanje nevladine organizacije Obrazac 3: Izjava o istinitosti podataka Obrazac 3 potrebno je ovjeriti u skladu sa Zakonom o ovjeri potpisa, rukopisa prepisa ;

4. Fotokopija rješenja o upisu u Registar nevladinih udruženja (i eventualnim izmjenama rješenja) ;

5. Fotokopija Osnivačkog akta S tatuta nevladine organizacije u kojima je su kao oblasti djelovanja navedene zaštita životne sredine kao i djelatnosti i ciljevi definisan ovim Javnim konk ursom;

4 K opija finansijskih izvještaja (Bilans stanja B ilans uspjeha) za posljednju fiskalnu godinu;

5. Dokaz o realizovanim projektima (najviše 5) u oblasti životne sredine i/ili društv enim kampanjama za prethodne tri godine koja prethodi godini objavljivanja ovog konkursa (npr. kopija ugovora/rješenje o realizaciji projekta/donacije, izvještaj o realizaciji projekta, press cliping i sl.);

7. Potvrdu da poslovni računi organizacije nijesu bili u blokadi poslednjih 365 dana, izdata od strane Centralne banke Crne Gore ;

8. Dokaz da se protiv pravnog lica i lica ovlašćenog za zastupanje ne vodi krivični postupak.

Gore navedenu dokumentaciju treba dostaviti u jednoj štampanoj verziji i na CD -u ili USB-u, pri čemu elektronska verzija mora biti u sadržaju istovjetna štampanom primjerku.

Cjelokupna dokumentacija dostavljena na osnovu ovog Javnog konkursa ostaje u predmetnoj arhivi Eko -fonda bez obaveze povraćaja iste od strane Eko-fonda.

Sve neophodne obrasce i druga dokumenta po osnovu ovog Javnog konkursa nevladine organizacije mogu preuzeti sa sajta Eko-fonda na sljedećoj adresi: www.eko-fond.co.me

Nevladine organizacije ne mogu aplicirati u partnerstvu sa drugom nevladinom organizacijom.

VI Kriterijumi za dodjelu sredstava

Osnovni kriterijumi

• Relevantnost projekta ( doprinos zaš titi unaprjeđenju životne sredine, poboljšanje kvaliteta životne sredine sl)

• Održivost i uticaj projekta (mogućnost kontinuirane/dugoročne primjene rezultata projekta i nakon završetka podrške

• Finansijske karakteristike projekta (relevantnost budžeta projekta, realnost proračuna, opravdanost sl)

Ostali kriterijumi

• Kapacitet nevladine organizacije da realizuje prijavljeni projekat ( uključenost stručnog kadra , saradnika i sl

• Transparentnost rada nevladine organizacije i evaluacija projekta

• Mjerljivost rezultata i indikatori mjerljivosti VII Mjesto i rok za dostavljanje prijave

Dokumentacija se dostavlja poštom na adresu: Fond za zaštitu životne sredine, Ul. II Crnogorskog bataljona 2c, 81000 Podgorica ili predajom na arhivu Eko-fonda u zatvorenoj koverti sa nazivom i adresom Eko -fonda, nazivom i adresom podnosioca prijave, uz naznaku: Dokumentacija za Javni konkurs za dodjelu sredstava za projekte podizanja svijesti i javnog informisanja o štetnosti plastičnih kesa na životnu sredinu nevladinim organizacijama. Rok za podnošenje prijava je 30 kalendarskih dana od dana objavljivanja Javnog konkursa, zaključno sa danom 12.11. 2025. godine do 15:00h IX Zaključivanje Ugovora sa korisnikom sredstava i način isplate Eko-fond će sa podnosiocima prijav a koji su Odlukom o dodjeli sredstava za projekte podizanja svijesti i javnog informisanja o štetnosti plastičnih kesa na životnu sredinu ostvarili pravo na korišćenje sredstava sklopiti Ugovor o dodjeli sredstava . Sredstva će biti uplaćena na bankovni račun korisnika, pod uslovima i u roku definisanim Ugovorom.

Eko-fond zadržava pravo da zatraži dopunu dokumentacije prije sklapanja Ugovora sa korisnikom. Ugovorom će se, shodno opštim aktima Eko-fonda, posebno urediti iznos odobrenih sredstava Eko-fonda, uslovi način isplate dodijeljenih sredstava, vremenski rok sprov ođenja projekta, način praćenja i kontrole namjenskog trošenja dodijeljenih sredstava Eko - fonda, rok važenja ugovora, te ostala međusobna prava i obaveze korisnika sredstava Eko -fonda.

Eko-fond zadržava pravo da za cijelo vrijeme trajanja sklopljenog Ugovora prati namjensko trošenje sredstava što uključuje uslove koje je treba o da ispun odabrani korisnik, a koji su bili osnov za odobrenje sredstava sklapanje Ugovora. U slučaju nenamjenski utrošenih sredstava nepošt ovanja ugovornih obaveza Eko-fond ima pravo na povraćaj nenamjenski utrošenih sredstava. Sredstva Eko-fonda odobrena po ovom Javnom konkursu isplaćivaće se na sledeći način: - 70% sredstava isplatiće se u roku od 10 dana od dana potpisivanja Ugovora ; - Preostalih 30% isplatiće se po odobrenju dostavljenog narativnog finansijskog izvještaja o utrošk u minimum 90% prethodno isplaćenih sredstava. U roku od 15 dana od završetka projekta, k orisnik je dužan dostaviti finalni narativni finansijsk izvještaj koji jasno prikazuju realizovane aktivnosti, postignute rezultate, utrošena sredstva, dokaze o isplatama i ostalu validnu relevantnu dokumentaciju ( npr. fotografije sa događaja, liste učesnika, bankarske izvode, račune, Ugovore, naloge za plaćanje blagajni, i dr.)

Vremenski rok za sprovođenje projekta je od 60 do 90 dana. Ugovor o namjenskom korišćenju sredstava sa odabranim korisnicima biće potpisani u roku od 30 dana od dana donošenja Odluke o dodjeli sredstava . Početak realizacije svakog podržanog projekta biće definisan Ugovorom sa korisnikom. X Ostale informacije

Ovaj Javni konkurs objavljen je u dnevnim novinama „Pobjeda“, „Vijesti“ i „Dan“, na internet stranici Eko - fonda ( www.eko- fond.co.me). Dostavljanjem dokumentacije na ovaj Javni konkurs, podnosilac prijave daje odobrenje Eko -fondu da osnovne podatk e o njemu i o prijavljenom projektu objavi na internet stranici Eko - fonda u drugim izvještajima. Dodatne informacije mogu se dobiti na telefon +382 67 196 831 (Boško Kovačević – Saradnik za odnose sa javnošću) , ili e-poštom na adresu: bosko.kovacevic@eko-fond.co.me

CRNA GORA VLADA CRNE GORE

AGENCIJA ZA ZAŠTITU ŽIVOTNE SREDINE

Na osnovu člana 14 Zakona o procjeni uticaja na životnu sredinu („Službeni list CG”, broj 75/18) Agencija za zaštitu životne sredine

OBAVJEŠTAVA zainteresovanu javnost da je Nosiocu projekta „Crnogorski telekom“ a.d. iz Podgorice, donijeto Rješenje, broj: 03-UPI-3199/5 od 03.10.2025.godine, kojim se utvrđuje da nije potrebna izrada elaborata procjene uticaja na životnu sredinu za izgradnju nedostajuće telekomunikacione kablovske kanalizacije od postojećeg RSS Čeluge i povezivanje ovih lokacija sa optičkim kablom na katastarskim parcelama 3887/1, 3892, 3893 i 3877/1 KO Polje, opština Bar.

U sprovedenom postupku odlučivanja o potrebi izrade elaborata procjene uticaja na životnu sredinu za predmetni projekat utvrđeno je da je Nosilac projekta, dužan da u toku funkcionisanja projekta, kao i u slučaju akcidenta, postupi u skladu sa projektnom dokumentacijom, važećim tehničkim normativima i standardima propisanim za ovu vrstu objekata, te da pri realizaciji projekta realizuje sve mjere navedene u dokumentaciji za odlučivanje o potrebi izrade elaborata procjene uticaja na životnu sredinu.

Uputstvo o pravnoj zaštiti: Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba Ministarstvu ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, u roku od 15 dana od dana objavljivanja u štampanom mediju i/ili na sajtu Agencije, a preko ovog organa.

Izdajem jednosoban stan, poseban ulaz, struja i voda, odvojena tri parking mjesta.

068 595 245

Izdajem poslovni prostor 60m2, odvojena struja i voda i ima pet parking mjesta.

068 595 245

Nagradna igra

TOPLIJA ZIMA SA POBJEDOM

PRAVILA NAGRADNE IGRE

sakupi 5 kupona i osvoji nagradu

U čast 81. rođendana Pobjede, popusti se produžavaju do kraja oktobra

Nagradna igra se organizuje tako što će se u dnevnom listu „Pobjeda“ svakodnevno objavljivati kuponi počev od 24. septembra, završno sa 23. oktobrom. 30 (trideset) kupona (obilježenih sa 1, 2, 3... 28, 29. i 30.) objavljivaće se na naslovnoj strani Pobjede svakodnevno. Učesnik je dužan da sakupi pet kupona u nizu, po rednim brojevima, bez obzira kojim će brojem kupona započeti niz (npr. 1, 2, 3, 4 i 5 ili 5, 6, 7, 8 i 9 i sl…). U slučaju da propuste jedan kupon, učesnici nagradne igre imaju pravo da ga zamijene bilo kojim duplim brojem iz niza, gdje se to pravo zamjene može iskoristiti samo jednom, u datom nizu. Na kuponu treba ispisati lične podatke (ime i prezime, broj telefona, adresu za dopremu nagrade). Komplet od 5 kupona treba dostaviti u zatvorenoj, jednobojnoj koverti, na kojoj je strogo zabranjeno navođenje bilo kojih podataka o učesniku nagradne igre.

Kovertu u kojoj su kuponi učesnik treba da pošalje na adresu: Nova Pobjeda d.o.o. 19 decembra br. 5, Podgorica. Učesnik može koverat sa kuponima ubaciti i u za tu svrhu obilježeno sanduče, u holu Pobjede, sa (Ul. 19. decembra 5 - južna tribina stadiona - IV sprat, kao i u sanduče na adresi Bulevar revolucije 15, Podgorica).

Koverte u kojima su kuponi za prvo kolo dostavljaju se zaključno sa 16. 10. 2025. godine, do 12h, a za drugo kolo kuponi se dostavljaju zaključno sa 03. 11. 2025. godine u 12h. Izvlačenja će se obaviti u sljedećim terminima: - Imena prvih 6 dobitnika (5 dobitnika drva za ogrijev i 1 dobitnik šporeta) biće izvučena 16. 10. 2025. godine, u 13h; - Imena drugih 6 dobitnika (5 dobitnika drva za ogrijev i 1 dobitnika šporeta) biće izvučena 03. 11. 2025. godine u 13h; Nakon prvog izvlačenja, svi neizvučeni kuponi učestvuju i za drugo izvlačenje. Svi dobitnici će biti telefonski obaviješteni o načinu i vremenu preuzimanja nagrada.

Kupovinom u vrijednosti preko 20€, dobijate poklon knjigu NAJVEĆI ZLOČIN U ISTORIJI

POKLON KNJIGA