Dnevni list POBJEDA 07.09.2025

Neđelja, 7. septembar 2025. | Podgorica, Crna Gora | Godina LXXXI / Broj 21458 | Prvi broj izašao je 24. oktobra 1944. u Nikšiću | pobjeda.me | Cijena 1 euro

! RATU U UKRAJINI

Prosvjetni radnik OŠ „Maršal Tito“ iz Ulcinja osumnjičen za seksualno uznemiravanje devetogodišnje djevojčice iz iste škole, odmah suspendovan

Nastavnik fizičkog neprimjereno dodirivao učenicu, pa uhapšen

RAZGOVOR: Andrija Nikolić, predsjednik Kluba poslanika Demokratske partije socijalista Ova parlamentarna

ŠOKANTNO: Kanadski državljanin koji je preminuo u kotorskoj bolnici u avgustu 2023. godine sahranjen tek početkom ove sedmice, nakon što se pokvarila bolnička hladnjača

Tijelo Kanađanina dvije

godine bilo u hladnjači

KBC-a u Kotoru

većina ne može uvesti Crnu Goru u Evropsku uniju

Sagovornik Pobjede kaže da je nakon kvara bilo izvjesno da bi boravak mrtvog čovjeka u hladnjači koja ne funkcioniše mogao dovesti do katastrofalnih posljedica u kotorskoj bolnici zbog moguće pojave i širenja zaraze. Situacija je bila alarmantna i moralo se brzo reagovati, a prema saznanjima Pobjede, problem je riješen tako što je na kraju kanadski državljanin sahranjen u Tivtu

Prema istraživanju Društva statističara i demografa, nije popisano skoro 52.000 stranih državljana, iz Monstata poručuju da prijavljeno prebivalište ne znači i prisutnost stanovnika

Stranci preplavili

Crnu Goru, popis i statistika ne prate stvarno stanje

Spoljnopolitički komentator tvrdi da je vlast u Srbiji u sprezi sa Crkvom, desnicom i kriminalom i da je Crna Gora prva meta

Jakšić: Vučićevi lojalisti na važnim pozicijama u Podgorici

AKTUELNO: Novi zakon o legalizaciji bespravnih objekata u službi turizma

Zbog obavezujuće izjave o ispunjenosti tehničkih uslova za iznajmljivanje, obaveze osiguranja smještaja i gostiju, neophodno je da ovi uslovi stvarno budu ispunjeni. Sada u praksi imamo slučajeve gdje nije tako. Za objekte koji ispunjavaju ove uslove, uz predat zahtjev o legalizaciji, moći će se aplicirati za rješenje o iznajmljivanju - kazala je Džoganović STR. 5.

Piše: Mladen GAZIVODA

Razbijena vrata na prostorijama

Pokreta Evropa sad u Pljevljima

PES Pljevlja: Vandalski

RAZGOVOR: Andrija Nikolić, predsjednik Kluba poslanika Demokratske

Ova parlamentarna većina može uvesti Crnu Goru

PODGORICA – Ključni problem je taj što je Crna Gora danas u neskladu između onoga što govori i onoga što radi: dok u vladajućoj većini forsiraju evropsku retoriku, uporedo razgrađuju ono što smo do sada usvojili od evropskih standarda. Na taj način ugrožavaju istorijsku šansu koja nam se ukazala – kazao je za Pobjedu Andrija Nikolić, predsjednik Kluba poslanika Demokratske partije socijalista.

Ne može se do članstva u EU preko koalicije sa partijama koje podržavaju četništvo i koje su na daljinskom upravljaču

Beograda – kaže

Andrija Nikolić

PODGORICA - Vrata prostorija Pokreta Evropa sad u Pljevljima juče ujutro su osvanula polomljena. Opštinski odbor ove političke partije najoštrije je osudio ovaj vandalski čin. Ističu da on predstavlja pokušaj da se zaustavi energija promjena koja je, kako kažu, u ovom gradu sve vidljivija.

U saopštenju za medije poručuju da ih ni lomljenje vrata, niti bilo kakvi pritisci neće obeshrabriti ili zaplašiti. - Oni koji nemaju ni program ni viziju pribjegavaju vandalizmu i pokušavaju da zadrže duh prošlosti obilježene stagnacijom i podjelama. Njihovo jedino oružje je destrukcija. Naše – povjerenje građana i jasna vizija budućnosti - navodi se u saopštenju Pokreta Evropa sad - Pljevlja. Smatraju da dodatnu težinu ovom napadu daje činjenica da se dogodio neposredno nakon što su predstavili „ključne razvojne šanse za Pljevlja, projekte toplifikacije grada i unapređenja sistema vodosnabdijevanja, kao i ulaganja u školsku i zdravstvenu infrastrukturu“.

Ocjenjuju da su umjesto dijaloga o budućnosti suočeni sa pokušajem zastrašivanja i podjela.

- Dok naši politički protivnici nude destrukciju i podgrijavaju nacionalizam i netrpeljivost, mi istrajavamo na politici koja spaja ljude i nudi konkretna rješenja. Projekti koje sprovodimo – toplifikacija, ekološka rekonstrukcija TE „Pljevlja“, izmještanje korita rijeke Ćehotine, brza cesta Crnča – Pljevlja – Goražde, nova bolnica, zatvoreni bazen i multifunkcionalna sala, rekonstrukcija Doma vojske u Centar za smještaj sportista, sportsko-rekreativ-

ni kompleks Borovičko jezero, kao i stambeno-poslovni i poslovno-turistički kompleksi –mijenjaju Pljevlja iz korijena. Dvanaest novih biznis jedinica iz Plana poslovne transformacije već funkcioniše, a građevinska grupa i asfaltna baza posluju na tržištu. Ulaganja u obrazovanje dodatno učvršćuju temelje razvoja - precizirali su u saopštenju iz Pokreta Evropa sad Pljevlja. Ponavljaju da će nastaviti da rade još snažnije, jer je njihov „cilj jasan: razvijena, zdrava i perspektivna Pljevlja – grad u kojem građani imaju kvalitet života dostojan 21. vijeka“. - Opštinski odbor PES-a osuđuje poruke iz redova SD-a i SDP-a. Moramo jasno reći: upravo te dvije partije, koje su decenijama bile produžena ruka i privezak DPS režima – režima koji je u Pljevljima ostavio duboke podjele, strah i osjećaj beznađa – najmanje imaju pravo da nas „žale“ ili da dijele lekcije o nasilju - saopštili su iz Pokreta Evropa sad (PES).

Upravo su, kako kažu, SD i SDP, zajedno sa DPS-om, hranili atmosferu u kojoj je vandalizam bio način političkog obračuna, a na lokalnom i državnom nivou podržavali su politike koje su, kako ocjenjuju, Pljevlja ostavljale na margini razvoja.

- Mi u Pokretu Evropa sad znamo da Pljevljaci ne žele povratak u prošlost. Naša politika nije ni osveta ni žalopojke, već odgovornost i gradnja. Pljevlja zaslužuju grad bez podjela i mržnje, a oni koji su im decenijama nanosili nepravdu danas pokušavaju da se predstave kao žrtve. Nećemo im to dozvoliti. Naša misija je jasna – želimo da Pljevlja budu grad dostojan svojih građana, a ne talac politike prošlosti - poručili su iz PES-a.

Nikolić ističe i da „ova parlamentarna većina ne može obezbijediti konsenzus svih 27 zemalja članica EU za prijem Crne Gore“. Ocjenjuje da je danas teško govoriti o Crnoj Gori kao o lideru u bilo čemu ako, kako navodi, znamo da njena vlast danas nema autoritet da sprovodi zakone na cijeloj teritoriji. Što se tiče odnosa između naše države i Hrvatske, Nikolić kaže da nas u tu svađu guraju ekstremni nacionalisti iz parlamentarne većine koji instrukcije dobijaju u Beogradu. Prema njegovim riječima, najveći interes od produžetka tenzija na relaciji PodgoricaZagreb ima velikosrpska politika i njeni kreatori. U zaključku navodi da „ova parlamentarna većina ne želi da rješava otvorena pitanja sa Hrvatskom u duhu dobrosusjedstva i brzog prijema Crne Gore u EU“.

retoriku, uporedo razgrađuju ono što smo do sada usvojili od evropskih standarda. Na taj način ugrožavaju istorijsku šansu koja nam se ukazala. U suprotnom, ne bi predlagali zakone koji ograničavaju ljudska prava, niti bi pokretali kampanju relativizacije fašizma i rehabilitacije ratnih zločinaca. To samo potvrđuje ono što sve vrijeme govorimo, da je Vlada Crne Gore pod snažnim uticajem velikosrpske politike čiji je cilj da se proces evropske integracije uspori, a prostor Zapadnog Balkana zadrži u zoni nestabilnosti i stalne krize. To nas, u finalu, dovodi do zaključka da premijer Milojko Spajić nije prvi autoritet u izvršnoj vlasti. Da jeste, ne bi ministri iz njegove vlade provocirali zvanični Zagreb u završnoj fazi EU integracija, s ambicijom da ga predstave kao kočničara našeg evropskog puta, već bi računali na to da će biti sankcionisa-

žavaju četništvo i koje su na daljinskom upravljaču Beograda. Ukoliko državna politika Crne Gore nastavi da se prepoznaje po profašističkim potezima i politici negiranja ratnih zločina, to će za posljedicu imati porast broja skeptičnih članica EU u odnosu na prijem Crne Gore. POBJEDA: Kako tumačite posljednje poruke evropskih zvaničnika (koje su ohrabrujuće, ali i upozoravajuće) i što one konkretno znače za Crnu Goru u procesu evrointegracija?

obećanja o zatvaranju pregovaračkih poglavlja do kraja 2026. godine?

NIKOLIĆ: Nije uputno licitirati datumima. Članstvo Crne Gore u EU neće zavisiti od projektovanog datuma, nego od spremnosti da se sprovede suština evropske agende. Znatan dio parlamentarne većine samo retorički fingira podršku evropskim integracijama, povezujući to sa dužim opstankom na vlasti. To potvrđuje činjenica da je Vlada Crne Gore sa prošlogodišnjih 92 odsto ispunjenih obaveza iz Programa pristupanja EU, pala na 65 odsto ispunjenih obaveza u ovoj godini. I niko nije izašao da objasni što je razlog pada, niti bilo kome pada na pamet da za to snosi odgovornost. Takođe, ambicije Vlade od početka godine su se smanjile. Ne zaboravite da je prije više od šest mjeseci glavni pregovarač sa EU Predrag Zenović kazao u intervjuu agenciji Mina da u ovoj godini možemo zatvoriti do devet poglavlja. Onda je ministarka evropskih poslova Maida Gorčević nedavno poručila da bi do kraja godine trebalo da se zatvori još „oko pet“ poglavlja, što je sa nedavno zatvorenim poglavljem javne nabavke, maksimalnih šest za ovu godinu. Pitanje je da li će se i to na kraju desiti. POBJEDA: Da li i dalje imamo poziciju lidera u evrointegracijama u regionu i koliko napredak Albanije može uticati na nas?

POBJEDA: Kako DPS gleda na trenutni tempo pregovaračkog procesa s EU i gdje vidite ključne prepre-

NIKOLIĆ : Važno je napomenuti da je geopolitička situacija takva da od početka agresije Rusije na Ukrajinu Brisel snažno insistira na tome da od Crne Gore napravi pozitivan primjer i zbog toga čak suptilno snižava određesela i da ispuni mini-

ni od strane „proevropskog“ premijera. Spajić, međutim, ne pokazuje ni želju ni snagu da nešto promijeni. Ali, ni takvo stanje ne može trajati unedogled. Ne može se do članstva u

danas važe kriteri-

onoga što radi: dok u vladaju-

može

NIKOLIĆ: Predstavnici briselske administracije imaju zadatak da proces proširenja učine živim i zato njihove izjave o Crnoj Gori treba sagledavati u duhu ohrabrenja da se iskoristi šansa koja se nudi, odnosno da Crna Gora pokaže da može biti prva naredna članica EU. Te poruke imaju funkciju da podstaknu zemlju kandidata, ali ne uključuju nikakva jemstva. Odluka o prijemu Crne Gore donosi se konsenzusom 27 zemalja članica. Dovoljno je da jedna od 27 država izrazi rezervu, ili blokira proces, i to onda može potrajati unedogled. Nema institucionalnih mehanizama da Evropska komisija to spriječi. To najbolje objašnjava pozadinu niza provokacija djelova vladajuće većine prema Hrvatskoj, koje su osmišljene sa ciljem da proizvedu kontrareakciju zvaničnog Zagreba. Elem, kad čujemo njemačkog kancelara ili francuskog predsjedniMakrona da građanima svojih država javljaju da je sve spremno za ulazak Crne Gore u EU, onda ćemo znati da je to to. Ipak, ova parlamentarna većina ne može obezbijediti konsenzus svih 27 zemalja članica EU za prijem Crne Gore.

Merca ka

: Da li u aktuel-

aktera za konsenzus o EU integracijima ili su partijski interesi

POBJEDA nom sazivu parlamenta vidite spremnost političkih i dalje ka? Da li su

NIKOLIĆ: Teško je o Crnoj Gori govoriti kao o lideru u bilo čemu ako znamo da njena državna vlast danas nema autoritet da sprovodi zakone na cijeloj teritoriji. Otkrivanjem spomenika ratnom zločincu, četničkom komandantu Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru kod Berana formirao se utisak da je to beransko selo eksteritorijalno i da u njemu ne važe zakoni države Crne Gore. Da ne govorimo o tome da su država i njen bezbjednosni sektor dopustili da novinari tokom svog radnog zadatka u Gornjem Zaostru budu životno ugroženi. Dok god se spomenik koljaču Pavlu Đurišiću bude šetao kroz Crnu Goru, a policija i tužilaštvo se pravili mrtvi, ne može se govoriti o vladavini prava i o evropskim vrijednostima. Pri čemu, dok se u Crnoj Gori ključne odluke iz domena vladavine prava i politike podešavaju prema očekivanjima namjesnika srpske crkve i njihovih štićenika iz parlamentarne većine, u Albaniji otvaraju nove klastere u pregovorima sa EU, značajno ubrzavajući svoj integracioni tempo. Zato ne treba potcijeniti upozorenja koja se sve češće čuju - da bi Crna Gora u

realna

Andrija Nikolić

Neđelja, 7. septembar 2025.

većina ne u EU

slučaju da njene vlasti nastave da usporavaju proces, bila primorana da se prilagođava ideji zajedničkog pridruživanja sa Albanijom, posebno imajući u vidu da Tirana planira da otvori sva poglavlja do kraja 2025. godine. Pored toga, Albanija ima stabilnu vlast, uspostavljenu na nedavno održanim izborima. Ide im dosta dobro i u ekonomiji - turizam je u ekspanziji, a imaju i najprometniji aerodrom u regionu, koji svako malo obara rekorde. Dakle, nemaju niti jednu prepreku na evropskom putu.

POBJEDA: Kako gledate na najnovije signale koji dolaze iz Hrvatske o „otopljavanju“ odnosa dvije zemlje i što mislite da je uzrok? Da li imamo snage da prevaziđemo otvorena bilateralna pitanja i u fokus postavimo zajedničke evropske ciljeve?

NIKOLIĆ: Zapitajmo se prethodno kome odgovara pogoršanje odnosa između Crne Gore i Hrvatske? Zašto se Crna Gora u ključnoj fazi evropskih integracija svađa sa Hrvatskom koja je njen prvi susjed, a uz to je i članica Evropske unije? Ko preko svojih političkih poslušnika u Crnoj Gori testira otpornost i strpljenje Hrvatske, ali i Evropske unije? Odgovor je logičan. Crna Gora se danas svađa sa Hrvatskom jer nas u tu svađu guraju ekstremni nacionalisti iz parlamentarne većine, koji instrukcije dobijaju u Beogradu. Najveći interes od produžetka tenzija na relaciji Podgorica - Zagreb ima velikosrpska politika i njeni kreatori. Aleksandar Vučić zna da učlanjenjem Crne Gore u EU gubi njegov projekat „srpskog sveta“ koji je dominantno usmjeren na Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu. Jednako tako i Hrvatska zna da članstvo Crne Gore u EU pomaže uspostavljanju mira i stabilnosti u regionu, ali i dodatno obuzdava ambicije velikosrpskog nacionalizma. Zato se zvanični Zagreb opredijelio da na učestale provokacije iz Podgorice ne odgovara blokadom našeg EU puta, jer bi na taj način ispunio želju velikosrpskim nacionalistima iz vladajuće koalicije i njihovim sponzorima iz Beograda. Što se tiče drugog dijela vašeg pitanja, da li imamo snage da prevaziđemo otvorena bilateralna pitanja sa Hrvatskom i u fokus postavimo zajedničke evropske ciljeve - ne treba se zanositi, ova parlamentarna većina ne želi da rješava otvorena pitanja sa Hrvatskom u duhu dobrosusjedstva i brzog prijema Crne Gore u EU. Već sam rekao, ponoviću, ova parlamentarna većina ne može uvesti Crnu Goru u Evropsku uniju. I.MILOVIĆ

BEOGRAD - Sasvim je moguće da bi Vučić volio da bude predsjednik svih Srba, ali on, za razliku od Milorada Dodika, nikada nije javno podržao ideju „srpskog sveta“, iako mu je veoma stalo do te manifestacije naprednjačkog patriotizma koja u Crnoj Gori od četnika pravi heroje. Isfabrikovani praznik se zato iz godine u godinu sve glasnije slavi. Svuda maši srpskom zastavom! Vučić će to znati da cijeni. Dok je na vlasti - kaže spoljnopolitički komentator Boško Jakšić. U intervjuu za Pobjedu otvoreno govori o malignom uticaju Srpske pravoslavne crkve na regionalnu politiku, opsesiji Aleksandra Vučića da vlada svim Srbima, fingiranim istraživanjima javnog mnjenja, kao i o studentskom pokretu koji vidi kao iskru promjena u Srbiji. Upozorava da autoritarna vlast ne bira sredstva, da je društvo opasno podijeljeno i da Vučić pokušava da se prikaže kao svjetski igrač, iako, kako kaže, njegova spoljna politika „leluja bez kompasa“.

POBJEDA: Koliki uticaj ima SPC na regionalnu politiku, prevashodno na Crnu Goru?

JAKŠIĆ: Srpska pravoslavna crkva prihvatila je poltronski odnos prema Vučiću. Neki smatraju da je to zato što vlast obilato finansijski nagrađuje Crkvu i ne naplaćuje joj poreze, ali mislim da je bliskost dublja i da je ključna spona –srpski nacionalizam. Sa takve pozicije se većina članova Sinoda duhovno uklapa u svetovnu politiku. Crna Gora je tu prva meta i to se neće promeniti sve dok je SNS na vlasti, a Vučićevi lojalisti na važnim pozicijama u Podgorici.

POBJEDA: Kriza u Srbiji se preliva na region i Crna Gora je uvijek prva na udaru. Međutim, odlazak SNS-a sa vlasti ne znači i drugačiji odnos prema Crnoj Gori jer se opozicija ne izjašnjava o politici prema regionu. Zašto?

JAKŠIĆ: Politika Srbije u regionu je katastrofalna. Beograd ima loše odnose sa svim susedima, sa izuzetkom Mađarske, ali to je rezultat ideološke bliskosti dvojice au-

Spoljnopolitički komentator tvrdi da je vlast u Srbiji u sprezi sa Crkvom, desnicom i kriminalom i da je Crna Gora prva meta

Jakšić: Vučićevi lojalisti na važnim

pozicijama u Podgorici

Politika Srbije u regionu je katastrofalna. Beograd ima loše odnose sa svim susjedima, sa izuzetkom Mađarske, ali to je rezultat ideološke bliskosti dvojice autokrata, Vučića i Viktora Orbana. Crna Gora od osamostaljenja svjedoči da je predsjednik Srbije „biciklista“: na gore je, prema moćnicima, povijen. Na dolje, prema slabijima, nemilosrdno pritiska pedale. Autoritarni Veliki brat - kaže Jakšić

tokrata, Vučića i Viktora Orbana. Crna Gora od osamostaljenja svedoči da je predsednik Srbije „biciklista“: na gore je, prema moćnicima, povijen. Na dole, prema slabijima, nemilosrdno pritiska pedale. Autoritarni Veliki brat.

Silazak naprednjaka sa vlasti bi mnogo toga promenio. Činjenica je da opozicija izbegava da se izjasni o osetljivim pitanjima kao što su Kosovo i Republika Srpska, ali taj nedostatak jasnoće bi se, uveren sam, promenio u istinski demokratskom ambijentu. Stu-

denti su pokazali kakve žele odnose u regionu. Treba ih samo slediti.

POBJEDA: Da li je „srpski svet“ ispunio svoju misiju da Srbi iz regiona treba da se ujedine pod jednu zastavu i jednim liderom? Približava se 15. septembar – Dan srpskog jedinstva. Hoće li ovaj praznik biti masovan kao prethodnih godina?

JAKŠIĆ: Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave obeležava se na osnovu dogovora rukovodstava Srbije i Republike Srpske, iako je to državni praznik kojeg

prednost od oko deset poena u odnosu na SNS. Vučić mobiliše naprednjačku bazu kako bi parirao protestima, deli lokalne zajednice, angažuje desničare i kohortu onih kojima je omogućio bogaćenje – polupismene i ostarele lojaliste. Angažovanje batinaških plaćenika definitivno je potvrdilo vezu vlasti sa krimogenim svetom. Ali to ne funkcioniše. Pobunjeni narod, potpomognut energijom mladih, ne odustaje. Leto je bilo iznenađujuće dinamično, a vruću jesen najavili su masovni protestni i komemorativni skupovi širom Srbije, povodom deset meseci od tragedije na Železničkoj stanici u Novom Sadu. POBJEDA: Kako se može razriješiti sadašnja kriza u Srbiji kada studenti i građani ne odustaju od zahtjeva za izbore, a Vučić odbija da ih raspiše? Što je uzrok podijeljenosti društva?

POBJEDA: Srbija nije uvela sankcije Rusiji, nije uskladila spoljnu politiku s EU, a Vučić je otišao na samit u Kinu, gdje je bio jedini evropski zvaničnik uz Fica. Da li je ta posjeta predstava za domaću javnost ili poruka da odustajemo od EU puta?

JAKŠIĆ: Vučićev tretman u Pekingu je bio skroman –više su uvažavani predsednici Azerbejdžana ili Uzbekistana. Njegovi razgovori sa Sijem i Putinom bili su

nja administraciji Donalda Trampa ne daje rezultate. Činjenica je, međutim, da se Vučić u Kini našao u svom prirodnom okruženju: autokrata do autokrate. To što ne uspeva da ideološki kapitališe samo je još jedna potvrda amaterizma njegove spoljne politike koja se svodi na globalno lelujanje. Uostalom, zašto bi spoljna politika bila bolja od unutrašnje koja je opasno polarizovala Srbiju do te mere da građanski rat nije apstrakcija. Vučić

više za domaću upotrebu, predstava za mase. Botovi šire fotografiju sa Sijem i Putinom, ali to je amaterski falsifikat – ispada da je Vučić iste visine kao Putin. Predsednik sebe narcisoidno predstavlja kao velikog svetskog igrača, ali njegova diplomatija nije uspela da zemlji obezbedi nijednog istinskog saveznika, ni na Istoku ni na Zapadu. Njemu niko ne veruje. Odnosi sa Evropskom unijom su već duže vreme na silaznoj putanji. Pokušaj približava-

nema u zakonu. Zvanično se slavi kao simbol junaštva i jedinstva nacije, ali je očigledno zloupotrebljen – kao provokacija regionu i sredstvo diskriminacije manjinskih zajednica u Srbiji. Sasvim je moguće da bi Vučić voleo da bude predsednik svih Srba, ali on, za razliku od Milorada Dodika, nikada nije javno podržao ideju „srpskog sveta“, iako mu je veoma stalo do te manifestacije naprednjačkog patriotizma koja u Crnoj Gori od četnika pravi heroje. Isfabrikovani praznik se zato iz godine u godinu sve glasnije slavi. Svuda maši srpskom zastavom! Vučić će to znati da ceni. Dok je na vlasti.

POBJEDA : Nakon deset mjeseci protesta, SNS ima podršku 48,2 odsto prema istraživanju Ipsosa, a studenti samo 8,1. Na osnovu kojih uspjeha SNS ima toliku podršku ako u svakom većem mjestu u Srbiji imamo proteste?

JAKŠIĆ : Podaci Ipsosa su lažni, još jedan naručeni Vučićev pokušaj manipulacije. To je slika virtuelnog sveta koji predsednik priželjkuje i pokušava da plasira, ali ona je miljama daleko od realnosti. Ozbiljna istraživanja pokazuju da studentska lista ima

JAKŠIĆ: Vanredni izbori su jedini izlaz iz duboke krize i Vučić to zna. Ali ne zna kako da posle toga sačuva vlast. Zato tumara: čas represija, čas poziv na dijalog. Jasno otkriva svoju radikalsku prirodu –ne poštuje Ustav, proganja političke protivnike, autoritarno kontroliše institucije, napada univerzitete i medije. Koristi se prljavim populističkim trikom predstavljajući se kao spasilac nacije. Njemu je do demokratije koliko i do lanjskog snega. Do njega ne dopire ni mudrost Ajnštajna: „Ne možete da rešite probleme oslanjajući se na isto razmišljanje koje ih je stvorilo“. Građani su rešeni da zaustave eroziju krhke demokratije, ali to će biti moguće samo uz kolektivni otpor. Protesti jesu važni, ali ključno je pitanje: kako pokret namerava da izgradi prodemokratsku koaliciju? Protivnici autokratije moraju da prestanu da budu učtivi. Studenti su se pokazali organizovano i promišljeno, ali opoziciji još nedostaje koherentan plan. Pokazalo se mudrim što studenti nisu lansirali lidere, ali kako se izbori budu približavali, biće potreban harizmatski lider sa vizijom. Bezlična organizacija to ne može. Borba će potrajati. Vučićev režim neće se lako odreći plena koji su oteli. I dalje odbija da raspiše izbore, ali pod pritiskom će morati. Evropa bi mogla pomoći, ali u Briselu mahom ćute. Violeta CVEJIĆ

M. BABOVIĆ

Boško Jakšić

Neđelja, 7. septembar

Održana edukativna radionica „Muzej devedesetih - nov pristup učenju“, koju je Centar za građansko obrazovanje organizovao u Podgorici i na Cetinju

Manipulativni narativi o devedesetim otežavaju proces pomirenja i tranzicione pravde

PODGORICA- Srednjoškolci i srednjoškolke danas često nijesu dovoljno upoznati sa kontekstom tragičnih događaja iz devedesetih, a njihovo interesovanje je ograničeno. Zato je važno da im se odgovori kroz naučni pristup, činjenice i duh tolerancije, kako bi se spriječila opasnost od pogrešnih tumačenja.

To je, pored ostalog, ocijenjeno na trodnevnoj edukativnoj radionici “Muzej devedesetih - nov pristup učenju“, koju je Centar za građansko obrazovanje (CGO) organizovao u Podgorici i na Cetinju, od 4. do 6. septembra 2025. godine, okupljajući devet istoričara iz

Crne Gore i Srbije. U okviru programa, čas sa oko 30 učenika i učenica Gimnazije ,,Slobodan Škerović“ iz Podgorice, na temu Ratni zločini devedesetih u presudama crnogorskog pravosuđa održao je Igor Radulović, profesor istorije u Gimnaziji Podgorica, koji naglašava značaj predavanja skorije istorije na prostoru bivše Jugoslavije. - Događaji iz devedesetih godina prošlog vijeka direktno i indirektno utiču na njihovu svakodnevnicu i oblikuju stavove. Stoga, ukoliko se nastavni kadar istorije ne uhvati ukoštac sa ovom temom i na odgovoran i multiperspektivan način ne pristupi istoj, generacije naših mladih će biti uskraćene za neke od najvažnijih životnih lekcija i biće prepušteni malignim uticajima - poručio je Radulović. Da su razgovori na teme bliske i, nažalost, tragične prošlosti, izazov i nužnost smatra i direktor Gimnazije ,,Slobo-

Događaji iz devedesetih godina prošlog vijeka direktno i indirektno utiču na njihovu svakodnevicu i oblikuju stavove. Stoga, ukoliko se nastavni kadar istorije ne uhvati ukoštac sa ovom temom i na odgovoran i multiperspektivan način ne pristupi istoj, generacije naših mladih će biti uskraćene za neke od najvažnijih životnih lekcija i biće prepušteni malignim uticajima - poručio je Radulović

dan Škerović“ Zoran Pejović - Srednjoškolci su prilično nezainteresovani i ne poznaju kontekst. Ali se sa naučne strane i faktima, u duhu razuma i tolerancije, mora odgovoriti, zbog rizika od tumačenja sa drugih pozicija. Moraju se ubijediti da zločini nijesu reciprocitet, da se ne opravdavaju i da je snaga u prihvatanju. Djeluje teško, traži vrijeme, zato je

potrebno hrabrije i konkretnije adresiranje tih tema - istakao je Pejović. Profesor istorije OŠ ,,Vadimir Nazor“ u Podgorici Miloš Mrvaljević ocijenio je da ovaj program o novim pristupima učenju pruža mogućnost profesorima da osjetljive teme devedesetih sagledaju iz drugih uglova i primjene ih u obrazovanju.

- Posebno je zanimljiv izbor tema i sadržaja, a bitno je da o svim ovim i dalje aktuelnim i osjetljivim temama govorimo, te da ih i predajemo jezikom provjerenih činjenica tj. istorijskih izvora sa kojima smo imali priliku da se susretnemo - rekao je on. Da su teme devedesetih još uvijek kontroverzne na našim prostorima zbog čega se u na-

stavi izbjegava njihova obrada smatra Duško Rakić, profesor istorije u Tehničkoj školi Valjevo. - Ipak, postoji potreba suočavanja sa prošlošću i sticanje znanja o ovom periodu, o kojem se znanje sada uglavnom stiče po medijima i ličnim utiscima, a najmanje kroz sistem obrazovanja. Jedan od privlačnijih načina pristu-

panju ovoj temi su muzejske postavke, poput ,,Lavirinta devedesetih“, koja je predstavljena u Crnoj Gori i koju smo posjetili, kao i radionice sa učenicima/cama koje otvaraju mogućnost razmjene informacija i njihovog neposrednog učestvovanja u cilju sticanja znanja o tom periodu - kazao je Rakić, koji je saglasan sa kolegama da mladi o mnogim dešavanjima iz devedesetih nemaju skoro nikakva saznanja.

Program je zaokružen posjetom Cetinju, gdje je održana diskusija o suočavanju sa prošlošću i obrazovnim izazovima, kao i razmjena iskustava i ideja među nastavnicima i nastavnicama, koju je vodio dr Adnan Prekić, profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta Crne Gore. - Akademska zajednica i civilni sektor imaju ključnu ulogu u dekonstrukciji narativa devedesetih i to je veoma važno, jer manipulativni narativi otežavaju proces pomirenja i tranzicione pravde, osnažuju regionalnu nestabilnost, izazivaju tenzije a isto tako afirmišu identitetske podjele i konstantno stvaraju konflikte i radikalizam - kazao je Prekić. Radionica ,,Muzej devedesetih – nov pristup učenju“ dio je projekta ,,Muzej devedesetih – regionalni centar za pomirenje, obrazovanje i buduću saradnju“, koji sprovode CGO iz Crne Gore i Kulturni front iz Srbije, uz podršku Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Holandije kroz MATRA program, kao i Shared Horizons projekta koji finansira Republika Francuska i sprovodi Expertise France AFD. R. P.

PODGORICA – U Crnoj

Gori je, prema podacima Centralne banke (CBCG), na kraju avgusta u blokadi bilo 21.100 preduzeća i preduzetnika, 0,38 odsto više nego na kraju jula. Ukupan iznos duga na osnovu kojeg su blokirani raču -

ni je 1,52 milijarde eura, što je 1,75 odsto više nego u julu. Koncentracija duga je, kako je saopšteno iz CBCG, relativno velika, tako da deset najvećih dužnika, odnosno 0,05 odsto ukupno evidentiranih, učestvuje sa 35,21 odsto u ukupnom iznosu bloka-

de. Njima je blokirano 534,62 miliona eura. Kako se navodi, 54,15 odsto ukupnog iznosa blokade ili 822,15 miliona eura, otpada na 50 najvećih dužnika, koji čine 0,24 odsto svih evidentiranih. U neprekidnoj blokadi do jedne godine bilo je 1.29

hiljada dužnika čija je blokada iznosila 34,97 miliona eura, što je 2,3 odsto ukupnog iznosa blokade. Duže od godinu u blokadi je 19,8 hiljada kompanija ili preduzetnika, kojima je blokirano 1,48 milijardi eura. R. P.

Podaci Centralne banke

Centralna banka

Sa radionice “Muzej devedesetih - nov pristup učenju“

Neđelja, 7. septembar 2025.

PODGORICA - Crna Gora ulazi u novu fazu kada je u pitanju izdavanje privatnog smještaja i korišćenje bespravnih objekata u turističke svrhe. Zakon o legalizaciji bespravnih objekata, koji je stupio na snagu u avgustu ove godine, uvodi stroža pravila i precizne obaveze za vlasnike, ali i otvara mogućnost da oni koji ispune minimum standarda nastave da posluju dok traje proces legalizacije. Na ovaj način država pokušava da napravi balans između potrebe da se uvede red u prostoru i realnosti da veliki broj turističkih kapaciteta u Crnoj Gori funkcioniše upravo u objektima koji nemaju sve potrebne dozvole.

Sigurniji ambijent

Predsjednica Udruženja izdavalaca privatnog smještaja Branka Džoganović, za Pobjedu, naglašava da su obaveze poput izjave o ispunjenosti tehničkih uslova i obaveznog osiguranja smještaja i gostiju ključne za stvaranje sigurnijeg ambijenta.

- Za objekte koji ispunjavaju uslove i predaju zahtjev za legalizaciju, biće omogućeno da dobiju rješenje o iznajmljivanju. To je dobar filter koji odvaja objekte u kojima je turistima bezbjedno da borave od onih u kojima to nije slučajistakla je ona.

Tema izdavanja bespravnih objekata već godinama izaziva polemike i nesigurnost među vlasnicima, zakupcima i potencijalnim gostima. Dosadašnja praksa pokazala je da je veliki broj smještajnih jedinica u opticaju bez jasnog pravnog statusa, što je donosilo rizik kako za vlasnike, tako i za turiste. Novi zakon prvi put na ovako direktan način povezuje proces legalizacije sa turizmom, uvodeći kazne za odgovorna lica u državnoj i lokalnoj upravi koja ne sprovedu predviđene procedure, ali i precizirajući pravila o privremenom izdavanju, godišnjim naknadama i zabrani otuđenja. - Novi zakon o legalizaciji ide u prilog iznajmljivanju smještaja i našem turizmu. Zbog obavezujuće Izjave o ispunjenosti tehničkih uslova za iznajmljivanje, obaveze osiguranja smještaja i gostiju, neophodno je da ovi uslovi stvarno budu ispunjeni. Sada u praksi imamo slučajeve gdje nije tako. Za objekte koji ispunjavaju ove uslove, uz predat zahtjev o legalizaciji, moći će se

AKTUELNO: Novi zakon o legalizaciji bespravnih objekata u službi turizma

Izdavanje dozvoljeno samo ako je objekat u procesu legalizacije

Zbog obavezujuće izjave o ispunjenosti tehničkih uslova za iznajmljivanje, obaveze osiguranja smještaja i gostiju, neophodno je da ovi uslovi stvarno budu ispunjeni. Sada u praksi imamo slučajeve gdje nije tako. Za objekte koji ispunjavaju ove uslove, uz predat zahtjev o legalizaciji, moći će se aplicirati za rješenje o iznajmljivanju - kazala je Džoganović

aplicirati za rješenje o iznajmljivanju. Zato smatram da je ovaj zakon dobar filter za objekte u kojima je turistima bezbjedno da borave - kazala je Džoganović Iz Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, kazali su Pobjedi, da kontrola obavljanja djelatnosti u bespravnom objektu kada je turizam u pitanju nije u nadležnosti tog resora. - Kazne za obavljanje djelatnosti u nelegalnom objektu su u nadležnosti drugih in -

spekcija. Ali u uputstvu, koje je Ministarstvo turizma i ugostiteljstva objavilo na internet stranici, jasno stoji da je uslov za dobijanje odobrenja za obavljanje ugostiteljske djelatnosti vrste: hotel, motel, pansion, turističko naselje, turistički apartmanski blok... u tački 1 navedeno da je potrebno uz zahtjev dostaviti i dokaz prava svojine ili prava raspolaganja ili korišćenja ugostiteljskog objekta izgrađenog u skladu sa propisima o gradnji - navode iz Ministarstva. Dodatno, član 73 Zakona o turizmu (Službeni list CG, br. 2/18 i izmjene) propisuje da ugostitelj ne može započeti ili mijenjati djelatnost, niti proširiti poslovanje bez odobrenja za obavljanje ugostiteljske djelatnosti ili bez

upisa u Centralni turistički registar.

Brojni bespravni objekti u prijestonici turizma

Održan sastanak direktora Uprave carina Crne Gore i Sjeverne Makedonije

PODGORICA - Da je potrebno jačati carinsku saradnju između Crne Gore i Sjeverne Makedonije ocijenjeno je na sastanku v. d.

direktorice Uprave carina Crne Gore Maje Vučinić i direktora Carinske uprave

Sjeverne Makedonije Bobana Nikolovskog u Podgorici, a na kojem su učestvo-

vali i ekspertski timovi iz najvišeg rukovodstva obje institucije.

Kako je saopšteno iz Uprave carina, glavne teme sastanka bile su razmjena iskustava na putu ka integraciji u Evropsku uniju, jačanje carinske saradnje između Crne Gore i Sjeverne Makedonije, unapređenje komunikacije i razmjene po-

dataka u realnom vremenu, kao i olakšavanje međunarodne trgovine uz povećanu bezbjednost u regionu. Direktorica Vučinić naglasila je zajedničke ciljeve carinskih uprava i istakla značaj međusobne podrške u procesu pristupanja EU. U okviru posjete održano je više tehničkih sastanaka na ek-

spertskom nivou, na kojima su dogovoreni budući konkretni koraci.

- Produbljivanje saradnje na osnovu potpisanog Protokola o elektronskoj razmjeni podataka putem sistema SEED+, koji omogućava razmjenu informacija o robi prije njenog dolaska na granicu, čime se povećava efikasnost

Kako su precizirali iz Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, član 43 Zakona o legalizaciji bespravnih objekata predviđa novčane kazne od 60 do 4.000 eura za odgovorna lica u organima državne i lokalne uprave, kao i u jedinicama lokalne samouprave.

Kazne su propisane u slučajevima kada odgovorno lice: ne obezbijedi snimak iz člana 7 Zakona i ne učini ga dostupnim na Geoportalu Ministarstva u roku od 30 dana od njegovog stupanja na snagu; ne dostavi, u roku od osam dana od dana pravosnažnosti, rješenje o legalizaciji građevinskom i prostornom inspektoru, kao i katastru, radi upisa u katastar nepokretnosti i brisanja zabilježbe; ne utvrdi ispunjenost uslova za legalizaciju bespravnog objekta na osnovu dostavljene dokumentacije. Ovaj član, ima posebnu težinu jer osigurava transpa-

rentnost i zakonitost postupka legalizacije i jasno definiše obaveze institucija da poštuju rokove i pravila propisana zakonom.

nadoknade za korišćenje

Na naše pitanje da li je dozvoljeno izdavanje prostora tokom procesa legalizacije objasnili su da zakon predviđa određeni prelazni period.

- U objektima za koje je pokrenut postupak legalizacije, dozvoljeno je obavljanje djelatnosti najduže tri godine od dana usvajanja zakona. Nakon isteka roka, ukoliko objekat ne dobije rješenje o legalizaciji, dalje izdavanje nije mogućekazali su iz tog resora. Takođe navode da član 26 Zakona o legalizaciji obavezuje vlasnike bespravnih objekata da plaćaju godišnju naknadu za korišćenje prostora do uklanjanja objekta, i to: 0,5 do 2 odsto prosječne cijene gradnje metra kvadratnog ako je dostavljen elaborat premjera izvedenog stanja, 1 do 3 odsto prosječne cijene gradnje metra kvadratnog ako elaborat nije dostavljen ili objekat nije upisan u katastar.

- Visinu, zone i način plaćanja naknade propisuje skupština opštine, uz saglasnost Ministarstva. Podnošenje zahtjeva za legalizaciju stavlja objekat u status „u postupku legalizacije“ i privremeno ga izuzima od sankcija, ali najduže tri godine od usvajanja zakona - kazali su iz Ministarstva. Oni podsjećaju da je raniji član 157 Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata, koji je predviđao da se po prijemu zahtjeva obavještava inspekcija radi obustave postupka uklanjanja objekta, ukinut donošenjem novog zakona o legalizaciji. n k

kontrola, sprečavanje prevara i ubrzanje legalne trgovine; uspostavljanje direktnih kontakt tačaka između sektora za kontrolu i istrage obje uprave u cilju razmjene informacija u realnom vremenu; razmatranje i poređenje postupaka za sprovođenje carinskih procedura, u cilju njihovog unapređenja i olakšavanja trgo-

vine - naveli su u saopštenju. Direktor Nikolovski je poručio da sastanak doprinosi razmjeni iskustava i budućoj saradnji u oblasti carina, sa ciljem veće regionalne bezbjednosti i konkurentnije ekonomije. Obje strane potvrdile su, kako su kazali u Upravi carina, spremnost za dalji razvoj bilateralne i regionalne saradnje i snažnu posvećenost realizaciji strateških prioriteta koji vode ka ekonomskom razvoju i integraciji regiona. r. P.

Branka Džoganović

d. mijatović

Nesavremena razmatranja

Zanimanje posmatrač

Posmatrali su oni sve što se posmatrati može: prekide vatre, nastavke vatre, održavanje izbora i njihove bojkote i rezultate, slobodu štampe i njeno nepostojanje, govor mržnje i tišinu mržnje. Niko nije znao kad prestaje posmatranje, a kad počinje kontrola. Niko od njih, ipak, nije znao da li rečenica: „Dabogda ti kuća bila na CNN!“ predstavlja govor dželata ili žrtve

Posmatrač Vilijam Voker svojevremeno je izvestio o stvarima koje nije video. Ali ih je, kao posmatrač, video takoreći retrospektivno, što mu je i bio zadatak.

Otkud uopšte ti ljudi koje je neko odredio da nešto oficijelno posmatraju? Posmatrači su svuda tamo gde postoje ili su postojali konflikti? Mnogi od njih su bili prvi put u životu na mestu koje posmatraju, što bi, kao, trebalo da garantuje objektivnost, prema novoproklamovanom načelu da ste najobjektivniji kad ništa ne znate. Ono malo „znanja“, koje je potrebno bar da ne pogrešite zemlju koju posmatrate, rezervisano je za „domaće poznavaoce prilika“, čiji je zadatak da posmatračima pomognu da bolje osmotre već zadatu istinu. Posmatrali su oni sve što se posmatrati može: prekide vatre, nastavke vatre, održavanje izbora i njihove bojkote i rezultate, slobodu štampe i njeno nepostojanje, govor mržnje i tišinu mržnje. Niko nije znao kad prestaje posmatranje, a kad počinje kontrola. Niko od njih, ipak, nije znao da li rečenica: „Dabogda ti kuća bila na CNN!“ predstavlja govor dželata ili žrtve.

Motivi su im različiti, ali izve-

štaji su im začuđujuće usklađeni sa očekivanjima onih čijom milošću su dobili mandat posmatrača. Jer od izveštaja koji je podneo nezaposleni frilenser ili treći pomoćnik šefa odeljenja za bilo šta, zavisiće i njihov put tamo gde žele. Zato vas oni pažljivo posmatraju, dok njihovo duhovno oko već sastavlja power-point prezentaciju, koja će biti pokazana za konferencijskim stolom u „situacionoj“ sobi u kojoj se odlučuje o njihovoj karijeri. Oni iz svojih posmatranja izvode ubedljive zaključke, čak i preporuke, koje se uglavnom svode na to da lokalni objekti posmatranja, ljudi naterani u neljudsku situaciju, više ne bi trebalo da mrze jedni druge, sve u skladu sa „večitim mirom“ nekog tamo Kanta. Ko bi od njih bio u stanju da se prepozna u ovim rečima Petera Handkea: „Među dvanaestoricom prisutnih na večeri nađe se i jedan u ulozi Jude. To je ‘službeni posmatrač poslat od Svetskog saveta ili nekog drugog’, zgodan tip s konjskim repom (koji mu kasnije, ko zna od koga?, bude odsečen), s glasom koji kao da je godinama treniran ispred mikrofona i u radio studijima i uvek potpuno u skladu s istorijom i duhom vremena“. (Autor je jugoslovenski diplomata)

Saopštenje Sindikata Uprave policije

Prema istraživanju Društva statističara i demografa nije popisano skoro iz Monstata poručuju da prijavljeno prebivalište ne znači i stvarnu prisutnost

PODGORICA - Priliv velikog broja neprijavljenih stranih državljana posljednjih mjeseci stvorio je brojne nedoumice i probleme u zvaničnoj statistici Crne Gore. Dok rezultati popisa pokazuju jedno, svakodnevni život u zemlji i evidencije nadležnih institucija otkrivaju sasvim drugačiju sliku.

U diplomatsko-konzularnim predstavništvima Crne Gore u inostranstvu za prvih osam mjeseci ove godine primljen je 6.561 zahtjev za crnogorsku vizu. To predstavlja rast od približno 17 odsto u odnosu na isti period prethodne godine, kada je evidentirano 5.637 zahtjeva. Najveći broj zahtjeva primljen je iz

UAE i Indije, što potvrđuje pojačano interesovanje iz zemalja Bliskog istoka i južne Azije.

To su Pobjedi kazali iz Ministarstva vanjskih poslova (MVP) odgovarajući na naše upite, koji su se odnosili na povećan broj stranih državljana u našoj državi, a što je vidljivo na svakom koraku.

- Ovaj porast odražava sve veće interesovanje stranih državljana za Crnu Goru kao destinaciju za turizam, poslovanje i saradnju - rekli su nam iz MVP.

Različiti su podaci o broju stranaca dolazili posljednjih mjeseci, nakon što su objavljeni rezultati popisa stanovništva koji bi trebalo da prikažu najpribližniju demografsku sliku zemlje.

Broj stranaca enormno veći

Prema istraživanja Društva statističara i demografa (DSD) Crne Gore, nije popisano više od 62.000 crnogorskih državljana i skoro 52.000 stranaca, što je, po njihovim rezultatima oko 18 odsto stanovnika.

Oni tvrde da su te brojeve dobili upoređivanjem rezultata popisa i evidencije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP).

Rezultati popisa sprovedenog krajem 2023. su objavljeni u oktobru 2024, kada je

Stranci preplavili Crnu Goru, popis statistika ne prate stvarno stanje

Najveće razlike uočene su, kako kažu iz Društva statističara i demografa, kod ruskih državljana, popisom je obuhvaćeno 13.550, a u MUP-u je bilo evidentirano 27.032 na referentni datum popisa. Državljana Srbije bilo je, tvrde oni, 13.031 prema popisu, a 22.661 u MUP-ovim evidencijama, dok je turskih državljana popisano 1.869, a u MUP-ovim evidencijama se nalazilo čak 9.467

saopšteno da je u Crnoj Gori 623.633 stanovnika, od čega 46.878 stranih državljana. Iz Uprave za statistiku (Monstat), koja je sprovela popis, analizu DSD smatraju „svjesnim manipulisanjem podacima i kontekstima“, sa ciljem „izazivanja nepovjerenja javnosti u zvaničnu statistiku“.

Snežana Remiković iz Uprave za Pobjedu je govorila da prijavljeno prebivalište ne znači i stvarnu prisutnost stanovnika, niti nužno da imaju uobičajeno mjesto stanovanja u Crnoj Gori. Slično je, tvrdi ona, i kada je riječ o razlozima nepopisivanja preko 50.000 stranaca. ,,Dozvola za boravak ne zna-

či da je stranac fizički prisutan i nastanjen u Crnoj Gori, niti da tu planira boraviti najmanje godinu dana. Iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) do trenutka objavljivanja teksta nijesmo dobili informacije o tome koliko se stranaca trenutno nalazi u Crnoj Gori, kao i koliko se oni tu zadržavaju.

PODGORICA - Prijedlog uredbe o povećanju koeficijenata svim zaposlenim u Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP) biće sastavni dio prijedloga budžeta za 2026. godinu, saopštio je Sindikat Uprave policije.

Kazali su da je to dogovoreno na prekjučerašnjem sastanku delegacije tog sindikata

sa resornim ministrom Danilom Šaranovićem i njegovim saradnicima, u prostorijama MUP-a. - Sastanak je iniciran kako bi se ukazalo na do sada postignute rezultate i potrebe koje, u radu sindikata i ministarstva, moraju biti prioritet za zaposlene. Za Sindikat UP najvažnija tema bila je materijalni položaj i uslovi rada policijskih službenika i zapo-

slenih u MUP-u - piše u saopštenju tog sindikata. Kazali su da je Šaranović poručio da razumije sve probleme sa kojima se policijski službenici suočavaju i da se moraju tražiti „nova sistemska rješenja u odnosu na cjelokupnu društvenu situaciju u državi“. - Kao prvi naš zahtjev za podršku i potrebu poboljšanja materijalnog položaja zapo-

slenih, dogovoren je model djelovanja prema Vladi i Ministarstvu finansija na način upućivanja prijedloga uredbe o povećanju koeficijenata svim zaposlenim u MUP-u, što će biti sastavni dio prijedloga budžeta za 2026. godinu - dodaju iz Sindikata. Kažu da je Šaranović iskazao „punu spremnost za navedeno“ i potvrdio da policija ima njegovu punu podršku.

- Svjesni da je u proteklom periodu njegovog rada ostvaren značajan napredak, predstavnici Sindikata su istakli neke od problema koji bi se morali rješavati u najkraćem vremenu. Ukazujući na pitanje nedostatka ljudstva, zajednički zaključak je da se ono prioritetno rješava, a da već postoje dobri preduslovi za prijem novih policijskih službenika i jačanje policijske institucije -

ističe se u saopštenju. Sindikat UP navodi i da ih je Šaranović upoznao sa do sada sprovedenim aktivnostima nabavke vozila i opreme, te ukazao na „činjenicu da su se stvorili uslovi za ubrzanje procedura nabavke uniformi i izmjene određenih zakonskih rješenja“. - Kada je riječ o poštovanju kolektivnog ugovora, ministar je dao saglasnost za re-

Popis ne odražava realno stanje u Crnoj Gori

Piše: Boro ŠUPUt

skoro 52.000 stranih državljana, prisutnost stanovnika

preplavili popis i prate

KoliKo stvarno ljudi živi u Crnoj Gori?

Iako je i golim okom vidljivo prisustvo velikog broja stranih državljana, postavlja se logično pitanje o tome koliko ljudi zaista trajno boravi u našoj zemlji. Razlika od preko 50.000 stranaca, prema Društvu statističara, pokazatelj je propusta u obuhvatu stanovništva, infor-

gulisanje određenih pitanja, a kao prioritet je uplata 300.000 reprezentativnim sindikatima, kako bi na taj način Ministarstvo dalo pun doprinos rezultatima koje sindikati UP-a i MUP-a daju u pravcu rješavanja stambenih potreba zaposlenih - rekli su iz Sindikata. Pored navedenih tema i nekih, kako su kazali, konstruktivnih prijedloga koje su iznijeli u vezi s položajem službenika i službe u cjelini, ministar je predložio dodatne susrete na kojima bi se ta pitanja sistemski rješavala. - Zajednički zaključak je da se policijska organizacija mora

Stav

misanju i terenskoj realizaciji popisnog procesa. - Bez obzira na to da li su razlozi tehničke prirode, povezani sa nedostatkom informacija među strancima, jezičkim barijerama ili nejasnim procedurama, krajnji rezultat ostaje isti, da je slika o stranim državljanima koji žive u Crnoj Gori nepotpuna, a time i statistički nepouzdana - rekli su iz Društva u analizi. Najveće razlike uočene su, navode oni, kod ruskih državljana - popisom je obuhvaćeno 13.550, a u MUP-u je bilo evidentirano 27.032 na referentni datum popisa.

Državljana Srbije bilo je, tvrde oni, 13.031 - prema popisu, a 22.661 u MUP-ovim evidencijama, dok je turskih državljana - popisano 1.869, a u MUPovim evidencijama se nalazilo čak 9.467.

- U vremenu kada stranci čine znatan dio u ekonomiji, sistemu obrazovanja i investicijama Crne Gore, njihova nevidljivost u zvaničnim statistikama predstavlja ozbiljan izazov za planiranje, integraciju i donošenje politika zasnovanih na činjenicama - smatraju u Društvu statističara

Iz Monstata su Pobjedi kazali da su javnosti ranije saopštavali metodološke propise i pravila kojih su se pridržavali i koja se primjenjuju na teritoriju većine zemalja Evropske unije (EU).

- Stranci koji imaju odobren stalni ili privremeni boravak u Crnoj Gori i koji se nalaze u Centralnom registru stanovništva nijesu nužno i stanovnici Crne Gore. Stoga, razlika u broju lica u Centralnom registru stanovnika postoji i kod državljana Crne Gore i kod stranih državljana, ali ne iz razloga što su „zaboravljeni“, već isključivo usljed primjene metodoloških pravila. Radi se o otklanjanju duplikata, s obzirom na to da se u bazi nalazilo jedno te isto lice koje je imalo više boravišnih dozvola u različitim periodima, definisanju perioda važenja boravišnih dozvola, te definisanju dužine boravka u Crnoj Gori na osnovu boravišnih dozvola u odnosu na referentni momenat popisa - pojasnili su iz Monstata alen Hadžović

jačati i očuvati jedinstvo i povjerenje građana u nju. Sindikat Uprave policije ističe da se pitanja od značaja za zaposlene ne rješavaju štrajkom i blokadama, već za to postoje druga rješenja i modaliteti. Naši prioriteti su zaposleni i njihova zakonska prava na kojima ćemo i dalje istrajavati, a policija je ta koja mora brinuti o bezbjednosti svih građana, čuvati red i mir u Crnoj Gori. Zajedno sa Ministarstvom unutrašnjih poslova nastavljamo da unapređujemo profesionalni integritet službenika i njihov materijalni položaj - piše u saopštenju. r.P.

Desant na Crnu Goru

Crna Gora je multietnička država, koja je od centralizovane duhovne i svjetovne vlasti, knjaževine i kraljevine, socijalističke republike, izrasla u demokratsku i građansku državu. Godine ratova i nedaća ostavile su traga, a neki su vidljivi i danas. Za sve to vrijeme na teritoriji države, po nekim podacima, izgrađeno je 650 pravoslavnih crkava i manastira, više od 100 katoličkih bogomolja i preko 140 džamija. Dok nasuprot tome radi 219 osnovnih i srednjih škola, četiri univerziteta i 21 državni vrtić, a samo 34 javne zdravstvene ustanove. Da li to znači da je ljudima u Crnoj Gori potrebnije duhovno ozdravljenje i vaspitanje? A opet, malo je kroz istoriju bilo ovakve saradnje između crkve i vojske, a na štetu države. Stvarno smo za primjer, nažalost ne za hvalu. U posljednjih 20-ak godina svjedoci smo događaja koji u najmanju ruku treba da zabrinu. Pa kako je došlo do toga? Po mom mišljenju, „helikopterski desanti“ su počeli 18. juna 2005. godine i utrli put svim sljedećim kada je helikopterom tadašnje Vojske SCG postavljena metalna konstrukcija, oplata nazvana crkveni objekat, na vrh Rumije mimo svih pravila i regulative. Podršku i namjeru je sproveo mitropolit SPC MCP Amfilohije Radović. Što se time postiglo, nije mi poznato, osim narušavanja vjerskog sklada i suživota ljudi koji su tradicionalno iznosili Vladimirov krst na vrh Rumije. Metalni objekat, koliko znam, i dalje se nalazi tamo i pored odluke da se ukloni, a da niko ne odgovara za to pred zakonom. Sljedeće nadlijetanje i forsiranje sile desilo se 5. septembra 2021. godine, kada je novi mitropolit SPC MCP crkve Srbije Joanikije angažovanjem helikopterske jedinice Vojske Crne Gore, tada već članice NATO saveza, prevežen ili prenesen na ustoličenje ispred Cetinjskog manastira, objekta koji je svjedočanstvo crnogorske slobode. Uz čitavu maskaradu i u pratnji do zuba naoružanog obezbjeđenja kao da je ratno stanje, iako su najglasniji protivnici takve odluke od strane Srpske crkve ili onog koji se stvarno tamo pita i u crkvi i u državi, protestovali na Belvederu. Policijska brutalnost je izbila na vidjelo, a priključile su se i privatne firme. I naravno, niko za to nije odgovarao... I treće, ali sigurno ne i posljednje, a vjerovatno i najsramnije je pravi desant u stilu mornaričkih foka 3. avgusta 2022. godine upadom na teritoriju nezavisne države, članice NATO saveza, helikopterom policije Srbije sa zvaničnicima crkve Srbije bez ikakvih najava, odobrenja i saglasnosti i slijetanja gdje to nije ni predviđeno. E tu se onda u priči pojavljuje neki potpuno nebitan lik

Za razliku od moje djece, koja slušaju samo ratnu i retrogradnu retoriku iz usta sveštenika SPC MCP crkve Srbije, ja se sjećam i lijepih primjera. Moj rođak sa Cetinja, protojerej Mihailo, koji je preminuo prije neku godinu u 103. godini, poslije 75 godina službovanja, a koji se za to vrijeme nikad nikom nije zamjerio, nikog uvrijedio. Žao mi je što mlađa pokoljenja nemaju ovakav primjer skromnosti i posvećenosti svešteničkom pozivu

u odijelu i sa pridošlom svitom potpisuje i prepisuje svu imovinu crkvi druge države gdje se sada organizuju opskurni skupovi, ističu zastave i intoniraju himne te iste države Srbije. Ni za ove „propuste“ i izdaju niko nije odgovarao... Nemojmo zaboraviti i veličanstvene litije, kako su ih nazivali prosrbijanski mediji, koje su organizovane u Crnoj Gori tokom 2019. i 2020. godine uz učešće osim sveštenstva SPC MCP crkve Srbije i mnogo naroda pod aksiomom „NE DAMO SVETINJE“. Valjda je svakom sada (a i tada) bilo jasno da je okupljanje u potpunosti politički obojeno i da su na najperfidniji način iskorišćena vjerska uvjerenja većine ljudi koji su se priključila tim šetnjama. Ne damo svetinje, parola koja je obilježila skupove... Kome ih nijesu dali? Meni, mojoj djeci, drugim ljudima koji slično misle, našim precima koji su krvlju i znojem platili danak slobode i čije su kosti sahranjene generacijama nazad na tim istim grobljima, kojima sada „gazduju“ neki drugi sveštenici druge crkve, a koji je potpisao lik u odijelu, koji je, nemojmo ni to zaboraviti, druge vjeroispovijesti... Njima ste ipak dali naše svetinje? Da li to ima neko značenje i težinu? Da li je u pitanju bilo ostati bitan, iako postupci pokazuju suprotno ili su Judini srebrnjaci prevagnuli? Ne znam, ali u svakom slučaju budi sumnju. Gdje su sada taj lik koji je doživio svoj vrhunac (ili pad) koji se hvali svojim „uspjehom“, ti učesnici šetnji da dignu glas protiv ove zloupotrebe i poniženja svih nas, ali i generacija prije nas? Mene su zbog neslaganja sa takvim okupljanjima pitali neki, pa recimo poznanici, da li sam „milogorac“, što

god to značilo?? Da li je to još podjela i vraćanje narativa iz devedesetih i kako se ja tu uklapam? Na to pitanje stvarno nijesam znao odgovor, kovanica koju je neko smislio usput mi je bukvalno zatvorila usta. Ne zato što ne znam što da odgovorim, iako rizikujem da se spustim na taj nivo komunikacije, nego začuđen drskošću sagovornika. U stvari više zgrožen nego začuđen takvim nipodaštavanjem. Na kraju, što je sagovornik htio da istakne time? Moju etničku, političku ili vjersku pripadnost?

Valjda nijesam dovoljno „opredijeljen“ po njihovom ukusu i mjerilu! Na njihovu žalost i žalost takvih osoba boravio sam i u Jerusalimu, i u Vaseljenskoj patrijaršiji i crkvi kripte Svetog Nikole (važno je napomenuti o SVOM trošku i SVOJOJ organizaciji, a ne o trošku države). Za one koji možda ne znaju, Jerusalim se nalazi usred jevrejske države Izrael, Vaseljenska patrijaršija je u Istanbulu u Turskoj, a Hram Svetog Nikole, koja je inače moja porodična slava, nalazi se u Bariju u Italiji, koja je kolijevka katoličanstva. Imao sam priliku da porazgovaram tamo sa nekim od sveštenika i ljudi u okruženju i nigdje nijesam doživio nikakvu nepri-

jatnost kao u svojoj zemlji. Niko nije vrijeđao, pitao koje sam nacionalnosti, kako se izjašnjavam, koju zastavu poštujem... Ništa, samo razgovor uz obostrano poštovanje. Za razliku od moje djece, koja slušaju samo ratnu i retrogradnu retoriku iz usta sveštenika SPC MCP crkve Srbije, ja se sjećam i lijepih primjera. Moj rođak sa Cetinja, protojerej Mihailo, koji je preminuo prije neku godinu u 103. godini, poslije 75 godina službovanja, a koji se za to vrijeme nikad nikom nije zamjerio, nikog uvrijedio... Imao sam zadovoljstvo da sa njim u više navrata razgovaram o temama i mimo vjere i duhovnosti. Vrlo bistrog uma i u dubokoj starosti, razgovor sa njim je bilo vrlo inspirativan i budi samo poštovanje prema takvom sagovorniku. Odmjerenog tona i riječi iz ogromnog životnog i duhovnog iskustva, razgovori su mi ostali u prijatnom sjećanju. Možda griješim, ali to je za mene primjer duhovnosti i čovjeka od vjere. Žao mi je što mlađa pokoljenja nemaju ovakav primjer skromnosti i posvećenosti svešteničkom pozivu... Svjetlo u tami svijetli i tama je ne obuze – Jovan, poglavlje 1, stih 5

Piše: Mladen Gazivoda

Ustoličenje Joanikija je narušilo vjerski sklad i suživot u Crnoj Gori

Helikopterski desant

s. vasiljević

Zbog tuče maloljetnika u Baru u kojoj je lakše povrijeđen 13-godišnjak

Krivična prijava protiv

15-godišnjaka, roditelji drugog dječaka

terete se za zapuštanje

PODGORICA - Trinaestogodišnji dječak lakše je povrijeđen u tuči više maloljetnika koja se dogodila u petak u Ulici Mila Boškovića u Baru. Njemu je ukazana ljekarska pomoć u Opštoj bolnici u Baru, gdje su mu konstatovane lake tjelesne povrede.

- Policijski službenici su preduzeli niz intenzivnih operativnih aktivnosti iz nadležnosti u cilju utvrđivanja svih činjenica i okolnosti događaja identifikovali lica koja su učestvovala u fizičkom sukobu - dva maloljetna lica stara 15 i 13 godina sa jedne i povrijeđeno lice staro 13 godina sa druge strane - naveli su u jučerašnjem saopštenju iz Uprave policije.

Državna tužiteljka u Osnovnom državnom tužilaštvu u Baru se, nakon uvida u spise predmeta koje su joj na ocjenu i odlučivanje dostavili policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Bar, izjasnila da se protiv maloljetnika starog 15 godina podnese krivična prijava. On se sumnjiči da je,

na štetu pomenutog maloljetnog lica starog 13 godina, počinio krivično djelo nasilničko ponašanje. - U odnosu na drugog maloljetnika, starog 13 godina koji je sa maloljetnikom starim 15 godina zajedno fizički nasrnuo na oštećeno maloljetno lice takođe staro 13 godina, tužiteljka se izjasnila da nema elemenata za podnošenje krivične prijave jer je on zbog uzrasta (ispod 14 godina) krivično neodgovoran. Nadležna tužiteljka se, međutim, izjasnila da u radnjama roditelja maloljetnika starog 13 godina koji je krivično neodgovoran zbog uzrasta, oca i majke D.Ć. i B.P, ima elemenata bića krivičnog djela zapuštanje i zlostavljanje maloljetnog lica - saopšteno je iz Uprave policije. Policijski službenici Odjeljenja bezbjednosti Bar će krivičnu prijavu protiv maloljetnika starog 15 godina, kao i D.Ć. i B.P, roditelja drugog maloljetnika starog 13 godina, nadležnoj državnoj tužiteljki podnijeti u redovnom postupku. R.P.

Do sada u Crnoj Gori vakcinisano više od 13.500 djece i mladih

Joksimović: Napravljeni krupni koraci naprijed u borbi protiv HPV-a

PODGORICA - Skoro tri godine u Crnoj Gori sprovodi se vakcinacija protiv humanog papiloma virusa, uzročnika raka grlića materice. Do sada je vakcinisano više od 13.500 djece i mladih, od čega oko 10.500 djevojčica i blizu 3.000 dječaka, kazao je u Linku Radija Crne Gore epidemiolog u Institutu za javno zdravlje dr Milko Joksimović - Najbolji rezultati postignuti su kod djevojčica godišta 2013. i 2010. i kod dječaka rođenih 2010. Obuhvati kod dječaka znatno su niži zato što su oni kasnije krenuli sa vakcinacijom. Moramo reći da iako su napravljeni krupni koraci naprijed, rezultati su i dalje

Nastavnik fizičkog dodirivao učenicu,

Prema

saznanjima

Pobjede, učenica je ispričala policiji da se incident desio nakon časa fizičkog kada su đaci išli na odmor. Nastavnik je, prema njenim riječima, išao za njima stepenicama i govorio brže, brže, a kada se našao iza nje neprimjereno je uhvatio pozadi. Policija je izuzela snimke sa nadzornih kamera kako bi potvrdili priču djevojčice

Apelujem na roditelje da iskoriste priliku i zaštitite svoju djecu na vrijeme i da vjeruju nauci, jer HPV vakcina zaista spašava živote - poručio je dr Joksimović

skromni i želimo dodatno da ih unaprijedimo. Iz tog razloga, Vlada je donijela Program mjera za imunizaciju koji će, između ostalog, obuhvatiti i HPV vakcinaciju. Predviđena je adekvatna strategija komunikacije, zatim edukacija u školama, edukacija zdravstvenih radnika, te unapređenje načina pozivanja. Ono što se do sada pokazalo kao najdjelotvornije, nastavljamo i dalje. To je mogućnost vakcinacije tokom vikenda, vakcinacija prilikom sistematskih pregleda u završnim razredima osnovne i srednje škole, kao i kampanje preko društvenih mreža i pozivanje roditelja putem SMS poruka - podsjetio je dr Joksimović. Naglasio je da je HPV vakcina visokobezbjedna, djelotvorna i provjerena, da sprečava rak grlića materice i još pet karcinoma, na pet različitih lokalizacija, te da je moguće prevenirati i genitalne bradavice, to jest kondilome. - Apelujem na roditelje da iskoriste priliku i zaštitite svoju djecu na vrijeme i da vjeruju nauci, jer HPV vakcina zaista spašava živote - poručio je dr Joksimović. R. P.

PODGORICA - Nastavnik fizičkog vaspitanja R. P. (66) iz Osnovne škole „Maršal Tito“ u Ulcinju osumnjičen je da je seksualno uznemiravao devetogodišnju učenicu. Prema saznanjima Pobjede, djevojčica je ispričala policiji da se incident desio nakon časa fizičkog, kada su đaci išli na odmor. Nastavnik je, prema njenim riječima, išao za njima stepenicama i govorio brže, brže, a kada se našao iza nje neprimjereno je uhvatio pozadi. Policija je izuzela snimke sa nadzornih kamera kako bi potvrdili priču djevojčice.

Direktorica OŠ „Maršal Tito“ Ferida Hajdinaga za Pobjedu je poručila da je škola od-

mah reagovala u skladu sa zakonom i da je prvi korak bio suspenzija nastavnika R. P. Ulcinjska policija je saopštila da je događaj prijavljen 2. septembra ove godine, nakon čega su policijski službenici bez odlaganja, sa posebnom pažnjom i senzibilitetom jer se radi o maloljetnom djetetu, preduzeli sve potrebne mjere i radnje kako bi se utvrdile činjenice u prijavljenom događaju.

- Prikupljena su obavještenja od više lica, a preduzete su i druge policijske mjere i radnje - saopšteno je iz Uprave policije.

O svemu su obaviješteni državni tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Ulcinju, državni tužilac u Višem državnom tužilaštvu u Podgorici i Centar za socijalni rad. - Nakon prikupljenih dodatnih obavještenja, nadležni državni tužilac u Osnovnom državnom tužilaštvu u Ulci-

Roditelj je prijavu podnio 2. septembra uveče oko 19h. Mi smo odmah reagovali. Po novom zakonu, to je predviđena prva mjera – suspenzija. Osumnjičena osoba mi nije ni srodnik – ni brat, ni rođak, niti bilo šta slično. Mi smo stali na stranu pravde i zakona. Sve što smo uradili dokumentovano je – postoje zapisnici, službene zabilješke, mejlovi, i sve to novinari mogu provjeriti i u školi, i u policiji, i u tužilaštvu - poručila je direkorica Hajdinaga vidno uznemirena napominjući da je njena škola priznata po uspjehu i da u ponedjeljak, povodom toga, očekuju posjetu predstavnika UNICEF-a i ombudsmana i da im je ovaj događaj donio veliku štetu

nju se izjasnio da se u događaju stiču bitni elementi bića krivičnog djela seksualno uznemiravanje i naložio da se osumnjičeni R. P. liši slobode - navode iz Uprave policije. R. P. je saslušan kod nadležnog tužioca, koji je potom donio rješenje o zadržavanju osumnjičenog u policijskim prostorijama do 72 sata. On će biti sproveden sudiji za istragu na dalje postupanje. Direktorica škole Ferida Hajdinaga kazala je za Pobjedu da su na osnovu prijave roditelja, odmah stupili u skladu sa zakonom. - Ja sam ostala u školi do ponoći sa cijelim timom – sekretarkom, pedagogom, psihologom, medijatorom i

predstavnicima policije. Sve se desilo iste večeri, odmah nakon što me pozvao roditelj. Bila sam već krenula kući, ali sam se odmah vratila u školu. Okupili smo se zajedno sa roditeljem, njegovim bratom i djevojčicom, a potom smo pozvali i učiteljicu da da objašnjenje. Kada su roditelji počeli da iznose detalje, ja sam rekla da sve to ispričaju policiji. Policija je odmah uključena, zajedno sa tužilaštvom i ministarstvom. Sve se odvijalo paralelno – u mojoj kancelariji su vodili razgovore sa policijom i ministarstvom, i odmah smo počeli da prikupljamo dokaze i zapisnike - ispričala je Hajdinaga dodajući da su sjutradan, jer ni-

Ferida Hajdinaga

Uprava škole odmah suspendovala nastavnika koji je seksualno uznemiravao učenicu

Neđelja, 7. septembar 2025.

uznemiravanje devetogodišnje djevojčice iz iste škole

neprimjereno

pa uhapšen

jesmo mogli uveče, donijeli rješenje o suspenziji nastavnika – i da je to bila prva mjera, u skladu sa zakonom. - Roditelj je prijavu podnio 2. septembra uveče oko 19h. Mi smo odmah reagovali. Po novom zakonu, to je predviđena prva mjera – suspenzija. Osumnjičena osoba mi nije ni srodnik – ni brat, ni rođak, niti bilo šta slično. Mi smo stali na stranu pravde i zakona. Sve što smo uradili dokumentovano je – postoje zapisnici, službene zabilješke, mejlovi, i sve to novinari mogu provjeriti i u školi, i u policiji, i u tužilaštvu - poručila je direkorica Hajdinaga vidno uznemirena napominjući da je njena škola priznata po uspjehu i da u ponedjeljak, povodom toga, očekuju posjetu predstavnika UNICEF-a i ombudsmana i da im je ovaj događaj donio veliku štetu.

Napomenula je da je policiji prijavila Mateu Rudovića koji je, kako ističe, neosnovano optužio da nije pravovremeno reagovala, nego da je htjela da zataška slučaj.

Ministar sporta i mladih i predsjednik Savjeta za prava djeteta, Dragoslav Šćekić, izrazio je duboku zabrinutost povodom slučaja u Ulcinju. On smatra da ovakav događaj narušava povjerenje u obrazovni sistem.

Prema njegovim riječima, to je i podsjetnik da stalno moramo raditi na unapređenju sistema zaštite djece.

- Kao predsjednik Savjeta za

Iz Ministarstva poručili da je

ulcinjska

škola preduzela sve mjere

Uprava ulcinjske škole čiji nastavnik je uhapšen zbog sumnje da je seksualno uznemiravao devetogodišnju učenicu u ovom konkretnom slučaju preduzela je sve neophodne mjere i radnje – odmah po saznanju je obaviještena Uprava policije Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija (MPNI), Osnovno državno tužilaštvo (ODT) kao i Centar za socijalni rad, te donijeta odluka o suspenziji prosvjetnog radnika do okončanja postupka, navodi se u saopštenju iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija (MPNI) Iz MPNI su kazali da je povodom nemilog događaja u Ulcinju, gdje je, zbog postojanja osnovane sumnje da je seksualno uznemiravao maloljetnu učenicu, slobode lišen jedan prosvjetni radnik. - Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija pozdravlja brzu reakciju i senzibilitet koji su, u ovom veoma osjetljivom slučaju, pokazale nadležne institucije. Uz puno poštovanje prava oštećene strane, a poštujući i prezumpciju nevinosti, iskazujemo uvjerenje da će nadležni organi na najefikasniji način i po hitnom postupku u potpunosti

prava djeteta izražavam duboku zabrinutost zbog događaja u Ulcinju, gdje je nastavnik, R. P. (66), uhapšen zbog sumnje da je seksualno uznemiravao djevojčicu. Ovakvi događaji predstavljaju ozbiljan napad na najvažniju vrijednost našeg društva – pravo djece na sigurnost i bezbrižno odrastanje - navodi Šćekić. Poručio je da nijedna institucija, niti odgajiteljska figura, nema pravo zloupotrijebiti položaj na štetu djeteta. - Iskazujem posebnu zabrinutost zato što se radi o prosvjetnom radniku, jer su upravo prosvjetni radnici oni kojima roditelji i društvo povjeravaju djecu, očekujući da ih oni štite, obrazuju i budu primjer povjerenja i moralnih vrijednosti. Kada neko iz te profesije počini ovako teško djelo, to dodatno narušava povjerenje u obrazovni sistem i šalje zastrašuju-

šokant no: Kanadski državljanin koji je preminuo u kotorskoj bolnici u avgustu 2023. godine sahranjen tek početkom ove sedmice, nakon što se pokvarila bolnička hladnjača

Tijelo Kanađanina čak dvije godine bilo u hladnjači KBC-a u Kotoru

rasvijetliti događaj - navodi se u saopštenju MPNI. Iz resora Anđele Jakšić-Stojanović podsjećaju da su prepoznajući izazove koji su postojali u prethodnom periodu, zajedno sa NVU Roditelji inicirali izmjene Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, koje su nedavno usvojene.

- Ovim izmjenama je propisano da u ovakvim i sličnim slučajevima, direktor obrazovne ustanove, po pravilu, donosi zabranu izvođenja nastave prosvjetnom radniku protiv koga je pokrenut postupak zbog uznemiravanja učenika i to za sve vrijeme trajanja postupka - saopšteno je iz MPNI.

U crnogorskim školama, podvlače oni, ne smije biti mjesta nikakvom vidu uznemiravanja učenika, bilo od prosvjetnih radnika, bilo od vršnjaka.

- Naša djeca moraju se osjećati sigurno u školama, na isti način kao u toplini svoga doma. I u narednom periodu Ministarstvo će nastaviti da aktivno promoviše i sprovodi politiku nulte tolerancije na nasilje i uznemiravanje u školama, na dobrobit svih naših učenika - zaključuje MPNI u saopštenju.

ću poruku djeci i roditeljima - dodaje on. Savjet na čijem je čelu pozdravlja brzo i profesionalno postupanje Uprave policije i državnih tužilaca u ovom slučaju.

- Zahvaljujući njihovoj pažnji i senzibilitetu, poduzeti su hitni i tačni koraci u zaštiti djeteta i nadzoru istrage. Ovaj visoko zabrinjavajući događaj podsjeća da stalno moramo raditi na unapređenju sistema zaštite djece. Savjet za prava djeteta ostaje dosljedan cilju da svako dijete u Crnoj Gori odrasta sigurno, zaštićeno i u duhu poštovanja njegovih prava. Istovremeno, šaljemo jasnu poruku da ovakvi postupci moraju biti strogo sankcionisani i da će Savjet uvijek insistirati na nultoj toleranciji prema bilo kojem obliku nasilja, zlostavljanja ili uznemiravanja djece - zaključio je Šćekić. N. K.

KOTOR - Kanadski državljanin David Barry Newell (1947. godište) iz Sidneja, koji je preminuo 29. avgusta 2023. godine u Kliničko-bolničkom centru u Kotoru sahranjen je tek 2. septembra ove godine, i to tek nakon što se bolnička hladnjača pokvarila zbog čega je prijetila opasnost pojave zaraze, saznaje Pobjeda. Tijelo preminulog koje je bilo u fazi „pucanja“ u posljednjem času premješteno je i odvezeno u Tivat gdje je sahranjen u tamošnjoj grupnoj grobnici jer u takvoj grobnici u Kotoru nije bilo mjesta. Kako „Pobjeda“ saznaje, kanadski državljanin je bio pacijent u KBC Kotor, a nakon njegove smrti nastao je problem jer ga se porodica odrekla i odbili su da preuzmu tijelo i obave sahranu. Prema našim saznanjima direktor je svakog mjeseca pisao raznim institucijama kako bi riješio taj slučaj, ali odgovora nije bilo. Sagovornik Pobjede kaže da je nakon kvara bilo izvjesno da bi boravak mrtvog čovjeka u hladnjači, koja ne funkcioniše, mogao dovesti do katastrofalnih posljedica u kotorskoj bolnici u smislu pojave i širenja zaraze. Situacija je bila alarmantna i moralo se brzo

Sagovornik Pobjede kaže da je nakon kvara bilo izvjesno da bi boravak mrtvog čovjeka u hladnjači koja ne funkcioniše mogao dovesti do katastrofalnih posljedica u kotorskoj bolnici u smislu pojave i širenja zaraze. Situacija je bila alarmantna i moralo se brzo reagovati, a prema saznanjima Pobjede problem je riješen tako što je na kraju kanadski državljanin sahranjen u Tivtu

Klinički centar u Kotoru

reagovati, a prema saznanjima Pobjede problem je riješen tako što je na kraju kanadski državljanin sahranjen u Tivtu. Pobjeda juče nije mogla dobiti više informacija o tom sluča-

Uhapšeni turski državljani

Držali Turkinju

zarobljenu u kući

DANILOVGRAD - Danilovgradska policija juče je uhapsila B. U. (20) i E. B (43), državljane Republike Turske, zbog sumnje da su, na štetu turske državljanke stare 45 godina, počinili krivično djelo protivpravno lišenje slobode. Kako je navedeno iz Uprave policije (UP), zaposleni u Ambasadi Republike Turske juče su oko 06.30 časova, telefonom kontaktirali Upravu policije i prijavili da je oštećena žena preko jedne društvene mreže od Ambasade neposredno prije toga zatražila pomoć, govoreći da strahuje za bezbjednost i da je smještena na lokaciji protivno njenoj volji, bez mogućnosti da je napusti, od strane dva lica koja ranije nije poznavala. Policija je, kako se dodaje, od-

mah postupila po prijavi Ambasade Republike Turske i bez odlaganja angažovala sav raspoloživi sastav Odjeljenja bezbjednosti Danilovgrad da hitno pronađe lokaciju i žensku osobu koja je tražila pomoć. - Službenici OB Danilovgrad su odmah preduzeli opsežne mjere i radnje, na osnovu kojih su došli do vjerovatne lokacije, te su potom otišli na lice mjesta i vozilima zapriječili oba prilazna puta kuće. Oštećena je, budući da je prijavila događaj i da je očekivala pomoć, primijetila da se policijski službenici približavaju i istrčala iz kuće, kada je i odmah prihvaćena od policijskih službenika. Za njom su istrčali i B. U. i E. B. koji su tu, na licu mjesta, lišeni slobode. Policija traga za F. B. (25), takođe državljaninom Republike Tur-

ju, a u narednim danima tražićemo odgovore od nadležnih institucija, KBC-Kotor, ministarstva socijalnog staranja i Centra za socijalni rad. I. KOMNENIĆ

ske, koji je zajedno sa dva osumnjičena lica lišena slobode, u saizvršilaštvu počinio navedeno krivično djelo - navode iz UP. Sumnja se, kako se ističe, da su osumnjičeni B. U. i E. B. počinili krivično djelo na način što su, u dogovoru sa F. B., oštećenu tursku državljanku na prevaju odveli iz stana u Podgorici, u kojem je ona prethodno stanovala i iz kojeg je neko vrijeme onlajn radila za firmu F. B. registrovanu u Turskoj, govoreći joj da su se poslovne okolnosti promijenile, te da po dogovoru sa F. B. treba da se preseli na novu lokaciju. Njih dvojica su je, sumnja se, 1.septembra 2025. godine, doveli u kuću lociranu na području opštine Danilovgrad, gdje su joj, momentom dolaska, protivpravno ograničili slobodu kretanja, i to na način što joj nijesu dozvoljavali da se vrati u matičnu zemlju, dok je kuću mogla da napusti samo izuzetno, i to uz kontrolu i u pratnji jednog od dva osumnjičena lica. R.P.

Neđelja, 7. septembar

Gaza je gladna, žedna i bolesna. Tamo je ostala polovina stanovništa od nekadašnjih blizu dva miliona. Grad je većinom razrušen, sem malog severnog dela. Ko je za to kriv? Svi. Niko tamo nije nevin bez obzira na svoj stepen učešća u tragediji. A glavno pitanje sada nije koga tu valja kazniti za slom Palestine, već kako preostali narod spasti od groba, a da ne bude novi neprijatelj mira.

Mnogi su u Gazi podneli velike žrtve da održe ljudima glave iznad vode. Mnogi su ubijeni, ranjeni i trajno osakaćeni - među njima i mnogi iz međunarodnih humanitarnih organizacija za bolnice, hranu, sklonište i prosvetu. I gotovo 250 novinara iz sveta. Tamo ekonomije više nema - šverc i pljačka međunarodne pomoći su glavni izvor egzistencije. Pravedna podela hrane je retkost. Svetski program za pomoć u hrani i inače odlazi sa 80 odsto na teritorije gde su stanovnici u ratnom stanju umesto da podržava razvoj zemlje ublažavajući socijalne razlike. A gde je rat, tu pravde u raspodeli mnogo nema. Buzdovan odlučuje čiji je hleb.

IZGLADNJIVANJE JE

BLAG ZLOČIN

Ako se uzme u obzir Statut haškog Međunarodnog suda za zločine Ujedinjenih nacija iz 2021. godine, onda njegova odredba pojma eksterminacije iz člana 7, stav prvi, tačka „b“, uz pojašnjenje ove odredbe u drugom stavu pod novom tačkom „b“ – „uključuje namerno pogoršavanje uslova života, inter alia, tako da izazove lišavanje pristupa hrani i medicini radi razaranja dela stanovništva“. Na temelju te odredbe je ovaj sud 21. novembra 2024. godine izdao međunarodni nalog za hapšenje Benjamina Netanjahua, šefa izraelske vlade, i prethodnog ministra odbrane Joava Galanta. Bez uspeha. Statut Haškog suda ne određuje izgladnjivanje civila kao ratni zločin ukoliko strane u sukobu nisu međunarodno priznate. Izrael ne priznaje državu Palestinu, a ona nije ni punopravni član Ujedinjenih nacija. Usmrćivanje naroda glađu je time „običan“ zločin koji u Hagu može biti maksimalno kažnjen sa 30 godina zatvora. Ima uz to i manjih materijalnih kazni. A kada bi masovno ubistvo stanovništva u Gazi bilo ratni zločin, onda bi počinioci bili kažnjen i doživotnom robijom. Takvom su kaznom kažnjeni Radovan Karadžić i Ratko Mladić zbog namernih oružanih zločina u Bosni i Hercegovini. Republika Srpska nije međunarodno priznata država.

POGLED SA STRANE: Izrael je na ivici da mu vlada bude optužena za namjernu humanitarnu

Hljeb jači od puške

Izrael je predvidivo pobijedio u ratu, ali gubi u politici istrebljivanja i ponižavanja naroda Palestine. Njegov revanš je prekomjeran. Genocidan je. Genocidan je zato što je Izrael svoju pravednu odbranu državne egzistencije spojio sa totalnom eksterminacijom protivničkog naroda. To nije smjelo da se dogodi, mogao je pokušati da razdvoji sudbinu potučenog Hamasa od uništavanja civila - iako je to u Gazi teško. To je i dužnost časnog ratnika. Morao se pronaći srednji put. Da li još ima nade za to?

INTER ALIA

Sasvim uzgred, ako bi Kina sada ipak napala Tajvan, onda bi mogući obostrani zločini bili u Haškom sudu tretirani kao civilni a ne i ratni, ma koliko masovni i neljudski bili. Kina ne priznaje Tajvan, a ne priznaje ga ni ogromna većina država, uključujući i Crnu Goru. Uostalom, ko može da sudi Kini? I ko može da sudi Rusiji? Rusija je 2016. godine povukla svoj potpis na Statut Haškog suda kada su iz Suda stizale procene da je ruska aneksija Krima agresija. Rusija ni pre toga nije ratifikovala Statut iz Haga. Galimatijasu odredbi oko toga koji je zločin teži, ratni ili civilni, doprinosi i srpsko sudstvo. Ono je u 2024. godini po civilnom Krivičnom zakonu osudilo zbog zločina na Kosovu sedmoricu vojnika Vojske Jugoslavije gde je jedna išla na 20 godina robije, a neke su išle ispod zakonskog minimuma. Domaći sud kažnjava blaže od međunarodnog - što nije čudno, jer mora voditi računa o unutrašnjem političkom osećaju sta-

novništva za pravdu. I Albanci su na Kosovu činili zločine, i to i te kako ima težinu u političkom odnosu snaga ne jedino u Srbiji, već i između Beograda i Haga. Kao i bosanski Muslimani, prvi su pucali na srpsku svadbu u Sarajevu. Nevolja Haškog suda je u tome što njega neke moćne države ne priznaju. To su SAD, Izrael, Kina, Rusija, Indija, Indonezija i još ne manje od 70 drugih država. Zbog toga njihova mreža saveznika neće učestvovati u poteri za Izraelcima, a i pitanje je da li će i bilo koja članica Evropske unije želeti da ih u svom prostoru uhvati i uđe u konflikt sa drugim velikim silama. Snažni ne prihvataju volju slabih, iako to zvuči „darvinističko-spenserovski“, ali je tako.

A nevolja Haškog suda je i u tome što on ne zahvata zločine Hamasa i njegovo kriminalno monopolisanje raspodele međunarodne pomoći u Gazi. Sramota je njegova što je gradio vojne instalacije ispod bolnica, što je ubijao stanovnike kibuca i što ih još uvek dr-

ži za civilne taoce. Hamas niko ne priznaje kao legitimnog predstavnika Palestinske države, a on ne priznaje Izrael. Otuda među njima sledi ovo: neka udari svako svakoga, kako god zna, kazne će za pobednika biti blage, ako ih i bude. U Izraelu, teško. Pobedio je.

KRENULA FLOTILA - I VRAĆA SE

Sada ćemo gledati hoće li Izrael dopustiti da flotila iz Barselone i Marselja od 50 jedrilica i brodica ipak donese u oktobru u Gazu nekoliko desetina tona hrane, vode i medicinske pomoći. To Gazu neće dići na noge, ali će na nekoliko dana ublažiti muke naroda. Izrael već 18 godina blokira morski dovoz bilo čega u Gazu. Ko god hoće da probije blokadu Izrael ga tretira kao teroristu. To čini od kada je 2007. godine u Gazi Hamas pobio i izbacio iz enklave stotine prvaka i članova Arafatovog Fataha koji je bio za sporazum sa Izraelom o postojanju dve države: Izraela i Palestinske. Hamas je lan-

Udruženje pjesnika Gaze je objavilo oproštajno pismo djevojčice Zeine od deset godina iz slomljenog grada. Ona kaže: „Mojoj ljubljenoj majci. Ja sam uplašena. Mnogo uplašena. Ako mi svi umremo, molim te sahrani me u našem zajedničkom grobu tako da mogu da vas sve zagrlim. Želim da položite Eidovsku odjeću (Eid je islamski praznik posljednjeg dana Ramadana - prim.D.V.) preko mene jer ga nijesam slavila. Tvoja ćerka Zeina. Živjela Palestina!“ Umrla je poslije četiri dana. Majka je našla pismo ispod njenog jastuka

sirao politiku uništenja Izraela. To je bilo nerazumno. Sada se, pošto je poražen, „opametio“, i ipak hoće nezavisnu palestinsku državu ponuđenu još 1948. godine iz njujorških Ujedinjenih nacija. Kasno, sada je neće Izrael, jer je zbog palestinskog otpora i solidarnosti Arapa sa Palestinom 78 godina u poluratnom stanju i atmosferi noćne uzbune. Špansku internacionalnu flotilu predvode ekološka nobelovka Greta Tinberg, irski glumac Lijam Kaningem i američka glumica Suzan Sarandon. Taj potez je više moralni čin ro-

mantičnog humanizma nego nužna pustolovina na moru koja će nahraniti Palestince. Gretini mornari su isključivo žene. To neće razmekšati izraelsku mornaricu. Žene čine 40 odsto izraelske vojske i 25 odsto njegovog oficirskog kadra. One verovatno neće nasesti na ženske suze pacifista iz Evrope i mnoštva nesporno pravdoljubivih intelektualaca sa svih kontinenata. Njihova namera je plemenita.

Ovaj humanitarni barselonski poklon je ušao i u konkurenciju sa Trampovom ponudom da svakom Palestincu da pet hilja-

Piše: Dragan VESELINOV

GAZA JE GLADNA, ŽEDNA I BOLESNA: Posljedice izraelskog bombardovanja

Palestinska djeca u dugim redovima čekaju hranu

Neđelja, 7. septembar 2025. Povodi / Svijet

humanitarnu katastrofu Gaze

da dolara da napusti zemlju i nikada da joj se ne vrati. Možda niko neće uzeti taj novac. Čak i kad bi flotila uspela da baci sidro u Gazi, ona ni politički niti vojno ne bi mogla da promeni odnos snaga u Palestini. Ovoj enklavi ne može presudno pomoći nikakav tovar brašna, već ogromna vojna intervencije u korist Hamasa a protiv američko-izraelskog saveza. Svet se oprašta na mucav način od Palestine i još ne može da pronađe način za spasavanje načela čovečnog postupanja sa poraženima. Gazi nije pomogla ni ogromna humanitarna pomoć Crvenog krsta, Crvenog polumeseca i pomoć Ujedinjenih nacija kroz Program za hranu. Nisu pomogli ni izolovani prilozi iz drugih zemalja poput Francuske i Saudijske Arabije.

ZNAČAJ MASADE I LENJINGRADA

Jevreji zbog istorijskog pamćenja znaju da niko ne može dugo da izdrži opsadu tvrđave. Zato drže opsadu Gaze bez milosti. Njihova legenda o odbrani brdske Masade je ravna srpskom mitu o Kosovu. Nisu se odbranili pred rimskim Flavijem Silvom, ali su pokazali moral nepopustljivih protivnika. Samoubistvom umesto predaje su odbili ropstvo. Ni Srbi nisu pobedili na Kosovu, ali su pokazali da mogu da ubiju sultana - jedinog sultana koga su Turci izgubili u borbi. Stvoreni su mitovi o časti kao sui generis naroda. Izrael je svestan da niko neće vojno priteći Hamasu i Gazanima u pomoć. Zbog nedostatka spoljne pomoći je pala i Masada skoro pre dve hiljade godina. A sovjetski Lenjingrad nije pao pred nacistima samo zbog svog junačkog otpora Vermahtu, već i zato što je konačno stigla vojna pomoć Crvene armije posle strašnih žrtava od metaka, gladi, bolesti i mraza u gradu. Nacistička opsada je trajala 900 dana. Umrlo je preko milion duša. Dnevnik devojčice Tanje Savičeve koja je jedina u sedmočlanoj porodici preživela opsadu postao je optužni dokument korišćen protiv nacista na Nirnberškom suđenju zbog namernog izazivanja genocida. Umrla je od tuberkuloze 1944. godine u 14. godini. Njena po-

Opsade, izgleda, prije uspijevaju nego što propadaju. Ne svaka, sarajevska još nije stigla do kraja, još ona nevidljivo traje. A Gaza postaje ne samo simbol jedne strašne političke zablude Palestinaca, arapskih država, Irana i mediteranskih planova Rusije, već i simbol nesposobnosti velikih sila i međunarodnih humanitarnih snaga da spriječe istrebljenje jednog naroda. Ako su Palestinci izgubili „državu“, ne mora im se oduzeti i ljudskost časnog života

sljednja rečenica iz dnevnika u 1942. godini glasi: „Savičevi su umrli. Svi su umrli. Ostala je samo Tanja“.

I ZNAČAJ SARAJEVA

Sarajevo se posle četiri godine od početka Karadžićeve opsade 1992. godine spaslo u februaru 1996. godine stranom intervencijom. Ne svojom snagom. Njegova golgota je trajala duže od lenjingradske i otišla je na 1.452 dana. Strani pritisak je Dejtonskim mirom očuvao celinu Bosne i Hercegovine, mada je američki mir zasejao i nesigurnu budućnost ove države mlitavim evropskim održavanjem centralne vlasti. Federalni sistem Bosne i Hercegovine iz Dejtona je priznao nacionalni rezultat bratoubilačkog rata bez dovoljnog međunarodnog pritiska da odbije i velikosrpski secesionizam Banjaluke. Rat se sa 1996. godinom nastavio puzećim konfliktom Republike Srpske sa bošnjačko-hrvatskom federacijom i sa voljom velikih jemaca Dejtona iz Evrope i Amerike.

Opsade, izgleda, pre uspevaju nego što propadaju. Ne svaka, sarajevska još nije stigla do kraja, još ona nevidljivo traje. A Gaza postaje ne samo simbol jedne strašne političke zablude Palestinaca, arapskih država, Irana i mediteranskih planova Rusije, već i simbol nesposobnosti velikih sila i međunarodnih humanitarnih snaga da spreče istrebljenje jednog naroda. Ako su Palestinci izgubili „državu“, ne mora im se oduzeti i ljudskost časnog života.

ŠTo ĆE BITI

Čuli smo na Vučićevoj televiziji u Beogradu od proruskog gasnog stratega iz novosadskog dela Socijalističke partije Srbije da će se arapske države ujediniti protiv Izraela. To bi Moskva svakako volela - da Arapi oteraju Ameriku od Izraela i da ona potom bez metka dobije priliku da ukotvi svoju flotu van Crnog mora. To je san neznalice. Ova „socijalistička“ partija nije u stanju da razume ni antagonizme u Srbiji na ulicama gradova, i otuda je malo verovatno da se u shvatanju svetskih antagonizama bolje snalazi. Arapi neće ponovo u boj protiv Izraela i Amerike. Arapi su sve ratove sa Izraelom do sada izgubili. Evropa im neće pomoći, jer su se u Engleskoj, Francuskoj, Italiji i Nemačkoj snažno podigle domaće patriotske snage zbog imigracije i inflacije. Njih budućnost Palestine malo zanima, a više razmišljaju kako da isteraju iz zemlje muslimanske pridošlice.

Očekuje se kopneni napad na najveći grad palestinske teritorije

Izraelska vojska poziva

na evakuaciju Gaze

Faraž, Melonijeva, Le Penova i Nemačka Alternativa su posvećeni redefiniciji oblika integracije u EU okrećući se ka poštovanju svojih granica. Nije im potreban sukob sa Vašingtonom zbog politike Izraela i obnove palestinske gazanske enklave. I neće džamije na svojoj teritoriji. Dovoljno se muče sa Ukrajinom. I sve četiri zemlje su, posebno Engleska i Francuska, od kolonijalizma nadalje, postale najveći „učitelji“ Arapa. Nisu Arapi ono što su bili do Drugog svetskog rata. Evropeizuju se i postepeno mondijalizuju. Izrael je čista evropska država na Bliskom istoku i Evropa ga neće dati. A drugo je pitanje kako će Brisel da etički izdrži pritisak da se palestinsko pitanje humano reši. Ima još teških etičkih dilema za sve nas - u Africi su u toku ne manje strašni genocidni ratovi u Sudanu, Eritreji, Etiopiji, Tigraju, Kongu, Ruandi, Somaliji i u pojasu Sahel. I oni ne uznemiravaju našu savest onoliko koliko bi najmanje bilo nužno i za Palestinu.

IZRAEL PoBJEDoM

IZGUBIo

Udruženje pesnika Gaze je objavilo oproštajno pismo devojčice Zeine od deset godina iz slomljenog grada. Ona kaže: „Mojoj ljubljenoj majci. Ja sam uplašena. Mnogo uplašena. Ako mi svi umremo, molim te sahrani me u našem zajedničkom grobu tako da mogu da vas sve zagrlim. Želim da položite Eidovsku odeću (Eid je islamski praznik posljednjeg dana Ramadana - prim.D.V.) preko mene jer ga nisam slavila. Tvoja ćerka Zeina. Živela Palestina!“. Umrla je posle četiri dana. Majka je našla pismo ispod njenog jastuka. To je moralna pobeda. Rat je izgubljen, ali duh dostojanstva nije poražen. Izrael je na ivici da mu vlada bude optužena za namernu humanitarnu katastrofu Gaze. Mnogi u svetu to jasno vide. Izrael je predvidivo pobedio u ratu, ali gubi u politici istrebljivanja i ponižavanja naroda Palestine. Njegov revanš je prekomeran. Genocidan je. Genocidan je zato što je Izrael svoju pravednu odbranu državne egzistencije spojio sa totalnom eksterminacijom protivničkog naroda. To nije smelo da se dogodi, mogao je pokušati da razdvoji sudbinu potučenog Hamasa od uništavanja civila - iako je to u Gazi teško. To je i dužnost časnog ratnika. Morao se pronaći srednji put. Da li još ima nade za to? •

GAZA – Izraelska vojska pozvala je stanovnike grada Gaze da se evakuišu u humanitarnu zonu na jugu Pojasa Gaze, u očekivanju predstojećeg kopnenog napada na najveći grad te palestinske teritorije.

Izraelske snage već sedmicama izvode ofanzivu na predgrađa sjevernog grada, nakon što je izraelski premijer Benjamin Netanjahu naredio vojsci da ga zauzme, prenosi agencija Rojters. Netanjahu tvrdi da je Gaza uporište Hamasa i da je njeno zauzi-

manje ključno za poraz palestinskih islamističkih militanata, čiji je napad na Izrael u oktobru 2023. godine pokrenuo rat. Ofanziva prijeti da raseli stotine hiljada Palestinaca koji se tamo sklanjaju već skoro dvije godine rata. Prije sukoba, u gradu je živjelo oko milion ljudi, skoro polovina ukupne populacije Gaze, podsjeća Rojters. Portparol izraelske vojske Avišaj Adrai napisao je na mreži Iks da stanovnici treba da napuste grad i presele se u određeno priobalno područje Kan Junisa na jugu Ga-

ze, uvjeravajući one koji bježe da će tamo moći da dobiju hranu, medicinsku pomoć i sklonište. Vojska je u četvrtak saopštila da kontroliše skoro polovinu grada. Tvrdi da drži oko 75 odsto čitave Gaze. Mnogi od onih koji su sada u Gazi već su ranije bili raseljeni, ali su se kasnije vratili. Neki stanovnici kažu da odbijaju da ponovo budu protjerani. Vojska već sedmicama izvodi teške udare na grad, napredujući kroz vanjska predgrađa, a ove sedmice snage su stigle na nekoliko kilometara od centra.

Ukrajinski predsjednik odbio prijedlog predsjednika Rusije da dođe u Kremlj na pregovore o diplomatskom rješenju sukoba između dvije zemlje

Zelenski:

Ne

mogu

u Moskvu, neka Putin dođe u Kijev

KIJEV – Predsjednik

Ukrajine Volodimir Zelenski odbio je prijedlog ruskog predsjednika Vladimira Putina da dođe u Moskvu na pregovore o diplomatskom rješenju sukoba između dvije zemlje. On je, u izjavi za ABC News, kazao da ne može da ide u „prijestonicu ovog teroriste“.

- Ne mogu da idem u Moskvu kada je moja zemlja pod raketama, pod napadima, svakog dana. Ne mogu da idem u prijestonicu ovog teroriste. Može on da dođe u Kijev - rekao je Zelenski u intervjuu za američku televiziju. Putin je ranije ove sedmice izjavio da „nikada nije bio protiv sastanka sa Zelenskim“. On ga je pozvao da dođe u Moskvu ukoliko je za to spreman. Zelenski je, među-

Pens: Putin će nakon Ukrajine krenuti na članicu NATO-a

Bivši američki potpredsjednik Majk Pens izjavio je kako „nema sumnje“ da će Rusija napasti neku od zemalja članica NATO-a ako pobijedi u Ukrajini. Upozorio je da bi takav scenario prisilio Sjedinjene Američke Države i evropske saveznike na direktan vojni sukob s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom Gostujući u TV emisiji britanskog BBC-ja, Pens je naglasio da bi uloga SAD u tom slučaju bila „podrška“ evropskim saveznicima, od kojih se očekuje da preuzmu vodeću ulogu u odgovoru na rusku agresiju. Time je istakao važnost evropske odbrane i zajedništva unutar saveza. Pens je takođe pohvalio napore tzv. „Koalicije voljnih“ u formulisanju sigurnosnih garancija za Ukrajinu. Izrazio je uvjerenje da bi takve garancije mogle stvoriti uslove za postizanje trajnog mira i poslati snažnu poruku Putinu.

tim, ocijenio da je riječ o ponudi koja za cilj ima odlaganje susreta. Ponovio je da je on sam spreman za razgovore „u bilo kom formatu“. - Ako neko ne želi da se sastane tokom rata, može da predloži nešto što nije prihvatljivo ni meni ni drugima - pojasnio je Zelenski. Mogući susret lidera Rusije i Ukrajine Donald Tramp postavio je kao prioritet u naporima da posreduje u postizanju mirovnog sporazuma. - Trilateralni sastanak bi mogao da se dogodi. Za bilateralni, ne znam - rekao je Tramp prošle sedmice. Njemački kancelar Fridrih Merc, s druge strane, smatra da je sad već jasno da se direktni susret Putina i Zelenskog neće održati. Ukrajinski ministar spoljnih poslova Andrij Sibiha podsetio je da su Austrija, Vatikan, Švajcarska, Turska i tri države Persijskog zaliva iskazale spremnost da budu domaćini mirovnih pregovora kojima bi Zelenski prisustvovao.

Zelenski

Priredila: I. K.

Neđelja, 7. septembar

INICIJATIVA OD NACIONALNOG ZNAČAJA: Advokat Novica Jovović u intervjuu za Pobjedu govori o formiranju legata slikara Miodraga Đurića u Podgorici

Most između Dadovog svjetskog opusa i crnogorskih korijena

PODGORICA - Jedan od najznačajnijih koraka ka očuvanju i afirmaciji umjetničkog nasljeđa velikog crnogorskog slikara Miodraga Dada Đurića dolazi iz entuzijazma i vizije advokata Novice Jovovića. Njegova pažljivo građena zbirka, koja obuhvata sve ključne faze stvaralaštva ovog svjetski priznatog umjetnika, ne predstavlja samo rezultat strasti prema likovnoj umjetnosti, već i odgovoran i promišljen kulturni čin.

Jovovićeva ideja da se ova zbirka pretoči u legat Dada Đurića u Podgorici, kao trajnoj instituciji utemeljenoj na javno-privatnom partnerstvu, otvara vrata stvaranju savremene kulturne infrastrukture u Crnoj Gori, koja bi mogla da preraste u regionalni i evropski centar umjetnosti. Novica Jovović je za Pobjedu je potvrdio da je aktuelna vlast u Podgorici pokazala ozbiljno interesovanje za njegovu viziju legata. Prvi razgovor na ovu temu imao je početkom jula sa predsjednicom Skupštine grada Podgorice dr Jelenom Borovinić-Bojović. - I pored toga što je ovo period godišnjih odmora, održano je više timskih sastanaka. Obrazovali smo radnu grupu koja broji 12 članova i koju čine čelni ljudi gradskih institucija čija saradnja je nezaobilazna za realizaciju ove ideje. Čelni čovjek ove radne grupe je energična predsjednica Skupštine glavnog grada. Zaključili smo da za potrebe ove ideje treba izgraditi novi objekat, definisali koji su sadržaji neophodni da bi nova institucija uspješno funkcio-

Ako budemo imali sreću, legat će biti koncipiran u namjenskoj, potpuno novoj zgradi, građenoj prema specifičnim potrebama zbirke, ali i objektu koji će biti namijenjen i široj galerijskoj i edukativnoj namjeni, po najsavremenijim standardimakazao je Jovović

nisala, odredili lokaciju ovog objekta i napravili jasan plan aktivnosti za naredne mjesece. Sve ovo me uvjerava da ćemo zajedničkim radom učiniti ovaj projekat uspješnim - kazao je Jovović. U razgovoru za Pobjedu Novica Jovović govori o razlozima koji su ga vodili kroz decenije prikupljanja Dadovih djela, viziji budućeg legata, ulozi institucija i izazovima koji slijede.

POBJEDA: Vaša kolekcija obuhvata sve faze Dadovog stvaralaštva. Koji je bio Vaš lični motiv da je godinama prikupljate i sada ponudite kao osnovu za legat?

JOVOVIĆ: Još od gimnazijskih dana, mene je interesovala likovna umjetnost, a prije dvadesetak godina bio sam u prilici da kupim nekoliko Dadovih radova na papiru. Go-

dine 1988. časopis za kulturu ,,Gradac“ iz Čačka posvetio je jedan broj stvaralaštvu Dada Đurića. Bili su to, uglavnom, intervjui sa Dadom. Čitanje tih intervjua bilo je za mene prelomno u smislu da sam počeo da se ozbiljnije bavim Dadovim stvaralaštvom. Shvatio sam da on nije samo slikar, nego da je riječ o jednom izuzetno obrazovanom i genijalnom čovjeku, koji na originalan način pristupa umjetnosti, literaturi i filozofiji. Prije 15 godina kupio sam na aukciji u Parizu jedan Dadov rad velikog formata (2,20m x 4,20 m) i prvi put sam tada počeo razmišljati da njegovi radovi velikog formata mogu biti dio moje kolekcije i počeo da ih kupujem. Kada se nakupio veći broj takvih radova, pomislio sam kako bi bilo dobro da ih ostavim svome narodu, gra-

du u kome sam rođen. Slijedeći tu ideju, potrudio sam se da napravim kolekciju koja bi bila presjek Dadovog stvaralaštva i po fazama i po vidovima njegovog stvaralaštva. Dio ove kolekcije od 110 radova bio je prezentovan početkom ove godine u Galeriji CANU.

POBJEDA: Kada je riječ o vlasništvu nad kolekcijom - da li je ideja da ona bude prodata/ustupljena Glavnom gradu ili postoji neki treći model?

JOVOVIĆ: Moja ideja je da ova kolekcija postane trajno vlasništvo nove institucije koju bih stvarao u saradnji sa Glavnim gradom, a koja bi se bavila likovnom umjetnošću i bila živa. Ako ne bi bila živa, ne bi imala smisla. Ideja je, dakle, da ovaj legat bude kombinovani model javnog (državnog) i privatnog partnerstva, u kome država obezbjeđuje odgovarajući prostor, a vlasnik umjetničke zbirke zavještava je novoj instituciji. Takav model, prema iskustvima iz svijeta, daje vjeru u sjajnu budućnost. Pretpostavka za ovu uspješnost je gra-

đenje potpuno nove zgrade, sa dobrim uslovima za prezentaciju umjetničkih djela i zdravom ekonomskom koncepcijom, utemeljenoj u svakodnevnim i životnim realnostima. Stručnjaci za ovu oblast kažu da je bitno imati u vidu, kada se gradi novi objekat, da je danas u svijetu nivo muzeologije, muzejske industrije i muzejske arhitekture vrhunski, i da je to jedno od najvažnijih područja kulturne politike i turizma.

POBJEDA: Kako zamišljate ulogu budućeg legata Dada Đurića u kulturnom životu Podgorice i Crne Gore? Da li bi to trebalo da bude klasičan muzej ili dinamičan prostor otvoren i za savremene umjetničke prakse?

JOVOVIĆ: Ako budemo imali sreću, legat će biti koncipiran u namjenskoj, potpuno novoj zgradi, građenoj prema specifičnim potrebama zbirke, ali i objektu koji će biti namijenjen i široj galerijskoj i edukativnoj namjeni, po najsavremenijim standardima. Takva zgrada i koncepcija omogućili bi da umjetnost Dada Đuri-

Posvećenošću savladati brojne izazove

POBJEDA: Koji su najveći izazovi u pravnom i infrastrukturnom smislu za formiranje jednog ovakvog legata i kako planirate da ih prevaziđete?

JOVOVIĆ: Brojni su izazovi, ali se nadam da će ih savladati posvećenost i vjera obje strane da se ovo kulturno dobro može na bolji i svestraniji način prezentovati domaćoj i inostranoj javnosti. Tim odgovornih i posvećenih ljudi koji će zastupati Glavni grad i moje učešće su neophodan uslov za realizaciju ovog projekta.

ća postane vodeći umjetnički brend Crne Gore, ali i da Crna Gora dobije još jedan koristan, reprezentativan objekat na međunarodnom nivou, savremenu višenamjensku galeriju-muzej.

POBJEDA: Koje institucije i pojedince vidite kao ključne partnere u realizaciji ovog projekta i kakva je, prema Vašem iskustvu, dosadašnja spremnost lokalnih i državnih struktura da podrže legat?

JOVOVIĆ: Prije svega vidim saradnju sa Crnogorskom akademijom nauka i umjetnosti, Ministarstvom kulture i medija Crne Gore, Muzejom savremene umjetnosti Crne Gore, Narodnim muzejom Crne Gore, Fakultetom likovnih umjetnosti sa Cetinja, Muzejima i galerijama grada Podgorice, ali i sa drugim ustanovama i kolekcijama u kojima se čuvaju Dadova djela. Imam u vidu i institucije i kolekcionare iz Srbije koji posjeduju značajne radove Miodraga Dada Đurića, kao i one u Francuskoj, državi u kojoj je Dado najduže živio i stvarao. Ova umreženost podrazumijeva i saradnju sa umjetnikovom porodicom i prijateljima, a ovakva vrsta saradnje dala bi mogućnost za razmjenu i pozajmice umjetničkih djela, organizaciju gostovanja i izložbi u inostranstvu i onih iz inostranstva kod nas u Crnoj Gori. Zahvalan sam CANU koja je uložila napor da se dio moje kolekcije prezentuje na pravi način. Nažalost, nemamo pouzdan podatak o posjećenosti izložbe u Galeriji CANU, ali se procjenjuje da je tokom tri mjeseca trajanja izložbu vidjelo više od 8.000 ljudi, što je impozantna brojka.

POBJEDA: Kako osnivanje legata može doprinijeti jačanju kulturnog identiteta Crne Gore na regionalnoj i evropskoj sceni, imajući u vidu Dadovu reputaciju u svjetskoj umjetnosti?

JOVOVIĆ: Već sam rekao da bi osnivanjem ovog legata bilo omogućeno da umjetnost Dada Đurića postane vodeći umjetnički brend Crne Gore. Osnivanje legata predstavljalo bi značajan korak u očuvanju i promociji crnogorske umjetničke baštine, posebno s obzirom na Dadovu globalnu reputaciju kao jednog od najuticajnijih slikara 20. vijeka. U kontekstu Crne Gore, gdje je kultura često marginalizovana u odnosu na turizam ili politiku, legat bi postao na-

Advokat i kolekcionar Novica Jovović

Sa izložbe Dadovih radova u CANU

M.

Neđelja, 7. septembar 2025.

Jubilarno 40. izdanje FIAT-a otvoreno koreografskim djelom ,,Pun mjesec“ Jozefa Nađa

PODGORICA – Jubilarno

cionalni simbol ponosa i doprinio bi jačanju identiteta Crne Gore kao zemlje ,,slikara“ (kao što je Dado sam rekao), naglašavajući crnogorsku originalnost u evropskom kontekstu. Osnivanjem legata bi bile stvorene pretpostavke i za jačanje kulturne diplomatije. Crna Gora bi mogla organizovati regionalne festivale ili bijenala u legatu, privlačeći umjetnike i publiku iz regiona, i time pozicionirati zemlju kao kulturno čvorište i promovisati crnogorski identitet kao most između Istoka i Zapada. Kao dio EU kandidature Crne Gore, legat bi podržao kulturnu politiku, npr. kroz programe Erasmus+ ili EU fondove za baštinu, omogućavajući saradnju sa institucijama poput Centre Pompidou ili Tate Moderne. To bi unaprijedilo crnogorski identitet kao dio evropske umjetničke tradicije, naglašavajući da Crna Gora nije periferna, već doprinosi globalnim tokovima. Ukratko, legat bi transformisao Dadovo nasljeđe u živu instituciju koja ne samo čuva, već i aktivno gradi kulturni identitet Crne Gore - od lokalnog ponosa do regionalne solidarnosti i evropske vidljivosti. To bi bio akt zahvalnosti velikanu koji, prema sopstvenim riječima, „nikada nije obrukao Crnu Goru“, a istovremeno i strateški potez za budućnost zemlje kao kulturne sile.

POBJEDA: Na koji način legat može da bude ne samo čuvar umjetničkog nasljeđa, već i edukativna platforma koja će približiti Dadovo stvaralaštvo mlađim generacijama i široj publici?

JOVOVIĆ: Dado je često naglašavao da je ,,čitavo njegovo slikarstvo izvađeno iz Crne Gore“, gdje je crpio inspiraciju iz lokalnih motiva. Legat bi služio kao fizički i simbolički most između njegovog svjetskog opusa i crnogorskih korijena, pomažući da se kulturni identitet Crne Gore predstavi ne samo kao folklor, već kao duboka, vizionarska umjetnost koja se suprotstavlja ratu, civilizacijskim krizama i bavi egzistencijalnim pitanjima. To bi ne samo približilo Dadovo stvaralaštvo mlađim generacijama i široj publici, nego bi inspirisalo mlade generacije umjetnika i osnažilo njihovu samosvijest i samopouzdanje kroz edukativne programe, radionice i publikacije.

Adrijana ĐOROjEVIĆ

40. izdanje Festivala internacionalnog alternativnog teatra (FIAT) otvoreno je na Velikoj sceni Crnogorskog narodnog pozorišta francuskom plesnom predstavom „Pun mjesec“ višestruko nagrađivanog pozorišnog autora Jozefa Nađa. Uz sedmoricu afričkih plesača, Nađ u ovom djelu ponire u svijet džeza, mitologije i ljudske potrage za sopstvenim korijenima, istovremeno i sam stajući na scenu, skriven iza maske.

Nakon godina eksperimentisanja vizuelnim i dramaturškim slojevima, renomirani koreograf vraća se čistoj koreografiji i tijelu kao osnovnom izražajnom sredstvu, otvarajući tako novo poglavlje umjetničkog stvaranja.

STRUKTURE

Simbolika mjeseca, sa svojim vječitim ciklusima obnavljanja, postaje okvir za razmišljanje o životu, pokretu i transformaciji, ali i ritmička struktura oko koje se gradi kompozicija ovog koreografskog djela. ,,Pun mjesec“ je potraga za iskonom, energijom predaka i izgubljenim nasljeđem čovjeka. Baš kao u pjesmi čuvenog irskog pjesnika Vilijama Batlera Jejtsa, koja stoji kao uvodnik prije teksta selektorke Ane Vujošević koji je pripremila za jubilarno izdanje FIAT-a: ,,Ja tražim lik koji imah/prije nego što svi-

Potraga za iskonom i energijom predaka

jet nasta“. U te stihove može stati težnja Jozefa Nađa, koji je za svoje učešće sa maskom u predstavi kazao ,,da svako može da tumači kako hoće“. - Da čovjek još nema lice i još nije dovršen. Ali uzima neke znakove koje dolaze iz daleka. To je moja istorija. Hoću da shvatim odakle dolaze te ne-

ke strukture koje nosim u sebi. Još nemam odgovor. To je tajna. Možda i to treba da ostane tako – kazao je on. Nađ je istakao da već šest godina rade na ovoj predstavi. - Imao sam volju poslije toliko godina istraživanja likovnih stvari na sceni i neke filozofske dramaturgije... da se vra-

Otvoren 19. Hercegnovski strip festival, prvog dana priređene tri izložbe

U grad stigli kultura i zabava

PODGORICA - Hercegnovski strip festival (HSF) briše granice i obara rekorde, poručeno je sa otvaranja 19. izdanja manifestacije zbog koje će Herceg Novi u narednih pet dana biti regionalni i evropski centar stripa.

Festival su otvorile tri sjajne izložbe: radovi 12 svjetskih majstora stripa koji su specijalni gosti i izložba Stevana Subića „Deset godina poslije“ u Galeriji „Josip Bepo Benković“, kao i izložba „Hugo Pratt – Corto Maltese: Nasljeđe, djelo i biografija“ u Galeri-

ji „Sue Ryder“, dok je muzički program otvorila regionalna senzacija - Ida Prester i bend Lollobrigida. Ovogodišnje izdanje najsadržajnije je i najzanimljivije do sada, a među gostima su najveće strip zvijezde Crne Gore, regiona, Evrope i svijeta. - Sto pedeset umjetnika iz 20 zemalja došlo je u Herceg Novi, u Boku, Crnu Goru, na šest dana spektakla, kulturološkog, umjetničkog i ljudskogjer umjetnici koji su ovdje ne mogu biti ništa drugo do dobri ljudi - poručio je organizator Nebojša Mandić, koji je sa ko-

legom Jovanom Subotićem proglasio festival otvorenim. Prema riječima Subotića, devetnaest godina više nije hobi i zabava, već misija na koju su se on i Mandić otisnuli sa Nikolom Ćurčinom - Donosimo u ovaj grad kulturu, zabavu, osmijehe - radimo to i ove godine - istakao je Subotić.

„Strip je potvrda koliko su ljudi na evropskom tlu bliski jer dijele kulturne vrijednosti, bez obzira na granice, a Hercegnovski strip festival podržavamo jer ga volimo“, poručio je otpravnik poslova u Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori, Rikardo Seri Na otvaranju je predstavljen multimedijalni projekat „Moby Dick City Blues“ autora Kozima Miorelija i Stefana Bekinija. Prisutni su imali priliku da vide dio ovog impresivnog performansa – Mioreli je uživo digitalno crtao, iskazujući svoj specifičan vizuelni i poetski stil, a Bekini je ovaj proces pratio muzičkom improvizacijom. Kompletan program festivala može se pogledati na: https://stripfestival.me/. R.K.

tim, da nađem neke temelje, neke korijene. I zbog toga sam sve izbacio i raščistio sa scene. I sad imam fokus samo na tijelo. Na ritam. Kao da postajem mladi koreograf – kazao je on. Prema njegovim riječima, u ,,Punom mjesecu“ je tražio nešto što se ne može iskazati riječima.

- Što je iza mitologije, što je iza rituala... Rituale smo već izgubili. Samo u Africi mogu da ih nađem i to učinim. Zbog toga sam ih izabrao. Plesači su iz Konga, Obale Slonovače, Senegala i Kameruna – kazao je on.

DŽEZ

Džez muzika jedna je od temeljnih komponenti ,,Punog mjeseca“.

- To je istorija Afrike. Za mene je to kroz muziku – džez, odnosno ,,black music“, kako su oni to zvali u Americi. To je za mene puno značilo. I dan danas jako volim džez. Od šezdesetih godina prošlog vijeka napravili su pravu revoluciju u muzici. Ovi plesači iz Afrike ne poznaju to. Pokušao sam da im pokažem kakvi putevi su mogući do tih korijena koje oni imaju u sebi. Samo treba izaći iz tog okvira. I to je najteže za njih. Inače ostaju u tim tradicionalnim refleksima. I zbog toga je trebalo da ja dođem izvan sa mojim muzičkim idejama. Tako su oni uspjeli da donesu tu energiju i tu otvorenost. Taj sluh – istakao je Nađ. A. RADOVIĆ

Dodjelom nagrade Faizu Softiću završene 55. „Ratkovićeve večeri poezije“

PODGORICA - Dodjelom prestižnog međunarodnog književnog priznanja – Nagrade „Risto Ratković“ pjesniku Faizu Softiću, u Bijelom Polju su svečano završene 55. „Ratkovićeve večeri poezije“.

Odluku je donio međunarodni žiri u sastavu: doc. dr Olga Vojičić-Komatina – predsjednica žirija, i Damir Šabanović iz Crne Gore, Petar Matović iz Srbije, Darija Žilić iz Hrvatske i prof. dr Dženan Kos iz Bosne i Hercegovine.

Nagradu je ovogodišnjem laureatu uručio predsjednik opštine Petar Smolović. Softić je kazao da je ponosan na nagradu te da će je cijeniti „dok hoda zemljom“.

- Ova nagrada nosi ime pjesnika čije stihove osjećam kroz treperenje u sopstvenim grudima. Risto Ratković je znao da je poezija otvorena rana kroz koju ulazi svjetlost i ako sam ovom knjigom, pjesmama ili makar jednim stihom uspio propustiti tračak svjetlosti do vas, onda moje pisanje, moja poezija imaju smisla. Jer, šta je pjesnik bez čitaoca, drvo koje ne lista i ne šumi ili rijeka koja nikada ne sretne more. Zato ovu nagradu primam ne kao pečat na kraju puta ili kao znak na raskrsnici, već kao podsjetnik da treba nastaviti, da treba tražiti novu riječ, onu koja još nije izgovorena onu koja možda i ne pripada meni nego tek dolazi iz budućnosti - kazao je Softić, prenosi Radio Bijelo

Polje. R. K.

Sa izvođenja predstave „Pun mjesec“ u CNP-u

D. Miljanić

Faiz Softić govori nakon dodjele nagrade

Ra D i o Bijelo Polje

Sa izložbe u Galeriji „Josip Bepo Benković“

U Petrovcu je nedavno održana svečana akademija povodom 105 godina od pobjede komunista na izborima i osnivanja Crvene komune, o čemu je objavljeno novo, dvojezično izdanje knjige

Simbol borbe za slobodu

Crvena komuna za nas predstavlja događaj, po onoj Njegoševoj „đe je zrno klicu zametnulo“. Samo dvadesetak godina kasnije komunari i njihovi sljedbenici, njihova mlađa braća i rođaci, sa puškom u ruci predvode Trinaestojulski ustanak - kaže Jovo Urošev Zenović

Piše: Dragan Mitov ĐUROVIĆ

U Petrovcu je nedavno održana svečana akademija povodom 105 godina od pobjede komunista na izborima i osnivanja Crvene komune, o čemu je objavljeno novo, dvojezično izdanje knjige uglednog arhitekte i društvenog radnika Jova Uroševa Zenovića, koji novim detaljima objašnjava značaj ovog istorijskog čina, koji zajedno sa Pariskom komunom i danas nadahnjuje nove generacije.

ĐUROVIĆ: Stranice crnogorske istorije bilježe veliki broj značajnih datuma i događaja, od davnih bitaka na Tuđemilima, preko Careva Laza, Vučjeg Dola, Krusa, Martinića, Grahovca do onih iz novijeg datuma – crnogorskog svenarodnog Trinaestojulskog ustanka i svih velikih bitaka u borbi protiv okupatora – fašista i njihovih saradnika – domaćih izdajnika. Korijene treba tražiti u vjekovnoj borbi za slobodu, ali i značajnim događajima koji su probudili slobodarsku misao i snagu. Tome je značajno doprinijelo formiranje Pokrajinskog komiteta Komunističke partije Jugoslavije za Crnu Goru u aprilu 1920. godine, čiji je prvi predsjednik bio narodni učitelj Jovan Tomašević. Samo jedva pola godine kasnije u Petrovcu na prvim slobodnim izborima pobijedila je lista komunista, koji su formirali vlast zapamćenu kao Crvena petrovačka komuna. Skoro po ugledu na poznatu Parisku komunu, kojoj u Vašoj knjizi dajete zasluženu važnost... ZENOVIĆ: Prije 154 godine, u martu 1871, ulicama tada već milionskog Pariza orilo se: „Živjela Komuna, Živjela Komuna“. Sa prozora i balkona na zgradama vijorile su

se crvene zastave. Pjevala se Internacionala. Da bi poslije samo nekoliko dana radnici preuzeli vlast i formirali Parisku komunu.

Skoro pola vijeka, ili tačnije 49 godina kasnije u malenom Petrovcu lista komunista, zajedno sa onima koji su ih podržavali, ubjedljivo, skoro dvotrećinski, pobjeđuje na prvim slobodnim izborima i 3. septembra 1920. g. formira vlast – Crvenu komunu. Ova dva događaja mnogo toga povezuje.

I jedna i druga komuna nastaju poslije ratova, ona u Parizu čak i prije završetka Francusko-pruskog rata, a ova naša poslije I svjetskog rata.

ĐUROVIĆ: Možda nije najuputnije porediti Parisku i Petrovačku crvenu komunu. Ali, obje su, kako ističete u knjizi, imale veliku podršku građana.

ZENOVIĆ: I programski se većinom podudaraju u pokušaju da realizuju ideju slobode i jednakosti. Nude zajedništvo, dijeljenje resursa i prihoda, kao i neposrednu demokratiju, u kojoj svaki član ima istu moć odlučivanja. U Parizu zastupaju dodjelu fabrika na upravljanje radnicima, a u

Petokraka opet

sija

Godine 1975. povodom 55. godišnjice Crvene komune, grupa uglednih ljudi organizovala je svečano obilježavanje ovog događaja, prilikom čega je na Malom brdu postavljena crvena petokraka kao simbol antifašističke prošlosti.

Sijala je svake noći više decenija, a onda su opštinske vlasti posljednjih petnaestak godina, zanemarivši njen značaj i simboličku ulogu, praktično odustale od njenog održavanja, što je dovelo do višemjesečnih kvarova. Petokraka je krajem prošle godine renovirana i postavljena, i ponovo u slobodarskom kraju sija, kao podsjetnik na slavne pretke i opomenik da slobodu treba čuvati, kako to paštrovski kraj i Crna Gora čine vjekovima.

Petrovcu dodjelu zemlje bezemljašima. Zalažu se za odvajanje crkve od države, planiraju i konfiskaciju crkvene imovine (crkvene posjede u Buljarici dodijeliti onima koji hoće da ih obrađuju).

I jedna i druga komuna ugušene su silom.

Francuska vojska je poslije 72 dana ukinula Parisku komunu u krvi i uz broj žrtava koji se mjeri hiljadama. Crvena komuna je poslije brojnih represija, hapšenja i prebijanja, a na kraju uz opsadno stanje uz učešće žandarmerije, policije i vojske, srećom bez žrtava, prestala sa radom

tek 10. oktobra 1921. Trajala je 403 dana.

Pariska komuna je bila prva radnička revolucija i imala je ogroman uticaj na radnički pokret u čitavom svijetu, a i danas ga ima.

ĐUROVIĆ : Ko su bili Petrovački komunari ako u to vrijeme kod nas nije bilo radničke klase – nije bilo industrije ni fabrika?

ZENOVIĆ: Naravno, nijesu to bili tek obični zemljoradnici. To su bili naši pečalbari koji su se, poneseni idejom o pravednijem društvu, godinama unazad pridruživali radničkom pokretu u zapadnim zemlja-

ma, a naročito u Americi. Većina njih su postajali članovi radničkih udruženja i organizacija, kao i socijaldemokratskih i komunističkih partija. Poklanjali su značajnu pažnju svom idejnom obrazovanju i političkom uzdizanju, i aktivno se uključivali u društveni i kulturni život. Neki od njih su danju predvodili radničke štrajkove, tukući se sa štrajkbreherima i policijom, a uveče se družili sa značajnim američkim intelektualcima tog vremena.

Po povratku u domovinu, Veliki oktobar je dodatno podstakao njihova nastojanja i borbu za slobodno društvo.

ĐUROVIĆ: U istoriji prošlog vijeka, koji su obilježili ratovi i balkanski i dva svjetska rata Crvena petrovačka komuna ima posebno mjesto. To je prva pobjeda komunista i najava radničke borbe za slobodu, prava i borbu naroda za socijalno i nacionalno oslobođenje u vremenu kada se rađa i jača fašizam.

ZENOVIĆ: Crvena komuna za nas predstavlja događaj, po onoj Njegoševoj „đe je zrno klicu zametnulo“. Samo dvadesetak godina kasnije komunari i njihovi sljedbenici, njihova mlađa braća i rođaci, sa puškom u ruci predvode Trinaestojulski ustanak. Za sve vrijeme trajanja NOR-a do konačne pobjede nad fašizmom u petrovačkom kraju nije bilo nijedne neprijateljske puške. Na spomen-pločama podno spomenika na Kastelu urezana su 143 imena naših partizanskih boraca palih u borbama za slobodu širom nekadašnje Jugoslavije, civilnih žrtava fašizma, kao i poginulih u balkanskim i I svjetskom ratu. Žrtve za slobodu nijesmo nikada odvajali. Iznad njihovih imena u bronzi izliveno piše: PALI ZA ČAST, IME I SLOBODU. Oni su naša nepo-

reciva istina. Oni koji to ne poštuju, ako takvih kod nas uopšte ima, ne poštuju sami sebe. ĐUROVIĆ: To potvrđuju i podaci o učešću Paštrovića u Drugom svjetskom ratu… ZENOVIĆ: Crveni barjak iz 1920. godine ponijeli su rodoljubi ovog kraja učestvujući u legendarnim bitkama Narodnooslobodilačkog rata i revolucije širom nekadašnje države - od Pljevalja, preko Igmana, Neretve, Sutjeske i Zelengore, pa sve do Beograda i Istre. Poštujući tradiciju i ne zaboravljajući svoje pretke, 1942. godine, u jeku NOB-a i narodne revolucije, 430 zakletih partizana i 39 partizanki iz Paštrovića, Maina, Brajića, Pobora, Budve i dijela Boke bilo je u sastavu odreda ,,Stevan Štiljanović“. Na bojilištima i gubilištima negdašnje jugoslovenske domovine u Drugom svjetskom ratu život su dala 253 borca sa teritorije opštine Budva, od kojih 85 sa teritorije Petrovca. Zbog svega navedenog, kao i zbog još mnogo čega, jasno je da značaj Crvene komune daleko prevazilazi lokalne i regionalne okvire. Ona predstavlja mnogo širi – evropski fenomen. •

Promocija knjige o Durmitoru biće održana na Žabljaku 13. septembra

PODGORICA - Promocija knjige, monografije i vodiča ,,Durmitor – Nacionalni park“ autora mr Vlada Vujisića biće održana 13. septembra u 19 časova u skupštinskoj sali Opštine Žabljak. To će biti prva promocija na Žabljaku nakon čak četiri i po godine

od izlaska prvog izdanja te knjige. Riječ je o djelu koje je autor stvarao dvije decenije, a koje je, po ocjeni stručne javnosti, sveobuhvatni i najljepši vodič o Durmitoru. U njoj je opisano 80 uspona na 40 vrhova te planine, a ujedno je i bogata monografija sa više od 400 izuzetnih fotografija. Knjiga sadrži i opise pet kanjona, tri riječne doline, 18 gorskih jezera, durmitorskih dolina, površi, prevoja, Via Ferrate, Durmitorskog prstena, istorijata planinarstva na Durmitoru… Autor Vujisić će posjetiocima ispričati kako je prije 22 godine zavolio Durmitor, vraćao

mu se više puta svake godine, opisivao i fotografisao njegove ljepote i posvetio mu ovo svoje djelo. Ovo će biti prva promocija knjige na Žabljaku, a ranije je predstavljena u više regionalnih centara, gdje je maksimalno prepoznat njen kvalitet. Na promociji će govoriti direktor Turističke organizacije Žabljak Stojan Abazović i autor knjige. Pokrovitelji promocije su Opština Žabljak i Turistička organizacija iz tog grada. R.U.-I.

Naslovnica knjige

Zgrada „Crvene komune“ danas

Jovo Zenović

Neđelja, 7. septembar 2025.

Damar srca čovjeka lavine

Zvijezde nad Forte Mare i priča kako njemu ostaje nedokučivo to, ima li srce takt ili ritam. Daleko dolje, na Škveru, Zoro Martineti za mikrofonom, sa bokeškom pjesmom, možete ga gore i čuti; mlad kao i prije 58 godina kada je u bend, u Exodus stupio čovjek lavina, Dragoljub Đuričić.

Znate da je lagano mogao biti vrhunski, slavni sportista?

Trenirao i vaterpolo i plivanje. Kao tinejdžer osvajao i medalje i turnire u juniorskim konkurencijama. Ali je za njega, opet, mogla biti samo i isključivo muzika. Takt i ritam.

I opet: više od muzičara. Svi smo mi ovdje, tako skloni da od ljudi, kad jednom odu, činimo da budu više od čovjeka - nešto kao ideja, simbol, cijeli pokret ili kao neka (ne samo rok, ne samo muzička, ne samo ni karakterna, više od toga!) lavina… Pa onda i da smo spram takvih epoleta i etiketa - poslovično sumnjičavi. Ali, baš svako ko je pred taktom i ritmom života Dragoljuba Đuričića svjedočio o toj životnoj i muzičkoj sili - zna koliko je to „lavina“ ispravno.

Baš kao što je ta avgustovska noć bila na ispravnom kursu: Forte Mare, iznad vas zvijezde, ispod zaliv i sama pjena od mora. Jedno filmsko platno naše najljepše festivalske bine - i „Čovjek lavina“ Slobodanke Radun, za Dragoljuba, za Herceg Novi njegovog odrastanja i mladosti. Za početak putovanja jedne filmske priče i za sve one koje su njegova muzika i njegov bubanj i njegov ritam dotakli. Vjerujte, vrijedi.

„Meni je, ipak, najdraži početak“ - zato, neće ovo biti bilo kakav osvrt na Slobodankin film. Bilo šta, osim poziva da

Znate da je lagano mogao biti vrhunski, slavni sportista? Trenirao i vaterpolo i plivanje. Kao tinejdžer osvajao i medalje i turnire u juniorskim konkurencijama. Ali je za njega, opet, mogla biti samo i isključivo muzika. Takt i ritam

se u sedmicama i mjesecima pred nama nađete pred bioskopskim ili festivalskim platnom - i svjedočite o toj prapotopskoj sili od muzike - bilo bi nepravedno. Za sav taj put koji povezuje i Novi i Beograd i Cuce i Skopje i Njujork i… Pa i da jedan narativno i vizuelno sasvim konvencionalan dokumentarac (jer u kombinaciji arhivskih snimaka i intervjua ljudi koji su o Dragoljubu govorili Slobodanka nije željela

da pretjerano u prvi plan stavlja svoj filmski jezik) - potekne životnom radošću i energijom. I da taj film, svako za sebe - otplešete.

Zato ipak valja birati nešto drugačije. Neke priče o Dragoljubu koje nijesu stale u film - a koje bi bile samo poziv i uvertira - da film odgledate. Jer - opet i na kraju krajevanijesu ništa spram one osobenosti i neponovljivosti jednog od najvećih bubnjara koje su

jugoslovenski prostori ikad i imali - koje je Slobodanka Radun u svom filmu tako precizno uokvirila.

A priča, na početku, kaže i ovo: da je imao samo 16 godina kad je ušao u prvi bend. Zvali su se The End - a naš najslavniji bubnjar počeo je kao - basista. Već godinu kasnije osnivao je svoju grupu - Krune - sa dvije djevojke (Jelka Krstović i Biserka Vlaović) i Zoranom Vlaovićem

I znate zbog čega je Dragoljub prvi put sjeo za bubanj? Jer je Biserki nezgodno bilo da ih svira u mini suknji. I on - lagano, kavaljerski, nikakav problem… Odabere tad ono, što će mu biti i životni izbor i karta za vječnost jugoslovenskog rokenrola.

A šta su svirali: ma, klasične američke rok himne sa kraja šezdesetih. U jeku hipi ere, prije skoro šest decenija, dva tinejdžera i dvije tinejdžerke u višeglasju izvode, u svom Herceg Novom - „California Dreamin’“. Ne zvuči loše?

Pa, na primjer: da je Dragoljub i pobjednik posljednje crnogorske gitarijade održane u rokenrol eri! To su i njegovi posljednji nastupi sa crnogorskim bendovima, prije selidbe u Beograd i slave: zvali su se Veritas, pobijedili su u Budvi 1973. godine… A Exodus, najslavniji bend iz Novog? Njihov član bio je dva

puta. Sa njima pobijedio na gitarijadi 1969. godine. U bendu upravo taj Zoran - Zoro Martineti. Legenda grada. Taj VIG (Vokalno instrumentalna grupa, kako ponosno zvuči) Exodus je rokenrol bend koji bez prestanka postoji 58 godina! I to Crna Gora ima, a koliko mlađih muzičkih zaljubljenika, recimo u Podgorici ili Nikšiću - uopšte zna za njih… I malo o Zoru i kakav je to tip: od starta u bendu, sa trubom i kao vokal. A decenijama kasnije, kultni gradski tip fino odlučio - da nakon smrti jedinog gradskog odžačara, Njunja Karužića (isti onaj Njunjo čiju statuu, u zoru da niko ne vidi, makoše sa gradskog pločnika prošle sedmice) - da fino preuzme posao. I onda Zoro - jedini odžačar u cijeloj Boki. I divan muzičar. Osmijeh gradskog tipa sa Škvera i vječito mlad. Samo sa takvima i uz takve je mogao stasavati Dragoljub Đuričić. I samo da ga čujete, kako o Dragoljubu štosno i divno priča u filmu. Nego, na primjer, šta još nećete čuti u filmu: da je Dragoljub, u jednom zlatiborskom hotelu, svirao na dočeku Nove godine - za predsjednika Tita, 1977. godine. Ono, već kao ozbiljan i na jugoslovenskoj sceni afirmisan muzičar. I da je već godinu kasnije (decenijama prije onog koncerta na „Marakani“) svirao na turneji Zdravka Čolića

* * *

Čućete u filmu i, na primjer, mnogo i široko i sa pravomo Đuričićevoj karijeri u YU grupi. Za čiju je realizaciju i početak zaslužan jedan dru-

gi Crnogorac, mnogo važan za veliki bend: Ulcinjanin Bato Kostić… I, na primjer, zbog čega je Dragoljub želio da ode početkom osamdesetih iz YU grupe? Zbog čega je ušao u zamalo realizovan prelazak u Parni valjak - da bi se na kraju ipak našao u Skopju i u Leb i sol priči (ovo sve zvuči kao neki fudbalski transferi, ali - u najboljim jugoslovenskim bendovima, prije četiri i po decenije, knap je i bilo nešto tako)? Jer mu se, prosto - sviralo. U nesreći u Nišu bendu se zapalio kombi sa instrumentima i neki od njih su prošli sa težim povredama; u dužem periodu YU grupa je praktično zamrla… Iz benda ne bi svakako pošao bez blagoslova ostatka ekipe koju je mnogo volio i cijenio; dobio ga je od slavne braće Jelić

I šta još. Recimo, da je sa Leb i sol prvo sarađivao u pozorištu - pa onda snimao albume! Kakav talenat: njihove prve pjesme sa Đuričićem bile su za mjuzikl „Kapetan Džon Piplfoks“, pa za jednu predstavu „Let u mestu“.

A taj dio priče vezan za Skopje, Vlatka Stefanovskog i Makedoniju je, vjerujte, samo djelić onog raskošnog i skoro magičnog, što ćete o Dragoljubu i tim danima vidjeti i čuti u filmu… E, da - Dragoljub je svirao i na posljednjem sletu za Dan mladosti! Na Partizanovom stadionu, u maju 1987 - tada kao član Kerbera… Svirali su, sasvim simbolično - „Seobe“. Taj isti Đuričić bio je, početkom devedesetih i nakon povratka u Leb i sol, na korak od potpisivanja velikog ugovora za neke od najvećih američkih diskografskih kuća… I kakva greška: nakon sjajne američke turneje, u osvit jugoslovenskih ratova - oni odluče da se vrate u Skoplje. Neiskorištena šansa.

* * *

Ali, uopšte - kako govoriti o propuštenim šansama - za čovjeka koji je sa 30 muzičara svirao za više od milion ljudi, u beogradskoj protestnoj zimi, tamo u januaru 1997. godine? I bubnjem svijetu oglasiti i prorokovati pad Miloševića? Jer Dragoljub je bio sve to - i još više, i glumac i slikar i roditelj i mnogo brižan i nezaboravan prijatelj i muzičar koji je u Cucama, u svom Kobiljem Dolu, bogu iza nogu, u onom kršu na Cuckoj jeki znao i do 15.000 ljudi okupiti. I uvijek jedna sila koja dijeli, koja je za timski rad, za skladnu cjelinu; jer to je ritam i to je takt. Pružiti sebe za druge. I to je, iznad svega - bio životni damar Dragoljuba Đuričića. Pogledajte „Čovjeka lavinu“; naučite tu u filmu nešto važno za naša vremena. I svjedočite, u kojoj mjeri je Dragoljub i dalje živ; u taktu i ritmu srca koji ne mogu stati. •

Đuričić (četvrti slijeva) kao član YU grupe krajem sedamdesetih

Sa projekcije filma na tvrđavi Forte Mare u Herceg Novom

S. Stamenić

Piše: Stojan STAMENIĆ

Piše:

Marija IvanovIć-nIkIčevIć

Kada je sedmično emitovanje počelo, mini-serija „Mare of Easttown“ djelovala je kao vrlo dobra, ali ipak viđena krimi-drama sa misterijom ubistva u centru radnje. No, dok su epizode odmicale, čak i oni najupućeniji i najokorjeliji fanovi britanskih produkcija ovog tipa (naročito TV remek-djela „Happy Valley“) počeli su da polažu koplja ispred Kejt Vinslet i kreatorske vizije Breda Ingelsbija

ćudljIvI naratIv Ukapirali su i najveći skeptici tada da „Mare of Easttown“ možda jeste klasika kada su u pitanju proceduralci i istrage ubistva, ali i da se taj toliko puta rabljeni žanr ovdje ipak koristi malo drugačije. Prije svega, za dubinsko istraživanje transgeneracijske traume, te patnje jedne žene koja istražuje ubistvo lokalne djevojke i otkriva razne „kosture u ormaru“ u svojoj zajednici, dok paralelno bježi od suočavanja sa samoubistvom vlastitog djeteta.

Cijela „Mare of Easttown“ bila je velika siva zona sa opasno zamućenim granicama između dobra i zla, vrline i grijeha, lovaca i lovine. Niko tu nije bio potpuno čist; svi su zbog nečega osjećali krivicu, a Ingelsbi je težinu tog i takvog bitisanja sjajno prenio na male ekrane. Do te mjere uspjelo, da se na ona poređenja sa superiornom „Happy Valley“ brzo zaboravilo – i „Mare of Easttown“ dobila je pravo da je zovu najsvojom serijom, pravom bravurom u okeanu jednih te istih proceduralaca kojima ne prestaju da nas bombarduju.

Nešto slično može se reći i za „Task“ („Zadatak“), Ingelsbijevu novu mini-seriju čija prva epizoda 8. septembra slijeće na striming servis HBO Max, a iste večeri, u 20 sati, biće emitovana i na televiziji HBO. Nakon ekskluzivnog uvida u svih sedam epizoda (6066 minuta) i dalje je teško predvidjeti da li će odjeknuti kao Emi hitčina „Mare of Easttown“, ali jedno je sigurno – trebalo bi. Ova serija je to zaslužila. Iako ima neuredniji, ćudljiviji i tankoćutniji narativ, „Task“ je ponovo Ingelsbi u vrhunskom izdanju i krimi- drama koja ne prestaje da bombarduje melanholijom i mrakom, ali na koncu vaše povjerenje i strpljenje i te kako nagrađuje. Već poslije nekoliko minuta prve epizode znate da ste na Ingelsbijevom terenu, te da njegovi i vaši glavni (anti)junaci neće moći da se tako lako ukalupe u prototipove detektiva i počinitelja zločina. I neka to, nego je i narativ izokrenut naopačke, tj. kreator nas ne prevodi žedne preko vode i čuva veliko otkrovenje do finalne epizode kao u „Mare of Easttown“, nego vrlo brzo otkriva ko stoji iza zločina koji pokreću radnju - niza pljački u radničkom predgrađu Filadelfije.

Neđelja, 7. septembar 2025.

Love, a ulovljeni

Da li će Ingelsbijeva nova krimi-drama odjeknuti kao Emi hitčina „Mare of Easttown“? Teško, ali trebalo bi. Ova serija je to zaslužila. Iako ima neuredniju priču, i te kako nagrađuje za uloženo povjerenje

Za istragu je zadužen Tom Brandis (Mark Rafalo u prvom HBO projektu nakon nezaboravne mini-serije „I Know This Much Is True“), FBI agent koji je privremeno stavljen van stroja zbog porodične tragedije. Šefica Katlin Makginti (Marta Plimpton, sjajna u seriji „The Good Wife“) traži mu da se vrati u igru i oformi specijalni odred za istrage kako bi stao na kraj problemu koji bi mogao da razori cijelu zajednicu. Taj problem tiče se odnošenja novca iz skladišta bajkerske bande i narko-kartela „Dark Hearts“. Pljačkaši očigledno dobijaju dojave iznutra; neko od bajkera sjedi na dvije stolice i „forvarduje“ im ogromnu lovu, dok zalihe fentanila ostaju netaknute. I naravno da je to problemčina koja može da dovede do katastrofe zato što je samo pitanje časa kada će bajkeri sa Džejsonom (Sem Kili) i Perijem (Džejmi Mekšejn iz motociklističke poslastice „Sons of Anarchy“) na čelu pronaći počinitelje – i dići u vazduh i njih i cijelu Filadelfiju. U Tomov specijalni odred, po kojem je serija i dobila ime, upada prilično mladi i zeleni trojac. Najnesnađenije djeluje ljupka Lizi (Alison Oliver, zvijezda u usponu čiju je karijeru lansirala odlična mini-serija „Conversations with Friends“), patrolna policajka koja ranije nije imala s oktanskim istragama i narko-kartelima. O mnogo većem iskustvu, vjerovatno i o traumi iz prošlosti, svjedoči ćutnja njene nove koleginice Ejlije (Tuso Mbedu iz hipnotišuće mini-serije „The Underground Railroad“), vrlo tihe ali spretne kada je istraga u pitanju.

No, najinteresantniji u trojcu od starta je Entoni (Fabijan Frankel kojeg smo voljeli da mrzimo kao ser Kristijana Kola u „House of Dragon“). Čim sazna da je njihov nadređeni Tom zapravo sveštenik u penziji (!) kojeg je regrutovao FBI, na scenu stupa mladićev religijski skepticizam. Ipak, zlatni krstić oko Entonijevog vrata kasnije svjedoči i o dubokoj katoličkoj krivici, te gotovo karamazovski progonjenom liku čija će unutrašnja cijepanja dobiti odlične prilike da zasijaju u nastavku serije.

dIvna broMansa

Nego, pljačkaši kojima su za petama i Tomova specijalna jedinica, i pobješnjeli „Dark Hearts“ bajkeri. Iza maski dostojnih najgrozomornije Noći vještica – skriva se trojac do te mjere simpatičan, da ćete od starta željeti da ih zaštitite po svaku cijenu.

najviše troši na njega i Toma. Sa debelim razlogom i zarad humanizacije jednog sasvim običnog čovjeka kojeg je muka natjerala da stavi masku i uzme pištolj u ruke, ubijeđen da je to jedini način da porodici pruži bolji život. Nakon što mu je preminuo brat, Robija Prendergasta napustila je i supruga. Ostao je sam sa sinom Vajatom (Oliver Ajzenson), kćerkom Harper (Kenedi Mojer) i brataničnom Mejv (Emilija Džouns, još jedna sjajna zvijezda u usponu nakon role u oskarovskom hitu „Coda“ [2021] Šan

Heder). Na kćerku njegovog brata, koja ima samo 21 godinu, pala je odgovornost brige o djeci. I, ma koliko Mejv na prvu loptu djelovala kao klišeizirani ženski lik o koji se lomi sav patrijarhat malog mjesta - ona to nije. Isto kao što njen stric Robi nije tipičan „plavi okovratnik“ koji bira kriminal da dođe do prijeko potrebne love. Pogrešne odluke

Duga je spoiler lista koju nam je HBO isporučio uz skrinere, ali vjerujte – obrti koji slijede i saznanje o njima najmanje su bitni za doživljaj sedam me-

Metju Mekonahej za volanom autobusa

andrirajućih epizoda Breda Ingelsbija. Sve što je tipično u „Task“ brzo postaje atipično… I sve je podređeno samo jednom cilju – da obujete cipele protagonista. I da se zapitate što biste uradili da se nađete na njihovom mjestu, u svijetu u kojem je Bog u najbolju ruku zaćutao, ako ga već odavno nije napustio. U tom i takvom svijetu odrasli najčešće donose pogrešne odluke, a posljedice trpe nevini, naročito djeca. „Lako je pričati o oproštaju kada ti nijesi taj koji je nešto ili nekoga izgubio“, reći će u jednom trenutku Tom, taj sveštenik u penziji do te mjere izjeden nepravdom, ljutnjom i krivicom, da više nije u stanju da ikome išta oprosti. Naročito ne usvojenom sinu Itanu (Endru Rasel) koji mu je, u naletu manične epizode, usmrtio suprugu. I lišio majke njegovu biološku kćerku Saru (Fibi Foks, fantastična u „The Great“ i „Black Mirror“) i usvojenu Emili (Silvija Dionisio), sa kojima je tada i izgubio odnos. Saznanje što se zapravo događa u Tomovoj porodici, te zbog čega jedan od naših glavnih junaka traži utjehu na dnu flaše, stiže neobično „kasno“ s obzirom na to da je fokus na početku većinom na Robiju i njegovim klincima, naročito nakon što im se sticajem nesrećnih okolnosti priključi i Sem (Ben Luis Doerti). No, kada stigne, pukne kao šamar i seriji daje novu dimenziju i dinamiku. Tada se Tomove i Robijeve kockice dopunjavaju i preslažu, pretvarajući „Task“ u mozaik (katoličke) krivice, oproštaja, grijeha, potjere za osvetom i pravdom, duboke i iskonske potrebe za iskupljenjem. Mnogi likovi do kraja istinski potreZanimljive etičke dileme i sofisticirani likovi pretvaraju HBO mini-seriju

Jedan od njih (igra ga Oven Tig, sjajan u „Mrs. Fletcher“) neće se dugo zadržati na ekranu, što i pokreće lavinu s*anja sa kojima će morati da se izbore Klif (Raul Kastiljo) i Robi (Tom Pelfri, nominovan za Emi za gostujućeg glumca u hitu „Ozark“). E, njih dvojica dođu vam nešto kao Brajan Tajri Henri i Vagner Moura u Eplovoj potcijenjenoj seriji „Dope Thief“. Osim što se bave kriminalom pod krinkom lažnih uniformi (dok ovi foliraju da su FBI agenti, Ingelsbijev duo radi za Javno komunalno preduzeće), grade predivnu bromansu i bliskost kakvu mogu da dijele samo najbolji prijatelji što su štošta preturili preko glave. Ipak, Robi je mnogo bitniji od Klifa, pa se dobar dio minutaže u prvoj polovini serije

Prije nego što ga je proslavila mini-serija „Mare of Easttown“ Bred Ingelsbi bio je najpoznatiji kao scenarista krimi-trilera „Out of the Furnace“ (Skot Kuper, 2013) sa Kristijanom Bejlom i košarkaške drame „The Way Back“ (Gejvin O’Konor, 2020) sa Benom Aflekom

Sa filmskim skriptom okušao se i ove godine pišući za režisera Majkla Pirsa i Eplov, nažalost, tragično tanki triler „Echo Valley“ sa Džulijen Mur i Sidni Svini. No, već u petak, 5. septembra, Ingelsbija čeka veliki „popravni ispit“: pred publiku Međunarodnog filmskog festivala u Torontu tada stiže drama preživljavanja „The Lost Bus“, koji je čuveni Pol Gringras režirao po njegovom tekstu.

Glavne uloge u filmu, koji već 3. oktobra slijeće na striming servis Apple TV+, igraju Metju Mekonahej i Amerika Ferera. Priča je inspirisana istinitim događajima iz 2018. godine, a tiče se najvećih divljih požara koje je zapamtila Kalifornija. U prvoj većoj ulozi nakon ogromastične oskarovske pompe sa „Barbie“ (Greta Gervig, 2023), Ferera igra učiteljicu koja je zaglavila u šumi tokom izleta s odjeljenjem, a Mekonaheja je zapala rola vozača autobusa koji treba da ih odveze na sigurno. Miriše na akcionu hitčinu „Speed“ (Jan de Bont, 1994) sa Sandrom Bulok i Kijanu Rivsom? Možda, ali ipak očekujte nešto mnogo sofisticiranije… Od Ingelsbija svakako, ali naročito od Pola Gringrasa.

Mark Rafalo u još jednoj televizijskoj bravuri nakon HBO mini-serije „I Know This Much Is True“

Tom Pelfri kao grešni Robi spreman za velike glumačke zalogaje

Neđelja, 7. septembar 2025.

sne serije neće dobiti pravdu, ali ne postoji niti jedna sekunda kada nećete znati da je oproštaj uvijek vredniji od osvete, pa i od istine.

Put iskuPljenja

Ni Tom ni Robi nijesu heroji, oni su očajnici, pa i sanjari spremni da urade sve što je potrebno ne bi li barem malo popravili stvari. Ipak, važnije od toga hoće li u plemenitim a grešnim namjerama uspjeti jeste taj put do iskupljenja. Koliko je mračan, on je i briljantno oslikan u seriji „Task“. Koliko je mučan, toliko i nagrađuje. I koliko god bio istinski i adrenalinski uzbudljiv (baš onako po mjeri krimi-drame), toliko je i filozofski kontemplativan i emocionalno i etički zahtjevan.

Nijedna epizoda to bolje ne opisuje od šeste, od samog sadržaja do naziva sa referencom na Rumija. „Out beyond ideas of wrongdoing and rightdoing, there is a river“… Kakva epizoda, sa nasiljem koji eskalira na svakom koraku dok rijeka mirno teče i svjedoči ljudskoj gluposti i strasti, sve do momenta kada se (sko-

ro) cijeli slučaj raspetljava i svako svoj teret sa sobom odnosi. I ne, nije ovo nikakav spoiler, vidjećete kada pogledate. I da smo vam u tanka crevca sve prepričali, opet biste svu težinu te božje ćutnje i čovjeka osuđenog da sam sebi postane moralni kompas – na sopstvenoj koži osjetili. Da bi se to dogodilo, da biste od starta navijali za „negativca“ i pozitivca koji je sve samo ne (hrišćanski) savršen, morali su da se dogode promišljen scenario i režija koja sve prati sigurnom rukom, za što se i jesu pobrinuli režiseri Džeremaja Zagar i Sali Ričardson-Vitfild. Opet, vješto napisani i usmjereni likovi morali su i da se povjere odgovarajućim glumcima. Ansambl koji ih je oživio u „Task“ ne da je odgovorio zadatku, nego je za 10/10. Od Rafala se nakon „I Know This Much Is True“ nije ni očekivalo manje, ali fakat je da kod Ingelsbija ima prigušeniju, te na drugačiji način zahtjevnu rolu. Iznio ju je bez ijedne greške u koracima, otvarajući prostor i drugim članovima ekipe da zablistaju u najsvjetlijem izdanju uz Toma, lika koji je daleko od tvrdokornog i presposobnog FBI agenta. I prvo je čovjek –duboko grešan i pogrešan, pa tek onda istražitelj koji nekoga, bilo koga, treba da izvede pred lice pravde.

Žedni sanjar

Pročitali ste već sve one silne projekte pomenute u zagradama uz imena glumaca, jasno vam je da je Ingelsbi angažovao krem glumačkog svijeta, bili iskusni ili tek na početku obećavajućih karijera. No, teško ih je sve skupa dovoljno nahvaliti naročito zbog toga što su i najveći anonimusi poput Silvije Dionisio uspjeli da oslikaju cijele porodične tragedije na sopstvenom licu, a poznate face uspjele da izađu iz zone komfora pokazujući dodatni potencijal i kapacitet za još versatilniju igru.

Tu prvenstveno mislimo na deglamurizovanu Emiliju Džouns, koja je postala emocionalno sidro Robijeve priče, ali i na Alison Oliver i Fabijana Frankela, savršeno sposobne da kanališu male detalje koji život za karakterizaciju znače i učine da duboko marimo za njihov detektivski par. No, najsvjetlija glumačka tačka serije bez sumnje je Tom Pelfri koji je konačno, ali ko-na-čno dočekao priliku da pokaže kakve je sve predivne i preljudske haose spreman da iznese. Njegov Robi jedna je od najljepših tačaka ovogodišnje TV produkcije. Sanjar, a ne kriminalni mastermajnd. Prvo otac, stric i čovjek žedan ljubavi, pa sve ostalo.

Ona vječita etička dilema, da li je čovjek koji krade i/li ubije da bi nahranio i zaštitio sopstveno dijete, zaista grešan –jedno je od glavnih pogonskih goriva serije „Task“. Etičke dvojbe i zamke i čine je drugačijom od drugih serija ovog tipa, sa sve tonom koji bi se najbolje mogao opisati kao „Mare of Easttown“ susreće „Sons of Anarchy“. Njen tempo je često čudan i neobičan, sa klimaksom „već“ u šestoj epizodi i završnicom koja, pak, služi da se (ne)naučene lekcije zaokruže i stigne do zaslužene i vrlo kontemplativne poente. Zbog toga je i pitanje da li će „Task“ uspjeti da postane hit. „Mare of Easttown“ je ipak mnogo „urednija“ serija, iako se ne može reći da novom Ingelsbiju fali organskih obrta i narativnih trikova podređenih isključivo karakterizaciji, nikad jeftinim šokovima i tipičnim cliffhanger momentima. Priča je takva kakva jeste, pa uzmite ili ostavite, a uzećete je sigurno ako volite oktansku akciju i krv do koljena protkanu filozofskim dilemama.

I naravno, likove koji love, a ulovljeni su i ne mogu umaći. Ni od sebe ni od drugih, ni od krivice ni od grijeha, ni od Boga koji je odlučio da zauvijek zaćuti.

Pariski triler ,,Case 137“ Dominika Mola

Pečat ozbiljnih autora

Njemački režiser pušta nas kao gledaoce da svoj sud donesemo sami, dok nam on postepeno dodaje manje ili veće „tegove“ na obje strane metaforičkog „kantara“

Kada se naprave kako valja, policijski procedurali znaju da budu izvrsni filmovi - i da pritom s publikom iskomuniciraju neka važna etička pitanja na prijemčiv način. Nemački režiser koji je karijeru napravio u Francuskoj Dominik Mol je svakako jedan od savremenih majstora tog zanata.

Ne treba ići puno dalje od ovih stranica i pogledati šta je postigao sa svojim prethodnim filmom, „The Night of the 12th“ (2022), da bismo se uverili u tu tvrdnju.

Mol ima novi film koji je svetsku premijeru imao proletos u Kanu, a internacionalnu nedavno u Sarajevu. Imajući u vidu reakcije, kako kritike, tako i publike, ali i implikacije pitanja koje film postavlja, a koje nadilaze vremenski okvir u kojem je radnja smeštena, nikako ne bi smelo da čudi da „Case 137“ bude spominjan u kontekstu nagrada na kraju godine, naročito onih evropskih.

Isprva se čini da je to još jedan slučaj koji inspektorka Stefani Bertran (Lea Druker) mora da reši. Ona radi u unutrašnjoj kontroli policije, a slučaj se bavi potencijalnom upotrebom prekomerne sile na protestima Žutih prsluka koji su Pariz i Francusku potresali krajem 2018. i početkom 2019. godine.

Razlika je možda u tome što je mladić koji je povređen i trajno ostao invalid iz njenog rodnog grada, i to što su policajci bili u civilu i pod suviše uopštenom komandom, pa su stvarno reagovali kao „kauboji“. U svakom slučaju, Stefani i njene kolege, pre svega partner Benoa (Žonatan Turnbul), odlučuju da situaciju podrobno istraže.

U tome nailaze na razne prepreke. Od policajaca, naročito onih interventnih, čak se i očekuje da se drže zajedno, da otkrivaju što je manje informacija moguće „pacovima“ iz unutrašnje kontrole i da tako pokušavaju da zaštite ugled profesije, a zapravo svoje pozicije i privilegije. Porodica žrtve napada nije uverena u dobre namere poštene inspektorke, ali to ih ne sprečava da vrše pritisak i demonstriraju nezadovoljstvo ako nešto ne bude kako oni misle da treba. Ni svedoci nisu naročito skloni da se sami jave jer policiju pre svega vide kao organ represije, a ne kao servis građana, bar ne onih koji ipak imaju manje privilegija od vladajuće klase. Na to treba dodati i generalnu klimu nepoverenja u društvu, nespretne poteze u „visokoj“ i profesionalnoj politici, pa nam postaje jasno da je Stefanin trud možda sasvim uzaludan, ma koliko se ona vodila ispravnim idealima i profesionalnom etikom. Ceo film zapravo pratimo iz njene perspektive, stvari iz istrage, njenog neposrednog okruženja ili širih društvenih tokova saznajemo kad i ona. Tako da gotovo da možemo da osetimo njenu nelagodu kada je sin pita zašto svi mrze policajce, ili kada od bivšeg supruga otkrije da sin laže da su mu roditelji profesori da se ne bi sramotio pred drugovima. Međutim, toliki fokus na jedan lik može biti rizičan kada je situacija koja taj lik okružuje toliko nestabilna, fluidna i kompleksna.

Srećom, Mol nema pretenzija da donosi sud o Žutim prslucima, protestima (koji su u Francuskoj skoro pa stvar folklora) ili ishitrenim reakcijama policajaca kojima oni po-

nekad prelaze na drugu stranu zakona. Ne, on zapravo pušta nas kao gledaoce da svoj sud donesemo sami, dok nam on postepeno dodaje manje ili veće „tegove“ na obe strane metaforičkog „kantara“. Stilski, njegova „ruka“ ne treba da se preterano vidi i oseti i Mol se tog načela drži. Pažnja nam je preusmerena na glavnu glumicu, a Lea Druker je briljantna toliko da možemo reći da je ostvarila ponajbolju ulogu karijere, kao i na meritum stvari. To nikako ne znači da je Mol stilski dosadan i isprazan, naprotiv. Od finih detalja muzike, kako apstraktnije elektronske za podizanje napetosti kao originalne, do ambijentalno puštanih „evergrin“ hitova, preko ispranih zimskih boja u fotografiji Patrika Giringelija, njegovog odličnog osećaja za mikrogeografiju i autorovih sklonosti ka upotrebi različitih formata slike (tu imamo i snimke uličnih nadzornih kamera i one vertikalne „telefonske“) pa do herojskih poduhvata montažera Lorana Ruana da to sve drži na okupu, jasno nam je da je „Case 137“ jedan vrlo ozbiljan i ozbiljno urađen film. Jasan nam postaje i Molov legalistički i humanistički stav koji se možda može učiniti naivnim kada je puno „igrača“ u priči. Ali taj stav zapravo nije naivan, a zaključak koji na kraju donesemo možda zvuči mračno i cinično. Društvo se može umiriti, ali ne i pomiriti, nikada se ne može svima ugoditi ili naći srednji put kompromisa, zakon se može različito tumačiti… A pokušaji da ispravljamo „krive Drine“ osuđeni su na propast ako je sistem već namešten da štiti i održava sam sebe, dok društvo ostaje na vetrometini.

Piše: Marko stOjiljkOViĆ

Lea Druker fantastična u ulozi inspektorke u centru opsežne istrage

Emilija Džouns - emocionalno sidro priče Grozomorne maske, a simpatični pljačkaši

Pobjeda bi odjeknula

PODGORICA - Idealan start u 30. jubilarnoj sezoni Lige šampiona rukometašicama OTP Group Budućnost donio bi ogromno samopouzdanje u grupi A i pred gostujući duel sa Storhamarom.

U Podgoricu danas stiže Debrecin, odlično poznat rival ,,plavima“, najbolja četvrta ekipa mađarskog prošlogodišnjeg šampionata i daleko od toga da ima snagu koja ih stavlja u položaj apsolutnog favorita. Pitanje je da li je uopšte favorit u današnjem meču koji je zakazan za 16 sati, jer naš tim ima adute, kvalitet i mladost, koji bi, ako se dobro upakuju, prije svega u taktičkom dijelu, mogao da sruši ekipu od sedam internacionalki sa dvije golmanke.

Gošće iz Mađarske su krenule sa takmičarskim ritmom, slavile su na startu domaćeg šampionata, dok su naše đevojke, nakon bazičnih priprema u Pljevljima i rada u Podgorici, odigrale pet kontrolnih utakmica (četiri pobjede i poraz) protiv rivala koji ni blizu nemaju kvalitet ni jedne od ekipa sa kojima će vodite borbe u grupi A. Ali, bolje išta nego ništa. I svakako da je bilo korisnije igrati sa Lokomotivom, Đorđe Petrović, Metalurgom i Borom, nego između sebe. - Iza nas je period od pet mjeseci u kojem nijesmo imali takmičarsku utakmicu, a danas se čeka meč sa izuzetno dobrom ekipom Debrecina, čiji kostur tima je već duži niz godina zajedno. Sigurno je da su protivnice uigrane i motivisane i moramo na pravi način da odgovorimo na to - kazala je Nina Bulatović Budućnost bi trebalo u ovu sezonu da gura i mlade igračice, jedna od njih je van terena - Nina Ramusović, ali će

Budućnost je ozbiljan protivnik, veoma iskusan tim koji godinama igra u Ligi šampiona. Želimo da mnogo pro tiramo iz Lige šampiona, a i iz ove utakmice. Ako odigramo onako kako smo zamislili, imaćemo šansu da osvojimo bodove, a to je naš cilj - kazao je Zoltan Silađi trener mađarske ekipe

Naša ekipa i dalje može da se pohvali rekordnim brojem utakmica u Evropi - 334, što je dvije više od Krima. Debrecin ima mnogo manje iskustva na ovom nivou. Posljednji put dva tima srela su se u grupnoj fazi - u sezoni sezoni 2023/24, oba puta rival je bio bolji (27:22 i 27:21)

Rezultati

Grupa A Bistrica-Storhamar 22:20 Danas 14.00 - Borusija Dortmund-Đer 16.00 - OTP Group Budućnost-Debrecin 16.00 - Esbjerg Mec Grupa

za izazove i težinu koju nosi kapitenska traka kluba. Smatram da imam iskustva da pomognem ekipi. Ali ne bih više o sebi, najbitnije je da ekipa Podgoričke

se brzo priključiti takmičarskim obavezama. Neke od juniorki su dobijale šansu u pripremnom periodu, odnosno u kontrolnim utakmicama, pa se očekuje da na isti način stručni štab odreaguje u Ligi šampiona. Naravno, oslanjaće se,

a i prirodno je, Bojana Popović sa saradnicima, na provjerene i iskusnije đevojke, ali ova sezona mogla bi da bude i berićetna za mlade crnogorske reprezentativke.

- Radile smo jako kvalitetno, sa pravim pristupom, i sigur-

no je da ćemo da damo sve od sebe da otvaranje sezone u Ligi šampiona krunišemo pobjedom – poručila je Bulatović. Šampion Crne Gore za ovu sezonu angažovao je tri pojačanja, najzvučnije je srednji bek Itana Grbić, ko-

ja se poslije četiri godine vratila u Podgoricu. Sa Itanom na ovoj poziciji je Nikolina Marković, a kada bude potpuno fit i Ramusović.

- Mnogo mi je drago što sam se vratila na mjesto gdje je sve počelo za mene. Spremna sam

Moto GP, ništa novo ni u Barseloni

PODGORICA – U najavi je spektakl na legendarnoj stazi u Monci, nakon što je Maks Ferstapen, osvojio pol ispred vozača Mercedesa Norisa i Oskara Pjastria. Dobar plasman ostvarili su aduti Ferarija Šarl Lejker i Luis Hamilton, koji će od 15 sati startovati sa četvrte, ali, nažalost, Britanac zbog kazne će krenuti sa 10. pozicije. U prvih deset bili su još Džordž Rasel, Kimi Antoneli, Gabrijel Bortoleto, Fernando Alonso da Landa i Juki Cuno-

PODGORICA - Mark Markes je u Barseloni stigao do 14. pobjede u sprintu. Vozač Dukatija je iza sebe ostavio Fabija Kvartarara i Fabiju di Đanantonija Odlično je startovao Aleks Markes, ali je izletio sa staze, dok je Kvartararo samo u početku uspijevao da se odbrani

od napada vodećeg u generalnom plasmanu. Za visoku poziciju borio se Pedro Akosta, ali je na kraju završio kao peti ispred Enee Bastijaninija i Breda Bindera. Žoan Zarko je bio sedmi, a među 10 najboljih su Ai Ogura i Raul Fernandez

Frančesko Banjaja uspio je sprint da završi kao 14. i to nakon što je startovao sa 21. pozicije. Tragičari su bili, pored Aleksa Markesa, Marko Beceki, Fermin Aldeger i Luka Savadori. Trka počinje u 14 sati. A. M.

Sjajan nastup naših takmičara

PODGORICA - Bokseri Bijelog Polja sa maksimalnim učinkom završili su nastup na memorijalnom turniru ,,Vlastimir Stanišić Laci“ u Prokuplju, koji je ujedno bio i prvo kolo regionalne lige Open Balkan. Bokserski klub Bijelo Polje u

POPUNJENE TRIBINE ZNAČILE BI ,,PLAVIMA“: Nina Bulatović i Itana Grbić

Neđelja, 7. septembar

Šou Matee Pletikosić

Matea Pletikosić, crnogorska reprezentativka, predvodila je Podravku u trijumfu protiv norveške Sole (31:26) sa 13 golova iz 17 pokušaja, a dodala je i dvije asistencije. Srednji bek hrvatske ekipe očigledno je u sjajnoj formi, zato ne čudi što je bila centralna ličnost na premijeri elitnog takmičenja.

Grbić: Povratak kući posebna emocija

Itana Grbić je u karijeri nastupala za renomirane klubove, posljednja stanica, pred povratak u Podgoricu, bio je Krim, a prije slovenačke ekipe igrala je za Brest, FTC, Bukurešt i Vardar. Srećna je što je ponovo kod kuće. - Za početak - trener se nije promijenio i to me raduje. Ove četiri godine su bile jako teške i izazovne za Budućnost. Želim da zahvalim svim ljudima koji su ostali tu i borili se da klub ponovo bude na visokom nivou. Trideset godina u kontinuitetu igranja Lige šampiona dovoljno govori o kakvom se klubu radi. Ja sam u međuvremenu promijenila nekoliko klubova, igrala u vrhunskim sredinama i srećna sam zbog tih iskustava. Ali povratak kući je posebna emocija - jasna je Grbić.

igra dobro i da se protiv Debrecina ostvari pobjeda - jasna je Grbić.

Kapitenka ,,plavih“ je istakla da prvi rival ima više iskustva, kao i to da bi trijumf bio značajan na psihološkom planu. - Biće teško protiv Debrecina, kao i protiv većine rivala u grupi, koji imaju više iskusnih igračica. Mi smo ekipa koju čine uglavnom mlade rukometašice, uz nekoliko nas starijih. Važno je da krenemo trijumfom zbog samopouzdanja i energije za nastavak takmičenja.

Napomenula je Grbić da nikad nikome nije bilo lako da igra u Podgorici.

- Posebno nas raduje što prvi meč igramo kod kuće. Kao i ranijih sezona ključ za trijumf je u odbrani.

- Naš glavni adut je odbrana, iz koje izvlačimo energiju i prenosimo je na ostale segmente igre. Srednji bek Budućnosti ima poruku za navijače:

- Pozivam publiku da dođe u što većem broju i pruži nam podršku. Njihova energija nam je uvijek bila vjetar u leđa. Ana MARKOVIĆ

Milenkovići treniraju sa Milanom

PODGORICA – Dvojica talentovanih crnogorskih odbojkaša, braća Vasilije i RastkoMilenković, već nekoliko dana treniraju u Milanu, klubu italijanske Superlige, koji je prošle sezone bio šesti u ligaškom dijelu, a eliminisan je u četvrtfinalu plej-ofa od vicešampiona Lubea.

Osim što će pomoći procesu treninga milanskog kluba u sklopu priprema za predstojeću sezonu, u odsustvu šestorice igrača koji se sa isto toliko reprezentacije pripremaju za Svjesko prvenstvo na Filipinima, iz istog razloga i prvog trenera Roberta Pjace (selektor je Irana), naši seniorski reprezentativci su dobili šansu i da se dokažu, kako bi eventualno ovog ili nekog narednog ljeta obezbijedili sebi ostanak u ovom italijanskom klubu, koji je osnovan 2010. godine, a 2021. godine je osvojio Čelendž kup. Pored Vasilija (19 godina, primač servisa) i Rastka (21 godina, tehničar), u istoj ulozi na treninzima Milana su i dvojica mladih kolumbijskih odbojkaša, 17-godišnji primač Majkol Ajzak Ortiz Kastanjeda i 19-godišnji tehničar Huan Esteban Restrepo Orosko Milano, time, nastavlja tradiciju skautiranja mladih „gostujućih igrača“ (termin korišćen u saopštenju kluba sa sjevera Italije), a sportski direktor Fabio Lini je prepoznat kao neko ko ima „njuh“ da pronađe velike talente, koji kasnije naprave uspješne karijere u seniorskoj

odbojci. Njegovo posljednje otkriće je 22-godišnji belgijski korektor Fere Regers, koji je prije dvije godine stigao u Milano, jedan od najboljih napadača u protekle dvije sezone u Italiji. - Naš cilj je da uvijek gledamo unaprijed, da dajemo šansu mladim talentima da treniraju sa ekipom iz Superlige, što je za njih jedinstveno iskustvo, ali i da klub bude u centru međunarodne panorame mladih igrača. Sa smanjenim rosterom ovih dana, podrška ove četvorice mladih igrača je ključna u dinamici treninga. Zahvaljujući odličnim odnosima sa

Svjetsko prvenstvo za odbojkašice na Tajlandu

agentima, kao što smo to činili i u prošlosti, dočekali smo ova četiri interesanta igrača da sa nama odrade dio naših treninga – rekao je Fabio Lini. Inače, Milenkovići su u Milano stigli posredstvom Budvanina Miloša Nikića, nekadašnjeg proslavljenog odbojkaša Budvanske rivijere, ali i reprezentacije Srbije (nakon obnavljanja nezavisnosti odabrao je da igra za „orlove“), sa kojom je osvojio osam medalja, a najveći uspjeh mu je osvajanje zlata na Evropskom prvenstvu 2011. godine. Nikić je igrao u Milanu, u sezoni 2007/08, prvoj u inostranstvu po odlasku iz Bud-

Italija i Turska u finalu

PODGORICA – Odbojkašice

Italije i Turske boriće se za titulu prvaka svijeta, na šampionatu koji se održava na Tajlandu.

Pobjednik u finalu će preuzeti krunu od Srbije, koja je eliminisala već u osmini fi-

Prokuplju nastupio je sa tri boksera.

Kadet Savo Šarčević je u kategoriji do 52 kg, nokautom u prvoj rundi, savladao Veljka Stankovića, člana BK Manča iz Leskovca. Junior Milutin Šćekić (do 54kg) bez borbe je slavio protiv Lazara Dimitro-

va iz Štipa, dok je Omar Bahović (do 60kg) prekidom u prvoj rundi pobijedio Andriju Stojanovića iz Viteza. Ekipu su predvodili trener Mugoša Kovačević i Budo Radošević.

- Oduševili smo prisutne na turniru i pokazali odličan boks.

Čestitam momcima na prikazanom - kazao je Kovačević. Na reviji u Prokuplju održano je 37 borbi, u konkurenciji kadeta, juniora, omladinaca i seniora. Nastupili su bokseri iz Srbije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije. R. P.

nala od Holandije. Italija, aktuelni olimpijski šampion iz Parizam u polufinalu je pobijedila Brazil sa 3:2 (22:25, 25:22, 28:30, 25:22, 15:13). Italijanke su do pobjede vodile Ekaterina Antropova sa 28 poena, Mirijam Silja sa 21 i Paola Egonu sa 11 poena. U ekipi Brazila najefikasnije su bile Gabrijela Braga Gimaraeš sa 29 poena i Rozamarija Montibeljer sa 20 poena. Turska se finale izborila pobjedom protiv Japana sa 3:1 (16:25, 25:17, 25:18, 27:25). Tursku je

Juniorsko prvenstvo Evrope u džudou

PODGORICA - Crnogorska džudo reprezentativka Jovana Mrvaljević kao sedmoplasirana završila je nastup na juniorskom Evropskom prvenstvu u Bratislavi.

Mrvaljević je na startu takmičenja u kategoriji preko 78 kg eliminisala Rozu Mane iz Portugala, dok je u drugoj borbi poražena od Izraelke Alme Juli Mišiner. Na startu repasaža bolja je bila Rumunka Roza Vize, pa je crnogorska džudistkinja morala da se zadovolji sedmom pozicijom. U kategoriji do 90 kg Stevan Nikčević je u prvom kolu poražen od Luke Karelišvilija iz Gruzije, dok je Stefan Ko-

RADIĆ: Dogovor od

ranije, Rastko se poslije toga vraća kod nas

Za razliku od Vasilija koji je od Budve dobio odriješene ruke da (uz obeštećenje) traži novi klub, Rastko Milenković je u Milano otišao usred priprema Budućnost voleja, kluba u koji je stigao ovog ljeta iz Budve, uz obeštećenje jer je bio pod ugovorom sa šamponom države.

- To je bio dogovor od ranije da ode sa bratom da ih vide i on se poslije toga vraća kod nas – kazao je za Pobjedu Dejan Radić, trener Budućnosti. Na pitanje da li može da se dogodi da Rastko, ako zadovolji ukuse Milana, ostane u Italiji, Radić je odgovorio: - Za predstojeću sezonu ne mogu da ga uzmu –pojasnio je Radić.

vanske rivijere, ali ne u istom klubu jer je njegov ugašen prije 17 godina. S. JONČIĆ

predvodila Melisa Vargas sa 28 poena. Kapiten Eda Erdem i Ebra Karakurt postigle su po 13 poena, a Zehra Guneš 12 poena. U ekipi Japana najefikasnije su bile Jukiko Vada sa 22 poena i Maju Išikava sa 19 poena. Turska je prvi put u finalu, dok je Italija dva puta igrala meč za titulu, a šampion svijeta je bila 2002. godine Finale se igra u danas od 14.30 časova po našem vremenu. S. J.

vinić (preko 100) bio uspješan na startu i pobijedio Španca Rodriga Garsiju Rohasa. U drugom kolu izgubio je od

Rastko i Vasilije Milenković na treningu Milana

Njemca Mortaza Suhe. Na juniorskom šampionatu Evrope učestvuje 364 juniora i juniorki iz 43 države. R. P.

Finska izbacila Srbiju

PODGORICA – Finska je priredila pravu senzaciju u osmini finala Eurobasketa, jer je eliminisala, vjerovatno, prvog favorita za zlato Srbiju, sa 92:86 (28:24, 14:24, 24:18, 24:20), za plasman u četvrtfinale, gdje će igrati sa pobjednikom meča Francuska – Gruzija. Finci su u prvoj četvrtini vodili 11 razlike (20:9), ali je meč odlučen u finišu, kada je Elias Valtanen pogodio osam poena u posljednja dva minuta za 87:81, da bi sudbinu zapečatio Lauri Markanen sa dva bacanja za nedostižnih 89:81, na 34,9 sekundi do kraja. Markanen je predvodio Fince sa 29 poena i osam skokova, Mikael Jantunen je dodao 15 poena, a Miro Litl i Valtanen po 13. Srbiji je bio nedovoljan učinak Nikole Jokića od 33 poena i osam skokova, dok je Nikola Jović upisao 20 poena. Njemačka se mučila 30 minuta sa Portugalom, a onda je u posljednjih 10 minuta „počistila“ Portugal 85:58 (17:12, 14:20, 21:19, 33:7) i izborila prolaz u četvrtfinale, gdje će da igra sa pobjednikom meča Italija –Slovenija.

Njemačku su predvodili Franc Vagner sa 16 poena, sedam skokova i pet asistencija, Denis Šruder sa 16 poena i Isak Bonga sa 15 poena i sedam skokova. U ekipi Portugala najefikasniji je bio Nemijas Keta sa 18 poena, uz 11 skokova i jedini je sa dvocifrenim brojem poena. Švedska je prošla u osminu finala zahvaljujući pobjedi

Velike Britanije protiv Crne Gore, a onda je u prvom meču nokaut faze pošteno namučila favorizovanu Tursku, koja je na kraju slavila 85:79 (20:23, 17:19, 26:13, 22:24). Skandinavci su na poluvremenu vodili 42:37, Turska je u trećoj četvrtini preokrenula i povela 61:50, ali je Švedska sredinom posljednjeg kvartala izjednačila na 69:69, potom i 76:76, tri minuta prije kraja. Ipak, Turska je sa šest poena u nizu prelomila meč i stigla do pobjede. Selekciju Turske predvodio je Alperen Šengun sa 24 poena, 16 skokova i šest asistencija, Džedi Osman je dodao 17 poena, a Erdžan Osmani 14 poena i devet skokova. U švedskom timu najefikasniji su bili Ludvig Hakanson sa 16 poena uz pet asistencija, Viktor Gade-

fors sa 15 poena uz sedam skokova i Pele Larson sa 15 poena, uz po pet skokova i asistencija. Turska će u četvrtfinalu igrati protiv pobjednika duela Bosne i Hercegovine i Poljske. Najzad, u baltičkom duelu Litvanija je eliminisala domaću Letoniju sa 88:79 (28:18, 19:19, 19:17, 22:25). Najefikasniji kod reprezentacije Litvanije bio je Arnas Velička sa 21 poenom, uz 12 asistencija i pet skokova. Po 18 poena su dodali Ažuolas Tubelis, koji je upisao i 12 skokova, i Deividas Sirvidis, koji je zabilježio i sedam skokova. U timu Letonije najefikasniji je bio Kristaps Porzingis sa 34 poena, uz 19 skokova. Jedini preostali dvocifreni strijelac kod reprezentacije Letonije bio je Rihards Lomažs sa 21 poenom, uz sedam asistencija. Reprezentacija Litvanije će u četvrtfinalu igrati protiv pobjednika duela između selekcija Grčke i Izraela.

Danas se igraju preostala četiri meča osmine finala, sastaju se Poljska – Bosna i Hercegovina (11 časova), Francuska –Gruzija (14.30), Italija – Slovenija (17.30) i Grčka – Izrael (20.45). S. J.

Tim u sastavu Vladimir Mijač, Kenan Nikočević i Arijan Kočan, na putu do finala eliminisao je Kuvajt, Italiju i Indoneziju.

Memorijalni turnir ,,Stevan

Ćele Vilotić“

Poraz nakon velike borbe

Crna Gora 1

Portugal 2

KULA - Stadion ,,Milan Sredanović“. Sudija: Aleksa Grahovac (Srbija). Golovi: 0:1 Fererira u 48, 0:2 Gonsalveš (p) u 80, 1:2 Jovanović u 85. CRNA GORA: Đurović, Kojić (od 83. Mugoša), Martinović (od 83. Božović), Vlahović (od 83. Ražnatović), Savović, Šćekić, Raičević (od 62. Brajović), Šaranović (od 69. Jauković), Krajina (od 69. Danilo Pejović), Vukoje (od 62. Jovanović), Redžepagić.

PORTUGAL: Da Silva, R. Silva (od 74. Soareš), Li, Daiber (od 74. Silva), Rodrigeš (od 46. Biopa), Rui Silva (od 46. Sousa), Fortes (od 66. Gonsalveš), Silva (od 74. Patrao), Meireles, Fereira, Kunja. Omladinska fudbalska reprezentacija Crne Gore poražena je od Portugala u drugom kolu memorijalnog turnira ,,Stevan Ćele Vilotić“.

Nakon velike borbe, Portugal je došao do pobjede rezultatom 2:1.

Početkom drugog poluvremena Tijago Fereira je doveo svoj tim u vođstvo, dok je prednost udvostručio Flavio Gonsalveš iz jedanaesterca u 80. minutu. Konačan rezultat postavio je Matija Jovanović pet minuta kasnije. - Odigrali smo mnogo bolje nego protiv Srbije u svim segmentima igre. Ovo je način na koji treba da igramo protiv jakih ekipa kao što je Portugal. Prije svega, naš pristup, odnos i angažman su bili na mnogo većem nivou nego u prvom meču. Takođe, na taktičkom planu odigrali smo ve-

oma kvalitetno. Nažalost, nijesmo izbjegli poraz, ali je sve osim rezultata bilo na zadovoljavajućem nivou. Napravili smo nekoliko promjena u startnoj postavi u odnosu na prvi meč, svi su dobili priliku i svi odgovorili zadatku. Primili smo golove iz jedne greške i jedanaesterca, zatim postigli gol i pravili pritisak, ali nijesmo uspjeli da izbjegnemo poraz, rekao je selektor Nenad Vukčević U posljednjem kolu, naša selekcija sastaje se sa Mađarskom. Taj meč na programu je 9. septembra od 15 časova. R. P.

PODGORICA - Crnogorski karatista Balša Vojinović osvojio je zlatnu, dok je muški kata tim bio srebrni na turniru Serije A u Salcburgu.

Vojinović je u finalnom meču kategorije do 60 kilograma pobijedio Japanca Hirokija Ita. Borba je završena neriješeno (2:2), ali je Vojinović slavio zahvaljujući prvom osvojenom poenu. Član Iskre do zlatnog odličja došao je nakon sedam pobjeda.

Na putu do finala eliminisao je Hrvata Lovra Maslova 1:0, Mikelea Kalinija iz San Marina 8:0, Harija Sanka iz Malezije 4:1, na preglasavanje Njemca Florijana Obica (0:0).

U četvrtfinalu pobijedio je Poljaka Bartoša Vojčehovskog 3:1, a u polufinalu zvaničnog prvaka svijeta u konkurenciji mlađih seniora Nurija Kilića iz Turske 4:0. Kata tim je u finalnom meču poražen od Turske 42,2041,10.

Od ostalih crnogorskih karatista Helena Backović (do 55) je završila na sedmom mjestu, dok je Jovana Damjanović (preko 68) nastup završila u prvom kolu.

U kategoriji preko 84 kilograma, Dušan Bjelić i Ljubiša Marić zaustavljeni su u trećem, a Nemanja Jovović u drugom kolu.

Crnogorske karatiste u Salcburgu predvodili su selektori Žarko Raković i Almir Cecunjanin R. P.

Druga fudbalska liga, 4. kolo

Beranci čuvaju vrh

PODGORICA – Beranci ni nakon četiri kola ne znaju za poraz, a nijesu primili ni gol. U 4.kolu izabranici Bobana Akovića savladali su Internacional 2:0, pa sada drže prvo mjesto sa 10 bodova. Terensku inicijativu Berane je „naplatilo“ u 29.minutu - Aldin Mušović je fintom šuta prevario Mira Tomića koji je uklizao i srušio 22-godišnjeg napadača u kaznenom prostoru. Odgovornost je preuzeo Srđan Bošković i pogodio za 1:0.

Odmah na startu drugog dijelu igre duplirali su prednost domaći. Igrao se 53. minut kada je na centru pogriješio Miloš Radulović i poslao preslabu loptu ka svom golmanu što je iskoristio Mušović i krenuo da juriša ka Milovanu Vujisiću. U međuvremenu mu se na drugoj stativi otvorio Viktor Kuč koji je uspio da pošalje loptu iza leđa Vujisića i postavi konačan rezultat. U istom terminu Grbalj je na stadionu Solila savladao Igalo 2:0. Grbljani su osigurali pobjedu u posljednjoj sekundi sudijske nadoknade pogotkom rezerviste Aleksandra Krstovića

Fudbaleri Iskre savladali su u gostima Podgoricu 1:0. Momenat koji je odlučio meč viđen je u 61.minutu - Šćepanović je dodao na desnu stranu do Pavićevića koji je pogodio za 0:1. Minimalnu pobjedu u gostima upisao je i Rudar i to protiv Koma. Rudar je u 69. minutu stigao do pobjedonosnog pogotka. Kapiten Ognjen Kasalica poslao je loptu u kazneni prostor Zlatičana, a tamo se najbolje snašao Kalistus Zama Ekene koji je pogodio za tri boda. Otrant je produbio krizu Lovćena - 3:0. Goste je do prednosti doveo Muharemović već nakon osam minuta igre, da bi Vujačić u 24. udvostručio prednost, a konačan ishod postavio je Rudović pet minuta prije kraja sa bijele tačke. R. P.

PODGORICA - Crnogorski fudbaleri zaslužili su aplauz za borbu i energiju, pa i igru u određenim momentima meča sa Češkom, ali je još jedan njihov meč završen sa gorkim ukusom - ,,ponosni lavovi“ slavili su s 2:0, ukupno sedmi put trijumfovali u isto toliko okršaja sa ,,sokolima“ i na polovini kvalifikacija ostavili ih bez realne šanse da se plasiraju na Mundijal.

Gosti su pod Goricom golove dali na početku i kraju utakmice – prvi je bio evrogol, drugi rutinska realizacija iz kontre kada su svi naši igrači u polju krenuli po izjednačenje. - Odigrali smo pravu mušku utakmicu, pokazali da vrijedimo, ali nama nije ušlo ono što je Česima. Na primjer onaj šut Andrije Bulatovića, koji je još bolje šutirao od Červa i ipak pogodio prečku, dok je Čeh već u trećem minutu dao evrogol... Pa onda ona šansa Dritona Camaja i još mnoštvo situacija iz kojih smo mogli da postignemo gol. Nijesmo imali sreće i ne možemo biti zadovoljni rezultatom, ali sigurno je da smo pokazali ozbiljan kvalitet – rekao je Vasilije Adžić, koji je ušao u 70. minutu. Crna Gora je prije dvije noći izgledala bolje nego protiv istog rivala u junu (bilo je takođe 2:0), kada su Česi glatko slavili u Plzenju, a naša selekcija bila bez ikakve reakcijekao istrošena baterija, blijeda, bezidejna... U uzvratnom meču makar je energija bila na višem nivou – publika je to prepoznala, mada su najvatreniji navijači sa sjeverne tribine već nakon pola sata prestali sa pjesmom zbog sukoba sa Savezom i ostavili ekipu na cje-

Detalj sa meča Kom - Rudar

D. MIJATOVIĆ

Osmina nala Eurobasketa

Karate turnir Serije A u Salcburgu

Detalj sa meča Finska - Srbija

Neđelja, 7. septembar 2025.

,,Sokoli“ bez sistema i ideje pod vođstvom legendarnog Hrvata

Crna Gora sa Prosinečkim: Haotična i sa malo nade

PODGORICA - Haotična – i kad se brani i kad napada, i kad je autsajder i kad je favorit, i kod kuće i na strani. Takva je fudbalska reprezentacija Crne Gore pod vođstvom Roberta Prosinečkog. Samo je prvi meč pod vođstvom legendarnog Hrvata, prijateljski sa Bjelorusijom u martu 2024. u Antaliji, bio ohrabrujući. Nažalost, bila je to lažna nada jer vrlo

brzo postalo je jasno da Robijeva Crna Gora nema ,,ni glavu, ni rep“, da ne funkcioniše plan A, a da plan B ne postoji, da tako vođena nema budućnost iako ima igrače na koje može da se osloni u narednih 10 i više godina. Od duela Lige nacija gdje su ,,sokoli“ ispali iz B divizije sa samo jednom pobjedom u šest mečeva (i taj trijumf nad Turskom bio je lažna slika), za-

Naši fudbaleri trenirali nakon poraza od Češke, danas putuju u Zagreb na megdan Hrvatskoj

Adžić: Ne prihvatamo da više nemamo šansi za Mundijal

dilu u ključnom meču. - Demonstrirali smo kvalitet, napali Češku, ali dali su rano prvi gol, a drugi kad smo svi jurnuli naprijed. Publika je prepoznala da smo se borili i dali sve od sebe, a to je najbitnije kad se nosi ovaj grb – kazao je Adžić. Prosinečki je protiv Češke napravio makar jednu dobru stvar – konačno je u takmičarskom meču dao šansu Andriji Bulatoviću i Adžiću, u startnoj postavi bio je Milan Vukotić, debitovao je Milan Roganović

Sjutra na gostovanju Hrvatskoj mlađa garda mogla bi da dobi-

je još više prostora. - Na selektoru je odluka ko će igrati - prokomentarisao je Adžić. Meč na ,,Maksimiru“, prvi u istoriji sa Hrvatskom, ogroman je izazov. - Što se tiče Hrvatske ne treba trošiti riječi, o njima sve govore plasmani na posljednja dva svjetska prvenstva, imaju igrača koji je osvojio Zlatnu loptu, Luku Modrića... Idemo u Zagreb da damo sve od sebe i borimo se za grb koji nosimo, vjerujem da ćemo pokazati da vrijedimo – istakao je Adžić. Šanse ,,sokola“ da osvoje makar drugo mjesto u grupi L sve-

dene su na minimum, gotovo da ne postoje, jer sada moraju da pobijede Hrvatsku oba puta, podrazumijeva se i Farska Ostrva i Gibraltar na strani, ali i da im ostali rezultati idu na ruku.

Ovako limitirana i loše vođena Crna Gora tome 99 odsto ne može da se nada, ali talentovani fudbaler Juventusa poručuje da nema predaje i da ekipa mora da se izdigne nakon poraza od Češke.

- Motiviše nas to što igramo protiv jedne od boljih reprezentacija na svijetu, ali najveći motiv je to što predstavljamo državu, a to znači da nikada ne-

ma kalkulisanja i da se uvijek daje 100 odsto. Naš karakter sigurno ne prihvata to da smo ostali bez šanse da se kvalifikujemo na Mundijal. Vjerujemo dok god postoji šansa, do posljednjeg minuta, u fudbalu je sve moguće. Iako su šanse minimalne, ništa nije isključeno, zašto ne bismo vjerovali kad i dalje postoji teorija da odemo na Svjetsko prvenstvo – poručio je Adžić. Da bi se nadala senzaciji u glavnom gradu Hrvatske, crnogorska reprezentacija mora da izbjegne ,,crne minute“ na početku meča koji joj se ponavljaju u posljednje vrijeme.

ključno sa utakmicom protiv Češke od sinoć i poraza od 0:2 koji nas je 99,9 odsto ostavio bez snova o Mundijalu 2026, svakome je jasno da ovakva Crna Gora ne može da napreduje.

Tačno je da Prosinečki ponovo nije mogao da računa na najjači tim, da je odsustvo Adama Marušića nemoguće nadoknaditi, ali je očigledno i da legendarni Hrvat, svjetski as iz igračkih

dana, pravi nelogične izbore. Nikola Krstović kao lijevo krilo, Milan Vukotić na suprotnoj strani – njih dvojica to nikada nijesu igrala u klubovima, ali jesu protiv Češke pod Goricom. Stefan Lončar igra ofanzivnog veznog u ruskom Akronu i daje golove, a kod Prosinečkog je izrazito defanzivan i ne pruža ono što vjerovatno može. Mora Prosinečkom da se zamjeri i što je tek naknadno u ,,A“ selekciju pozvao Milana Roganovića, desnog beka Partizana koji iako vrlo mlad igra odlično i zrelo. Može Velikom Žutom da se zamjeri još mnogo toga jer njegova ekipa nema ideju, jer i pored svih problema i limita može da igra bolje nego u posljednjih godinu i po. Prosinečki je ostao selektor nakon ispadanja u Ligi nacija i zbog toga što su igrači na čelu sa kapitenom Stevanom Jovetićem stali iza njega. Ostaće selektor i po završetku kvalifikacija jedino ako dva puta dobije Hrvatsku i nekim čudom izbori makar baraž za Mundijal. Ali to čudo se neće desiti ako Prosinečki i dalje ovako bude vodio ,,sokole“. Jer ovo kako ih vodi – ne vodi nikuda... N. KOSTIĆ

Ultra CG poručila FSCG: Nećemo biti na tribini dok se javno ne izvinite

Navijačka grupa ,,Ultra Crna Gora“ oglasila se saopštenjem nakon što je poslije pola sata meča sa Češkom prestala sa navijanjem na sjevernoj tribini.

Njihovo jučerašnje saopštenje prenosimo integralno:

- Poštovana crnogorska javnosti – nakon sinoćnje, još jedna razglednica čelnicima FSCG:

- Komunikacija između institucija – a Ultra i FSCG to jesu – ne smije da se svodi na nivo prijateljskog i „dođem ti“ odnosa i stava tipa „što će sad oni“, „to može, ovo ne može“, nego mora biti na nivou poštovanja i uvažavanja –ili komunikacije nema.

- Prošlo je vrijeme kada mi vama nešto kao zahtijevamo, a vi se kao pravite da ispunjavate. Shvatite da ste tu zbog nas, a ne zbog toga što vas je proviđenje spustilo u kancelarije – jeste li generalni sekretari ili nosioci kakve god titule, Momiri ili svemiri, i kakav vas je god genije okupio.

- Dok se javno ne izvinite, ne počnete da komunicirate kako treba i ne postarate da se svaki Crnogorac – od Herceg Novog i Kotora do Ulcinja, od Budve do Pljevalja, od Plava do Cetinja i Nikšića – osjeća uvaženo i komotno da dođe na sjever i izrazi svoj stav – Ultra, ali i ostale solidarisane grupe, neće biti na tribini. - Dakle – ili dogovor, ili praznina i muk. Nećemo trošiti riječi na to koliko je navijački nukleus podržavao rad Saveza kada su vam svi sadašnji „prijatelji“ vagali podršku. Od danas počinjemo bitku svim sredstvima da vam ova poruka bude prvo što ćete ugledati svakog kola kvalifikacija – pod Goricom i na strani. Pa neka je srećno u oba doma. Gledamo se – navodi se u saopštenju.

- Tri, četiri puta u posljednjih godinu smo počeli meč praktično iz minusa i bili u situaciji da odmah moramo da jurimo rezultat. Mnogo je teže u takvim okolnostima, ali ne bih rekao da je u pitanju pad koncentacije. Jeste to problem, ali nekad se tako ,,namjesti“, eto Červ je već u trećem minutu poslao šut ,,u 90 stepeni“, koji ne može da se brani. Tako se zadesi trenutak, ne možete da birate. Na nama je da se na to adaptiramo, kao što je ekipa u petak fenomenalno odrea-

govala, ali nijesmo imali sreće da damo gol. Nadam se da će u Zagrebu biti bolje i da će rezultat biti pozitivniji – riječi su Adžića. ,,Crveni“ više nemaju imperativ, možda ih to rastereti da odigraju bolje. - Nekad je pritisak veći, nekad manji, ali kad se igra za reprezentaciju uvijek postoji. Izaći ćemo na ,,Maksimir“ da damo sve od sebe jer nas na to obavezuje dres nacionalnog tima i tako će biti i ovaj put – zaključio je Vasilije Adžić. N. KOSTIĆ

Vasilije Adžić na meču sa Češkom

Neđelja, 7. septembar 2025.

KLOBUK - MILENIJUMSKO RAZBOJIŠTE

Ako neko baš želi da vjeruje u besmislice, tu nema lijeka

Autor:

Slobodan ČUKIĆ

Od Vilusa do crnogorskog graničnog prelaza Ilino brdo ima tri kilometra. Granični punkt je smješten nad Mirotinskim gredama, na obodu provalije. U neposrednoj blizini je maleno selo Dolovi, utonulo u tišinu i zaborav. Ko god prođe tuda, zastane da osmotri okomite litice koje štrče nad grdnim bezdanom. To je jedan od najatraktivnijih predjela na zapadnom Balkanu. Zastrašujuće stijene, visoke i preko 100 metara, nižu se u polukrug od Zaslapa i Nudola poput gigantskih skulptura. Na tom je mjestu 1858. godine grdno izginula turska vojska tokom paničnog bijega sa Grahovca. „Turci se nijesu pred tom strašnom provalijom ni mogli, ni umjeli snaći, pa su, gomilama jedni za drugim, padali u Mirotinske provalije”, zapisao je Đuro Batrićević Od Ilinog brda do bosansko-hercegovačkog graničnog prelaza ima jedan kilometar. Prostrana granična postaja je podignuta na području sela Gornji Klobuk. Na tom su mjestu nekada bile livade. Ukoliko ne znate za taj podatak, ne možete ni steći pravilnu sliku o prošlosti tog naselja. U ranijem dobu gornjoklobučke kuće bile su raštrkane po padinama i dolovima. Iznad mjesta đe je podignut granični prelaz nekada su se nalazili domovi Ilića. U selu su živjeli i

Žitelji naših krajeva se još tvrdoglavo drže „teorije“ da su praistorijski kameni tumuli „proklete gomile“ pod kojima je neko kamenovan zbog nekog grijeha i u tom ih uvjerenju teško možete pokolebati. Arheologiji definitivno niko ne vjeruje

Benderaći, Babići, Bakoči i druga bratstva. Neka od njih su se raselila vrlo davno, neka prije više decenija. U proteklih 60-70 godina seoski domovi su se pomjerili prema modernoj saobraćajnici. Kuće i vikendice su danas najvećim dijelom grupisane oko magistrale, oko stotinak metara ispod graničnog prelaza. Među tim novijim građevinama opstalo je jedno prastaro suhozidno kućište, koje stoji nad magistralom kao kakav muzejski eksponat na

Među novijim građevinama u Gornjem Klobuku krije se i jedno prastaro suhozidno kućište. U neposrednoj blizini kućišta je suhozidno guvno sa kolomatom od krupnog neotesanog kamenja. Uz guvno stoji trnica za čiju su izgradnju iskorišćene prirodne stijene četvrtastog oblika. Sve je idealno stopljeno sa kamenitim okruženjem

otvorenom. Sve je na tom zdanju isto kao i u doba kada se u njemu živjelo. A bilo je to poodavno. U neposrednoj blizini kućišta nailazim na suhozidni raritet. Guvno sa kolomatom od krupnog neotesanog kamenja. Nije veliko, a nema ni pravilan kružni oblik. Prava rijetkost. Unutrašnji prostor je prekriven travom. Ukoliko je i bilo popločano („salidžano“) sve je to odavno prekrio sloj zemlje. Uz guvno je priljubljena trnica za čiju su izgradnju iskorišćene prirodne stijene četvrtastog oblika koje tu stoje otkad je svijeta. Dio zidova je dograđen od grubo otesanih blokova. Sve je idealno stopljeno sa kamenitim okruženjem i govori o sklonosti dinarskog življa da životni prostor uklopi u krševiti ambijent, kao i da se od krša iskoristi što je više moguće.

U blizini graničnog prelaza u Gornjem Klobuku, na lokalitetu Gomila, leži veliki praistorijski kameni tumul, dugačak preko deset i visok dva i po metra. Kamen sa gomile je korišćen za gradnju obližnjih međa, tako da mu je visina smanjena za pola metra ili cijeli metar

Ali, ovo kućište i guvno nijesu najstarije građevine u Gornjem Klobuku. Njihova starost iznosi 200-300 godina, možda i koju više, ali su neuporedivo mlađe u odnosu na ostatke prošlosti koji se kriju u okolini. Ovo nas vodi u udaljene epohe. Samo trideset metara dalje, bliže graničnom prelazu, na lokalitetu Gomila leži veliki praistorijski kameni tumul, dugačak preko deset i visok oko dva i po metra. Kamen sa gomile je korišćen za gradnju obližnjih međa, tako da joj je tokom

dugih stoljeća visina smanjena za pola metra ili cijeli metar. Arheološka nauka je odavno utvrdila da se u središtu kamenih gomila, pod debelim slojem kamena, krije grobnica u vidu „sanduka“ načinjenog od pet kamenih ploča. U takvim grobnicama su često nalaženi skeleti u zgrčenom položaju, a pored njih kakav predmet od bronze, ponekad, ukoliko je mlađa, i od gvožđa. Ponekad je nalažen i prazan grob, tzv. kenotaf, ukoliko je bio namijenjen ratniku koji je stradao u tuđini i zauvijek ostao tamo da počiva. Tada se u grobnicu stavljalo njegovo oružje ili nešto drugo što mu je pripadalo, komad odjeće. Jedan kenotaf otkrio je arheolog Milutin Lutovac u obližnjim Riječanima kod Velimlja 2013. godine. Osim predmeta od bronze i gvožđa, u kamenim gomilama se nailazi i na artefakte od plementih metala. Tako su pod jednom kamenom gomilom u obližnjem Kačnju (kod Bileće) nađene srebrne narukvice sa krajevima u obliku zmijskih glava, stare oko 2500-2600 godina. Žitelji naših krajeva se još

tvrdoglavo drže „teorije“ da su praistorijski kameni tumuli „proklete gomile“ pod kojima je neko kamenovan zbog nekog grijeha i u tom ih uvjerenju teško možete pokolebati. Tako sam jednom mještaninu Stubice u Pješivcima prije desetak godina strpljivo objašnjavao da velika kamena gomila na koju smo naišli iznad sela potiče iz praistorije, da je u njenom središtu grobna konstrukcija („sanduk“) od pet kamenih ploča, da se u njima obično pronađe skelet u zgrčenom položaju, a često i oružje. Kad sam završio, pogledao me sumnjičavo, zavrtio glavom i rekao: „Jes’, jes’... Samo isto kažu stari ljudi da je pod tom gomilom neko kamenovan...“ Arheologiji definitivno niko ne vjeruje. Da je suprotno, nikome ne bi padalo na pamet da lansira bombastične tvrdnje da je Dokleju kod Podgorice utemeljio „kralj Dioklo“ 1200. godina prije nove ere, iako je taj grad prilično dobro arheološki istražen, a arheolozi (Rovinski, Munro, Stikoti, Korać, Velimirović-Žižić i ostali) nijesu našli ništa starije od grobova s početka nove ere (između 10-20. godine). Naprosto, ako neko želi da vjeruje u besmislice - da je Zemlja ravna ploča, da su ilirski praistorijski tumuli „proklete gomile“ a da je Dokleju u trojanskom dobu osnovao „kralj Dioklo“ - tu jednostavno nema lijeka. (Nastavlja se)

Praistorijska kamena gomila u Gornjem Klobuku

Prastara trnica u Gornjem Klobuku

Trnica i kućište u Gornjem Klobuku

Staro guvno

u Gornjem Klobuku

Neđelja, 7. septembar 2025.

Janusova lica novca

Da je mnogo jednostavnije konstrolisati cijene proizvoda velikih firmi koje imaju tržišnu moć, nego cijene proizvoda firmi klasičnog, konkurentskog tržišta nije nepoznanica. To je odmah bilo zapaženo, ali je – kao i većina pouka iz Drugog svjetskog rata - za kratko vrijeme bilo i zaboravljeno. Nakon završetka rata, moglo se zaključiti: ,,Kontrola cijena nad širokim asortimanom industrijskih proizvoda i potrošačke robe sprovodila se u Drugom svjetskom ratu i u nedavnom (korejskom) ratu sa relativno malo buke i javne kontroverze. Bilo je proporcionalno malo pritužbi na lošu raspodjelu robe i proporcionalno malo pritužbi na aktivnost crne berze, a upravo je to, prema opštoj ocjeni, dio privrede za koji je karakteristična nesavršenost tržišta. Na velike probleme u kontroli cijena naišlo se na prehrambenom sektoru i na sektoru proizvodnje odjeće, a to su sektori privrede koji se, izuzmemo li nekoliko značajnijih izuzetaka, najviše približavaju režimu pune slobodne konkurencije. Najmanje dvije trećine energije i napora zaposlenih u OPA bile su usredsređene na te proizvode, a tu su doživljavali i najveće neuspjehe. Nastojanja da se sprečava porast cijena mesa, prije i poslije uvođenja efikasnog sistema racionalisanja, klasični su dokaz jalovosti pokušaja da se fiksiraju cijene na tržištu sazdanom od velikog broja kupaca.“

Priroda ekonomskog sistema Drugog svjetskog rata sada se mogla ogledati u njegovoj cjelini.

Budući da su za vrijeme Drugog svjetskog rata cijene ostale na nivoima koje su omogućavale unosno poslovanje, pa su zato stimulisale proizvodnju, njihova funkcija nije potpuno nestala, međutim, njihova uloga se jako redukovala, isto kao i uloga novca. Tačnije, usljed prilično očitih i jasnijih razloga, cijene, budući da su bile fiksirane, nijesu mogle više rasti i tako djelovati na potrošnju proizvoda ili usluga, kojih je ponuda bila i oskudna i deficitarna. Osim toga, kako se nijesu povećavale, cijene im više nijesu mogle služiti kao putokaz proizvođačima u što da investiraju i koju im se proizvodnju isplati povećavati. Isto tako, cijene nijesu bile odlučan činilac u preorijentaciji pogona, radne snage i materijala na ratnu proizvodnju, iako su proizvodi za ratne svrhe postizali takav nivo cijena da je njihova proizvodnja bila unosna.

Civilna potrošnja nije smanjena višim cijenama, nego racionalisanjem, time su se praznile police u trgovinama ili time što su do robe dolazili samo oni najstrpljiviji kupci. Svi se ti postupci nijesu mogli preporučiti. Prijeko potreban nivo proizvodnje za vojsku nije se postizao višim cijenama nego kombinacijom negativnih i afirmativnih kontrolnih mjera. Proizvodnja automobila, najveći dio građevinske djelatnosti namijenjene civil-

Ratne lekcije (3)

Model ratnodopskog upravljanja privredom sličan američkom bio je primijenjen i u Britaniji, Kanadi, Australiji, a i u Njemačkoj. U Sjedinjenim Državama je racioniranje rijetke ili naročito potrebne robe – automobilskih guma, cipela, mazuta za ogrijev, benzina, konzervi, mesa, igralo važnu ulogu, ali ona nije bila tako apsolutno najvažnija kao u Britaniji i Njemačkoj. Racioniranju namirnica nanio je štetu neumoran i nepopravljiv optimizam ljudi odgovoran za prehranu stanovništva, koji su oduvijek gledali optimistički na mogućnost snabdijevanja, a smetala im je s tim povezana želja da ubiraju vlastitu popularnost i da ubiraju aplauze povećavajući racionirane obroke

nim potrebama i najveći dio investiranja u civilne svrhe bili su jednostavno zabranjeni, a samim tim bila je zabranjena i upotreba materijala i radne snage u javne svrhe. Takođe je bila zabranjena i svaka nevojna i nedovoljno važna upotreba čelika, bakra i drugih metala, kaučuka i sličnih materijala. Plafonirano je zapošljavanje u civilnim industrijama. Afirmativne kontrolne mjere, tj. mjere naredbenog tipa, omogućile su zatim da materijali u kojima se najviše oskudijevalo – čelik, bakar, aluminijum i nekoliko drugih bivaju alocirani za vojne ili najnužnije i najpotrebnije civilne svrhe.

EKSPANZIJA PRIVREDE

Te su kontrolne mjere pratile i potpomagale ekspanziju privrede u razmjerama od životne važnosti. Ukupna proizvodnja privrede izražena stalnim cijenama – tzv. bruto nacionalni proizvod – porasla je sa 209 milijardi u 1939. godini, na 361 milijardu dolara u 1944. To je povećanje uglavnom odgovaralo povećanju državnih nabavki za ratne svrhe, a to je značilo da se agregatna civilna potrošnja za vrijeme rata, zapravo, nije smanjila; ona se, naprotiv, osjetno povećala, jer su pale poslovne investicije za civilne svrhe. Kupovine robe i usluga civilnog stanovništva izražene stalnim cijenama iznosile su 156 milijardi dolara u 1940. godini, 171 milijardu dolara u 1944. i 183 milijarde u 1945. godini. Tako su Sjedinjene Države mogle ratovati u Drugom svjetskom ratu zahvaljujući povećanoj proizvodnji – zaposlivši fabričke kapacitete i radnu snagu koji su u periodu krize bili neiskorišćeni i uvukavši nove radnike, proizvodnju, produživši njihovo vrijeme. Novca za trošenje bilo je i više nego što se moglo potrošiti. Rasla je ponuda robe, ali su još vi-

še rasle nadnice i plate stvorene povećanom proizvodnjom i povećanjem zaposlenosti. Razlika je odlazila u štednju – nikad prije i nikada poslije toga nijesu Amerikanci ostavljali toliko novca ,,na stranu“. Dijelom je to bila posljedica brojnih kampanja za prodaju državnih ratnih obveznica. Toga je bilo i prije, ali ovoga puta nije bilo potrebe da se ide u banku i ondje uzajmi novac kojim će se kupovati obveznice. Osim toga, obveznice se nijesu mogle davati kao garancija za zajmove. Štednja je porasla i zbog toga što je bilo teško trošiti novac. Neki artikli koje su ljudi željeli kupiti bili su racionirani. Nekih opet, kao na primjer, benzin, bilo je premalo, ili su takođe bili racionirani. Da bi se došlo do nekih artikala, moralo se stajati u ,,repovima“. Neki uobičajeni objekti trošenja, kao novi automobili ili nove kuće, jednostavno se nijesu mogli kupiti. Ljudi su štedjeli i zato što su očekivali da će cijene poslije rata pasti, da će opet doći do krize, da će opet biti teško doći do posla - pa će u takvoj situaciji dobro doći ,,gomilica“ ušteđenog novca. Godine 1940. u štednju je odlazilo 5,1 odsto raspoloživog novca; godine 1943. i 1944. štednja je iznosila 25 odsto dohotka, ali sada su Amerikanci i Amerikanke radili ne zato da dođu do robe i usluga, već da dođu do novca. Civilni zahtjevi za radnu snagu, materijale i proizvodna postrojenja bili su prebačeni u razdoblje poslije rata. Zato je prava šteta što je jedan tako uspješan aranžman bio zapravo slučajan; mnogo bi bilo ljepše da je nastao kao plod dugog, pametnog i brižljivog planiranja. Model ratnodopskog upravljanja privredom sličan američkom bio je primijenjen i u Britaniji, Kanadi, Australiji, a i u Njemačkoj. U Sjedinjenim Državama je racioniranje rijetke ili naročito potrebne robe – au-

tomobilskih guma, cipela, mazuta za ogrijev, benzina, konzervi, mesa, igralo važnu ulogu, ali ona nije bila tako apsolutno najvažnija kao u Britaniji i Njemačkoj. Racioniranju namirnica nanio je štetu neumoran i nepopravljiv optimizam ljudi odgovoran za prehranu stanovništva, koji su oduvijek gledali optimistički na mogućnost snabdijevanja, a smetala im je s tim povezana želja da ubiraju vlastitu popularnost i da ubiraju aplauze povećavajući racionirane obroke. Zbog toga se često događalo da racioniranih artikala nije bilo dovoljno da bi potrošači mogli dobiti onoliko na koliko su po propisima imali pravo; tako su potrošačima ostali i novac i kuponi za racioniranu robu - dakle, ono što je bilo potrebno za kupovanje, ali time ništa nijesu mogli kupiti. Drugim riječima, nije ostala glavna svrha i smisao racioniranja: da se ljudima daje manje, ali da to manje oni sigurno dobiju. U Britaniji je racioniranje bilo mnogo obuhvatnije nego u Sjedinjenim Državama, i osim toga, njime se upravljalo mnogo preciznije. I u Njemačkoj je model racioniranja igrao mnogo bitniju i važniju ulogu nego u SAD. Kuponi za racioniranje snabdijevanja ostali su tokom rata i u Britaniji i u Njemačkoj odlučna valuta. Svako, ili gotovo svako, mogao je doći do funti ili maraka potrebnih za kupovanje racioniranih artikala, ali je od posjedovanja kupona za racionirano snabdijevanje zavisilo hoće li ih moguće zaista kupiti, a to je zaista vrijedjelo za gotovo svaku kupovinu. Za razliku od tradicionalnijih sredstava razmjene, kuponi za racionirano snabdijevanje, osim nekih koje su dobijali samo privilegovani, dostupni su svakom, i to u jednakim iznosima. Bogataši, ljudi sa velikim platama, ljudi sa velikim ušteđevinama u tradicionalnoj

valuti, nemaju i ne mogu dobiti više „ove“ valute nego siromašni, pa zato ne mogu ni više kupovati. Osim toga, sistem racioniranja obično ne dopušta bogatima da od drugih otkupljuju kupone za racionirano snabdijevanje. Zbog svega toga, upotreba valute koju čine kuponi za racionirano snabdijevanje, nameće onaj egalitarizam koji je za vrijeme rata poželjan radi održavanja morala, ali se za vrijeme rata ne smatra ni najmanje poželjnim.

AKUMULACIJA NOVCA

U Britaniji se u toku rata povećala akumulacija tradicionalnog novca, ali su zato porezi bili veoma visoki i lični se dohodak strogo ograničavao. Zbog toga, novac nije bio omalovažavan. Jednako kao u Sjedinjenim Državama, i u Britaniji se smatralo da novac treba čuvati za poslijeratne izdatke. U Njemačkoj kao i u drugim evropskim zemljama koje su učestvovale u ratu, akumulacija tradicionalnog novca bila je vrlo velika, pa je poslije rata drugu put u četvrt stoljeća, marka postala praktično bezvrijedna. Roba se mogla kupovati samo pomoću kupona za racionirano snabdijevanja ili na osnovu kakvog drugog sličnog ovlašćenja. Novac sam po sebi nije za to bio dovoljan. U takvim okolnostima utvrđene cijene nijesu mnogo značile. Jedini bitan podatak bio je –posjeduje li pojedinac kartu sa kuponima za racionalno snabdijevanje ili ne posjeduje. Kako se kupon za racioniranje upotrebljavao samo za jednu transakciju ili samo za jednu seriju transakcija, niko nije bio stimuliran da kupuje kupone. U takvom valutnom režimu jedino što je pokretalo privrednu aktivnost u Njemačkoj u prvim godinama poslije rata bila je inercija i moć navike. Potisnuta inflacija od 1945. do

1948. godine bila je mnogo štetnija za proizvodnju nego ona iz 1993. godine, koja je uništila rentijersku klasu, sve one koji su posjedovali imovinu označenu ili isplativu u markama. Otuda je u Njemačkoj bio prisutniji strah od inflacije nego od nezaposlenosti. S obzirom na to da je u Njemačkoj nakon 1945. godine marka postala kao sredstvo zamjene uglavnom neupotrebljiva, javili su se njeni supstituti. Njemci su posegnuli za duvanom. Ali, sada je duvanska valuta postojala u mnogo suptilnijem obliku. Duvanski „novac“ bio je lijepo „iskovan“ kao najbolje standardizovane cigarete. Jedna cigareta zamjenjivala je sitniš. Paket od 20 ili „karton“ sa 200 cigareta bili su kao stvoreni za veće transakcije. Treba i napomenuti da je u istoriji bilo malo oblika novca koji su se tako mogli teško krivotvoriti, a ni jedan novac u istoriji nije pokazivao tako sjajnu tendenciju da sam automatski regulira svoju vrijednost. Kada bi vrijednost cijena u razmjeni ukazivala tendenciju pada, tj. ako bi ponuda cigareta postala prevelika, pa bi zato porasle cijene robe, koje su se dobijale za cigarete, posjednici duvanskog novca ili bi ga sami potrošili ili poklonili prijateljima, i tako smanjivši njegovu ponudu, održavali vrijednost duvanskog novca. Zloupotrebe ovog ,,novca“ – da se preko opušaka reciklira u novi duvanski novac, lako su se otkrivale i taj inferiorni novac primao se samo uz primjeren diskont.

VALUTNA REFORMA

Godine 1948. u Njemačkoj je, kao uostalom i u nekoliko drugih evropskih zemalja poslije rata, sprovedena valutna reforma. Potčinjena nekim prilično složenim aranžmanima kojima je bila svrha da se posljednji paritet između žrtvovanja novca i žrtvovanja drugih oblika imovine, reforma je u suštini išla za tim da se svede na pravu mjeru. Tada je i obavljena zamjena starih maraka za nove marke po kursu 10:1, što je bio izrazito skromniji i umjereniji kurs nego onaj iz 1993. godine – kada je kurs razmjene bio milion starih maraka za jednu novu. Trgovci i proizvođači su saznali da dolazi novi novac i spremno su ga dočekali. Čim je taj novi novac stigao, odjednom su sve trgovine napunile robom. Za novi novac isplatilo se proizvoditi više robe. Mogla se napustiti kontrola cijena i moglo se ukinuti racioniranje. Što se tiče duvanskog novca, on je opet arhiviran. Već za kratko vrijeme u Njemačkoj je bio na djelu pouzdani ciklus koji u upravljanju novcem tjera ljude da najjače reaguju na neugodna iskustva iz prošlosti. Kako im se, poslije Drugog svjetskog rata opet dogodilo da su nastradali od inflacije, a kako su sjećanja na 1923. godinu bila i snažna i živa, Njemci su se tokom naredne dvije decenije trudili – više nego ma koji drugi narod - da spriječi inflaciju i s vremenom će to nastojanje Njemačku dojč marku učiniti svjetskim simbolom solidnog, čvrstog novca.

Američka berza tridesetih godina

Njemačka 1930.

297

Dana 6. septembra 2025. preminuo je nakon duge i teške bolest u 68 godini naš dragi

VLADO Đorđijin BAJOVIĆ

Saučešće primamo u kapeli na Novom groblju na Cetinju 7. septembra od 12 do 16 časova i 8. septembra od 11 do 13 časova, kada se kreće za rodno mjesto BlaceBjelice, gdje će se obaviti sahrana u 15 časova.

OŽALOŠĆENI:

supruga STANISLAVA, sinovi FILIP i ĐORĐIJE, ćerka SANJA, sestre VIDOSAVA, VUKOSAVA i DANICA sa porodicama, snahe ANA i BRANKA, unuka ANASTASIJA, sinovične SNEŽANA, MILENA, MAJA, ANA, brat od tetke NENAD, sestra od tetke MARTA i ostala rodbina BAJOVIĆ

Dana 6. septembra 2025. godine iznenada se upokojio u Gospodu

PREDRAG Pavić TRIPUNOVIĆ

pripadnik MUP–a CG

Saučešće primamo u porodičnoj kući u Golubovcima –Gol. Polje dana 6, 7. i 8. septembra, kada će se i obaviti sahrana ispred Crkve Sv. Nikole u Golubovcima u 13 časova.

OŽALOŠĆENI:

supruga GORANA, sinovi NEMANJA, ILIJA i ĐORĐE, snaha ANDRIJANA, braća GORAN i NENAD sa porodicama, braća i sestre od ujaka i brat od tetke

се обавити сахрана.

Вијенци и цвијеће се не прилажу.

ОЖАЛОШЋЕНИ: синови РАДОИЦА, ДАНИЛО и ДУШКО, брат ДИМИТРИЈЕ - ДИМО, снахе ВЕРИЦА, СЛАВИЦА, ТАЊА и ЉЕПОСАВА, јетрва БОСИЉКА, унучад, праунучад, братанићи, братаничне, ђеверичићи, ђеверичне и остала родбина ВУКСАНОВИЋ и ВУЈАДИНОВИЋ

Neđelja, 7.

Posljednji pozdrav voljenoj majci, babi i svekrvi

SENKI POPOVIĆ

Dođe dan kad ne poželiš da progovoriš ni riječ, kada poželiš mnogo a treba ti tako malo – samo još jedan zagrljaj, još jedan osmijeh, još jedan trenutak sa tobom. Tvoja toplina ostaće da grije naša srca i sjećanja, a tvoja ljubav i mudrost da nas vodi kroz život. S tugom i ponosom ćemo te čuvati od zaborava.

287

SEKICA - SENJA Radula POPOVIĆ

Majko, tvoja ljubav, toplina i dobrota zauvijek će živjeti u našim srcima. Hvala ti za svaki osmijeh, zagrljaj i trenutak koji si nam darivala. Počivaj u miru, zauvijek voljena i nezaboravljena.

Tvoja ćerka NANA, zet VANJA, unučad DRAGAN i KSENIJA

Posljednji pozdrav voljenoj majci i babi

SENKI POPOVIĆ

Sa neizmjernom tugom u srcu opraštamo se od naše voljene.

Ostaćeš zauvijek u našim mislima i srcima, kao oličenje dobrote, ljubavi i topline koju si sa nama dijelila. Tvoj osmijeh i tvoje riječi ostaće vječno u nama. Počivaj spokojno, a mi ćemo te čuvati od zaborava.

Posljednji pozdrav voljenoj tetki

SENJI

MICA, BOĆO, ANA i LUKA

288

Koračala si ovim životom blagim korakom dobrote, nečujno i skromno. Tako si i otišla tiho i dostojanstveno, kao što priliči dobrim dušama. Neka tvoja duša nađe mir. Zauvijek ćeš ostati u našim mislima i srcima.

GARO, TANJA, OGNJEN i ALEKSA

Posljednji pozdrav sestri

SENJI

Otišla si tiho i ostavila prazninu koju ništa ne može ispuniti. Bile smo jedna drugoj oslonac onako kako nas je naša majka učila. Neka tvoja duša nađe mir u vječnom zagrljaju tvoje Sneže.

Tvoja CVIJETA 294

SENJI

Povezalo nas je porodično prijateljstvo koje smo osnaživali i učvršćivali tvojim prisustvom i tvojom toplom, snažnom i iskrenom riječju u svim našim situacijama.

Tvoji prijatelji: DARA, SONJA i STOJAN

Posljednji pozdrav dragoj kumi

SENJI POPOVIĆ

Počivaj u miru, a mi ćemo te čuvati kroz najljepše uspomene iz našeg dugogodišnjeg prijateljstva i kumstva.

Dragoj tetki

SENJI

Tvoja dobrota, osmijeh i topla riječ ostaće zauvijek u našim srcima. Neka tvoja dobra duša nađe mir, a sjećanje na tebe neka živi u nama zauvijek.

GIGA, DACA, MIRKO i MATIJA JOKIĆ

Posljednji pozdrav našoj dragoj babi

DRAGO GARDAŠEVIĆ sa porodicom

296

SENJI

Tvoja dobrota i osmijeh zauvijek ostaju u našim srcima, sjećanje na tebe nikada neće izblijedjeti.

Sa ljubavlju i tugom JELENA i NEMANJA

Posljednji pozdrav sestri

SENJI

Neka tvoja dobra duša počiva u miru. ĐURO i BIBA 293

292

– SENJA POPOVIĆ

Baki, dvadeset osam godina života sa tobom ne može stati na jedan list. Ne mogu ni opisati moju ljubav prema tebi, ni tugu koju trenutno osjećam, fino smo se ispričale, ali nisam ti sve rekla, ali ti si znala. Leti mi mirno i zagrli mi đeda i Snežu. Nedostajaćeš nam. Volimo te beskrajno.

Tvoja LALA, zet FILIP i praunuk JANKO

Posljednji pozdrav sestri, tetki, svastici

SENJI

Hvala ti za svaki trenutak, osmijeh i zagrljaj koji si nam darovala. MILORAD JOKIĆ sa porodicom

295

Našoj plemenitoj i poštovanoj prijateljici

SEKICA

Tvoja porodica GAJO, VAJO i DADA

Neđelja, 7. septembar 2025.

Posljednji pozdrav našoj dragoj, dobroj i voljenoj SONJI

od porodice pokojnog

MILISAVA - BATA

KOVAČEVIĆA

Posljednji pozdrav

VIDOJE JOKANOVIĆ sa porodicom 243

Posljednji pozdrav dragoj komšinici i iskrenom prijatelju

MILICI NIKOLIĆ

Tvojim velikim srcem i plemenitošću zaslužila si našu zahvalnost, poštovanje i sjećanje. Hvala na svakom zajedničkom trenutku. Počivaj u miru, a mi ćemo te čuvati od zaborava. BANJO, VOJIN, JELENA i KOVA 271

Posljednji pozdrav

MILICI NIKOLIĆ

Sa tugom i poštovanjem se opraštamo od drage komšinice. Otišla si tiho, onako kako si i živjela, dostojanstveno, sa puno ljubavi i mudrosti. Počivaj u miru. PERO ĐUKANOVIĆ sa porodicom

Posljednji pozdrav voljenom stricu i đeveru

MILISAVU Jovanovom ĐUKANOVIĆU

Tvoj plemeniti lik i tvoju dobrotu nikada nećemo zaboraviti. Čuvamo te od zaborava.

Tvoji: snaha MILICA, VESKO, ŽELJKO, VESNA i SANDRA sa porodicama

Posljednji pozdrav dragom komšiji

PAVLU DAMJANOVIĆU

Počivaj u miru, dobri i pošteni Pavle. RADE POPOVIĆ sa porodicom

Posljednji pozdrav dragoj

MILKI Pavla PEJOVIĆA

Počivaj u miru sa svojim voljenim bratom i roditeljima. Porodica BRANKA PEJOVIĆA

Navršava se godina dana od smrti mog voljenog i jedinog brata

MILUTINA Č. PEJOVIĆA

Znam da si gore iznad oblaka, jedna zvijezda jako sija, znam da si to ti, da nas čuvaš. Žao mi je što te nisam stigla još jednom zagrliti. Neprebolu moj, oči moje, volim te.

VLADIMIR Igora ROLOVIĆ 2014–2025.

11 godina je prošlo od kada si otišao za Fićom. Dado, tvoj mio, nježan pogled i čisto srce žive u meni, kuca za vas dvoje.

TVOJA MAJKA

Navršava se godina dana od smrti našeg voljenog

MILUTINA Č. PEJOVIĆA

JASMINA i zet MIRČETA KRSMANOVIĆ

Tvoj odlazak ostavio je veliku prazninu u našim srcima. Vrijeme koje prolazi ne donosi zaborav, već ljubav i sjećanje na tebe. Ostaćeš voljen i nikad zaboravljen.

Dana 7.9. navršava se pola godine od smrti i 15.9. četiri godine od smrti

Vrijeme prolazi, a bol za vama traje vječno. Vaša sestra SONJA sa porodicom

DRAGICA, supruga OLGA, sinovi KRSTO i JANKO, ćerka JELENA

Voljeni kume

Znao si koliko te volimo, ali nikad nećeš saznati koliko nam fališ. JOVO BATRIĆEVIĆ s porodicom

PEJOVIĆ

Godina je prošla od kada nijesi sa nama. Tvoja prisutnost, osmijeh i dobrota žive u svakoj našoj uspomeni. VESELIN i MAJA MILANOVIĆ sa porodicom

Sestra

Majka

Neđelja, 7. septembar 2025. Oglasi

234

Dragom bratu, šuri i ujaku

MILUTINU Č. PEJOVIĆU

Prođe godina, iako boli što te nema, tješi me misao da si tu, da paziš na mene i da se naši putevi nisu razdvojili, već samo privremeno.

Ti ćeš zauvijek biti moj veliki brat, moja snaga i moj ponos.

Voli te tvoja sestra TAMARA sa porodicom

Navršava se 40 dana od smrti naše drage

OLJE GLOBAREVIĆ

Prošao je još jedan dan bez tebe, ali nijedan nije prošao bez misli o tebi.

Tvoje prisustvo je i dalje tu - u tišini, u uspomenama, u svemu što radimo. Bila si oslonac, snaga i ljubav.

Neka ti je vječni mir.

Počivaj u tišini i svjetlosti koju si i sama nosila za života.

TVOJA PORODICA

Vrijeme koje prolazi ne može umanjiti bol i tugu za tobom.

Ostaćeš zauvijek u našim srcima voljen i nikad zaboravljen.

BRANKA sa porodicom

249

Navršava se godina otkako nije sa nama naš dragi svak i tetak

Vrijeme prolazi, ali nikad neće izbrisati tvoju dobrotu i ljubav koju si nam pružao.

i

Najbliži naši

EMANUIL - MAJO RADOJKA - RADA PERIŠIĆ MATIĆ rođena PERIŠIĆ

Premnogo je tuge, a premalo riječi da kažemo koliko nam nedostaje Vaša toplina i ljubav koju ste nam pružali.

Neka Vaše dobre duše počivaju u Carstvu nebeskom.

Hvala Vam na svemu.

Vaše BOSILJKA i SNEŽANA

MILUTUN

Č. PEJOVIĆ

Vrijeme koje prolazi ne može umanjiti bol i tugu za tobom.

Ostaćeš zauvijek u našim srcima voljen i nikad zaboravljen.

Strina SAVICA sa porodicom

Sjećanje na dragog komšiju

MILUTIN Čedomira PEJOVIĆ

273

Dana 7. septembra 2025. navršava se godina dana od kada nije sa nama naš voljeni

237

EMANUIL - MAJO PERIŠIĆ

I dvadeset dvije godine od smrti naše voljene

RADOJKE - RADE MATIĆ rođene PERIŠIĆ

Porodica će toga dana obići njihovu vječnu kuću i zaliti je suzama na groblju Vrbice - Dobrota. Počivajte u miru. OŽALOŠĆENA PORODICA 238

Voljeni naši

đede MAJO majko RADO

Vrijeme koje teče ne umanjuje bol za Vama. Voljena majko, počivaj u zagrljaju sa svojim ocem.

PORODICA RADOMAN

Vaši MARKO i MILAN MATIĆ

Godina dana je od tvoje iznenadne smrti

MILUTUN Č. PEJOVIĆ

Strina

Godina dana je od tvoje iznenadne smrti

RADMILA

GORDANA

7. 9. 2019 – 7. 9. 2025

Našem neprebolu

VELJKO RAIČEVIĆ

Mogu proći godine - A Ti, u mislima, NIKADA.

PORODICA

Deset godina je prošlo otkad nisi sa nama, naš voljeni

FERID Jakup FRLJUČKIĆ

Tvoja dobrota i ljubav ne blijede. Nedostaješ nam. Volimo te i čuvamo od zaborava.

Supruga MIRSADA, kćerke MERSIHA i AMELA

246

Dana 8. septembra 2025. navršava se 17 godina od prerane smrti voljenog sina i brata

IVANA Moma VUJOŠEVIĆA

Godine prolaze, ali tuga i bol za tobom neće nikada. Najsjajnija zvijezdo naša, ugasila si se prerano, nestala je divna mladost puna života i odnijela sve naše snove, želje, nadanja.

Nedostaješ u svim našim zajedničkim trenucima sreće, tuge, radosti. Počivaj u miru.

Tvoji najmiliji: otac MOMO, majka MILOJKA, brat DEJAN

Prođe duga i teška godina otkad nije sa nama naša voljena i nikad prežaljena

MARIJA BAJOVIĆ

Vrijeme prolazi, ali praznina i tuga za tobom ne jenjavaju.

Nedostaješ nam svakog dana sve više.

Tvoja smrt, draga naša Maro, ne može izbrisati ono što je urezano u našim srcima: neizmjerna ljubav, zahvalnost, poštovanje i nezaborav.

Hvala ti za ljubav i toplinu kojom si zračila i zauvijek obojila naše zajedničke uspomene. Neka tvoja plemenita i dobra duša počiva u zagrljaju tvojih i naših najmilijih.

Zauvijek tvoji: sestra RADMILA, VLADO, BOŽO i NADA BANOVIĆ

Navršava se 40 dana od smrti našeg dragog brata, đevera i strica

SAVA ZEKOVIĆA

Neka tvoja plemenita i dobra duša nađe vječni mir. U neđelju 7. septembra u 10 časova porodica će posjetiti njegovu vječnu kuću.

Brat ILIJA – MIŠO sa porodicom

Navršava se 14 godina, nedostaješ, sine

DŽENAN RAMOVIĆ

Četrnaest godina bez tebe – ali s tobom u srcu svakog dana.

Vrijeme prolazi, ali ljubav ne prestaje, tuga ne jenjava, uspomene ne blijede.

Neđelja, 7. septembar 2025.

Navršava se tužna godina dana od smrti naše drage

250

MARIJE

Moja Marija, godina dana je otkad te nema, a bol je svaki dan isti.

Draga moja sestro, nijesi morala tek tako da odeš. Ljubav zbog koje si patila trebala je da ti bude oslonac, a ne da je platiš životom. Srce mi se lomi jer znam da si zaslužila sreću, ne suze i tamu.

Najviše boli kada vidim svoju đecu kako te traže... Tvoja Danica kada dođe do tvoje vječne kuće plače i doziva te, zove te glasom punim tuge, dok ja nemoćna stojim jer te nema da je čuješ, da je zagrliš, da je umiriš.

Nedostaješ mi u svakom danu i u svakoj misli. Fali mi tvoj osmijeh, tvoj glas, tvoje prisustvo. Nikada neću prestati da te volim i nikada neću prestati da te nosim u srcu.

Tvoja sestra MILANKA MOŠTROKOL sa porodicom

Tvoji: otac FUAD, majka ZENIFA, brat DIDA, sestra ANESA

265

Tvoja sestra VJERA i tvoja DANICA čuvaće te od zaborava 253

252

Prođe godina duga i teška otkad si nas napuštila, a nisi trebala

Put koji si odabrala na nikog nisi pomislila, a imala si na koga. Počivaj u miru sa tvojim najmilijim.

Dvije godine je od smrti naše drage

MILEVE – TARE KALEZIĆ

Tuga je u srcima, ali naša ljubav i sjećanje na tebe su vječni

Tvoj NENAD sa porodicom

247

MARIJA BAJOVIĆ

Neđelja, 7. septembar 2025. Oglasi

Prošla je godina dana od kada nije sa nama naš voljeni otac

RADOSAV Vladimira VUJOVIĆ

„Otac nije sidro koje nas zadržava, niti jezero da nas negdje odvede već zvijezda vodilja čija nam ljubav pokazuje put.“

Zahvalni što si bio naš otac, što si nas volio bezuslovno i razumio kao niko.

Nastavićemo putem kojim si nas učio i živjeti tako da budeš ponosan na nas. Do ponovnog susreta

Tvoji DUŠAN, NIKOLA, NEVENKA i SLAVICA

Prošla je godina otkad je otišao naš

RADOSAV VUJOVIĆ

Rako, tvoj odlazak ostavio je neizbrisivu prazninu u našem srcu.

Sve što smo proživjeli zauvijek će ostati blago našeg života.

Tvoja ljubav, podrška i snaga pratioci su nam i danas. Vrijeme prolazi, ali sjećanje, zahvalnost i ljubav ne blijede.

Sa tugom, vjerom i ljubavlju čuvaćemo uspomenu na tebe.

Počivaj u miru.

Tvoja LUCE sa porodicom

Navršava se godinu dana od preranog odlaska našeg

RADOSAVA - RAKA VUJOVIĆA

Neka te u tišini vječnog mira prati naša ljubav jača od vremena i zaborava.

MIKA, STANA, NOVICA i NATAŠA sa porodicom

Godinu dana bez tebe, brate

MILOJICA - BOKA VUKOVIĆ

Svakoga dana si u mojim mislima i sjećanjima, a vječno sa Duškom u srcu.

Sestra MILEVA sa porodicom

FILIP VLADIMIR ROLOVIĆ

Đeco moja nevina, čuvam vas i još više volim.

VOLI VAS VAŠA MAJKA

Četrdeset je dana od smrti dragog ujaka

S ljubavlju i ponosom čuvaću uspomenu na tebe. Sestrična MILENA sa porodicom

256

Četrdeset je dana od smrti dragog

Neka te anđeli čuvaju, a mi ćemo te zauvijek čuvati u sjećanjima i srcima.

Sestra RADMILA, zet SVETO i sestrić ŽELJKO 267

Četrdeset je dana od smrti ujaka

S ljubavlju i poštovanjem čuvaćemo uspomenu na tvoj plemeniti lik.

Sestrična VJERA VUKADINOVIĆ sa porodicom

255

Vrijeme prolazi, ali naša ljubav i sjećanje na tebe ostaje dok mi živimo.

Brat GOJKO sa porodicom

245

275

Navršava se 40 dana od smrti našeg voljenog IVA

Dani prolaze, a praznina ostaje. U srcima čuvamo tvoju dobrotu i tvoju ljubav. Sa ponosom ćemo govoriti o tebi, čuvati te kroz najljepše uspomene.

Neka te anđeli čuvaju, vječna ti slava i hvala.

Porodica će 7. septembra 2025. u 10 časova posjetiti tvoju vječnu kuću.

Tvoji supruga GARA, ćerka MAJA, sinovi MILOŠ i IGOR, snahe RINA i JOVANA, unučad LUKA i HELENA 276

Navršava se 40 dana od smrti našeg voljenog

Otišao si tako iznenada, a tuga koju si ostavio ne prestaje da boli.

Uspomene na tebe su vječne i nikada te nećemo zaboraviti.

Ćerka MAJA, unuk STEFAN, unuke JELENA i MARIJA, zet RADIVOJE

40 je dana od smrti našeg dragog brata, đevera, strica i đeda IVA

Dani prolaze, a tuga i bol zauvijek ostaju. Brat BAJO sa porodicom

40 dana od smrti brata IVA KOKOTOVIĆA

U mom srcu živiš i dalje. Brat JOVO

40 dana od smrti

278

Tvoja ljubav i dragi lik ostaju zauvijek urezani u našim sjećanjima.

Bratanična DUBRAVKA sa porodicom

IVA

IVA

277

Navršava se 40 dana od smrti brata i strica

IVA KOKOTOVIĆA

Oglasi i obavještenja

Dnevni list

Elektronska pošta: desk@pobjeda.me

Direktor i glavni i odgovorni urednik:

NENAD ZEČEVIĆ

Zamjenica izvršnog

direktora: MILENA GOLUBOVIĆ

Direktorica marketinga: ŽELJKA RADULOVIĆ

REDAKCIJSKI

KOLEGI JUM

Zamjenice glavnog i odgovornog urednika

RADMILA USKOKOVIĆ-IVANOVIĆ

MARI JA JOVIĆEVIĆ

Pomoćnici glavnog i odgovornog urednika

đURđICA ĆORIĆ politika

SRđAN POPOVIĆ ekonomija

JELENA MARtINOVIĆ društvo

JOVAN NIKItOVIĆ kultura

DRAGICA šAKOVIĆ crnom gorom

Urednici

ANA RAIČKOVIĆ crna hronika

NIKOLA SEKULIĆ hronika podgorice

JOVAN tERZIĆ arena

SLOBODAN ČUKIĆ

feljton i arhiv

MARKO MILOšEVIĆ dizajn

DRAGAN MIJAtOVIĆ fotografija

LOGOtIP POBJEDE

Miloš Milošević i Nikola Latković (2019), inspiracija

Anton Lukateli (1944)

PORtAL POBJEDE

Urednik

BOJAN đURIšIĆ

Zamjenica urednika

ANA POPOVIĆ

OBJEKtIV

Urednica

MARIJA

IVANOVIĆ-NIKIČEVIĆ

tELEFON

020/409-520 redAkcijA

020/409-536 MArketiNg

020/202-455 ogLAsN o

Naziv osnivača:

Društvo sa ograničenom odgovornošću za proizvodnju, promet i usluge, export-import

„Nova Pobjeda“ - Podgorica

Adresa sjedišta medija: 19. decembar br. 5 PIB: 03022480

Vlasnička struktura „Nove Pobjede“ - 100% udjela

„Media-Nea“ D.O.O. Podgorica

Vlasnička struktura

„Media-Nea“ - 99,99% udjela

First Financial Holdings sjedište „Media Nea“: Ul. 19. decembra br. 5, PiB „Media Nea“: 02842777

Vlasnička struktura „First Financial Holdings“ - 100%

udjela Petros Stathis

sjedište „First Financial Holdings“: Ul. Ulcinjska br. 3

PiB „First Financial Holdings“: 02628295

Više o vlasničkoj strukturi: pobjeda.me/p/impressum

Broj žiro računa „Universal capital Bank“: 560-822-77

Tiraž: 3.500

Na osnovu člana 134, 135, 136, 149 i 151 Zakona o privrednim društvima (''Sl.lis t CG'' br 65/20, 146/21 i 4/24), člana 60 i člana 88 stav 1 tačka 19 Statuta Društva, Odbor direktora Akcionarskog društva ''Održavanje željezničkih voznih sredstava'' Podgorica daje : OBAVJEŠTENJE

o sazivanju Ponovljene Vanredne Skupštine akcionara AD ''Održavanje željezničkih voznih sredstava'' Podgorica

Saziva se Ponovljena Vanredna Skupština akcionara AD ''Održavanje željezničkih voznih sredstava'' Podgorica.

Skupština akcionara će se održati dana 19.09.2025.godine (petak) u sali za sastanke Društva, Trg Golootočkih žrtava br.13 Podgorica, sa početkom u 10:00 časova.

Za Skupštinu se predlaže sledeći: DNEVNI RED

1. Donošenje Odluke o razrješenju članova Odbora direktora AD ''Održavanje željezničkih voznih sredstava'' Podgorica.

2. Donošenje Odluke o izboru članova Odbora direktora AD ''Održavanje željezničkih voznih sredstava'' Podgorica.

Skupština akcionara donosi odluke većinom glasova prisutnih ili zastupanih akcionara ili putem glasačkih listića.

Kvorum Skupštine akcionara čine akcionari koji posjeduju najmanje 33% (trideset tri procenta) od ukupnog broja akcija sa pravom glasa, a koji su prisutni ili su zastupljeni preko punomoćnika ili su glasali putem glasačkih listića.

Izbor članova Odbora direktora biće sproveden putem glasačkih listića.

Prilikom izbora članova Odbora direktora, svaka akcija sa pravom glasa daje broj glasova jednak broju članova Odbora direktora.

Statutom Društva je utvrđeno da Odbor direktora ima pet (5) članova, od kojih su dva (2) člana nezavisna.

Materijal za Skupštinu akcionara staviće se na uvid akcionarima, u zakonskom roku, svakog radnog dana od 08:00 do 14:00 časova u poslovnim prostorijama sjedišta Društva i radnim jedinicama u Baru i Nikšiću.

Identifikacija akcionara na Skupštini akcionara dokazuje se ličnom ispravom, a punomoćnika na osnovu ovjerenog punomoćja i ličnih isprava punomoćnika i vlasnika akcija koji ga je opunomoćio. Punomoćje mora biti ovjereno u skladu sa Zakonom.

Informacije vezane za Ponovljenu Vanrednu Skupštinu akcionara biće dostupne na internet stranici Društva www.ozvs.me Kontakt tel: 020 / 634-353

PREDSJEDNIK ODBORA DIREKORA mr Predrag Burzanović, s.r.

Neđelja, 7. septembar 2025.

NOVO dopunjeno izdanje

U PRODAJI

U izdanju Pobjede,

Klikom na

jugoslovenski bestseler Tamare Nikčević ponovo u Crnoj Gori

knjige uz dostavu

www.cgknjizara.me

možete da naručite

Narodni heroj Jugoslavije, general JNA, antifašista, partizan, Titov ambasador, Cetinjanin i Crnogorac Jovo Kapičić svjedoči o:

- Trinaestojulskom antifašističkom ustanku: „Nepokorna, antifašistička Crna Gora, najveći datum u njenoj istoriji! Prva i jedina slobodna teritorija u porobljenoj Evropi!“

- „Lijevim skretanjima“ u Crnoj Gori: „Ubiti nevinog čovjeka bez suđenja, baciti ga u jamu... Da, to je bio zločin!“

- Kako je uhapsio kvislinga i ratnog zločinca Dražu Mihailovića: „Onako nizak i smežuran, djelovao je jadno, nikako. U ruci je stezao prljavu šajkaču, ćutao, riječ nije progovorio.“