Neđelja, 8. jun 2025. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXXI / Broj 21369 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 1 euro
NE! RATU U UKRAJINI
OZBILJNA ZABRINUTOST: Međunarodna nansijska korporacija, članica Grupacije SB, traži objašnjenje od Vlade zbog sporne odluke Tenderske komisije da odbaci tehničku ponudu korejskog ponuđača za koncesiju za aerodrome
Premijer Spajić pozvao je Tendersku komisiju da pažljivo razmotri ekspertske stavove Svjetske banke, dok Đeljošaj poručuje da Tenderska komisija ne vjeruje u postupke IFC-a i da neće prihvatiti da podnosi izvještaj konsultantima koje plaćaju. Ekonomski analitičar Miša Brkić smatra da u ovoj zbrci i Srbija ima interes jer je pozadina ponude srpskog ministra Siniše Malog namjera Beograda da ne učestvuje na legalnom tenderu, već da to bude pogodba u ,,četiri oka“ ljudi iz vlasti dvije države
Podgoričani dobili drugi meč u Podgorici protiv Partizana i izjednačili rezultat na 1-1 u nalnoj seriji plej-ofa ABA lige
NO! TO THE WAR IN UKRAINE
Admiral u penziji ocijenio da su izjave čelnika za bezbjednost i odbranu da će veting u Vojsci početi izborom novog načelnika Generalštaba pravno neutemeljene
Samardžić: Populizam i zamjena odgovornosti
„Prašinu“ skuplja
Iako Crna Gora nema poseban zakon o vetingu, funkcionalni elementi tog procesa u sistemu odbrane već postoje – posebno kroz mehanizme bezbjednosnih provjera i upravljanja kadrovima. Načelnik Generalštaba nema pravnu ni institucionalnu mogućnost da proces vetinga sprovodi, koči ili osporava. Takva nadležnost ne postoji ni u jednoj članici NATO saveza –kaže Dragan Samardžić
Predsjednik Socijalističke narodne partije o tenzijama i svađi na posljednjoj sjednici Glavnog odbora
Joković: Nijesam se zalijetao ni na koga, vrijeđanje pod lažnim
Kakva god bude odluka Glavnog odbora o organizaciji kongresa, biće tako. Nemam ništa protiv i da pozovemo prijatelje na kongres, i tome bih se radovao. Ali, iskreno mislim da treba da napravimo veliku proslavu 2028. godine kada se navrši 30 godina od osnivanja SNP-a –istakao je Joković
Veliki dio donacije UAE i crnogorske dijaspore za vrijeme kovida i dalje u skladištu
Pobjedi su eksperti pojasnili da ovakvi respiratori mogu da se koriste u domovima zdravlja, hitnoj pomoći, kolima za reanimaciju, prilikom intrahospitalnog transporta pacijenata, u urgentnom centru... Smatraju da je bolje da postoje, pa i neiskorišteni, u određenim zdravstvenim ustanovama, nego da ih nema i da se na taj način ugrozi život pacijentu
,,ŽENSKO ZANIMANJE“
U crnogorskim predškolskim ustanovama radi čak 1.369 vaspitačica
Otac je doveo ćerku od tri godine i kao i svaki roditelj, pitao me: ,,Gdje je vaspitačica iz ove grupe?“. Nasmijao sam se i rekao: „Ja sam.“ „Ma ozbiljno te pitam!“, nastavljao je roditelj. „Ali ja sam vaspitač.“, istrajavao sam u odgovoru. Pogledao me ljutito, uzeo ćerkicu za ruku i otišao. Poslije 15-ak minuta, kada mu je vjerovatno neko objasnio da ja zapravo jesam vaspitač, došao je i izvinio se – kaže za Pobjedu vaspitač Boško Golubović
Kriminolog sa Pravnog fakulteta u Podgorici komentarisao saslušanje Duška Markovića i Milana Paunovića pred Anketnim odborom Nije
dobro ubirati političke poene na žrtavama zločina
Niti je sve bilo tako crno za vrijeme bivšeg režima niti je sve sjajno i bajno nakon promjene vlasti. Istina je uvijek bila i biće negdje između. Mnogo je važnije uraditi sve da se zločini rasvijetle u potpunosti - kazao je za Pobjedu prof. dr Velimir Rakočević
Kriminolog sa Pravnog fakulteta u Podgorici komentarisao svjedočenja
Duška Markovića i Milana Paunovića pred Anketnim odborom
Političari, kao i uvijek, ove iskaze ocjenjuju shodno svojim političkim interesima. Niti je sve bilo tako crno za vrijeme bivšeg režima niti je sve sjajno i bajno nakon promjene vlasti. Istina je uvijek bila i biće negdje između - ocijenio je Rakočević
PODGORICA – Niti je sve bilo tako crno za vrijeme bivšeg režima niti je sve sjajno i bajno nakon promjene vlasti. Istina je uvijek bila i biće negdje između. Nije dobro ubirati političke poene na zlim sudbinama žrtava zločina. Mnogo je važnije uraditi sve da se zločini rasvijetle u potpunosti.
To je, između ostalog, kazao u razgovoru za Pobjedu prof. dr Velimir Rakočević, kriminolog, komentarišući svjedočenja bivšeg premijera i šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost Duška Markovića i bivšeg visokog policijskog službenika Milana Paunovića pred Anketnim odborom za postupanje državnih organa u slučajevima politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce.
svjEdočENjE
- Njihovo svjedočenje direktno je vezano za dužnosti koje su pokrivali tokom rada u bezbjednosnom sektoru. Izlaganje Markovića odnosilo se na saznanja koja je mogao saopštiti, a da ne uđe u inkriminisanu zonu odavanja tajnih podataka iz vremena rukovođenja ANB-om - kazao je Rakočević. On je podsjetio da je ta služba nadležna za sprečavanje djelatnosti usmjerenih protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti države u cilju zaštite nacionalne bezbjednosti i da je njena uloga prvenstveno preventivna.
- To znači da u nadležnosti ANB-a nije suzbijanje klasičnog, odnosno opšteg kriminaliteta. U proteklom periodu na našoj teritoriji nije registrovano nijedno ubistvo najviših predstavnika državnih organa gdje žrtve mogu biti predsjednik, predsjednik Skupštine, predsjednik Vlade, predsjednici Ustavnog i Vrhovnog sud i vrhovni državni tužilac, što bi bilo u nadležnosti ANB-a. S druge strane, prema njegovoj ocjeni, svjedočenje Milana Paunovića je bilo „znatno izdašnije zbog toga što je pokrivao ključne pozicije u službi javne bezbjednosti, odnosno u policiji“. - Ono što sigurno znam jeste da je i kao rukovodilac imao takav pristup da bude upoznat sa svim predmetima, da se u rasvjetljavanje najtežih krivičnih djela izvršenih od strane nepoznatih učinilaca direktno uključivao i da je bio posvećen poslu. Ukratko - bio je na izvoru informacija. U periodu njegovog rukovođenja
najvećim CB u državi bilo je nepodijeljeno mišljenje da se radi o časnom i odgovornom čovjeku - istakao je Rakočević. Na pitanje da ocijeni dio svjedočenja bivšeg premijera Markovića u kojem je priznao postojanje tzv. sedme uprave što nije u korelaciji sa izjavom bivšeg predsjednika države Mila Đukanovića koji je negirao njeno postojanje, Rakočević je pojasnio da su „podaci kojima je gospodin Marković raspolagao pretežno tajni, povjerljivi ili interni“.
- Budući da se radi o klasifikovanim podacima, lice koje tim podacima raspolaže može ih saopštiti samo ukoliko ga nadležni sud oslobodi dužnosti čuvanja službene tajne za potrebe krivičnog postupka. Mislim da je to bio razlog opreznijeg pristupa prilikom saslušanja - kazao je Rakočević.
S druge strane, on dodaje da se iz svjedočenja gospodina Paunovića u odnosu na podatke koje je saopštio ne može zaključiti da je povrijedio načelo tajnosti.
- Pogotovo ako se ima u obzir činjenica da je pretežniji interes javnosti da sve zna o ovim teškim krivičnim djelima - naveo je on.
Upitan da prokomentariše izjave predstavnika aktuelne političke većine koji kažu da su Paunovićevim svjedočenjem potvrđene dugogodišnje sumnje i saznanja o kojima se nije smjelo javno govoriti, dok predstavnici DPS-a i opozicije to vide kao politički obračun, Rakočević kaže da, ako je i dio onoga što je saopšteno tačno, to će još više produbiti nepovjerenje javnosti u rad institucija.
- Političari, kao i uvijek, ove iskaze ocjenjuju shodno svojim političkim interesima. Niti je sve bilo tako crno za vrijeme bivšeg režima niti je sve sjajno i bajno nakon promjene vlasti. Istina je uvijek bila i biće negdje između. Nije dobro ubirati političke poene na zlim sudbinama žrtava zločina. Mnogo je
Admiral u penziji ocijenio da su izjave u Vojsci početi izborom novog prvog
važnije uraditi sve da se zločini rasvijetle u potpunosti - ocijenio je Rakočević. Prema njegovim riječima, svaki iskaz dat u neformalnom postupku samo je informacija operativnog karaktera.
- On svoju punu vrijednost dobija samo ukoliko na osnovu tih informacija bude rasvijetljeno jedno ili više krivičnih djela i sve to dobije pravosudni epilog u vidu pravosnažne osuđujuće presude - dodao je Rakočević.
utvrđIvANjE IstINE
Na pitanje - da li je saglasan sa ocjenom dijela javnosti koji smatra da je Anketni odbor već ispunio svoju svrhu i da bi članovima Odbora trebalo obezbijediti dodatnu zaštitu, on je kazao da je „ovo samo početak u smislu utvrđivanja cjelovite istine“.
- Da bi se svrha ispunila, potrebno je da više iskaza i informacija iz drugih izvora bude kompatibilno, odnosno da nesumnjivo i direktno ukazuju na krivično djelo i učinioca. Ukoliko se na osnovu studiozne procjene utvrdi da nekom od članova Odbora treba osigurati zaštitu, tu kalkulacija ne smije biti, već treba postupiti po standardima u ovoj oblasti - dodao je Rakočević.
Da li javnost nakon iznesenih podataka treba da očekuje reakciju crnogorskog tužilaštva, Rakočević kaže da ne želi da prejudicira stvari.
- To prepuštam jedinom državnom organu koji je nadležan da goni učinioce krivičnih djela - kazao je on.
Na pitanje da li Crna Gora ima kapaciteta da se uhvati u koštac sa svim nepravilnostima i opstrukcijama koje opterećuju funkcionisanje države koja je na pragu EU, Rakočević je odgovorio konstatacijom da o tome koliko smo spremni da primijenimo evropske standarde najbolje govori neformalni dokument Evropske komisije o napretku u poglavljima 23 i 24.
- Tu je jasno ukazano na ograničene rezultate i nedostatak političke volje i posvećenosti. Naglašeno je da je samo peti dio reformskih aktivnosti u pravosuđu realizovan, da postoji pritisak na ovu granu vlasti, da postoje problemi oko vizne politike, odnosno da je potrebno mnogo više da radimo i da istinski želimo integraciju u Evopsku uniju. Zaključak je da - ako ne uložimo maksimalne napore da realizujemo reforme, nećemo biti sigurni putnici u EU - zaključio je Rakočević. I. MILovIĆ
PODGORICA – Apsolutno podržavam proces vetinga u svim državnim institucijama, pod uslovom da se sprovodi na zakonit, institucionalan i demokratski način – kazao je za Pobjedu admiral u penziji Dragan Samardžić, ističući da su izjave čelnika za bezbjednost i odbranu - da bez novog načelnika Generalštaba Vojske veting ne bi bio moguć, populističke i pravno neutemeljene
- Veting je važan mehanizam za jačanje povjerenja građana u institucije, posebno u sektoru bezbjednosti i odbrane. Međutim, izjave potpredsjednika Vlade Aleksa Bečića da ćemo „izborom novog načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore otvoriti dugočekani proces vetinga u sektoru odbrane, koji bez novog načelnika nije bio moguć“, kao i ministra (Dragana) Krapovića da se „...stvaraju preduslovi za temeljnu reformu i veting unutar sektora odbrane, a posebno unutar Vojske Crne Gore“ - populističke su i pravno neutemeljene – kazao je Samardžić, ističući da „povezivanje imenovanja načelnika Generalštaba sa početkom vetinga, osim što je netačno, predstavlja pokušaj stranačke populizacije i zamjene institucionalne odgovornosti“.
MEHANIZMI
Objasnio je da, iako Crna Gora nema poseban zakon o vetingu, funkcionalni elementi tog procesa u sistemu odbrane već postoje – posebno kroz mehanizme bezbjednosnih provjera i upravljanja kadrovima. - Oba direktorata nadležna za ove poslove nalaze se u okviru Ministarstva odbrane i neposredno su potčinjena ministru. Dakle, proces vetinga u sektoru odbrane nije u nadležnosti načelnika Generalštaba, već isključivo ministra odbrane. Načelnik Generalštaba nema pravnu ni institucionalnu mogućnost da taj proces sprovodi, koči ili osporava. Takva nadležnost ne postoji ni u jed-
Gdje su
zakoni,
Reforma sektora odbrane, kao i njegovo usklađivanje sa demo-
noj članici NATO saveza – kazao je Samardžić. Prema njegovim riječima, provjere u sektoru odbrane odavno se sprovode kroz zakonom definisane, sveobuhvatne bezbjednosne provjere, koje su u nadležnosti Ministarstva odbrane, odnosno Obavještajno-bezbjednosnog direktorata (OBD), i realizuju se u saradnji sa Agencijom za nacionalnu bezbjednost (ANB), Ministarstvom unutrašnjih poslova, Ministarstvom pravde i ostalim državnim organima. - Ove provjere se vrše u kontinuitetu: prilikom prijema u službu, postavljenja na nove dužnosti, angažovanja u međunarodnim misijama, kao i prilikom izdavanja dozvola za pristup tajnim podacima –bez obzira na to ko je na čelu Generalštaba. Načelnik Generalštaba na te procese nema nikakav uticaj – istakao je Samardžić.
kratskim standardima i NATO principima, jeste kontinuirani proces – ali upravo zato zahtijeva jasno definisanu odgovornost, političku volju i dosljedno institucionalno djelovanje – kazao je Dragan Samardžić A kad smo već kod reforme sektora odbrane,
izjave čelnika za bezbjednost i odbranu da će veting prvog čovjeka Generalštaba pravno neutemeljene
Iako Crna Gora nema poseban zakon o vetingu, funkcionalni elementi tog procesa u sistemu odbrane već postoje – posebno kroz mehanizme bezbjednosnih provjera i upravljanja kadrovima. Načelnik Generalštaba nema pravnu ni institucionalnu mogućnost da proces vetinga sprovodi, koči ili osporava. Takva nadležnost ne postoji ni u jednoj članici NATO saveza – kaže Dragan Samardžić
Rekao je da je upravljanje ljudskim resursima u Vojsci Crne Gore zakonski u nadležnosti ministra odbrane, a ne načelnika Generalštaba.
NADLEŽNOST
- Sva postavljenja oficira vrši Savjet za odbranu i bezbjednost, isključivo na prijedlog ministra. Načelnik Gene-
dodao je, valja se zapitati: čija je odgovornost što još uvijek nije stavljen u funkciju NATO radar za nadzor vazdušnog prostora, niti su donijeti prijeko potrebni strateški i zakonski dokumenti? Gdje su novi zakon o odbrani, zakon o Vojsci, zakon o kriznom menadžmentu?
ralštaba tom prilikom nema zakonsku obavezu da daje mišljenje, osim ukoliko ga ministar izričito ne zatraži –objasnio je Samardžić. Poručio je da odgovornost za reforme, kadrovsku politiku i sprovođenje vetinga u sektoru odbrane leži na civilnom rukovodstvu – prije svega ministru i Vladi – jer su, kako je kazao,
Zašto još nijesu donešene nove strategije - nacionalne bezbjednosti i odbrane, niti je izvršeno usklađivanje postojećih strateških dokumenata sa novim konceptima i planovima NATO? Neće biti da je to odgovornost načelnika Generalštaba –dodao je Samardžić.
Predsjednik Socijalističke narodne partije o tenzijama i svađi na posljednjoj sjednici Glavnog odbora
Sva postavljenja o cira vrši Savjet za odbranu i bezbjednost, isključivo na prijedlog ministra. Načelnik Generalštaba tom prilikom nema zakonsku obavezu da daje mišljenje, osim ukoliko ga ministar izričito ne zatraži –objasnio je Samardžić
upravo oni nosioci politika u toj oblasti, te ujedno i politički i pravno odgovorni pred građanima i parlamentom. - Zbog svega navedenog, povezivanje imenovanja načelnika Generalštaba sa početkom vetinga, osim što je netačno –predstavlja pokušaj stranačke populizacije i zamjene institucionalne odgovornosti – kazao je Samardžić. Uputio je novoimenovanom načelniku Generalštaba, brigadnom generalu Miodragu Vuksanoviću, „iskrene čestitke na postavljenju na ovu odgovornu dužnost, uz želje za uspješan i profesionalan rad u službi države Crne Gore“. Vuksanović je imenovan je za novog načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost 3. juna. On je na toj funkciji zamijenio Zorana Lazarevića. Istog dana oglasili su se potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić i ministar odbrane Dragan Krapović, najavljujući veting u Vojsci.
- Vjerujem da će izborom novog načelnika Generalštaba VCG biti otvoren dugočekani proces vetinga u sektoru odbrane, koji bez novog načelnika nije ni bio moguć. Taj proces ne smije više da čeka. Vojska mora pripadati državi, ne lobijima, ne podjelama, ne inerciji bivšeg sistema – kazao je, između ostalog, Bečić. Krapović je rekao da se, stupanjem Vuksanovića na dužnost, stvaraju i preduslovi za temeljnu reformu i veting unutar sektora odbrane, a posebno unutar VCG.
- Krajnji cilj tog procesa je eliminisanje negativnih pojava i praksi koje su decenijama podrivale sistem. Kako bismo stvorili vojsku utemeljenu na časti, znanju i profesionalizmu, u skladu sa porukama potpredsjednika Vlade Crne Gore Alekse Bečića – rekao je Krapović. I. KOPRIVICA
Kakva god bude odluka Glavnog odbora o organizaciji kongresa, biće tako. Nemam ništa protiv i da pozovemo prijatelje na kongres, i tome bih se radovao. Ali, iskreno mislim da treba da napravimo veliku proslavu 2028. godine kada se navrši 30 godina od osnivanja SNP-a – istakao je Joković
PODGORICA – Ni s kim se nikad u SNP-u nijesam posvađao. Lažne su informacije da sam se zalijetao na bilo koga na sjednici Glavnog odbora – kazao je za Pobjedu Vladimir Joković, predsjednik SNP-a, komentarišući medijske navode da je posljednja sjednica Glavnog odbora protekla burno, uz tenzije i umalo fizički obračun.
Joković je, na pitanje šta se desilo na sjednici Glavnog odbora i zbog čega su bile tenzije, rekao da se sve desilo jer je član GO pod lažnim profilima vrijeđao najistaknutije predstavnike vrha partije, što je izazvalo reakciju nekih članova Odbora. - Sjednica Glavnog odbora odvijala se u krajnje konstruktivnoj i demokratskoj atmosferi sve do završetka, kad su neki članovi Glavnog odbora reagovali nezadovoljni pisanjem jednog člana Odbora koji pod svojim lažnim profilima, a ima ih više, vrijeđa najistaknutije članove partije – predsjednika, poslanika Božovića, poslanicu Kaluđerović i mnoge druge, ne znamo iz kog razloga. Onda je na komentare da nije fer da se na takav način ophodi neko ko je član GO, da na najbrutalniji način sa lažnih profila napada članove GO, on tako burno reagovao da su pojedini članovi GO ušli u polemiku s njim, ali nije bilo fizičkog kontakta. Mi ćemo nastaviti da radimo, jer takav odnos i takvo pisanje do sada nikada nije u SNP-u zabilježeno – kazao je Joković. Na pitanje o kome je riječ, Joković je rekao da je to „potpuno nebitan lik“.
- Niko za njega ne zna ništa. To je čovjek koji tako piše pod lažnim imenima i prezimenima, i mi sve to znamo i priznao je to. Sasvim nebitna ličnost. SNP neće ulaziti u takve prljavštine nego će uvijek ostati dosljedan svojim izvornim principima,
kulturi dijaloga, poštovanju različitosti mišljenja, a ovo je anomalija i produkt onih koji ne znaju šta je SNP – kazao je Joković.
Na pitanje je li bilo mimoilaženja između njega i Dragoslava Šćekića, Joković je odgovorio odrično.
- Nikakvih mimoilaženja između mene i gospodina Šćekića nije bilo. Ni s kim se nikad u SNP-u nijesam posvađao, a od prvog dana sam član partije. Sa svima sam u korektnim odnosima, tako da oni što im se možda neki stavovi ne sviđaju, mogu da se ljute, ali je suština da sam ja taj koji je sve dao za jedinstvo partije, a vjerujem da bi tako trebalo da urade svi – kazao je Joković.
Poručio je da su netačni medijski navodi da je on „skidao sako“ i da je zamalo bilo fizičkog obračuna.
- Lažne su informacije da je Vladimir Joković skidao sako i na bilo koga se zalijetao – kazao je on.
On je potvrdio pisanje Pobjede da je na sjednici Glavnog odbora raspravljano i o odgovornosti hercegnovskog odbora zbog lošeg izbornog rezultata. - Hercegnovski odbor je postigao razočaravajući rezultat.
To je nekad bilo veliko uporište SNP-a. Imali smo analizu i mislim da niko nije trebalo da traži odgovornost od onih koji su napravili takav rezultat, a da nikad nijesu iz vrha partije nikoga pozvali da dođe, iako sam se konkretno ja nudio i tražio sastanke. Trebalo je da sami izvuku pouke kao što je Dragan Ivanović kad nijesmo prošli u Podgorici podnio ostavku, ali očigledno da oni to u ovom trenutku nijesu prepoznali – kazao je Joković. Na pitanje ima li njegove odgovornosti, Joković je rekao da nema.
- Nikakve odgovornosti predsjednika nema, jer sam tražio
Nikakvih mimoilaženja između mene i gospodina Šćekića nije bilo. Ni s kim se nikad u SNP-u nijesam posvađao, a od prvog dana sam član partije. Sa svima sam u korektnim odnosima, tako da oni što im se možda neki stavovi ne sviđaju, mogu da se ljute, ali je suština da sam ja taj koji je sve dao za jedinstvo partije, a vjerujem da bi tako trebalo da urade svi – kazao je Joković
da dođem, da pomognem, da radimo. Neki drugi iz vrha partije su dolazili, ali rezultat je takav kakav je – rekao je Joković. Upitan je li ga neko na Glavnom odboru pozvao na odgovornost, Joković je rekao da nije. - Ne može me niko pozvati na odgovornost jer nijesam nijednom bio u Herceg Novom, a tražio sam od predsjednika Opštinskog odbora da dođem. Dobijali smo informacije da imamo siguran cenzus, da idemo prema dva mandata, a od toga nije bilo ništa. Na sjednicama Predsjedništva pozivao sam predsjednika Opštinskog odbora, ali rezultat je takav kakav je, rekao je o svemu – istakao je Joković.
Na pitanje kada će biti naredna sjednica Glavnog odbora, Joković je kazao da će to biti ubrzo, te da su donijeli odluku da počnu sa pretkongresnim pripremama.
- Kad vidimo gdje ćemo održati kongres, nađemo mjesto, utvrdimo procedure, tad ćemo održati sjednicu Glavnog odbora na kojoj će se donijeti odluka o tačnom datumu održavanja kongresa. Biće to vrlo brzo – kazao je Joković. Na pitanje kakav kongres partije priželjkuje i ima li sporenja oko tog pitanja, Joković je rekao da će kongres biti onakav kako odluči Glavni odbor. Podsjetio je na prošli kongres koji je bio na Malom stadionu u Podgorici i kad su pozvali brojne goste iz Crne Gore i regiona, i rekao da će ovoga puta tek donijeti odluku kakav će kongres biti organizovan. - Da li treba toliko trošiti sredstava kao što smo prošli put, pošto je teška materijalna situacija, ali taj kongres je bio kongres pobjede jer smo pobijedili gospodina Đukanovića i ostvarili 25-godišnji san SNP-a. Vidjećemo, kakva god bude odluka Glavnog odbora, biće tako. Nemam ništa protiv i da pozovemo prijatelje na kongres, i tome bih se radovao. Međutim, neke partije su, kao DPS, Nova srpska demokratija, DNP..., radile kongrese koji su unutrašnja partijska stvar. Iskreno mislim da treba da napravimo veliku proslavu 2028. godine kada se navrši 30 godina od osnivanja SNP-a – istakao je Joković. I. KOPRIVICA
Piše: Danijel SERVER
U Bosni i Srbiji oluje se spremaju na predsjedničkom nivou. Ishodi su neizvjesni. Predsjednik Srbije Vučić i predsjednik BiH entiteta Republika Srpska (RS) Dodik ne mogu biti sigurni da će se zadržati na svojim krhkim predsjedničkim funkcijama.
BOSNA I HERCEGOVINA
U Bosni i Hercegovini pitanje je sudske prirode. Sarajevski sud osudio je predsjednika 49 odsto teritorije BiH pod kontrolom Srba zbog kršenja naređenja visokog predstavnika međunarodne zajednice. On je odgovoran za sprovođenje Dejtonskog sporazuma kojim je okončan rat u Bosni 1995. godine. Dodikovi advokati se žale, ali se odluka očekuje do kraja ljeta. On ima tri opcije, pod pretpostavkom neuspjeha žalbe - ostati u zemlji i prkositi sudu, napustiti zemlju i potražiti utočište u njemu prijateljskoj Srbiji, Mađarskoj ili Rusiji, predati se vlastima.
Ako ostane, sarajevske vlasti će na kraju pokušati hapšenje, što će predstavljati fizičke rizike za Dodika i druge. Ako ode, njegova vrsta etničkog nacionalističkog prkosa biće diskreditovana, barem na neko vrijeme. Glavna opozicija u RS ga ne brani. Ako se Dodik preda vlastima, postaće mučenik za svoju stvar. Njegova zatvorska kazna je samo godinu, ali bi mu bilo zabranjeno obavljanje javne funkcije šest godina. Kladio bih se na njegov odlazak. Dodik nije ni heroj, a ni mučenik. Srbija ga neće željeti, jer bi to dodatno zakomplikovalo njene odnose sa SAD i EU. Mađarska bi ga mogla primiti, kao što je to učinila sa bivšim premijerom Sjeverne Makedonije. Ali zamišljam ga najprikladnije kako se pridružuje sirijskom predsjedniku Asadu u nekom pretpostavljenom moskovskom predgrađu. Dodik nije ubica, poput Asada, ali je autokrata i zaslužuje sudbinu autokrate.
SRBIJA
U Beogradu je pitanje političke prirode, iako je ukorijenjeno u nemogućnosti državnih tužilaca da pravilno obavljaju svoj posao. Dešavaju se masovne demonstracije protiv sve autokratskijeg predsjednika Vučića. Demonstranti ga smatraju odgovornim ne samo za incident u kojem je poginulo 16 ljudi, već i za korumpirani sistem upravljanja koji ignoriše vladavinu prava. Demonstracije su oslabile Vučića, ali nema alternative na vidiku. Mjesecima se držao, žrtvujući premijera, ali je i dalje zadržao svoju poziciju. Na vlasti kao potpredsjednik Vlade, premijer i predsjednik od 2012. godine, Vučić je preživio nekoliko prethodnih rundi narodnih protesta, djelimično se oslanjajući na rusku pomoć protiv „obojene revolucije“. Žrtvuje jednog ili dva ministra i na kraju raspisuje prijevremene izbore, na kojima koristi pokroviteljstvo i dodavanje glasačkih listića da bi pobijedio. Ovaj put bi moglo biti drugačije. EU i SAD sada izgledaju manje sklone nego ranije da Vučića smatraju boljim od bilo koje zamislive alternative. Trampova administracija, za koju sam pretpostavljao da će ga podržati, makar samo da bi zaštitila planove porodice Tramp za izgradnju u Beogradu, malo je rekla. EU takođe nije sklona da ga podrži. Vučićeva podrška Dodiku u Bosni može biti jedan razlog, a njegova briga prema Rusiji drugi. I u Briselu i Vašingtonu zvaničnici su se, izgleda, probudili i shvatili ono što balkanski stručnjaci govore već neko vrijeme - Vučić je nepopravljiv.
ŠTO JE SLJEDEĆE?
U Bosni i Hercegovini sudska odluka o Dodikovoj žalbi biće sljedeći predvidljivi događaj koji će primorati na akciju. U Srbiji su studenti počeli da pozivaju na prijevremene izbore, koji inače ne bi bili održani prije 2027. Ključna pitanja tamo će biti da li se politička opozicija može ujediniti protiv Vučića i mobilisati još širu podršku pored protesta. I da li će izbori biti zaista slobodni i pošteni. Demokratija i vladavina prava u Bosni i u Srbiji su u pitanju. SAD i EU trebalo bi da se pripreme da učine sve što mogu kako bi osigurale da dođe do najboljeg raspleta.
PODGORICA - Međunarodna finansijska korporacija (IFC), članica Grupacije Svjetske banke, izrazila je ozbiljnu zabrinutost zbog odluke Tenderske komisije Vlade Crne Gore da odbaci tehničku ponudu jednog od ponuđača u postupku davanja koncesije za crnogorske aerodrome, i to bez ikakvog obrazloženja, saznaje Pobjeda.
U pismu upućenom predsjedniku Tenderske komisije i potpredsjedniku Vlade za ekonomski sistem Niku Đeljošaju , a dostavljenom i premijeru Milojku Spajiću i ostalim ključnim članovima Vlade, IFC navodi da je ova odluka donijeta tokom sjednica 5. i 6. juna, uprkos tome što je prema nezavisnoj tehničkoj evaluaciji oba ponuđača - koju je izvršio renomirani međunarodni tehnički konsultant - zaključeno da su obje ponude bile u skladu sa kriterijumima iz tendera.
NEPRAVILNOSTI
- Zaključak tehničke evaluacije bio je da su oba ponuđača zadovoljila tražene kriterijume. Ponuđač, čija je ponuda odbačena, prema svim tehničkim parametrima, ispunjavao je uslove iz tender-
BEOGRAD - Srbija nije imala namjeru da učestvuje na legalnom tenderu, to je trebalo da bude pogodba u ,,četiri oka“ ljudi iz vlasti dvije države. Postavlja se pitanje da li iza srpske ponude stoji država s budžetskim novcem ili se zapravo kriju biznismeni bliski režimu kojima bi srpska vlada pogo dovala u tom poslu - kaže Miša Brkić, ekonomski novinar, za Pobjedu.
Da podsjetimo tenderska procedura za zakup Aerodroma Crne Gore, koja traje već sedam godina, ušla je u završnu fazu uz burne sjednice i brojne neregularnosti. U ponedeljak 9.juna Komisija za sprovođenje tendera trebalo bi da preda izvještaj Vladi Crne Gore. U finišu procedure, iz Srbije, koja nije učestvovala na tenderu, je saopšteno da su oni zainteresovani za koncesiju aerodroma u Podgorici i Tivtu. To je 2. juna saopštio ministar finansija Srbije Siniša Mali.
ske dokumentacije - navodi se u pismu.
IFC ističe da Tenderska komisija ni nakon dva dana zasijedanja nije pružila nikakvo tehničko obrazloženje za svoju odluku, čime je, kako se naglašava, dovedena u pitanje transparentnost i integritet čitavog procesa.
- Bez jasnog i dokumentovanog obrazloženja, IFC nije u mogućnosti da potvrdi da je odluka donesena u skladu sa pravilima iz tenderske dokumentacije, što ozbiljno podriva kredibilitet procesa - stoji u pismu koje su potpisali visoki zvaničnici IFC-a Georgi Petrov, Marcelo Castellanos i Ines Rocha Ukoliko se ova situacija ne razjasni, IFC upozorava da će biti prinuđen da se povuče iz uloge savjetnika Vlade na ovom projektu.
ČVRSTI DOKAZI
- Bez čvrstih dokaza da su zaključci Tenderske komisije u skladu sa RFP kriterijumima, IFC neće imati izbora osim da podnese ostavku na svoju savjetničku ulogu - navode iz IFC-a, uz poruku da ostaju otvoreni za razgovor sa ciljem očuvanja integriteta i transparentnosti postupka. Ovo pismo baca novo svjetlo na proces koncesije za ae-
rodrome, jedan od najvećih infrastrukturnih projekata u Crnoj Gori, i otvara pitanje odgovornosti i zakonitosti odlučivanja u okviru državnih institucija. Reagovalo je i Ministarstvo finansija.
- Ovakav stav konsultanta suprotan je izjavama predsjednika Komisije Nika Đeljošaja, koji je tvrdio da IFC ostaje
partner na projektu uprkos sumnjama, koje su istaknute i u pismu, rečeno je iz Ministarstva finansija. Sve navedeno, poručuju, „potvrđuje zalaganje članova, savjetnice Kabineta predsjednika Vlade, Ministarstva finansija i opštine Tivat, koji su osporili postupanje Tenderske komisije kojom predsjedava Nik Đeljošaj.“
Brkić objašnjava da se u političkom programu srpske vladajuće partije Crna Gora tretira kao dio takozvanog srpskog sveta i, naravno, da će se pomoću ekonomskih mjera i poteza truditi da realizuje tu ideju. Ističe da je logično da su na udaru crnogorski strateški resursi - aerodromi, auto-put, lučka postrojenja... kao ekonomska podloga tog političkog projekta.
POBJEDA: Zašto Vlada Srbije hoće da upravlja aerodromima u Crnoj Gori, a svoj najveći aerodrom u Beogradu dala je pod koncesiju na 25 godina?
BRKIĆ: Upravljanje bi trebalo da bude samo prvi korak ka suštinskom vlasničkom preuzi-
manju ta dva važna infrastrukturna objekta. To je ambicija srpskog režima - da svoj politički uticaj proširi na susjedne države tako što će preuzeti strateški važne oblasti. U tom poslu krajnji cilj je preuzimanje vlasništva, ne koncesija. Za režim u Beogradu potpuno je nevažan podatak to što je država bila primorana zbog nesposobnosti vlade i partijskih kadrova da beogradski aerodrom Nikola Tesla prepusti francuskom koncesionaru. Taj ugovor je i danas pod velom tajne tako da građani nemaju pravu informaciju pod kojim uslovima je aerodrom iznajmljen i ko se u tom poslu ,,omastio“. POBJEDA: Da li se radi o pokušaju političkog pri-
tiska jer Vlada Srbije nije učestvovala ni na jednom tenderu za aerodrome u Crnoj Gori? Da li crnogorska vlast nešto duguje vlastima u Srbiji?
BRKIĆ: Prema informacijama koje imam, Srbija je i prije tendera izrazila spremnost da preuzme aerodrome u Podgorici i Tivtu. Svojevremeno je srpski ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture Goran Vesić iznio na sastanku u Podgorici ponudu da Srbija kupi te aerodrome. U beogradskim državnim krugovima vladalo je uvjerenje da je to gotova stvar. Pored aerodroma, Srbija je ponudila da kupi Luku Bar. Zvanični Beograd nudio je i
srpske
članica Grupacije Svjetske banke, traži objašnjenje od Vlade zbog ponudu korejskog ponuđača za koncesiju za aerodrome
Potpredsjednik Vlade i predsjednik Tenderske komisije Nik Đeljošaj poručio je da je svaki član Tenderske komisije radio profesionalno i zakonito, poštovao svaku proceduru i postupao u skladu sa zakonskim mogućnostima. Svaki član Tenderske komisije, na osnovu prava koje im je dao zakon, ističe, izvršio je svoju zakonsku obavezu i bodovanje.
Bez jasnog i dokumentovanog obrazloženja, IFC nije u mogućnosti da potvrdi da je odluka donesena u skladu sa pravilima iz tenderske dokumentacije, što ozbiljno podriva kredibilitet procesa - stoji u pismu, u koje je Pobjeda imala uvid, a koje su potpisali visoki zvaničnici IFC-a Georgi Petrov, Marcelo Castellanos i Ines Rocha
-Svaki član komisije je bodovao, a ja sam, kako poslovnik nalaže, samo predstavio pred svim članovima Komisije kako su bodovani - navodi on.
Kako kaže, ukoliko IFC smatra da članovi „Tenderske komisije treba da budu samo figure i statisti da potvrde šta god proslijedi IFC odnosno
srpske vlade da upravlja crnogorskim vazdušnim lukama
posljednjih parlamentarnih izbora u Cnoj Gori, ali je moguće da je crnogorska vladajuća koalicija nakon formiranja vlade ostala nešto dužna i ima neizmiren račun prema režimu u Beogradu.
da preuzme finansiranje i izgradnju preostalog dijela crnogorskog auto-puta do granice sa Srbijom. Srbija nije imala namjeru da učestvuje na legalnom tenderu, to je trebalo da bude pogodba u ,,četiri oka“ ljudi iz vlasti dvije države. Veliko je pitanje da li iza srpske ponude stoji država s budžetskim novcem ili se zapravo kriju biznismeni bliski režimu kojima bi srpska vlada pogodovala u tom poslu.
Mislim da se ne radi o pokušaju političkog pritiska, nego o ambiciji režima u Srbiji da preuzme ključne strateške infrastrukturne objekte u Crnoj Gori. Ne znam da li je takav scenario dogovoren prije
POBJEDA: Ministar finansija i prvi potpredsjednik Vlade Siniša Mali saopštio je da su on i predsjednik Srbije rukovodstvu Crne Gore nudili duplo više novca za aerodrome, nego što je predviđeno koncesijom - ali Crnogorci nijesu bili zainteresovani. Istoga dana, kada je objavljeno saopštenje, predsjednik Srbije je rekao da je u Beogradu razgovarao sa ambasadorom Srbije u Podgorici Nebojšom Rodićem i da je dobio korisne savjete... Ima li ta ,,ofanziva“ na Crnu Goru veze sa političkom krizom u Srbiji?
BRKIĆ: Predsjednik Srbije najavio je prije neki dan nove regionalne inicijative Srbije. Nije to samo priča o slobod-
razmotri
Premijer Milojko Spajić pozvao je Tendersku komisiju da pažljivo razmotri ekspertske stavove Svjetske banke - IFC. Obraćanje Svjetske banke - IFC, kako je ocijenio, ozbiljno je upozorenje da bi dovođenje u pitanje regularnosti Tenderskog postupka za koncesiju aerodroma moglo naštetiti ugledu Crne Gore, evrop-
partner Inčona Bodin Bulatović, mislim da su nas pogrešno procijenili.“
ODBRANA KOMISIJE
-Što se mene tiče, i najmanje još devet članova komisije koji su pokazali profesionalnost i nijesu prihvatili da Bodin i IFC upravlja njima, pozivamo kabinet premijera da što prije izmijeni komisiju ljudima koji misle da treba da prihvate sve
skom putu i zatvaranju Poglavlja 5 - Javne nabavke za koje smo ispunili sve uslove.
- Pozivam Tendersku komisiju da pažljivo razmotri ekspertske stavove Svjetske banke - IFC, kako bismo ovaj važan postupak doveli do kraja, u najboljem interesu građana i Crne Gore - napisao je Spajić na mreži X.
što dolazi od IFC-a i nećemo biti smetnja - ističe Đeljošaj. Legitimno je, kako kaže, pravo da neko vjeruje više IFC-u, ali želimo upoznati javnost da velika većina Tenderske komisije ne vjeruje mnogim postupcima IFC-a. -Nemamo ni favorita ni obaveza, jedina obaveza nam je naša država i bez riječi ćemo dobrovoljno prihvatiti da nas zamijenite.
Ali, neka niko ne očekuje da ono što smo vidjeli na djelu a šta su djelovanje konsultanta i Bodina, a koje nijesu u interesu države Crne Gore nego pojedinaca, da aminujemo i isključimo mozak - kaže on. -Neću nikada prihvatiti, da ponizim moju Vladu i državu Crnu Goru, da podnosim izvještaj konsultantima koje mi plaćamo, nego treba suprotno, da oni podnesu račune za svoje djelovanje i postupke, a za sve što su i kako radili, imamo u zapisnicima i e-mail komunikaciji- ističe Đeljošaj. Koliko su dobronamjerni i stručni, pokazuje „njihov zvanični stav početkom aprila da neće nijedna kompanija aplicirati za koncesiju, a aplicirale su dvije od tri, da ne idem dalje za sada.“ Predsjednik SDP i jedan od lidera Evropskog saveza Ivan Vujović je reagovao na pismo IFC-a. -Kad „muljaju“ pred strancima, što li rade kad su sami? Još jedna međunarodna blamaža crnogorske vlasti, naveo je na mreži X Vujović. Ovu svađu, navodi Vujović, imajući u vidu inostrani element, neće moći rješavati kako su naučili - trgovinom foteljama.
- Sve u svemu, bruka, bez obzira ko je čiji favorit za davanje aerodroma na doboš - zaključio je Vujović. R.P.
ga i predsjednika države sa predstavnicima vlasti u CG, a od državnih para?
Brkić objašnjava da se u političkom programu srpske vladajuće partije Crna Gora tretira kao dio takozvanog srpskog sveta i, naravno, da će se pomoću ekonomskih mjera i poteza truditi da realizuje tu ideju. Ističe da je logično da su na udaru crnogorski strateški resursiaerodromi, auto-put, lučka postrojenja... kao ekonomska podloga tog političkog projekta
nom kretanje roba, ljudi i kapitala preko državnih granica u okviru projekta ,,Otvoreni Balkan“. U političkom programu srpske vladajuće partije Crna Gora se tretira kao dio takozvanog srpskog sveta i, naravno, da će se pomoću ekonomskih mjera i poteza truditi da realizuje tu ideju. Logično je da su na udaru crnogorski strateški resursi - aerodromi, auto-put, lučka postrojenja... kao ekonomska podloga tog političkog projekta. Crna Gora bi u očima srpske javnosti, koja podržava vla-
dajuću partiju, mogla da bude i neka vrsta kompenzacije za izgubljeno Kosovo i prilika da se pokaže uspješnost politike ,,srpskog sveta“. U tom kontekstu, onda nije ni važno koliko nešto u Crnoj Gori košta. Eto, srpski visoki zvaničnici priznali su da su spremni da, naravno ,,ispod žita“, plate koliko god traže crnogorski prodavci. Da su spremni i da preplate. Vlast u Beogradu preračunala se u jednom - Crna Gora je pod ozbiljnim monitoringom Evropske unije
i vjerovatno nije spremna da sebi dozvoli takvu blamažu trgovine u četiri oka sa vlastima iz Beograda koje su izvan svake kontrole evropskih institucija.
POBJEDA: Pokušajem dogovora oko tendera - koji nije postignut - Vlada Srbije je pokazala da ona unaprijed namješta tendere i da nema sankcija za takvo ponašanje. Da li bi pravosuđe trebalo da reaguje nakon saopštenja ministra Malog čiji tekst govori kao da se radi o privatnom dogovoru nje-
BRKIĆ: Autokratski režim u Beogradu više ne želi ni da se skriva. Svi međudržavni ugovori koje je Srbija sklopila skriveni su od javnosti i diskutabilni. I svi značajni poslovi vezani za infrastrukturne i strateške projekte dodijeljeni su na namještenim tenderima koje su dobili biznismeni bliski režimu. I nema razloga za reagovanje nadležnih organa jer u Srbiji ne postoji pravna država pa prema tome i ne postoji pravosuđe koje bi moralo žestoko da reaguje na izjave ministra finansija. U demokratskim državama takav ministar bio bi promptno suspendovan i stavljen pod ozbiljnu istragu. Odbijanjem dogovora ,,u četiri oka“ Crna Gora je napravila veliki i važan korak u distanciranju od beogradske korupcionaške hobotnice, kao i u očuvanju transparentnosti rada izvršne vlasti. Violeta CVEJIĆ
U crnogorskim predškolskim ustanovama radi čak 1.369 vaspitačica
Otac je doveo ćerku od tri godine i kao i svaki roditelj, pitao me: ,,Gdje je vaspitačica iz ove grupe?“ Nasmijao sam se i rekao: „Ja sam.“ „Ma ozbiljno te pitam!“, nastavljao je roditelj. „Ali ja sam vaspitač“, istrajavao sam u odgovoru. Pogledao me ljutito, uzeo ćerkicu za ruku i otišao. Poslije 15-ak minuta, kada mu je vjerovatno neko objasnio da ja zapravo jesam vaspitač, došao je i izvinio se – kaže za Pobjedu vaspitač Boško Golubović
PODGORICA – Vaspitač u podgoričkoj predškolskoj ustanovi ,,Đina Vrbica“ Boško Golubović jedan je od 11 vaspitača koliko ih samo ima u Crnoj Gori. S druge strane, vaspitačica je mnogo više – čak 1.369. Golubović je za Pobjedu pričao kroz šta je sve prolazio kada je počeo da se bavi ovim poslom, kako ga nijesu svi u startu prihvatili, ali se zato u vaspitnim grupama danas traži – mjesto više kod Boška.
Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija nedavno je objavilo dokument, odnosno plan za postizanje rodne ravnopravnosti za 2025-2028. godinu, te su istakli da je interesantan podatak što je u Crnoj Gori svega 11 muškaraca vaspitača. Ocijenili su da je najvjerovatnije to odraz činjenice što se posao vaspitača/ice u državi još
doživljava kao „žensko“ zanimanje. Iz resora kojim rukovodi ministarka Anđela Jakšić-Stojanović najavljeno je da će sprovoditi kontinuirani niz mjera i aktivnosti koje će doprinijeti promociji i jačanju rodne ravnopravnosti u svim sektorima. Vaspitač Golubović ovim pozivom bavi se već 16 godina. Kada je počinjao da radi sa djecom, nije ih bilo 11, već su tada bila zaposlena samo tri vaspitača. - Poriv za ovaj poziv stigao je sasvim slučajno. Naime, energičnost koju posjedujem spojio sam sa ljubavlju koju imam prema djeci i poziv vapitača bio je dobitna kombinacija. Ne bih gledao na poziv vaspitača kao „muški“ i „ženski“, već kao na jedan human poziv kojim se direktno djeci pruža ljubav, pažnja i njega – kaže Golubović za Pobjedu.
Komentarišući kako su reagovali roditelji i djeca kada je
ušao u učionicu i počeo da radi, odgovara anegdotom koja se zbila njegovog prvog radnog dana.
- Otac je doveo ćerku od tri godine i kao i svaki roditelj, pitao me: ,,Gdje je vaspitačica iz ove grupe?“. Nasmijao sam se i rekao: „Ja sam.“ „Ma ozbiljno te pitam!“, nastavljao je roditelj. „Ali ja sam vaspitač.“, istrajavao sam u odgovoru. Pogledao me ljutito, uzeo ćerkicu za ruku i otišao. Poslije 15-ak minuta, kada mu je vjerovatno neko objasnio da ja zapravo jesam vaspitač, došao je i izvinio se – kaže on.
Dodaje da je danas situacija već drugačija. Radi u Podgorici duži niz godina i manje-više znaju ga i „veliki“ i „mali“. Za sve treba vremena da se prihvati, pa i za vaspitača Boška, poručuje Golubović.
On kaže da djeca nemaju predrasude i da su ga ona lakše prihvatila.
I nakon upisa u školu, djeca ga posjećuju i u njemu vide prijatelja
Golubović kaže da je za svakog vaspitača, pa i za njega, najveća nagrada kada ga djeca, koja su bila u grupi, ne zaborave nakon što se upišu u školu. Ističe da ga i dalje posjećuju…
- Pričaju o ljubavi, problemima, hvale se, žale se, jer u meni i dalje vide prijatelja. Ipak, njihov uspjeh je i
moj uspjeh – rekao je on.
Kaže da smo svi mi drugačiji, a time i naša interesovanja. Smatra da se posao kojim se bavi ne propagira u dovoljnoj mjeri kako bi svi ostali znali dobru stranu ovog posla.
- Ali za sve njih imam samo jednu poruku, a to je - da ne znaju šta propuštaju – istakao je Golubović.
AKCIJA TIVATSKE POLICIJE: Kontrolisana 72 vozača
TIVAT - Tivatska policija kontrolisala je tokom noći 72 vozača i uhapsila suspendovanog policijskog službenika S.V. iz Kotora zbog više prekršaja u saobraćaju i odbijanja testiranja na prisustvo psihoaktivnih supstanci u organizmu.
Kako je saopšteno iz Uprave policije, S.V. je blizak jednoj organizovanoj kriminalnoj grupi (OKG). Iz policije su kazali da su službenici Odjeljenja bezbjednosti Tivat, u saradnji sa kolegama iz Bara, Kotora, Herceg Novog i Plovne jedinice Sektora granične policije, sinoć od 21 do dva sata poslije ponoći sproveli u Tivtu pojačane aktivnosti na kontroli učesnika u saobraćaju. Akcenat je, kako su naveli, bio na sankcionisanju vozača pod
dejstvom alkohola ili psihoaktivnih supstanci u organizmu kao i članova OKG-a i operativno interesantnih lica.
- Kontrolisana su 72 vozača, od kojih su svi testirani na prisustvo alkohola u organizmu, izdato je 20 prekršajnih naloga, podnijete prekršajne prijave protiv osam vozača zbog počinjenih prekršaja iz oblasti Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima - kaže se u saopštenju. Navodi se da je uhapšeno pet vozača, od čega dva zbog prisustva alkohola u organizmu, dva zbog prisustva psihoaktivnih supstanci i jedno zbog odbijanja testiranja na prisustvo psihoaktivnih supstanci. - Lišen je slobode S.V. iz Kotora, suspendovani policijski službenik, blizak jednoj OKG, koji je odbio testiranje na prisu-
stvo psihoaktivnih supstanci u organizmu, kao i zbog počinjenih više prekršaja iz obla-
- Oni nemaju predrasude, već im samo treba ljubav i pažnja. Sa roditeljima je već drugačije. Kao i svi odrasli skloni smo da nešto što je drugačije, van okvira, teško prihvatamo. Međutim, sa roditeljima imam isvrsnu saradnju, jer ubrzo, što kroz djecu, što sami kada vide, shvate da smo tu, i ja kao vaspitač i oni, za dobrobit njihove djece. Živimo u konzervativnom društvu koje se polako i sporo mijenja. Predrasuda je bilo i biće. Nažalost, nijesmo svi isti – istakao je Golubović. Prokomentarisali smo da smo razgovarali sa nadležnima da preporuče vaspitača sa kojim bismo uradili priču, te da su njegovo kolege odgovarale da je najbolji – Boško, jer sva djeca žele da budu u njegovoj grupi.
- Drago mi je ako je to istina, ali moram reći da ima mnogo vrsnih vaspitača. Po mom mišljenju, dobar vaspitač je samo onaj kog djeca vole, jer će kroz ljubav onda uspjeti sve ostalo i da prenese znanje i da vaspitava djecu – kazao je on. Golubović objašnjava da je svaki dan na poslu izazov za sebe, ali kada voli to što radi, rješenja koje traže situacije sa djecom su uvijek tu.
- Najzahtjevnije situacije u vrtiću uključuju konflikte među djecom, koje rješavamo kroz smirenost, empatiju i jasnu komunikaciju. Pomažemo djeci da prepoznaju svoje emocije i upravljaju njima, te razvijaju vještine rješavanja problema i kompromisa. Balansiranje ljubavi, discipline i stabilno-
sti ključno je za stvaranje sigurnog okruženja. Svako dijete je posebno, različito i na drugačiji način mu se mora prići. Izazov je otkriti na vrijeme šta kom djetetu leži, šta voli, u čemu je dobro, te tako razvijati njegov talenat u skladu sa njegovim interesovanjima –istakao je vaspitač. On smatra da nema tačne formule, trudi se da prepozna i podrži jedinstvene talente svakog djeteta, stvarajući okruženje u kojem mogu slobodno da razvijaju svoje sposobnosti. Autoritet kod djece ostvaruje – postojanošću. - Djeca vole stabilnost, snagu i ljubav istovremeno. Postojanost u odlukama, da se ispoštuje dogovor i pružanje ljubavi, ključ su postavljanja autoriteta kod djece. U tim trenucima oni prepoznaju u meni nekoga na koga mogu da se oslone, sa kim mogu da se dogovore, požale... – rekao je on. Golubović se osvrnuo i na kritike i negativne posljedice digitalizacije, što djeca sve više koriste telefone i imaju poremećaj pažnje. Kaže da, naža-
lost, ovo jeste vrijeme digitalnog doba, i da u trci i žurbi za novcem roditelji sve manje posvećuju pažnju svojoj djeci i najlakše im je kada dođu umorni sa posla da upale televizor daju djetetu telefon. - To doprinosi lošijem fizičkom, mentalnom razvoju djeteta, čega oni, nažalost, nijesu svjesni. Međutim, koleginice i ja u grupi, svjesni smo svega toga. Tako da se naš rad bazira prvenstveno na fizičkim i mentalnim aktivnostima. Svakodnevna fizička aktivnost u vidu izleta, posjeta, kao i raznorazni poligoni sa preprekama, neizostavan su dio repertoara u našoj učionici – precizirao je vaspitač. Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija najavilo je da će radi unapređenja stanja rodne ravnopravnosti, pored ostalog, započeti kontinuirani ciklus obuka za sve zaposlene, sa godišnjim planovima i evaluacijama. Istakli su i da je potrebno da se pokrenu javne kampanje za podizanje svijesti o rodnoj ravnopravnosti, kroz medije, društvene mreže i događaje. N. ĐURĐEVAC
sti Zakona o bezbjednosti saobraćaja na putevima - kazali su iz policije.
Kako su naveli, motocikl kojim je S.V. upravljao privremeno je oduzet radi daljih provjera.
- Imajući u vidu da S.V. ne posjeduje odgovarajuću dokumentaciju o vlasništvu, registraciji niti dozvolu za upravljanje istim - dodaje se u saopštenju. Navodi se da je sudija za prekršaje kaznio S.V. novčanom kaznom u iznosu od 625 eura. Iz policije su kazali da je kontrolisan i Cetinjanin V.V., operativno interesantna osoba, zbog kršenja mjere zabrane napuštanja teritorije Prijestonice, o čemu su obaviješteni službenici Odjeljenja bezbjednosti Cetinje. - Lišena je slobode D.S. iz Kotora, operativno interesantno lice, koja je vozilom upravljala pod dejstvom kokaina i alkohola u organizmu. Ona je odlukom sudije za prekršaje kažnjena jedinstvenom novčanom kaznom u iznosu od 1.050 eura - kaže se u saopštenju. R.P.
Neđelja, 8. jun 2025.
PODGORICA – Od 110 respiratora, oznake ACM812A, koje je Crna Gora dobila kao donacije za vrijeme pandemije korona virusa, njih 66 se i dalje nalazi u skladištima Montefarma.
Donacija od 50 respiratora je stigla u Montefarm iz Ujedinjenih Arapskih Emirata u junu 2020. godine. Ta država je među prvima Crnoj Gori poslala sedam tona medicinske opreme za borbu protiv kovida.
Donacija crnogorske dijaspore, koju je činilo 60 respiratora, 17. aprila 2021. godine stigla u Crnu Goru i vrijedna je oko milion dolara, kako je tada saopšteno iz vlade Zdravka Krivokapića, kada je ministarka zdravlja bila Jelena Borovinić-Bojović. Od tih 60 je do danas zdravstvenim ustanovama isporučeno svega sedam.
Privrednici dijaspore, koji su željeli da ostanu anonimni, sakupili su sredstva kako bi pomogli zdravstvenom sistemu u trenucima najveće krize koja ga je pogodila u novijoj istoriji. - Ova vrlo vrijedna donacija dolazi u pravom trenutku, u vremenu kada se borimo sa korona virusom i kada nam je prijeko potrebno da dodatno ojačamo zdravstveni sistem i sve zdravstvene ustanove, kako bi podjednako imale kapaciteta da se izbore za virusom COVID-19, kazao je tadašnji sekretar Ministarstva zdravlja dr Borko Bajić Direktorica KCCG dr Ljiljana Radulović je tada istakla da je ovo najvažnija vrsta donacije koja nam je u tom trenutku potrebna i jedini način da tehnički pospješimo sadašnje kapacitete zdravstvenog sistema Crne Gore.
- Jedan od osnovnih ciljeva Ministarstva zdravlja je da ujednačimo i tehnički kvalitet pružanja zdravstvene zaštite i u najmanjoj opštoj bolnici koja postoji na tlu Crne Gore. Ako uzmemo u obzir znatno povećanje broja respiratora koje sada imamo zahvaljujući ovoj donaciji, jasno je da će kvalitet zdravstvene zaštite biti znatno unaprijeđen – kazala je na dr Radulović.
Iz Vlade je tada saopšteno da je donacija realizovana zahvaljujući inicijativi grupe privrednika našeg porijekla, u kojoj su posredovali premijer Zdravko Krivokapić i mi-
Vrijedna donacija UAE i crnogorske dijaspore za vrijeme kovida nije iskorištena
Vrijedna donacija od 50 respiratora iz UAE
Pobjedi su eksperti pojasnili da ovakvi respiratori mogu da se koriste u domovima zdravlja, hitnoj pomoći, kolima za reanimaciju, prilikom intrahospitalnog transporta pacijenata, u urgentnom centru... Smatraju da je bolje da postoje, pa i neiskorišteni, u određenim zdravstvenim ustanovama, nego da ih nema i da se na taj način ugrozi život pacijentu
nistarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović. Ipak, većina od ovih 110 respiratora je do danas u skladištima Montefarma.
Uskladišteni po važećim standardima
- Respiratori su uskladišteni u skladu sa svim važećim propisima i standardima za čuvanje medicinske opreme – rečeno je Pobjedi iz Montefarma. Iz te zdravstvene ustanove su
Pobjedi kazali da je od tih 110 respiratora, do danas isporučeno 44, dok se 66 preostalih nalazi u skladištu, u originalnom pakovanju i pod propisanim uslovima.
- Montefarm je respiratore prihvatio i uskladištio po nalogu Ministarstva zdravlja tokom pandemije kovid-19, a raspodjela je vršena isključivo po instrukcijama nadležnih, u skladu sa potrebama zdravstvenih ustanova – pojašnjeno je iz te ustanove.
PROVOKACIJA: Vraneš svečano otvorio prvi kružni tok u Pljevljima
Od 50 respiratora ACM812A doniranih iz UAE, isporučeno je 37 komada, dok je od 60 doniranih od dijaspore, iste oznake, isporučeno sedam komada.
Kliničkom centru Crne Gore i Opštoj bolnici Bijelo Polje isporučeno je po 18, Specijalna bolnica Brezovik i Opšta bolnica Bar dobile su po tri komada, a Opštoj bolnici Pljevlja isporučeno je 14 komada.
Preostalih 66 respiratora čuvaju se u skladištu Mon-
tefarma u skladu sa važećim standardima i dostupni su za isporuku po potrebi.
Iz Montefarma je Pobjedi rečeno da posjeduju dokumentaciju o svim preuzetim i distribuiranim respiratorima.
- Dio respiratora ACM812A nije isporučen jer raspodjelu nije određivao Montefarm, već isključivo nadležne institucije, u skladu sa epidemiološkom procjenom i potrebama ustanova – istakli su iz te ustanove.
Pojasnili su da su tokom 2020. i 2021. godine, zdravstvenim ustanovama već isporučena 154 respiratora različitih modela i proizvođača, koje su donirale zemlje članice EU, NATO-a i drugi međunarodni partneri.
- Svi ti respiratori su distribuirani shodno instrukcijama Ministarstva zdravlja – kažu u ovoj ustanovi.
Uloga Montefarma je isključivo bila da respiratore prihvati, uskladišti i po nalogu – najprije NKT-a, a potom Ministarstva zdravlja – isporuči zdravstvenim ustanovama.
- Na samom početku pandemije, dio respiratora je nabavljen komercijalnim putem, dok su pojedine ustanove dobijale opremu direktno od donatora, nezavisno od naše ustanove, o čemu ne posjedujemo evidenciju - precizirano je iz Montefarma.
isporUka mogUća U svakom momentU Istakli su da su sve zdravstvene ustanove uredno informisane o preostalim količinama.
Od 50 respiratora ACM812A doniranih iz UAE, isporučeno je 37 komada, dok je od 60 doniranih, od dijaspore iste oznake isporučeno sedam komada
PLJEVLJA - Juče je svečano otvoren prvi kružni tok u Pljevljima, koji su zajednički otvorili Dario Vraneš, predsjednik opštine Pljevlja, i Jovana Tošić, predsjednica Skupštine opštine Pljevlja, javlja PV informer. Tu su, kako se vidi na slikama, očekivano, bile i folklora-
šice u narodnoj nošnji Srbije. Prije otvaranja kružnog toka, prisutnim građanima i gostima se obratio Dario Vraneš, predsjednik opštine. U pozdravnom govoru zahvalio je odbornicima u skupštini opštine koji su odobrili kompletnu rekonstrukciju Ulice Velimira Jakića sa kružnim tokom,
za šta je izdvojeno milion eura iz opštinskog budžeta. Takođe je naveo da je ovaj projekat dokaz da jedinstvo čini čuda. - Jedinstvo Pljevljaka može da uradi mnogo, očekujem da se i u narednom periodu radi kao i proteklih mjesec dana i tako nastavi i narednih godina - rekao je Vraneš. r.p.
Pobjedi su eksperti pojasnili da su ovi donirani respiratori mogli da se koriste u d omovima zdravlja, hitnoj pomoći, kolima za reanimaciju, prilikom intrahospitalnog transporta pacijenata, u urgentnom centru... Kažu da nemaju svaka ambulantna kola respiratore koji mogu da se koriste za kratkotrajnu podršku kritičnim pacijentima.
Smatraju da je bolje da postoje, pa i neiskorišteni u određenim zdravstvenim ustanovama, nego da ih nema i da se na taj način ugrozi život pacijentu.
Pojašnjavaju da se često događa da kolege dolaze na odjeljenja koja imaju respirator da ga pozajme kada je pacijenta potrebno premjestiti.
Respiratori oznake ACM812A koji se još nalaze u Montefarmu, prema riječima stručnjaka, nijesu za podršku kompleksnih stanja pluća.
U pojedinim zemljama su ljekari odlučivali kog pacijenta će da stave na respirator jer ih nijesu imali dovoljno. Crna Gora, srećom, nije imala takvih problema. Donacije su bile neophodne i poželjne. Pobjedini sagovornici kažu da su u doba kada su dobijeni i zbog čega su bili doniran bili adekvatni, ali da bi se i danas mogli iskoristiti oni koji su ostali u skladištima. J martinović
- Montefarm je u svakom trenutku spreman da preostale respiratore isporuči zdravstvenim ustanovama, ukoliko one iskažu potrebu i upute odgovarajući zahtjev, što bi dodatno doprinijelo efikasnijem upravljanju našim izuzetno opterećenim skladišnim prostorom – odgovorili su oni na pitanja Pobjede. Ministarstvo zdravlja, kojim rukovodi dr Vojislav Šimun, nije odgovorilo na pitanja koja smo proslijedili, među kojima je i molba za pojašnjenje koji su razlozi da donacija ne bude iskorištena.
Nemojmo se sada čuditi, istina je - Merilin Monro je proizvodila radio-dronove pre nego što je postala holivudska zvezda. Tada se zvala Norma Džin Doerti. Bilo je to za vreme Drugog svetskog rata u Radioplane Company kada je 1944. godine i uslikana. Vojni fotograf ju je tada na liniji za sklapanje aviona ugledao i ubedio da ode u Holivud za glumicu. Zaista je bila veoma razdragana i lepa na fotografiji kojom je reklamirala jednomotorne male avione koji su služili avijaciji i protiv-avionskoj artiljeriji kao mete za vežbanje na gađanju. U rukama drži propeler jednog od 9.400 proizvedenih OQ-3 dronova kojima se upravljalo radiom sa zemlje. Za nju to nije bila samo zarada za hleb, već je to bio i patriotski poziv za odbranu Amerike od osvajačkih planova Japana i Nemačke. Bilo bi to tako i za sve nas. A znate, kada je ugledamo na toj fotografiji, nekako pomislimo da rat i nije tako bezobzirno strašan, što ljudi iz sigurne pozadine i žele da bude. Eh, Norma, kada bi samo danas videla dronove u ratu Rusije protiv Ukrajine, videla bi grozote za koje malo ko želi da zna. Iskorenjuju nam strast za bratstvom i čovečnošću. Nećemo se dati.
UKRAJINA I
PSIHOLOŠKI NAPADA
Prvog juna ove godine ukrajinska vojska napala je ,,paukovom mrežom“ dronova četiri daleka ruska aerodroma, čak jednog dalekog četiri hiljade kilometara, i uništila im najmanje 41 bombarder nosača dronova i bar jednog AVAKS-a. Kažu iz ukrajinske vojske da je ova operacija pripremana 18 meseci i da ju je nadgledao sam Zelenski. To nije sprečilo ruske i ukrajinske pregovarače da se istog dana sastanu u Istanbulu i dogovore da razmene sve svoje ratne zarobljenike po obrascu ,,svi za sve“.
Kakav je to rat gde se istog dana protivnici i napadaju i razmenjuju zatvorenike? Ima tu tog dana psihološkog trijumfalizma, jer su Ukrajinci došli na sastanak sa dva sata namernog zakašnjenja i u vojnim uniformama da bi Rusima pokazali neumoljivu odlučnost za borbu.
Naizgled je rat dronova pomalo i human gde ljudi navodno malo stradavaju, a mašinerija mnogo. Izgleda da se time utišava emocionalni stepen ratovanja. Roboti ratuju. Nismo ubeđeni da je to tako. Međutim, ovaj rat Moskve i Kijeva doneo je jedno bolno strateško pitanje Rusiji, a to je - postoji li nedodirljiva njena teritorija? U Drugom svetskom ratu Sibir je bio nedostižna meta za nemačku avijaciju. A preko Urala tada je preneta ruska rastavljiva industrija gdje su mnogi kapaciteti bili poreklom iz američke fabrike čije je konstrukcione planove Staljin pre rata naručio od Vašingtona. Staljin je još 1924. godine, u vremenu Lenjinove smrti, kazao da je ,,kombinacija ruskog revolucionarnog zamaha sa američkom efikasnošću suština lenjinizma“. Ipak, bilo je i tada unutrašnjeg protivnika moskovskoj vlasti. Gotovo cela nemačka nacionalna manjina u Ukrajini i mnogi slovenski Ukrajinci ustali su protiv Moskve i pridružili se preko komande generala Andreja Vlasova Hitlerovoj vojsci. Nije Vlasov odmah bio izdajnik, isprva se borio protiv Nemačke, ali je od 1944. godine predvodio kvislinšku Rusku oslobodilačku armiju i ustao protiv Sovjeta. Njegova vojska je bila i kod nas, tukao se u Sloveniji protiv naše, Titove jugoslovenske vojske u proleće 1945. godine. Kazna ga je stigla, Amerikanci su ga iz Tirola predali Sovjetima, a ovi su ga osudili za izdaju naroda i pogubili 1946. godine. Ipak ga neke ruske ideološke struje smatraju za heroja i zahtevaju njegovu rehabilitaciju. Nešto slično našim lutanjima oko Draže Mihailovića, Milana Nedića, Pavla Đurišića i drugih kvislinga.
OPONAŠANJE
AMERIKANACA
Sovjeti su oponašali američki radni ,,tejlorizam“, objavili su Tejlorovu studiju ,,Principi naučnog menadžmenta“ i zavodili Gilbretov direktorski sistem upravljanja proizvodnjom. Dizali su svoje čeličane nalik čeličani iz Gerija u Indijani, zasnovali su Fordovu konvejersku proizvodnju automobila iz River Ruža prebačenu u Gorki da proizvedu svoj prvi automobil GAZ, Ford im je po-
Ukrajinska dronska diverzija u Rusiji je epskih razmjera i zaslužuje lmski trijumf. Mi bismo mogli zamisliti scenario uzbudljivog holivudskog žanra o borbi dobra protiv zla. Sa hrabrom diverzantkinjom koja ostavlja za sobom sve i ide na sve ili ništa. Dronovi pod njenim džojstikom lete kao stršljeni i pogađaju imperiju zla. Merilin Monro nije nikada bila u toj ulozi iako je znala što je dron. Nekako, ona je suviše slatka za ratne scene gdje nema mnogo romantike i naivnih poljubaca. Ona je pripadala dobu smirivanja duhova poslije Drugog svjetskog rata ma koliko ju je okruživao Hladni rat
mogao i da osvoje proizvodnju auto i kamionskih guma, Dženeral elektrik i Vestinghaus su im prenosili tehnologiju električnih instrumenata, Džon Dir i Nju Holand su im dali planove za čelične plugove, traktore, kombajne i žetelice, Rusko-američka industrijska koroporacija iz 1922. godine pomogla je da se u SSSR-u izgrade 34 fabrike odeće (ukinuto 1925. godine), Dnjeparska hidroelektrana rađena je po planovima američke na Nijagari i po dve kanadske hidroelektrane u Kvebeku, i drugo. Sa nemačkom invazijom 1941. godine Sovjeti su uspešno preneli mnoge kapacitete u sibirsku nedođiju, ali danas, posle ukrajinskog napada koji je usledio iznutra, iz same daleke ruske teritorije, više ne mogu biti sigurni u svoju nedohvatljivost za Kijev. I tu je najteže pitanje ovo - a šta ako je sad i Moskva pod pretnjom napada iznutra, a ne samo sa dronovima koji preko grani-
A Rusi i Ukrajinci danas obilno siju protivpješadijske nagazne mine iako su mnoge zemlje potpisale obavezu da ih izbace iz upotrebe. Od kada je u Oslu 1997. godine donijet sporazum o zabrani ovih mina, do 2022. godine na njega su pristale 164 zemlje, ali ga velike sile nijesu potpisale. Zar to nije nedovoljno objašnjeno - to, zašto se slabi odriču nehumane minske odbrane, ali se najjači nje ne odriču? Najjači se ne odriču ni od klaster bombi koje su osuđene u Dablinu 2008. godine, ali ni mnogi slabi, jer do 2023. godine ipak su samo 124 zemlje potpisale obećanje da ih neće upotrebljavati, a ni proizvoditi za druge
ce doleću iz Kijeva? Sa ovim ukrajinskim dronovskim napadom daleko od Moskve ruski protiv-vazdušni raketni sistemi S-300 i S-400 pokazali su da su nekorisni. Dogodilo se čudo - Ukrajinci su prokrijumčarili svoje dronove na hiljade kilometara duboko u rusku teritoriju i sa hordom od 117 aparata napali avionske baze maltene ispred stražarnica kasarni. Govori se da su Rusima uništili trećinu strateške avijacije i naneli štetu od više milijardi dolara. Šta ako su takav model napada Ukrajinci zamislili i na drugim teritorijama u Rusiji? Da li će Rusi doživeti samo jedan Perl Harbur?
HUMANIZAM I
DRONOVI
Ako je iko pomislio da smo sa tehnološkim napretkom u ratovanju umanjili svoj stepen sklonosti za osvajanja po svaku cenu, verovatno se zamislio pred rastućim žrtvama koje su izazvane tim ,,progresom“. Teško da bi se moglo tvrditi da smo etički napredovali zbog ženevskih zabrana raznog ,,nehumanog“ oružja - posebno otrova, nešiljatih mekih metaka i zapaljivih bombi. Nuklearno oružje Ženeva nije zabranila, a ovo oružje upravo neselektivno ubija više od ijednog drugog
oružja. Zabranile su ga zasebnom odlukom Ujedinjene nacije 2017. godine, ali su A-bombu do 2024. godine odbacile potpisom 94 zemlje, ali ne i onih devet koje je imaju. I interesenti za nove nuklearne sile se pojavljuju.
A opet, samostrel, koji ciljno pogađa, u 11. veku zabranio je papa Urban Drugi zbog ubojitosti. Potom se Rim predomislio i na Drugom lateranskom koncilu 1139. godine istakao je ograničenje da se samostrel ne sme upotrebiti među hrišćanima, ali se svi drugi bogomoljci mogu njime napadati. Nije etika hrišćanskog rata bila opšteljudska.
A Rusi i Ukrajinci danas obilno seju protivpešadijske nagazne mine iako su mnoge zemlje potpisale obavezu da ih izbace iz upotrebe. Od kada je u Oslu 1997. godine donet sporazum o zabrani ovih mina, do 2022. godine na njega su pristale 164 zemlje, ali ga velike sile nisu potpisale. Zar to nije nedovoljno objašnjeno - to, zašto se slabi odriču nehumane minske odbrane, ali se najjači nje ne odriču? Najjači se ne odriču ni od klaster bombi koje su osuđene u Dablinu 2008. godine, ali ni mnogi slabi, jer su do 2023. godine ipak samo 124 zemlje potpisale obećanje da ih neće upotrebljavati ni proizvoditi za druge.
Savremeni dronovi izazivaju veće gubitke od nemačkih dalekometnih raketa iz Drugog svetskog rata koje su nasumice zasipale dinamitom London i druge gradove. Danas samo preciznije ubijamo nego ranije. Dronovi lete pod našom daljinskom kontrolom i nisu nevođeni. A ako nisu vođeni, ipak su unapred podešeni kako da lete. Oni se otuda po udaljenosti vojnika od prve linije fronta ne razlikuju od dalekometne artiljerije iz prethodnih ratova. Razlika između artiljeraca i pilota dronova je u tome što su artiljerci ipak dohvatljivi na frontu, dok drugi uz kafu u udobnim daljinskim centrima ubijaju bez velike opasnosti da i sami nastradaju. I mirno gledaju na ekranu kako žrtve padaju. Da li su stoga dronovi nemoralni pronalazak? Njihov vojnik ne učestvuje u direktnom sukobu već preko televizijske
postala holivudska zvijezda
Era rata sa dronovima otvorena je rusko-ukrajinskim sukobom. Ako je ruska najezda navođenih letećih projektila protivna evropskim shvatanjima pravednog rata, onda je upotreba bilo kakvog moskovskog oružja sa stanovišta većine evropskih vlada protivpravna i nemoralna. Kijev, suprotno od toga, može da se brani moskovskim dronovima kao ,,moralnim“ oružjem jer ih međunarodno ratno pravo i konvencije dozvoljavaju zemlji koja brani svoju slobodu. U praksi, nije lako izaći na kraj sa velikom silom koja se ne pridržava nijedne konvencije, sem kada svojeglavo to baš hoće. I nije sa njom lako jer se za njene skute drže i druge države. Nijedna velika sila nije sama. Jedino izgleda da Rusija danas jeste sama, nema strane vojske koja će joj priteći u pomoć protiv Ukrajine. Sem Sjeverne Koreje
veze vodi projektil. To sigurno ne bi bilo viđeno kao viteštvo u srednjem veku, ali zar stari nedohvatljivi katapulti i strelci sa dalekometnim lukovima nisu bili to isto? Naravno da je ,,lepši“ rat u fotelji u 21. veku. Pojam viteštva je promenljiv.
DA LI JE RAT NEMORALAN
Ne, rat nije nemoralan. Kao što nije ni moralan. Sve zavisi od etike koja obuhvata tekuće političke ciljeve. Tone filozofskih i teo-filozofskih tekstova su o tome ispisane, a milion ljudskih ratova nije dao jasan odgovor. I ništa novo nije odavno rečeno. Da li je svako oružje nemoralno? Nije, ali i to zavisi od etike. Era rata sa dronovima je otvorena sa rusko-ukrajinskim sukobom. Ako je ruska najezda navođenih letećih projektila protivna evropskim shvatanjima pravednog rata, onda je upotreba bilo kakvog moskovskog oružja sa stanovišta većine evropskih vlada protiv-pravna i nemoralna je. Kijev, suprotno od toga, može da se brani moskovskim dronovima kao ,,moralnim“ oruž-
jem jer ih međunarodno ratno pravo i konvencije dozvoljavaju zemlji koja brani svoju slobodu. U praksi, nije lako izaći na kraj sa velikom silom koja se ne pridržava nijedne konvencije, sem kada svojeglavo to baš hoće. I nije sa njom lako jer se za njene skute drže i druge države. Nijedna velika sila nije sama. Jedino izgleda da Rusija danas jeste sama, nema strane vojske koja će joj priteći u pomoć protiv Ukrajine. Sem Severne Koreje.
PRIMJER IZRAELA
Uočimo kontroverze iz rata Izraela sa Hamasom u Gazi. Taj rat je Izrael vojno dobio i pre nego što je srušio celu Gazu. Dobio ga je i pre nego što je u njega ušao. Ali njemu nije, izgleda, po Netanjahuu dovoljna ta pobeda jer on želi potpuno izbacivanje palestinskog stanovništva sa njegove vekovne teritorije života. On ih ne želi za podanike. Iz prakse izraelske vlade se ne vidi drugačija interpretacija njenog političkog cilja rata. Cilj je jednostavan: Palestinci, napolje! I da se više nikada ne vratite! Prete-
rana izraelska sila protiv Hamasa je vojno očigledno bila nepotrebna, ali je politički postala jasna, ona tera ceo palestinski narod bilo gde, samo ne da tu ostane. Zašto je to Izraelu moguće?
Kako god okrenemo, arapske zemlje ne žele konflikt sa Izraelom. One viču i plaču, ali ne otvaraju dragovoljno svoje granice za priliv izbeglica i ne žele da rizikuju svoj razvoj zbog Hamasovog terorizma i sudbine dva miliona Palestinaca. I one sklapaju nove razvojne ugovore sa američkim saveznikom Izraela i poklanjaju predsedniku SAD lep avion. Doduše, on već lično ima takav isti avion, ali voli da dobije novi dokaz Arapa - ili Arabljana, kako ovde i jeste slučaj - da će saviti vrat i ostaviti deo svog etničkog palestinskog tela na vetrometini.
I AL DŽAZIRA ĆUTI
I ne samo to. Njima, Saudijskoj Arabiji godi i to što predsednik SAD tera Iran da svoja nuklearna postrojenja prebaci u Saudijsku Arabiju, kako bi se Vašington i Arapi oslobodili straha od nuklernih imperijalnih pretnji šiitskog Teherana koji je izgubio gotovo svu popularnost koju je u islamskom svetu stekao posle Homeinijevog puča 1979. godine. Rijad je zadovoljan što Amerika veruje Al Džaziri. Takav transfer tehnologije gotovo je nezamisliv. Iran i Saudijska Arabija su krvni neprijatelji. Ali je Rijadu laskalo da ga Amerika drži za saveznika i da će u Vašingtonu videti ekonomskog partnera i političkog saveznika.
Izrael na to gleda sa odobravanjem pri čemu naravno on ne veruje da će Iran pristati na američki predlog. Teheran, iako je gotovo sramno poražen kod saveznika u Gazi, u južnom Libanu i kod jemenskih Huta, teško da će pristati da se okane svojih nuklernih pretnji. Gotovo da je napad Izraela uz pomoć američke sile na Teheran jasan kao plavi sunčani dan posle kiše. Nije pala samo Palestina, čišćenje će izgleda ići i dalje. Al Džazira ćuti, sam Katar je poklonio avion Trampu.
BIĆE FILMA ZA NOVU
MERILIN MONRO
Ukrajinska dronska diverzija u Rusiji je epskih razmera i zaslužuje filmski trijumf. Mi bismo mogli zamisliti scenario uzbudljivog holivudskog žanra o borbi dobra protiv zla. Sa hrabrom diverzantkinjom koja ostavlja za sobom sve i ide na sve ili ništa. Dronovi pod njenim džojstikom lete kao stršljeni i pogađaju imperiju zla. Merilin Monro nije nikada bila u toj ulozi iako je znala šta je dron. Nekako, ona je suviše slatka za ratne scene gde nema mnogo romantike i naivnih poljubaca. Ona je pripadala dobu smirivanja duhova posle Drugog svetskog rata ma koliko ju je okruživao Hladni rat. Ima drugih divnih glumica za takvu karakternu ulogu. Fabula rusko-ukrajinskog rata traži real-romantiku prava na slobodu i žrtvu. Neće se Merilin ljutiti ako je zameni nova Jovanka Orleanka •
Vladike SPC protiv studenata
BEOGRAD - Mitropolit zvorničko-tuzlanski Fotije pridružio se crkvenim velikodostojnicima koji napadaju studente u blokadi. U nedavno objavljenoj pjesmi „Smirenje“, Fotije tvrdi da mladi „prihvataju demonski bunt“ i da im je um postao „satanistički“. Ova izjava izazvala je oštre reakcije u javnosti.
Studenti već više od šest mjeseci protestuju zbog nekažnjenog urušavanja nadstrešnice Željezničke stanice u Novom Sadu, ali i šire društvene nepravde. S druge strane, iz vrha SPC-a sve češće dolaze optužbe i uvrede - od toga da su „rušioci države“ do „terorista“ i „ustaša“.
Fotije, koji je i član Sinoda SPC, koristi svoju poziciju da studente javno diskredituje, a teolog Milan Klisura ocjenjuje da se ovakvim izjavama „crta meta na čelu mladima“ i da je riječ o licemjerju i poniženju. Pored Fotija, patrijarh Porfirije je ranije u Moskvi, pred predsjednikom Putinom, studentske proteste nazvao „obo-
jenom revolucijom“, dok su drugi episkopi otvoreno ili prikriveno podržali isti narativ. SPC je čak objavila i tekst u kojem se tvrdi da studenti „žive u paralelnim univerzumima“ i „rugaju se svetosavskim vrijednostima“. Neki episkopi su im zabranili ulazak u crkvene objekte ili odbili da im pruže smještaj tokom protesta. Redovno majsko zasijedanje Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve počelo je razmatranjem „tekućih pitanja“, ali se, odlukom patrijarha Porfirija, nije raspravljalo o studentskim protesti-
ma, saznaje Nova.rs iz izvora u Patrijaršiji. Kako navodi izvor, tema sve dublje društveno-političke krize, uključujući blokade fakulteta i proteste studenata, namjerno je izostavljena sa dnevnog reda.
Na primjedbu jednog episkopa da su i visokoškolske ustanove, uključujući Pravoslavni bogoslovski fakultet, u blokadi, patrijarh nije odgovorio. Umjesto njega, reagovao je episkop bački Irinej Bulović, koji je studente, prema riječima izvora, uporedio sa teroristima.
Rusija optužuje Ukrajinu da odlaže dogovorenu razmjenu zatvorenika Kijev demantuje
Kremlj i optužuje ga za manipulaciju
MOSKVA/KIJEV - Rusija je optužila juče Ukrajinu da je odložila razmjenu zatvorenika i poginulih vojnika koja je trebalo da se održi ovog vikenda na osnovu dogovora postignutog u drugoj rundi rusko-ukrajinskih pregovora u Istanbulu, u Turskoj.
Ukrajina je demantovala te navode uz poruku da se radi o manipulacijama.
Prema glavnom ruskom pregovaraču Vladimiru Medinskom, ukrajinska strana je na neočekivan način odložila prihvat tijela poginulih i razmjenu ratnih zatvorenika na neodređeno vrijeme.
Ta razmjena bila je jedini rezultat druge runde rusko-ukrajinskih direktnih razgovora u ponedjeljak, kada su se dvije strane dogovorile da razmijene sve teško ranjene, ili bolesne ratne zarobljenike, kao i one mlađe od 25 godina. Medinski je preko Telegrama pozvao Ukrajinu da preuzme tijela 6.000 ukrajinskih vojnika i dao uvjeravanja da su tijela
Uništena zgrada u Kijevu
1.212 ukrajinskih vojnika već donijeta na mjesto razmjene, na rusko-ukrajinskoj granici.
- Iz nepoznatih razloga (ukrajinski) tim pregovarača čak nije ni došao na mjesto razmjene - rekao je on. Medinski je dodao da je pored toga prvi spisak od 640 ratnih zarobljenika iz kategorija ranjeni, teško bolesni ili mladi predato Ukrajini da bi se počela razmjena. Štab ukrajinske vojske za koordinaciju postupanja sa ratnim zatvorenicima saopštio je da današnje ruske izjave
ne odgovaraju ni realnosti, ni prethodnim sporazumima. Ukrajinska strana optužila je Rusiju za nelojalnu igru i manipulacije.
Dvije strane već su razmijenile oko 1.000 osoba sa svake strane, vojnika i civila, poslije prve runde direktnih pregovora u Istanbulu održane u maju. Dvije zemlje su, međutim, daleko od primirja ili trajnog rješenja sukoba, ocjenjuje agencija Frans pres.
Priredila: Mr. J.
INTERVJU: Fotografkinja i istoričarka umjetnosti Maja Đurić za Pobjedu najavljuje knjigu „Analogni
PODGORICA – Knjiga
„Analogni svijet: Istorija crnogorske fotografije (1845–2010)“, koju priprema fotografkinja i istoričarka umjetnosti Maja Đurić, predstavlja rezultat dugogodišnjeg istraživačkog rada na polju vizuelne kulture i istorije fotografije u Crnoj Gori. Riječ je o opsežnoj naučnoj monografiji koja povezuje akademsku preciznost s narativnom pristupačnošću, u namjeri da se fotografija ne predstavi samo kao medij već kao ogledalo društvenih, kulturnih i porodičnih mijena kroz više od jednog i po vijeka.
Kroz hronološki strukturisana poglavlja knjiga prati razvoj fotografije od prvih dagerotipija u doba Njegoša, preko perioda ateljea i razglednica, ratne dokumentacije, porodičnih albuma i razvoja foto-klubova, sve do prelaska fotografije u umjetničku formu krajem XX vijeka. Poseban fokus dat je domaćim autorima, ali i djelovanju stranih fotografa koji su ostavili neizbrisiv trag u crnogorskom pejzažu – kako prirodnom tako i kulturnom. Knjiga sadrži dokumentaciju o preko 150 fotografa, uz brojne dosad neobjavljene fotografije iz privatnih i institucionalnih arhiva. Ova knjiga je svojevrsna vizuelna istorija Crne Gore, ali i pokušaj da se kroz fotografiju ispričaju priče o svakodnevici, promjenama društvenih normi, usponima i padovima identiteta te osjećanju pripadnosti prostoru.
U intervjuu za Pobjedu Đurić govori o izazovima sa kojima se susretala tokom istraživačkog rada, uticaju stranih fotografa na crnogorski vizuelni identitet…
POBJEDA: Kako je nastala ideja za knjigu ,,Analogni svijet: Istorija crnogorske fotografije (1845–2010)“ i koliko dugo ste radili na ovom projektu?
ĐURIĆ: Ne bih rekla da je postojala jedna „ideja“ kao impuls, koliko osjećanje odgovornosti – profesionalne i ljudske. Kao istoričarka umjetnosti, ali i kao neko ko dolazi iz same prakse umjetničke fotografije, osjećala sam da je moja dužnost da zabilježim i sačuvam ono što bi lako moglo biti izgubljeno: živote i radove crnogorskih fotografa koji su cijelo svoje stvaralaštvo posvetili slici, a čije arhive nerijetko nijesu prepoznate, sačuvane niti institucionalno obrađene. Knjiga „Analogni svijet“ nije nastala iz trenutne inspiracije, već kao rezultat dugotrajnog i tiho upornog rada koji traje više od dvije decenije. Nastala je i iz potrebe da se objedini jedan zaboravljeni kontinuitet i da se jedan fragilni, potisnuti vizuelni svijet, kroz različite tehnike i ruke više od 150 fotografa, sistematizuje i predstavi kao ravnopravan dio kulturne istorije Crne Gore.
POBJEDA: Koji su bili glavni izazovi u istraživanju istorije crnogorske fotografije kroz
Najveći izazov bilo je gotovo potpuno nepostojanje sistematizovane građe i stručne literature. Fotografija je dugo bila tretirana kao sporedni, tehnički fenomen, što je rezultiralo time da su brojni arhivi ostali fragmentarni, nerazvrstani ili su se čuvali u privatnim zbirkama, često bez svijesti o njihovoj istorijskoj vrijednosti – kazala je Đurić
tako dugačak period – od dagerotipije do digitalne ere?
ĐURIĆ: Najveći izazov bilo je gotovo potpuno nepostojanje sistematizovane građe i stručne literature. Fotografija je dugo bila tretirana kao sporedni, tehnički fenomen, što je rezultiralo time da su brojni arhivi ostali fragmentarni, nerazvrstani ili su se čuvali u privatnim zbirkama, često bez svijesti o njihovoj istorijskoj vrijednosti. Posebno je bilo zahtjevno
rekonstruisati najranije faze –dagerotipski i albuminski period – kada su podaci rijetki, a sačuvani primjerci nerijetko bez potpisa, datuma ili preciznog konteksta. Ipak, upravo ti periodi nude najviše istraživačkih „dragulja“ – svako novo ime, svaki fotografski karton ili negativa ploča koji ranije nijesu bili poznati, predstavljali su svojevrsno otkriće. Dodatni izazov bila je sama periodizacija – jer se razvoj odvijao
isprekidano, bez institucionalnih okvira.
POBJEDA: Koji period Vam je bio najizazovniji za istraživanje i zbog čega?
ĐURIĆ: Najdublje uzbuđenje uvijek leži na početku – u sjenovitim zonama najranije fotografije. S druge strane, period Zetske banovine (1929–1941) predstavlja zlatno doba jedne estetike, najbogatije doba istinske zrelosti crnogorske fotografije na kojima se građanska
elegancija i ruralni ponos susreću u kadru. Tada dolazi do širenja žanrova, do samosvjesnog odnosa prema pejzažu i portretu, do jedne elegancije forme raznovrsne i tehnički dotjerane. Taj period nosi onu suptilnu ravnotežu između tradicije i moderniteta, između nošnje i šešira, između blica i sjenke.
POBJEDA: Knjiga sadrži radove više od 150 fotografa. Da li postoji neki fotograf ili fotografija koja je na Vas ostavila poseban utisak?
ĐURIĆ: Uvijek je najvažnija ona fotografija koju tek pronađete – novo otkriće koje vas iznenadi i podsjeti zašto se ovim poslom bavite. Postoje fotografije koje ne zaboravljate – ne zbog kompozicije, već zbog načina na koji vas pogled sa papira uhvati, kao da zna da ga vi gledate, kao što je jedan portret nepoznate Crnogorke iz kolekcije Miladina Markovića ili raritetne fotografije u privatnim albumima iz kuće
Maša Vrbice
POBJEDA: Na koji način ste birali fotografe i radove koji su uključeni u knjigu?
ĐURIĆ: Biranje fotografa nije bilo hijerarhijsko. Fokus je bio na raznolikosti pristupa, kontinuitetu prakse i stepenu očuvanosti građe. Važnu ulogu igrala je i estetska vrijednost fotografija, ali i njihova dokumentarna snaga – sposobnost da prenesu atmosferu epohe. Uvijek me vodila ideja da fotograf ne mora nužno biti poznat da bi bio značajan. Knjiga
obuhvata i dvorske fotografe, i radnike u ateljeima, i etnologe koji su planine snimali s naučnim zanosom, ali i amaterske poglede koji su ušli u porodične albume.
P
OBJEDA: Jedno poglavlje posvećeno je porodičnoj fotografiji. Zašto je ona važna za razumijevanje kulturnog pamćenja?
ĐURIĆ: Porodične fotografije čine srce ove knjige. One su unutrašnja topografija naroda. Skromne po formatu, a goleme po značenju. U njima vidimo ono što zvanična istorija često prećuti – kako se odijevalo, slavilo, tugovalo; kako se stajalo pred kamerom sa dostojanstvom, čak i kad se nosila siromašna odjeća. Fotografije iz privatnih kolekcija nijesu samo „materijal“ – one su tihi spomenici svakodnevnici. Nijesu pravljene da bi bile umjetnost, ali su, upravo zbog svoje iskrenosti, postale suštinska umjetnost pamćenja. To su slike koje se ne rade za javnost, već za potomke – i upravo zbog toga su istinitije od zvaničnih. One svjedoče ne samo o ljudima već i o etici svakodnevice, o ljepoti običnog, o malim ritualima koji tvore smisao postojanja. U njima se vidi društvena tranzicija: majka u nošnji, dijete u odijelu iz gradske konfekcije, otac koji prvi put nosi cilindar.
P
OBJEDA: Koliki je bio uticaj stranih fotografa na crnogorski vizuelni identitet? ĐURIĆ: Ogroman. Strani fotografi su prvi došli s kamerama u Crnu Goru i svojim objektivima nas smjestili na vizuelnu mapu Evrope. Njihov pogled nije bio samo egzotičan – često je bio dokumentaran i empatičan. Uveli su nove tehnike, piktorijalistički jezik, stereoskopske formate, kolor film. Njihov rad formirao je vizuelni identitet Crne Gore onako kako ga je svijet vidio – i time ostavio trag i domaćoj fotografskoj praksi.
POBJEDA: Koliko je crnogorska fotografska tradicija povezana sa regionalnim i evropskim tokovima i gdje je njen specifični doprinos?
ĐURIĆ: Na samom početku –naročito u dagerotipskom periodu – Crna Gora je bila u koraku s evropskim praksama. Takođe i tridesetih godina XX vijeka, kada se razvijaju lokalni ateljei i foto-klubovi. Međutim, poslijeratne decenije donose oskudicu izraza i dominaciju funkcionalne fotografije. Tek krajem 20. vijeka, s otvaranjem akademskih studija fotografije i pojavom mlađih autora, crnogorska fotografija
„Analogni
se ponovo aktivno uključuje u savremene tokove. Njen doprinos leži u sposobnosti da sačuva dostojanstvo pogleda u uslovima materijalne skromnosti. Crna Gora nije imala snažne institucije fotografije, ali je imala autentičan pogled. Nijesmo bili avangarda, ali smo čuvali intimno. Doprinos je u onome što bismo danas nazvali ,,subjektivna dokumentarnost“ – snimci iz života, bez estetskih ambicija, a s dubokom humanističkom notom.
To je naše nasljeđe.
POBJEDA: U vremenu kada digitalne slike dominiraju našim životima, zašto je važno da se vraćamo analognom fotografskom zapisu?
ĐURIĆ: Zato što digitalno bilježi sve, ali ne pamti ništa. Analogna fotografija nije samo tehnika već odnos i ograničenje koje usporava pogled i daje mu težinu. U digitalnom dobu, slika je postala algoritam: beskonačno umnoživa, instantna, potrošna. Analogna slika je materijalna, krhka, tiha. Povratak analognom nije nostalgičan gest, već potreba da se uspostavi povjerenje u sliku. Da se vratimo onome što ima teksturu pamćenja i dostojanstvo trajanja. U vremenu koje se pretvorilo u piksele, analogna slika ostaje čin otpora – svjetlosni zapis koji ne traži da bude samo viđen, već zaista – viđen i zadržan.
POBJEDA: Šta biste voljeli da čitaoci ponesu sa sobom nakon čitanja ,,Analognog svijeta“?
ĐURIĆ: Ne samo znanje o istorijatu crnogorske fotografije već i dublje razumijevanje onoga što fotografija jeste – trag, izbor, čin memorisanja, osjećaj. Da se osvijeste kao gledatelji. Jer gledati fotografiju – zaista je gledati – znači učestvovati u vremenu koje ona još uvijek drži. Da ne uzimaju slike zdravo
za gotovo. Da shvate da svaka fotografija – i ona s vjenčanja i ona iz rata – nosi cijeli jedan univerzum konteksta, emocije i vremena. Da ne zaborave da gledanje može biti čin nježnosti. I da, možda, iznova potraže one kutije sa porodičnim albumima, kao da u njima čuče neispričane knjige.
POBJEDA: Šta je ključni doprinos knjige u razumijevanju crnogorske istorije i kulture?
ĐURIĆ: Knjiga ,,Analogni svijet: Istorija crnogorske fotografije (1845–2010)“ predstavlja prvi sveobuhvatan pregled fotografske baštine Crne Gore, utemeljen na hronološki i tematski strukturiranom istraživanju. Ključni doprinos knjige ogleda se u njenom pristupu fotografiji kao ravnopravnom dokumentu kulturne i društvene istorije. Doprinosi tome da se vizuelna kultura Crne Gore uzme ozbiljno, da se vidi kao osjetljivo tkivo istorije – ranjivo, ali otporno. Ona vraća fotografiju u središte kulturnog pamćenja. U knjizi je sistematizovana građa koja je do sada bila rasuta, neobrađena ili nedovoljno poznata stručnoj javnosti. Moj rad nije samo arhivska revizija niti pokušaj da se prošlost učini savršenijom. On je spoj istraživanja, eseja i estetske anali-
prelazi
POBJEDA: Možete li podijeliti neki zanimljiv detalj, anegdotu ili otkriće do kojeg ste došli tokom rada na knjizi?
ĐURIĆ: Od albuma Maša Vrbice do kolekcije Miladina Markovića bilo je mnogo otkrića. Ali jedno pismo, skriveno u kutiji, pokazalo mi je da i iza jedne razglednice može stajati cijeli svijet – odnosi, izbori, tihe instrukcije o tome šta treba da postane slika. Prijatelj i kolekcionar Jovan Vuksanović me je pozvao i rekao: „Idemo na kafu, imam jednu vremensku kapsulu za tebe – oduševićeš se.“ U izblijedjeloj kutiji Grapho-Broma nalazilo se pismo iz 1939 – poslovna prepiska između zagrebačkog fotografa Ljudevita Griesbacha i Zorke Čejović iz Bara, vlasnice male trafike. Uz pismo: stakleni negativi, uzorci razglednica, novine iz tog vremena, prazne kovertice i mali katalog sa cijenama i uputstvima. Uz pismo su pronađeni i stakleni negativi, uzorci razglednica i katalog tiraža. Griesbach je Zorki ponudio niz snimaka Bara, označenih rednim brojevima, s mogućnošću da bira tiraž i tehniku. Bilo je to više od poslovne ponude – bio je to uvid u nevidljivu kariku lanca fotografske slike: trenutak kada slika prelazi iz lične vizije u komercijalni predmet.
ze, kroz koju nastojim da čitaocu približim i tehniku i osjećaj – ono što čini staru fotografiju magičnom. Knjiga je podržana od Ministarstva kulture. Još sam u pregovorima oko izdavača koji može da odgovori na njene estetske i tehničke zahtjeve. Urednik će biti dr Luka Rakojević
POBJEDA: Kako planirate promociju knjige i da li postoji mogućnost organizovanja izložbe fotografija koje su objavljene u njoj?
ĐURIĆ: Promocija će zavisiti od dinamike štampe i suizdavača, ali planiram i prateću izložbu. Ne kao ilustraciju knjige, već kao njen paralelni glas – prostor u kojem fotografije progovaraju same. Voljela bih da izložba prvo bude na Cetinju, gdje je sve počelo.
POBJEDA: Planirate li nastavak istraživanja – istoriju digitalne fotografije u XXI vijeku?
Jubilarno 10. izdanje „Made In New York Jazz festivala“ u Crnoj Gori
ĐURIĆ : Za sada ne. Digitalna slika je još preblizu previše brza. Da bismo o njoj pisali ozbiljno, treba da je posmatramo s distance. Možda će neko drugi, za deset ili dvadeset godina, otvoriti te arhive oblaka, kao što sam ja otvarala kartonske kutije. A možda ću i sama, kada zaboravimo šta znači „swipe“, a sjetimo se šta znači gledati. U međuvremenu, rad na knjizi teče paralelno sa drugim projektima. U organizaciji Vijeća crnogorske nacionalne manjine grada Zagreba, krajem juna, 26. juna tačnije, u Staroj gradskoj vijećnici u Galeriji „Kristofor Stanković“ u Zagrebu biće otvorena izložba čiji sam autor ,,Analogni mostovi svjetlosti: Hrvatska, fotografija i Crna Gora (1845–1975)“. To je ujedno i most između dviju vizuelnih istorija – crnogorske i hrvatske, koje su se decenijama isprepletale kroz objektive profesionalaca i putnika, vojnika i amatera, ljudi koji su, svaki na svoj način, bilježili prostor u kojem se granica ne vidi – osim kad je uhvaćena u svjetlosti. Izložba donosi izbor od preko 50 rijetkih i arhivskih fotografija dvadeset tri fotografa koje svjedoče o kulturnim i vizuelnim vezama između Hrvatske i Crne Gore od sredine XIX do kraja XX vijeka. Predstavljeni su radovi pionira fotografije, među kojima su Standl, Burato, Veber, Laforest, Mosinger, Grizbah, Kušević, Gušić, Dabac i Ćetković A. ĐOROJEVIĆ
PODGORICA – Crna Gora će krajem juna postati epicentar vrhunskog džeza, jer se od 26. do 29. juna održava jubilarno, deseto izdanje prestižnog „Made In New York Jazz Festival Montenegro“. Festival se realizuje u strateškom partnerstvu sa kompanijom „Adriatic Marinas – Porto Montenegro“, uz izvršnu produkciju crnogorske produkcijske kuće „Rabbit Records“. Ono što ovaj jubilej čini posebnim nije samo impresivan program već i činjenica da je početak prodaje ulaznica već sada premašio sva očekivanja organizatora. Direktor festivala, muzičar i producent Vladimir Maraš sa zadovoljstvom je istakao da ga raduje izuzetno interesovanje medija i publike za ovogodišnji festival. - Sigurni smo da će festival ostaviti nezaboravan utisak na našu publiku, pa je samim tim i logično da je prodaja karata za događaje u Tivtu i Podgorici na samom početku prevazišla naša očekivanja. Očekuju nas tri spektakularna i jedinstvena koncerta u Crnoj Gori – rekao je Maraš. Svečano otvaranje festivala zakazano je za petak, 27. jun, na Synchro sceni u Porto Montenegru u Tivtu, gdje će se održati premijerni koncert pod otvorenim nebom. Slijedi subotnji spektakl, 28. juna – veliki koncert pod nazivom „Jazz under the stars“, koji će se održati na Ljetnjoj sceni pod Orlovim kršem na Cetinju, u srcu crnogorske prijestonice. Završni koncert festivala biće priređen u nedjelju, 29. juna, na platou Muzičkog centra Crne Gore u Podgorici.
Publika će imati priliku da uživa u nastupima nekih od najvećih svjetskih i regionalnih džez imena, uključujući džez legende Rendija Brekera, Pitera Erskina, Ričija Gudsa, kao i harizmatične vokalne zvijezde poput Hejli Reinhart i Džoj Braun Među istaknutim instrumentalistima su i Otmaro Ruiz i Jakov Mejman, koji će zajedno sa velikim brojem domaćih i regionalnih umjetnika stvarati nesvakidašnje džez trenutke. Poseban segment festivala biće spektakularni nastup Big benda RTS-a, pod dirigentskom palicom Mirona Hausera iz Džez orkestra HRT-a. Iste večeri na Cetinju nastupiće i Lena Kovačević, Jakov Mejman, Vladimir Maraš, Šule Jovović, Nikola Radunović, Tina Džankić i mnogi drugi. Pored glavnog muzičkog programa, festival će biti obogaćen i nizom pratećih sadržaja koji uključuju jam session na ulicama, masterklas radionice, kao i afterparty događaje koji će pružiti platformu za predstavljanje mladih crnogorskih džez talenata kao što su Sara Jovović, Maša Vujadinović, Martin Đorđević i drugi. Ulaznice za koncerte u Tivtu i Podgorici dostupne su onlajn na adresi www.jazzmne.com/shop po cijeni od 25 eura. Ulaz na koncert na Cetinju, zahvaljujući saradnji organizatora „Rabbit Records“ i Prijestonice Cetinje, biće slobodan za sve posjetioce. Za više informacija o programu, učesnicima i dodatnim sadržajima festivala zainteresovani mogu posjetiti zvanični sajt festivala www.jazzmne.com ili se obratiti direktno putem kontakta: +382 68 050 080/+382 69 050 010. R. K.
ISTORIJSKA ČITANKA: Žalba Petra Plamenca predsjedniku Sreskog narodnog odbora u Baru na nepravilno procijenjenu visinu prihoda za 1951. godinu
Biografski podaci o Petru Plamencu nakon 1945. godine, dakle posljednjih desetak godina njegovog života, praktično ne postoje i puni su praznina, što govori o nezainteresovanosti istoričara da istraže zadnje godine života bivšeg crnogorskog ministra, političara i diplomate. Ipak, arhivalije svjedoče da je posljednje godine života Petar Plamenac proveo u rodnom selu, gdje je, daleko od očiju javnosti, praktično zaboravljen od svih, živio povučeno, skromno, i sve su prilike na ivici egzistencije, izdržavajući se od izdavanja imanja pod napolicu, bavljenja stočarstvom i dobijajući povremeno donacije od prijatelja iz inostranstva
Petar Plamenac (Boljevići, 1872 – Boljevići, 1954) bio je crnogorski političar i diplomata. U francuskom gradu Monpeljeu završio je poljoprivrednu školu, a Pravni fakultet u Beču. Nakon što je okončao studije, vraća se u Crnu Goru, gdje je pri Ministarstvu unutrašnjih djela vršio poslove činovničke prirode. Od 1906. godine u sklopu Ministarstva unutrašnjih djela obavljao je dužnost načelnika Odjeljenja za narodnu privredu. Bio je predstavnik Crne Gore na Balkanskoj izložbi u Londonu 1907. godine. Na dužnost konzula u Skadru imenovan je maja 1908. godine. Dužnost crnogorskog konzula u Skadru obavljao je do decembra 1909. godine, kao i u periodu od avgusta 1911. do marta 1912. godine. Funkciju otpravnika poslova Crne Gore u Carigradu vršio je u periodu od marta do 25. septembra 1912. godine, da bi potom bio imenovan za civilnog guvernera Skadra. Kao predstavnik Crne Gore učestvovao je u pregovorima koji su sa predstavnicima međunarodne flote vođeni u Medovi 1913. godine, a u vezi sa predajom Skadra velikim evropskim silama. Dužnost ministra inostranih djela obavljao je od aprila 1913. do avgusta 1915. godine. Nakon što je podnio ostavku na funkciju ministra inostranih djela, stupio je na dužnost predsjednika Crnogorske narodne skupštine. Poslije vojnog sloma 1916. godine, napustio je Crnu Goru ,,i sve do povratka u zemlju decembra 1924. bio politički angažovan u odbrani prava Crne Gore kao sljedbenik politike kralja Nikole i crnogorske vlade u izbjeglištvu“. U međuratnom periodu bio je ,,istaknuti prvak Crnogorske stranke“, kao i jedan od organizatora Belvederskih demonstracija 1936. godine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata zalagao se za obnovu crnogorske državne nezavisnosti. Komunistička vlast osudila ga je na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina, da bi ga nedugo potom pomilovala. Umro je
1954. godine. (,,Istorijski leksikon Crne Gore“, knj. 5, Podgorica, 2006). Biografski podaci o Petru Plamencu nakon 1945. godine, dakle posljednjih desetak godina njegovog života, praktično ne postoje i puni su praznina, što govori o nezainteresovanosti istoričara da istraže zadnje godine života bivšeg crnogorskog ministra, političara i diplomate. Ipak, arhivalije svjedoče da je posljednje godine života Petar Plamenac proveo u rodnom selu, gdje je, daleko od očiju javnosti, praktično zaboravljen od svih, živio povučeno, skromno, i sve su prilike na ivici egzistencije, izdržavajući se od izdavanja imanja pod napolicu, bavljenja stočarstvom i dobijajući povremeno donacije od prijatelja iz inostranstva. Tokom istraživanja u Državnom arhivu Crne Gore (Arhivski odsjek Bar), naišli smo na dokument u kome se bivši crnogorski ministar Petar Plamenac žali početkom marta 1952. godine predsjedniku Sreskog narodnog odbora u
Baru, da mu je visina prihoda za 1951. godinu, a na osnovu koje se određivala visina poreza, previsoko, nepravilno i nepravedno određena. Naime, komisija (odbor) sela Boljevića koju su, prema Plamenčevim tvrdnjama, činili izvjesni: Andrija Lukin Plamenac, Savo Tomov Plamenac i Đuro Ivov Plamenac, odokativno, neobjektivno i vjerovatno ne bez bratstveničke zlobe, pakosti i mahinacija kojima su, sve su prilike, članovi komisije uvećavanjem tuđih, umanjivali vlastite prihode i visinu poreza, odredila je da je Petar Plamenac te godine ostvario prihod od 90.000 dinara. Po visini prihoda koje je navodno ostvario 1951. godine, bivši crnogorski ministar Petar Plamenac se u crmničkom selu Boljevići nalazio na četvrtom mjestu, što je nesumnjivo bio previsok i nerealan iznos za osobu koja je živjela bez penzije, nije bila u stanju da privređuje i nije imala radne snage. Budući da Plamenac nije ostvario tolike prihode, kao
i da mu je, prema njegovim tvrdnjama, i za 1947. godinu previsoko i nepravilno određena visina prihoda (Sreski narodni odbor je to kasnije korigovao), bio je primoran da 2. marta 1952. godine uputi žalbu predsjedniku Sreskog narodnog odbora u Baru, a u kojoj argumentovano i uvjerljivo ukazuje da je visina prihoda koja mu je određena za 1951. godinu, visoka i nepravedna, kao i da zbog nezavidne ekonomske situacije na toliki prihod nema sredstava da plati porez. Nakon što je uputio žalbu, Sreski narodni odbor u Baru je bivšem crnogorskom ministru Petru Plamencu visinu prihoda za 1951. godinu smanjio za 30.000 dinara, zaduživši ga da plati porez na iznos od 60.000 dinara. Pored toga što ukazuje na izvjesne mahinacije komisije za određivanje visine prihoda, dokument je značajan i zbog toga što svjedoči da se Petar Plamenac posljednjih godina života u rodnom selu, osim davanja zemlje pod napolicu, izdržavao baveći se
stočarstvom, sve su prilike, živio sam i borio se u starosti sa oskudicom, životnim nedaćama i sudbinom koja se veoma grubo poigrala sa nekadašnjim ministrom, diplomatom i predsjednikom Crnogorske narodne skupštine, kao i jednim od značajnijih ljudi i političara u sistemu vlasti crnogorskog suverena Nikole Petrovića Njegoša. Zanimljivo je i da u žalbi upućenoj predsjedniku Sreskog narodnog odbora u Baru, Petar Plamanac tvrdi da ima 78 godina, što, ako nije riječ o omašci, a što zbog životne dobi u kojoj je bio ne treba isključiti kao mogućnost, dovodi u pitanje godinu njegovog rođenja (1872). Dokumenat koji objavljujemo pohranjen je u Arhivskom odsjeku Držvnog arhiva Crne Gore u Baru, u fondu Sreski narodni odbor, 1952. godina, u kutiji 23, broj dokumenta 13. Gospodinu Predsjedniku S. N. O. Bar. Odbor sela Boljevića određujući prihod pojedinih domaćinstava za god. 1951, prema kojim prihodima treba da se naplaćuje porez, procijenio je moje prihode na 90.000 (devedeset hiljada) dinara. Stavljen sam na četvrtom mjestu po veličini prihoda u čitavom selu Boljevićima. Komisija ili odbor, koja je od oka ocjenjivala bez da se prethodno obavijesti, moje je prihode u srazmjeri sa mnogim seljanima, a poglavito sa njihovim ličnim prihodima, nesrazmjerno mnogo ocijenila.
Odbor je uzeo da imam dvije dobre krave i da mi daju prihod od najmanje 30.000 din. u god. 1951, dok ja ustvari nemam nijedne krave, koja se muze. Jedna krava oberintalka mi je lipsala u početku 1951 g. što će posvjedočiti seljaci, koji su je zakopali.
Ostala mi je jedna starija krava takođe oberintalka, koja se nije telila ovo je peta godina, koju niko ne može, mislim, uzeti za kravu muzaru, koja daje prihode
Ostalo mi je i jedno žensko tele od krave koja mi je lipsala, a koje tele je sad u trećoj godini i koje se još nikad nije teli-
lo. Ovo se sve može provjeriti. Uračunat mi je čujem i prihod od voća na 20.000, a neki kažu 40.000 din. Ja nemam u kući nikoga ko može poći na pazar da moje voće prodaje. Primoran sam da molim ženske iz sela da moje voće napoli prodaju. One će pod zakletvom potvrditi da mi s pazara nijesu u 1951. god. donijele više od 3.000 (tri hiljade) din. Ovo nije prvi slučaj da se ovako ocjenjuju moji prihodi. God. 1947. jedna osoba koja je ocjenu prihoda vršila ocijenila je moje prihode na 35.000, a po mišljenju čestitih seljana nije bilo ni 10.000, a svoje prihode na 28.000, a po poštenoj ocjeni istih seljana imao je više od 100.000 din. Sreski odbor u 1947. god. uvidio je da sam nepravedno porezan i ispravio je grešku. U odboru – komisiji, koja je određivala prihode iz god. 1951. bili su Andrija Lukin Plamenac, Savo Tomov Plamenac (ovaj je određivao moje prihode i god 1947) i Đuro Ivov Plamenac. Ne znam koliko su oni ocijenili prihode njihovih domaćinstava za god. 1951, ali tvrdim, a ovo će posvjedočiti ugledni naši seljani, da je svaki od njih trojice imao najmanje četvrtinu više prihoda od mene. Svaki od njih ima po dvije, tri ili četiri radne snage u kući, a ja nemam ni jedne, nego svu moju zemlju dajem napoli. Upitan od mene Andrija Lukin Plamenac zašto se je nepravedno procijenio moj prihod za god. 1951. odgovorio mi je: ,,Nepravedno si procijenjen i poći ću u M. N. O. da to kažem“. Upitan Savo Tomov Plamenac koji je ocjenjivao prihode odgovorio mi je: ,,To je za nâm.“ Kakav nȃm? Radi se o čovjeku staru 78 godina, bez i jedne radne snage u kući, čiju zemlju rade drugi napoli, koji nema ni plate, ni penzije.
Upitan od mene Đuro Ivov Plamenac, odgovorio mi je: ,,To je sve donešeno gotovo iz M. N. O. na Vir, i mi nijesmo mogli ništa izmijeniti“. Ovo mi je kazao u prisustvu popa Marka Plamenca.
Držim da nije tačno ovo što mi je Đuro Ivov Plamenac kazao, jer kad bi tako bilo nebi imalo smisla da predsjednik M. N. O. dolazi za ovaj posao noću u Boljeviće i raspravlja se sa seoskim Odborom o njemu. Molim, najuljudnije, predsjednika S. N. O. u Baru da odredi jednu nezainteresovanu osobu bilo iz sela Boljevića, bilo iz M. N. O. na Viru, bilo iz S. N. O. , koja će pravilno ocijeniti moje prihode iz god. 1951, jer ja nijesam u stanju da platim porez prema nepravilno i nepravedno procijenjenom prihodu od 90.000. Nadam se u pravedno rješenje vaše učtiv Petar Plamenac, bivši ministar. Vir – Boljevići, 2. marta 1952. g. taksu od 90 dinara prilažem Petar Plamenac.
Piše: Dragan Mitov Đurović
Rat nije nikome brat, zborio je narod koji je u Crnoj Gori listom krenuo, skoro goloruk, da brani slobodu od okupatora i njihovih domaćih pomagača. Ginulo se četiri ratne godine od rodnog ognjišta do dalekih nepoznatih krajeva u zemlji i tuđini. Mnogima su kosti ostale ,,tamo đe su za slobodu pali“, pa na spomen-pločama i sada piše ,,nepoznati borac“. Poginuti za slobodu, a ostati vječno nepoznat?
Zato i postoji narodna poruka: ,,Ko poginu ledina mu, ko preteče medalja mu“.
Mnoga su ognjišta ugašena, sestre ostale bezbratnice, majke samoranice. U odbranu zemlje krenulo je tada i staro i mlado, i đeca i vremešni starci. Krenule su čitave porodice.
U ovoj prilici bilježim zapis o porodici Mitra Savova Zeca, o čemu je podavno svjedočila Ivanka Sjekloća, najmlađi član Mitrove porodice, rođena 1933. godine. „Otac Mitar rođen je 1892. godine, po zanimanju građevinski radnik i preduzimač. Bio je organizator ustanka u Poborskom kraju 1941. godine. Najstariji sin Jovan-Jole, iako je zavšio bogosloviju i službovao u parohiji u Grahovljanima, u Pakracu, u Slavoniji, slijedeći porodični primjer i
Nakon bitke na Paštrovnici 1942. u kojoj su učestvovali otac Mitar, braća Dušan i Savo, uhapšeni su i odvedeni u Budvu, u zatvor. Selo Pobori je, nakon bitke na Paštrovnici, iz odmazde zapaljeno, a stanovništvo, žene i djeca odvedeni u logor na Mamuli, među njima sam bila ja, moja majka i starija sestra
rodoljubiva uvjerenja, uzeo je aktivno učešće u NOR-u i nažalost, kao partizanski komandir čete poginuo na Bučju, braneći 400 Srba koji su bili zarobljeni. Sahranjen je u Pakracu. Srednji sin Dušan, rođen 1922. godine, učitelj, učestvovao je u organizaciji ustanka 1941 godine. Najmlađi sin Savo, rođen 1925. kao gimnazijalac, takođe je učestvovao u NOR-u. Nakon bitke na Paštrovnici 1942. u kojoj su učestvovali otac Mitar, braća Dušan i Savo, uhapšeni su i odvedeni u Budvu, u zatvor. Selo Pobori je, nakon bitke na Paštrovnici, iz
odmazde zapaljeno, a stanovništvo, žene i djeca odvedeni u logor na Mamuli, među njima sam bila ja, moja majka i starija sestra. Moj otac Mitar i brat Dušan odatle su deportovani u barski logor. A iz barskog logora su
odvedeni na strijeljanje u okolini Podgorice, sa još 170 zatvorenika 25. juna 1943. i strijeljani su pod brdom Ljubović. Najmlađi brat Savo je odveden u logor u Bariju, u Italiji. Nakon kapitulacije Italije se vratio sa prekomorskim brigada-
ma i priključio NOB-u u Bosni i Hercegovini. Umro je kao pukovnik JNA u penziji 2002. godine u Beogradu. U znak zahvalnosti prema djelu moga najstarijeg brata Jola, sedamdesetih godina opštine Pakrac i Budva su se pobratimile. Danas jedna ulica u Budvi nosi njegovo ime. Kao uspomenu na postojanje porodice Zec, potomci su izgradili spomen-česmu u Poborima, jer nije SLOBODA SA NEBA PALA“, kazala je tada Ivanka Zec Sjekloća.
Crna Gora 3
Azerbejdžan 1
BRATISLAVA – Dvorana: „Gopas arena“. Gledalaca: 200. Sudije: Stanislava Simić (Srbija), Boško Milić (Austrija). Rezultat po setovima: 25:18, 16:25, 25:19, 25:18. Poeni iz napada: Crna Gora 55, Azerbejdžan 50. Poeni iz bloka: Crna Gora 12, Azerbejdžan 5. Poeni iz servisa: Crna Gora 8, Azerbejdžan 5. Greške: Crna Gora 20, Azerbejdžan 16. CRNA GORA: Đurović 23, Perović 18, Šušić 5, Čavić 7, Madžgalj 3, Veličković (libero), Božović, Vukčević 4, Rakočević, Popović 6, Budrak 4, Đukić, Krunić (libero), Dragović 5.
AZERBEJDŽAN: J. Imanova , Dorošenko, V. Burkova, E. Burkova, Alijeva, Karimova 5, Bašnakova 21, Mertsalova 2, A. Imanova 7, Azimova, Karimova (libero), Gulujeva (libero), Pavljenko 11, Kiriljuk 14. I storija je ispisana, odbojkašice Crne Gore su u trećem meču upisale prvu pobjedu u debitantskom nastupu u Zlatnoj ligi – u prvoj utakmici turnira u Bratislavi, izabranice Jova Cakovića su pobijedile Azerbejdžan sa 3:1. „Crvene“ su na prvom turniru u Podgorici upisale poraze od Španije (3:0) i Ukrajine (3:1).
Selektor „crvenih“ je najavio bolje partije na drugom turniru, osvajanje dva seta, uz nadu da njegova ekipa može i do pobjede, a ona je stigla već na prvom meču turnira u Slovačkoj. Naše odbojkašice su u svim elementima nadigrale rivala, posebno na ele-
Naše odbojkašice u Bratislavi bolje od Azerbejdžana
mentu bloka (12-5), što je najviše bilo izraženo u prvom setu (6-1), kada je prednjačila tehničarka Marija Šušić (tri poena iz tog elementa).
Neizvjesnost u prvom setu je trajala do 5:4, nakon čega je naša selekcija osvojila pet poena u nizu i povela 10:5 i uhvatila zalet za vođstvo od 1:0, jer
Azerbejdžan, od 12:8 do kraja seta više nije prilazio na bliže od tri poena razlike. Azerbejdžan se, međutim, s kamatom revanširao u drugom
setu, u kojem je naša selekcija greškama „častila“ rivala sa šest poena, a imala je samo po poen iz servisa i bloka. Crna Gora je odolijevala do 8:6, a on-
za mladi tim selektora Ivice Jevtića
MIOVENI – Dvorana: „Mioveni“. Gledalaca: 70. Sudije: Benone Visan (Rumunija), Peter Sabo (Mađarska). Rezultat po setovima: 22:25, 25:21, 25:19, 21:25, 15:10. Poeni iz napada: Letonija 59, Crna Gora 47. Poeni iz bloka: Letonija 8, Crna Gora 11. Poeni iz servisa: Letonija 7, Crna Gora 3 Greške: Rumunija 39, Crna Gora 34. LETONIJA: Kronbergs (libero), Jansons 5, Svans 10, Medenis 15, Cjelavs, Saus (libero), Smits 15, Dženis, Klopovs, Frimanis 17, Rokjans, Dardzans 12, Vensbergs. CRNA GORA: Ćinćur 9, Babić 5, Peruničić, Hadžisalihović 12, M. Joksimović 1, A . Joksimović (libero), V.
Milenković 7, R. Milenković, Lečić, Lojić, Jovović 25, Rovčanin 1, Đurović 1, Radević (libero).
Nakon maksimalnog poraza na premijeri od Rumunije, odbojkaši Crne Gore osvojili su dva seta protiv Letonije,
na turniru u rumunskom Mioveniju, pa drugi poraz predstavlja ohrabrenje za nastavak takmičenja u Zlatnoj ligi
da je Azerbejdžan serijom 6:0 poveo 14:6 i riješio sve dileme. Loš drugi set nije uticao negativno na „crvene“, koje su se od sredine trećeg seta vratile na igru iz prvog seta. Naše odbojkašice su bile sigurnije u napadu i kontranapadu od protivnika (16-10), i time nadoknadile, ipak, veći broj grešaka u ovom setu (7-6). Azerbejdžan je bio bolji u prvoj polovini seta, vodio je do tri poena razlike, sve do 15:12, a onda je Crna Gora sa tri poena u nizu izjednačila na 15:15, a nakon poena rivala uslijedila je nova serija od 3:0 naše selekcije za vođstvo od 19:16. Do 21:19 se igralo poen za poen, a onda je Crna Gora osvojila sve poene do kraja seta za vođstvo od 2:1.
Već od starta četvrtog seta bilo je jasno u kom pravcu će da se završi meč, Crna Gora je povela 11:5 i 16:10, Azerbejdžan je priprijetio na 17:16, a onda su naše osbojkašice osvojile šest poena u nizu za nedostižnih 23:16… Saška Đurović je bila najbolja igračica meča sa 23 poena, Nikoleta Perović je dodala 18. U poraženom timu istakla se Nikalina Bašnakova sa 21 poenom. Crna Gora večeras od 18 časova igra sa Slovačkom. Nakon drugog turnira u Slovačkoj, Crnu Goru očekuje treći turnir u mađarskom Kapošvaru, koji će se održati od 13. do 15. juna, na kojem će naše odbojkašice igrati s domaćom Mađarskom i Portugalom. Završni turnir Zlatne lige na programu je od 27. do 29. juna u Angelholmu, a pravo učešća, pored domaće Švedske, izboriće tri najbolje plasirane reprezentacije s jedinstvene tabele. S. JONČIĆ
Crna Gora je do vođstva od 1:0 u setovima došla uz bolji prijem servisa, bolji blok i servis, kojima je nadoknadila slabiji učinak u napadu i kontranapadu. Rezultatska klackalica je trajala do vođstva Crne Gore od 10:9, nakon kojeg se naša selekcija odlijepila na 13:9 i 15:10. Letonija je priprijetila na 19:18, ali je Crna Gora sa dva uzastopna poena odbila napad (21:18) i privela set kraju. U drugom setu je Letonija bila bolja u svim elementima, posebno u napadu i kontranapadu (13-9). Crna Gora je povela na startu 3:1, ali je Letonija vrlo brzo preokrenula na 4:3 i više nije ispuštala prednost do kraja. Letonci su prvu osjetniju prednost stekli na 11:7, nakon čega se igralo, maltene, poen za poen do kraja seta. Istina, Crna Gora je prišla na 22:20 i 23:21, ali nije imala snage za preokret.
U trećem setu su odlučivale nijanse, jer su timovi bili izjednačeni u skoro svim elementima, sa slabijom realizacijom napada i kontranapada (35 odsto Letonija, 33 odsto Crna Gora). Letonija je povela na startu 3:1, Crna Gora je preokrenula nakratko na 4:3 i vodila do 5:4, a Letonija je od-
lučujuću prednost stekla serijom od 4:0 za vođstvo od 11:6 i rutinski je privela set kraju za prednost od 2:1 u setovima. Naša selekcija, međuutim, nije dozvolila da meč bude završen u četiri seta. U četvrtom setu nijedna ekipa nije imala prednost veću od poena do 17:17, kada je Letonija sa dva poena u nizu povela 19:17. Međutim, Crna Gora je odgovorila serijom 5:0, koju je blokom zaključio Matija Ćinćur, za prednost od 22:19, što je bilo dovoljno da se izbori peti set. U odlučujućem setu, međutim, Letonija je povela 6:2 na startu, i Crna Gora nije uspjela da se više vrati u igru za pobjedu.
Đorđe Jovović je bio najbolji u našoj selekciji sa 25 poena, Benjamin Hadžisalihović je dodao 12, dok se kod Letonaca istakao Gustavs Frimanis sa 17 poena.
Drugi turnir Zlatne lige održaće se u Podgorici, od 13. do 15. juna, kada će naša selekcija ugostiti ekipe Češke i Finske. Na trećem turniru, koji je na programu od 20. do 22. juna u Sjevernoj Makedoniji, Crna Gora će igrati protiv selekcija Izraela i domaćina.
Finalni turnir Zlatne lige se igra od 4. do 6. jula u češkom gradu Brnu. S. J.
Nakon minus 10 na poluvremenu (41:31) u drugom meču i ispuštene pobjede u prvom, činilo se da Budućnost Voli nema više snage da parira Partizanu i da „crno-bijeli“ sigurnim koracima hitaju ka 2-0 u seriji i šansi da pred svojim navijačima već u trećem meču završe priču oko titule u ABA ligi.
Međutim, „plavi“ su se u drugom poluvremenu poput feniksa digli iz pepela i stigli do velike pobjede od 84:73 (16:16, 15:25, 25:10, 28:22), kojom su izjednačili rezultat u seriji na 1:1. Tim Andreja Žakelja, tako, sa mnogo više mentalne snage i samopouzdanja ide za Beograd, gdje se igraju naredna dva meča, u utorak i četvrtak. U Beogradskoj areni će oba tima imati šansu da se domognu titule, a ako i tamo re-
zultat bude izjednačen, onda će odlučivati majstorica u Podgorici (16. juna).
I pored manje podrške sa tribina u odnosu na prvi meč, Budućnost je posebno u prvih 15 minuta nastavka odigrala sjajno, jer je ubacila 42 poena, a primila svega 15, pa je došla do nedostižnih 73:56, nakon čega je uzaludan bio pokušaj gostiju da se vrate, kao što su to uradili u prvom susretu. Nakon svega viđenog, crnogorski šampion može još više da žali za propuštenom šansom u prvom meču, kada je ispustio „plus osam“ na 50 sekundi do kraja regularnog toka meča (83:75) jer bi sa 2-0 u seriji šanse za titulu bile sasvim realne...
DOBRO POČELI, PA STALI
Sa napadačkim učinkom u prvom poluvremenu (31 po-
en), i samo jednom trojkom iz osam pokušaja, koju je pogodio Flečer Megi na 37,9 sekundi do kraja druge četvrtine, činilo se Budućnost teško može da se nada boljem rezultatu u ovom meču.
Početak je obećavao, jer je Budućnost nakon dva minuta i 47 sekundi igre povela 8:2, uz šest poena Kenana Kamenjaša, kada je Željko Obradović bio primoran da uzme tajm-aut. Čuvali su Podgoričani prednost od šest poena do 10:4, koje je Andrija Slavković donio sa linije bacanja, a vođstvo do 12:9, kada je Nikola Tanasković zakucao. Tada su Podgoričani stali u napadu, Partizan je to iskoristio i serijom 7:0 preokrenuo i poveo 16:12, na 83 sekunde do kraja prve dionice. Alen Omić je, međutim, sa dva koša donio
Jovanović: Na poluvremenu smo se skupili kao ekipa
Đorđije Jovanović je kazao da je „poslije poraza u prvoj utakmici ekipa morala psihički da se pripremi za drugi meč“. - Morali smo da nađemo ekstra motivaciju nakon teškog poraza. Na poluvremenu smo se skupili kao ekipa, znali smo da je jedino pobjeda izlaz. Igrali smo s tim fokusom i ciljem, i zato smo na kraju pobijedili. Znali smo da će napad da dođe, mi smo ekipa koja napad uvijek igra dobro, samo da krene u odbra-
ni. Kada smo zaigrali u odbrani kako treba u trećoj četvrtini, sve je onda krenulo za tim. Idemo u Beograd da pobijedimo obje utakmice, sa 100 odsto fokusa i motivacije – rekao je Đorđije Jovanović.
tirao za tri poena (7-4), a preuzeo je i prednost u skoku (14-13). Beograđani su imali i više asistencija (8-6), dok je Budućnost imala više ukradenih lopti (2-0) i manje izgubljenih (2-3).
NASTAVAK ZA
PAMĆENJE
Budućnost je sa drugačijom energijom ušla u drugo poluvrijeme, pa je u trećoj četvrtini ne samo „ispeglala“ minus iz druge četvrtine (15:25), već ga je i prebacila (25:10), dozvolivši gostima svega četiri koša iz igre.
Dvorana: „MTEL Morača“. Gledalaca: 4.750.
Sudije: Petek, Radojsković i Majkić
84 73 Morgan 4 Sulejmon 5 IlićMegi 9 Slavković 4 Tanasković 6 Ferel 10 Jovanović 11
DrežnjakOmić 15 Rajt 14 Kamenjaš 6
izjednačenje „plavima“ na kraju prve četvrtine (16:16), i „pojačao“ učinak unutrašnje linije Podgoričana, jer je Tanasković imao četiri poena, dok su bekovi (Mekinli Rajt, Rašid Sulejmon, Jogi Ferel i Flečer Megi) bili bez poena. Budućnost je u prvih 10 minuta imala bolje procente šuta za dva poena (53,8 – 45,5%), dok je Partizan ubacio dvije trojke iz tri pokušaja. Podgoričani su bili bolji u skoku (9-6), posebno ofanzivnom (5-0), što su iskoristili sa šest poena iz drugog napada. Oba tima su bila bez poena iz kontranapada i sa po tri asistencije.
Početak druge četvrtine nije obećavao dobro za Budućnost. Aleksej Pokuševski je sa pet uzastopnih poena donio
DejvisLundberg 4 K. Džons 16 Nilikina 10 Vašington 2 Koprivica 2 Marinković 3
Pokuševski 5 Braun 16 Bonga 8 MajkT. Džons 7
gostima pet poena prednosti (23:18) i primorao Žakelja na tajm-aut, nakob svega dva minuta i 23 sekunde igre. Budućnost je uspijevala da drži priključak do dva posjeda, ali je Partizan, predvođen Karlikom Džonsom (sedam poena u ovoj dionici, 11 u prvom poluvremenu), serijom 6:0 stigao do dvocifrene prednosti (38:28), na 64 sekunde do kraja, i tu prednost je sačuvao do odmora (41:31), uz nekoliko nesrećnih promašaja domaćina, posebno posljednji Tanaskovića (lopta je „šetala“ po obruču, ali je na kraju izašla), pa se činilo da „plavi“ neće imati sreće ni u drugom duelu. Do poluvremena je Partizan imao i bolje procente šuta za dva poena (59,1 – 46,2%), pored toga što je i dalje bolje šu-
Serijom 9:0, uz pet poena Sulejmona, te po dva Slavkovića i Tanaskovića, Budućnost je smanjila na pola koša minusa (41:40), nakon tri minuta i 26 sekundi igre u nastavku meča, a gostima je trebalo četiri minuta i 25 sekundi da upišu prve poene u drugom poluvremenu (Karlik Džons). Nakon tog koša beka gostiju, Partizan je čuvao dva posjeda prednosti do 48:44, na četiri minuta i tri sekunde prije kraja. A onda je uslijedio furiozan finiš kvartala za Budućnost, koja je „zaključala“ odbranu, i bila sigurna u napadu, pa je serijom 10:0, za skoro tri minuta, stigla do vođstva od 54:48, i sačuvala dva posjeda prednosti do kraja četvrtine (56:51). Budućnost je nakon treće četvrtine povratila prednost u skoku (26-20) i bolje procente šuta za dva poena (50 – 48,5%), uz više ukradenih (4-0) i manje izgubljenih lopti (2-6), te više poena iz drugog napada (11-4) i kontranapada (9-3).
Frenk Nilikina je držao Partizan u igri (60:56), ali je nakon toga uslijedila furiozna serija Budućnosti od 13:0, koju je zaključio Đorđije Jovanović zakucavanjem za maksimalnih 73:56, na pet minuta i 31 sekundu do kraja. Publika u dvorani je bila na nogama, osjetilo se da ovoga puta pobjeda ne može da izmakne, iako se strah kod navijača pojavio kada je Partizan prišao na „minus sedam“ (79:72), na 89 sekundi do kraja meča. Međutim, Megi je 23 sekunde kasnije trojkom otklonio i posljednje dileme (82:72), pa je slavlje moglo da počne.
Najefikasniji u Budućnosti je bio Alen Omić sa 15 poena, uz četiri skoka, Mekinli Rajt je dodao 14 poena i četiri asistencije, Đorđije Jovanović 10 poena i četiri skoka, a Jogi Ferel 10 poena i pet asistencija. U ekipi Partizana su se istakli Karlik Džons i Sterling Braun sa po 16 poena. S. JONČIĆ
PODGORICA – Koko Gof je ostala mirna i pod pritiskom nakon što je izgubila prvi set. Parirala je snazi i razornim udarcima prvoj teniserki svijeta i krunisala početak ljeta u Parizu drugom grend slem titulom.
Na drugom grend slem turniru, na čuvenoj šljaci Rolan Garosa Amerikanka je u finalu bila bolja od Arine Sabaljenke 6:7, 6:2, 6:4. Meč je trajao dva sata i 38 minuta, a nova kraljica Pariza nije ponovila greške iz 2022. godine kada je izgubila finale od Ige Šfjontek. Utisak je bio da joj je upravo ovo iskustvo pomoglo u duelu sa Arinom koja je bila favoritkinja koju je pritisak ,,pojeo“. Najbolja na svijetu je, za ovakav nivo tenisa, nedopustivo napravila čak 70 neiznuđenih grešaka, šampionka samo 30, zbog čega je Bjeloruskinja imala velike lomove u drugom, a najviše u posljednjem setu. Doduše počela je meč sa puno samopouzdanja i vodila je 4:1. Amerikanka je kasno „upalila motore“ iako je uspjela da stigne do 4:4. I upravo se u ovom
Janik Siner, kralj brzih, i Karlos Alkaras, kralj ,,sporih“ podloga, sastaće se danas (15 h) u Parizu – u finalu RG. Titulu brani španski teniser koji je odmorniji jer je do završnice stigao nakon što je Italijan Lorenco Muzeti zbog povrede predao meč početkom četvrtog seta. Prvi na svijetu bio je bolji od Novaka Đokovića
rezultatskom stizanju vidjelo koliko je Sabaljenka uznemirena. Dva puta je prije taj-breka propustila šansu da rije-
ši pitanje prvog seta, ali… Tek u produžetku je stigla do 7:6 i to poslije 77 minuta. Bez obzira na to što je izgubila pr-
vi set, Gof je učvrstila samopouzdanje i natjera rivalku da ,,pati“ zbog neiznuđenih grešaka. Tada se moglo pret-
Prošle godine su Alkaras i Šfjontek osvajanjem RG dobili po dva miliona i 400 hiljada eura. Ove godine pobjednici u muškoj i ženskoj konkurenciji dobiće po 150 hiljada eura više. Poraženi u finalu po milion i 270 hiljada eura
postaviti da Bjeloruskinji finale polako izmiče kontroli. U trećem gemu drugog seta Gof je ,,brejkovala“ protivnicu, koja se vratila u narednom (3:3), ali i ekspresno izgubila svoj servis… Slično je bilo i u trećem setu, Bjeloruskinja je uspjela da spasi tri meč-lopte, ali ne i četvrtu.
A koliko je Bjeloruskinji poraz teško pao pokazale su suze sa kojima se borila dok se publici obraćala na terenu „Filip Šatrije“.
– Izvinjavam se timu zbog užasnog finala, ali naredne godine vratiću se jača.
Gof je još od pobjede Ameli Morezmo nad Žastin Enan prva igračica koja je savladala istu protivnicu dva puta na grend slem turnirima i treća je teniserka iz SAD koja je osvojila titulu u ženskom singlu na Rolan Garosu od 1990. godine
Kapitenka ženske košarkaške reprezentacije prelazi u redove prvaka Izraela
PODGORICA – Samo par dana nakon što je potvrđeno da Milica Jovanović odlazi iz Miškolca, kapitenka ženske košarkaške reprezentacije Crne Gore ima novi klub. Milica Jovanović potpisala je za Makabi Ašdod, aktu-
elnog prvaka Izraela. Makabi Ašdod je prije tačno mjeseca u majstorici uspio da sruši Hapoel i sa 3:2 u pobjedama dođe do titule, a prvo pojačanje prvaka Izraela je upravo sjajna Nikšićanka, koja je protekle četiri sezone (137 utakmica) nosila dres Miškolca,
sa kojim je osvojila Kup Mađarske u sezoni 2021/22, zatim je naredne sezone ispisala istoriju jer se njen tim prvi put kvalifikovao za Evroligu, da bi u sezoni 2023/24. Miškolc osvojio istorijsku titulu Mađarske, igrao finale Kupa, ali i stigao do četvrtfinala Evrolige. U tek završenoj sezoni Miškolc je bio viceprvak Mađarske i osvajač Kupa. Tokom bogate karijere Jovanović je igrala u Francuskoj, Grčkoj, Srbiji, Španiji, Švedskoj, Turskoj i Crnoj Gori.
Milica Jovanović će na predstojećem šampionatu igrati čak osmo Evropsko prvenstvo, a već je najavila da će to biti i njen posljednji nastup za Crnu Goru, pa je gotovo izvjesno da bi i Makabi mogao biti njena posljednja epizoda u karijeri... R. P.
Ništa
novo ni na VN Aragone
PODGORICA – Vozač Dukatija Mark Markes slavio je u sprintu na Velikoj nagradi Aragone.
Osmo ovogodišnje takmičenje za osmostrukog šampiona svijeta bilo je idealno – upisao je sedmi trijumf i vratio se tamo gdje mu je i mjesto. Prošle sedmice na „Silverstonu“ sa postolja ga je pomjerio mlađi brat Aleks, koji mu je i juče bio glavni konkurent. Ali stariji od braće Markes nije dozvolio iznenađenje, tako da njihova borba oko posto-
Stoni tenis
lja nije dugo trajala. Aleks je za vodećim kasnio dvije sekunde. Do postolja je stigao Fermin Aldeger, timski kolega mlađeg Markesa (skoro četiri sekunde kasnio za pobjednikom).
Razočarao je Frančesko Banjaja, jer je trku završio bez bodova. Vozači koji su završili na postolju nijednog trenutka nijesu bili ugroženi od konkurencije, Aldeger je bio bolji od Morbidele kojem je španski motociklista Akosta prijetio, ali i na tome se završilo.
nakon Dženifer Kaprijati i Serene Vilijams
I još malo zanimljivosti: Gof je od Marije Šarapove (osvojila Vimbldon 2004. i Otvoreno prvenstvo SAD 2006. godine) najmlađa igračica koja je osvajala grend slem turnire na različitm podlogama. Koko je još uvijek mlada igračica (21 godina), ali je i dugo na sceni. Ima još mnogo toga da pokaže i da se razvija. Ali način na koji je vodila mečeve u Parizu bio je zadivljujući. – Bilo mi je teško kada sam ovdje izgubila finale, zato znam kako se Arina osjeća. Poslije tri godine od tog finala sam pobijedila, znam da to može da uradi i Arina koja je vrhunska teniserka. Nadam se da ćemo u budućnosti imati još ovakvih duela – kazala je Gof. Sabaljenka još nema titulu u Parizu… A. MARKOVIĆ
der iz KTM rejsinga, a prvi ispod crte bio je vozač Trekhausa – Raul Fernandes Stariji Markes je na čelu generalnog plasmana sa 208 bodova i ima 27 više od Aleksa, a 84 od Banjaje. Trka je zakazana za danas od 14 sati. A. M.
PODGORICA – Članovi podgoričkog Stonoteniskog kluba osoba sa invaliditetom Luča sa dvije bronzane medalje završili su nastup na turniru u Varni.
U spojenim kategorijama 6-10 Milijana Ćirković osvojila je treće mjesto, a bronzani je bio i Pjetro Paljušević u kategoriji 6-7. Paljušević je u polufinalu izgubio od Milana Antića iz Srbije (2:0).
U istoj kategoriji Đuro Krivokapić je takmičenje završio u grupnoj fazi sa polovičnim učinkom. Pobijedio je Sašu Zajeva iz Bugarske (3:2), dok je izgubio od Antića (3:1). R. P.
Kreće ljeto izazova i velikih mogućnosti za vaterpolo selekcije Crne Gore
PODGORICA – Još jedno ljeto u znaku „ajkula“ – u Herceg Novom je obilježen početak priprema naše seniorske reprezentacije za Svjetsko prvenstvo, a najavljeni su nastupi mlađih selekcija na najvećim takmičenjima.
Sva četiri nacionalna tima biće na najvećoj sceni, s ambicijama da budu u vrhu, a fokus je, naravno, na Svjetsko prvenstvo (od 11. do 24. jula) u Singapuru gdje će A tim juriti što bolji plasman u grupi D, u kojoj su Grčka, Hrvatska i Kina. Bilo bi idealno da u Aziji naša selekcija osvoji prvo mjesto i direktan plasman u četvrtfinale. U suprotnom, ,,ajkule“ bi sa druge ili treće pozicije kroz plej-of razigravale za plasman među osam najboljih selekcija.
– Crna Gora predstavlja krem svjetskog vaterpola. Ono što fali u posljednje vrijeme su rezultati, a nadam se da će i rezultati doći. Primarni plan je da se stvore kohezija u timu i atmosfera u kojoj svaki igrač bukvalno ,,gine“ za svog saigrača, jer samo tako možemo da dođemo do uspjeha. Uspjeh nije samo pitanje sreće već iscrpljujućeg rada i požrtvovanja, kao i atmosfere u timu – istakao je selektor Dejan Savić
Naši najbolji vaterpolisti će nakon mini-priprema u Herceg Novom otputovati u Makarsku gdje će odraditi bazični dio i trenirati sa reprezentacijom Hrvatske.
– Već smo imali dva takmičenja, a uz to su igrači došli iz naporne klupske sezone. Zato smo od okupljanja koje je bilo 26. maja radili u laganom ritmu. Danas završavamo ovaj dio priprema, a onda se selimo u Makarsku, gdje ćemo imati bazični dio, da bi potom u Splitu odradili nekoliko treninga sa selekcijom Hrvatske – kazao je Savić.
Naša reprezentacija će od 27. do 29. juna igrati na turniru u Budimpešti protiv Srbije, Mađarske i Španije, dok je put u Singapur planiran za 4. ili 5. jul. U Singapuru će imati posljednje provjere protiv Japana i Španije. – Mlada ekipa, a kao kapiten sam siguran da će nas u svakom meču krasiti velika borbenost i agresivnost i da ćemo dati sve od sebe – poručio je Petar Tešanović
I naše mlađe selekcije imaće velike izazove ovog ljeta. Mlada selekcija U20 učestvovaće na Svjetskom prvenstvu u Zagrebu od 14. do 21. juna. Slijedi Evropsko U16 reprezentacije u Manisi (Turska) od 7. do 13. jula, a za kraj ljeta U18 selekcija igraće na šampionatu Evro-
I dok se vaterpolo selekcije spremaju za izazove koji ih očekuju, početak ljeta obilježio je mladi plivač Miloš Milenković
Naš olimpijac iz Pariza zablistao je na Igrama malih zemalja Evrope u Andori. Nakon što je nosio zastavu Crne Gore na otvaranju Igara, Miloš je briljirao u bazenu, osvojivši dvije zlatne medalje, na 50 i 100 metara delfin, uz rekorde Igara. Samim tim je napravio sjajan uvod u ono što ga očekuje – nastupi na
pe u Oradei (Rumunija) od 18. do 24. avgusta. – Hvala našem malom savezu, koji ima velike ambicije i ispunjava naše želje da trenerima i igračima ispunimo maksimalne uslove za treninge i pripreme, kako bi se jednog dana sve prenijelo na pravi, seniorski vaterpolo i kako bi momci nastavili da se razvijaju. Vjerujem da će da se stvori dobra harmonija između mlađih i seniorske reprezentacije i da ćemo na taj način nastaviti kontinuitet u stvaranju igrača visoke klase, koji mogu da
Svjetskom prvenstvu i šampionatu Evrope do 23 godine. Predsjednik VPSCG Nikola Milić čestitao je Milošu i uručio mu prigodan poklon za sjajne rezultate koje je ostvario u Andori.
– Nama je plivanje jako važno, na nama je da obezbijedimo još bolje uslove za razvoj ovog sporta te da u saradnji sa Ministarstvom sporta uradimo sve što možemo da ga dodatno omasovimo – kazao je predsjednik Milić.
naprave razliku u bazenu – istakao je Nenad Vukanić, koordinator mlađih selekcija u VPSCG. Predsjednik VPSCG Nikola Milić kazao je da je to što „četiri naše selekcije na najvažnijim međunarodnim takmičenjima nastupaju s ambicijama da budu u vrhu pokazatelj snage i kontinuiteta našeg rada“. – Ovo je trenutak kada svi stajemo uz naše ,,ajkule“. Želimo da pokažemo jedinstvo, podršku i vjeru u tim koji nas godinama ispunjava ponosom – kazao je Milić. A. MARKOVIĆ
Održano prvenstvo Crne Gore u atletici za juniore
PODGORICA – Atletičari Mornara u obje konkurencije obilježili su prvi dan 39. Pojedinačnog prvenstva Crne Gore za juniore i juniorke. Na takmičenju je nastupilo 120 atletičara (Sanja, Nikšić, Jedinstvo, Mornar, Lovćen, Rudar, Tara, Milenijum, Zeta 2012, Podgorica, Orion, Cetinje, Rastimo zdravo i Lim). Najviše medalja prvog dana osvojili su atletičari Mornar iz Bara sa 16 medalja, ispred atletičara AK Sanja iz Bara i Oriona sa 7 medalja i atletičara Rudara sa 6 medalja. Ispred ASCG takmičenju su prisustvovali: predsjednik Milorad Vuletić, direktor Danijel Furtula, generalni sekretar Milan Madžgalj, selektor Osman Erović i članovi stručnog štaba reprezentacije: Drago Musić, Budimir Jestrović, Danijela Vojinović, Marko Ristić, Ivan Popović i Branislav Maslovarić. Takođe, takmičenju je prisustvovao direktor Direktorata za sport Zoran Jojić Pobjednici po disciplinama: JUNIORI – 100 m: 1. Mihailo Roćenović (Mornar) 11,31, 2. SergejMartinović (Cetinje) 11,53, 3. Uroš Leković (Mornar) 11,60; 400 m: 1. Mihailo Roćenović (Mornar) 50,59, 2. Nemanja Džaković (Rudar) 50,98, 3. Andrej Đukanović (Mornar) 54,77; 1.500 m: 1. Boban Madžgalj (Orion) 4.22,30, 2. Vukašin Saičić (Mornar) 4:44,56, 3. Uroš Camović (Milenijum) 5.11,13; 3.000 m: 1. Enes Erović (Jedinstvo) 10:46,03, 2. Matija Marstjepović (Mornar) 13:01,99; 110 m prepone: 1. Matija Vojvodić (Mornar) 14,65, 2. Adrej Đukanović (Mornar) 18,65, 3. Nikola Rabrenović (Mornar)
22,87; 4x100 m: 1. Mornar I (Bar) 44,19, 2. Rudar (Pljevlja) 44,53, 3. Mornar II (Bar) 51,23; skok uvis: 1. Radovan Sošić (Tara) 190, 2. Dejan Marković (Lovćen) 173, 3. Danilo Scurati (Lovćen) i Jovan Uskoković (Mornar) 150; skok udalj: 1. Matija Vojvodić (Mornar) 6,48, 2. Stefan Džaković (Rudar) 6,09, 3. Nemanja Madžgalj (Orino) 5,97; bacanje kugle (6 kg): 1. Almin Ajdarpašić (Lim) 13,00, 2. Rade Šutović (Nikšić) 11,40, 3. Matija Damjanović (Tara) 11,37; bacanje koplja (800 g): 1. Mikhail Kuzmov (Podgorica) 49,06, 2. Elzin Guberinić (Orion) 40,51, 3. Nikola Rabrenović (Mornar) 36,49; JUNIORKE – 100 m: 1. Dalila Šukurica (Sanja) 13,38, 2. Amra Hubanić (Jedinstvo) 13,45, 3. Lara Bubanja (Rudar) 13,62; 400 m: 1. Anabela Mujovi (Sanja) 1:00,24, 2. Aleksandra Madžgalj (Jedinstvo) 1:02,17, 3. Dalila Šukurica (Sanja) 1:06,24; 1.500 m: 1. Jovana Simunović (Nikšić) 5:53,63, 2. Ena Kovačević (Mornar) 5:58,77, 3. Jovana Miladinović (Milenijum) 6:03,27; 5.000 m: 1. Hanna Rozhko (Milenijum) 27: 30:80; 100 m prepone: 1. Anđela Đuranović (Sanja) 15,94, 2. Anđela Stanišić (Sanja) 17,93; 4x100 m: 1. Sanja (Bar) 52,20, 2. Mornar (Bar) 54,23, 3. Orion (Ulcinj) 55,32; troskok: 1. Anđela Đuranović (Sanja) 11,75, 2. Nevena Dobrašinović (Rudar) 10,82, 3. Lara Bubanja (Rudar) 10,66; bacanje diska (1 kg): 1. Olja Simićević (Tara) 35,16, 2. Anđelina Lašić (Tara) 31,09, 3. Antonela Gazivoda (Orion) 30,58; bacanje kladiva (4 kg): 1. Antonela Gazivoda (Orion) 34,88, 2. Nora Selčanin (Orion) 31,72, 3. Petra Vasilkov (Mornar) 23,91. R. P.
PODGORICA – Crna Gora je izgubila prije dva dana od Češke u Plzenju (2:0) – ništa strašno, ništa neočekivano.
Realnost je da je kvalitet ,,sokola“ takav da u kvalifikacionoj grupi za Mundijal budu treći, iza Hrvatske i Češke. Realnost evropskog fudbala je, ipak, i da se dešavaju iznenađenja, da selekcije ,,trećeg ešalona“ često znaju da pomrse račune onima iz prvog ili drugog ranga... Nije, dakle, nikakva katastrofa što su ,,sokoli“ poraženi od Češke – favorita i redovnog učesnika evropskih prvenstava, ali jeste veliki problem što Crna Gora u izdanju kakvom se predstavila na ,,Dusan areni“ ne može u bliskoj budućnosti ni da se nada bilo kakvom napretku.
Problem je način na koji Crna Gora gubi mečeve s direktnim konkurentima, problem je i kako dobija one u kojima je (izraziti) favorit, kao protiv Gibraltara i Farskih Ostrva u martu.
Problem je – u nemoći, igri u kojoj često nema ,,ni glave ni repa“, gdje ,,sokoli“ ne mogu da se nametnu, ne djeluju kompaktno i takmičarski zrelo, i kad se brane ne mogu da se odbrane.
Prvi gol protiv Češke primljen je poslije nedopustive greške i izgubljene lopte ispred svog šesnaesterca, a drugi nakon gola glavom igrača za koji cijeli svijet zna gdje je najopasniji Patrika Šika. Još tri šanse nakon toga imao je as Bajera, a selektor RobertProsinečki je sve to vrijeme na terenu imao tri štopera. Baš da bi spriječio takve situacije.
- Mislim da moramo da budemo tužni, ljuti i nervozni jer ako nam je svejedno, onda sve ovo nema poentu. Smatram da treba da naučimo iz nekih grešaka, a mislim da je trebalo i drugačije da igramo. Previše smo igrali dugim loptama, a to je igra koja njih karakteriše jer su 80 odsto šansi stvorili poslije centaršuteva. Bili smo opasniji kada smo spustili loptu na zemlju - rekao je kapiten Stevan Jovetić
Jedina ideja ,,sokola“ na ,,Dusan areni“ bila je dati loptu u noge Jovetiću. Podgorički maestro trudio se da je zadrži, da napravi višak, potez koji će poremetiti češku postavku, ali uporna igra na jednog čovjeka – pa makar bio to i Jo-Jo –
Kuč: Česi nijesu bolji koliko je izgledalo
Situacija u kvalifikacionoj grupi L je jasna – Crna Gora će morati da savlada Češku u septembru, ali i da uzme neki bod iz dvomeča protiv Hrvatske. Podra-
ne prolazi protiv Šikai drugova, ali ni protiv slabijih ekipa. - Treba da gledamo sebe i ono što možemo da promijenimo. Mislim da su oni bolje počeli utakmicu, a onda smo mi više pružili do kraja prvog dijela. Bio je i onaj nepriznati gol zbog ofsajda koji je dao Milan Vukotić i još neke situacije ka-
zumijeva se da ne smije da kiksa u gostima Farskim Ostrvima i Gibraltaru. - Moramo da vjerujemo, u septembru ćemo igrati sa Češkom kod kuće, potom
da smo dobro probili po krilu. Možda da su bili bolji centaršutevi, moguće da bi se desila i neka šansa za gol - kazao je Jovetić.
LOŠ DAN ILI...
Robert Prosinečki je bio fudbalski genije, igrač lepršavog stila. ,,Njegova“ Crna Gora ne
još četiri meča u kvalifikacijama. Moramo da damo sve od sebe da ostvarimo istorijski rezultat, koji svi dugo očekujemo – naveo je Kuč, i dalje uvjeren da Česi nijesu bolji koliko je izgledalo na ,,Dusan areni“. - Vjerujem da možemo da ih pobijedimo kod kuće. Zaista mislim da imamo
može tako ili približno tome da igra, koliko god on ili bilo ko drugi to najavljivao ili želio, ali sigurno može bolje nego što je u dosadašnja tri meča kvalifikacija za SP. Teško je razumjeti da ,,sokoli“ nakon 2:0 za rivala ne urade ništa na protivničkoj polovini, da prvi put u okvir gola
FK Budućnost pojačava redove pred početak priprema za novu sezonu
Kratko je trajao odmor za fudbalere Budućnosti nakon osvojene titule. ,,Plavi“ ovog vikenda prolaze testove, a od ponedjeljka počinju pripreme za novu sezonu.
U međuvremenu je bilo promjena u igračkom kadru – crnogorski prvak je u svoje redo-
ve vratio Milana Vušurovića iz Mornara. Iskusni Cetinjanin može da pokrije nekoliko pozicija u timu, a odlično poznaje prilike u Budućnosti čiji dres je obukao prije devet godina. Vušurović je ponikao u Lovćenu, a inostranu karijeru gradio je nastupajući za letonsku Rigu,
Vereju, Botev Vatsa, kruševački Napredak, Radnik iz Bijeljine i Borac iz Banja Luke.
Prije dogovora drugog mandata sa najtrofejnijim domaćim klubom, bio je i u Dečiću. Novo ime u taboru Podgoričana je argentinski internacionalac – Lionel Strumija. Trideset dvogodišnji vezista donedavno
je branio boje kiparskog AEL-a iz Limasola. ,,Gaučos“ je takođe igrao u Letoniji, kao član Lijepaje i RFS, a dvije godine proveo je u kazahstanskom Aktobeu. Na listi želja Budućnosti nalazi se i Nikola Janjić iz Sutjeske. Dvadeset dvogodišnji ofanzivac je tokom prošle sezone upisao 31 meč i osam ligaških golova za Nikšićane. Janjić je u potrazi za inostranim angažmanom, ali neće biti iznenađenje ukoliko pojača redove najljućeg rivala Sutjeske. D. K.
analiziramo, da vidimo gdje smo griješili i da se vratimo u igru za odlazak na Mundijal –istakao je Edvin Kuč. - Znali smo da su Česi fizički dominantni, u evropskim kupovima sam za rivale imao njihove timove Slaviju i Viktoriju. Njihov sistem je prepoznatljiv – fizička sprema, tranzicija, prekidi, duga ubacivanja iz auta... Sve smo to analizirali, ali desio se loš dan – podvukao je Kuč. GREŠKE PROSINEČKOG Kuč je zamijenjen u 62. minutu, kada su izašli i Radunović i Vukotić. Izmjene Prosinečkog nijesu donijele ništa dobro. Opšti utisak je da je Veliki Žuti pogriješio što, na primjer, umjesto Kuča nije uveo mladog Andriju Bulatovića, igrača koji drži visok ritam i u sjajnoj je formi. Uveo je Lončara, koji je sporiji od novog fudbalera Lansa, a i koji u klubu igra ofanzivnije – i to odlično. U dresu Akrona često šutira, u dresu Crne Gore je daleko od zone iz koje može da zaprijeti. Takođe, legendarni Hrvat je tek u 84. izveo jednog od tri štopera. Prekasno. Driton Camaj, ofanzivac koji skoro u svakom meču daje doprinos, nije ulazio.
veći kvalitet od prikazanog, da smo tehnički bolji. Sa strane je možda izgledalo da su bili dominantni, ali posjed lopte nije bio toliko mnogo na njihovoj strani. Moramo vjerovati da smo bolji i pokušati da im se revanširamo pobjedom – istakao je vezista Nefčija.
šutnu u 87. minutu, a do tada je moglo da bude i 3:0, 4:0 – da nije bilo golmana Igora Nikića u Plzenju bi se dogodio debakl.
- Spremali smo se da pobijedimo, ali dođe loš dan, kad ništa ne ide... Moramo što prije da zaboravimo meč sa Češkom i da ih u septembru bolje
Prosinečki nije dao šansu ni Vasiliju Adžiću, a nakon utakmice je rekao da nije želio da Bulatović i on ,,pregore u takvom meču“... Ali to nije problem samo Prosinečkog, to je stvar sistema. U crnogorskoj reprezentaciji se na ,,lansiranje“ mladih često predugo čeka. A svježi primjeri pokazuju da može i mora drugačije – debitovali su golmani Igor Nikić i Balša Popović i pokazali da su odlična rješenja. ,,Sokolima“ pod hitno trebaju nove snage, bilo bi tako sve i da su pobijedili u Češkoj. Obrise ,,nove“ Crne Gore možda ćemo vidjeti sjutra u Nikšiću, u prijateljskom meču s Jermenijom (20 h).
- Svi igrači će dobiti šansu, taj meč je prilika za sve nas da se dokažemo, da vidimo na koga selektor može da računa. Neće biti lako, ali igramo pred svojim navijačima, imamo tri uzastopne pobjede u Nikšiću i očekujem da nastavimo taj niz – izjavio je Edvin Kuč. N. KOSTIĆ
Pitanje kada su postali Crnogorci ili bilo koji drugi narod deplasirano je, kao što je bez smisla i pitanje kad su nastale određene flore i faune, ako se ne uzmu u obzir čitave geološke epohe. Narod je takođe živi organizam u kome svaki konkretni istorijski događaj ulazi u njegovu memoriju, igra neku ulogu u njegovu razvitku i nastajanju. Na sličan način kao što živa ćelija pamti sveukupni pređeni put evolucije, ugrađuje ga u svoju genetsku šifru i prenosi na nove generacije, tako se i svaka narodna cjelina odnosi prema pojedinim karikama i etapama razvitka. U svijesti narodne zajednice ništa se ne gubi, svaki događaj postaje značajan i ulazi u proces njenog aktivnog preobražaja i razvoja. Tako se sva istorija prethodnog razvitka stavlja u funkciju određenog narodnog bića i služi njegovoj budućnosti. Prema tome, za Crnogorce kao ni za druge narode ne može se reći da su postali u nekoj konkretnoj fazi svoje istorije. Ispravno je kazati da je svaka od pređenih etapa u razvoju crnogorskog naroda, s manje ili više uspjeha, ugrađena u njegov nacionalni karakter. Uvažavajući pretpostavku da je narod istorijska, a ne rodovska kategorija, dovoljno je pozvati istoriju u pomoć da bi se ovo pitanje konačno razjasnilo. I ukoliko smo se opredijelili za stav da je konstituisanje naroda posljedica u velikom broju sjedinjenih: teritorijalno-ekonomskih, državno-administrativnih, idejnih, klasnih, vjerskih, jezičkih i kulturnih činilaca, domaćeg odnosno stranog porijekla i to u ogromnim vremenskim distancama, onda je jasno da istorija formiranja svakoga naroda, pa i crnogorskog započinje trenutkom formiranja njegove istorije. Prema tome, za početnu etapu u procesu formiranja crnogorskog naroda treba uzeti i vrijeme kada nije bilo ni pomena od njiho-
Za Crnogorce kao ni za druge narode ne može se reći da su postali u nekoj konkretnoj fazi svoje istorije. Ispravno je kazati da je svaka od pređenih etapa u razvoju crnogorskog naroda, s manje ili više uspjeha, ugrađena u njegov nacionalni karakter
va imena. Valja poći od prvih stanovnika starobalkanskog tipa koji su naselili prostor današnje Crne Gore. Crnogorci su uglavnom postali od onog slovenskog plemena ili saveza plemena, koja se doseliše u rimsku provinciju Prevalis od 6-og vijeka nazvanu Dioklejom, u 11-om Zetom, i najzad Crnom Gorom, od koga su dijelom sačuvali i današnji jezik. Postali su u vrijeme snažno organizovane zetske države feudalnog tipa koja je pod knezom Vojislavom oslobodila Zetu od vizantijske uprave, u vrijeme njegova sina Mihaila dobila znake kraljevske vlasti i najzad pod Bodinom osvojila: Rašku, Bosnu, Hum i Trebinje. Crnogorci su se formirali kao veoma razvijeno društvo feudalnog tipa kroz osobeni i relativno autonomni društveno administrativni položaj Zete u sastavu srednjevjekovne države Nemanjića. No, u kapital iskustva crnogorskog na-
roda spada osamostaljivanje
Zete i njeno izdvajanje ispod vlasti posljednjih Nemanjića, zaslugom Balšića vlastelina. Crnogorci su se formirali i u onom prelomnom trenutku kada je Ivan Crnojević poslije ogorčenog otpora Turcima u tzv. Donjoj Zeti prenio svoju prijestonicu u Gornju Zetu i na Cetinju osnovao manastir koji će Crnogorcima kroz vjekove poslužiti kao središte njihove nezavisnosti i duhovni inspirator slobode. Oni su razvili poseban tip društvenih odnosa, primjeren istorijskoj situaciji u vrijeme turske uprave zadržavši autonoman status čak i u otomanskoj državi. Iako su se neko vrijeme poslije pada crnojevića države Crnogorci formalno nalazili u sastavu otomanske imperije, de facto ovaj status nikada nije bio realan. Osmanski feudalni odnosi nikada nijesu stvarno obuhvatili sve krajeve Crne Gore. Svjedočanstva
Crnogorci su razvili svoj nacionalni dignitet i u okviru originalnih ćelija društvenog života nazvanih plemenima. Crnogorsko pleme, kao teritorijalno-ekonomska cjelina razvila je poseban tip demokratskih odnosa u kojima je došla do izražaja samouprava tradicionalnog tipa i pogled na svijet koji je ličnu slobodu pretpostavljao svim drugim vrijednostima
o neprekidnim nemirima u nahijama i brdima, bez obzira na njihov privremeni intenzitet i u doba najveće turske moći na Balkanu rječito govore o revolucionarnom i borbenom kontinuitetu crnogorskog naroda. Crnogorci su, dakle, izgradili svoj narodni karakter u brojnim bunama i pokretima i naročito od početka 17-og vijeka predvođeni mitropolitima iz raznih plemena, koji su uz to bili svjetovni autoriteti. Formirali su se u neprekidnim ustancima brđanskih plemena protiv osmanske vlasti u 16. i 17. vijeku, oslobodilačkim pokretima i učešću u velikim hrišćanskim koalicijama u doba kiparskog, kandijskog i morejskog rata. Crnogorci su postali i za vladavine vladike Danila Petrovića kad su svenarodnim ustankom raskinuli posljednje pravno-imovinske obaveze prema Otomanskoj imperiji započinjući široku oslobodilačku aktivnost. To je bilo ujedno i vrijeme kad su prihvaćeni od hrišćanskih sila, naročito Rusije, kao značajan politički činilac. U postanak crnogorskog naroda treba uključiti period velikih bojeva za slobodu od Careva Laza 1712. do pobjede nad Mahmutom Bušatlijom 1796.g. koja je posebno bila značajna za integraciju brđanskih plemena u crnogorski državni korpus. Njih je stvorila institucija Zbora crnogorskog koji je ujedno označavao i djelimičnu restauraciju državno-pravnog poretka iz doba srednjovjekovne Zete. Postanak Crnogoraca treba vezati i za trenutak izbora Centralne komisije, odnosno zajedničke vlade Bokelja i Crnogoraca formirane u Dobroti 1813. godine. Crnogorci su se snažno pojavili na balkanskoj pozornici u toku 19-og vijeka opirući se brojnim ratnim pohodima turskih paša i vezira. Posebno u velikom ratu 1876-1878. postali su subjekt evropske ratne scene. Crnogorci su se kao narod izgradili u ratničkoj tradiciji gotovo neograničene siline pred kojom je i neprijateljska strana imala poštovanje. Formirani su u viševjekovnoj epskoj tradiciji usmenoj izgrađenosti koju sažeto izražava sintagma čojstvo i junaštvo. Pored borbene istorije crno-
gorski narod je izrastao na temeljima snažne kulturne podloge u kojoj su se stekli mnogi tragovi pozne antike, o čemu svjedoče ostaci ilirskih, grčkih i rimskih spomenika na tlu današnje Crne Gore. Nastali su i razvili svoj nacionalni dignitet i u okviru originalnih ćelija društvenog života nazvanih plemenima. Crnogorsko pleme, kao teritorijalno-ekonomska cjelina razvila je poseban tip demokratskih odnosa u kojima je došla do izražaja samouprava tradicionalnog tipa i pogled na svijet koji je ličnu slobodu pretpostavljao svim drugim vrijednostima. Izgrađeno na temeljima običajnog prava i moralne samoregulacije - crnogorsko pleme je odigralo značajnu ulogu u nacionalnom formiranju Crnogoraca, dijelom kao vojna organizacija namijenjena odbrani od spoljnih neprijatelja, a dijelom kao čuvar glavnih vrlina narodnog duha: običaja, prava, religije i morala. U opus crnogorskog duhovnog nasljeđa ugrađena je hrišćanska kultura zapadnog porijekla, naročito u aktu prve pismenosti na latinskom jeziku u Duklji, odnosno Zeti, počevši od 9-og vijeka. Ovom treba dodati snažnu ulogu istočno-pravoslavne religije od pada Zete pod vlast Raške države i mnoge vrijedne kul-
turne spomenike koji su u tom periodu nastali. Zatim štampariju Crnojevića osnovanu 1493. godine i njen visoki duhovni upliv. Od Ljetopisa popa Dukljanina i Miroslavljevog jevanđelja preko Poslanica Petra Prvoga, Njegoševe Luče i Gorskog vijenca, jedinstvena duhovna nit povezuje različite kulturno-istorijske tokove u životu crnogorskog naroda. Iz ovoga nije moguće isključiti tragove različitih okupatora kroz vjekove u nekim djelovima Crne Gore: Mlečana, Turaka, Francuza i Austrijanaca i najzad materijalne ostatke njihova prisustva, znamenite kulturno-istorijske spomenike koji su postali sastavni dio crnogorskog kulturnog ambijenta. Crnogorci su se konačno formirali u svakoj od ovih etapa, u totalitetu sopstvenog istorijskog iskustva kao stanovnici dukljanske, zetske i crnogorske države. Nastali su u međuprostoru antičkih civilizacija, u međuodnosima Istoka i Zapada, u spoju i simbiozi različitih po duhu i shvatanju civilizacija na njihovome tlu. Susret katoličanstva, pravoslavlja i islama na teritoriji današnje Crne Gore i uticaji koji su preko ovih visoko organizovanih institucija stvarali ostavili su snažan trag na biće crnogorskog naroda. (Nastavlja se)
I ja
„Izgledali su jadno onako odrpani, pocijepani, mnogi bosi i s obućom u žalosnom stanju. U koloni sam zapazio i mršavih žena u crnini, s djecom. Duge prljave brade i kosa do ramena također su avetinjski i zlokobno djelovale i upotpunjavale tu mračnu sliku zarobljene četničke vojske”.
16. maj 1945, nekadašnja jugoslovensko-austrijska granica. Kraj puta za kolonu koja se, za Pavlom Đurišićem (na gornjoj slici), pokrenula početkom decembra 1944. iz Crne Gore. „Zabilježio sam i to da se na granici predao i potpukovnik bivše vojske Blagota Pajović, rodom iz Bjelopavlića, star, jako bolestan i iscrpljen čovjek. Sumnjam da je uslijed bolesti uspio i doći do logora. Prije rata bio je komandant cetinjskog vojnog okruga”. Ovo zapisuje tadašnji p. puk. Milan Basta, Srbin, politički komesar 51. divizije Titove Jugoslovenske armije u knjizi „Rat je završen sedam dana kasnije” (Zagreb, 1980).
Basta za Pajovića, ne baš najpreciznije, piše da je „potpukovnik”. Logor koji pominje nalazio se u Mariboru. Pod nadzorom Baste, tamo sprovodili zarobljene pripadnike kvislinških oružanih formacija. I Pajovića među njima. Pukovnik Vojske Kraljevine Jugoslavije, Blagota J. Pajović nekadašnji je crnogorski kraljevski oficir. „Prevodimo na specijalnu službu u Kralj[evski] žandarmerijski kor pješadijskog poručika Blagotu Pajovića” - piše u ukazu od 28. maja 1914. kralja Nikole I Petrovića-Njegoša. Ali, Pajović 1918. pogazio zakletvu i stupio u službu srpske okupacije. Odlikovan od Karađorđevića, unaprijeđen u majora (1920), potpukovnika (1925), pukovnika (1930); komandant vojnih okruga, najprije u Knjaževcu (Srbija), pa na Cetinju: u tom svojstvu 1941. tokom „aprilskoga rata”, prema jednom zapisu, „došao u kasarnu, na Obilića poljanu i saopštio da je zemlja kapitulirala i da se vojnici razilaze kućama”.
Puk. Pajovića pronalazim među učesnicima „zbora aktivnih i rezervnih oficira” koji je 9. marta 1942. održan na Cetinju u prisustvu italijanskoga okupacionog guvernera, generala Pircija Birolija.
Tada je Blažo Đukanović, jugslovenski divizijski general i bivši ban Zetske banovine, saopštio plan „nacionalnih snaga”. Kako je prenio „Glas Crnogorca”, on se „osvrnuo i na rad i držanje okupatorskih vlasti za koje kaže da je bilo vrlo lojalno, i da su nas naša nebraća u šumi za vazda obrukali pred svijetom, kad su jednom takvom okupatoru iznenada i mučki zaboli nož u leđa” — da bi „na kraju, pukovnik Blagota Pajović rekao da oficiri u potpunosti prihvaćaju stav g. đe-
BLAGOTA J. PAJOVIĆ crnogorski kraljevski oficir, 1918. stupio u službu srpske okupacije, pukovnički čin 1930. od Karađorđevića – deceniju i po kasnije presudio Pavlu Đurišiću
nerala i mole ga da se on primi za komandanta. - Primiću se, ako je to opšta želja - izgovorio je g. đeneral”. Iako u „akcionom vojnom odboru”, Pajovića nema na komandnim pozicijama u četničkoj organizaciji, za razliku od osobe sa istim prezimenom i očevim inicijalom - Todora J.
Pajovića, potpukovnika, koji je, na primjer 1943, tokom Bitke na Neretvi, komandant Zetskoga četničkog odreda, etc. Kako bilo, pukovnik Blagota J. Pajović, svrstao se u Đurišićevu kolonu. I u njoj on, po prilici, najstariji po činu — stariji i od vojvode, koji je unaprijeđen u potpukovnika od kvislinško-
ga premijera Srbije gen. Milana Nedića. Upravo oko končine Đurišića, puk. Pajovića imenuje Novica M. Popović — taj je svojih posljednjih godina, do smrti 1965, vodeći među četničkim emigrantima iz Crne Gore. Popović je rođen 1886. u Veliki, to je starocrnogorska kape-
tanija Polimsko-Velička. Njegovi se u Veliku pod Čakorom doseliše iz Šekulara. Završio osnovnu školu u rodnome selu, a kao stipendista Kraljevine Srbije učio gimnaziju u Solunu i bogoslovsko-učiteljsku školu u Prizrenu. Vrnuo se u Knjaževinu Crnu Goru, učiteljevao nakratko u Crkvicama (Piva), kasnije u Lijevoj Rijeci. U međvremenu, na Cetinju sekretar Crnogorske narodne skupštine. Uoči Balkanskoga rata, učitelj u Veliki, ujedno obavještajac ministarstva vojnog na vezi s nekim prvacima albanskih plemena. I kad su umarširali Crnogorci u Peć, tu je Popović postavljen za sekretara oblasne uprave Kraljevine Crne Gore. Ali, optužen za pronevjere: oblasni vojni sud (oficiri B. Vešović, Adžić, R. Marijanović, V. Gojković, tužilac S. Đukić) osudio ga na tri godine robije; presuda, uslijed njegove žalbe višim adresama na Cetinju i novih ratnih događaja nije pravosnažna. Po austrugarskoj okupaciji, interniran u logor Nedmeđer, pa otpremljen u Crnu Goru, prije kraja rata. Onda, 1918, kao izdajnik, učesnik tzv. podgoričke skupštine. I avanzovao: policijski funkcioner u Peći, pa načelnik sreza Plavo-gusinjskoga, predśednik opštine Plavske; u dva navrata, 1935. i 1938. posla-
nik Skupštine Kraljevine Jugoslavije — jasno, sa režimskih lista; bio sekretar predśedništva skupštine, šef skupštinskoga računovodstva i blagajne, funkcioner u predśedništvu vlade u Beogradu. Po slomu države Karađorđevića 1941, Popović je u četničkoj organizaciji Đurišića, neko vrijeme komandant četničke jedinice u Šekularu. Krajem juna 1944. u Beogradu imao sastanak sa Nedićem; a u pozno ljeto iste godine opunomoćenik Đurišića u zdogovorima sa albanskim balistima iz Skadra.
O uticaju Popovića u rodnoj Veliki — a tu je uoči rata u 320 domova živjelo oko 1350 mještana, uglavnom iz bratstava Petrovići, Živaljevići, Kneževići, Tomovići, Jokići, Gojkovići, Vučetići, Simonovići, Ognjanovići, Paunovići, Bjelanovići, Jankovići, Radevići, Mikići, Boškovići, Brkovići — ilustruje da „nije bilo četničkih i drugih fašističkih organizacija, što je jedna d najznačajnijih činjenica sa kojom se ponosi narod Potčakorja”, dok je u Titovim partizanima iz Velike bilo čak „270 boraca” („Vatre s Komova”, Beograd, 1978). Dakle, Novica M. Popović je iz kolone Đurišića od malobrojnih koji su se dočepali emigracije. Četnici iz Crne Gore se
okupljali uglavnom u „SIKD Njegoš” koje su u Čikagu utemeljili 1958. — Popović im od osnivanja predśednik, do svoje smrti.
To nas dovodi do članka „Bosanska golgota” u „Glasniku SIKD Njegoš” (XVI, 4-28) iz 1965. godine. Popović opisuje i zbivanja u Staroj Gradiški, nakon što je tu prispjela, do 7. aprila 1945. na Lijevče polju od strane Hrvatskih oružanih snaga (HOS) demolirana ordija Đurišićeve Komande za Crnu Goru, Boku i Stari Ras — da bi je preustrojili u Crnogorsku narodnu vojsku (CNV). I Đurišić, doznavši da je lišen komandantstva u CNV, neuspjelo poziva na pobunu, pa je uhapšen. Vojvodu iz prtivora u S. Gradiški uz oružanu pratnju pripadnika HOS i CNV sprovode u brodić koji je otplovio uzvodno r. Savom do nepoznate lokacije sa „svih oko 32 oficira i intelektualca” (kvantifikacija svjedoka, četnika Mihaila P. Minića) — o tome u prethodnom i ostalim nastavcima serijala, na donjem linku. U osnovi sličan je pomenuti članak „Bosanska golgota” N. M. Popovića spisateljskoj zbrci nekolicine eks Đurišićevih četnika koji o istome svjedočiše iz emigracije: izlivi naknadnih junačenja, košmarna hronologija i palamuđenje u obrnutoj su srazmjeri sa „zaboravnošću” kontekstualno važnih događaja, etc. „Sastanak izvjesnih intelektualaca i oficira iz sreza Andrijevičkog i Beranskog: - Došlo vrijeme da se slobodno progovori. Đurišić radio na svoju ruku i nas upropastio. Predlažem da ga napustimo i pođemo svi Drljeviću” Pa ipak Popović s obzirom na predratno iskustvo na funkcijama, vjerovatno nijansiranije shvata administrativne pojmove. Uz to, predśedava društvu četničkih emigranata iz Crne Gore, te je značajno i kada u tom svojstvu on „đurišlije” imenuje oko delikatnih pitanja: a takvo je suđenje za vojvodu i „oko 32 oficira i intelektualca”.
„Predsjednik ovog suda bio je izlapljeli Blagota Pajović, komandant Vojnoga okruga na Cetinju. Za državnog tužioca bio je postavljen Milovan Labović. Svi su osuđeni na smrt” — piše Popović. Kod njega pridjev „izlapljeli” je vjerovatno i pežorativan, ali
poklapa se sa gore citiranim opisom fizičkog stanja puk. Pajovića od strane p. puk. Milana Baste… Slijede napomene o Laboviću, koji je optužio Đurišića. Prema našim uvidima, rodom iz starocrnogorske opštine Kraljske, selo Oblo Brdo kod Andrijevice, Milovan A. Labović, do kapitulacije 1941. aktivni je oficir Vojske Kraljevine Jugoslavije, kao i puk. Pajović — dakle, Đurišiću kolege i po tom osnovu. Iz naredničkog u čin potporučnika Labović je 1934. proizveden u 59. klasi niže škole vojne akademije u Beogradu. Kako je 1938. pisalo u službenoj objavi, „na predlog pretpostavljenih starešina” on je među onima koji su „okategorisani za kancelariske i administrativne službe”, te ubrzo unaprijeđen u čin poručnika. „Oštra kritika bivših režima Jugoslavije. Čak naglasio da je jedan dio Dvora krao državnu imovinu. Bio sam zapanjen tolikom političkom nesposobnošću ĐURIŠIĆA. Iz njegovog govora prisutni su mogli izvesti zaključak da su komunisti u pravu”
Labović je najkasnije početkom februara 1942. u štab Đurišića kod Berana doveo grupu mještana sela Oblo Brda. U činu vojno-sudskoga kapeta-
na, potom je Labović tužilac ili član vijećâ četničkih sudova sa hiljadama smrtnih i presuda na teške robije i internacije u italijanske logore. U Kolašinu, od prvih mjeseci 1942. do proljeća 1943, zarobljeni partizani i njihovi simpatizeri, po presudama četničkoga suda, iz tamošnje zloglasne robijašnice su odvođeni da ih strijeljaju — eno im grobovi na obližnjem stratištu Breza. „Đurišić je na osnovu propisa i uputstava dobijenih od Draže Mihailovića organizovao prijeki sud i zatvor”, a „tužilac je bio Milovan Labović” (Vučeta Redžić, „Građanski rat u Crnoj Gori: Dešavanja od sredine 1942. godine do sredine 1945. godine”, Podgorica, 2002).
Ljubo Anđelić u knjizi „Grad na Tari” (Titograd, 1960) piše da je među onima koji su „poznati po svojim psihopatološkim sklonostima” bio i „Milovan Labović iz Andrijevice; za njih se u Kolašinu govorilo da u svom rječniku imaju samo dvije riječi: na smrt”.
„Milovan Labović je spojio ujedno funkciju istražnog sudije i tužioca. Gore rješenje za one koji su prošli četnički sud u Kolašinu teško je zamisliti” — opisuje Anđelić. Četnik Radomir J. Ostojić, o vremenu nakon što njegovi
krajem maja 1942. zauzeše Žabljak, iz emigracije se priśećao da je „za četničkog državnog tužioca postavljen Milovan Labović”. Konkretno, Labović tužio i Vladimira J. Danilovića, iz Junčeva Dola, kome je presuđeno: na smrt, isto i za još „nekoliko njih” („Faze događaja - notorne istine, ‘urbi et orbi’”, Čikago, 1985).
Labović je 22-23. jula 1944. u Bjelopavlićima član i četničkoga „prijekog suda” koji osudi na smrt 52 ugavnom đevojaka i momaka: svi pogubljeni na Lazinama kod Danilovgrada... To nas opet dovodi do Novice M. Popovića — sada njegovih rukopisa koje je datirao na 1946. godinu, a posthumno, iz rodbinske emigrantske zaostavštine, objavljeni pod naslovom „Memoari” (19051945)”. U ovim svjedočenjima, Popović je detaljniji oko nama tematski interesantnih događaja i ličnosti. Najprije, evo nas usred okršaja u Lijevče polju. Prema Popoviću: (4. april 1945) - „U ovom vrtlogu sreo sam sudiju Milovana Labovića, koji je pošao da traži vezu sa ustaškim komandantom, da bi ispitao uzrok zbog čega su nas napali ustaši. Labović je tražio da pođem s njim. Odbio sam iz prostog razloga, što nijesam imao ovla-
–
NOVICA POPOVIĆ:
komandant Andrijevičkog
šćenje da pregovaram sa ustašima. Labović je došao na neki način u kontakt sa ustaškim komandantom i ovaj je poslao nekog svog oficira sa Labovićem da pregovara sa vojvodom Đurišićem koji je odbio da razgovara sa ustaškim oficirom. Đurišić je izdao naređenje i raspored operativnim jedinicama da stupe u akciju.” (5. april 1945) - „Među četnicima nastalo komešanje od kako se pronio glas, da se Janičić [Ivan, prim] komandant puka predao Drljeviću, baš onda kad se vodila odsudna bitka, izvršiti prodor ili izginuti. Pozvao me Leko Lalić, komandant divizije, preko svoga kurira. Pošao sam i onamo sam našao Veljka Tomovića [kapetan, komandant 5. puka]. Obojica su pod pjegavim tifusom, ali je kriza bila prošla. Tada mi je Lalić tihim, bolesničkim glasom rekao: - Novica, ti imaš uticaj na Pavla. Molim te pođi kod njega i savjetuj ga da idemo za Zagreb. Drugog izlaza nema. Ako to ne učini, ja ću sa svojom divizijom poći za Zagreb’”.
(6. april 1945) - „Pozvao me je Bogdan Dragojević, sudija [u činu kapetana], da pođem na sastanak izvjesnih intelektualaca i oficira iz sreza Andrijevičkog i Beranskog. Na ovome sastanku uzeo je riječ Dragojević i rekao: - Došlo je vrijeme da se slobodno progovori. Đurišić je radio na svoju ruku i nas je upropastio. Predlažem da ga napustimo i pođemo svi Drljeviću. - Naglasio je da je ‘moja dužnost da podignem glas i pozovem četnike i narod da pođemo Drljeviću’. Negdašnji obožavaoci Đurišića, sad traže njegovu moralnu likvidaciju”. (8. april 1945) - „Ispred podne došao sam kod Pavla. Blijed je i izgubljen… duševno je slomljen. On je meni rekao:Šta ću Novica. Četnici se predaju. Neće da se bore, a ja sam ne mogu ništa uraditi”. Popović o dolasku u Staru Gradišku, radi ustrojavanja CNV: - „Za oficire spremljena je večera. Servirana je u naročitoj trpezariji. I mene su pozvali”. - „Među oficirima bio i Blagota Pajović, komandant vojnog okruga u Cetinju. Tip svoje vrste. Prazna tikva. On je bio razmetljiv i najviše je zanimao prisutne o svom robovanju za vrijeme Jugoslavije, jedino zato što je zet Petrovića, kojih se nikad nije odrekao. On je to podvlačio, da bi ga Sekule uzeo u kombinaciju za neki visoki položaj u novostvorenoj političkoj situaciji, koja je imala vijek od tri dana. Govorio vrlo laskavo o Sekulu Drljeviću, ne osjećajući crvenilo u licu, jer je do juče zauzimao vidni i važni položaj”. - „Komandno osoblje Pavla Đurišića odmah je smijenjeno i pohapšeno. Zatvorili su Radoslava Dragovića, Lazara Damjanovića, Vučkovića i druge. Od komandanata: Veljka Tomovića, Svetozara Dobrašinovića, Dragišu Dobrašinovića, Miloša Marijanovića iz Trepče, Miću Marijanovića iz Kralja, Stojanovića, Ćurkovića, komandant omladinskog puka Miloša Pavićevića i mnoge duge. Od Pavlovih oficira ostali su nezatvoreni Vaso Vukčević i Milovan Labović, sud-
ski kapetan. Interesantno je da su oficiri iz Lijeve Rijeke ostali na slobodi?!”
- „Nad zatvorenim vršila se istraga. Manje opasni puštani su iz zatvora, uz uslov da potpišu rezoluciju o uspostavi samostalne Crne Gore”.
- „Došao je kod mene komandant Andrijevičkog bataljona [kapetan Marko Vučelić] i kaže mi: - Znaš šta je novo? Tvoj je Pavle dolijao. Njega su u Staru Gradišku razoružali i odveli sa svim oficirima u Jasenovac. - Kao da me grom iz vedra neba pogodio. Bio sam preneražen i kažem Vučeliću: - Šta govoriš? Jesi poludio? - Ne. Ja nijesam poludio, nego je poludio tvoj Pavle i eno ti ga u apsanu - odgovorio mi je ironično Vučelić — novi zelenaš — koji je bio raniji najodaniji skutonoša Pavlu”.
- „Đurišić je čovjek mlad, bez političkog iskustva i u vrtlogu revolucije nije čudo što je izborom saradnika griješio. Tri brigade [CNV] išle su [ka Zagrebu] u tri pravca nemajući međusobnog kontakta. Zelenaši su to učinjeli iz predostrožnosti, bojeći se pobune od strane četnika. Naša 3. brigada češće je dolazila u kontakt sa izbjeglicama. Na mnogim mjestima imali smo zajedničko prenoćište, pa su se ponovo izbjeglice izdvajale i putovale su određenim pravcima”.
- Sekule Drljević imao je vrhovnu komandu. Sigurno da je u njoj svrstao svoje pouzdanike kova Blagote Pajovića, pukovnika. Budući daleko od takve vrhovne komande, nepoznat mi je njen sastav”.
U sljedećim tvrdnjama, Popović detaljiše verziju onoga što je 1965. objavio: - „Postojao je i Prijeki vojni sud. Njegov predsjednik bio je Blagota Pajović, negdašnji komandant vojnog okruga na Cetinju. Isljednik toga strašnog suda bio je Milovan Labović, sudija”.
- „Pred Celjem [u Sloveniji, po autoru 9. maja 1945, tokom kretanja ka austrijskoj granici], Labović je došao u Šeku-
larsku četu. On mi je sâm ispričao svoju ulogu: - Ja sam bio islednik okrivljenih lica. Sâm je usud odredio da od njih niko ne spase glavu. Strašne su stvari počinili. Jedan primjerak tih dokumenata dao sam Velimiru Jojiću, da ih upotrijebi kad bude to trebalo, jedan je predat Sekulu Drljeviću, a treći je ostao za sudsku arhivu”. Popović ne precizira na koga se tačno misli da su „strašne su stvari počinili”, dok kontekst o dokumenatima možda upućuje na sadržaj sudskih spisa. Velimir Jojić je bio član Đurišićevog Nacionalnog komiteta za Crnu Goru, Boku i Stari Ras, a kao i Popović, 1918. učesnik tzv. podgoričke skupštine. Da je imao dr Sekula Drljević sa suđenja Đurišiću spise, koji dokazuju umješanost i Dragoljuba Mihailovića u pogu-
bljenje vojvode, tj. četničke delegacije koja je u Zagrebu 17, 18. i 22. aprila 1945. sastančila sa poglavnikom NDH Pavelićem — a da je krajem 1945. u izbjegličkome logoru u Judenburgu (Austrija) ubijen dr Drljević jer je namjeravao da dokumente o suđenju Đurišiću javno objavi — tvrdnje su dijela četničke emigracije koje smo prenijeli u ovome serijalu. Nastavljamo s Popovićem, koji o dokumentima ovako zaključuje: „Iz ovoga rezultira, da je Velimir Jojić stajao u vezu sa Drljevićem i da je bio upoznat sa svima radnjama, koje su se odigravale protivu Đurišića; a ova je paklena mržnja protivu Đurišića zbog toga, što su četnici strijeljali njegovog brata kao komunistu u Kralje”.
- „Odlučili smo da zaobiđemo Celje i da se dalje krećemo u
neizvjesnost. Te noći našao se Milovan Labović kod mene i on mi je te noći ispičao jezivu istoriju vojvode Pavla i ostalih četnika”.
- „Iz naše sredine Labović je nestao i tek sam ga poslednji put vidio na granici Austrije, o kome će biti riječi docnije. Važno je i to, da je Labović tvrdio da je Pavle saslušavan u Zagrebu”.
Još Popović pominje Labovića, po prilici 15. maja 1945, na jugoslovensko-austrijskoj granici. Dok se većina iz kolone bivših četnika predavala Titovim snagama, radi pokušaja bjeksta u Austriju izvdojila se grupa kapetana Leka Šoškića, a u njoj i Popović: - „Došli su: Pavlović [Dušan], komandant zelenaške brigade, Milovan Labović Sekulov državni tužilac i Bogdan Dragojević, sudija. Pavlović je upitao, može li poći s nama. - Neka dođe i dobiće odmah kuršum u čelo čim pređemo granicurekao je Šoškić”. Moćda nijesu neinteresantna ni neka od priśećanja Novice M. Popovića o prilikama, odnosima snaga i raspoloženjima u četničkoj organizaciji: - „Vasojeviće je vodio ne-Vasojević Pavle Đurišić, uz koga su bili bez izuzetka svi Srbljaci - Ašani. Vasojevićki prvaci: Velimir Jojić, profesor, Ljubo Vuksanović i Radivoje Zonjić, advokati, sudija Savić i druga sitnija gospoda, bili su da Pavla smijeni Đorđe Lašić, major iz Lijeve Rijeke, da bi se time vasojevićko pleme uzdiglo”.
- „Velimir Jojić, plemenski šovinista, svim sredstvima borio se protivu Đurišića. Koliko je taj čovjek bolesnih ambicija, pokazaće sledeći primjer. U godini 1918. poslije izglasanog ujedinjenja Crne Gore i Srbije, uputio povjerljivo pismo Izvršnom narodnom odboru u kome je optužio 150 lica iz
nje… Zbor otvorio Arsović, pa dao riječ Đurišiću, koji je govorio temperamentno, oštra kritika bivših režima Jugoslavije. Nije bilo ni jedne pozitivne konstatacije. Čak je naglasio da je jedan dio Dvora krao državnu imovinu. Njegov govor nije ništa drugo bio nego kopija komunističkih govora. Bio sam zapanjen tolikom političkom nesposobnošću Đurišića i njegovom upornošću da se prethodno ne konsultuje s prijateljima šta će da govori. Iz njegovog govora prisutni su mogli izvesti zaključak da su komunisti u pravu, što vode borbu za temeljnu promjenu režima”.
sreza Beranskog i Andrijevičkog kao pristalice kralja Nikole i da spremaju prevrat, pa je predložio da se odmah likvidiraju. Na toj njegovoj crnoj listi bio moj brat - Jevto”.
- „Održali su vasojevićki oficiri konferenciju na Mateševu. Vijećali na kakav način treba ukloniti P. Đurišića. Išlo se tako daleko da je kapetan Dujović [Miro] predložio da Pavla treba ubiti. Razdor se prenio na četnike. Vukašin Bojović bio je izvježbani intrigant. Svojim spletkama doveo je do toga da su se na ulicama postavili mitraljezi između dva suprotna tabora i umalo da je pala krv”.
- „U svojoj zlonamjernoj i pakosnoj akciji Vuksanović angažovao đenerala Blaža Đukanovića, koji je došao u Vasojeviće, da ispita situaciju. U tu svrhu sazvao zbor u Kraljima. Na zbor su pozvani komandanti četničkih jedinica, predsjednici opština i ugledni građani. Ređali se govornici, koji su oštro napadali Pavla - naravno u njegovom odsustvu. Među ovima bio advokat R. Zonjić, koji je Pavla nazvao običnim kapetančićem. Protiv Vuksanovića i Zonjića ustali su major Andrija Vesković i sreski komandant Dušan Arsović. Došlo do ličnih uvreda. Potrgli su se revolveri. U takvoj atmosferi Vuksanović nije uspio da pročita rezoluciju, koju je bio spremio protiv vojvode Đurišića. Đukanović je jedva uspio da rasturi zbor, da ne dođe do krvi”. - „Odmah iza zbora Lj. Vuksanovića sazvao zbor Đurišić, pred crkvom u Kralje. Zbor se očekivao sa zebnjom. Predviđao se plemenski sukob… Prispijevali su i ostali bataljoni, koji su zauzimali određena mjesta. Ja sam dobio zadatak da bataljon rasporedim oko tribune i da budem obezbeđe-
- „Komandanti su provodili burne časove po kafanskim lokalima. Nije izostajala ni kocka… Odnos četnika iz Andrijevičkog i Beranskog sreza sa četnicima iz Kolašinskog sreza nije bio zavidan. Vasojevići su se smatrali oslobodiocima, a Kolašinci nijesu to podnosili… Bio sam prisutan kad su se sukobili profesor Milošević iz Lijeve Rijeke, Vasojević, sa predsjednikom opštine kolašinske Toškovićem. Tu se ocrtavao plemenski antagonizam… Milošević igrao ulogu oslobodilaca, a Tošković ulogu oslobođenog. Revolveri su trebali da raščiste taj zamršeni odnos”.
- „Lašić je zakazao zbor četnika na Ovsine u Beranskom srezu. Pozvao sve čete u krug. Pozdravio četnike i dobio otpozdrav. Zatim je otpočeo: - Vi ste me izabrali za komandanta. U borbama ste me izdali i osramotili. Vi ste najgora vojska i gori ste od Cigana. Naređujem komandantima i komandirima četa da za i najmanju neposlušnost strijeljaju neposlušnog četnika, inače ću ja vas. - Ja sam se zgranuo ovolikoj neuravnoteženosti Lašića”. - „Spremni smo bili da se vratimo za Andrijevicu. Noć je. Auto se palio. U tom momentu stigao kurir, izvijestio Lašića da je na Ovsine došlo do oružanog sukoba; da je Vojo Bojičić zbog neposlušnosti ubio komandira čete Zečevića; da su bratstvenici Zečevića teško ranili komandanta brigade - Bojičića i da se nastavlja plemenska borba. Porazan izvještaj. Bili smo zaprepašćeni. Pošli smo odmah na Ovsine. Lašić bio van sebe. Naišli smo na Zečeviće, koji su bili raspoređeni u zasjede, čekajući Bojičiće”. - „Novoj formaciji usprotivio se odred kapetana Ivetića. Tom prilikom Dušan Arsović uvrijedio Ivetića… Ivetić trgao revolver, ali su ga prisutni oficiri spriječili da ne padne krv i da se među četničkim odredima ne stvori plemenska borba. Đurišić došao pred odredom Ivetića i tražio da odlože oružje. Vojnici su po naredbi postupili. Zatim je tražio da se javi onaj, koji se glasno suprotstavio novoj formaciji. Vojnik se javio i vojvoda naredio da se odmah strijelja. Četnik strijeljan. Novu formaciju na Badnji dan poprskala je svježa četnička krv, koja je bila predznak naše strašne tragedije”… (Nastavlja se)
Nova knjiga u izdanju Pobjede
Staniša M. Ivanović
Posebna vrijednost knjige sadržana je u činjenici da autor ne odgovara na pitanje - Đe je Atlantida bila i što je uzrokovalo njen nestanak, nego odgovara i na koje je regije naše planete „ova nekada visoko razvijena civilizacija bacila zrake svoje
Cijena 30 €
Akademik Sreten Perović Izvod iz recenzije svjetlosti“.
Slobodan Čukić
Rezultati terenskog istraživanja
U periodu od 2021. do 2024. autor je obišao 450 pravoslavnih grobalja na tlu Crne Gore, uključujući i petnaestak rimokatoličkih u Kučima, Zatrijepču, Malesiji i Krajini. Terensko istraživanje je pokazalo da zmijski likovi sa zaštitnom (apotropejskom) simbolikom postoje na više grobljanskih lokaliteta, odnosno, na kamenim grobnicama pravljenim u doba knjaza/kralja Nikole Petrovića i Kraljevine SHS/Jugoslavije.
Dnevni list
Elektronska pošta: desk@pobjeda.me
Direktor i glavni i odgovorni urednik:
NENAD ZEČEVIĆ
Zamjenica izvršnog
direktora: MILENA GOLUBOVIĆ
Direktorica marketinga: ŽELJKA RADULOVIĆ
REDAKCIJSKI
KOLEGI JUM
Zamjenice glavnog i odgovornog urednika
RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ
MARI JA JOVIĆEVIĆ
Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika
đURđICA ĆORIĆ politika
SRđAN POPOVIĆ ekonomija
JELENA MARtINOVIĆ
društvo
JOVAN NIKItOVIĆ kultura
DRAGICA šAKOVIĆ
crnom gorom
Urednici
ANA RAIČKOVIĆ
crna hronika
NIKOLA SEKULIĆ
hronika podgorice
JOVAN tERZIĆ
arena
SLOBODAN ČUKIĆ
feljton i arhiv
MARKO MILOšEVIĆ dizajn
DRAGAN MIJAtOVIĆ fotografija
LOGOtIP POBJEDE
Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija
Anton Lukateli (1944)
PORtAL POBJEDE
Urednik
BOJAN đURIšIĆ
Zamjenica urednika
ANA POPOVIĆ
OBJEKtIV
Urednica
MARIJA
IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ
tELEFON
020/409-520 redAkcijA
020/409-536 MArketiNg
020/202-455 ogLAsN o
Naziv osnivača:
Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import
„Nova Pobjeda“ - Podgorica
Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5
PIB: 03022480
Vlasnička struktura „Nove Pobjede“ - 100% udjela
„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica
Vlasnička struktura
„Media-Nea“ - 99,99% udjela
First Financial Holdings
sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5, PiB „Media Nea“: 02842777
Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100%
udjela Petros Stathis
sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3
PiB „First Financial Holdings“: 02628295
Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum
Broj žiro računa „Universal capital Bank“: 560-822-77
Tiraž: 3.500
Ivm.br.39/21
JAVNI IZVRŠITELj VLADAN VUJOVIĆ IZ KOTORA u pravnoj stvari izvršnog povjerioca
RAZVOJNA BANKA CRNE GORE AD PODGORICA, BULEVAR SVETOG PETRA
CETINJSKOG 126/I, Podgorica, PIB: 02217937 (raniji naziv INVESTICIONO - RAZVOJNI
FOND CRNE GORE A.D), protiv izvršnih dužnika: 1. DRUŠTVO SA OGRANIČENOM
ODGOVORNOŠĆU "MODA. D&D" TIVAT Kotorska 12, Tivat, PIB: 02862972, 2. ŽELJKO KLEMENC, Vrijes IV bb, Tivat, 3. TANJA KLEMENC, Dumidran bb, Tivat, 4. DAMIR KLEMENC, Seljanovo bb, Tivat, naplate novčanog potraživanja, a shodno č lanu 45 ZIO donio je odluku o DOSTAVLJANjU JAVNIM OBJAVLjIVANjEM
Pozivaju se izvršni dužnici 1. DRUŠTVO SA OGRANIČENOM ODGOVORNOŠĆU "MODA.
D&D" TIVAT , Kotorska 12, Tivat, PIB: 02862972, 2. ŽELJKO KLEMENC, Vrijes IV bb, Tivat, rođen 03.11.1960 godine, sa poslednjim poznatim adresama kao naprijed navedeno, da se u roku od 3 (tri) dana od dana objavljivanja ove odluke u ovom štampanom mediju obrate ovom
izvršitelju na adresi PC Škaljari - kancelarija broj 10, Kotor, radi uručenja Zapisnika o I
prodaji broj Ivm.br.39/21 od 24.04.2025. godine, kao i Zapisnika o I pr odaji broj
Ivm.br.39/21 od 26.05.2025. godine.
Ukoliko se izvršni dužnici II reda ne obrate u ostavljenom roku ovom Javnom izvršitelju,
dostavljanje navedenih pismena će se izvršiti isticanjem na oglasnoj tabli nadležnog suda, pri
čemu će se dostavljanje smatrati izvršenim nakon isteka roka od 8 ( osam) dana od dana
isticanja pismena na oglasnoj tabli suda.
Upozoravaju se izvršni dužnici da se dostavljanje javnim objavljivanjem smatra urednom
Potrebni vozači B i C kategorije, radno iskustvo 2 godine. 069/032-380
dostavom, da će negativne posledice koje mogu nastati ovakvim načinom dostavljanja snositi sama stranka, odnosno izvršni dužnik. Kotor, 06.06.2025 godine
JAVNI IZVRŠITELJ Vladan VUJOVIĆ
Obavještavamo rodbinu, kumove i prijatelje da je dana 7. juna 2025. u 92. godini preminula naša draga
ILINKA Jovana HAJDUKOVIĆ 1933–2025 rođena VUKMANOVIĆ
Saučešće primamo u kapeli na Cetinju 8. juna od 10 do 12 časova, kada krećemo za selo Podgor – Utrg, gdje ćemo primati saučešće od 13 do 15 časova gdje će se i obaviti sahrana.
OŽALOŠĆENI: sin ŽELJKO, snaha MILANKA, unučad KAROLINA, JOVANA i ZLATKO, sestra SLAVKA, bratanić BRANKO i ostala rodbina HAJDUKOVIĆ i VUKMANOVIĆ
S poštovanjem se opraštamo od oca naše koleginice Dace
Turo, ovaj pozdrav nećeš pročitati, a nije ga svejedno ni pisati.
Puno ti hvala na tvom poštovanju prema meni. Više si me poštovao i cijenio nego rođenu sestru da si imao, na čemu sam ti ja puno zahvalna. Sada si našao vječni mir od bolesti i laka ti crna zemlja bila.
Posljednji pozdrav voljenom ocu
RATKO BOJANIĆ
Uvijek će faliti još malo vremena, još malo prilike da se kaže još koja riječ… Čudno i tiho je bez tebe.
Tješi nas što ćeš napokon odmoriti – zaslužio si to. Nedostaješ nam već.
Tvoji MIKA i LAZO
Posljednji pozdrav našoj voljenoj
ILINKI
Od sina ŽELJKA, snahe MILANKE i unuka ZLATKA 309
Posljednji pozdrav babi
ILINKI
Od unuke JOVANE, zeta MIRKA i praunuka MIHAILA
Pazićemo se i voljeti onako kako si ti pazio i volio nas.
Kćerka JASNA, sin MARKO i snaha MAJA
Posljednji pozdrav cijenjenom prijatelju
310
Posljednji pozdrav našoj bakulici
ILINKI
Čuvaćemo te u sjećanjima kroz sve naše uspomene, tople dočeke i razgovore. Počivaj u miru. KAROLINA, ŽARKO i ILIJA GLAVATOVIĆ
Posljednji pozdrav našem dragom i poštovanom prijatelju
Hvala za sve godine našeg iskrenog prijateljstva. Pamtićemo tvoj plemeniti lik i tvoju dobrotu i požrtvovanost.
Počivaj u miru
Porodica pokojnog RADOJA RADENOVIĆA
Počivaj u vječnom miru, iskreni prijatelju naše porodice. ANA i DRAGO PAVLIČIĆ 308
RANKO, SNEŽANA, ANA i MARKO RAIČKOVIĆ
Posljednji pozdrav
Neđelja, 8. jun 2025.
Posljednji pozdrav dragom i voljenom stricu
Počivao u miru, dragi moj striko.
OŽALOŠĆENI: JELENA ČUROVIĆ sa porodicom
Posljednji pozdrav voljenom stricu
Tvoja briga i požrtvovanost i ljubav prema nama ostaće vječno u našim sjećanjima.
289
Posljednji pozdrav dragom i voljenom stricu
Neka te anđeli čuvaju, dragi moj striko.
OŽALOŠĆENI: JASNA MILADINOVIĆ sa porodicom
Posljednji pozdrav stricu
Tvoj lik ostaće vječno u našim sjećanjima.
OŽALOŠĆENI: ELMAZ IKOVIĆ sa porodicom
288
Posljednji pozdrav dragom djeveru i stricu
Sa tugom i divnim uspomenama čuvamo te u sjećanjima.
OŽALOŠĆENI: Snaha LJUBICA, sinovac STEVAN, sinovična ZORKA sa porodicom
287
OŽALOŠĆENI: Sinovci PREDRAG i NENAD
Najvoljeniji naš
Šest godina tuge i bola, Lolo naš. Kažu proći će, manje boljeće, ali ne prolazi. U našim srcima je isto kao i prvog dana, čuvamo te kao najveće blago skriveno duboko u srcu. Tamo zaborav ne postoji, tamo odlazimo kad god poželimo. Nedostaješ.
Sine naš
Tvoj stric RANKO sa porodicom 296
Šest godina je od kada nije sa nama naš dragi
Sjećanje na tebe uvijek budi mio i dobar osjećaj u našim srcima. Tvoje veliko srce, plemenita duša i nesebična dobrota zaslužuju da te vječno pamtimo. Tvoji: MARIJA, MARKO, TANJA i TAMARA sa porodicama
284
uspomene. Čuvamo te od zaborava.
Dani prolaze, a mi te čuvamo i čuvaćemo u najljepšim uspomenama, jer to zaslužuješ! BRANKA sa porodicom
Šest godina nebo ima nekog mog. Ima najljepši osmijeh i najčistiju dušu, a ja imam sjećanja, uspomene i neprolaznu tugu. DADA sa porodicom 317
ŽARKO
Punih šest godina živimo od uspomena na tvoju ljubav, radost i posebnost. Sa nama si u svakom našem koraku, svakom uzdahu, beskrajno voljen dok god nas bude. TVOJI NAJMILIJI
Cuco moja
ŽARKO
315
316
Godina dana je od smrti naše
LJEPE
Hvala ti za pravi put koji si nam pokazala, kao i za svu ljubav koju si nam pružila. Neka te anđeli čuvaju, a mi ćemo te čuvati od zaborava.
Ćerka MARIJA sa porodicom
LJEPE
Prošlo je 365 dana, ali bol ne prolazi. Ni sreća više nije sreća od kad je ne dijelimo sa tobom. Prazninu koju nam je tvoj prerani odlazak ostavio ispunjavaju samo tuga, bol i nedostajanje.
Dragom
Tvoji RADE i RATKO 307
DRAŽENU
Vrijeme koje je prošlo, ni ono koje će proći neće izbrisati sjećanje na tebe. Po dobru te pamtimo i od zaborava čuvamo. Tvoja sestra IRENA PEJOVIĆ sa porodicom
DRAŽENU
Otišao si tiho i prerano u zagrljaj svojih roditelja, ostavivši prazninu koju ništa ne može ispuniti. Tvoja dobrota ostaje da živi u našim sjećanjima. Tvoje tetke ĆANA i DOBRILA sa porodicama
DRAŽENU
Godina dana od tvog preranog odlaska je prošla, ali uspomena i sjećanje na tebe u nama živjeće vječno.
Ujna OLGA i sestra ILINKA sa porodicom
Sjećanje na naše drage roditelje
8. juna 2025. 25. juna 2025. godina dana od smrti 15 godina od smrti naše majke našeg oca
Vječno hvala na ljubavi i požrtvovanosti nama i unucima. Beskrajno nedostajete. Ponosne na vas…
Šćeri
DUŠANKA i DUBRAVKA sa porodicama
40 dana od kada nijesi sa nama, naš voljeni
Bio si čovjek jači od stijene, bez tebe život nikako da krene.
Sad kad te više sa nama nema, ostade nam tuga pregolema.
Svaku tvoju suzu oplakujemo sada, vrijeme nam prolazi, ali bol nikada.
Pamtimo tvoje lice, tvoje riječi, ali bol i tugu za tobom ništa nam ne liječi.
Tata, najviše te vole
Tvoje ćerke RATKA i RADMILA i unuk MARKO
301
Dana 8. juna navršava se četrdeset dana od smrti naše voljene majke, svekrve, strine, tetke, babe i prababe
311
LJULJE – LJILJE TOMKOVIĆ
Vrijeme koje prolazi ne može umanjiti bol za tobom.
OŽALOŠĆENA PORODICA: sinovi PEĐA i NENO, snaha MINA, unučad MIA, TEA, ELENA, MOMIR i ANDRIJA i praunuka DORIS
Navršava se četrdeset dana od smrti
LJULJA – LJILJA TOMKOVIĆ
Vrijeme koje prolazi ne briše sjećanje na tebe. Počivaj u miru. VESNA, VERA i NINA TOMKOVIĆ
Četrdeset dana od smrti naše drage
VUJOVIĆ
Vrijeme prolazi, a sjećanje na tebe ostaje vječno. Počivaj u miru. TVOJA PORODICA
312
Jedinstveno svjedočanstvo o osmanskom nasljeđu Crne Gore!
Novo kapitalno djelo Radojice Raša Pavićevića , koje razotkriva vojne, političke i kulturne slojeve Crne Gore u vrijeme osmanskog carstva.
Knjiga koja vraća istoriju među zidine, tragom imperije koja je oblikovala prostor i vrijeme.
NAGRADA ZA IZDAVAČKI
PODUHVAT na Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga i obrazovanja
Ova knjiga je sufinansirana od strane Ministarstva kulture i medija, kroz Program zaštite i očuvanja kulturnih dobara Ministarstvo kulture i medija
