Neđelja, 10. avgust 2025. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXXI / Broj 21430 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 1 euro NE! RATU U UKRAJINI
DEMONSTRACIJA PRIMITIVIZMA I SILE U BERANAMA: Advokat
Veselin Radulović smatra da oni koji štite nasilnike i ratne zločince baštine istu ideologiju, dok institucije nemaju snagu da zaštite slobodu medija
NAŠA TEMA: U kojoj su mjeri crnogorske ustanove digitalno transformisane i prilagođene potrebama savremene publike i koje su najveće prepreke Tehnologija više nije luksuz, već osnovni alat
Istoričar ocijenio da je postavljanje spomenika Pavlu Đurišiću u Beranama anticivilizacijski i ratnohuškački čin
Policija i tužilaštvo su kapitulirali pred grupom sljedbenika Pavla Đurišića koje štiti SPC. Ova predstava je još jedan uvjerljiv dokaz da u Crnoj Gori ne funkcioniše pravna država i da ne postoji ustavni poredak, već da je vrhovni i nadustavni autoritet Crkva Srbije
kazao je Dragutin Papović
INTERVJU: Adrijan Vuksanović, predsjednik Hrvatske građanske inicijative i poslanik
Izdavaoci privatnog smještaja u sezoni suočavaju se sa problemima poput nesrazmjernog poreskog opterećenja, izostanka sistemske podrške, rigoroznih kontrola
ZABORAV NIJE OPCIJA: Porodice stradalih u dva stravična zločina na Cetinju pozivaju građane da im se pridruže 12. avgusta kod Vile u prijestonici
OBRAČUN SA ISTINOM: Novinari napadnuti dok su snimali uklanjanje spomenika četničkom vojvodi
PODGORICA – Stevo Vasiljević, fotoreporter Pobjede, koji je u petak napadnut u Gornjem Zaostru, zajedno sa kolegama iz Vijesti Borisom Pejovićem i Balšom Rudovićem, u izjavi policiji i tužilaštvu kazao je da ga je napalo oko 15 ljudi, koji su ga čupali, gurali i havarisali mu opremu.
Vasiljević je kazao da nije primijetio policijske službenike kod spomenika, gdje se to maltretiranje događalo. U tom nasilju, koje je trajalo oko sat vremena, jedan stariji čovjek mu je prijetio nožem, a drugi je pivskom flašom razbio njegov aparat i probao da ga udari u glavu.
Miodrag Radnić je čovjek koji je Vasiljevića izvukao iz razularene mase i štitio ga cijelo vrijeme.
Vasiljević je ispričao policiji i tužilaštvu da su prije tog događaja normalno obavljali svoj posao gotovo cijelo jutro, sve dok nije došao momenat uklanjanja spomenika Pavlu Đurišiću
Ni sveštenici, a ni okupljeni nijesu željeli da se taj trenutak snimi, te su novinare Pobjede i Vijesti zbog toga i napali. Vasiljević je ispričao da su imali dogovor sa organizatorima i sveštenim licima o snimanju otkrivanja spomenika, te da su o tome izvještavali bez ikakvih problema.
Nakon toga je sa kolegama napravio kafe pauzu, vratili su se kada je počelo uklanjanje spomenika. Kako su se primicali mjestuu, u čijoj je blizini bio i šator, masa ljudi u vidno alkoholisanom stanju, kako je procijenio Vasiljević, zalećela se prema njima. Oko 15 lica se okupilo oko njega i počeli su da ga čupaju za kosu, odjeću, udarali su ga po rukama. Jedna osoba pokušavala je da ga zaštiti i izvukla ga je iz mase. - Sjeli smo u šator nakon čega su se nastavila zalijetanja, prijetnje i fizički kontakt, dok sam sjedio na klupi. Prijećeno
mi je nožem od pašade, neko iz te gomile je pivskom flašom razbio moj aparat, koji se nalazio kod mene u rukama, zatim je zamahnuo istom flašom prema mojoj glavi. Ovaj koji je pokušavao da me zaštiti je to blokirao – ispričao je Vasiljević.
Nakon toga ga je Radnić izvukao iz šatora, proveo kroz masu do svog automobila, kojim ga je poveo do crkve.
Vasiljević kaže da je tu pokušao sa sveštenim licem da se dogovori i da ga zamoli da pomogne da se situacija smiri, da utiče na narod.
- On u tome nije htio da učestvuje – kazao je u izjavi Vasiljević. Borisu Pejoviću su prijetili da će ga ubiti golim rukama ako išta objavi u Vijestima.
BRISANJE FOTOGRAFIJA
Danko Femić mu je, kako je Vasiljević ispričao istražnim organima, vratio kamere sa dvije memorijske kartice i baterijom koje su mu oduzete kod šatora.
On je zahtijevao da se izbrišu fotografije uklanjanja spomenika da bi dobio opremu nazad oko čega su se saglasili. Ispričao je da se Femić nije ponašao prijateljski ali da je u komunikaciji bio korektan. Ni u jednom trenutku nije imao osjećaj da mu od Femića prijeti fizička opasnost i zbog toga je odlučio da je pametnije da se dogovore kako bi što prije uspio da se izvuče iz problema. Za Vojislava Rmuša, koji je juče uhapšen, policiji je kazao da je generalno upućivao prijetnje novinarima... Vasiljeviću su pušteni video snimci, kako bi identifikovao osobe koje su ga napadale. Prepoznao je jednog muškarca sa fotografije, koje je nosilo šajkaču, a koji ga je fizički napao i gurao ga. Što se tiče razgovora pred tužiocem, Vasiljević je kazao da se nije osjećao ugroženim od Femića, ali i da ne bi bila potpuna istina ako bi rekao da nije osje-
DEMONSTRACIJA PRIMITIVIZMA I SILE U BERANAMA: ratne zločince baštine istu ideologiju, dok institucije gube
ćao elemente prinude zbog zahtjeva da briše fotografije. Kazao je da se pridružuje krivičnom gonjenju u dijelu koji se odnosi na prinudu, ali ne i za ugrožavanje bezbjednosti i da imovinsko pravni zahtjev ostvari u parnici. Što se tiče takođe uhapšenog Vlada Stijovića, kod koga su pronađene dvije memorijske kartice, Vasiljević je rekao da ne može da ga identifikuje kao učesnika popodnevnih događanja kada je maltretiran, te da se ne pridružuje gonjenju. Femiću je određeno zadržavanje do 72 sata, dok je Stijović pušten na slobodu.
Nakon napada na novinare, uslijedile su oštre reakcije državnog vrha, nevladinog sektora i medijskih tijela. Reagovala je i Delegacija EU u Crnoj Gori. Andrija Mandić, predsjednik Skupštine, koji nosi titulu četničkog vojvode, nije se oglašavao ni tokom jučerašnjeg dana.
RELATIVIZACIJA ILI
ZATAŠKAVANJE
Rmuš je juče uz prekršajnu prijavu priveden Sudu za prekršaje ali je sudija Alija Beganović odbacio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, jer se fotoreporter Pobjede nije pojavio na saslušanju.
Vasiljević je Pobjedi kazao da tokom boravka u Beranama, nakon što je dao iskaze policiji i tužilaštvu, nije dobio nikakav poziv za sud. Pošto je u tužilaštvu zadržan do 6 sati ujutro, a na posao je krenuo prethodnog dana u 4.30 odlučio je da, dok još može, krene nazad za Podgoricu. Dok je kretao sa parkinga ispred odjeljenja bezbjednosti, dežurni policajac mu je sa stepenica rekao da treba da ostane do 10 da bi svjedočio u prekršajnom postupku.
- Nakon svega što se tog dana događalo, maltretiranja, davanja iskaza policiji i tužilaštvu, smatrao sam da nijesam u stanju da govorim pred sudijom. Nikakav zvaničan poziv ili obavještenje nijesam blagovremeno dobio i nametanje ovakvog tajminga više liči na relativizaciju ili zataškavanje svega nego na iskrenu namjeru da se učesnici napada na mene i kolege zaista privedu pravdi. Nemam primjedbi na rad policije nakon incidenta, ali ovo dvoje-troje koje su priveli nijesu učestvovali u linču samim tim što su identifikovani na osnovu snimaka o događajima ispred vjerskog objekta, a ne sa mjesta na kojem je bio spomenik - pojasnio je Vasiljević.
J. MARTINOVIĆ
Umjesto da tužilaštvo i Uprava policije rade svoj posao i da taj spomenik oduzmu, kako to nalažu važeće zakonske odredbe, oni su dozvolili da se spomenik postavi na način kako smo to mogli da vidimo. Reći ću vam da krivično djelo postoji i kod onog lica koje organizuje podizanje tog spomenika. To su ona lica koja smo mogli da vidimo prilikom otkrivanja spomenika, naveo je advokat Radulović, aludirajući na sveštenike Srpske pravoslavne crkve (SPC) naveo je advokat Radulović,
PODGORICA – Advokat
Veselin Radulović kazao je za Pobjedu da je crnogorska javnost prethodnih dana u Beranama svjedočila demonstraciji primitivizma i izvršenju krivičnih djela od osoba koje smatraju da im država ne smije ništa te da je Uprava policije danima nijemo posmatrala nasilje, bez adekvatne reakcije što je u krajnjem rezultiralo brutalnim napadom na fotoreportere Pobjede Steva Vasiljevića i Vijesti Borisa Pejovića, kada su pokušali da fotografišu uklanjanje spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru.
Fotoreportera Pobjede Steva Vasiljevića tuklo je više od 10 osoba, uz prijetnju i nožem, dok je fotoreporteru Vijesti Borisu Pejoviću uz guranje i udaranje prijećeno da će ga ubiti golim rukama ukoliko „bilo što izađe u Vijestima“. Novinar Vijesti Balša Ru-
dović dobio je prijetnje i gurali su ga, a Pobjedi je saopštio da mu je, nakon što je pregledan u Kliničkom centru u Beranama, konstatovano nekoliko ogrebotina po stomaku.
NERAD INSTITUCIJA
Radulović smatra da su institucije u ovom slučaju djelovale kao inspiratori i čak organizatori tog događaja. - Kada kažem institucije, prvenstveno u ovom slučaju mislim na policiju, ali i djelimično na državno tužilaštvo. Kada imate te institucije koje tako postupaju, onda mislim da više ne možemo govoriti o nefunkcionalnim i neprofesionalnim institucijama. Prije se tu radi o nekoj vrsti saučesništva - istakao je Radulović za Pobjedu. On se osvrnuo na hapšenje Beranca Vujadina Dobrašinovića, vlasnika parcele gdje je postavljen spomenik ratnom zločincu i četničkom komandatu Pavlu Đurišiću i problematizovao što je protiv njega pokrenut postupak zbog povre-
Pobjeda je juče poslala pitanja Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama na okolnosti događaja u toj opštini, kao i vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću, ali nijesmo dobili odgovore. ODT smo pitali da li su tražili nalog suda da obave pretres i oduzmu spomenik Pavlu Đurišiću i da li su povodom incidenta saslušali organizatore skupa i Metodija Ostojića Markovića smo pitali da li je dao obavezujuća uputstva kolegama u Beranama s obzirom da nijesu otkriveni inicijatori napada počinioci zlostavljanja kolega. Takođe, pitali smo ga i da li se ispituje je li od strane sveštenih lica počinjeno krivično djelo izazivanje vjerske i nacionalne mržnje i netrpeljivosti.
de i nedozvoljenog podizanja spomika. - Umjesto da tužilaštvo i Uprava policije rade svoj posao i da taj spomenik oduzmu, kako to nalažu važeće zakonske odredbe, oni to nijesu uradili, već su dozvolili da se spomenik postavi na način kako smo to mogli da vidimo. A ja ću vam reći i da to krivično djelo postoji i kod onog lica koje organizuje podizanje tog spomenika. Dakle, to su ona lica koja smo mogli da vidimo prilikom otkrivanja spomenika - naveo je advokat Radulović, aludirajući na sveštenike Srpske pravoslavne crkve (SPC).
Istakao je da postoji odgovornost i na njihovoj strani, ali da se boji da institucije nijesu sposobne da urade ono što im je posao. - Da su do sada to radili ne bismo došli u situaciju da gledamo ovako nemile scene i da gledamo otvoreno vršenje krivičnih djela pred očima javnosti i pred očima službenika policije, a da niko ne reaguje – naglasio je on.
SPORNA
KVALIFIKACIJA DJELA
Advokat Radulović je rekao i da je kvalifikacija krivičnog djela ugrožavanje sigurnosti sporna i da ide u pravcu kako postupaju institucije – ili da ne rade ništa ili, ako moraju pod pritiskom javnosti nešto da urade, da to relativizuju i prikažu puno blažim nego što jeste. - Ono što smo mogli da vidimo i čujemo i od oštećenih lica pa i predstavnika medija, novinara i reportera, mo-
BERANAMA: Advokat Veselin Radulović smatra da oni koji štite nasilnike i gube snagu da zaštite slobodu medija
Jasavić: Postupanje policije neprofesionalno i skandalozno
shodno riziku terenski-ope-
da su posebno bili dužni da zaštite novinare i fotoreportere koji su izvještavali sa tog skupa, što nažalost nije učinjeno.
- Ovo posebno što je tom skupu prethodila naredba nadležnog ministarstva za
uklanjanje već postavljenog spomenika, zbog čega su već bile podignute tenzije u javnosti - kazao je Jasavić, ističući da se
iz svoje nadležnosti da pre-
Penzionisani službenik policije i magistar bezbjednosti Ekan Jasavić smatra da je postupanje policije u Gornjem Zaostru krajnje neprofesionalno i skandalozno. - Medijski najavljivani skup radi otkrivanja spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću je izuzetno visokog rizika, što je morala znati Uprava policije kao i ANB. Zbog toga su morali shodno riziku terenski-operativno djelovati i prikupiti sve relevantne informacije i preduzeti sve mjere i radnje iz svoje nadležnosti da preduprijede sve nezakonite aktivnosti učesnika skupa i spriječe nemile događaje
- naveo je Jasavić, dodajući
preventivno djeluje i na skupovima manjeg rizika. Naglašava da je na skupu morao biti angažovan veći broj pripadnika uniformisane policije.
- Čak su tamo morali biti pripadnici SAJ-a, jer u ovakvim
slučajevima bezbjednosne službe jesu snaga države, koju Uprava policije nije smjela ili nije htjela da pokaže. Na ranijim skupovima manjeg rizika Uprava policije
gli smo zaključiti da se ne radi samo o krivičnom djelu ugrožavanje sigurnosti, ono nesporno postoji, ali vjerovatno tu postoji i niz drugih krivičnih djela - poput protivpravnog lišenja slobode ili eventualno nanošenje tjelesnih povreda, jer smo čuli i da je fizički nasrtano na neka od tih lica. Dakle, sve to treba dokumentovati i adekvatno obraditi, na način koji neće ostaviti sumnju da institucije pokušavaju nekog da prikriju, a bojim se da to ide za sada u tom pravcu. Tu je i krivično djelo uništenje i otuđenje stvari, s obzirom da je uništena skupocjena opremadodao je Radulović.
PROBLEM
TEMELJNOG
UGOVORA
Na upit Pobjede da li postoji odgovornost sveštenika SPC, odnosno crkvenog velikodostojnika Metodija, koji je prethodnih dana slao prijeteće poruke državnim institucijama ukoliko se „usude“ da sklone spomenik iz crkve, advokat je kazao da postoji apsolutna odgovor-
je angažovala
mnogo veći broj uniformisane policije, Poseb-
nost sveštenih lica i onih koji su organizovali taj događaj. Ipak, kako naglašava, potencijalno se može otvoriti problem koji je napravila vlada Dritana Abazovića kada je potpisala sporni Temeljni ugovor, koji propisuje da je potrebna saglasnost sveštenika da bi se ušlo u crkveni objekat.
- Sad smo došli u situaciju da su organizatori reagova-
ne i Specijalne jedinice i službenike operative, što sada nažalost nije učinjenonavodi naš sagovornik. Dodaje da su razlozi zašto je Uprava policije u ovom slučaju ovako postupala poznati rukovodstvu Uprave policije i to je pitanje za njih.
- Zbog toga se nameće zaključak da rukovodstvo Uprave policije ili nije znalo da radi svoj posao ili su istog svjetonazora kao i učesnici skupa koji su divljački napali novinare, šaljući poruku građanima, koji ne misle kao oni, da i oni mogu biti mete njihovih ostrašćenih napada - jasan je Jasavić.
Zaključuje da na skupu u Beranama nijesu bili obezbijeđeni sigurnost i bezbjednost građana.
li i spomenik sklonili u crkvu, ali i za to postoji pravni put. Moje mišljenje je da samo treba primijeniti Ustav i zakon, ali je sada potrebna i naredba suda da bi se ušlo u prostorije crkve i izvršio pregled i oduzet predmet krivičnog djela - upozorava on.
Advokat Radulović je istakao da su i Ustav i zakon iznad Temeljnog ugovora.
Advokat Radulović posebno se osvrnuo na činjenicu da bezbjednosni sektor koji vode ljudi koji ideološki i politički podržavaju ovo što su uradili organizatori podizanja spomenika Pavlu Đurišiću, prvenstveno aludirajući na predsjednika Skupštine Andriju Mandića - Kada na čelu parlamenta imate čovjeka koji sa ponosom ističe da je četnički vojvoda – što je za očekivati nego da neko uradi ovako nešto. To su ljudi koji pokrivaju odgovorne funkcije u državi, ali koji baštine istu ideologiju kao i oni primitivci koje smo vidjeli da nasrću na
-To što je Abazović potpisao neustavni akt, a mi nijesmo imali institucije da to proglase, to ne bi trebala da bude smetnja institucijama ako hoće da rade posao u skladu sa Ustavom i zakonom - ocijenio je.
Govoreći o broju angažovanih policajaca na spornom događaju, ističe da je lice mjesta trebalo obezbijediti adekvatnije i da je prije toga trebalo spriječiti izvršenje tog krivičnog djela. - Posebno je problematično to što su tih par policijskih službenika nijemo posmatrali fizičko i psihičko maltretiranje novinara. Dakle, naravno da je lice mjesta trebalo obezbijediti adekvatnije i da je prije toga trebalo spriječiti izvršenje tog krivičnog djela. Nije bilo dovoljno samo uhapsiti jedno lice na čijem se placu planiralo podići spomenik, trebalo je uraditi sve da se on ne podigne i da se oduzme. Zbog toga i kažem da policija u događajima ovih dana
novinare, sa majicama sa mrtvačkim glavama i kostima - istakao je. S obzirom na nasilje i prijetnje sa kojima su se susreli fotoreporteri Pobjede i Vijesti te da su im upućene i prijetnje smrću, ukoliko budu objavili ono što su zabilježili na licu mjesta, advokat Radulović smatra da ima osnova da se uradi procjena bezbjednosti Vasiljevića, Pejovića i Rudovića -Takvo ponašanje i takvi akti ne smiju se tolerisati u elementarno ozbiljnoj državi koja pretenduje da bude država vladavine prava - zaključuje advokat Radulović.
Na upit Pobjede da li postoji odgovornost sveštenika SPC, odnosno crkvenog velikodostojnika Metodija, koji je prethodnih dana slao prijeteće poruke državnim institucijama ukoliko se „usude“ da sklone spomenik iz crkve, advokat je kazao da postoji apsolutna odgovornost sveštenih lica i onih koji su organizovali taj događaj
Radulović je istakao da postoji odgovornost sveštenika, ali da se boji da institucije nijesu sposobne da urade ono što im je posao
više djeluje kao inspirator i organizator nego kao neko ko treba da spriječi izvršenje krivičnih djela - ustvrdio je Radulović za Pobjedu.
DRŽAVA
BEZ SNAGE
Kaže da nije optimističan da će se slučaj istražiti do kraja i biti okončan po zakonu, sudeći po mlakim reakcijama državnog vrha i čelnika bezbjednosnog sektora. -Vidjeli ste i u zadnjih par dana da čelnici bezbjednosnog sektora, koji se rado oglašavaju o banalnostima da bi ubirali neke poene koji im ni po čemu ne pripadaju, nijesam primijetio da su se oglasili ovim povodom ili mi je možda promaklo. I ako su to uradili, uradili su to na način koji je prošao „ispod radara“ i liči na donekle ono što smo mogli da čujemo od premijera Milojka Spajića i od predsjednika Jakova Milatovića. To su neke mlake izjave koje žele da relativizuju taj događaj i koje se svode na verbalnu osudu napada na novinare. Nijesam čuo od njih ono što se očekuje od odgovornih državnika – da osude prije svega organizatore i da pozovu institucije da se svi oni koji su odgovorni za taj događaj privedu pravdi - istakao je on. Dodaje da su tome doprinijeli, ne samo neposredni izvršioci, nego i organizatori i inspiratori i oni ljudi iz institucija koji su pomogli i koji su stvarali taj ambijent, koji su nijemo posmatrali svo to nasilje koje se dešavalo prekjuče i prethodnih dana u Beranama. Ana RAIČKOVIĆ Jovana RAIČEVIĆ
Istoričar ocijenio da je postavljanje spomenika Pavlu Đurišiću u Beranama anticivilizacijski i ratnohuškački čin
Policija i tužilaštvo su kapitulirali pred grupom sljedbenika Pavla Đurišića koje štiti SPC.
Ova predstava je još jedan uvjerljiv dokaz da u Crnoj Gori ne funkcioniše pravna država i da ne postoji ustavni poredak, već da je vrhovni i nadustavni
autoritet Crkva Srbije – kazao je Dragutin Papović
PODGORICA – Postavljanje spomenika ratnom zločincu, fašisti, nacisti i četničkom koljaču Pavlu Đurišiću je anticivilizacijski i ratnohuškački čin i poruka da oni koji su postavili spomenik i oni koji su im to omogućili hoće da nastave etničko, vjersko i ideološko čišćenje koje je Pavle Đurišić sproveo tokom Drugog svjetskog rata. Ovaj varvarski čin je direktna prijetnja građanskom miru u Crnoj Gori i izazvao je uznemirenost kod svakog dobronamjernog građanina - kazao
je za Pobjedu istoričar Dragutin Papović povodom postavljanja, a potom premještanja u crkvu, spomenika ozloglašenom četničkom komandantu Pavlu Đurišiću.
Papović je istakao da je „sigurno da su lokalna i državna vlast znale da će se to dogoditi, jer su mediji par dana ranije objavili da je sve spremno za postavljanje spomenika“. - Pored toga, vlast je odavno znala za nabavku spomenika i pripremne radnje, tako da je neupitno njeno direktno učešće i odgovornost u ovome. Pokazalo se i da je navodna brza reakcija vlasti kojom je naređeno uklanjanje spomenika, u stvari, samo sporazumna
farsa. Jasno je da je postignut dogovor da Crkva Srbije spomenik, nakon otkrivanja, premjesti crkvu, a da vlast ukloni postolje i da tako spomenik faktički ostane na istom mjestu, samo što sada nije na otvorenom, već pod crkvenim krovom – istakao je Papović. Prema njegovim riječima, spomenik je sada nedodirljiv, jer za objekte SPC, na osnovu protivustavnog tzv. Temeljnog ugovora, važi princip eksteritorijalnosti i oni su izuzeti iz pravnog poretka Crne Gore. - Vlast je zapravo omogućila da se neometano izvede sramotnost otkrivanja spomenika, čiji je vrhunac bio kleročetničko vašarište s izvođenjem himne Srbije i uz nasilje nad reporterima i novinarima Po-
Rastoder: Bošnjačka stranka da napusti vladu četničkog vojvode Mandića
Esad Rastoder, predsjednik Bošnjačkog saveza Crne Gore u Sjedinjenim Američkim Državama, zatražio je od svih manjinskih partija, a posebno Bošnjačke stranke, da bez odgađanja napuste vladu četničkog vojvode Andrije Mandića. Rastoder je istakao da se Crna Gora nalazi pod snažnim udarom realizacije plana četničke ideologije, zacrtanog još davno.
Prema njegovim riječima, događaji u posljednjih pet godina, a posebno onaj od petka, potvrđuju bojazan da je država u ozbiljnoj opasnosti.
– Nažalost, Berane je već duže prepoznato kao jedno od najjačih uporišta ove ideologije, koja se ljubomorno čuva na Balkanu, naročito na sjeveru Crne Gore. Vijesti i slike koje stižu do nas u
dijaspori ostavljaju utisak da Crna Gora nije iskoračila iz 17. vijeka. Ozbiljno sumnjamo da vladajuća većina, u čijim redovima se nalaze sljedbenici ove ideologije, vodi državu u pogrešnom smjeru iz kojeg neće biti povratka – kazao je Rastoder.
Naglasio je da posebno zabrinjava činjenica da su i partije manjinskih naroda pristale da budu dio vlasti u kojoj je Andrija Mandić, četnički vojvoda i aktuelni predsjednik Skupštine Crne Gore, glavni ideolog. – Mi, crnogorska dijaspora širom svijeta, a posebno u Sjedinjenim Američkim
inte Rvju: Adrijan
bjede i Vijesti koji su direktne žrtve čuvenog „emancipatorskog potencijala SPC“. Rezultat ove kriminalne akcije je da spomenik Pavlu Đurišiću i dalje protivzakonito stoji – istakao je Papović.
Kazao je da je vlast uspješno pokazala da na svojoj teritoriji i u okviru svojih ovlašćenja neće i ne može da sprovede zakonite odluke i tako je, kako je istakao Papović, porazila sebe, pravnu državu i njen suverenitet.
- Policija i tužilaštvo su kapitulirali pred grupom sljedbenika Pavla Đurišića koje štiti SPC. Ova predstava je još jedan uvjerljiv dokaz da u Crnoj Gori ne funkcioniše pravna država i da ne postoji ustavni poredak, već da je vrhov-
Državama, ukazujemo na ove opasne anomalije koje su zadesile Crnu Goru od 30. avgusta 2020. godine. Zato pozivamo Evropsku uniju i sve relevantne međunarodne institucije da pomognu Crnoj Gori i oslobode je iz kandži četničke ideologije u kojima se danas nalazi – poručio je Rastoder, dodajući da dijaspora treba da alarmira sve relevantne adrese u zemljama gdje živi i radi, kako bi se skrenula pažnja na aktuelna dešavanja u Crnoj Gori. – Kao Bošnjački savez Crne Gore u SAD, zahtijevamo od svih manjinskih partija, a posebno Bošnjačke stranke, da bez odgađanja napuste vladu četničkog vojvode Andrije Mandića – poručio je Rastoder.
Događaji u posljednjih nekoliko dana, u kojima su slavljeni ratni zločinci i četnički koljači, zahtijevaju hitnu reakciju nadležnih državnih organa koji svojom efikasnom reakcijom moraju dovesti do prevencije svih budućih i sličnih nauma bilo kojeg pojedinca ili organizacije koja djeluje u Crnoj Gori –saopštila je Sonja Popović, portparolka DPS-a. Prema njenim riječima, u tom kontekstu, poziva vrhovnog državnog tužioca Milorada Markovića da se pozabavi navedenim događajima i ispita da li je djelovanje episkopa Crkve Srbije Metodija Ostojića ispunilo elemente bića krivičnog djela iz člana 370 KZ izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje. - Pozivamo nadležno tužilaštvo da se preispitaju i ostale okolnosti koje se odnose na navedeni događaj, a koje se tiču intoniranja himne druge države na javnom skupu, a tužilaštvo je dužno da istraži i ko je još pomagao Dobrašinoviću u vršenju krivičnog djelasaopštila je Popović. Dodala je da javnost mora da zna ko je izradio spomenik, kako je dopremljen i ko je radio postament.
ni i nadustavni autoritet Crkva Srbije. S obzirom na to da najviši predstavnici Crkve Srbije u Crnoj Gori slobodno, protivzakonito i nekažnjeno rehabilituju i slave četničke zločince i njihovu nacifašističku ideologiju iz Drugog svjetskog rata, može se zaključiti da u Crnoj Gori vlada despotska kleročetnička klika, dok potčinjeni ostaci sekularne vlasti samo saslužuju genocidnu četničku politiku – poručio je Papović. Spomenik Pavlu Đurišiću postavljen je u četvrtak u beranskom selu Gornje Zaostro, a dan kasnije premješten je u crkvu, kako je i najavio mitropolit Metodije, služeći liturgiju. Metodije je rekao da će spomenik staviti u crkvu, „pa nek dođu da ruše crkvu“. - Ne bojimo se mi sile njihove, koja ne može ni red na ulice ove zemlje da uvede. Došli su da ruše spomenike najvećih srpskih vitezova. Nikad ga neće moći srušiti, jer što više vrijeme prolazi sve je veće ime i slava generala Dragoljuba i vojvode Pavla – rekao je Metodije. I. KOPRIVICA
PODGORICA – Odluka Ministartsva odbrane Crne Gore da izda značke posadi školskog broda „Jadran“ nakon čega je uslijedila protestna nota hrvatskih državnih organa, možda se može „pravdati“ težnjom za homogenizacijom biračkog tijela, ali to onda znači da se ne vodi državno odgovorna politika, već je krajnji domet sitno stranački interes. Takva amblematika u ovom momentu je nepotrebna i štetna i nije u duhu afirmacije odnosa, već otežavanja našeg puta prema Evropskoj uniji –kazao je Adrijan Vuksanović, predsjednik Hrvatske građanske inicijative u intervjuu za Pobjedu.
Prema njegovoj ocjeni, crnogorska diplomatska pošta se dominatno svela na prijem protestnih nota a uzroke tih reakcija treba tražiti, kako kaže, u politici koja se svela na usvajanje nepotrebnih rezolucija, izdavanjem raznih značkica, davanjem imena ulica i sportskih objekata po onima koji su bili direktini sudionici ratova iz devedesetih, kao i raznim drugim iritantnim potezima. Vuksanović je kazao i da se ne može u EU sa sljedbenicima ratnohuškačke i osvajačke politike Slobodana Miloševića, već da je Crnoj Gori potrebna stabilna i jasna prozapadna vlast bez onih koji su foteljom čvrsto u Podgorici, a srcem na Andrićevom vencu.
POBJEDA - Kako komentarišete odluku Ministarstva odbrane da izradi značke sa slikom školskog broda Jadran, i novu protestu notu Vlade Republike Hrvatske koja je zbog toga upućena Crnoj Gori? Kako tumačite tu odluku resornog ministartsva, odnosno zašto je sada donijeta?
VUKSANOVIĆ - Jasno je svima koliko takav potez doprinosi poboljšanju odnosa između Crne Gore i Republike Hrvatske. Česta su pitanja posljednjih mjeseci - hoće li Hrvatska dati zeleno svjetlo za zatvaranje pregovaračkog poglavlja 31, a očigledno je da pojedini ministri u Vladi Crne Gore, svojim potezima sami daju odgovor na to pitanje. Jednostavno takva amblematika u ovom momentu je nepotrebna i štetna. Ona nije u duhu afirmacije odnosa, već
otežavanja našeg puta prema Europskoj uniji. Možda se može takvim gestom računati na homogenizaciju biračkog tijela, ali onda ne vodite državno odgovornu politiku, već vam je krajnji domet sitno stranački interes. Ako uz to još dodate razne pozive na ponos i dostojanstvo uz busanje u junačka prsa, a čega smo se nagledali i naslušali još devedesetih godina i to od onoga koji nas je branio od nevaljalih susjeda, tako što ih je napadao, i štitio nas od „zlog Zapada“, onda je jasna njihova pozicioniranost u ideološkom gnijezdu Slobodana Miloševića. Plodovi te politike su bili izoliranost od svijeta i društveno nazadovanje. Plodovi ove današnje politike su, u najmanju ruku, inertnost u integraciji Crne Gore u Europsku uniju.
POBJEDA: Republika Hrvatska je protestnom notom najavila detaljnu analizu ukupne vojne sukcesije, prema kojoj joj Crna Gora duguje više od dvije milijarde američkih dolara. Kako to komentarišete?
VUKSANOVIĆ - Naša diplomatska pošta se dominatno svela na prijem protestnih nota. Podsjetiću, ne samo od Republike Hrvatske, već i od naše druge susjedne, a slobodan sam reći i prijateljske zemlje, Bosne i Hercegovine stizale su protestne note. Za tako nešto
Naša diplomatska pošta se dominatno svela na prijem protesnih nota. Ne samo od Republike Hrvatske, već i od naše druge susjedne, a slobodan sam reći i prijateljske zemlje, Bosne i Hercegovine stizale su protestne note. Za tako nešto kriva je neodgovorna politika službene Podgorice koja je raznim provokacijama to proizvela –kazao je Adrijan Vuksanović, ističući da Crnoj Gori treba „prozapadna vlast bez onih koji su foteljom čvrsto u Podgorici, a srcem na Andrićevom vencu“
kriva je neodgovorna politika službene Podgorice koja je raznim provokacijama to proizvela. Kako smo došli do toga da s Hrvatskom koja nam je ustupila dragocjene i skupe prijevode za EU integraciju, koja nam je pomagala na ekspertskoj razini i snažno lobirala za nas u pregovaračkom procesu, dođemo do teme vojne sukcesije i dugovanja? Odgovor je u politici koja se svela
na usvajanje nepotrebnih rezolucija, izdavanjem raznih značkica, davanjem imena ulica i sportskih objekata po onima koji su bili direktini sudionici ratova iz devedesetih, kao i raznim drugim iritantnim potezima. No, siguran sam da izvođači svega ovoga nijesu ujedno i kreatori takvih ideja. Ta pamet ne staje u glave koje gledamo (ne mislim, naravno u antropološkom smislu). Nji-
Mora se stati na put ugrožavanju novinara
POBJEDA: Fotografi i novinari Pobjede i Vijesti brutalno su napadnuti dok su radili svoj posao u Beranama, kada je otkriven i premješten u crkvu spomenik Pavlu Đurišiću. Kako to komentarišete?
Ima li država kapaciteta da stane na put takvom ponašanju?
VUKSANOVIĆ - Govor mržnje je nažalost postao svakodnevica, a onda se lako dalje konkretizira u nasilje. Svi smo pod dojmom
hove su samo ruke, a mozak je na drugom mjestu.
POBJEDA - Da li će se i na koji način, po Vašem mišljenju, razriješiti „zategnuti“ odnosi između dvije vlade i možemo li očekivati podršku Republike Hrvatske kada je pitanju zatvaranje Poglavlja 31 u pregovaračkom procesu na putu ka EU?
VUKSANOVIĆ - Hrvatska od samog početka snažno po-
posljednjeg ataka na novinare prilikom otkrivanja spomenika zločincu Pavlu Đurišiću, a onda i njegove translacije u crkveni objekt. Ako uzmemo u obzir izostanak adekvatne reakcije policije koja je bila prisutna, onda slučaj dodatno uznemirava. Da ne govorim o onima koji bi trebali prvi stati u odbranu ugroženih
noj vladi oni su dominantni. Položaj hrvatske nacionalne zajednice u velikoj mjeri zavisi od politike na državnoj razini. Zbog mnogih stvari kritizirali smo sadašnju vladu i imali smo jasne razloge za to, ali kad je trebalo uputili smo i pohvalu, kao što je to bio slučaj prilikom rješavanja statusa Doma kulture Josipa Markovića u Donjoj Lastvi, jer vodimo objektivnu politiku. Prije toga bilo je i onih u vlasti i oko vlasti, koji su imali namjeru nas istjerati iz toga našeg prostora.
država Crnu Goru na putu u EU. Čuli ste i nedavno izjavu ministra vanjskih i europskih poslova u Vladi Republike Hrvatske Gordana Grlića Radmana da je članstvo Crne Gore u Evropskoj uniji od nacionalnog značaja za Hrvatsku. Proces pristupanja ima svoj tehnički i onaj ključni, rekao bih, sadržajni, suštinski karakter. Hrvatska i sada pomaže Crnoj Gori da bude dio Evropske unije, koliko god to neko pokušao predstaviti drukčije. Ali, ne možete u EU s onima koji ne priznaju genocid u Srebrenici, koji vas svađaju sa susjedima, koji su zapravo sljedbenici ratnohuškačke i osvajačke politike Slobodana Miloševića. Zbog toga je Crnoj Gori potrebna stabilna i jasna prozapadna vlast bez onih koji su foteljom čvrsto u Podgorici, a srcem na Andrićevom vencu. Crnoj Gori nikada nije došlo ništa loše iz Hrvatske. Hrvati nikada nijesu dovodili u pitanje crnogorsku posebnost i identitet. Raduje me i čini ponosnim bliskost hrvatskog i crnogorskog naroda.
POBJEDA - Kakav je položaj hrvatske zajednice Crnoj Gori i da li u aktuelnoj Vladi imate pouzdanog partnera?
VUKSANOVIĆ - Hrvatska građanska inicijativa vodi politiku koja se zasniva na principima. Shodno tome nijesmo dio ove vlade i vrijeme iza nas je potvrda da smo donijeli dobru odluku. Vratili smo vjeru da se politika može zasnivati na načelima, a ne na foteljama. Naša politika nije komplementarna s onima koji su bili protiv obnove crnogorske državnosti i koji danas ne čestitaju Dan nezavisnosti, a obnašaju najviše državne funkcije, koji su bili protiv našeg članstva u NATO, koji negiraju genocid u Srebrenici, koji bi Crnu Goru smjestili u nekakav „srpski svet“ ili „ruski svet“ i od nje napravili ono što ona nije. Nažalost, u ovoj plural-
i kojima bi to trebalo biti u prirodi njihovog poziva, a zapravo su kreirali takav ambijent. Svojim govorom su stimulativno djelovali na alkoholom ohrabrene pojedince da u gomili iskažu svoju agresiju. Crna Gora mora stati na kraj svim pojavama koje ugrožavaju poslenike javne riječi i tu ne smije biti selektivne reakcije.
POBJEDA - Kakav je, po Vašoj procjeni, generalno odnos aktelne većine prema manjinskim zajednicama u Crnoj Gori?
VUKSANOVIĆ - U aktuelnoj većini ima onih kojima su uzori propagatori propale duhovnosti svedene na retrogradne ideologije. Dok se šepure u skupocjenim automobilima „blagoslivljaju“ narod neznanjem i vlastitom frustracijom neprekidno uvjeravajući kako Hrvati u Crnoj Gori ne postoje, baš kao ni Crnogorci i svi ostali. Eventualno će priznati samo one koji dijele njihovu iskompleksiranost i biti niža posluga za njihove „velike“ ideje. Razne zborovođe koji se hvale kolovođama iz Drugog svjetskog rata i dokazanim „junacima“ nad ženama, starcima i djecom, podižu spomenike po Crnoj Gori nedostojnicima i negoduju što nijesmo dio njihovog samoponiženja. Kako se u svemu tome mogu osjećati nacionalne manjine u Crnoj Gori? POBJEDA: Kako ocjenjujete odnos aktuelne izvršne vlasti prema poslanicima u Skupštini Crne Gore?
VUKSANOVIĆ - Mislim da u tom segmentu napredujemo. Nakon što četiri mjeseca premijer nije došao na premijerski sat, a što mu je obaveza, konačno se pojavio. Istina, nijesmo ga čuli, ali smo ga mogli gledati. Imali smo prilike viidjeti i njegov osmjeh, u produženom trajanju, što je dalo na idiličnom ozračju. Dakle, radi se definitivno o pomaku. Ima osnova za dalji optimizam, pa vjerujem da nas opet za koji mjesec neće samo počastiti svojim osmijehom, već i dati koji odgovor na ono što ga u ime građana pitamo.
POBJEDA - Imate li informacije dokle se stiglo sa realizacijom plana za otvaranje apostolske nuncijature u PG?
VUKSANOVIĆ - Katolička crkva je najstarija institucija u Crnoj Gori i ne moram naglašavati da je odnos katoličkih vjernika prema crnogorskoj državnosti bio uvijek afirmativan. Još čujem zvona crkava diljem Kotorske biskupije koja su zvonila kada je, nakon referenduma 2006. godine, Crna Gora proglasila nezavisnost. Potpuno je prirodno da u našoj državi bude apostolska nuncijatura. Nadam se da će se to dogoditi što prije. I. MILOVIĆ
Promocija kulturnih vrijednosti, ekonomskog potencijala i inovacija u sklopu Svjetske izložbe EXPO 2025
PODGORICA - Prostor u kome se nalazi paviljon Crne Gore na Svjetskoj izložbi EXPO 2025 u Osaki za tri i po mjeseca obišlo je dva miliona posjetilaca, saopštio je Organizacioni tim Crne Gore EXPO 2025.
Tim povodom juče je upriličen niz interaktivnih i promotivnih aktivnosti, te uručena simbolična nagrada dvomilionitom posjetiocu.
- Događajima koji su tokom dana priređeni u prostoru pod nazivom „Commons C“ prisustvovali su generalni komesari i direktori više paviljona na EXPO 2025, mediji i brojni posjetioci - navodi se u saopštenju.
Tema koncepta paviljona Crne Gore u Osaki je „Slavimo zajedništvo“. Paviljon se sastoji iz dvije prostorne cjeline kroz koje posjetioci mogu upoznati različite aspekte crnogorske prirode, tradicije
i načina života kroz interaktivnu izložbu, reflektujuće površine i projekte koji oslikavaju različite predjele.
- Crna Gora koristi ovu pri-
liku da promoviše svoje kulturne vrijednosti, ekonomski potencijal i inovacije u sklopu Svjetske izložbe EXPO 2025 koja okuplja preko 160 zema-
lja i, prema najavama organizatora, do kraja očekuje više od 28 miliona posjetilaca –saopšteno je iz organizacije. R. P.
Koe cijenti likvidnosti za bankarski sistem u cjelini bili iznad propisanih minimuma
PODGORICA - Likvidna
aktiva banaka u Crnoj Gori na kraju maja iznosila je 1,39 milijardi eura. To je 5,3 odsto više nego u aprilu a u odnosu na isti mjesec prošle godine bila je viša 4,62 odsto.
Koeficijenti likvidnosti za bankarski sistem u cjelini su, na dnevnom i dekadnom nivou, bili iznad propisanih minimuma.
Bilansna suma banaka na kraju maja iznosila je 7,33 milijarde eura i zabilježila je blagi rast od 1,53 odsto u odnosu
Značaj osnivanja kreditno - garantnog fonda
PODGORICA - Osnivanjem kreditno-garantnog fonda podstaći će se i ubrzati privredne aktivnosti i pružiti šansa biznisu koji je do sada imao ograničen ili otežan pristup kapitalu.
Ekonomski analitičar Mirza Mulešković kazao je za RTCG da bi taj fond trebalo da forsira žene i početnike u biznisu i to u sektorima turizma, agrara i prerađivačke industrije. - Kreditno-garantni fond je potreban i država treba da ga promoviše kako bi se diverzifikovala naša ekonomija. Treba da se kreiraju dobre linije, dobra politika i treba dobro
upravljati kako bi se izabrali najbolji projekti i kako bi se na taj način ohrabrio svaki segment crnogorske ekonomije - kazao je Mulešković i dodao da je to šansa za nove biznise. Svi koji imaju biznis ideju, a nemaju dovoljno sredstava da je realizuju, ubuduće će to moći preko kreditno-garantnog fonda. Usvajanjem Zakona o kreditno-garantnom fondu otvaraju se nove mogućnosti za crnogorsku privredu, a
učinjen je važan korak u jačanju ekonomske otpornosti i podrške privatnom sektoru. Kreditno-garantni fond će obezbijediti veću dostupnost finansijskih sredstava za pokretanje i unapređenje biznisa, smanjiće finansijske barijere i dijeliti rizik sa bankama, ojačaće domaću konkurentnost i doprinijeti otvaranju novih radnihmjesta. Usluge fonda će biti usmjerene na preduzetnike,
STAV: Nesavremena razmatranja
Piše: Boro ŠUPUT
Zanimanje intelektualacAko biti intelektualac nije zanimanje, što je? Nije valjda samo čovjek koji koristi intelekt? ,,Budući da je mudro poći od najgoreg, skoro sve što namjeravam reći o intelektualcu važi i kada bismo pretpostavili da je tupav“, kaže Ortega i Gaset. Paradoksalno, ova pretpostavka se obistinjuje upravo kod onih koji svoje svojstvo intelektualca smatraju ličnom vrlinom.
na april, dok je na godišnjem nivou ojačala 10,19 odsto. U strukturi aktive banaka, na kraju maja dominantno učešće od 68,23 odsto ostvarili su neto krediti, nakon kojih slijede hartije od vrijednosti sa 17,28 odsto i novčana sredstva i računi depozita kod centralnih banaka sa 11,03 odsto, dok se 3,46 odsto odnosilo na preostale stavke aktive.
U strukturi pasive, dominantno učešće od 76,99 odsto ostvarili su depoziti, nakon kojih slijedi kapital sa 12,92 odsto, pozajmice sa 5,82 odsto, dok se na ostale stavke odnosilo 4,27 odsto ukupne pasive. Ukupan kapital banaka na kraju maja iznosio je 947,57 miliona eura i na mjesečnom nivou bilježi rast od 0,71 odsto, a na godišnjem 11,88 odsto. R. P.
mikro, mala i srednja preduzeća i poljoprivredne proizvođače, odnosno sve one grupe koje do sada nijesu bile prepoznate u biznis zajednici i koje su imale otežan pristup novcu od kreditnih institucija. -Prvenstveno treba podržati ugroženije kategorije što se tiče samog preduzetništva, to su žene i mladi i fokus bi trebalo staviti na poljoprivredu i turizam. Naravno treba razmišljati i o prerađivačkoj industriji, kao i svim sektorima za koje Crna Gora ima potencijala - ocijenio je Mulešković. Početni osnivački kapital fonda biće deset miliona eura. R. P.
Ako, pak, za polaznu hipotezu uzmemo da je intelektualac onaj koji proizvodi i/ili plasira (prodaje) misli, to jest čovjek čije mišljenje je, ovako ili onako, potrebno drugim ljudima, onda biti intelektualac može da bude samo - zanimanje. Ili, ljepše rečeno, poziv. Intelektualac kao zanimanje profitira od činjenice da je većina ljudskih misli suvišna, te je njegov zadatak da iz njih destilira društveno potrebni minimum. On profitira i od zablude da ideje i misli imaju svoju istoriju i da je on taj koji iz istorijskog vrela crpi onu mudrost koja daje dignitet i novac njegovom pozivu. Intelektualac po definiciji hoće idealniji svijet, pa nije čudo što živi od toga što svijet nije u skladu sa njegovim idejama. To što ideje nemaju svoju istoriju („Njemačka ideologija“), ne znači da je intelektualci nemaju. Njihova je, kao i svaka druga, istorija ,,proizvodnje svog života“ (Marks), koja je određivala u kojoj formi će čovjek misliti: kao filozof, teolog, učenjak, sofista, savjetnik, dvorska luda, umjetnik i što već. Tek kad postane proizvođač ideja opšte prakse, onda on dobija moderni naziv intelektualac, to jest stručnjak za sve, čiji alat je generalno svojstvo ljudi da misle. To ga dovodi u nepovoljniju poziciju u odnosu na stručnjaka, jer se od njega očekuje da ima mišljenje o svemu. Najteže je kad intelektualci to očekuju od samih sebe. Rijetko je koji intelektualac danas spreman da svoj poziv smatra samo jednim od brojnih zanimanja. Bahu, Hajdnu, Mocartu ili Šekspiru to vjerovatno nije bio problem, jer im za njihovo stvaralaštvo nije bila potrebna iluzija nezavisnosti. Pretenzija na
superiornost današnjeg intelektualca posljedica je njegovane inercije, po kojoj je on vlasnik ili tumač neke istine ili bar ovlašćeni tragalac za njom. Taj trend se pojačao pojavom javnosti i masovnih medija koji su onda intelektualcu nametnuli i teret takozvane odgovornosti. Vremenom je to, pogotovo poslije Zoline predstave u Drajfusovoj aferi, dobilo snagu kanona, koji je, kao i svaki kanon, zavšio u imitaciji. Na toj liniji intelektualci su od sebe očekivali sve više, dok im je ,,robni karakter intelekta“ (Breht) nalagao sve manje. Tako je podjela rada proširivala broj intelektualaca i smanjivala kvalitet njihovih proizvoda. Volter je posljednji ,,heroj novorođenog sekularnog društva, preduzetnik –intelektualni i komercijalni. Lesing, koji je radio za njega u Berlinu, smatrao je da su njegovi finansijski poslovi bili poslovi jednog nitkova“, navodi Mišra u knjizi „Doba gneva“. Intelektualac je uvijek bio državni (pro-državni ili anti-državni). Ranije su njegovi prihodi bili milost i sinekura. Potom je kapitalizam intelektualca bacio na tržište, na kome je država samo jedan, doduše najvažniji, učesnik. Prije svemoćnog tržišta moral je bio dio vrijednosti intelektualne robe. Tržište ga je, kontraintuitivno, svelo na upotrebnu vrijednost. S tim u vezi, Adorno je zapazio sljedeće: ,,Činjenica da intelektualci uglavnom imaju posla sa drugim intelektualcima ne bi trebalo da ih navede na pomisao da su njihovi bližnji još pokvareniji od ostatka čovječanstva. Jer, oni se međusobno susrijeću uglavnom u najneprijatnijoj i najnečasnijoj situaciji od svih — kao konkurentni molioci, i time gotovo prisilno jedni drugima pokazuju najodvratnije strane“ (Minima moralia). Sa sve većim rasprostiranjem intelekta na ogroman broj subjekata raste ponuda, pa se tržišna vrijednost intelektualca smanjuje, često do potpune suvišnosti. Ovaj neveseli put ka eutanaziji intelektualca vjerovatno će okončati društvene mreže, na kojima su intelektualci svi i niko. (Autor je jugoslovenski diplomata)
Neđelja, 10. avgust 2025.
Izdavaoci privatnog smještaja u sezoni suočavaju se sa problemima poput nesrazmjernog poreskog opterećenja, izostanka sistemske podrške, rigoroznih kontrola
PODGORICA - Dok zvaničnici svake godine ritualno ponavljaju da je „sezona počela dobro“, realnost je drugačija – ona u kojoj lokalni izdavaoci privatnog smještaja, kičma crnogorskog turizma, iznova ostaju prepušteni sami sebi.
Ovogodišnja ljetnja sezona za većinu njih protiče ispod očekivanja, i to ne zbog manjka truda ili kvaliteta ponude, već zbog izostanka ozbiljne pripreme nadležnih, institucionalne koordinacije i jasne vizije razvoja destinacije. U ambijentu neuređenih plaža, zakrčenih puteva, nedostatka avio-povezanosti i zbunjujuće komunikacije među institucijama, domaćini ulažu lična sredstva, energiju i znanje – ali bez sistemske podrške, njihovi napori gube zamah. Direktorica Udruženja izdavaoca privatnog smještaja Branka Džoganović u razgovoru za Pobjedu ukazuje da nije problem u lošoj ponudi – već u lošoj državnoj politici. Njen istup je više od puke kritike –to je vapaj za strateškim resetovanjem sektora u kojem se više ne smije improvizovati, već odgovorno i zajednički djelovati.
InfrastrukturnI problemI - Problemi na koje svakodnevno ukazujemo – nesređene plaže, saobraćajni kolapsi, skromna avio-povezanost i nedostatak sadržaja van gradskog centra – nijesu iznenađenje. To su poznate tačke rizika koje se ponavljaju iz godine u godinu, ali bez adekvatnog institucionalnog odgovora. Izdavaoci ulažu sopstveni novac i trud da urede objekte, dočekaju goste profesionalno i pruže autentično iskustvo. Nažalost, ambijent koji gosta čeka van smještaja ne prati taj nivo kvaliteta - naglašava Džoganović. Ono što dodatno zabrinjava jeste ton komunikacije predstavnika vlasti i organizacija, koji kroz medije, po riječima naše sagovornice, međusobno šalju konfuzne, degradirajuće i obeshrabrujuće poruke. - Umjesto afirmacije onoga što funkcioniše i zajedničkog rješavanja onoga što ne funkcioniše, često se generiše atmosfera optuživanja, što direktno utiče da naša de-
stinacija izgleda nesigurno i haotično. U odnosu na prethodne godine, sezona jeste formalno počela ranije, ali su rezultati vrlo neravnomjerni, a percepcija gostiju – posebno onih koji dolaze automobilom ili iz avio-destinacija – ozbiljno je narušena. Sjever bilježi bolju posjećenost, duže boravke, više sadržaja, ali su smještajni kapaciteti dominantno raspoređeni u južnoj regiji koja se suočava sa brojnim problemima - kaže Džoganović dodajući da privatni smještaj ostaje oslonac turizma u Crnoj Gori, ali da ta snaga nije podržana ni logistički ni komunikacijski. Ona poručuje da izdavaoci zaslužuju da rade u uređenom okruženju i u destinaciji koja ima jasan pravac razvoja – što danas nije slučaj. Džoganović naglašava da su glavni izazovi ove sezone nesređeno javno okruženje –gosti ne dolaze samo zbog kreveta, već i zbog opšteg utiska, a on je ove godine slab zbog problema sa infrastrukturom, higijenom i pristupom plažama.
- Nelojalna konkurencija –određeni broj objekata bez kontrole kvaliteta i bez registracije urušava povjerenje gostiju i smanjuje vrijednost ponude onih koji rade po pravilima. Saobraćajni haos i manjak parking prostora –posebno pogađa male izdavaoce u urbanim i primorskim sredinama. Slaba avio-dostupnost i kasni promotivni nastupi – gosti iz regiona dolaze uglavnom kolima, ali i oni koji dolaze avionom nailaze na prepreke. Nepredvidivi troškovi i nesrazmjerno poresko opterećenje, izostanak
Branka Džoganović
Nelojalna konkurencija – određeni broj objekata bez kontrole kvaliteta i bez registracije urušava povjerenje gostiju i smanjuje vrijednost ponude onih koji rade po pravilima. Saobraćajni haos i manjak parking prostora posebno pogađaju izdavaoce smještaja u urbanim i primorskim sredinama - poručuje Branka Džoganović
sistemske podrške u marketingu, rigorozne inspekcijske kontrole su dodatno otežale ionako lošu situaciju - objašnjava Džoganović. Uprkos svemu ovome, navodi da domaćini nastavljaju da ulažu i da gostima pružaju osjećaj sigurnosti, dobrodošlice i lokalnog doživljaja. A što je potrebno da se popravi situacija naglašava da je to prvo i osnovno – povjerenje, a ne strah.
- Inspekcije treba da imaju savjetodavnu i razvojnu ulogu, posebno prema malim domaćinstvima koja legal-
no posluju, a ne da im pristupaju kao potencijalnim prestupnicima. Porez mora biti fleksibilniji – da prepoznaje sezonske oscilacije, razlike u regijama, dodatne usluge koje domaćini nude. Kategorizacija treba da prepoznaje digitalnu prisutnost, održive prakse i saradnju sa lokalnom zajednicom. Predlažemo uvođenje dobrovoljne sertifikacije kvaliteta za izdavaoce koji ulažu u standard, a ne samo formalne zvjezdice. Domaćini traže jasna pravila, stabilan sistem i mogućnost da profesionalizuju svoju po-
Kolašin: Još jedan protest vlasnika imanja koja se nalaze u zoni NP Biogradska gora
KOLAŠIN - I ove subote nije se moglo magistralom ka Mojkovcu od 17.30 do 18.30 sati. Blokada saobraćaja organizovana je kod Kraljevog Kola odakle se skreće ka NP Biogradska gora. Članovi neformalnog udruženja Pravo na đedovinu i privatnu svojinu poku-
šavaju da dođu i da koriste svoja imanja koja se nalaze u zoni NP Biogradska gora. Još su daleko i od imanja i odgovora nadležnih institucija. Toma Bogavac je sa protesta poručio da već četiri mjeseca traže pravdu po crnogorskim putevima. Nažalost,
moraju da blokiraju saobraćaj, da čekaju pravdu a zapravo gube i „vrijeme i dostojanstvo“. - Četiri mjeseca je prošlo od kada tražimo pravdu od nadležnih organa, prije svih od Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine kao i od Agenci-
je za zaštitu životne sredine. Nadležnim državnim organima i institucijama se ne žuri jer njih ne pogađa i ne boli naš problem - istakao je Toma Bogavac. On je ponovio da će bez obzira na takav odnos državnih organa istrajati i da će se boriti svim dozvoljenim sredstvi-
nudu uz institucionalnu podršku – ne represiju - kazala je Džoganović. potrebno unapređenje mnogIh faktora Ona smatra da popunjenost nije samo pitanje marketinga. Da ona zavisi od kvaliteta ukupnog doživljaja destinacije – a tu najviše izostaje institucionalna koordinacija i proaktivnost.
- Tri su stvari koje moraju hitno da se unaprijede, infrastruktura i javni prostor – čiste plaže, parking, bezbjednost u
saobraćaju i higijena prostora ne smiju zavisiti od dobre volje lokalne vlasti. Avio-dostupnost i planirana promocija –promotivne aktivnosti moraju biti strateške, rane i precizno targetirane. Ne možemo čekati jul da bismo pozvali gosta za avgust. Partnerstvo sa zajednicom – lokalni događaji, umrežavanje sa animatorima, vodičima i proizvođačima, vansezonska ponuda – sve to čini razliku i izdvaja destinacije koje rastu - kazala je Džoganović koja jasno poručuje da privatni smještaj nije „jeftina alternativa hotelima“ – on je najrasprostranjeniji tip smještaja u Crnoj Gori.
- Ako ga ne osnažimo, gubimo ne samo prihode, već i povjerenje gostiju - jasno je istakla. Ona nadležnima poručuje da izdavaoci smještaja nijesu problem – oni su dio rješenja. - Ali bez sigurnosti u sistem, povjerenja u institucije i strateške podrške – i taj dio rješenja može oslabiti. Crna Gora nije destinacija od juče i zato pozivamo nadležne da preuzmu odgovornost za propuste u pripremi sezone, prestanu sa narativom koji direktno urušava i degradira reputaciju Crne Gore, otvore dijalog sa ljudima koji žive turizam, koji imaju kapacitet i znanje. Mi iz Udruženja izdavalaca ostajemo posvećeni principima održivog turizma, lokalnog razvoja i partnerskog djelovanja. Uvijek se odazivamo i aktivno učestvujemo u afirmativnim aktivnostima i obavezama – ali očekujemo da se i sa druge strane konačno pojavi jasna volja da turizam ne bude samo sezonska tema, već strateška vrijednost - zaključuje Džoganović. n koVaČeVIĆ
ma da ostvare pravo koje im po Ustavu pripada. - Ponovo pozivamo nadležne organe da riješe naše zahtjeve koje smo im dostavili i da na taj način prekinemo proteste. Primorani smo i da na ovakav način tražimo svoje osnovno ustavno pravo da raspolažemo onim što je na-
ša imovina koju su nam ostavili đedovi. Nadamo se da će Vlada Crne Gore razmotriti zaključke SO Mojkovac koja podržava zahtjeve neformalnog udruženja Pravo na đedovinu i privatnu imovinu i naći kompromis sa vlasnicima privatne imovine koja se nalazi u zahvatu NP Biogradska gora. To je način da ovdašnje stanovništvo preživi i da ostane na svojim ognjištima - istakao je Toma Bogavac. Dr.DraŠkoVIĆ
Informacije o propasti Crnogorske plovidbe, urušavanju obale Luke Bar i prekidu tek uspostavljenih brodskih linija sa Italijom otkrivaju dubinu dugogodišnje krize pomorstva u Crnoj Gori. Mora pokrivaju 70 odsto površine Zemlje i po njima se odvija oko 90 odsto svjetskog prometa. Pomorstvo, koje čine sve aktivnosti na moru i u vezi sa morem, zato je od vitalnog globalnog značaja. Najvažnija je pomorska privreda; pomorski saobraćaj (brodarstvo, luke, agencije, infrastruktura, itd) brodogradnja, ribarstvo, marikultura, eksplotacija mineralnih bogatstava i energije, primorski turizam itd. Pomorstvo čine i brojne vojne, naučne, obrazovne, kulturne, tehničke sportske aktivnosti u vezi sa morem. Danas se koristi termin plava ekonomija koji uključuje pomorsku privredu, insistirajući na održivosti i ekologiji. Brojne aktivnosti međunarodnog karaktera čine pomorstvo veoma složenim. Primorske države su u prednosti u odnosu na kontinentalne. Od početka istorije značajne države se trude da uspostave dominaciju na moru; to su na Mediteranu bili Krit, Grčka, Kartagina i Rim, zatim Vizantija, Arapi, Đenova i Venecija. Portugalija i Španija su prve uspostavile dominaciju na oceanima, a slijede Holandija i Engleska. Zahvaljujući dominaciji na moru, Evropa je postala dominantna svjetska civilizacija. Nakon Drugog svjetskog rata dominaciju na moru uspostavljaju SAD, a sada u pomorskoj privredi prednjači Kina, a približava se Sjedinjenim Državama i po snazi ratne mornarice. I male države razvijaju pomorstvo, poput Grčke, ostvarajući ogromne društvene i privredne benefite. Crna Gora je primorska država na Jadranu koja baštini pomorsku tradiciju dugu 24 vijeka u Boki, tri vijeka u Ulcinju i jedan vijek u Baru, ima razvijeno pomorsko školstvo, veliki broj pomoraca i pomorskih stručnjaka. Postoje i faktori koji otežavaju razvoj pomorstva. Iznad obale se uzdiže visoki lanac Dinarida bez prirodnih prolaza prema unutrašnjosti, pa je do XX vijeka zaleđe bilo slabo povezano sa Primorjem. Zaleđe je rijetko naseljeno, uglavnom privredno nerazvijeno te i danas slabo saobraćajno povezano sa obalom. Za razvoj pomorstva je važna stabilnost države. U to-
Strategija razvoja pomorske privrede 2020–2030. godine je nerealni bezvrijedni dokument. Postojeća kriza pomorstva je prije svega posljedica nedostatka političke volje i sposobnosti. Za „stručnjake“ koji su izazvali brodolom pomorstva Crne Gore Bokelji kažu da ne znaju ni da plivaju, no oni veoma dobro plivaju u političkim i nekim drugim mutnim vodama
ku zadnje 33 godine na ovom prostoru su često mijenjani politički, pravni i privredni sistemi, odnosno države: SFRJ, SRJ, Zajednica Srbija i Crna Gora i najzad Crna Gora. Kao međunarodna djelatnost pomorstvo je podložno uticaju raznih ekonomskih i političkih faktora na globalnoj sceni. Pomorska politika je sistem mjera kojima država stimuliše razvoj pomorstva trudeći se da iskoristi svoje prednosti i amortizuje djelovanje nepovoljnih faktora. Nažalost, upravo je pomorska politika zadnjih decenija djelovala negativno, ako se o njoj uopšte može govoriti u Crnoj Gori; u tome nema razlike između pojedinih vlada. Pomorstvo je na ovom prostoru zadnja tri vijeka prošlo kroz nekoliko velikih kriza. Radi se prije svega o pomorstvu Boke, jer je ona najvažniji pomorski centar regije od početka istorije. Crnogorske države, Duklja Vojislavljevića, Zeta Balšića, Crna Gora Crnojevića i Petrovića nijesu imale značajnu pomorsku istoriju, iako su sve one disale preko mora, nastale na obali ili u njenom neposrednom zaleđu i trudile se da dobiju izlaz na more. Boka je tokom mletačke vladavine, i pored stalnih ratova sa Turcima, borbi sa gusarima, epidemija i zemljotresa, uspjela da postane jedan od najznačajnijih pomorskih centara Jadrana. Razvoj je nastavljen i poslije pada Mletačke Republike tokom prve austrijske vladavine, tako da je 1805. godine Boka imala 396 velikih i 290 malih brodova, 3.629 pomoraca i 239 kapetana. Ratni sukobi na Jadranu tokom Napoleonovih ratova te francuska okupacija Boke 1807–1814. zadali su težak udarac pomorstvu. Tokom druge austrijske vladavine (1814–1918) došlo je do oporavka pomorstva tako da je 1852. godine u Boki bilo 110 velikih jedrenjaka sa 31.959 tona te 34 manja broda sa 2.291 tonom i oko 5.000 pomoraca. Dok su ranije oni plo-
vili uglavnom po Mediteranu, sada su plovili po cijelom svijetu. Boka je parobrodarskim linijama bila povezana sa Trstom i jadranskim lukama. Sljedeća kriza je bila izazvana razvojem parobroda i nestajanjem jedrenjaka; zadnji bokeljski jedrenjak „Nemirna“ je potonuo 1902. U tom periodu bokeljski pomorci su plovili na brodovima iste države, prije svega „Austrijskog Lojda“, a brodovlasnici su razvili aktivnost u Trstu (Gopčević, Kvekići, Tripkovići itd). Boka je postala ratna luka, a u Tivtu je osnovano remontno brodogradilište.
U Kraljevini Jugoslaviji u Boki je osnovano više malih brodarskih preduzeća i jedno veće AD „Boka“ (kasnije Zetska plovidba) koje je 1937. imalo 37 brodova sa 10.545 brt. Najveće luke su bile Kotor i Zelenika koje su bile povezane sa lukama Istočnog Jadrana i Mediterana. Boka je bila glavna baza ratne mornarice a vojno brodogradilište u Tivtu je 1941. imalo 1.500 zaposlenih. Dio trgovačke flote je stradao u ratu, a ostatak je nacionalizovan. U Kotoru je 1948. godine osnovano brodarsko preduzeće „Lovćen“ koje je raspolagalo malim brodovima. Poslije razlaza sa SSSRom i okretanja Zapadu, Jugoslavija iz strateških razloga razvija luke, brodogradnju, brodarstvo i ratnu flotu. U Kotoru je 1955. osnovano brodarsko preduzeće „Jugoocenija“ koje se brzo razvijalo i 1986. godine imalo 26 brodova sa 812.497 dwt i 1.400 zaposlenih. Barska plovidba, osnovna 1961. godine, imala je 1991.godine 18 brodova duge plovidbe sa 320.000 dwt sa 929 zaposlenih. Brodogradilište u Bijeloj je osposobljeno za remont velikih i gradnju malih brodova i 1990. je imalo 1.000 zaposlenih. Vojni remontni zavod u Tivtu je bio osposobljen za remont ratnih i trgovačkih brodova i podmornica i gradnju manjih brodova i 1980. je imao 1.300 radnika. Uložena su znatna sredstva u razvoj Luke Bar koja je 1976.
dobila željezničku vezu sa Beogradom i imala kapacitete za oko pet miliona tona prometa i oko 2.000 zaposlenih. Najveći obim prometa je bio 1989. godine sa 2.744.766 tona prekrcaja. Bar je povezan linijom sa Barijem, Kotor sa lukama Istočnog Jadrana, a u Boku su uplovljavali kruzeri i jahte. U Kotoru su osnovani Pomorski muzej, Viša pomorska škola (od 1981. Pomorski fakultet), Pomorska biblioteka, Institut za pomorstvo i turizam. Pomorstvo Crne Gore je bilo, u odnosu na broj stanovnika, najrazvijenije od svih jugoslovenskih republika, 1986. godine trgovačka flota Crne Gore je činila 20 odsto kapaciteta flote Jugoslavije, a udio u stanovništvu je bio 2,6 odsto. U ovom periodu došlo je do dinamičnog razvoja primorskog turizma.
Kriza pomorstva Crne Gore počinje 1991. godine sa raspadom Jugoslavije i sa ratovima, a posebno od 1992. kada je Crna Gora sa Srbijom izložena sankcijama od OUN kao agresor. Bitno je opao promet Luke Bar, prekinute su sve pomorske veze sa svijetom, a crnogorski brodovi su bili blokirani uz velike gubitke. Brodgradilište Bijela je služilo samo za remont glisera italijanskih krijumčara koji su imali baze u Boki i Baru. I pored toga veći dio trgovačke flote je preživio sankcije, a tek kasnije je rasprodat po cijenama znatno nižim od tržišnih, po nalogu vlade. Brodarskim preduzećima su upravljali nekompetentni politikanti koji su izvršavali zadatak da likvidiraju preduzeća, što je bilo skopčano sa korupcijom. Pošto je Italija blokirala svoje švercere cigareta iz Crne Gore, šverc je nastavljen preko Luke Bar i to ne samo cigareta. I poslije obnove nezavisnosti više puta je osnivano ministarstvo pomorstva, bilo pripojeno drugim ministarstvima pa ponovo osamostaljeno, ali je uvijek bilo nekompetentno i neefikasno. Tako je 2009. mala Luka Bar, slabo organi-
zovana, kadrovski slabo opremljena, tehnološki zaostala i sa slabim vezama sa zaleđem podijeljena, a zatim je Terminal za kontejnere i generalne terete prodat turskoj kompaniji. To se pokazalo vrlo štetnim, oba dijela luke zajedno imaju manji promet od onog u vrijeme SFRJ, nema investicija u razvoj, a Vlada Crne Gore pokušava bezuspješno da ponovo otkupi prodati dio Luke. Pogrešna odluka je bila i osnivanje Crnogorske plovidbe Kotor i Barske plovidbe sa ukupno četiri broda, jer se radi o državnim preduzećima, sa nekompetentnim rukovodstvom, da ne govorimo o korupciji. Tako se Crnogorska plovidba gasi što očekuje vjerovatno i Barsku plovidbu. Morsko ribarstvo zapošljava svega oko 250 ribara, čiji su uslovi rada, organizacija i oprema na veoma niskom nivou. Brodgradilište Bijela je ugašeno, a nova firma Adriatic 42 za remont jahti ima 90 zaposlenih i bilježi gubitke. Dinamični razvoj turizma (od čega više od 90 odsto na Primorju), dosegao je svoje limite zbog neadekvatne infrastrukture receptivnih kapaciteta, previsokih cijena i nedostatka strategije, a istovremeno je u toku estetska i ekološka devastacija primorskog ambijenta. Razoj luksuznih rizorta i marina u Boki je znatno doprinio kvalitetu i promociji turizma, ali se radi o stranim kompanijama čiji je primarni biznis gradnja i prodaja vila i stanova, a sekundarni nautički turizam. Veliki broj izletnika koje brojni kruzeri dovode u Kotor ima određene ekonomske efekte, ali izaziva ekološke i sigurnosne probleme u zalivu te velike gužve u gradu i okolini. Jedino po čemu je danas Crna Gora pomorska zemlja je oko 6.000 pomoraca koji plove na stranim kompanijama, ostvaruju ogroman prihod, ali su neorganizovani i nijesu uključeni u nacionalno pomorstvo. Sa oko jedan odsto stanovnika koji su pomorci, Crna Gora je na prvom mjestu u svijetu. Postoji više centara za obuku pomoraca, srednja pomorska škola i dva pomorska fakulteta neujednačenih kvaliteta. Strategija razvoja pomorske privrede 2020–2030. godine je nerealni bezvrijedni dokument. Postojeća kriza pomorstva je prije svega posljedica nedostatka političke volje i sposobnosti. Za „stručnjake“ koji su izazvali brodolom pomorstva Crne Gore Bokelji kažu da ne znaju ni da plivaju, no oni veoma dobro plivaju u političkim i nekim drugim mutnim vodama. Jadranska obala je najvažniji resurs Crne Gore, a pomorstvo je više od dva milenijuma bilo najvažnija aktivnost ove regije, izvor blagostanja i stvaralac kulture, a zaleđe je preko obale bilo povezano sa svijetom. Jadranska orijentacija znači orijentaciju na razvoj, otvoreno društvo i Evropu. Pitanje je da li je to zaista cilj ove države. Alternativa je balkanska orijentacija.
ZABORAV NIJE OPCIJA: pozivaju sve građane
„Niti
ponovljeni
PODGORICA – Porodice tragično stradalih i ranjenih u dva stravična zločina na Cetinju - 12. avgusta 2022. u
PODGORICA - Crna Gora je jedina država u regionu koja nema strategiju za borbu protiv siromaštva, iako se o njoj govori još od 1999. godine, a po podacima Monstata koji se odnose na prošlu godinu, čak 20 odsto ljudi ima dohodak ispod praga rizika od siromaštva. Marina Medojević iz NVO Banka hrane je, povodom Svjetskog dana siromaštva (9. avgust), ocijenila u razgovoru za Pobjedu da je svaka prosječna porodica u Crnoj Gori siromašna.
Medojević je upitala da li onome što je izjavio premijer Milojko Spajić - da se u Crnoj Gori nikad nije bolje živjelo, svjedoči zvanična statistika, međunarodne organizacije ili pak džep građana. Strategiju za smanjenje siromaštva pokrenuli su u septembru 1999. godine Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond (MMF), nakon poziva grupe sedam najrazvijenijih zemalja svijeta. Program podrazumijeva nov pristup podrške prezaduženim i nedovoljno razvijenim zemljama, koje kroz Strategiju artikulišu plan nacionalnog razvoja i definišu dostižne ciljeve za smanjenje siromaštva. Svjetska banka i MMF zahtijevali su od oko 70 zemalja sa niskim dohotkom da urade Strategiju da bi im odobrili smanjenje
OPCIJA: Porodice stradalih u dva stravična zločina na Cetinju da im se pridruže 12. avgusta kod Vile u prijestonici
Medovini i 1. januara 2025pozivaju građane Crne Gore da se svi zajedno 12. avgusta u 15 sati okupe kod Vile na Ce-
tinju i zatraže odgovore od odgovornih za ove tragedije. - Tri godine od prvog svirepog zločina traje muk institucija,
ignorisanje porodica stradalih i prepuštanje zaboravu nadajući se da će se zaboraviti i odustati. Mi niti možemo, ni-
Pokažimo da su životi najveća vrijednost i da Crna Gora može, zna i hoće da se okupi oko ove najveće vrijednosti – poručile su porodice stradalih
ti hoćemo odustati i zaboraviti jer bi to bio ponovljeni zločin nad žrtvama i čin njihove najteže izdaje. Zato pozivamo sve građane, intelektualce, nevladine organizacije, udruženja, ali prije svega roditelje da 12. avgusta budemo skupa i pokažemo da zaborav nije opcija i da ćemo učiniti sve da država dobije Markov i Mašanov zakon, jer stradala djeca su mogla biti bilo koje crnogorsko dijete. Pokažimo da smo društvo solidarnosti, empatije i institucionalne odgovornosti. Pokažimo da su životi najveća vrijednost i da Crna Gora može, zna i hoće da se okupi oko ove najveće vrijednosti. Pamtimo, ne zaboravljamo, borimo se! Budite sa nama 12. avgusta, da tražimo odgovornost odgovornih, da učinimo sve da se zločin nikada više ne dogodi - navele su porodice tragično stradalih.
U ta dva zločina na Cetinju svirepo je ubijeno 23 ljudi, među kojima i četvoro djece, dok je deset osoba teško povrijeđeno. J.
u regionu nema nacionalnu strategiju za borbu protiv siromaštva
Završena ribolovna sezona u NP Biogradska gora
KOLAŠIN - Uživanje sa ribolovnim štapom i pogledom na Biogradsko jezero ovoga ljeta je bila posebna atrakcija boravka u prašumi. Tri mjeseca svakodnevno ribolovci su bili pored vode. Prema riječima Mila Rnkovića, šefa Službe zaštite u NP Biogradska gora, interesovanja za ribolov je bilo kao i uvijek. – Ove sezone prodali smo više ribolovnih dozvola nego prošle godine, a koštaju 20 eura dnevno. To potvrđuje tradiciju ribolovnog uživanja pored Biogradskog jezera ali i da ima ribe u jezeru i da se uspješno održava riblji fond. Vjerujemo da je budućnost ovog originalnog uživanja u Biogradskoj prašumi u savremenim trendovima ribolova, odnosno u flaj-fišingu sa pravilom da se ulovljena riba vrati u vodu. Inostrani turisti kojih i ove godine ima dosta prilično su začuđeni kada vide da se iz Nacionalnog parka iznosi nešto što mu prirodno pripada. Ribolov na Biogradskom jezeru ne smije se mjeriti kilogramima ulovljene ribe, već strašću koju donosi jezero, udica, pogled ribolovca -priča Mile Rnković. Inače finiš ovogodišnje ribolovne sezone je protekao u znaku smanjenog vodostaja Biogradskog jezera. Skoro da se u posljednjih 30 godina i ne pamti da je početkom avgusta vodostaj jezera bio niži a tendencija smanjivanja se nastavlja. Zbog toga je i otkazana jedna sesija državnog prvenstva u flaj-fišingu koje je trebalo da se održi na Biogradskom jezeru. Dr. DRAŠKOVIĆ
Obaveza države je da unaprijedi Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti kako bi dostojanstven život djece i porodica bio prioritet Vlade –kazala je Medojević
duga ili nove kredite. Strategija predstavlja viziju nacionalnog razvoja zemlje, a od potencijalnih donatora, međunarodnih organizacija i finansijskih institucija se očekuje da koordiniraju pomoć i programe prema ovom dokumentu. No, Crna Gora nije do danas uspjela uraditi tu strategiju. Medojević je podsjetila na podatke Monstata iz 2024. godine - da je stopa siromaštva bila 20,1 odsto, a godinu prije 20,3 odsto.
- Prema istraživanju Monstata svako treće dijete u Crnoj Gori se nalazi u zoni siromaštva. Obaveza države je da unaprijedi Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti kako bi dostojanstven
život djece i porodica u kojima žive, bio prioritet Vlade. Svi programi koji su rađeni do sada, povećanje plata, penzija nijesu ni dotakli socijalno ugrožene. Njihova primanja su porasla tek za 20-30 eura, uprkos galopirajućim cijenama hrane, stanarina i ostalih elemenata koje čine potrošačku korpu. Plate funkcionera i primanja koja idu uz njih nijesu imale ovaj trend. Godišnja socijala (MOP jedino socijalno davanje namijenjeno siromašnima kreće se od 84 do 180 eura mjesečno) jednaka je mjesečnom primanju nekog od funkcionera. Svako dijete čija porodica ima primanja ispod
linije siromaštva mora imati besplatan vrtić, produženi boravak, prevoz, barem jedan zdravi obrok u školi, kao i neophodne udžbenike, pribor, tehnička pomagala, dodatne časove kako bi se dugoročno riješio problem siromaštva. Djeca iz ove kategorije moraju imati dječji dodatak koji će zavisiti od prihoda i primanja porodice i doprinijeti barem malo smanjenju socijalnih razlika koje su prisutne među djecom - istakla je Medojević.
Dodala je da ova podrška mora trajati do sticanja prvog zvanja (zanat, diploma...), jer, kako je kazala, obrazovanjem se siromaštvo smanjuje, ulaganje u obrazovanje nije trošak nego investicija.
- Problem siromaštva je višedimenzionalan i zahtijeva sveobuhvatan pristup i djelovanje na više frontova. Neophodno je jačanje sistema socijalne zaštite kroz unapređenje adekvatnosti i dostupnosti novčane socijalne pomoći i dječjeg dodatka srazmjernog primanjima i prihodima porodice kao i razvijanje ciljane pomo-
ći najugroženijim grupama kroz programe podrške starijima koji nemaju primanja, osobama sa invaliditetom, samohranim roditeljima i drugim ranjivim kategorijama. Sistemsko rješavanje problema je ključno. Ulaganje u obrazovanje i obuku, oslobođenu finansijskih troškova za socijalno ugrožene, doprinosi smanjenju siromaštva. Socijalni stanovi kao način umanjenja siromaštva socijalno ugroženih, ali i ne samo njih, nijesu dovoljno u fokusu kreatora javih politika. Socijalna penzija još nije zaživjela - naglasila je Medojević. Sagovornica je, osvrćući se na podatak što Crna Gora jedina u regionu nema strategiju za borbu protiv siromašne populacije, navela da bi strategija moralo da bude prvi strateški dokument koji će uraditi odgovorna vlada. - U riziku od siromaštva nalazi se svaki pojedinac koji ima manje od 331 euro mjesečno kao i svaka četvoročlana porodica koja nema 695 eura - poručuje nam istraživanje Monstata. Kako je nepoznanica broj
starih (65+) koji nemaju primanja kao i ukupan broj nezaposlenih (na ZZZ se prijavljuje svega oko 8.000 osoba), nemamo uvid koliko ljudi živi bez ikakvih prihoda. Svi koji su zaposleni (statistika kaže da je prosječno zaposlen 1,2 člana u porodici) a primaju minimalnu platu, nalaze se u zoni nemaštine. Čak i oni koji primaju prosječnu platu, istraživanja kažu da je nema 70 odsto zaposlenih, daleko su od minimalne potrošačke korpe koje je izračunala Unija slobodnih sindikata i iznosi 2.000 eura. Neočekivani finansijski trošak ne može da priušti 47,9 odsto građana naše države, a da redovno plaća stanarinu ili ratu kredita njih 22,3 odsto, 75 odsto građana sa manje ili više teškoća sklapa kraj sa krajem, tek 25 odsto njih nema ovih problema - istakla je Medojević. Država bez strategije Pobjedi iz Ministarstva socijalnog staranja, brige o porodici i demografije, kao i Ministarstva rada i socijalnog staranja, nijesu odgovorili na pitanja zašto jedino Crna Gora u regionu nema strategiju za bor-
bu protiv siromaštva i socijalne isključenosti da li je prema podacima EU iz 2021. godine Crna Gora na 60 odsto ispod prosjeka što se tiče siromaštva, odnosno po podacima o bruto društvenom proizvodu (BDP); imaju li informacije na kojem se sada mjestu nalazimo. Iz organizacije UNICEF u Crnoj Gori upozoravali su prije par godina na broj siromašne djece u Crnoj Gori, da li ima pomaka u najavljenom pijedlogu strategije razvoja sistema socijalne i dječje zaštite i strategije deinstitualizacije. Vlada je prošle godine 19. decembra usvojila Strategiju razvoja sistema socijalne i dječje zaštite od 2025. do 2028. godine s Akcionim planom za 2025. godinu. Tada je ministar socijalnog staranja, brige o porodici i demografije Damir Gutić izjavio da se ta strategija donosi u cilju obezbjeđenja i ostvarivanja mjera i programa namijenjenih pojedincu i porodici kojima je usljed posebnih okolnosti i socijalnog rizika potreban odgovarajući oblik socijalne i dječje zaštite. On je naveo da Strategija predstavlja četvrti nacionalni strateški dokument koji utvrđuje ciljeve i prioritete za dalji razvoj sistema socijalne i dječje zaštite, način postizanja tih ciljeva, vremenski okvir, finansijska sredstva neophodna za njihovo postizanje, kao i međusektorsku saradnju organa državne uprave uključenih u sprovođenje Strategije. H. JANKOVIĆ
Piše: Dragan VESELINOV
Talas priznavanja države Palestine je predvođen u Evropi Londonom i Parizom a preko Atlantika kanadskom Kanberom i Brazilijom u Brazilu. To je komemorativna farsa. Priznavati tek sada državu koja je u međuvremenu umrla još pre sukoba u Gazi više vodi umiljavanju domaćem stanovništvu pogođenom tragedijom Gaze nego što će iz gradskog pepela restaurirati Palestinu. To je možda i licemerno poslovno umiljavanje arapskim državama kojima godi moralna kapitulacija velikih sila pred malenom Palestinom, čime su im se pridružile, jer su i oni odustali da budu saveznici Hamasa i odbili su da otvore svoje granice i aerodrome za gazanske izbeglice.
Jedinstvena država Palestina u 20/21. veku nije nikada efektivno postojala uprkos posmatračkoj stolici u UN glasovima 146 država. U mnogo čemu je to tako upravo krivicom Pariza i Londona i drugih velikih sila, kao i galimatijasom izraelsko-palestinskih odnosa i neshvatljivim mozaikom internih arapskih odnosa i islamskih snaga u svetu. Mnogi su Arape iz Palestine mučili snovima o uništenju Izraela kao svom spasenju, a sada od odgovornosti peru ruke. Nijedna od tih prkosnih država nije poslala trupe da štiti Gazu, niti se vidljivo trudi da primi njene nesrećne izbeglice. Pomoć u zavojima tamo šalju , ali su pre toga naoružavale Izrael da ih trebi. Kao i Srbija.
RIJEČ PALESTINA
Ne zaboravimo da reč „palestina“ nije arapskog porekla, već potiče iz bogatih izgovora raznih starih mediteranskih naroda daleko pre dolaska Muhamedovih Arabljana u današnju oblast. Sadašnji izgovor je Herodotov grčki iz 5.veka pre naše ere, koji su koristili i Rim i Vizantija. Politički je ušao u administrativni jezik tek 1872. godine kada je Turska osnovala „Jerusalimski sandžak“ koji je bio veći od sadašnjih teritorija „palestinske države“ i bio je po veličini stanovništva sedmi po redu od 36 turskih sandžaka - mutašarifata. I ta reč „palestina“ nikada nije pokrivala jednu te istu oblast. Današnja „Palestina“ je samo jedan od priloga tim metaformozama. Ima mnogo Palestina. Uostalom, i izrael je Palestina. Nužno je i to imati u vidu.
Po nama, nije toliko pravo pitanje može li formalno opstati država Palestina, već je teže pitanje kako obnoviti stvarni život naroda u Gazi bez Hamasa a zaustaviti jevrejsko nasilje nad Palestincima na Zapadnoj obali Jordana. Kako da se uspostavi međusobno povjerenje umjesto mržnje? Na to su dužni da daju odgovor i svi oni koji tek sada priznaju Palestinu - Palestinu u prašini kao susjeda neminovnom Izraelu
GAZA I ZAPADNA OBALA
Nepalestinski Arapi i sadašnji „Palestinci“ odbili su 1947. godine predlog UN da se Palestina-Galileja podeli na arapsku i jevrejsku državu. To je možda tada bio jedino moguć plan, ali i tegobno težak zadatak po Arape, jer je podrazumevao i iseljavanje Arapa sa izraelske teritorije u Gazu i druge dodeljene oblasti ukoliko ne žele da priznaju jevrejsku vlast. Arapi to nisu hteli i ušli su u rat sa Izraelom. I izgubili ga. Potom je deo palestinskog stanovništva uglavnom proteran u Gazu na obali Mediterana pod egipatskom vlašću, a deo je ostao u kopnenoj unutrašnjosti na desnoj obali Jordana pod jordanskom vlašću. Između njih se uklještio Izrael, slično Indiji koja je razdvajala Zapadni Pakistan od Istočnog Pakistana, danas Bangladeša. Razlika između te dve oblasti je velika. Palestina na desnoj obali Jordana je gotovo 17 puta veća od gazanske oblasti, ali je njena zemlja aridno posna i obradiva na samo 27 odsto površine, dok je Gaza agrarno plodna i daje oko šest i po hiljada dolara nacionalnog dohotka po glavi. Nije to mnogo, ali je duplo više nego u Bangladešu. Međutim, luke u Gazi je Izrael zatvorio kao i prolaz prema Egiptu, tako da Gaza mrežom divljih podzemnih tunela trguje sa Egiptom, što donosi i do 700 miliona dolara godišnje. Teškoća Gaze je i u tome što svoju pijaću vodu nema već je dobija vodovodom iz Izraela sa izvora Habesor. Izrael vodu koristi kao oružje, a zimi često gotovo ceo tok vode šalje na svoju teritoriju i izaziva nestašice u Gazi. Sadašnje sce-
ne žednog naroda u Gazi to pokazuju, nema vode. I Zapadna obala je u velikoj nevolji. Na svojih 2,6 miliona stanovnika opterećena je sa oko 300.000 jevrejskih doseljenika koji su stizali tamo već krajem 19. veka i koji se oružjem šire, dok u istočnom Jerusalimu živi još 180.000 Jevreja. Toga nema u Gazi gde gotovo isključivo živi 1,7 miliona Arapa. Zapadna obala je otvorena jedino prema slanom jezeru - Mrtvom moru, od čega Ramala nema naročite koristi. Izrael joj je zatvorio kontrolnim punktovima i slobodne trgovačke suvozemne prolaze ka Jordanu, a neprekidnim dizanjem betonskih zidova ju je odvojio od teritorije Izraela i pretvorio Zapadnu obalu u rezervat.
OPRAVDANOST RATA
Palestinska država se tada, 1949. godine, zatresla i pretvorila se u egipatsko-jordanski protektorat. Krenuo je san palestinskih Arapa o intifadi, o osvetničkom ustanku i uništenju Izraela uz pomoć protektora. Ponovo neuspešno.
Izrael je 1967. godine potukao Egipat, Siriju i Jordan (i još šest savezničkih arapskih zemalja) koje je preventivno napao nekoliko sati pre njihovog napada na Tel Aviv. Imao je pravo na to. Na preventivni rat se, po međunarodnom ratnom pravu, ima prava sa nepobitnim činjenicama o namerama suprotne strane na agresiju. Izrael ih je imao.
Uzgred, to je Izrael koristio i kod nedavnog napada na Iran i kod napada na Hezbolaha u Južnom Libanu. Pravnu čistotu izraelskih postupaka od 2023. godine nije osporio ni Međunarodni sud pravde u januaru 2024. go-
dine, niti naknadnim odlukama. To je značajno, jer je Sudom oko rata u Gazi predsedavao libanski suni, izuzetno ugledni međunarodni ekspert za politikologiju, međunarodno pravo i istoriju, kao i nekadašnji predsedavajući Saveta bezbednosti UN i potpredsednik Skupštine UN - prof. Navah Salam. On je od februara ove 2025. godine predsednik Vlade Libana. Za sada se Sud ne izjašnjava i o tekućoj izraelskoj vojnoj odbrani Druza u Siriji koje napada arapsko beduinsko stanovništvo u savezu sa Iranom i Rusijom. Tel Aviv brani Druze ne samo zbog strateške odbrane od Teherana i Moskve, već i stoga što su Druzi verni vojni saveznici Izraela i brojni vrhunski oficiri u njegovoj armiji. Osim toga, oni nisu islamski fanatici, a i brane se od obe glavne islamske struje. Oni su zasebna antipoligamna vera suprotno islamu, a za svog praoca drže Mojsijevog tasta Šuajba. Oni su teofanisti jer veruju u stalne telesne inkarnacije Boga među nama, kao i u reinkarnaciju
naših duša u drugim telima. Duše nisu na nebu. Govore arapski jer etnički i jesu Arapi uprkos jevrejskom Šuajbu. Nema ih mnogo više od miliona. I, neće vas primiti u svoju veru, zatvoreni su.
Da završimo, Izrael nije nepravno napao Gazu posle zločina Hamasa 7. oktobra, 2023. godine, ali ga je Sud obavezao da se ne upušta u genocide nad stanovništvom kako u Gazi tako i u Rafi, i da mora otvoriti humanitorne koridore… To je bila opravdana preventivna naredba Suda, ali iz druge pravne oblasti koja ne osuđuje pravedni rat, već moguće zabranjene posledice rata.
DVA GLAVNA SPORA
Osvojene oblasti poput Golanske visoravni, Sinajsko poluostrvo i desna obala Jordana iz 1967. godine je Izrael držao sve do 1988. godine kada je teritorija Palestine svedena na sadašnje oblasti koje su se 1988. godine proglasile za nezavisnu samoupravnu Palestinu sa glavnim gradom Jerusalimom. Ta država nije članica UN ali ju je za posma-
Talas priznavanja države Palestine je predvođen u Evropi Londonom i Parizom a preko Atlantika kanadskom Kanberom i Brazilijom u Brazilu. To je komemorativna farsa. Priznavati tek sada državu koja je u međuvremenu umrla još prije sukoba u Gazi više vodi umiljavanju domaćem stanovništvu pogođenom tragedijom Gaze nego što će iz gradskog pepela restaurirati Palestinu. To je možda i licemjerno poslovno umiljavanje arapskim državama kojima godi moralna kapitulacija velikih sila pred malenom Palestinom čime su im se pridružile, jer su i oni odustali da budu saveznici Hamasa i odbili su da otvore svoje granice i aerodrome za gazanske izbeglice
trača u njoj priznalo do sada onih 146 država. Od tada je za nju otvoren dvostruki problem koji se održava do danas. Prvi problem je to što Izrael i dalje naseljava palestinske oblasti Jevrejima, posebno Amerikancima. Potom, Izrael ne priznaje Jerusalim za glavni grad Palestine već Izraela. I najzad, Izrael na svojoj teritoriji ne tretira arapsku manjinu kao ravnopravno stanovništvo i sumnjiči ga za sabotaže. A drugi problem je po Palestinu na drugi način ozbiljan. Gaza i Zapadna obala su podeljene na dve nepomirljive političke frakcije koje, posebno posle njihovog krvavog razlaza u Gazi 2007. godine, vode dve različite politike. Na Zapadnoj obali je pomirljivi bivši Al Fatah pokojnog Jasera Arafata, dok je u Gazi na vlasti ostao ratoborni i „izraelocidni“ Hamas. Njegove vođe je Izrael u tekućem sukobu pobio a vojnu organizaciju uništio. Izrael zbog toga do sada nije u palestinskoj državi imao pouzdanog pregovarača za trajni mir - hoće li ga sada dobiti, teško je išta reći. Čišćenje Gaze od stanovništva to pokazuje. Zatim, arapske države su site konflikata sa Izraelom i ne žele da im palestinska država donese nove nevolje planovima o obnovljenoj intifadi. Stiče se utisak da bi neki političari kod njih voleli da se
Palestinci prebace u Indoneziju i Afriku, samo da ne dođu kod njih. Dalje, Zbog Hamasa je cela Gaza postala saveznik imperijalnih snova Irana, i postala je saveznik Hezbolaha u Libanu, kao i Huta u Jemenu. Tu ne može biti uslova za mir. Tekući uslovi za mir koje nameće Trampov Vašington je da se preostali Hamas raspusti i razoruža, da se odrekne Jerusalima kao glavnog grada Palestine i, naravno, da oslobodi preživele izraelske taoce iz oktobra 2023. godine. Hamas to za sada neće, a doprinosi humanitarnoj tragediji gazanskog stanovništva na svoj način - krađom humanitarne pomoći, kriminalom i opštim bespravljem naroda. Tako Gazu muče obe strane.
HUTI I RAT U GAZI
Huti iz Jemena su malo objašnjivi saveznici Irana u izgubljenom ratu ne samo u Gazi već i u svim oblastima spoljne politike Teherana. To će trajati sve dok im iz Irana bude stizao novac i oružje. Huti su čudna biljka: oni nisu nikakvi nacionalni i etnički „huti“ kao narod. Takav narod ne postoji. Oni su Arapi, i govore najlepšim arapskim jezikom. Njihovo ime je novo, staro je tek 21. godinu, od kada je državna vojska Jemena ubila 2004. godine njihovg versko-vojnog vo -
đu Huseina al Hutija. Verski, oni su paradoksalni šiiti koji ne priznaju šiizam. U stvari, oni ne priznaju šiizam Persijanaca sa verom u snagu svojih prethodnih ubijenih 11 kalifa sa ustavnim iranskim požurivanjem okultnog dvanaestog kalife starog pet godina da se vrati i spase Iran i ceo svet. Huti su verski Zaidi, ima ih oko 25 odsto stanovništva Jemena i gaje poverenje u svojih pet kalifa. Protivnici su saudijskog vahabizma i otuda ih goni Saudijska Arabija. Protivnici su i salafizma Al Kaide i Bin Ladena i jure njihove ćelije po teritoriji Jemena. Njihova politička ideologija je toliko haotična mešavina da ju je ovde teško kratko izložiti. Ona se bar delimično vidi po ratu koji vode. A njihova islamska ideologija ni na koga među Arapima ne ostavlja dobar utisak. Recimo, čak i daleka islamska Malezija drži Hute za teroriste. Huti su ozbiljan saveznik Teherana jer su od 2014. godine na vlasti u Sani. Njihovi napadi na Izrael su vojno besmisleni, ali im to zbog iranske pomoći donosi vojnu jačinu u samom Jemenu. Njihovo gađanje tankera zapadnih država u Crvenom moru diže cenu nafte od čega oni nemaju koristi. Sa Amerikom i zapadnom ratnom mornaricom u Crvenom moru ne mogu izaći na kraj. Drže se dosta dobro protiv Rijada i Ujedinjenih Arapskih Emirata - koji su im najveći kopneni neprijatelji od kojih se uglavnom spasavaju zahvaljujući teškom planinskom terenu Jemena. Ratom sa Arapima više pomažu Izraelu nego što ga ugrožavaju. U stvari, Huti nemaju uticajnog saveznika i stoga malo znače Gazi i zapadnoj farsi oko priznavanja palestinske države. Najveći prijatelj im je Hezbolah u Libanu, u južnom Bejrutu.
HEZBOLAH JE
PROPALI PROJEKAT
Hezbolah je šiitski saveznik Irana a razbijen je izraelskim napadima. Njegove vođe su pobijene, a njegova glavna uporišta u južnom delu Bejruta su razorena. Njemu niko u Bejrutu ne pruža pomoć jer ga na gotovs čekaju tamošnje hrišćanske i sunitske milicije. I da hoće ne može i njih da napadne. On nije uspeo da ove milicije upregne protiv Izraela radi solidarnosti sa palestinskom državom. Bude li Izrael nastavio sa čišćenjem Gaze od Palestinaca, nije nemoguće da nastavi da tuče i južni Bejrut sve dok šiite ne otera u venac planine Libana i Antilibana, odakle su i gorštačkim korakom sišli u grad. Ove milicije ne žele ni savez sa Hamasom niti dolazak Palestinaca u Liban. Bejrutski suniti svakako simpatišu političke težnje Palestinaca, ali su kuturno izrazito različiti od stanovništva Gaze. Oni nose gradski trgovački duh i kulturu starih Feničana, Grka, Rimljana, Vizantije, Turske i evropskih
Palestinska država je propustila šansu da opstane poslije 1988. godine na ondašnjoj teritoriji. Svojom odgovornošću. Njene političke snage danas uopšte ne kontrolišu Gazu kao ni djelove Zapadne obale. Hipokrizija naglog međunarodnog priznavanja propale države je iskupljivanje savjesti moralno probuđenih vlada nad posmrtnim kovčegom Palestine. Nama je teško da sudimo koliko su tome doprinijeli i Izrael i Amerika. Bez sumnje, mnogo
sila, i teško se mogu sroditi sa mentalitetom i načinom života planinskog Hezbolaha. Oni su drugi svet.
REALNOST
Palestinska država je propustila šansu da opstane posle 1988. godine na ondašnjoj teritoriji. Svojom odgovornošću. Njene političke snage danas uopšte ne kontrolišu Gazu kao ni delove Zapadne obale. Hipokrizija naglog međunarodnog priznavanja propale države je iskupljivanje savesti moralno probuđenih vlada nad posmrtnim kovčegom Palestine. Nama je teško da sudimo koliko su tome doprineli i Izrael i Amerika. Bez sumnje, mnogo. Ali, šta dalje? Amerika u Savetu bezbednosti UN neće prihvatiti punopravno članstvo Palestine u UN niti će prestati da čuva Izrael. Pokajničko ponašanje Londona i Pariza ima više značaja za stišavanje njihove ozbiljne imigrantske krize sa islamskim stanovnicima. Možda će neko kazati da Makronov Pariz time pokušava da poništi uverenje mnogih da je Jaser Arafat, miroljubivi šef Zapadne obale, mučki ubijen 2004. godine u Parizu u vojnoj bolnici polonijumom - radi podsticanja Arapa na novi rat sa Izraelom. Arafat ga je imao u telu 18 puta više od tolerisanog. Njegova supruga Suha Arafat je govorila da su otrov verovatno uneli u njega preko čaja, kafe i vode. Ratnu zastavu je potom odmah preuzeo Hamas u Gazi. Po nama, nije toliko pravo pitanje može li formalno opstati država Palestina, već je teže pitanje kako obnoviti stvarni život naroda u Gazi bez Hamasa a zaustaviti jevrejsko nasilje nad Palestincima na Zapadnoj obali Jordana. Kako da se uspostavi međusobno povjerenje umjesto mržnje? Na to su dužni da daju odgovor i svi oni koji tek sada priznaju Palestinu - Palestinu u prašini kao susjeda neminovnom Izraelu. •
Američki predsjednik najavio sastanak, Kremlj potvrdio
VAŠINGTON – Američki predsjednik Donald Tramp objavio je na svojoj društvenoj mreži Truth da će njegov „dugoočekivani sastanak“ s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom biti održan 15. avgusta u sjeverozapadnoj saveznoj američkoj državi Aljasci.
Tramp, koji je više puta obećavao da će okončati rat u Ukrajini, posljednjih mjeseci je nekoliko puta telefonski razgovarao s Putinom, ali se s njim nije lično sastao otkako se vratio u Bijelu kuću. Glavna tema predstojećeg sastanka, kako se očekuje, biće upravo kraj rata u Ukrajini.
- Sada predsjednik Zelenski mora dobiti sve što mu je potrebno, jer će morati da bude spreman da nešto potpiše - rekao je Tramp.
Istakao je kako će sporazum uključivati teritorijalnu razmjenu, koja bi, prema njegovim riječima, bila korisna za obje strane.
- Govorimo o teritoriji oko koje se vodi borba tri i po godine. Mnogo Rusa je poginulo. Mnogo Ukrajinaca je poginu-
lo. Dakle, gledamo tu situaciju. Želimo nešto vratiti, nešto razmijeniti. Vrlo je komplikovano. Ali nešto ćemo vratiti, nešto zamijeniti. Biće razmjene teritorija, na dobrobit obje strane - pojasnio je Tramp. Američki predsjednik takođe je tvrdio da je njegovom intervencijom spriječena šira eskalacija sukoba.
- Da mi, Sjedinjene Američke Države, nijesmo reagovali, Ukrajina i Rusija bi završile u svjetskom ratu, a ja sam to zaustavio - izjavio je.
- Sada je jedino pitanje kada će to biti riješeno – a moglo bi biti vrlo brzo - dodao je Tramp. Takođe je izrazio mogućnost
Zelenski: Ukrajinci neće predati zemlju okupatoru
Predsjednik Ukrajine
Volodimir Zelenski obratio se građanima povodom pitanja teritorijalnog integriteta Ukrajine i mirovnih pregovora.
- Predsjednik Tramp je najavio pripremu svog sastanka sa Putinom na Aljasci. Vrlo daleko od ovog rata koji se vodi na našoj zemlji, protiv našeg naroda, i koji se još ne može završiti bez nas, bez Ukrajine. Putin nije vjerovao u naš narod i zato je donio ovu beznadežnu odluku – da pokuša da uzme Ukrajinu. To mu je bila glavna greška – što je ignorisao Ukrajince. Vjerujem u naš narod. Ukrajinci su jaki. Brane svoje. Mnogi u svijetu su stali na stranu Ukrajine tokom rata. Čak i oni koji su uz Rusiju znaju da ona čini zlo - poručio je Zelenski.
Dodao je da neće Rusiji dijeliti nagrade za ono što je uradila. - Ukrajinski narod zaslužuje mir. Ali svi partneri moraju razumjeti šta znači dostojanstven mir. Ovaj rat mora biti završen, a Rusija ga mora završiti. Rusija ga je započela i odugovlači ga, ne poštujući nikakve rokove – i to je problem, a
ne nešto drugo. Odgovor na ukrajinsko teritorijalno pitanje već je u Ustavu Ukrajine. Niko ne želi niti može odstupiti od toga. Ukrajinci neće predati svoju zemlju okupatoru.
Ukrajina je spremna na stvarna rješenja koja mogu donijeti mir. Bilo kakva rješenja protiv nas, bilo kakva rješenja bez Ukrajine, istovremeno su i rješenja protiv mira. Ona neće donijeti ništa. To su mrtva rješenja. Nikada neće funkcionisati. Svima nam treba pravi, živi mir koji će ljudi poštovati. Spremni smo, zajedno sa predsjednikom Trampom, zajedno sa svim našim partnerima, da radimo za pravi i, što je najvažnije, trajan mir – mir koji se neće srušiti zbog želja Moskve - rekao je Zelenski.
trilateralnog sastanka s Putinom i Zelenskim, naglašavajući kako vjeruje da i Putin želi mir, isto kao i Ukrajina, te drugi evropski lideri. Kremlj je potvrdio da će se Putin i Tramp sastati 15. avgusta. - Rusija i Sjedinjene Američke Države su bliski susjedi, dijelimo granicu, pa se čini sasvim prirodnim da ruska delegacija preleti Beringov moreuz i da se tako važan i dugo očekivani samit održi upravo tamo - izjavio je Jurij Ušakov, savjetnik za vanjsku politiku u Kremlju, prenosi agencija RIA.
Prema pisanju lista Volstrit žurnal, a prenosi Kijev independent, ruski predsjednik Vladimir Putin navodno je iznio prijedlog o prekidu vatre američkom izaslaniku Stivu Vitkofu, nudeći okončanje rata u zamjenu za teritorijalnu kontrolu nad istočnim djelovima Ukrajine.
Prema informacijama koje su podijelili evropski i ukrajinski zvaničnici, Putin je poručio da bi Rusija bila spremna na potpuni prekid neprijateljstava ukoliko se Kijev povuče iz Donjecke oblasti. Time bi Moskva dobila punu kontrolu nad Donjeckom, Luganskom i već ranije anektiranim Krimom. Ipak, izvori bliski evropskim diplomatama izrazili su ozbiljnu zabrinutost da bi Putin mogao koristiti pregovore samo kao način da izbjegne sekundarne američke sankcije koje je najavio predsjednik Tramp. Dodatnu nesigurnost izaziva nejasnoća oko budućnosti djelomično okupiranih područja u Zaporožju i Hersonu, te da li bi se linija fronta zamrznula na trenutnim pozicijama ili bi se ruske snage povukle. Prema istom izvoru, Putinov plan podrazumijeva dvije faze: povlačenje ukrajinskih snaga iz Donjecka i privremeno zamrzavanje sukoba, te postizanje konačnog mirovnog sporazuma kroz dodatne pregovore između Putina, Trampa i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.
PODGORICA – Tradicionalna muzejska iskustva, sa strogim pravilima i eksponatima iza stakla, polako postaju relikt prošlosti. U eri pametnih telefona i virtuelne stvarnosti, posjetioci – naročito mlađe generacije – traže mnogo više od pasivnog posmatranja... Oni žele da budu dio priče, da osjete i interaktivno se povežu sa kulturnim nasljeđem na drugačiji, zabavan način.
Žele da dodirnu prošlost – makar virtuelno, da je dožive, vide i čuju u formatu koji je njima prijemčiv, jer tehnologija je univerzalni jezik savremenog svijeta. Crnogorski muzeji su godinama unazad prepoznali neophodnost digitalne transformacije, a koliko su se potrebe posjetilaca promijenile, na koji način su naši muzeji integrisali nove tehnologije u svoje postavke, razgovarali smo sa v. d. direktora Muzeja i galerija iz Podgorice Draganom Radovićem, menadžerom za programske politike u Narodnom muzeju Crne Gore na Cetinju Ivanom Mijanovićem, direktoricom Pomorskog muzeja iz Kotora Majom Uskoković i muzejskim tehničarom u Zavičajnom muzeju u Pljevljima Božidarom Gluščevićem.
PRILAGOĐAVANJE
Radović je kazao da današnji posjetioci očekuju interaktivno, multimedijalno i personalizovano iskustvo koje im omogućava dublju povezanost sa kulturnim nasljeđem, što podrazumijeva prilagođavanje izložbenih prostora i usvajanje inovativnih metoda prezentacije kako bi se zadovoljile potrebe savremenih posjetilaca i ispunila muzejska misija. Muzeji i galerije Podgorice, prema njegovim riječima, nastoje da usvoje savremene digitalne alate, aplikacije i platforme, te da ih primijene u svojim ekspozicijama na način koji savremeni posjetioci prepoznaju kao blizak i pristupačan. - Prvi korak u tom pravcu jeste izrada internet portala – sajta koji će prezentovati sve što muzej radi i čime raspolaže, uključujući i digitalne verzije izložbi. Na sajtu će posjetioci moći da dožive virtuelne šetnje kroz stalnu postavku Muzeja grada Podgorice i Muzeja Marka Mi-
Neđelja, 10. avgust 2025.
NAŠA TEMA: U kojoj su mjeri crnogorske ustanove digitalno transformisane prilagođene potrebama savremene publike i koje su najveće prepreke
ljanova, što omogućava pristup i onima koji nijesu u mogućnosti da fizički dođu. Takođe, muzejski predmeti se skeniraju 3D tehnologijom, čime se omogućava detaljan uvid u eksponate iz svih uglova – kazao je on. Radović je istakao da, kao i drugi muzeji u Crnoj Gori, Muzeji i galerije Podgorice čuvaju brojne predmete u svojim depoima koji, zbog fizičke osjetljivosti, nedostatka odgovarajućih uslova ili deficita prostornih kapaciteta za izlaganje, nijesu dostupni široj publici. - Tehnologija postaje ključni saveznik u njihovoj prezentaciji i očuvanju. Savremene metode digitalne dostupnosti, poput digitalizacije, 3D skeniranja i onlajn baza podataka, omogućavaju da i takvi eksponati budu „vidljivi“ javnosti, bez ugrožavanja njihove materijalne strukture – rekao je on.
Prema riječima Radovića, iako se često pretpostavlja da su strani turisti, naročito oni iz zemalja s razvijenim digitalnim praksama u kulturi, skloniji korišćenju digitalnih sadržaja, iskustvo Muzeja i galerije Podgorice ukazuje na to da interesovanje za digitalne sadržaje postoji u podjednakoj mjeri i kod domaće i kod strane publike.
- To potvrđuje broj pratilaca naših internet sadržaja, njihovi komentari, recenzije, kao i impresije koje posjetioci neposredno, svakodnevno dijele sa našim vodičima – onima koji ih srdačno dočekuju i predstavljaju kulturno bogatstvo Podgorice – rekao je Radović.
VIRTUELNE TURE
Mijanović je istakao da današnja publika ne želi da bude običan posmatrač, već traži povezanost i interakciju sa muzejom, što se najlakše postiže upravo korišćenjem digitalnih tehnologija i inovacija.
- To se odnosi najviše na mlađu generaciju koja od savremenog muzeja očekuje razne multimedijalne sadržaje – rekao je on.
Narodni muzej Crne Gore sa Cetinja, kako je kazao, posljednjih godina uveo je veliki broj digitalnih sadržaja.
- Među kojima su 3D modeli Njegoševog Mauzoleja i reljefne karte Crne Gore, koje su dostupne putem platforme 3D Virtual Heritage, zatim in-
RADOVIĆ: Današnji posjetioci očekuju interaktivno, multimedijalno i personalizovano iskustvo koje im omogućava dublju povezanost sa kulturnim nasljeđem muzeji galerije
teraktivne ture kroz muzejske postavke u saradnji sa mobilnom aplikacijom Naratour, koje omogućavaju posjetiocima da rješavaju zagonetke, otkrivaju tragove i otključavaju edukativne priče kroz interakciju sa eksponatima, što stvara edukativno, angažovano iskustvo – istakao je on.
Mijanović je dodao da se Muzej tokom pandemije korona virusa priključio kampanji ,,Živimo kulturu - ostani doma“ i omogućio virtuelne ture kroz muzejske jedinice. - U okviru međunarodnog projekta SHELeaders predstavljene su VR i AR aplikacije koje omogućavaju virtuelnu šetnju kroz dvorce srednjovjekovnih vladarki Balkana, uključujući i Izabetu Crnojević, ženu Đurđa Crnojevića, prilikom koje korisnici virtuelno mogu obići rekonstruisani manastir na Ćipuru i čuti žive istorijske narative. Urađena je i VR aplikacija obilaska najpoznatijeg arheološkog nalazišta Crvena stijena. Urađeni su i audio vodiči u postavkama na više jezika, koje posjetioci koriste pomoću svojih mobilnih uređaja. Narodni muzej je samostalno razvio aplikaciju pomoću koje će se, upotrebom QR kodo-
USKOKOVIĆ: Otpor prema promjenama sve više slabi. Kvalitetna demonstracija konkretnih rješenja često je dovoljna da se razbiju predrasude i motivišu i najkonzervativniji akteri
va, posjetioci moći detaljnije upoznati sa umjetničkim djelima u Umjetničkom muzeju. Takođe, u pripremi je aplikacija StećakLand koja će kroz AR i VR tehnologije korisnike bliže upoznati sa stećcima, jedinstvenim kulturnim fenomenom regiona – istakao je Mijanović.
On je otkrio da Narodni muzej trenutno digitalizuje fondove arhivske građe, od kojih su neke serije stare više od sedam vjekova.
- Upravo digitalna tehnologija omogućava da se materijal, kao što je stara arhivska građa, očuva i bude dostupan javnosti – rekao je on. Mijanović je takođe dodao da inostrani posjetioci pokazuju viši stepen interesovanja za digitalne sadržaje, zbog lakšeg
Nedostatak stručnog kadra prepreka
Prema riječima v. d. direktora Muzeja i galerija iz Podgorice Dragana Radovića, jedna od glavnih prepreka u implementaciji digitalnih inovacija jeste nedostatak stručnog i kompetentnog kadra. - Uočavamo potrebu za zapošljavanjem većeg broja mladih ljudi sa digitalnim vještinama koji bi mogli aktivno raditi na razvoju i primjeni digitalnih rješenja u muzejskoj praksi, kao i na savremenoj interpretaciji i prezentaciji kulturnog nasljeđa Podgorice – istakao je on.
razumijevanja i ograničenog vremena, dok su domaći posjetioci više fokusirani na tradicionalni doživljaj.
TRANSFORMACIJA
Uskoković smatra da su se u savremenom digitalnom okruženju potrebe i očekivanja muzejske publike značajno promijenile.
- Posjetioci, naročito mlađe generacije, više ne prihvataju pasivno iskustvo. Tradicionalni modeli prezentacije kulturne baštine postaju nedovoljni. Danas je nužno kreirati interaktivne, tehnološki podržane i personalizovane sadržaje. Ako muzeji žele zadržati svoju društvenu relevantnost, moraju aktivno pratiti tehnološke i komunikacione trendove. Tehnologija više nije luksuz – ona je osnovni alat savremenog muzeja – rekla je ona. Uskoković je istakla da je Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru već realizovao nekoliko koraka ka digitalizaciji posjetilačkog iskustva. - Na zvaničnom sajtu dostupna je virtuelna šetnja kroz muzej. U toku su pregovori o uvođenju interaktivnih touch screen ekrana koji će omogućiti samostalno istraživanje tematskih sadržaja. Takođe, prije dvije godine organizovan je pilot projekat korišćenja VR naočara u okviru podvodne arheologije. Iako inovativan, taj model nije pokazao visok nivo korisničkog angažmana i trenutno nije u fokusu daljeg razvoja – rekla je ona. Digitalna tehnologija, prema njenim riječima, igra ključnu ulogu u zaštiti i dostupnosti osjetljivih ili fizički nepristupačnih eksponata. - Visokorezolucioni skeneri dokumenata, knjiga i predmeta omogućavaju uvid bez fizičkog kontakta, što smanjuje rizik od oštećenja. Takvi digi-
transformisane i prepreke na tom putu
talni resursi služe i u obrazovne svrhe, čime se dodatno širi dostupnost kulturne baštine –kazala je Uskoković. Najveće prepreke u implementaciji digitalnih inovacija u muzeju, kako je kazala, jesu ograničeni finansijski resursi i nedostatak specijalizovanog kadra za upravljanje digitalnim alatima.
MIJANOVIĆ: Narodni muzej Crne
Gore trenutno digitalizuje fondove
arhivske građe, od kojih su neke serije stare više od sedam vjekova
- Međutim, otpor prema promjenama sve više slabi. Kvalitetna demonstracija konkretnih rješenja često je dovoljna da se razbiju predrasude i motivišu i najkonzervativniji akteri. Transformacija muzeja više nije pitanje izbora, već potrebe – rekla je ona. Razlika u interesovanju između turista i domaćih posjetilaca za digitalne sadržaje, kako je kazala, nije drastična, ali postoji određena nijansa. - Turisti, posebno iz zemalja sa razvijenom digitalnom infrastrukturom u muzejima, često očekuju napredniji nivo digitalizacije. Kod domaće publike još postoji veza sa tradicionalnim modelima, ali i ona ubrzano usvaja savremene trendove. U slučaju Pomorskog muzeja, prostor koji zauzima istorijska palata iz XVIII vijeka ograničava mogućnosti za veće tehničke intervencije, što je dodatni izazov u procesu modernizacije – kazala je Uskoković.
HOLOGRAM
Prema riječima Gluščevića, u savremenom tehnološkom dobu potrebe posjetilaca muzeja značajno su se promijenile – ne traže samo tradicionalno izložene artefakte iza stakla, savremeni posjetioci sve više očekuju interaktivne sadržaje, digitalne prezentacije, koje omogućavaju dublje razumijevanje i angažovanost. - Posebno mlađe generacije očekuju da sadržaj bude predstavljen i multimedijalno – uz video-materijale, zvuk, 3D prikaze, virtuelne ture ili proširenu stvarnost (AR).
Zbog toga muzeji širom svijeta, pa i naš, sve češće kreiraju sadržaje u formi kratkih animiranih filmova, edukativnih igrica ili interaktivnih ekrana, kako bi znanje prenijeli na način koji je djeci razumljiv i dopadljiv – kazao je Gluščević. Prema njegovim riječima, Zavičajni muzej Pljevlja već duži niz godina aktivno integriše savremene tehnologije u svoj izložbeni koncept.
- Naša stalna arheološka postavka, koja je 2021. godine dobila nagradu za najbolju i najinovativniju muzejsku postavku u Crnoj Gori, predstavlja važan primjer tog pristupa – kazao je Gluščević, dodajući da su još tada u postavku integrisani QR kodovi koji vode ka audio-vodičima na više stranih jezika, kao i tableti putem kojih su posjetioci mogli da pristupe dodatnim informacijama o postavci, takođe na više jezika.
- Muzej je ove godine nabavio i NFC tagove koji će postepeno zamijeniti postojeće QR kodove i omogućiti korisnicima da
GLUŠČEVIĆ: Zbog izuzetne osjetljivosti i značaja diatrete, original nije izložen, već se posjetiocima putem holograma omogućava trodimenzionalni uvid u izgled i detalje predmeta
Tehnologija omogućava veću inkluzivnost
Muzejski tehničar u Zavičajnom muzeju iz Pljevalja
Božidar Gluščević istakao je da ,,tehnologija omogućava veću inkluzivnost“.
- Putem digitalnih alata muzeji mogu postati
pristupačniji i osobama sa invaliditetom, kao i starijim osobama koje nijesu u mogućnosti da fizički dođu u muzej. U tom pravcu, Zavičajni muzej je već počeo pripremu pro-
jednostavnim pristupom dobiju 3D prikaz predmeta, kao i tekstualne, video i audio informacije o svakom eksponatu. U izložbeni prostor su uključeni i TV ekrani na kojima se prikazuju kratki dokumentarni filmovi snimljeni na autentičnim arheološkim lokalitetima, čime je dodatno obogaćen narativni sloj izložbe – istakao je on. Jedan od najimpresivnijih elemenata postavke, kako je kazao, jeste hologramski prikaz čuvene pljevaljske diatrete, koji je realizovan na osnovu ideje koleginice Ane Aranitović
- Zbog njene izuzetne osjetljivosti i značaja, original nije izložen, već se posjetiocima putem holograma omogućava trodimenzionalni uvid u izgled i detalje predmeta, bez ugrožavanja njegove bezbjednosti – kazao je on, podsjećajući da je njihov muzej u procesu nabavke specijalizovane vitrine u kojoj će diatreta moći da bude izlagana, a koja je donacija UNESCO-a.
Gluščević je dodao da je Zavičajni muzej priredio i interaktivni kviz u formi video- igrice namijenjen najmlađima.
- Izazvao je izuzetno pozitivne reakcije, jer na zanimljiv način predstavlja retrospektivu postavke i prošlosti pljevaljskog kraja. Djeca uživaju u takmičarskom duhu i rado se vraćaju, sa roditeljima ili vršnjacima da se zajedno zabave – istakao je on.
Prema njegovim riječima, u 2025. godini nabavili su dva touch screen monitora za prikazivanje 3D prezentacija muzejskih predmeta, koji usljed ograničenog prostora nijesu mogli biti izloženi u muzeju, niti na stalnoj postavci.
Crnogorska premijera filma „Vidra“ otvara Filmski festival u Herceg Novom
PODGORICA - Svečano otvaranje ovogodišnjeg izdanja Filmskog festivala Herceg Novi - Montenegro film festivala obilježiće crnogorska premijera dugometražnog igranog filma „Vidra“ (Otter), reditelja Srđana Vuletića i scenariste Stefana Boškovića, koji će, nakon svjetske premijere na Sarajevo film festivalu, prvi put biti prikazan publici u Herceg Novom.
jekta pod nazivom „Muzej van zidova muzeja“, čiji je cilj da se putem virtuelne prezentacije stalne postavke približimo korisnicima Doma starih u Pljevljima, kao i drugim zajednicama kojima je fizička posjeta otežana ili onemogućena – kazao je Gluščević.
- Brojni predmeti koji zbog ograničenog prostora ili osjetljivosti nijesu dostupni posjetiocima, zahvaljujući savremenim tehnologijama – 3D modeliranju, virtuelnoj i proširenoj realnosti (VR i AR), interaktivnim ekranima i digitalnoj arhivi, postaće dostupni,na novi, atraktivan i edukativan način, bez fizičke prisutnosti i rizika od oštećenja – kazao je Gluščević. Digitalna transformacija crnogorskih muzeja, dakle, više nije pitanje prestiža, već nužnosti – ona otvara vrata ne samo ka savremenoj publici željnoj interaktivnosti, već i ka onima kojima fizička posjeta nije moguća. Virtuelne ture, 3D modeli, hologrami i multimedijalni sadržaji približavaju eksponate, štite ih od oštećenja i pružaju novo iskustvo doživljaja kulturne baštine. Iako nedostatak stručnog kadra i finansijskih resursa ostaje izazov, muzejski radnici jasno poručuju: tehnologija je postala ključni saveznik očuvanja i popularizacije nasljeđa, a njena primjena garant je da muzeji ostanu živi, relevantni i privlačni u digitalnom dobu. Andrija RADOVIĆ
Projekcija će biti održana na Kanli kuli, 23. avgusta u 21.30 sati, u prisustvu filmske ekipe i brojnih gostiju iz zemlje i regiona. Od 23. do 29. avgusta, Herceg Novi će 38. put postati regionalni centar filmske umjetnosti, domaćin jednog od najznačajnijih festivala u jugoistočnoj Evropi, Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro Film Festivala. Najznačajniji filmski događaj ljeta publici donosi više od 60 ostvarenja u tri takmičarske selekcije i revijalnim programima, pod sloganom „Sve boje filma“.
„Vidra“ je, kako prenosi PR centar, snažna i emotivna drama koja iz ugla šesnaestogodišnje Hane donosi priču o gubitku, odrastanju i suočavanju s pritiskom sredine. Nakon što iznenada ostane bez oca, Hana se bori s porodičnim tenzijama, majčinom nemoći i vlastitim emotivnim previranjima. U bijegu od stvarnosti na obližnje jezero suočava se sa skrivenim nasiljem i razočaranjem, te dolazi do trenutka kada mora odlučiti – hoće li ćutati ili će se zauzeti za sebe. Film je realizovan u produkciji Artikulacije (Crna Gora), u koprodukciji sa Redibis Film (Italija), 365 Films (Hrvatska), RealStage (Bosna i Hercegovina), Buka Production (Koso-
vo) i Radio i Televizijom Crne Gore. Producent je Ivan Đurović, a koproducenti su Daniele Segre, Daniele De Cicco, Katarina Prpić, Danijel Pek, Ishak Jalimam, Fatmir Spahiu i Boris Raonić. Scenario potpisuje Stefan Bošković, direktor fotografije je Filip Tot, montažer Vladimir Gojun, scenograf Ognjen Smolović, kostimografkinja Andrea Samardžić, a muziku Giorgio Giampà i Marta Lucchesini. U glavnim ulogama su Maša Drašler, Savin Perišić, Pavle Marković, Marko Janketić i Nada Vukčević. Srđan Vuletić, višestruko nagrađivani reditelj poznat po ostvarenjima „Ljeto u zlatnoj dolini“, „Teško je biti fin“, „Hop, Skip & Jump“ i scenariju za „10 minuta“, svojim četvrtim dugometražnim filmom donosi intimnu i slojevitu priču koja, kako sam ističe, „postavlja gledaoce pred važna pitanja o granicama, odgovornosti i odrastanju“. Organizatori Herceg Novi Film Festivala naglašavaju da im je čast što će upravo „Vidra“ otvoriti festival, jer se radi o emotivnoj priči o gubitku, odrastanju i hrabrosti, koje okuplja umjetnike i produkcijske kuće iz pet zemalja regiona, potvrđujući da Crna Gora ima snažan autorski glas na međunarodnoj filmskoj sceni. U ambijentu tvrđave Kanli kula biće prikazani dugometražni igrani filmovi koje je selektovao novinar i filmski kritičar Vuk Perović. Poseban akcenat stavljen je na crnogorsku kinematografiju, koja ove godine bilježi rekordan broj premijera i u većinskoj, i u manjinskoj koprodukciji –uz filmove iz Slovenije, Srbije, Hrvatske, Kosova, Sjeverne Makedonije i Bosne i Hercegovine. R. K.
PODGORIČARENJE: Nesvakidašnji slučaj pucnjave u bioskopu „Luksor“ prije devet decenija
Kauboj se zvao Ejs Endrus, vjerni i neumorni dorat bio je Smouk… A Podgoričani spremni, da usred bioskopa, prije 90 godina, na njihove neprijatelje - zapucaju.
Ozbiljno, izrešetano platno Kina „Luksor“ bilo je savršen corpus delicti da se u predratnoj Podgorici, zbog filmova i njihovih junaka, u bioskopima oružje potezalo.
Samo što je priča u godinama koje su slijedile dobijala nove rukavce, verzije… Kako i dolikuje vijeku u kom su prolazile i silne države i velike ideologije i ideje - a ostajao grad. I ona širina poput kaubojske prerije, koju su Podgoričani, na filmu, tako lako znali zavoljeti.
Ali, prvo pitanje, gdje: „Luksor “, prvi zvučni bioskop u gradu, nalazio se otprilike na raskrsnici Ulice Vuka Ka-
U ključnom trenutku vesterna, uz dramatičnu muziku i paljbu u potjeri, neki zli odmetnici u galopu vijaju glavnog junaka. I tu jedan iz publike skače - i poteže džeferdar
radžića s Ulicom slobode - pored zgrade Rogošića i preko puta sadašnjeg zdanja Državnog tužilaštva. Radio je od sredine tridesetih, a tonski film za lokalce - bio je apsolutna ekskluziva. Nekih deceniju i po nakon prvog bioskopa u gradu Miloša Garzičićaproradio je taj „Luksor“ Mića Stijovića, u zgradi posebno priređenoj samo za bioskopske projekcije. Malo okno ka dalekim svjetovima. Budući da je cijeli slučaj dobro zabilježen, znamo odlično o kom se filmu radi. Domaće hronike pominju i domaći prevod naslova „Krv prerije“. U suštini, radi se o „Mjesečini nad prerijom“ („Moonlight on the Prairie“, D. Ros Lederman, 1935), velikom hitu koji je u Americi prikazan pr-
vi put nekoliko mjeseci prije nego što je „Luksor“ otvoren. Film je sada zvanično zaštićen kao američko kulturno nasljeđe. U suštini, bio je to prvi projekat slavnog „Warner Bros“ studija u podžanru „singing cowboy“ vesterna - jednoj vrsti mjuzikla u kojoj bi glavni junak pjevao o avanturama i životu pionira, tamo na krajnjoj zapadnoj granici… A glumac Dik Foran bio je pravi tip za to: upravo će ga „Mjesečina nad prerijom“ proslaviti, prije nego što će, recimo, godinu kasnije glumiti sa Hemfrijem Bogartom i Beti Dejvis u „The Petrified Forest“ Arčija Meja. Ili, pored Erola Flina i te iste Beti u „The Sisters“ (1938) Anatola Litvaka Dik Foran gurao je karijeru u Holivudu s izuzetnom po-
svećenošću; riđokosi grmalj iz Džerzija bio je sin republikanskog senatora; na Prinstonu završio je i izuzetno teške i cijenjene studije geologije… Onda je prosto uletio u teatar, pa počeo da pjeva za radijski bend, pa stigao do prilike da glumi na filmu. Vrhunac Foranove karijerebile su komedije-vesterni sa Mej Vest početkom četrdesetih, koje je radio za studio „Universal“. Zaljubljenicima u malo više umjetnički filmmožda najinteresantniju rolu spakovao je pred sami kraj karijere. „Donovan’s Reef“ legendarni Džon Ford snimao je 1963. godine - i tu je glumio pored jednog od najboljih prijatelja, titana vesterna Džona Vejna, kao i uz još jednog velikana Lija Marvina Nego, taman se „Luksor“ otvarao. Jedna od prvih projekcija, tamo na uglu ulica Slobode i Vuka Karadžića, sredinom tridesetih, bila je „Mjesečina nad prerijom“… A u ključnom trenutku, uz dramatičnu muziku i paljbu u potjeri, neki mnogo zli odmetnici u galopu vijaju našeg kauboja. Pa jedan Bratonožić tu na licu mjesta skače - i poteže džeferdar na onog koji mu se, na filmskom platnu, čini kao najveći dušmanin!
*
Malo je reći da je vijest o izrešetanom filmskom platnu u prvom tonskom bioskopu u gradu te 1936. odjeknula i van Podgorice. Srećom, sačuvana je u gradskim hronikama i publikacijama poput „Podgoričkog vremeplova“ (1998) Vlatka Ivanovića U tom tekstu Ivanović ističe da je priča vremenom dobila i drugačiji oblik. Recimo, da je u prvim posljeratnim godinama, tokom prikazivanja jednog od prvih partizanskih filmova, neko iz publike zapucao na njemačkog okupatora na filmskom platnu… E sad, da li je sjećanje na onaj slučaj iz Luksora prosto dobilo novi ideološki okvir - ili se istorija ponovila kao presimpatična komedija - nećemo saznati. Ali ono što apsolutno znamo, recimo, jeste to - u kojoj mjeri je film bio važan Podgoričanima. Tako ostaje zapamćena scena iz razrušenog grada, sa kraja Drugog svjetskog rata i u prvim mjesecima nakon oslo-
bođenja. Rat još nije bio završen, opsada Berlina i dalje je trajala, proljeće 1945. polako se pružalo i nagovještavalo mir… A bioskopske projekcije, u gradu najdubljih rana koji je tražio novi početakodržavane su kod Dvorca na Kruševcu. Pitate se zašto na Kruševcu, preko Morače - a ne u centru ili u Staroj varoši? Razlog je bio jednostavan: putujući bioskop sa Cetinja, zbog porušenih mostova na Morači ( gradnja Blažovog mosta još nije počinjala, Vezirov još nije bio opravljen), nije mogao da prebaci opremu za projekcije preko rijeke. Ali, mogli su gledaoci da se iz grada prebace na drugu stranu, put Kruševca: preko žičane sajle, pa vagonetima, kerepom… Nakon što je Vezirov most osposobljen za prelaz, u gradu su prvi filmovi prikazivani na trgu, na Žutoj zgradi. Pa kada je novi stambeni objekat tu u blizini podignut, prešlo se u komšiluk - umjesto platna, filmovi su na listri zgrade prikazivani. Sasvim dovoljno za zeru filmske magije. Nego, znamo i to da su one pr-
ve projekcije u oslobođenom gradu bile pod otvorenim nebom, tu u šumi na Kruševcu. I da su prvi prikazivani filmovi tada bili sovjetski ratni i propagandni „Ona brani otadžbinu“ (1943) Fridriha Ermlera i „Sekretar Rajkoma“ (1942) Ivana Pirjeva U prvom, tokom opsade Moskve, mlada Ruskinja svjedoči kako joj neprijatelji ubijaju muža i dijete. I iz tog očaja okuplja prvu, osvetničku gerilu - koja će potom činiti nešto mnogo plemenitije od osvete. U drugom, mladi komunista na okupiranom području organizuje prvi partizanski odred; a pravi izazov počinje kada nacisti u njegove redove ubace špijuna… Sad se sjetite svih onih fotografija i kadrova skoro sasvim razrušene Podgorice. I zamislite tu neku tihu, proljećnu i zvjezdanu noć, sa druge strane rijeke, otprilike tamo gdje je sada Američka ambasada, ili malo iza. I tu - film i filmsku projekciju. U gradu u kom je, prije mostova, stigao bioskop, kao dokaz da je stigla sloboda. •
Džejson Momoa otkriva fascinantnu domorodačku kulturu rodnih Havaja u Eplovoj istorijskoj mini-seriji „Chief of War“
Kada je na snimanje mini-serije „Chief of War“ doveo jednu od velikih zvjerki „Game of Thrones“ produkcije, priča Džejson Momoa za GQ magazin, taj neko koga nije želio da imenuje – ostao je zabezeknut. Poslije kraćeg lunjanja po setu vratio se kod njega ne prestajući da zapitkuje o Havajima, njihovoj istoriji, kulturi, vjerovanjima, običajima. - Znaš li ovo, znaš li ono, kako ovo, kako ono – pitao ga je. I Momoa je bio u fazonu: „Kako ne znam, druže. Pa ovo je moje nasljeđe.“ No, taj neko samo mu je odmahnuo glavom. „Ne, ne, ne - ne kapiraš ti ništa uopšte… Ovo je veće od svega što je ‘Game of Thrones’ ikada bio i mogao biti. Je**š, zmajeve, prijatelju – ovo je preludo!“
Poslije emitovanja dvije od devet epizoda Momoinog najličnijeg projekta na servisu Apple TV+, velike su šanse da ćete i vi biti u tom fazonu. „Chief of War“ previše je luda priča, da bi mogla biti izmišljena. Baš kao i ona anegdota sa snimanja o vulkanu Mauna Loa koji je eruptirao tokom snimanja. Bez ikakve najave, prvi put nakon 38 godina, kao da pozdravlja priču o Havajima koja se baš na Havajima i sa Havajcima snima!
Laso i ajkuLa Momoina serija otključava prelijepu i prebrutalnu istorijsku lekciju koja, pritom, budi želju za još dubljim istraživanjem kulture o kojoj ranije ništa nijeste znali. I koja, opet, mnogo govori i o stvarima koje vrlo dobro poznajemo. Recimo, o ljudskoj pohlepi, brutalnosti rata i borbi malih naroda da sačuvaju identitet i dušu dok ih oni „veliki“ kao gumicom brišu – zarad kapitala. Momoa ne igra samo glavnu ulogu, već je seriju, koja je premijerno prikazana 1. avgusta, na njegov 46. rođendan, kokreirao i koproducirao sa Tomasom Pa’a Sibetom, a pritom je bio koscenarista svih epizoda i režirao je finale. Utisak je da nimalo ne pretjeruje dok govori da se kući ne smije vratiti ako se Havajcima tu nešto ne svidi. Babe i tetke sa prangijama će ga dočekati nađu li mane seriji „Chief of War“.
O kakvoj posebnosti je riječ postaje jasno već u uvodnoj sceni. Priča nije ni počela, a Momoa je već uspio da zabaci laso – i zajaše ajkulu. I ne, nije to jedna od onih praznoglavki od akcija, koje Holivud pretrpava natčovječnim potezima klišeiziranih (super)heroja. To jahanje ajkule usko je povezano sa kulturom havajskih domorodaca i mnogo govori o njihovoj lovačkoj vještini i povezanosti sa prirodom.
Vulkan Mauna Loa eruptirao je tokom snimanja. Bez najave, prvi put nakon 38 godina, kao da pozdravlja priču o Havajima koja se baš na Havajima i sa Havajcima snima
Već tu, u trenutku kada Ka’iana (Momoa) pojaše, posebnim biljem uspava i izroni ajkulu, pa joj pomiluje kožu i šapne, kao da traži oprost, da će njena smrt produžiti krug života – „Chief of War“ ima vas u šaci. I odatle sve postaje samo još luđe, dok polako otkrivate beskrajno raskošan i na televiziji nikad do sada prikazan svijet u kojem savršeno lako plešu brutalnost i ljepota.
Šarene ko Š u L je Radnja mini-serije, za koju Momoa već govori da bi mogla dobiti i drugu i treću sezonu, pokriva jedan od najturbulentnijih perioda u istoriji Havaja. Odvija se krajem 18. vijeka, kada je osam ostrva bilo podijeljeno na četiri velika kraljevstva. Hava’i, Maui, O’ahu i Kaua’i bili su u ratu dok se nije pojavio Kamehameha Prvi. Najlegendarnija figura u havajskoj istoriji izborila se za ujedinjenje ostrva, i to baš nakon što su ame-
ro ništa ni stranci ni lokalci. A Havaji vrijede. I mnogo su više od šarenih košulja i ogrlica od cvijeća… Momoin Ka’iana već djeluje kao odličan izbor za glavnu tačku gledišta u priči o žestokim bitkama, nestabilnim savezima i ljudskoj ambiciji koja prijeti da pojede zemlju. Od početka serije postavljen je kao heroj koji to ne želi da bude, ali ipak ne može da sjedi skrštenih ruku dok mu rasturaju zemlju - i spolja i iznutra. Momoa nije glumac širokog raspona i fakat je da mu većinom nude uloge „opasnog momka ubitačnog pogleda“ – bio to Baba Vos u Eplovoj seriji „See“ ili Kal Drogo u „Game of Thrones“. To je većinom zahtijevao i od samog sebe u „Chief of War“, gdje ogromnu ulogu u portretisanju glavnog lika ima njegova impresivna, kao od brda odvaljena fizička pojava. No, to je žestoka ironija, jer u stvarnom životu Momoa je mnogo više nalik onoj budalici koju je razbudalesao sa Džekom Blekom u filmu „Minecraft“ (Džared Hes, 2025). Fizički zastrašujući? Svakako – ali istovremeno i totalno šašav, topao i mio. Opasni momak ubitačnog pogleda, ali sa srcem Mece dobrića – to je Džejson Momoa. Ipak, činjenica je da je Ka’iana znatno ozbiljniji i kompleksniji od svega što je do sada igrao i već se na početku osjeća da Momoa nema dovoljno širine da nijansira njegove konfliktne emocije. No, fakat je i još nešto – da se svojom posvećenošću apsolutno iskupljuje. Odveć je lako navijati za Kai’anu dok iz Momoinih očiju sijevaju briga i ljubav da se sve podesi kako valja i trebuje. Kako to njegovi divni i raskošni Havaji stvarno zaslužuju.
r izičan izbor
više nego sportsko sankanje na lavi (!)… O pejzažima, autentičnoj nošnji, muzičkim instrumentima, oružju i brodovima – da ne govorimo. „Lei o mano“ (nož od ajkulinih zuba), „wa’as“ (dvotrupni kanu), sve te udaraljke i doboše, kacige, perjane ogrtače i tange ispod kojih sijevaju visokokvalitetni domorodački guzovi – morate da vidite. Momoini su impresivni i epski taman koliko i vulkani i scene bitke, eto, taman toliko da se iskreno zabrinete za zdravlje interneta – jer ga još nijesu preplavili! Šalu na stranu: zaista, sve navedeno odmah će vam kazati i pokazati da jedan od najvećih junaka ove serije nijesu samo havajski ratnici i žene-borkinje u kadru, nego i scenografkinja Kerolajn Eselin-Šafer, i kompozitor Hans Cimer (!), i direktor fotografije Metju Čuang. Nevjerovatno je što su zajedno postigli, kakav su most između prošlosti i sadašnjosti, između istorije i fikcije, između domorodačkih i modernih Havaja napravili.
Trag Vikinga
rički i britanski moreplovci kročili na njegovu zemlju. Kreatori serije, ipak, odabrali su perspektivu jedne još interesantnije istorijske figure. Riječ je o Momoinom Kai’ani, prvom Havajcu koji je napustio ostrva i putovao svijetom. Potom se, s ogromnim znanjem o zapadnjačkom oružju, brodovima i tehnikama ratovanja – vratio kući. I postao „ali’i“, naslovni ratni komandant – i neprocjenjiv saveznik Kamehamehi, čovjeku koji će preokrenuti točak havajske istorije.
Bijeli ljudi donijeli su muskete i topove, ali i velike trgovačke planove i bolesti od kojih su stradala cijela sela… Sklapajući ugovore sa lokalcima, porobili su zemlju na „mala vrata“. I uspjeli da joj sistematski potru jezik, kulturu, identitet, pa da i dan-danas, što kaže Momoa, o njenoj bogatoj istoriji ne znaju sko-
Štošta je tu trebalo podesiti da bismo na malim ekranima dobili Havaje kakve nikad ranije nijesmo vidjeli. Za to, kapa dolje – jer vrlo je rizično u doba besprizorne holivudske kulturne aproprijacije raditi projekat „od Havajaca za Havajce“. Najrizičniji izbor bez sumnje je bilo forsiranje maternjeg jezika „olelo hawai’i“, koji su na ostrvima potisnuli kolonisti i koji je tek sedamdesetih godina prošlog vijeka revitalizovan. Da, to znači da su čak i Momoa i Sibet i svi rođeni Havajci koji su radili na seriji – morali da ga nauče da bi projekat izgurali. Nažalost, s američkom publikom koja se vječito „bije“ sa titlovima, „Chief of War“ u startu je osuđena na mnogo užu publiku.
Oni koji, pak, nemaju problem sa nepoznatim jezikom – biće nagrađeni pravim bogatstvom. Uz „olelo hawai’i“ i jahanje ajkule, tu su i: „heiau“ – sveti hramovi i religija Havaja; „kapu ku’ialua“ – hipnotišuće precizna drevna tehnika borilačkih vještina; „he’e holua“ – ni manje ni
Sudeći prema početku serije, Momoa i njegov tim ciljali su na ep na maestralnom „Shogun“ nivou, samo sa više akcije. Taj nivo za sada nijesu dosegnuli, a i pitanje je da li će uspjeti. Scenario je, ipak, daleko ispod nivoa FX hita koji je s razlogom pokorio svijet, a utisak na momente kvare i drveni izgovori pojedinih glumaca, te tanak CGI koji, doduše, možda ne bi toliko ranjavao oči da nije smiksan sa prelijepim pejzažima Novog Zelanda i Havaja. Prije će biti, pak, da će se „Chief of War“ kvalitetom najviše približiti istorijskoj drami „Vikings“. Tek treba da se u Momoinoj seriji rasplamsaju nagomilani, zbrda-zdola uvedeni likovi; tek treba da upoznamo Kamehamehu (Kaina Makua), ali i „bljedolike“ koji će pomrsiti konce cijelim Havajima… I tek treba da vidimo kako će nam na duže staze djelovati likovi koji našeg ratnog komandanta okružuju: voljeni kao što su braća Nahi (Siua Ikale’o) i Namake (Te Kohe Tuhaka), vjerna ljuba Kupuohi (Te Ao o Hinepehinga) i saveznica u egzilu Ka’ahumanu (Lusijen Bukanan iz „The Night Agent“)), ili krvnici poput kralja Kahekilija (Temuera Morison iz „The Mandalorian“).
Jedno je sigurno: „Chief of War“ ima mana, ali kada uzmete u obzir svu ambiciju i ljubav sa kojom je napravljena – fakat je da zaslužuje da ne skrenete pogled. Intimna a epska, autentična a univerzalna, prelijepa a prebrutalna – ova je serija beskrajno zanimljiva. I najljepše što joj se poželjeti može jeste da otključa Pandorinu kutiju, pa da malim ekranima poteče rijeka još moćnijih priča o Havajima.
Iako je najpoznatiji kao dokumentarista, ukrajinski filmski autor Sergej Loznica snima i igrane filmove. Njegov izbor tema se najčešće, ali ne ekskluzivno, vrti oko sovjetskih nepočinstava i nasleđa koje se ogleda i u sadašnjem trenutku, posebno u svetlu rusko-ukrajinskih odnosa, ali i unutrašnjih relacija u obe zemlje.
Njegov novi igrani film „Two Prosecutors“, nastao u koprodukciji šest evropskih zemalja, premijerno je prikazan u glavnom takmičarskom programu Kana, da bi se posle uputio na turneju koja je uključivala i Karlove Vari i Palić.
Brajansk, Rusija, Sovjetski Savez, 1937. godine. Staljinističke čistke su na vrhuncu; zatvori su pretrpani političkim zatvorenicima. Kako se praktično sve odvija u tajnosti i mimo zakona, njihova pisma, makar i samom Staljinu, spaljuju se po nalogu upravnika zatvora. Film i počinje sekvencom u kojoj jedan stariji zatvorenik spaljuje pisma. Jedno od tih pisama iz punog teškog džaka preživljava i postaje nepokretni pokretač radnje. Njega je napisao Stepanjak (Aleksandar Filipenko), politički zatvorenik iz „specijalnog“ bloka, krvlju i na tvrdom kartonu. Pismo će prizvati mladog inspektora u tužilaštvu, Kornjeva (Aleksandar Kuznjecov), zaduženog da procesi protiču po zakonu, da ga poseti i ispita na šta bi mogao da se požali. Da bi do njega došao, mora da prođe preko nekoliko instanci. Pripadnici tajne policije NKVD tretiraju ga kao naivca i pokušavaju da ga spreče da ostvari naum. Međutim, Stepanjak - sada iz-
Bravurozna politička drama „Two Prosecutors“ Sergeja Loznice
Ovaj film dokazuje da je Nagrada za životno djelo „Aleksandar Lifka“ na Paliću otišla u prave ruke. Loznica zaista jeste jedan od najvećih modernih filmskih autora
mučen i gotovo na samrti - bio je tužilac u Brajansku i profesor mladom tužiocu tokom studija i inspirisao ga da bude pošten boljševik. Zatvorenik ima prilično validnu teoriju da su NKVD karijeristi pre-
uzeli „revolucionarnu pravdu“ i da trenutno „čiste“ stare partijce vodeći se lažnim optužnicama. Gotovo naivno, stari tužilac koji više nema šta da izgubi, šalje mladog u Moskvu da do-
spe do nekog visoko pozicioniranog u Centralnom komitetu. Međutim, verujući u pravdu i institucije, Kornjev želi da dobije vanrednu audijenciju kod glavnog državnog tužioca Višinskog (Ana-
„Mirrors No. 3“ - magičan završetak „elementarne“ tetralogije Kristijana Pecola
Pitanje svih pitanja ovdje glasi:„Mogu li oštećeni ljudi jedni drugima poslužiti kao terapija ili neka vrsta zamjene za gubitak?“ Ako poznajete režiserov opus, znate da će odgovor biti neodređen, sa tendencijom ka negativnom
Piše: Marko Stojiljković
Kada je o filmografiji Kristijana Pecolda reč, „Transit“ (2018) je svakako bio „tranzitni“ film u kojem je autor zamenio svoju staru muzu Ninu Hos novom, Paulom Ber, pa još uparenom sa Francom Rogovskim. Tema je ostala na liniji onoga što je režiser do tada radio – nastavio je da se bavi prošlošću koja nikako da umre i koja se ponavlja u sadašnjosti. Nakon toga, Pecold je postao više filozofičan, posebno u svetlu života, prilika i neprilika uglavnom mladih ljudi, ali sa dozom ezoterije. Navodno, on novije filmove slaže ciklički, na temu elemenata. „Undi-
ne“ (2020), opet sa Ber i Rogovskim u glavnim ulogama, očito je bila o vodi koja svugde prodire, a „Afire“ (2023), ovog puta sa Ber bez Rogovskog, o vatri spremnoj da proguta sve pred sobom. Pred nama je novi Pecoldov film „Mirrors No. 3“ u kojem Ber igra protagonistkinju koja nam je i fokalna tačka i jedini POV, iako se tu verovatno radi o nepouzdanoj osobi. Nakon premijere u Kanu, šaka nam je pao na Paliću. Naslov dolazi od Debisijeve klavirske kompozicije, čućemo i nju i još druge klavirske klasike. Upravo taj tip muzike prožima ceo film i smešta ga u planiranu „elementarnu“ tetralogiju. Jer – šta je muzika i
uopšte zvuk? Vazduh koji na određeni način vibrira. Ovo je, dakle, film o vazduhu, ponekad o muzici, a ponekad i o kovitlacu emocija. „Vazdušasta“ je i naša protagonistkinja koju upoznajemo u kolima sa dečkom Jakobom (Filip Froason) i njegovim prijateljima na putu prema moru. Iako niko prema njoj nije neprijateljski nastrojen, Laura je nekomunikativna, neodređeno tužna i isključena. Jednom kad stignu na odredište, nešto u njoj se prelomi tako da ne želi dalje, pa je Jakob vodi do obližnje stanice javnog prevoza kako bi se vratila nazad u Berlin.
Na putu, međutim, čim vide tužnu i naoko čudnu že-
nu srednjih godina, njih dvoje doživljavaju nesreću u kojoj Jakob gine, a Laura prolazi samo sa jednom posekotinom. Nije slučaj za bolnicu, a ta žena po imenu Beti (Barbara Auer) nudi joj smeštaj dok se ne oporavi. Iz razloga koji možemo pretpostaviti, naročito kada Beti Lauru pogrešno oslovi imenom Jelena, ona ima sve što joj je potrebno: odeću, bicikl (koji, doduše, treba malo popraviti), čak i praznu mladalačku sobu na tavanu kuće.
Njihovo druženje poprima dimenzije terapije za obe, jer i Laura pati zbog toga što nije tužna na onaj način na koji bi to od sebe očekivala. Ali nečiji, verovatno Jelenin, duh lebdi nad njima, pa će stvari postati još komplikovanije kada se u priču uključe Betin muž Rihard (Matijas Brant) i sin Maks (Eno Trebs) koji se čine kao ogrubeli, nekomunikativni, „majstorski“ tipovi, ali im je to možda i maska… Pitanje svih pitanja ovde glasi: „Mogu li oštećeni ljudi jedni drugima poslužiti kao terapija ili neka vrsta surogata,
tolij Belij). Koliko tako nešto može uticati u državi kojom vlada paranoja, a komanduju razbojnici?
Režiserski postupak Sergeja Loznice rigidan je kao što je to bio period vremena u kojem se radnja odvija: slika je u Akademijinom 4:3 formatu, a boje su isprane i gravitiraju ka memljivim smeđe-sivim nijansama. Kadrovi su dugi i statični,
te fantastično komponovani: direktor fotografije Oleg Mutu kroz njih plastično prikazuje svu „neveselost“ sovjetskog života, od zatvora, preko vagona treće klase, do čekaonica u partijskim zgradama. U tim dugim scenama i sekvencama, gde mnogo vremena otpada na čekanje (sasvim logično, takav je bio tretman ljudi koji su hteli nešto pošteno i po zakonu, a nisu imali formalnu moć u svojim rukama), glavna stvar su dijalozi. Oni su mračni i cinični, ali čak mogu biti duhoviti kada se slušaju sa razumevanjem, tj. sa poznavanjem i shvatanjem govora u pasivno-agresivnim ili otvoreno pretećim šiframa. Već kroz način obraćanja mogu se osetiti odnosi moći, što formalni, što stvarni, kao i generalni sovjetski način života i tamošnji proklamovani ideali primenjeni u svakodnevnoj praksi. Lako se mogu prepoznati uticaji iz literature, od ruskih (i ukrajinskih) klasika kao što su Gogolj sa satiričnim realizmom ili Dostojevski sa psihologizacijom, preko Kafke, do „samizdat“ disidentske literature. Potonje nikako ne treba da čudi, budući da je autor izvornog predloška disidentski pisac Georgi Demidov koji je prošao politički progon, logore i gulage. „Two Prosecutors“ ni u kojem slučaju nije lagan i prijatan film. Nijedan koji je Loznica režirao, uostalom, takav nikada nije bio. Opet, takav šamar realnosti koji nas mori dok ga gledamo, a i kasnije kada ga se setimo - ponekad nam je potreban. Ovaj film dokazuje da je Nagrada za životno delo „Aleksandar Lifka“ na Paliću otišla u prave ruke, jer Loznica zaista jeste jedan od najvećih modernih filmskih autora.
zamene za gubitak?“ Znajući Pecolda i njegov opus, odgovor će biti neodređen, sa tendencijom ka negativnom. Jesu li onda makar njihovi gubici kompatibilni da bi se mogli sabirati ili poništavati? To je pitanje koje režiser postavlja i svojim likovima, ali i publici. Kao i likovi, kako oni živi, tako i oni koji kao duhovi lebde nad događajima ili kao sablasti posmatraju izdaleka, i „Mirrors No. 3“ je pomalo „vazdušast“ film. Možda u njemu nije teško locirati zaplet, ali je zato teško zamisliti da bi se od tog „kostura“, koji se pritom pomalo lenjo vuče kao letnje popodne, mogao složiti dugometražni umesto kratko-
metražnog filma. No, Pecold nam u poslednje vreme sa lakoćom ipak „prodaje“ taj „filozofski“ fazon. Ne samo da nam neće mnogo smetati u formatu od ispod 90 minuta, već će nas režiser uljuljkati muzikom i vedutama u fotografiji Hansa Froma. Pažnju će nam držati i Paula Ber, jedna od izuzetnih glumica mlađe generacije kojoj skoro savršeno stoje uloge ranjivih i ranjenih mladih žena. Na kraju, Pecold i kada je po formatu manji i iznutra „vazdušastiji“ nego što je s njim obično slučaj, poseduje tu neku magiju kojom uspeva da veže za svoje filmove.
Neđelja, 10. avgust 2025.
DANILOVGRAD - Crnogorska muzičarka Jovana Ćupić objavila je u petak 8. avgusta novi singl „Da si tu“. Tekst i muziku radili su ona i njen sugrađanin iz
Danilovgrada Stefan Pantović Stega, frontmen benda Parampaščad. Pantović je bio zadužen i za aranžman, produkciju, miks i master, a sve je snimljeno u „Stivi“ studiju u Spužu.
Pjesmu prati i spot koji je režirao Miodrag Mika Marković , a montirala Dušanka Belada
IDEJA
Ideja za numeru „Da si tu“, otkrila je Ćupić u razgovoru za Pobjedu, nastala je kada je išla prema studiju „Stivi“ da snimi pjesmu „Noć ti i ja“, koju je objavila 25. februara ove godine.
- Došla mi je melodija za ovaj intro-refren. Poslala sam ideju Stefanu, a on je to za jedan dan pretvorio u ovo što sada slušamo. U početku se šalio da postoji neka slična italijanska pjesma, pa je radne verzije nazivao „Jovana Paćoti“, „Đovana Pauzini“, ali to je njegov fazon. Čim smo odradili ostatak teksta, melodije i aranžmana apsolutno je zvučala kao samo i isključivo naša - ispričala je ona.
Najviše je uživala u samom procesu stvaranja pjesme, tj. teksta i muzike.
- To su posebni dani i trenuci, neopisivi... U studiju smo fokusirani na harmonije i priču koju želimo da prenesemo. „Breinstormujemo“ dok ne kažemo: „to je to“. Nijesam imala ideju o čemu bi mogla biti pjesma. Čak je moja verzija teksta bila više neka zavodljiva, ljetnja, ali je Stefan sa potpuno novom pričom došao. Mada, sad kad pogledam, na ovu sjetnu melodiju ništa drugo ni ne bi moglo ići. Onda se opet, kao i u prethodnoj pjesmi, pojave Dušanka
RAZGOVOR: Danilovgrađanka Jovana Ćupić u razgovoru za Pobjedu ekskluzivno predstavila svoj novi singl „Da si tu“
Belada i Mika Marković koji bez ikakve priče vizualizuju sve ono o čemu smo Stefan i ja pisali. To je nevjerovatan osjećaj. Na kraju sam shvatila da konačno mogu da kažem na glas da smo mi ekipa - navodi Ćupić.
INSPIRACIJA
Pojašnjava i da, kada joj dođe inspiracija za pjesmu, prvo počinje od melodije / akorda, pa se tek onda fokusira na tekst.
- Jedva čekam da se desi i ta pjesma koju ću potpuno sama da uradim. Nije to komplikovano, ali sam „nova“ u svemu ovome i još više vjerujem nečijem sudu / prijedlogu, pogotovo ako ima više iskustva od mene. Obično počinjem od melodije / akorda, pa se onda fokusiram na tekst. Za sada je tako bilo, ali testiraću razne varijante. Voljela bih da imam više vremena da „prostudiram“ neke programe za pravljenje muzike, da nije ovaj „oldskul“ metod: gitara i/ili klavir i ja. Mislim da bi tako mnogo više ideja dolazilo - iskrena je ona.
RAD SA STEGOM
Muzika je, kako kaže, kao ljubav, „nađeš je u svemu“. - Skoro je neko od prijatelja primijetio da ja nikad ne slušam muziku, niti ulazim direktno na Jutjub da tražim neku pjesmu. Ipak, muzika mi je non-stop u glavi, što god da radim. Tako „vrtim“ razne melo-
dije i ideje, a čim mi nešto padne na pamet - palim diktafon na telefonu i zabilježim. Kad se snimi pjesma, volim da preslušam taj audio snimak kako bih čula od čega smo počeli, a šta smo stvorili. Po mom mišljenju, muzika je upravo toizjavila je Ćupić.
Njoj i Pantoviću je ovo drugi zajednički projekat, a ona priznaje da je dugo godina oklijevala da kontaktira sa njim za saradnju.
- Nijesam razmišljala o ovome ranije. Ne znam zašto smo ovako lako „kliknuli“. Dugo
Zbog otvorene kritike društveno-političkih prilika i režima Aleksandra Vučića poznatoj grupi otkazan nastup na zaječarskoj „Gitarijadi“
ZAJEČAR – Nastup srpskog pank-rok benda Goblini na 58. zaječarskoj
„Gitarijadi“ je otkazan. „Rampa“ na koncert kultnom muzičkom sastavu
iz Šapca dolazi u trenutku
kada njegov frontmen
Branko Goluboić Golub, zajedno sa ostatkom ekipe iz grupe, otvoreno kritikuje društvene prilike u Srbiji i tamošnji režim Aleksandra Vučića
Iz benda su, u objavi na društvenim mrežama ovim povodom, naveli da razlog otkazivanja nastupa na zaječarskoj „Gitarijadi“ nije teško pogoditi.
- Otkazali su nam i Zaječar. Mislimo da znate zašto. Idemo do kraja! Ima nas – poručili su Goblini u objavi na društvenim mrežama.
Podsjetimo, njima je ovo druga otkazana svirka. Prethodno se to dogodilo kada su organizatori manifestacije „Dani piva“ otkazali nastup Goblina, zakazan za 8. avgust, uz obrazloženje da ne žele izvođače sa „političkim konotacijama“. R.Z.
godina sam odbijala da mu se javim da sarađujemo, iako smo sugrađani i znamo se cijelog života. On je za mene bio roker iz Spuža, dok nijesam malo detaljnije zavirila u njegov rad i potpuno se oduševila. Lijepo je raditi sa nekim ko je bolji od vas. Onda uvijek imate prostora da učite i napredujete. Ja njega nazivam umjetnikom, a on sebe krvavim robom muzike - ne krije ona.
PRAVAC I REAKCIJE
Tvrdi i da joj je dugo trebalo da pronađe muzički pravac
kojim sada „plovi“. Međutim, sada kada je to uspjela - uživa. - Iako mi nije dosadio, mislim da mogu još da istražujem, oduzimam, dodajem, ali najbolje ocijeni publika čiji je komentar: „Ovo si ti“. Jeste, to sam ja i izgleda da su i ljudi to prepoznali. Za sada me neka tu, pa ću eksperimentisati čim mi dosadi – odgovara ona. Ćupić je ovih dana dobila dosta komentara i pohvala. Većem dijelu njene publike i dalje je draži njen prethodni singl „Noć, ti i ja“, dok je njoj miliji ovaj novi.
Bokeški hip-hop tandem ponovo u elementu
- Uvijek imam u glavi da publici i autoru ne mora uvijek ista stvar da bude „omiljena“. Svačije uho i emotivno stanje je drugačije. Mnogo mi je simpatično čitati različita mišljenja i gledati kako ljudi razmišljaju i što im se sviđa. Očekujem da će oni kojima je srce slomljeno ipak više voljeti „Da si tu“ - jasna je Ćupić.
To što se ostvarila u ulozi majke samo ju je inspirisalo da napusti sve poslove i posveti se onom što najviše voli kako bi „djecu, od malih nogu, na svom primjeru naučila da je najvažnije da budu srećni i ispunjeni“. - Pošto su nam poslovi ogromni dio života, odabrala sam, po nekom, teži put, a ja bih rekla i jedini. Dođe mi sto puta da odustanem i vratim se na 8-16 radno vrijeme, jer se često razočaram situacijom u državi kada su muzika i kultura u pitanju. Međutim, opet me nešto vrati i povuče da ne razmišljam tako i o tome. Budim se svakog jutra puna adrenalina, sreće i zahvalnosti! Zato i uspijeva - smatra ova multitalentovana Danilovgrađanka.
Iako je najavila da će njen album izaći do kraja godine, odnosno početkom novembra, to će malo pričekati jer ona i njen suprug uskoro očekuju i drugu bebu.
- Imam još ideja za koncerte, snimanja, pjesme, samo da se sve posloži svojim redom. Neću onda ništa obećavati, jer neću ispuniti. Ja sam ona osoba što vas nikad na kafu ne zove. Pratim sebe, porodicu, obaveze, a čim osjetim da je pravo vrijeme - dajem gas, zaključila je, u razgovoru za Pobjedu, Jovana Ćupić. Milovan MARKOVIĆ
Who See Klapa „zaplivala“ novim hitom, objavili pjesmu „Noćno kupanje“
KOTOR/HERCEG NOVI
- Who See Klapa, odnosno naš čuveni hip-hop dvojac iz Boke Kotorske koji čine Dejan Dedović Dedduh i Mario Đorđević Noyz, objavila je ove sedmice novu pjesmu „Noćno kupanje“.
Tekst za ovaj singl pisali su Dedović i Đorđević, koji zajedno potpisuju i aranžman. Instrumental je radio sam Đorđević, dok je za miks bio zadužen Aleksandar Maldaner Dalmo Nova numera, za koju su najavili da će uskoro snimiti i spot, na satiračan način govori o ljetu, turističkoj sezoni,
turistima i specifičnim navikama i zahtjevima koje ponekad poneki imaju...
PODGORICA - Najveći crnogorski derbi igra se u najranijoj fazi sezone, već u 2. kolu Meridianbet
1. CFL – Budućnost od 20 časova dočekuje Sutjesku pod Goricom.
U istom terminu sastaće se Mornar i Arsenal u Baru, Petrovac će pod Malim brdom ugostiti Jezero, dok će u Kotoru snage odmjeriti Bokelj i Mladost DG. Rundu će zatvoriti Jedinstvo i Dečić duelom u Bijelom Polju od 21 sat.
TRADICIJA NA STRANI ,,PLAVIH“
Gotovo nestvarno zvuči podatak da je Budućnost neporažena od Sutjeske u posljednjih 17 međusobnih sudara.
,,Plavi“ kao da su nabili kompleks najljućem rivalu od kojeg su poraženi prije skoro četiri godine – tačnije 11. septembra 2021. godine (1:0).
Od tada, a često i prije toga, Podgoričani uglavnom dijele lekcije Nikšićanima, kao što je bio slučaj i prošle sezone kada su osvojili titulu sa 33 boda više od Giljena i drušva.
Šampion želi da nastavi seriju, iako se čini da se jaz u kvalitetu između dvije ekipe poprilično smanjio.
- Igramo protiv sjajnog tima. Gledao sam ih detaljno sa svojim stručnim štabom. Sve pohvale. Organizovan su tim. U ovom trenutku su u usponu u odnosu na nas. Zbog čega je tako, neću pričati puno. Mislim da su u ovom trenutku organizovaniji, imaju ono što su željeli, pojačali su tim u odnosu na prošlu sezonu. Špic, polušpic, i krila, igrači su koji jednim potezom mogu da riješe utakmicu. Imaju dva stabilna vezna, Šćekića jako dobrom poznajem, kažu da je spor, ja ne mislim tako, on je pravi komandant tima. Tu je i Boris Kopitović kojeg sam trenirao u Čukaričkom. Radi se o dobrom timu, očekujem fenomenalan derbi – rekao je tre-
ner Nenad Lalatović
Srpski stručnjak preskočiće prvu veliku domaću utakmicu zbog isključenja na premijeri protiv Jezera.
- Očekuje nas prvi derbi, ali nažalost neću biti na klupi. Jako mi je žao. Ne mogu da vjerujem da neću moći da vodim utakmicu. Prestrogo sam isključen, zaslužio sam možda žuti karton. Nijesam nikog opsovao. Rekao sam sudiji da ubrza igru i dobio crveni karton. Jesam napustio trenerski prostor, ali ponavljam, mislim da sam prestrogo isključen. Ostaje žal – kazao je trener Budućnosti na pres konferenciji. Kako osvane novi dan, tako se uvećavaju administrativni i organizacioni problemi ,,plavih“. - Možda nije atmosfera kakva želim da bude, ali moramo da
se izdignemo iz svake situacije. Mora i može bolje. Očekujem da će Budućnost u budućnosti biti organizovanija i bolja nego što jeste. Osjećaju to i igrači, morao sam malo da ih nasmijem i oraspoložim na treningu, a imao sam drugačije zamisli –poručio je Lalatović. Podgoričani su odlučili da ulaz za utakmicu bude slobodan, s tim što neće imati podršku najvatrenijih navijača.
,,Varvari“ su pod kaznom – šest utakmica bez odlaska na stadion. Prvu su odradili u Beranama...
- Nema ,,varvara“ i to je hendikep. Ovo je veliki derbi za sve nas. Daćemo sve od sebe da pobijedimo. Šanse su 50:50 i nema veze što smo domaćini, Sutjeska dolazi u boljoj atmosferi. Vidi se kod naših igrača
nezadovoljstvo, ali će nestati kada počne meč. Nadam se da će biti pun stadion. Trebaju nam navijači, bez njih ne možemo da pobijedimo – ističe Lalatović.
Boris Spalević je nedavno imenovan za predsjednika kluba. - Imam dobru komunikaciju sa predsjednikom, bio je na treningu. Ukazao mi je na neke probleme kroz koje klub prolazi i nadam se da ćemo to prevazići. Ako želimo titulu i Evropu moramo da budemo organizovaniji. Siguran sam da će klub biti stabilniji kroz 15 dana, ali sada kašljucamo i kaskamo –kaže Lalatović.
VRIJEME ZA PREKID
CRNOG NIZA
Posljednju pobjedu protiv velikog protivnika Sutjeska je
ostvarila kada je na klupi sjedio Milija Savović Isti stručnjak je i sada na kormilu Nikšićana, koji žele da prekinu crni niz rezultata u derbijima.
- Početak je prvenstva, dosta neizvjesnosti. Nove su ekipe, posebno naša. Nemamo jasnu sliku, niti možemo da nagađamo kakva će utakmica da bude. Ovo je drugi fudbal u odnosu na evropski, drugačiji je ritam, okolnosti... Vjerujem u dobar meč i nadam se da je došlo vrijeme da se promijene neke stvari u našim duelima sa Budućnosti – rekao je za Pobjedu Savović. Upravo su evropske partije nagovijestile neku novu, bolju, moćniju Sutjesku. Nikšićani su odradili dobar prelazni rok i u prvom kolu de-
klasirali Mornar sa 3:0. - Budućnost je favorit, domaćin je, prošle sezone je bila prvak, ubjedljivo, ponovo ima dobar tim. Mi smo se trudili da se pojačamo tokom ljeta. Vjerujem da smo odradili pravi posao. Imamo adute koji nam daju za pravo da se nadamo uspjehu pod Goricom –istakao je Savović.
- Tradicija postoji da bi se rušila. Poduži je niz bez naše pobjede. Takve su bile situacije u klubovima. Nećemo se obazirati na statistiku i brojke. Svaka utakmica je priča za sebe. Prati nas pozitivna atmosfera, imamo samopouzdanja, posložili smo se, za sada to dobro izgleda, a izgledaće još bolje. Ušli smo u takmičarsku godinu sa ciljem da se borimo za vrhdodao je on. Razlika između međunarodnih i domaćih mečeva je i u tome što u Evropi ne postoji dekret o dva bonus igrača. - To je nešto što uslovljava cijelu ligu. Svi se prilagođavamo tome. Pravilo koje mora da se poštuje. Naši mladi igrači su odradili sve kako treba protiv Mornara. Uspješno su zamijenili starije. Neophodno je vrijeme da se uigramo u drugačijem sastavu. Očekujem da napredujemo iz kola u kolo –kaže Savović. Kako komentarišete dešavanja u Budućnosti? Malo, malo, pa tamo neki problem... - Nije moje da komentarišem, ali mislim da u Budućnosti nije toliko loše kao što se predstavlja. Klub koji posljednjeg dana prelaznog roka dovede ozbiljna pojačanja nije u besparici. Čitamo, pratimo, ali nećemo se baviti rivalom, niti nasijedati na priče da smo bliži pobjedi. Budućnost je najbogatiji klub, igrači i stručni štab imaju visoke ugovore, imaju kvalitet i zato znamo da moramo da izvučemo najbolje od sebe kako bismo zadovoljni napustili teren – odgovorio je Savović. Davor KAŽIĆ
Neđelja, 10. avgust 2025.
RASPORED (2. KOLO)
PODGORICA - stadion pod Goricom (20h).
Sudija: Nikola Dabanović (Podgorica)
Pomoćnici: Srđan Jovanović (Bar), Vladan Todorović (Bar), Miloš Bešović (Podgorica)
Delegat: Miloš Novović (Podgorica)
BAR – SRC Topolica (20h)
Sudija: Nikola Vođević (Nikšić)
Pomoćnici: Miodrag Brajović (Podgorica), Jovan Došljak (Berane) i Vasilije Ljumović (Podgorica).
Delegat: Predrag Đukić (Berane))
PETROVAC - Stadion
Mitar Mićo Goliš (20h)
Sudija: Savo Vujović (Cetinje)
Pomoćnici: Goran Šućur (Nikšić), Igor Tomašević (Nikšić) i Davor Božović (Nikšić).
Delegat: Saša Bezarević (Pljevlja)
KOTOR - Stadion pod Vmcem (20h)
Sudija: Miloš Savović (Podgorica)
Pomoćnici: Nikola Vujović (Bar), Vojin Ostojić (Podgorica) i Mladen Knežević (Berane).
Delegat: Dejan Paunović (Berane)
BERANE - Gradski stadion (21h)
Sudija: Miloš Bošković (Podgorica)
Pomoćnici: Nikola Radulović
prošlogodišnjeg
(Podgorica), Marjan Paunović (Berane) i Luka Pejović (Podgorica).
Delegat: Dejan Ljumović (Podgorica)
(ni)
Budućnost je nedavno prodala desnog beka Dragana Grivića koji je otišao u bugarski CSKA 1948. Izgleda da će istim stopama i lijevi bek – Ognjen Gašević Italijanski novinar Lorenco Lepore javio je da će ,,plavi“ za crnogorskog reprezentativca dobiti oko 150.000 eura.
- Ne znam što se dešava. Ne znam da li se računa na njega. Ne znam ni gdje je, ni što je. Dan pred derbi, ja to ne znam. Prvo su mi rekli da ostaje, pa onda da je otišao. Dva dana nije bio na treningu
– rekao je trener Nenad Lalatović, koji nastavlja: - Presedan je da se A reprezentativac proda za 150.000 eura. Tragedija je za Budućnost da proda igrača za toliko novca. Čestitam gazdi bugarskog CSKA. Poznajem ga. Uzeo je dva najbolja beka u crnogorskoj ligi za 270.000 eura. Svaka mu čast. Podgoričani su uoči zatvaranja ljetnjeg ,,mercata“ vratili Momčila Raspopovića i Zorana Petrovića Očekuje se i dolazak napadača iz Tunisa – Sadok Kadida. - Njega smo doveli na osnovu video snimaka. Trebalo bi da odradi medicinske preglede i potpiše ugovor. Na osnovu onoga što smo vidjeli ima kvalitet za Budućnost. Ipak, nešto više znaću kada ga pogledam uživo – poručio je Lalatović.
PODGORICA – Kolo prije kraja kvalifikacija, sedam prvoplasiranih ženskih odbojkaških selekcija osiguralo je plasman na Evropsko prvenstvo, bez obzira da li će (neke) nakon posljednjeg kola ostati na prvom ili pasti na drugo mjesto, i biti jedna od pet najboljih drugoplasiranih selekcija, koje, takođe, idu na EP.
Među njima je i reprezentacija Crne Gore, pa večerašnji duel sa Letonijom u Kolašinu (19 časova, ulaz slobodan, prenos na RTCG) ima i svečarski karakter za naše dame, koje su izborile prvi plasman na veliko takmičenje. Međutim, izabranice Jova Cakovića u duel sa Letonkama ne ulaze samo da bi na terenu proslavile odlazak na šampionat Starog kontinenta, već imaju priliku da pobjedom, bilo kojim rezultatom, odbrane prvo mjesto u grupi D. Ujedno, „crvene“ bi se pobjedom u ovom duelu revanširale Letonkama za prošlogodišnji poraz u Jelgavi sa 3:2, kada je naša selekcija bila zadovoljna osvojenim bodom, jer je bio važan u borbi za plasman na EP.
Crna Gora je vizu za EP osigurala u srijedu u Goraždu, maksimalnom pobjedom protiv Bosne i Hercegovine, druge u grupi, nakon one službenim rezultatom protiv istog rivala, koji prošle godine, zbog organizacionih propusta, nije počeo kvalifikacije pa je prva dva meča izgubio sa po 3:0. Letonija u Kolašin stiže nakon poraza od BiH sa 3:2, iako je vodila 2:1. Letonke su u ovogodišnjoj Srebrnoj ligi stigle do finala, u kojem su bile slabije od Švajcarske (pobjeda kod kuće od 3:2 i poraz u gostima sa 3:0)… - Iako smo već odradile veliki dio posla, trudimo se da ostanemo maksimalno fokusirane do nedjelje i krunišemo sav trud i rad tokom ovog ljeta pobjedom pred našom publikom. Vrijedno smo trenirale, dale sve od sebe, i vjerujem da smo zasluženo izborile plasman na Evropsko prvenstvo. Očekuje-
Odbojkašice Crne Gore večeras (19 h) u Kolašinu dočekuju Letoniju na kraju kvali kacija za šampionat Starog kontinenta
Saška Đurović se nada punim tribinama u SC „Kolašin“. - Želim da pozovem sve
mo tešku utakmicu, dobro poznajemo ekipu Letonije, igrale smo protiv njih prošle godine, ali tada, nažalost, nijesmo uspjele da pobijedimo. Vjerujem da je sada došao trenutak za revanš – sa puno optimizma Saška Đurović, srednja blokerka naše selekcije, najavljuje večerašnji duel u SC „Kolašin“. Nakon propuštene prve akcije, u debitantskom nastupu u Zlatnoj evropskoj ligi, zbog oporavka od povrede, u tim se vratila libero Melisa Cenović i dala veliki doprinos pobjedi u Goraždu.
- Prije svega očekujem dobru utakmicu. Idemo na pobjedu, koja bi nam donijela prvo mjesto u grupi. Vjerujem da možemo to da ispunimo i želim
ljude da dođu i podrže nas. Njihova podrška nam mnogo znači, neka budu naš sedmi igrač i
učine ovaj trenutak još više posebnim – kazala je srednja blokerka naše selekcije.
Iako smo već odradile veliki dio posla, trudimo se da ostanemo maksimalno fokusirane do nedjelje i krunišemo sav trud i rad tokom ovog ljeta pobjedom pred našom publikom. Vrijedno smo trenirale, dale sve od sebe, i vjerujem da smo zasluženo izborile plasman na Evropsko prvenstvo - poručuje srednja blokerka Saška Đurović
da iskoristim priliku da pozovem sve ljubitelje sporta u Kolašin. Ostvarile smo san mnogih generacija time što smo se plasirale na Evropsko prvenstvo i nadam se da ćemo ove kvalifikacije zaokružiti još jednom pobjedom - kazala je Melisa Cenović. Osim 12 selekcija iz kvalifikacija (pobjednici sedam grupa i pet najboljih drugopla-
siranih timova), a to su već uradile Crna Gora, Slovenija, Njemačka, Rumunija, Grčka, Španija i Belgija, na EP će da nastupe domaćini, Turska, Švedska, Češka i Azerbejdžan, te selekcije koje su vizu osigurale na prethodnom šampionatu Evrope - Francuska, Italija, Holandija, Poljska, Bugarska, Srbija, Ukrajina i Slovačka. S. JONČIĆ
Košarkaši Crne Gore večeras u Sarajevu protiv Bosne i Hercegovine igraju drugi kontrolni meč u sklopu priprema za EP
PODGORICA – Šest dana nakon prvog, u gostima sa Francuskom, vrijeme je za drugi kontrolni meč košarkaša Crne Gore u sklopu priprema za Evropsko prvenstvo.
Izabranici Boška Radovića večeras (18 časova) u Sarajevu, u dvorani „Mirza Delibašić“,
igraju protiv Bosne i Hercegovine, takođe učesnika predstojećeg Eurobasketa. Iako u nekompletnom sastavu, bez novog naturalizovanog Amerikanca Kajla Olmena, Crna Gora je pružila dobar otpor Francuskoj u gostima, a na kraju je poražena 81:75, u prvom od pet planiranih kontrolnih mečeva. Olmen se prije
Grčki klub obezbijedio pojačanje iz NBA
PODGORICA - Američki košarkaš Rišon Holms novi je član Panatinaikosa, saopštio je grčki klub.
Holms (31) je sa Panatinaikosom potpisao jednogodišnji ugovor, uz mogućnost da se saradnja nastavi još jednu sezonu. On je prošle sezone igrao za
Vašington i u NBA ligi je prosječno bilježio 7,4 poena i 5,7 skokova. Američki košarkaš, koji igra na poziciji centra, tokom karijere bio je član i Filadelfije, Finiksa, Sakramenta i Dalasa. Panatinaikos će 30. septembra dočekati Bajern u prvom kolu Evrolige. R. A.
Sa utakmice Francuska - Crna Gora
tri dana priključio ekipi, pa će Radović, istina nakon tek nekoliko zajedničkih treninga, imati priliku da na djelu vidi novog plejmejkera „crvenih“, koji je zamijenio Kendrija Perija, koji je ostavio sjajan utisak tokom igranja za naš nacionalni tim.
- Od utakmice sa Grčkom imaće ulogu koja ga očekuje u re-
prezentaciji – kazao je Radović, koji ne očekuje puno od Olmena u Sarajevu, nakon svega nekoliko zajedničkih treninga sa ekipom u Baru. Osim Olmena, Radović na raspolaganju ima još 14 igrača, a to su Igor Drobnjak, Ognjen Čarapić, Vladimir Mihailović, Balša Živanović, Zoran Vučeljić, Jovan Kljajić, Đorđije Jovanović, Andrija Slavković, Emir Hadžibegović, Bojan Tomašević, Filip Andušić, Marko Simonović, Zoran Nikolić i Nikola Vučević. Za Bosnu i Hercegovinu, u kojoj nastupaju igrači koji su nosili dresove crnogorskih timova (Budućnosti, Mornara, Sutjeske, Podgorice), Kenan Kamenjaš, Edin Atić, Aleksandar Lazić i Ismet Sejfić, a koju predvode i Džanan Musa i NBA centar Jusuf Nurkić (Juta), meč sa Crnom Gorom će da bude četvrti tokom priprema koje su počeli 18. jula. U nekompletnom sastavu su izgubili dva meča u Kini protiv domaće selekcije, a onda su u kompletnom izgubili meč u Beogradu (zatvorenog tipa) protiv Srbije. U skladu s dogovorom između dvije reprezentacije, neće biti televizijskog prenosa. Cijene ulaznica za meč su 10 i 15 eura. Nakon BiH, Crnu Goru očekuju kontrolni mečevi sa Grčkom (14. avgust), Izraelom (17. avgust) i Turskom (22. avgust). Protiv Izraela će naša selekcija igrati u Baru, a na ostalim mečevima će gostovati. Crna Gora će na 42. Eurobasketu igrati u grupi B sa Njemačkom, Litvanijom, Finskom, Švedskom i Velikom Britanijom i boriti se za jedno od prva četiri mjesta, kako bi stigla do Rige i osmine finala. S. JONČIĆ
Polovičan bilans muške kadetske košarkaške reprezentacije nakon dva kola EP B divizije
PODGORICA – Prvi od dva slobodna dana (jedan zbog toga jer je slobodna u ovom kolu, a drugi jer je u neđelju pauza za sve ekipe), muška kadetska košarkaška reprezentacija Crne Gore dočekala je sa polovičnim bilansom na Evropskom prvenstvu B divizije u Skoplju. Ekipa Marka Prorokovića je na premijeri u grupi A pobijedila Portugal 63:59 (14:13, 19:12, 20:18, 10:16), uz odlučujuću trojku Marka Popovića za konačan rezultat, na 21 sekundu do kraja meča. Našu selekciju su u tom meču predvodili Luka Malović sa 15 poena, te Popović i Ilija Radović sa po 13. U drugom meču naša selekcija je poražena od Švedske 92:89 (25:19, 19:19, 15:26, 23:15). Odličnom igrom u trećoj četvrtini „crveni“ su pred posljednji kvartal stekli pet poena pred-
nosti (64:59), u 33. minutu su vodili i sedam razlike (71:64), a posljednji put su vodili nešto više od tri minuta prije kraja, kada je Malović pogodio za 77:75. Do kraja meča je samo Malović još jednom poentirao, pa je Švedska uspjela da stigle do prve pobjede na šampionatu. Andrej Fantić je bio najefikasniji u našoj selekciji sa 16 poena, Popović je dodao 15, a Malović 14. Crna Gora takmičenje nastavlja u poneđeljak, protiv Velike Britanije (16 časova), a dan kasnije igra posljednji meč u grupi, protiv Austrije (21). Nakon takmičenja po grupama, dvije prvoplasirane selekcije iz sve četiri grupe idu u četvrtfinale i nastavljaju borbu za mjesto u A diviziji, trećeplasirane i četvrtoplasirane ekipe će se boriti za plasman od 9. do 16. mjesta, a ostale će razigravati za plasman od 17. do 22. mjesta. S. J.
FIBA utvrdila raspored utakmica u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo
PODGORICA - Ženska
seniorska košarkaška reprezentacija Crne Gore igraće u prvoj rundi kvalifikacija za plasman na Evropsko prvenstvo protiv Ukrajine, Bugarske i Azerbejdžana, odlučeno je prije petnaestak dana na žrijebu u Minhenu. Naknadno, FIBA je odredila i raspored mečeva, po kojem će naše košarkašice u novi pohod ka Eurobasketu krenuti 12. novembra, kada će ugostiti Ukrajinu. Iako još nema potvrde, najvjerovatnije Crna Gora će domaćin i u novom ciklusu biti u Baru, a tokom prvog ,,prozora“ Crnogorke osim duela protiv Ukrajine čekaju još dva meča. Naime, tri dana nakon utakmice sa Ukrajinom gostovaće Azerbejdžanu, a zatim 18. novembra idu u goste selekciji Bugarske. U okviru prve runde kvalifikacija, Crna Gora će u martu igrati još tri meča – 11. marta gostovaćemo Ukrajini, a zatim 14. i 17. marta bićemo domaćini, prvo Azerbejdžanu, a zatim Bugarskoj. S obzirom na to da to mogu biti mečevi odluke, a da igra-
mo dva vezana duela na kraju na svom terenu, jasno je da su ,,crvene“ imale i sreće. Pobjednici i drugoplasirani timovi iz svake grupe, kao i tri najbolja trećeplasirana tima (ukupno 17 timova) nastaviće kvalifikacije u drugoj rundi. Ostale selekcije – Belgija, Španija, Italija, Francuska, Njemačka, Češka, Turska i Mađarska, igraće kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u martu
2026. godine. Belgija i ostali domaćini šampionata (Finska, Litvanija i Švedska) igraće u grupi H, dok se preostalih sedam ekipa automatski kvalifikuje za drugu rundu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. Timovi koji ne prođu prvu rundu kvalifikacija nastavljaju takmičenje u pretkvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2029. godine. U drugoj rundi kvalifikacija
nastupiće 24 tima – 17 iz prve runde kvalifikacija i sedam iz kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Druga runda kvalifikacija igraće se u novembru 2026. i februaru 2027. godine, tako što će se obaviti žrijeb, a formiraće se šest grupa sa po četiri tima. Po dvije najbolje plasirane selekcije iz šest grupa uz četiri domaćina (Belgija, Finska, Litvanija i Švedska) izboriće prolaz na šampionat Evrope. R.P.
Golden Stejt bi mogao da stvori moćan trio u napadu na titulu
PODGORICA - Japanski bokser Šigetoši Kotari (28) preminuo je u petak od povreda zadobijenih tokom borbe s Jamatom Hatom 2. avgusta.
PODGORICA - Triler protiv Francuske koji je trajao čak 80 minuta odveo je crnogorske rukometašice u polufinale Evropskog prvenstva, ali prva šansa da se obezbijedi medalja nije iskorišćena jer je Slovačka u borbi za finale bila bolja sa 29:27.
Danas im se pruža druga šansa da uzmu istorijsko odličjenaše kadetkinje će od 17 sati u ,,Bemaks areni“ sa Španijom igrati meč za treće mjesto na šampionatu u Podgorici. ,,Lavice“ su dugo bile u igri protiv Slovačke, ali se u finišu vidjelo i da ih je stigao umor nakon iscrpljujuće utakmice sa Francuskom dan ranije. Imaju li izabranice Miloša Perovića i Bobane Krstović dovoljno snage i svježine za još (najmanje) 60 minuta koji mogu da ih upišu u anale crnogorskog sporta?
- Ekipa je maksimalno spremna, iskoristili smo slobodan dan na šampionatu da se djevojke mentalno uzdignu i da ih rasteretimo pritiska kako bi mogle da daju maksimum i stignu do odličja, koje su zaslužile po prikazanom tokom cijelog prvenstva – rekao je Perović za Pobjedu. Španija je velesila evropskog rukometa u svim kategorijama, ali u je Podgorici izgubila od učesnika današnjeg finala (19.30 h) – Slovačke u glavnoj rundi (25:22) i Hrvatske u polufinalu (31:28). Utisak je da Crna Gora može da parira ,,furiji“. - Špankinje nijesu na nivou sa Mediteranskih igara čiji smo bili domaćini u februaru. Nadam se da ćemo iskoristiti njihove nedostatke, da ćemo biti
pravi i odmorni i pokazati kvalitet koji posjedujemo – naveo je Perović.
Martina Knežević bila je sjajna i protiv Slovačke, postigla je čak 13 golova, ali je nedostajao golgeterski doprinos ostalih bekova.
- Martina je bila odlična, ali i ostali bekovi su spustili dosta lopti na pivota i krila. Ni sudije nam nijesu bili naklonjene jer su bile tri-četiri čiste situacije kada nam nijesu dozvolili da povedemo dva ili tri razlike. Utakmica je mogla da ode drugim tokom... Ništa ne mogu da zamjerim igračicama, samo dan ranije odigrale su paklenih 80 minuta sa Francuskom, a nije bilo vremena za oporavak. Zato smo se nakon polufinala najviše posvetili tome i vjerujemo da imamo šanse da meč riješimo u našu korist – istakao je Perović.
Crna Gora ima jednu medalju sa velikih takmičenja u mlađim rukometnim kategorijama, bronzanu koju su osvojile juniorke na Svjetskom prvenstvu 2010. godine u Južnoj Koreji.
- Petnaest godina čekali smo da uopšte dođemo u borbu za medalju. Uz to, do sada se nikada nije igralo prvenstvo u ovom formatu, a i kakve sve velesile nijesu uspjele da dođu do polufinala. Izborili smo plasman na naredno Svjetsko i Evropsko prvenstvo, napravili dobru osnovu za narednu generaciju. Već smo ostvarili sjajan uspjeh, a bronza bi bila podvig. Savladali smo Francusku u četvrtfinalu, neka sad padne još jedna velesila, na ponos cijele Crne Gore – poručio je Miloš Perović, trener crnogorske reprezentacije. N. KOSTIĆ
Tragičan kraj Šigetošija Kotarija Japanski
PODGORICA - Kroz američke medije posljednjih dana često se provlači priča o grčkom superstaru Janisu Adetokumbu (30), odnosno da li će krilni centar napustiti Milvoki Bakse. Grčki reprezentativac se nije oglašavao, ali dobri poznavaoci NBA lige smatraju da ima podloge za priču o tome kako bi najbolji košarkaš Milvokija, koji silno želi da osvoji još jedan NBA prsten, mogao da promijeni sredinu, prenosi Hina.
Adetokumbo već 12 sezona nosi dres Baksa i prije četiri godine ih je predvodio do naslova prvaka. Uprava Milvokija je prije dvije godine iz Portlanda dovela jednog od najboljih šutera lige Damijana Lilarda, ali ni to nije pomoglo da se uzme nova titula jer je tim u posljednje dvije sezone ispadao već u prvom krugu plej-ofa. Oba puta eliminisali su ih Indijana Pejsersi. Lilard je krajem aprila doživio tešku povredu Ahilove tetive, zbog koje će propustiti cijelu iduću sezonu. Uprava Milvokija ga se odrekla, pa se Lilard vratio u Portland.
Borac superpero kategorije prevezen je u bolnicu nakon borbe u Tokiju, gdje je imao hitnu operaciju mozga radi liječenja subduralnog hematoma – stanja u kojem se krv nakuplja između lobanje i mozga, prenio je BBC. Japanska bokserska komisija saopštila je da je Kotari jedan od dva borca kojima je bila potrebna operacija mozga nakon borbe, dok je Hiromasa Urakava podvrgnut kraniotomiji nakon borbe s Jođijem Saitom Kotari je u profesionalnoj karijeri upisao osam pobjeda, dva poraza i dva remija.
Franšizu iz Milvokija mogao bi da napusti i najbolji igrač, iako nema mnogo klubova koji bi mogli da plate Adetokum-
ba. Navodno su zainteresovani Golden Stejt Voriorsi, a ukoliko bi uspjeli u toj misiji napravili bi moćan trio – Stefen Kari (37), Džimi Batler (35) i Janis Adetokumbo (30), koja bi mogla da napadne NBA trofej. R. A.
- Duboko mi je žao zbog ovog gubitka, zbog nesreće u ringu koja nas sve tjera da nastavimo da tražimo način da boks učinimo sigurnijim i sprovedemo programe prevencije. Naše najdublje saučešće njegovoj porodici i bokserskoj zajednici u Japanu – objavio je Maurisio Sulejman, predsjednik najvažnije bokserske organizacije WBC.
Nakon događaja 2. avgusta, Bokserska komisija Japana objavila je da će sve borbe za titulu Orijentalne i Pacifičke bokserske federacije (OPBF) sada trajati 10 rundi umjesto 12. Kotari je boksovao neriješeno s Hatom za titulu OPBF-a u superpero kategoriji, dok je Urakava nokautiran od strane
Saita u borbi u pero kategoriji. Kotari je drugi poznati bokser koji je umro u 2025. godini nakon što je Irac Džon Kuni preminuo u februaru nakon borbe u Belfastu. Kuni je umro u 28. godini nakon što je pretrpio intrakranijalno krvarenje u borbi protiv Velšanina Nejtana Hauelsa Ne. K.
FIFA objavila novu rang listu ženskih reprezentacija
PODGORICA - Svjetska fudbalska asocijacija objavila je novi poredak kada su u pitanju ženske reprezentacije.
Kada je u pitanju crnogorska
selekcija, tim Mirka Marića nalazi se na 85. mjestu na svijetu, a računajući Evropu na poziciji je broj 37. Naše djevojke su u junu ove godine izborile istorijski plasman u B Ligu nacija.
Sjajan gol Crnogorca u remiju Prestona na startu Čempionšipa
PODGORICA - Majstorija Milutina Osmajića prvog dana nove sezone Čempionšipa – pogotkom crnogorskog fudbalera Preston je osvojio bod na gostovanju Kvins Park Rendžersu (1:1), prvi u međusobnim duelima od aprila 2023.
KPR je vodio od 41. minuta autogolom Bendžamina Vajtmena, da bi Osmajić izjednačio u 48.
Golman Daniel Iversen je nakon kornera za domaće uhvatio loptu i odmah u kontru lan-
sirao 26-godišnjeg Nikšićanina – Osmajić je prohujao pored protivničkih igrača i iz prvog dodira sa oko 18 metara fantastično lobovao čuvara mreže tima sa ,,Loftus rouda“. Dvanaest minuta kasnije zamijenjen je Andrija Vukčević, koji je upisao takmičarski debi za Preston.
Osmajić je odigrao cijeli meč. ,,Nepobjedivi“ će u utorak igrati meč Liga kupa protiv Baroua u gostima, a potom dva puta zaredom biti domaćini u Čempionšipu – ugostiće Lester i Ipsvič. Ne. K.
Prvo mjesto zadržala je Španija uprkos tome što su nove šampionke Evrope fudbalerke Engleske, koje su završile na poziciji broj četiri, iza Švedske i Sjedinjenih Američkih Država. R. P.
PODGORICA - Fudbaler
Mančester sitija Rodri ponovo se povrijedio i najvjerovatnije neće biti potpuno spreman za povratak na teren do kraja reprezentativne pauze u šampionatima u septembru - rekao je njegov trener Pep Gvardiola. Španski fudbaler je propustio gotovo čitavu prošlu sezonu pošto je prošlog septembra pokidao prednje ukrštene ligamente koljena. Osvajač Zlatne lopte se na teren vratio u samoj završnici pretposljednje utakmice Premijer lige protiv Bornmuta.
Rodri je bio sa ekipom na Svjetskom klupskom prvenstvu u SAD, ušao je u igru u drugom poluvremenu utakmi-
Danski napadač napušta Mančester junajted
ce osmine finala protiv Al Hilala, ali je početkom produžetka morao da napusti teren zbog problema sa preponom.
Talentovani Španac Havi Gera potpisao novi ugovor
- Rodri se oporavlja, ali doživio je veliku povredu u posljednjoj utakmici protiv Al Hilala. Posljednjih nekoliko dana bolje je trenirao. Nadamo se da će poslije reprezentativne pauze biti potpuno spreman - rekao je Gvardiola - prenosi je Bi-Bi-Si. Fudbaleri Sitija će sezonu u Premijer ligi početi 16. avgusta protiv Vulverhemptona, a zatim igraju protiv Totenhema i Brajtona prije pauze. - Nadamo se da bi u tim utakmicama mogao da dobije nekoliko minuta, ali važno je da nema bolove, pošto ne želimo da se Rodri vrati povrijeđen. Očajnički ćemo pokušati to da izbjegnemo. Trenirao je sa nama posljednja dva treninga i to je dobro - naveo je Gvardiola.
PODGORICA - Nakon dolaska Benjamina Šeška u Mančester junajted sve izvjesniji je odlazak Rasmusa Hojlunda.
Danac nije dobio ni minut u prijateljskoj utakmici protiv Fio-
rentine, što je jasna poruka da ima dozvolu da napusti klub. Kako prenosi Fabricio Romano, ,,crveni đavoli“ su spremni da ga puste na pozajmicu za 6.000.000 eura sa pokrivenom platom i klauzulom o otkupu. Milan je spreman da prihvati sve što traži Junajted, tako da bi Hojlund uskoro mogao da se preseli na ,,San Siro“. Ovaj 22-godišnjak bi se tako vratio u Italiju i Seriju A, pošto je u sezoni 2022/23. nosio dres Atalante. U karijeri je još nastupao za Kopenhagen i Šturm. R. A.
Čelnici Mančester junajteda otvorili novi trening centar vrijedan 50 miliona funti
PODGORICA - Čelnici
Mančester junajteda su u prisustvu igrača, stručnog štaba i legendi kluba zvanično otvorili novu zgradu trening centra.
Na otvaranju su, osim manjinskog vlasnika ser Džima Retklifa, bili i prvotimci ,,crvenih đavola“, ali i legendarni trener ser Aleks Ferguson. Izgradnja nove zgrade koštala
je oko 50 miliona funti, a novi objekat bi trebalo da igračima boravak u klupskim prostorijama učini mnogo prijatnijim. Trening centar sadrži novu svlačionicu i mnogo komotniju kantinu, kao i komore koje bi trebalo da ubrzaju oporavak. Tu su i tereni za padel,
bazeni, poboljšani medicinski centar, frizerski salon i simulator Formule 1.
Cilj je da igrači provode što više vremena u trening centru i da im boravak bude što prijatniji, što bi - nadaju se u Junajtedu - moglo da utiče i na rezultate.
- Prezadovoljni smo što imamo priliku da konačno otvorimo novu zgradu. Vjerujemo da će ona imati veliku ulogu u izgradnji pobjedničke kulture u klubu - rekao je Retklif. Junajted u prvom kolu Premijer lige 17. avgusta igra protiv Arsenala. R. A.
PODGORICA - Španski fudbaler produžio je ugovor sa Valensijom do juna 2029. godine, saopštio je klub.
Gera (22) je vezni fudbaler, a prošle sezone je zabilježio tri gola i tri asistencije na 36 utakmica La lige.
- Mlad igrač, jedan od najistaknutijih talenata svoje generacije, produžava ugovor kojim pokazuje čvrstu posvećenost Valensiji. Gera je pokazao potencijal i ambiciju neophodnu da postane jedan od ključnih igrača u veznom redu - navodi se na sajtu Valensije. Španski fudbaler je cijelu dosadašnju karijeru proveo u Valensiji. Gera je za mladu reprezentaciju Španije odigrao 21 utakmicu. Valensija će 16. avgusta dočekati Real sosijedad u prvom kolu španskog prvenstva. R. A.
Priredio: Slobodan ČUKIĆ
HERCEG NOVI
Godine 1382. kralj Tvrtko je počeo podizati novi grad na teritoriji župe Dračevice. On ga je nazvao Sveti Stefan ali je grad odmah prozvan Novi i to ime mu je ostalo. Docnije je po Hercegu Stjepanu dobio naziv Herceg Novi. Poslije smrti Tvrtkove 1391. godine Novi je držao Sandalj Hranić sve do 1435. a od ove pa do godine 1466. Herceg Stjepan. On je dosta unaprijedio grad u svakom pogledu. Herceg je 1466. godine umro, a naslijedio ga je srednji sin Vlatko koji je već 1475. godine imao da brani grad od Turaka. Krajem godine 1481. Turci su prvi put zauzeli Herceg Novi. Sa malim prekidima 1538-1539. godine držali su ga dvjesta godina. Danas se ostaci srednjovjekovnih zidova tek ponegdje mogu vidjeti na dijelu utvrđenja kod mora (računajući Kanli kulu i sve ostalo do vode), jer Španjolu, koja je nešto više na brdu sazidali su Turci poslije 1539. godine, vjerovatno na mjestu manje španske tvrđavice.
M. Crnjanski tvrdi da se grad u početku sastojao iz dva dijela „tvrđave na vodi i tvrđave na brijegu“, što je tačno, sudeći po pismima jednog Dubrovčanina, pisanim krajem 1481. godine u vrijeme turskog uzimanja Herceg Novog. U ovim pismima se kaže između ostalog: „Uslovi su ovog mjesta: veliko je kao Argenta; na onoj strani koju plače more je jedna kula u kojoj je stajao ovaj slabić (misli na Vlatka), a druga strana mjesta pripada drugoj kuli koja je osvojiva“. U drugom pismu kaže: „... opsijedaju Kaštel novi, gdje je na njegovoj litici bilo 400 Ugara, dok je u drugoj kuli onoga mjesta bio vojvoda Vlatko“ i na drugom mjestu: „Grad leži na obali prema
Danas se ostaci srednjovjekovnih zidova Herceg Novog tek ponegdje mogu vidjeti na dijelu utvrđenja kod mora (računajući Kanli kulu i sve ostalo do vode), jer Španjolu, koja je nešto više na brdu sazidali su Turci poslije 1539. godine, vjerovatno na mjestu manje španske tvrđavice
brdu; kula u kojoj su Ugri je na brdu, a Turci su u kuli na moru; tvrđava u kojoj su Ugri je osvojiva, a turska je slaba“. Nalaz bosanskih grbova na kamenu kod vrata pod Forte Mare i ostaci prvobitne tvrđave u Kanli kuli, označeni tako na jednom starom planu iz Mletačkog perioda a ustanovljeni i 1965. godine prilikom arhitektonskog snimanja objekta, takođe potvrđuju postojanje dvije prvobitne utvrđene cjeline. Isturena, visoka, polukružna kula na gornjem dijelu sjevenog zida izgleda da pripada ranijem periodu upotebe vatrenog oružja, a isto tako i četiri kule na donjem dijelu južnog bedema, koje su u osnovama petougaone. Nije potpuno jasno kom periodu pripadaju
Herceg Novi se u početku sastojao iz dva dijela „tvrđave na vodi i tvrđave na brijegu“, što se može zaključiti iz opisa jednog Dubrovčanina, pisanom krajem 1481. godine u vrijeme turskog uzimanja Herceg Novog. Tamo se kaže da je „na onoj strani koju plače more jedna kula“ a da „grad leži na obali prema brdu“
zidine pored mora od Forte mare preko Mezalune, uključujući i nju pa sve do posljednjeg, od nekoliko ostrvaca na južnom dijelu obale na kome ima ostataka arhitekture. U svakom slučaju tu je najviše najstarijih zidova u Herceg Novom. Sudeći po ostacima koji se sada nalaze u vodi i dijelu zida koji od jugoistočne kule polazi prema ovim ostacima sa kojima je nekada bio vezan, izgleda da se radi o nekim starijim bedemima. Sačuvani zid kod jugozapadne kule ima širinu od 3 m i mo-
ra da je prekinut nekim zemljotresom dosta davno (518. godine?) kad je more uspjelo da sve njegove ostatke odnese pa čak potopi dio terena unutar prostora koji je on obuhvatio. Da je to dosta davno bilo, svjedoče i četiri kule u donjem dijelu južnog zida grada koje su morale nastati najkasnije u ranom periodu upotrebe vatrenog oružja a svakako poslije rušenja čitavog jugozapadnog dijela utvrđenja. Na pomenutom starom planu naznačeni su i ovi ostaci izričito kao već stari, srušeni. I
sama polukružna kula Mezaluna je u donjim djelovima zidana nešto drugačije, ima vrlo niske otvore prema moru kroz koje u unutrašnjost zapljuskuju talasi. Potpuno raspukla dobila je takođe dosta davno kose potporne zidove koji su igrali i ulogu eskarpi. Kada je dobila ove potporne zidove, donji otvori od kojih su neki zazidani nijesu više mogli da budu korišćeni. Veliko je pitanje čemu su mogli da služe ti donji otvori koji su bili suviše uzani (oko jednog metra) da bi se u njih recimo uvlačile bar-
ke a suviše nisko postavljeni i široki za topove. Činjenica da je debljina zida u donjem dijelu (gdje su otvori) oko 3 metra, vezuje ovaj objekat za navedeni ostatak zida kod jugozapadne kule. Ništa manje debljine nijesu ni ostaci bedema sa jednom kulom između Mezalune i Forte mare. Kula je prednjim dijelom, prema moru oštro završena iako u osnovi leži upravno na zid bedema, tako da ima četiri slobodne strane. Ostatak iste ovakve kule leži na obali pri samom moru i sa druge strane Mezalune bez ikakve veze sa kasnijim zidovima na ovome mjestu. Iz svega naprijed navedenog može se zaključiti da zidovi i kule prema moru pripadaju najstarijoj sačuvanoj gradnji na ovome prostoru. Najstarija gradnja po pisanim izvorima izvođena je u Herceg Novom 1382. godine i kasnije. Međutim, analiza zidanja donjih djelova Mezalune, bedema sa dvije kule i njihov opšti sklop u vezi sa ostacima u moru, navodi na misao da su zidani dosta prije 1382. godine. Možda je odavde vršen prevoz do Rosa u rimsko (ili nešto kasnije) vrijeme, ako je tačno mišljenje S. Mijuškovića u vezi sa trasom rimskog puta kroz Boku, pa je kralj Tvrtko koristio razorene i zapustjele ostatke jedne ovakve stanice da izgradi svoj grad? Nije takođe isključeno ni to da se ovdje radi i o ostacima Traiectus-a.
NOVI U PIVI
Kod Pišča, u župi Pivi nalazio se grad Novi koji spominje prvi put aragonski kralj Alfons V 1444. godine, kaže M. Vego Ni kod Pišča, a ni na stavama Sinjca i Komarnice, gdje se na jednoj stijeni po predanju nalazio grad, nema ostataka. Međutim, župa Piva nije potpuno istražena, naročito oko gornjeg toka rijeke, gdje se svakako nalazio Novi s obzirom da u donjem toku postoje Soko i Stabna. U prilog ovakvog ubiciranja Novog idu i jako dugačka rastojanja na putevima bez sigurnog konačišta između Onogošta i Stabna, kao i Onogošta i Pirlitora. Novi bi morao da leži negdje u sredini teritorije između navedenih gradova što se poklapa sa gornjom Pivom i Komarnicom. (Nastavlja se)
Donosimo pregled srednjovjekovnih utvrda i gradova u Crnoj Gori iz poznate studije Mirka Kovačevića i Pavla Mijovića „Gradovi i utvrđenja u Crnoj Gori”, objavljene 1975. godine; priredio Slobodan Čukić
Iako su se Kejnsove teze nekima tada činile radikalnim, one su zapravo u najvažnijim segmentima bile ortodoksne. Kejsnova teorija bazirala se na ekonomskoj strukturi koja je definisana slobodnom konkurencijom, slobodnim kretanjem cijena, nesputanom kontrolom tržišta. Istina, sindikati su postojali ali ih Kejns nije smatrao važnim. Uostalom, kao ni korporacije i njihovu moć. Čak je pisao kako ponašanje i sindikata i korporacija zapravo samo potvrđuje njegovu osnovnu tezu.
Sa druge strane, 50 godina prije djelovanja Kejnsa, korporacije su u svim industrijskim zemljama veoma povećale svoj uticaj i tržišnu moć. U tom razdoblju evidentan je i uspon modernih sindikata, s tim što su Sjedinjene Države u tom pogledu bile donekle izuzetak. Ali su već u drugoj polovini 30-ih godina XX vijeka, zahvaljujući organizacijskom poletu velike američke sindikalne unije zvane CIO, Sjedinjene Države pretekle druge zemlje u pogledu organizacije sindikata.
Tih godina (1920) zabilježeno je da su cijene poljoprivrednih proizvoda padale brže i više nego industrijske. Razlog je bio što su industrijske korporacije posjedovale moć na svojim tržištima, pa su zato mogle ublažiti ili čak zaustaviti pad cijena svojih proizvoda. Farme i mali preduzetnici nijesu posjedovali takvu moć. To se ponovilo i u razdoblju 1929–1932, kada su cijene poljoprivrednih proizvoda ponovo pale sada za više od 50 odsto.
Kejnsovo prilagođavanje višku štednje vršilo se smanjivanjem agregatne potražnje. Kad potražnja pada, nešto mora popustiti - ili cijene ili proizvodnja. Kad se djelovanjem tržišne moći korporacija cijene održavaju na visokom nivou, mora pasti proizvodnja, a zajedno sa njom pada i zaposlenost. Tako u uslovima postojanja tržišne moći korporacija, nezaposlenost postaje upadljivo obilježje kejnsijanske ravnoteže. U uslovima porasta nezaposlenosti zbog smanjenja potrošnje, među onima koji su izgubili posao i onima koji se boje da će ga izgubiti, dolazi do smanjivanja proizvodnje i zaposlenosti. Može se slobodno reći da je učinak tog procesa na proizvodnju i zaposlenost bio veći nego što bi, u uslovima konkurentne privrede, od koje je polazio Kejns, bio učinak izazvan padom cijena i nadnica. Za vrijeme Velike depresije razlika u pogledu proizvodnje i zaposlenosti između korporacijskog i konkurentskog sektora privrede bila je velika. Od 1929. Do 1933. godine nepoljoprivredna proizvodnja se smanjila sa 88,6 milijardi dolara na 57,8 milijardi dolara (po cijenama od 1929. godine), dok se poljoprivredna proizvodnja neznatno povećala (sa 10,7 milijardi na 11 milijardi dolara). Broj zaposle-
janusova lica novca
Za vrijeme Velike depresije razlika u pogledu proizvodnje i zaposlenosti između korporacijskog i konkurentskog sektora privrede bila je velika. Od 1929. do 1933. godine nepoljoprivredna proizvodnja se smanjila sa 88,6 milijardi dolara na 57,8 milijardi dolara (po cijenama od 1929. godine), dok se poljoprivredna proizvodnja neznatno povećala (sa 10,7 milijardi na 11 milijardi dolara). Broj zaposlenih u nepoljoprivrednom sektoru pao je sa 37 miliona 1929. na 29 miliona 1933. godine). Na poljoprivrednom sektoru ta je promjena bila neznatna – broj zaposlenih pao je sa 10,5 miliona na 10,1
nih u nepoljoprivrednom sektoru pao je sa 37 miliona 1929. na 29 miliona 1933. godine. Na poljoprivrednom sektoru ta je promjena bila neznatna – broj zaposlenih pao je sa 10,5 miliona na 10,1.
Uspon moći sindikata učinio je besmislenim nadu ortodoksnih ekonomista da će smanjenje nadnica djelovati stabilizaciono, da će ublažiti zaposlenost. Ma kakva bila korist ovog smanjivanja nadnica kao sredstva za povećanje zaposlenosti, one nijesu mogle doći do izražaja, ako nije stvarno došlo do smanjivanja nadnica. Ali jedna od glavnih svrha postojanja sindikata bilo je upravo odupiranje smanjivanju nadnica. Prilagođavanje putem novčanih nadnica – što je Kejns smatrao problematičnim – bio je mehanizam za koji su postojali sve manji izgledi da će doći do izražaja. Nezaposlenost, koja je postala alternativa za smanjivanje nadnica, mogla je kao činilac smanjivanja agregatne potražnje postići veći učinak nego mehanizam prilagođavanja što ga je smanjivala Kejnsova teorija.
Uspon moći korporacija i sindikata imaće jedno važno djelovanje na Kejnsovu teoriju. Biće glavni činioci njegovog neuspjeha u času kada ne bude postojao samo problem depresije, nego i problem inflacije. Jedno od pitanja, koje se često dovodi u vezu sa Kejnsovom revolucijom, jeste koliko
je Kejnsovo učenje zaista originalno. Mnogi među ekonomistima, ne bez razloga, tvrde da bi više pažnje trebalo posvetiti njegovim brojnim prethodnicima.
Tako je Maltus, još 100 godina prije Kejnsa iznio tezu da može postojati opšti manjak potražnje. Dž. A. Hobson, u generaciji koja je prethodila Kejnsovoj, iznio je tezu da je uzrok ekonomskih kriza prevelika štednja. Osim toga, nekoliko godina prije nego što je izašla „Opšta teorija zaposlenosti kamate i novca“ u Švedskoj su neki veoma ozbiljni ekonomisti razradili i čak donekle, primjenjivali te iste ideje. Upravo su oni prvi iznijeli
mišljenje da se budžet svake nacionalne vlade mora temeljiti na onom nivou budžetskih prihoda koji se stvara na nivou pune zaposlenosti. I da se budžet ne bi smio smanjiti kad pada trošenje. Kejnsa je anticipirao 20-ih godina XX vijeka školski inženjer C. H. Daglas punih nekoliko godina prije Kejnsove teorije. Takođe, Kejnsu je prethodio Vadil Kečings, jedan od finansijskih ,,čudotvoraca“ 20ih godina XX vijeka. Zajedno sa Džonom Djuzom i nekim drugim ortacima Kečings je bio jedan od pokretača tri velika investicijsko-akcionarska poduhvata tog razdoblja. Bili su to finansijski poduhvati
na ivici likvidnosti. U vrijeme kada se upleo u te poduhvate, Kečings je dalekovido razmotrio uzroke poslovnih kriza. Zajedno sa Viljemom Fosterom, napisao je dvije izuzetno značajne knjige. Jedna od njih ,,Put u izobilje“ bila je mnogo čitana za vrijeme Velike depresije. Suprotstavivši se Seju autori knjige tvrdili su da je prekomjerna štednja (tj. štednja koja dovodi do manjka kupovne moći), moguća i čak normalna pojava; kao lijek protiv toga, predlagali su da država pozajmljuje i troši, a upravo je to kasnije predložio Kejns. Na početku tridesetih godina, najlucidniji predavač na Harvardu bio je Džon Vilijams. Na sveopšte iznenađenje, svojim studentima je rekao da se Kečingsova teza kao i Fosterova o prevelikoj štednji i odstranjivanju njezinih poslijedica ne smiju olako odbaciti. Drugi su ekonomisti pokazali mnogo manje tolerancije, a i neekonomisti nijesu imali veće razumijevanje. Ruzvelt je pročitao tu knjigu prije odlaska u Bijelu kuću i napisao na svom primjerku: ,,Odviše lijepo da bi bilo istinito. Ne može se za ni za što dobiti nešto“. Valja naglasiti da se i lanac listova novinarskog magnata Hersta još prije Ruzveltovog dolaska na vlast, energično zalagao da država uzme zajam od pet milijardi dolara (fantastična svota za tadašnje vrijeme) i da njime finansira javne rado-
ve. Nju dil je i donio niz programa javnih radova i javnog zapošljavanja, istina u manjem obimu, nego što je tražio Herst. I na kraju, treba napomenuti da je čuveni ekonomista Irvin Fišer već na početku 1933. godine predlagao da se novac koji država dobije zajmovima preliva ravno u platne fondove privatnih firmi, nagovarajući Ruzvelta da uredi da država uzima zajmove i novac iz tako nastalih zajmova i beskamatno pozajmljuje privatnim poslodavcima. Prema Fišerovoj tvrdnji, tim bi se postupkom podstaklo da se novac troši. Sredinom tridsetih godina XX vijeka kejnsijanski sistem doživio je jednu konkretnu primjenu. Riječ je o ekonomskoj politici Adolfa Hitlera i Trećeg rajha. Ta politika sastojala se u tome da je država uzimala velike zajmove za različite javne izdatke, u prvo vrijeme uglavnom za civilne svrhe: za gradnju željeznica, kanala, autoputeva… Rezultat te politike bilo je mnogo efikasnije rješavanje problema nezaposlenosti nego u ma kojoj industrijskoj zemlji. Nacisti su uspješnije liječili ekonomske boljke tridesetih godina nego Sjedinjene Države. Iskorijenili su nezaposlenost, stimulirali industrijsku proizvodnju brže nego Amerikanci, a u srazmjeri prema svojim resursima, rješavali su svoje monetarne i trgovinske probleme uspješnije i svakako maštovitije. Dijelom se to dogodilo iz razloga što su se nacisti u mnogo većim razmjerama koristili deficitarnim finansiranjem. Godine 1936. u Njemačkoj je ta kriza uglavnom prošla, a u Sjedinjenim Državama trajala je još dugo nakon toga. ,,Hitler je otkrio kako se liječi nezaposlenost prije nego što je Kejns uspio protumačiti zašto ona nastaje“, naglasila je Džoan Robinson. Godine 1936, kada su cijene i nadnice u Njemačkoj krenule uzlaznom spiralom, Hitler je preuzeo nov korak: kombinovao je ekspanzivnu politiku zapošljavanja sa sveobuhvatnom kontrolom cijena. Treba napomenuti da je nacistička ekonomska politika bila ad hoc reagovanje naoko bezizlaznu situaciju. Nezaposlenost je dobila očajničke razmjere pa državi nije preostajalo ništa drugo nego da uzme zajmove kako bi zaposlila ljude. Kada je porast nadnica i cijena ugrozio stabilnost, jednostrano je uvedeno ,,plafoniranje cijena“. Iako se u prethitlerovskoj Njemačkoj mnogo diskutovalo upravo o takvoj politici, vrlo je vjerovatno da te rasprave nijesu uticale na Hitlera i njegove doglavnike, jer se oni nijesu ubrajali u ljude koji čitaju knjige. Tek likvidiranje zaposlenosti u Njemačkoj u vrijeme Velike depresije (i to bez izazivanja inflacije) i s početnim otklanjanjem samo na civilne projekte bio je izuzetno veliki uspjeh. Što se ovaj poduhvat rijetko hvali, „zasluga je Hitlera i njegovih doglavnika“. Bilo je opšte mišljenje da nacistička vrhuška nije mogla uraditi ništa dobro. •
Dnevni list
Elektronska pošta: desk@pobjeda.me
Direktor i glavni i odgovorni urednik:
NENAD ZEČEVIĆ
Zamjenica izvršnog
direktora: MILENA GOLUBOVIĆ
Direktorica marketinga: ŽELJKA RADULOVIĆ
REDAKCIJSKI
KOLEGI JUM
Zamjenice glavnog i odgovornog urednika
RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ
MARI JA JOVIĆEVIĆ
Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika
đURđICA ĆORIĆ politika
SRđAN POPOVIĆ ekonomija
JELENA MARtINOVIĆ društvo
JOVAN NIKItOVIĆ kultura
DRAGICA šAKOVIĆ crnom gorom
Urednici
ANA RAIČKOVIĆ crna hronika
NIKOLA SEKULIĆ hronika podgorice
JOVAN tERZIĆ arena
SLOBODAN ČUKIĆ feljton i arhiv
MARKO MILOšEVIĆ dizajn
DRAGAN MIJAtOVIĆ fotografija
LOGOtIP POBJEDE
Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija Anton Lukateli (1944)
PORtAL POBJEDE
Urednik
BOJAN đURIšIĆ
Zamjenica urednika
ANA POPOVIĆ
OBJEKtIV
Urednica
MARIJA
IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
tELEFON
020/409-520 redAkcijA
020/409-536 MArketiNg
020/202-455 ogLAsN o
Naziv osnivača: Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import „Nova Pobjeda“ - Podgorica
Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5 PIB: 03022480
Vlasnička struktura „Nove Pobjede“ - 100% udjela „Media-Nea“ D.O.O. Podgorica
Vlasnička struktura
„Media-Nea“ - 99,99% udjela
First Financial Holdings
sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5, PiB „Media Nea“: 02842777
Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100%
udjela Petros Stathis
sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3
PiB „First Financial Holdings“: 02628295
Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum
Broj žiro računa „Universal capital Bank“: 560-822-77
Tiraž: 3.500
Cjenovnik čitulja
Formati Cijene
1/9
1/8
OBAVIJEST O SMRTI do 110 riječi 15€
POMEN do 110 riječi (2 slike), do 40 riječi (4 slike)
OBAVIJEST O SMRTI do 180 riječi
POMEN do 180 riječi (2 slike), do 100 riječi (4 slike) 55€
1/36 do 20 riječi (1 slika)
1/20 do 30 riječi (1 slika) do 15 riječi (2 slike)
1/18 do 40 riječi (1 slika)
1/12 do 80 riječi (1 slika) do 40 riječi (3 slike)
1/6 do 160 riječi (3 slike) do 60 riječi (6 slika)
1/5 do 190 riječi (4 slike) do 70 riječi (8 slika)
1/4 do 220 riječi (3 slike), do 80 riječi (6 slika), do 30 riječi (9 slika)
1/2 do 320 riječi (5 slika), do 140 riječi (10 slika)
1/1 do 470 riječi (1 slika), do 380 riječi (4 slike) do 270 riječi (8 slika), do 120 riječi (12 slika)
U slučaju objavljivanja simbola, broj riječi se umanjuje za 20. Prostor 1/36 ne može da sadrži simbol. tel: 020 202 455; viber: 068 034 555; e-mail: oglasno@pobjeda.me
U Kotoru, prodajem četvorosoban stan na prvoj liniji. Stan se nalazi na drugom spratu kamene kuće i udaljen je 10 minuta hoda do Starog grada.
Tel: 069/ 878 737
Dana 9. avgusta 2025 u 60. godini preminula je naša draga
KRSTA LOJPUR
Saučešće primamo u gradskoj kapeli u Baru 10. avgusta od 10 do 15 časova i 11. avgusta od 10 do 14 časova. Sahrana će se obaviti istog dana u 14.30 časova na gradskom groblju Gvozden brijeg u Baru.
OŽALOŠĆENI: suprug ZLATKO IVETIĆ, sinovi STEVAN i NIKOLA, sestra RUŽICA, brat RAJKO sa porodicom, đeveri ZORAN i DRAGAN i ostala mnogobrojna rodbina
Poštovani
čitaoci i korisnici oglasnog prostora, materijal za objavljivanje čitulje možete poslati na
e-mail: oglasno@pobjeda.me
Potrebno je poslati tekst čitulje, fotografiju i kopiju uplatnice
Dana 9. avgusta 2025. preminula je, poslije kratke i teške bolesti, u 68. godini, naša voljena
LJILJANA ČAĐENOVIĆ rođena VUKIĆEVIĆ
Saučešće primamo u gradskoj kapeli Čepurci 10. avgusta od 10 do 14 časova i 11. avgusta od 10 do 12 30 časova, kada krećemo za groblje Zagorič, gdje će se obaviti sahrana u 13 časova.
OŽALOŠĆENI:
suprug SRETEN, sinovi SLOBODAN i TOMO, unuk JAKŠA, sestre KATA i ZORICA i ostala mnogobrojna rodbina ČAĐENOVIĆ i VUKIĆEVIĆ
437
Umrla je moja voljena i predobra babica
Draga babice, u mojem odrastanju velika podrška si bila, puno ljubavi mi pružila i svemu lijepom učila, u izradi školskih zadataka pomagala i sa sobom svugdje vodila. Bez tebe će život biti mnogo prazniji i siromašniji. Ali, i pored toga neću ti reći zbogom, jer ću te tražiti i naći u mojim snovima, u pričama, u pročitanim lektirama, na časovima, na putovanjima i na svim mjestima na kojima sam sa tobom bio. Mnogo te volim i nikad te neću zaboraviti.
OGLASNO ODJELJENJE
tel/fax: 020/202-455, tel/viber: 068/034-555
Posljednji pozdrav
Teško mi je da se pomirim da te više nema među nama. Da glasno i razumljivo rečeš bez uvijanja ono što misliš. Rijetko ima tih ljudi kao ti, da sa puno emocija izneseš istinu u društvu. Bio si zaštita našeg okruženja.
Za tebe nije bilo prepreka, rušio si ih sa lakoćom. Milo, ti si bio iskrena duša i ljudska gromada uvijek spremna kao zapeta puška da bez poziva uskočiš đe treba. Osjećamo prazninu bez tebe, bez tvog iskrenog druženja, bio si uvijek prvi što nije bilo lako.
Milo, veliki ljudi kao ti imaju upisan u knjige samo dan rođenja, jer ti ćeš vječno živjeti i nikad nećeš umrijeti.
Mi se fizički nećemo sretat, ali živjećemo sa sjećanjima na tebe koja neće nikada da izblijede. To nam daje osjećaj sigurnosti koju smo imali uvijek sa tobom. Zbogom, nikada prežaljeni druže. Neizmjerna ti hvala što si se sa mnom družio 40 godina.
ISMAIL BERIŠA sa porodicom
Posljednji pozdrav dragom drugu
Posljednji pozdrav dragoj kumi
LJILJI ČAĐENOVIĆ
Neka tvoja dobra duša počiva u miru, a mi ćemo zauvijek pamtiti tvoju plemenitost i ljubav koju si nam nesebično pružala. Hvala ti za sve.
Tvoji: ŠPIRO, DUDA i UNA DEDIĆ
MIJU DRAKIĆU
Hvala ti na iskrenom drugarstvu. Počivaj u miru.
MIJO GAZIVODA, MIJO PAJOVIĆ i RATKO JOLIČIĆ
Posljednji pozdrav našem
451
VESELINU VESKU MIJAČU Počivaj u miru, čuvaćemo te od zaborava.
Brat MIHAILO i sinovi IVAN i SAVO
Pošljednji pozdrav
VESKU MIJAČU
Fala ti za iskreno prijateljstvo. Počivaj u miru, dragi Vesko. DRAGAN VUJOVIĆ sa porodicom
Sa ośećanjem velikog bola i tuge, opraštamo se od naše prijateljice
ČAĐENOVIĆ
Draga naša Ljiljo, kratak bi ovaj život za ostvarenje Tvojih planova.
Umjesto da u miru i radosti, sa porodicom i Tvojim unukom Jakšom provodiš penzionerske dane, opaka bolest prekide te snove i nade.
Pamtićemo te po humanosti, toplini, ljudskosti, privrženosti porodici i nesebičnoj pomoći svima kojima je zatrebala.
Počivaj u miru.
MINJO i JASNA RAŽNATOVIĆ sa šćerima NELOM, NINOM i JELENOM
Posljednji pozdrav dragom zetu
VESKU MIJAČU
Neka tvoja dobra duša počiva u miru. SLOBODAN i MIRJANA ĐURANOVIĆ sa porodicom
Dana 11. avgusta
MUNEVERA RADULOVIĆ
Nose te u srcu i čuvaju od zaborava tvoji: brat SADO i sestre MIRA i DŽENETA
Navršava se četrdeset tužnih dana da nije sa nama naš voljeni
448
SVETOZAR Jovanov – Jošov OTAŠEVIĆ
Vrijeme prolazi, bol i tuga ne prestaju. Bio si primjer bezgranične roditeljske ljubavi, dobrote i plemenitosti.
Ponosni smo na tvoj časni život.
Uspomenama i sjećanjem na tebe čuvaćemo od zaborava tvoj dragi lik.
Počivaj u miru, zajedno sa Jošom, našom ranom neprebolnom.
U neđelju, 10. avgusta, uža porodica će posjetiti tvoju vječnu kuću.
Tvoji:
ANĐA, TANJA, BOJAN, MIRKO, VALENTINA, mala MINA i ostala rodbina
Navršavaju se tri godine od kada nas je prerano tragično napustio naš voljeni suprug, otac, brat i stric
Otišao si mlad, a život je stao u jednom trenutku.
Ostala su pitanja bez odgovora, tuga koja ne prolazi i ljubav koja nikada neće izblijedjeti. Tvoja dobrota, osmijeh i snaga ostaju urezani u našim srcima.
Pozivamo rodbinu, prijatelje, kumove i sve koji su ga voljeli da u nedjelju, 10. avgusta, u 10 časova posjetimo njegovu vječnu kuću.
Ožalošćena porodica MITROVIĆ
Navršava se četrdeset dana otkako nije sa nama naš voljeni
Otkad si nas napustio ništa više nije isto i nikad više neće ni biti.
Bio si stub naše porodice i oslonac svima nama.
Uvijek si bio tu za sve nas, uvijek si znao šta reći, kako pomoći i ohrabriti. A sada kada te više nema, mnogo je teško, mnogo nam fališ... Nedostaješ nam svakog dana, u svakoj situaciji, na svakom mjestu. Đe god da se okrenemo, šta god da pomislimo, sve podsjeća na tebe.
Tvoja toplina, osmijeh i snaga ostavili su trag koji nikada neće izblijedjeti.
Ostaćeš zauvijek u našim srcima i mislima...
Vole te tvoji LJILJA, MARKO i LUKA sa porodicama
Dana 10. avgusta 2025. navršavaju se tri godine od smrti mog plemenitog i voljenog brata
DARKA MALIŠIĆA diplomiranog inžinjera saobraćaja
Dragi brate, bol, tuga i praznina za tobom nikad ne mogu proći. Vrijeme ne može izliječiti rane koje nosim tvojim preranim odlaskom, moj jedini brate. Tvoja dobrota, vedrina i nesebična podrška koju si pružao svima, ostaju zauvijek. Sa ponosom govorim o tebi, tvom časnom životu, intelektu i sposobnostima koje si posjedovao.
Bol i praznina bez tebe nikada ne mogu proći, a ti ćeš ostati voljen i nezaboravljen.
Zauvijek tužna bez tebe tvoja jedina sestra DIJANA 445
439
426 Navršavaju se četiri godine od kada nije sa nama
BRANISLAV – BAĆKO RAKOJEVIĆ
Dragi Baka, iskreni druže, velika je praznina otkad te nema. Mnogo mi nedostaješ. VOJIČIĆI VESO, NADA, ANA i MAKSIM
Neđelja, 10. avgust 2025.
Tri godine od kada nisu sa nama naši
Sjećanja na vas nikad neće proći. Živite u našim srcima, pominjemo vas i s velikom tugom i bolom sjećamo zajedničkih uspomena i trenutaka provedenih zajedno. Počivajte u zagrljaju vaše majke.
Vole Vas Vaši
ĆANA, DRAGAN - BARI, MAJA, KSENIJA, MILAN i LUKA
Voljeni naši
NATAŠA, MARKO, MAŠAN
Dani prolaze, ali ni jedan bez sjećanja na vas. Živite kroz najljepše uspomene... Vole vas VLADO, BATO i DANKA
OBAVJEŠTENJE
Poštovani
čitaoci i korisnici oglasnog prostora, materijal za objavljivanje čitulje možete poslati na
e-mail: oglasno@pobjeda.me
Potrebno je poslati tekst
čitulje, fotografiju i kopiju uplatnice
OGLASNO ODJELJENJE
tel/fax: 020/202-455, tel/viber: 068/034-555
Tri naše, najsjajnije zvijezde, tri godine našeg preteškog bola
O!!! Prokleti krvnici što nam srca razoriste, što nevine njih ubiste... Prokleta krvnička majko, ženo, brate sve ste znali, a ništa nijeste pokušali. Šta da vam kažemo, životi naši, kada naš život bez vas nije život.
Teška patnja i bol razaraju naše duše. Svaki sekund ste u našim mislima, ranjenim srcima, tako će biti dok ne dođemo u vaš zagrljaj.
Još uvijek vas tražimo na mjestima, gdje ste najviše bili. Ne prihvatamo istinu da nas više nećete zagrliti. Vi ste bili naša radost, sunce koje nas je grijalo, naša ljubav najveća na svijetu. Đed, baba i ujo nijesu niti će vas ikada zaboraviti, jer bol, tuga za vama su sve jače. Borba sa tugom je nepodnošljiva, a za istinom i pravdom nećemo posustati, moraće svi odgovarati.
Dajte nam snage da izdržimo do kraja, jer nikome nećemo oprostiti vaše živote. Zauvijek ste tu i na javi i snu.
Vaši zauvijek đed BATO, baba VESNA, ujo NEBOJŠA
NATAŠA, MAŠAN, MARKO
Dani i godine prolaze, ali ni jedan bez sjećanja na vaše nevino izgubljene živote. Uvijek ćete biti u našim mislima i srcima, gdje ćemo vas čuvati od zaborava kroz najljepše uspomene.
Stric VOJO sa porodicom
MAŠAN MARKO
I ovaj avgust nas je vratio u 2022. godinu kad smo ostali bez vas. Vrijeme prolazi, ali ostaju uspomene. Zauvijek ste u našim srcima. Tvoji HUMANITARCI
Tri godine dana su od 31 godina je od smrti naše smrti našeg PUNIŠE SLAVICE
Vaš lik i dobrota ostaće zauvijek u našim srcima. Nedostajete nam…
NATAŠA, MARKO, MAŠAN
Prođoše tri tužne godine od kada niste sa nama. Zauvijek ćete biti u našim mislima i srcima. Čuvamo vas od zaborava.
MARIJA, ŽARKO, MIA, MARKO, MILOŠ
Tri godine 31 godina
PUNIŠE SLAVICE MUŠIKIĆ
Živjećete zauvijek u našim sjećanjima.
Ćerka NADA sa porodicom 470 Tri godine 31 godina
Nedostajete…
PUNIŠE SLAVICE MUŠIKIĆ
Ćerka SLAVKA sa porodicom
Puste tri godine prođoše, duše moje Ostadoh bez vas troje zauvijek u jednom trenu, nasilno, nepravedno, prekinuti iz mog naručja.
Ostao sam ja sam – da nosim bol, da sakupljam uspomene kao mrvice po mračnom prokletom podu, da živim za ono što više ne mogu zagrliti. Znam da vrijeme ne liječi rane. Znam samo da ljubav ne umire. I da vas volim sve jače i jače kako dani prolaze.
Čuvajte se gore, moji anđeli. Čuva vas moja Naja mila. A ja ću ovdje... dok me ne pozovu vaši glasovi.
A sada, tri godine prošle U kući je tišina.
U meni je praznina.
U svijetu nema više lijepih osmijeha vaših! Ne postoji dan da ne mislim o vama.
Ne postoji noć u kojoj vas ne sanjam!
Nataša, ti si bila svijetlo mog života, stub naše kuće i porodice, nježna, hrabra i posvećena majka i žena!
Mašane, tvoja radoznalost je palila osmijehe gdje god si kročio, udarac lopte koji je letio i sve zapanjio. Marko, tvoj smijeh i plave oči su bile pjesma koju sam želio da slušam do kraja života.
Ostao sam ja - da nosim bol, da sakupljam uspomene kao mrvice po mračnom podu, da živim za ono što više ne mogu zagrliti nikada.
Prošle su tri godine, a meni i dalje djeluje kao juče, još vas čekam a vas nema. Sjećam se kao juče kada su se tvoja stopala, Nataša, tiho šunjala po kući, da me ne bi probudila, dok si pjevala dječacima uspavanku i spremala.
Kada su Mašanove oči sijale kao dvije zvijezde dok je trčao mali fudbaler ka meni raširenih ruku!
Kada je Marko, prvi put izgovorio („tata Loki“) i u tom glasu je bilo više života nego što danas ima u čitavom svijetu oko mene!
A sada, tri godine prošle...
U kući je pustinja i tišina i hladovina…
U meni praznina.
Nikada niste stigli da porastete uz mene, ali si zauvijek veliki u mome srcu.
Marko moj, moje malo sunce, tvoja prva riječ („tata Loki“), a ti sine, Maško moj, ponos moja! Vaši osmijesi urezali su se u moju dušu. Tako ste mali otišli sa svojom majkom, a ostavili mi najveću prazninu i bol. Tri godine bez vas – jedan život koji više nije cijeli.
Bez vas – jedan otac koji diše, ali više ne živi.
Bez vas svijet koji je izgubio svoje boje.
Zauvijek ćete biti dio mene. U svakom dahu. U svakoj suzi.
U vječni spomen mojoj voljenoj supruzi Nataši i mojim sinovima, anđelima Mašanu i Marku.
Tragično i nasilno ste mi oduzeti, ali iz mog srca nikada niste otišli. Nosim vas sa sobom svakog dana, u tišini, u suzi, u svakoj muci.
Nataša – moja snaga i ljubav.
Mašan – moj ponos i osmijeh.
Marko – moje oko plavo sunce malo.
Tri godine bez vas su tri vječnosti bola.
Ljubav prema vama ne zna za kraj.
Porodice Martinović i Pejović će 10. avgusta u 10 časova na mjesnom groblju Bajice posjetiti njihovu vječnu kuću.
Zauvijek vas voli vaš – muž i otac ROKI
Navršava se četrdeset dana otkako nas je napustio naš voljeni
ŽARKO POPOVIĆ
Prošlo je četrdeset dugih dana od tvog odlaska, a ti si i dalje tu u svakom našem koraku, dahu i trenutku. Śole naš! Nevjerica, vječna tuga i ponos.
Brat MILOŠ sa familijom
Četrdeset je dana od smrti mog dragog brata
Još uvijek mi je teško da povjerujem da te više nema. U srcu mi odjekuje tvoj smijeh, tvoje riječi, tvoja snaga i tvoja dobrota. Bio si moj prijatelj, moj ponos.
Sestra RADMILA - MIRA MARSENIĆ sa porodicom
Sjećanje na našeg
Godina je prošla, a sjećanja ne blijede.
Hvala ti za svu ljubav, podršku i lijepe uspomene. Bio si naš oslonac i čovjek velike duše.
S ljubavlju te pamtimo i sa tugom spominjemo.
TVOJA PORODICA
Navršava se četrdeset tužnih dana od prerane smrti našeg dragog
BOJANA POPIVODE
Dragi Bojane, teško je prihvatiti tvoj iznenadni i prerani odlazak. Počivaj u miru.
Stric SLAVKO sa porodicom
Prošlo je šest godina otkako nas je napuštio naš dragi otac
RADOMIR POPIVODA
Vrijeme prolazi, ali uspomene i ljubav prema tebi ostaju zauvijek.
Tvoj sin SLAVKO sa porodicom
Četrdeset je dana od smrti našeg voljenog supruga, oca i đeda
Otišao si tiho, onako kako si i živio, dostojanstveno, skromno, s puno ljubavi. Ostavio si za sobom trag koji se ne briše, u našim životima, u našim dušama. Tvoja blaga riječ, tvoj osmijeh, tvoja prisutnost, zauvijek će nam nedostajati. Bio si muž pun razumijevanja, otac koji je volio bez granica, đed kakav se teško rađa, čovjek kakav se rijetko srijeće.
Zahvalni smo ti za svaku sekundu koju smo proveli sa tobom, za ljubav koju si nam dao, za vrijednosti koje si ugradio u nas. Tvoje mjesto u našim životima niko neće moći da popuni. Vječno zahvalni i ponosni na tebe.
U krugu uže porodice ćemo posjetiti njegovu vječnu kuću.
Supruga LIDIJA i šćeri IVANA, TIJANA, MARIJA i VANJA sa porodicama
Prošlo je 40 dana otkad si otišao, a bol ne prolazi. Nedostaješ svima - meni, tetku, sestrama i našim unucima... jer si bio dio naše kuće, našeg srca... Tvoja dobrota, tvoja iskrenost, ona bezazlena duša koju si nosio... sve je to ostavilo trag koji se ne briše. Ništa te ne može zamijeniti.
Voljeli smo te beskrajno i voljećemo te dok smo živi... Neka te anđeli čuvaju, Naš dobri Boki...
Tvoji: tetka NATAŠA, tetak SREĆKO i sestre ANDRIJANA, NINA, ANA i SANDRA
Navršava se 40 tužnih dana od smrti našeg voljenog
BOJANA POPIVODE
Rastanak sa tobom donio je prazninu koju vrijeme ne može izbrisati. Dan za danom ide, a nijedan bez sjećanja na tebe.
Počivaj u miru, anđele, a mi ćemo te čuvati od zaborava.
Stric MOMO, strina SANDRA i brat MILOŠ
Četrdeset je dana od iznenadne smrti našeg dragog
BOJANA POPIVODE
Izdalo te je srce, a tvoje je bilo veliko, plemenito i puno ljubavi za svakog. Otišao si bez riječi i ostavio prazninu koju ništa ne može ispuniti.
Tvoj iznenadni odlazak slomio je naša srca.
Neka tvoja dobra i plemenita duša počiva u miru.
Čuvaćemo te od zaborava.
ŽELJKO KRIVOKAPIĆ i MIŠO KADIĆ
Neđelja, 10. avgust 2025.
Danas se navršavaju dvije godine od kada je prestalo da kuca srce moje vile crnogorske
Ima neka moć u dobrim ljudima, oni su jaki i poslije smrti. Događa se da i dalje žive po svojim riječima i djelima, a najviše po dobroti srca.
Nedostaješ, divna moja prijateljice.
VUKADINOVIĆ
U svakom trenutku mislim na tebe. Molim se za oprost. Volim te i vjerujem u vječnost.
Tvoj GORAN
Tvoji: suprug JOVAN i sinovi SRĐAN i GORAN sa porodicama 441 Majko moja
Danas se navršavaju dvije godine dana otkako nije sa nama naša voljena
Bila si temelj i sigurnost porodici, uzorna supruga i majka. Ponosni na tebe i zahvalni na svemu tugujemo za tobom i s ljubavlju te čuvamo od zaborava.
446
Dvije teške i mnogo bolne godine proživljavaju tvoji najdraži
MILA MUGOŠA – VUKADINOVIĆ
Naša brižna, nježna i predobra sestra. Dušo naše porodice, nikada te ne možemo zaboraviti. Sa tobom u mislima do našeg trajanja.
Tvoji MIOMIR i MARINA
Prošle su dvije tužne godine od kada nas je napustila naša
MILA Jovanova VUKADINOVIĆ rođena MUGOŠA
Draga sestro, tuga ne prolazi, a bol ne jenjava. Tvoja dobrota, tvoja toplina i tvoj vedar duh su zauvijek urezani u našim sjećanjima. Naučila si nas što znači voljeti bezuslovno, pomagati bez razmišljanja i smijati se i kad je teško. Takvu te pamtimo i nosimo u srcu i duši.
Tvoji: MARINA, BRANISLAV, MILENA, EAMON, ALEKSANDAR i OLIVER
447
Dvije godine bez tebe, moja
KEKA
Teško je povjerovati da te nema. Ne mogu više da ti čujem glas, ali živiš, kao da je vrijeme stalo.
Volimo te, mislimo na tebe, čuvamo te, sjećamo se.
Godina dana sestro
Tvoja MILENA
CEROVIĆ
U srcu čuvam svaki tvoj pogled, najljepši osmijeh. Ne mogu se pomiriti sa tim da nijesi sa mnom, bila si posebna sestra, ni vrijeme ni riječi ne mogu opisati koliko mi fališ. Tvoja sestra OLIVERA sa porodicom
SJEĆANJE pet godina 17 godina
SAVO JANKOVIĆ LJILJANA BEČIĆ
Godine prolaze, ali bol za vama nikada neće prestati. Zauvijek u našim srcima!
Porodica JANKOVIĆ
