Business&Lifestyle - proljeće 2018.

privredni vjesnik

B&L

BUSINESS & LIFESTYLE PROLJEĆE 2018.

ISTVÁN SZABÓ

Moderni filmovi ne postoje

IVO BAČLIJA

Priča veća od ljekovitog bilja

IVONA IGERC

Čarolija smijeha i očiju

TN I A L P S B E J E R AK P RI M

AQUATIKA

Čudesni svijet flore i faune

Odjeća – samo kostimi za neku ulogu

TEHNIKA, MODA, GASTRO, PUTOVANJA, ZDRAVLJE

M. Gašparović

M. Vrdoljak

ZAGREB D. Vurušić

S. Kaštelan

M. Vrdoljak

MJESTO SUSRETA

Turistička zajednica grada Zagreba – Kongresni ured

D. Rostuhar

J. Duval

S. Katelan

J. Duval

D. Rostuhar

info@meetinzagreb.hr www.meetinzagreb.hr

CroChef

T +385 1 4898 555 F +385 1 4814 340

BUSINESS & LIFESTYLE proljeće 2018. preko QR koda pogledajte i naše video reportaže

SADRŽAJ 6

Jimmy Donal Wales: S nama internet nije koma

16

Dimitris Papaioannou: U potrazi za harmonijom

Bogovska hrana, vražja ljutina

66

Regional Culinary Heritage: Veleposlanici kulinarske tradicije

70 Što se nekad dobro jelo!

20 Prostor reda i discipline 26

62

74

Cikorija: Listovi za salatu, korijen za divku

76

Gelato Sisters: Sve je lakše uz ritam swinga

Konoplja je bila in, a onda je došlo smilje

30 Dizajn interijera: Lijepo, ugodno i... vrijedno divljenja

32

Kongresni turizam: Budućnost turističke ponude

34

Martina Bienenfeld: Zagreb će dobiti kongresni centar

78 Kuća s tradicijom i pričom 86 Ivica Klarić: Dizajner i džentlmen 90 Budućnost u svim nijansama plave

38 Jadranka Primorac: U svijet ćemo

94 Priroda i znanost u službi ljepote

poslati poruku o iskoracima u medicini

42

98 Oporavkom tržišta lakše se diše Antiaging estetika: Čarolija smijeha i očiju

46 Zašto je turistima privlačnija mađarska od hrvatske Baranje?

52

Priča o pjenušcima: Što nam treba više od mjehurića?

54

Priča o Dingaču: Zaštitom protiv patvorenja

56

Sto posto svježe, zdravo i prirodno

58 Stevo Karapandža: Male tajne velikog klasičara

80

ELFS: Odjeća - samo kostimi za neku ulogu

Business & Lifestyle sponzorirani magazin o poslovnom impressum ISSN 2459-8968

Boris Odorčić, Sanja Plješa, Sven Prošenski, Svetozar Sarkanjac, Krešimir Sočković, Jozo Vrdoljak Produkcija i grafičko oblikovanje:

Glavni urednik: Darko Buković Izvršna urednica: Vesna Antonić Stručni suradnici: Branka Anić Horvat, Goran Gazdek, Ilijana Grgić, Jozo Knez, Ljiljana Lukić,

B&L | Business & Lifestyle

Mirjana Kapitan, Stanislav Bohaček, Tihomir Turčinović Autor koncepta: Darko Buković© Lektura i korektura: Sandra Baksa

4

Fotografije: Shutterstock, PV fotoarhiv, privatni arhiv sugovornika Marketing i prodaja: tel.: +385 (1) 56 000 00 marketing@privredni.hr; pretplata@privredni.hr Tajnica redakcije Bruna Ivić Bajamić tel.: +385 (1) 56 000 00, 56 000 01 redakcija@privredni.hr; uprava@privredni.hr

10

Intervju: István Szabó

14

Aquatika: Čudesni svijet flore i faune

22

Ivo Bačlija: Priča veća od ljekovitog bilja

životnom stilu Nakladnik: Privredni vjesnik d.o.o., Kačićeva 9, 10000 Zagreb Direktor: Darko Buković Tisak: Kerschoffset, Zagreb Besplatni primjerak - nije za prodaju

Business & Lifestyle | B&L

PRIČA O...

Jimmy Donal Wales OSNIVAČ WIKIPEDIJE, PETE NAJPOSJEĆENIJE STRANICE NA INTERNETU

S nama internet NIJE KOMA B&L | Business & Lifestyle

6

Lansirati Wikipediju bez oglasa i bez modela naplate bio je niz loših poslovnih odluka, ali na tome se oduvijek bazirala moja karijera.

Rekao sam to i Larryju Pageu, suosnivaču Googlea, a on se samo nasmijao i rekao: ‘Samo tako nastavi’, kaže Wales Tekst: Richard Godwin/Evening Standard/The Interview People Foto: PV fotoarhiv

J

immy Donal Wales, rođen 7. kolovoza 1966. u Hunstvilleu, u državi Alabama, poznat pod nadimkom Jimbo Wales, američki je poduzetnik na internetu. Također je i suosnivač Wikipedije, neprofitne online enciklopedije i web hosting tvrtke Wiki.

Maznuo sam ove podatke s Wikipedije, siguran sam da mu neće smetati. Wales je osobenjak među osnivačima popularnih internetskih stranica: Wikipedia je peta najposjećenija stranica na internetu, a on je pod a) nevjerojatno drag, b) nije milijarder, c) upravlja internetskom stranicom koja ne izaziva gađenje i poruge na samo njeno spominjanje. “S nama internet nije koma”, voli reći Wales.

Wikipedija, enciklopedija otvorenog izvora i koju je stvorila zajednica a Wales pokrenuo 2001., ima mnogo mana, no on ih ne skriva. “Kada većina internetskih stranica govori o zajednici, oni pod time podrazumijevaju opću javnost”, kaže, uživajući u jau Wikipedije jima s avokadom. “U slučaju članovi zajednice zaista see poznaju: svađaju se, mire, drže jednii druge trebna zemlji. Za sve je to potrebno puno brige, a činjenica jest to da moraš zaboraviti sve što o misliš da znaš o tome kako bi zapravo trebao izgraditi internetsku stranicu”, dodaje.

Wikipedia, enciklopedija otvorenog izvora i koju je stvorila zajednica a Wales pokrenuo 2001., ima mnogo mana, no on ih ne skriva

Nije savršeno, ali funkcionira

Dakle, nije savršeno, ali funkcionira. Wales spominje i primjer koji ga uvijek nasmijava: kada upišete u tražilicu Jemima Goldsmith, pojavljuje se ne baš laskava fotografijaa onekoga tko je inače glamurozan. “Njoj je to duhovito, a ja m pojoj stalno govorim da nam šalje drugu fotku”, kaže.

Razgovor smo vodili uz doručak u erie, nedaleThe Ivy Kensington Brasserie, emu Wales živi ko od Notting Hilla u kojemu sa svojom suprugom Kate Garvey i njihove

dvije kćeri (četiri i osam godina). Wales ima i 17-godišnju kćer iz ranijeg braka. Kate Garvey je radila za Tonyja Blaira, a sada radi za PR tvrtku Freuds čiji je osnivač Matthew Freud. Wales opisuje svoju ženu kao “osobu s najviše veza u Londonu”, a taj se dojam mogao steći i na njihovom vjenčanju 2012. godine. Tako je Alastair Campbell svirao gajde, uzvanici su bili Blairovi, David Miliband, Lord Adonis, Mick Hucknall i Lily Cole, kao i supružnici Steve Hilton (bivši savjetnik Davida Camerona) i Rachel Whetstone, sadašnja potpredsjednica komunikacija u Facebooku, koja je nekoć bila viši lobist u Uberu i Googleu. Inače, Wales voli kuhati pa često priređuju zabave.

Wales i Kate se u društvu međunarodne elite osjećaju kao kod kuće. Inače, upoznali su se u Piano Baru za vrijeme Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu u Švicarskoj.

To im je mjesto i dalje ostalo drago. Svake godine odsjedaju u istoj sobi u istom hotelu.

“Tamo se osjećamo kao da smo se vratili kući”, priča Wales čiji naglasak zvuči nešto manje alabamski, a nešto više poslovno američki s nekoliko ubačenih anglicizama.

Wales je direktan i duhovit, malo sirov, voli Wikipediju, no sve je to dio njegova šarma. I ne, ostali ga tehnološki divovi ne j nije milijarder. Na staprovociraju jer stran Wikipedije piše da mu rijoj stranici boga se bogatstvo procjenjuje na milid jun dolara, a stranica je otada ažur ažurirana.

“Lansirati Wikipe pediju bez oglasa i bez mod naplate bio je niz loših dela poslovnih odluka, ali na tome se oduvijek bazirala moja karijera. Rekao sam to i Larryju Pageu, suosnivaču Googlea, a on se samo nasmijao i rekao: ‘Samo tako nastavi’”, kaže Wales sa smiješkom.

Kvalitetne novine se n natječu sa svima

Wales se nedavno vratio W D iz Davosa, gdje je predstavio sv svoju novu stranicu - WikiTribune - za koju se nada da će imati Wikipedijina načela transparentnosti, zajednicu i neutralnost u

7

Business & Lifestyle | B&L

PRIČA O...

Wales je nedavno u Davosu predstavio svoju novu stranicu WikiTribune eri dezinformacija i alternativnih činjenica.

Motivi koji stoje iza WikiTribunea pokrenutog u listopadu su Trump i Brexit.

Wales je zabrinut zbog kraha lokalnog novinarstva i internetskog oglašavanja klikom miša, zbog kojeg se o mnogo čemu ne izvješćuje.”Nekoć bi se proizvođač brodova samo trebao pitati tko kupuje brodove - muškarci u 50-ima u sredovječnoj krizi i onda bi samo trebalo saznati koje novine čitaju. Danas se demografske skupine ne mogu pratiti na internetu. Na brodove nailazim posvuda, na bilo kojoj stranici. To bi značilo da se kvalitetne novine ne natječu samo međusobno, nego sa svima”, smatra Wales pojašnjavajući kako je smisao WikiTribunea omogućiti zajednici Wikipedije diljem svijeta predlaganje priča, uspoređivanje informacija, analiziranje podataka, pisanje i uređivanje članaka. Nakon uspješne kampanje za grupno financiranje, Wales je zaposlio 10 novinara na puno radno vrijeme.

I to je neki početak, kaže.

Od Trumpove pobjede javno se mnijenje okrenulo protiv tehnoloških divova: Esquire je nedavno opisao najveću četvorku (Google, Facebook, Amazon i Apple) kao kompanije neplatiše poreza koje uništavaju radna mjesta i isisavaju život iz ljudi. Čini se da Wales nema ništa protiv tog opisa, ali sam nije siguran što bi trebalo napraviti. “Ne podržavam nužno razbijanje monopola. Nisam siguran što to znači, ali nije bitno što ja mislim da bi se trebalo dogoditi. Oni su pod velikim pritiskom i još će se dignuti velika prašina o pitanju javne politike”, ističe Wales koji smatra da Mark Zuckerberg kao američki predsjednik i nije loša ideja ako se već misli imati predsjednika milijardera.

“Molim?! Pa to je užasna ideja”, kažem mu ja. Wales se samo čudno nasmijao i rekao: “Sigurno ste ga upoznali?” “Jesam”, odgovaram, a Wales nastavlja: “Drag je i bio bi u svakom slučaj bolji predsjednik od Trumpa.

Mislim da je to prilično očito”.

B&L | Business & Lifestyle

U slučaju Wikipedije članovi zajednice zaista se poznaju: svađaju se, mire, drže jedni druge na zemlji. Za sve je to potrebno puno brige, a činjenica jest da moraš zaboraviti sve što misliš da znaš o tome kako bi zapravo trebao izgraditi internetsku stranicu

Ne podržavam nužno razbijanje monopola.

Nisam siguran što to znači, ali nije bitno što ja mislim da bi se trebalo dogoditi.

Oni su pod velikim pritiskom i još će se dignuti velika prašina o pitanju javne politike

8

Regulacija sektora kao stalni problem

Wales živi u Londonu već sedam-osam godina i uskoro će dobiti britansko državljanstvo. “Baš kad će Brexit učiniti to nebitnim!”, kaže. Tu se osjeća kao kod kuće, baš kao što je i slučaj s politikom tehnologije.

Nemaju li ljudi pravo kad im se to čini malo sumnjivim?

Wales se smije: “Nisam baš upućen u mnoge stvari, ali znam sve te ljude. Ljudi često s nepovjerenjem gledaju na elitu.

Uistinu nemaju pojma koliko smo mi zapravo nesposobni”. “Ne bih baš rekao”, kažem ja. Wales nabaci koju dobru za čelnika britanskih laburista Jeremyja Corbyna: “Što god mislili o njemu, a ni ja nisam njegov obožavatelj, nikad ga nisam sreo ni na jednoj zabavi u Londonu jer on nije dio westminsterske elite, kao što to nije ni Theresa May. Ali on smatra kako je sasvim dobra ideja da se članovi oporbe katkad podruže

Ljudi često s nepovjerenjem gledaju na elitu. Uistinu nemaju pojma koliko smo mi zapravo nesposobni, ističe Wales na nekoj zabavi. U SAD-u situacija nije takva”.

Wales ocjenjuje kako je regulacija sektora stalni problem. Smatra da je sve krenulo nizbrdo u Velikoj Britaniji kada je suosnivač Second Homea Rohan Silva otišao iz Downing Streeta gdje je bio Cameronov savjetnik za tehnologiju, a trenutačno ima kolumnu u Evening Standardu. On vladine debate o uklanjanja enkripcije smatra suludima. “To je najgluplja stvar ikada! Nema smisla. Ona je vrlo važna brana protiv cyber kriminala. Istina je ta da su nekoć uživali u zlatnom dobu kada su mogli špijunirati koga god su mogli, ali danas je to značajno teže”, naglašava Wales.

Walesa brine krah lokalnog novinarstva i internetskog oglašavanja klikom miša, zbog kojeg se o mnogo čemu ne izvješćuje

9

U svakom slučaju uvjeren je kako ima mnogo razloga za veselje. Sam se bori s ovisnošću o smart telefonu, ali tko nema isti problem? No novu aplikaciju Thrive Arianne Huffington ocjenjuje elegantnim rješenjem, jer limitira korištenje mobitela.

“Mislim da ću se okušati u toj aplikaciji. Isto tako razmatram opciju da maknem sve koje slijedim na Twitteru i krenem ispočetka”, reći će Wales koji u zadnje vrijeme utjehu pronalazi u Instagramu za koji kaže da se na njega ne može navući. “To su samo fotke prijatelja i djece. Zgodno je”, napominje.

A možda i trebate vidjeti najbolju stranu ljudi u njegovoj branši. “Zanimljivo je da je 2017. zabilježena kao godina s najnižim postotkom siromaštva u povijesti, a ista je situacija i sa stopom smrti dojenčadi. Po mnogim standardima bila je to najbolja godina u povijesti. Kao i mnogi, pogriješio sam kad sam rekao da je svijet otišao u propast.

Ipak nije tako loše”, zaključuje Wales.

Business & Lifestyle | B&L

INTERVJU

MODERNI FILMOVI NE POSTOJE Oduvijek postoje samo dobri i loši filmovi. Dobri filmovi nose određenu poruku i određene vrijednosti. I mogu postati nečije iskustvo. Kao kada se dijete cijepi protiv bolesti

Tekst: Liljana Lukić Foto: PV fotoarhiv

M

ađarski umjetnik koji je ostavio veliki trag u europskoj i svjetskoj kinematografiji vjeruje da će film opstati uprkos internetu i televiziji jer ljudi će uvijek voljeti zanimljive priče, a dobri redatelji će i dalje raditi dobre filmove, kao što će ovi prostori uvijek bolovati od “viška povijesti”.

Postoje umjetnici koji obilježe i vrijeme i ono čime se bave te sami postaju povijest.

Samom svojom pojavom izazivaju poštovanje i potrebu da ustanete kada ulaze. Takav je bio osjećaj i prilikom susreta s mađarskim filmskim redateljem István Szabóm koji je otvorio ovogodišnji Beogradski filmski festival - Fest 2018.

B&L | Business & Lifestyle

Na prvu novinarsku konferenciju stigao je ravno iz zračne luke, otvorio je Festival, primio ovogodišnju nagradu Beogradski pobjednik za doprinos filmskoj umjetnosti i ubrzo otišao iz Beograda u kojem je boravio manje od 24 sata. Samo malobrojni su odmah po dolasku imali prilike da ga čuju uživo. Ali zato svi imaju priliku da vide ono što stvara i to mogu učiniti ponovno.

Svojom jednostavnošću i karizmom ostavio je nezaboravan utisak ne samo na novinare nego i publiku. Četiri tisuće ljudi u prepunom Sava centru pozdravili su ga ovacijama.

“Zahvaljujem se na nagradi. Ali prava nagrada za mene je to što mogu vidjeti toliko ljudi u jednoj kinodvorani. Odavno to nisam vidio”, rekao je kultni mađarski redatelj.

István Szabó koji je ove godine proslavio 80. rođendan (rođen je 18. veljače 1938. u Budimpešti) ključna je figura mađarskog filma, ali i europske i svjetske kinematografije. Prvi je

10

mađarski reditelj koji je osvojio Oscara, i to za film Mephisto 1982. godine, a na polici ima i berlinskog Srebrnog medvjeda i kanske Zlatne palme. Još od svog prvog dugometražnog filma Vrijeme sanjarenja (1964.), koji je snimio u 26. godini, ovaj filmski umjetnik zauzeo je stranu posvetivši se autorskom i angažiranom filmu koji ne nudi gledateljima samo puku zabavu. O tome svjedoče njegovi filmovi, uz Mephista i Otac, Budimpeštanske priče, Stoljeće ljubavi i mržnje, Životna odluka... Koliko je “višak povijesti” na ovim prostorima, pored njegove umjetnosti, imao utjecaja i na Szabóv osobni život, saznalo se prije desetak godina kada je ovaj umjetnik i sam priznao da je u vrijeme komunističkog režima 1950., dok je bio student, bio nakratko doušnik tajne policije. Ali se isto tako otkrilo i to da je to radio samo kako bi spasio život kolegi, pa na Szabóvom imenu, nakon svega, nije ostala mrlja.

István Szabó FILMSKI REDATELJ

Ja samo volim ispričati priču, a na publici je da odluči hoće li u njoj uživati i može li u njoj uživati

11

Business & Lifestyle | B&L

INTERVJU

•

Politika i njen utjecaj na ljudske sudbine su u fokusu Vaših filmova. Koliki je (bio) utjecaj politike na Vaš život i stvaralaštvo?

- Mislim da je to najvažnija tema koja me zanima zato što je to i moje iskustvo. Kad sam rođen, imali smo autokratski sustav koji se promijenio u drugi autokratski sustav. Poslije rata imali smo veoma kratko razdoblje nečega što se moglo nazvati demokracijom, da bi se onda dogodila 1956. i novi autokratski režim.

To je moje iskustvo i zato ne čudi što me zanima kako se ljudski duh uništava politikom, političarima i sustavima. Oni su ti koji misle da ideologija treba voditi zemlju i ulaziti u privatne živote. Da ima utjecaj i pravo na utjecaj na privatni život... Svaka umjetnost je politična. Čak i kada netko kao redatelj kaže da je apolitičan, to znači da je političan.

•

Kakav je zapravo, po Vašem mišljenju, odnos filmske umjetnosti i politike iz kuta redatelja čiji su filmovi vrlo angažirani i politični?

- Politika i umjetnost općenito, ne samo filmska, se ne vole, ali dnevna politika dosta utječe na umjetnost. Umjetnici, intelektualci, novinari i svi drugi pametni ljudi trebali bi svjedočiti o vremenu, analizirati ga, provocirati i kritizirati. To je njihova moralna i profesionalna misija.

•

Mephisto je priča o intelektualcu koji se u doba nacizma kompromitira zbog novca, moći, slave, a Saulov sin Vašeg zemljaka i kolege Lászla Nemesa je sjajno napravljen film o Holokaustu. Što mislite o povijesti kao filmskoj temi?

- Mi smo iz iste regije, dakle Srednja Europa, Austro-Ugarska, i mislim da ne postoji osoba u toj regiji čija obitelj nije pogođena nekim povijesnim promjenama. Naše prošlosti su iste, bilo da se radi o Prvom svjetskom ratu, Oktobarskoj revoluciji, nacizmu u doba Hitlera, Drugom svjetskom ratu, pa onda strahovladi Staljina. Svaka obitelj je živjela pod pritiskom ideologija koje su im željele promijeniti život i skrojiti ga onako kako njima odgovara i po nekim svojim željama. To su doživjeli moja baka, djed,

Mephisto (1981.)

B&L | Business & Lifestyle

ŽIVOTNO ISKUSTVO PRETOČENO U POKRETNE SLIKE Srednjeeuropsko i životno iskustvo u pričanju priča Szabó je unosio u (polu)autobiografske pokretne slike, filmove Otac (1966.), Ljubavni film (1970.), Ulica vatrogasaca br. 25, koji su se bavili iskustvima njegove generacije i poslijeratnom mađarskom poviješću, nastavljajući tako i nakon preokreta s filmom Povjerenje (dobitnik Srebrnog medvjeda u Berlinu i nominacija za Oscara). Korak dalje u istom smjeru čini u filmovima inspiriranim povijesnim ličnostima suočenim s moralnim dilemama u svojoj trilogiji iz 80-ih godina prošlog stoljeća koju čine nezaboravna djela Mephisto, Pukovnik Redl i Hanussen s glumcem Klausom Marijom Brandauerom u glavnim ulogama. U svim tim filmovima Szabo se bavi i pitanjima autoriteta, autoritarnih režima te time kako takvi režimi uništavaju ljude.

U zreloj umjetničkoj i životnoj fazi, što su u pravilu činili svi veliki filmski redatelji, Szabó je preskočio nacionalne i jezične granice snimajući filmove Susret s Venerom s Glenn Close u glavnoj ulozi, povijesnu dramu Stoljeće ljubavi i mržnje s Ralphom Fiennesom koji tumači tri različite uloge, povijesnu dramu Životna odluka s Harveyjem Keitelom i Stellanom Skarsgårdom u glavnim ulogama, Biti Julia s Annette Bening, Vrata s Helen Mirren... Ralph Fiennes je svojedobno izjavio kako je upravo od Szaba najviše naučio o glumi.

Hoće li i kino projekcije u budućnosti biti za nekoliko stotina umjesto, kao nekad, za desetke tisuća ljudi, ne znam, možda... Ali vjerujem da će dobri redatelji i dalje raditi dobre filmove roditelji, i to je moja priča koju ne mogu drugačije ispričati. U obitelji nisam imao ni kraljeve, ni guvernere, niti bilo kakve glavešine i moćnike. Ja nisam imao izbora nego da pričam o povijesti iz ugla malih, običnih ljudi, koji su uvijek najveće žrtve povijesti. biste opisali svoj redateljski rukopis?

•- JaKako samo volim ispričati priču, a na publici

je da odluči hoće li u njoj uživati i može li u njoj uživati. Mi u Srednjoj Europi smo puni iskustva u pričanju priča i trebamo ispričati naše priče, jer ponekad imam dojam da drugi gledaju na naše živote i sude o nama ne znajući što se sve nalazi iza.

•

Slavni redatelj Luis Buñuel smatra da film može biti ovakav ili onakav, može sve samo ne smije biti dosadan i predvidljiv. Kako da film bude zabavan, odnosno da ne bude dosadan današnjoj publici okrenutoj digitalnoj tehnologiji i raznim igračkama iz tog područja koje je čine nestrpljivom i razmaženom?

- Kada sam se počeo baviti filmom, potkraj 50-ih i početkom 60-ih godina prošlog stoljeća, tu su bili filmovi Kurosawe, Bergmana, Buñuela i drugih velikih redatelja na koje smo se svi ugledali. Andrzej Wajda je rekao da dobri filmovi na pravi način nose poruku.

Danas.... Što reći? Vi na svom televizijskom prijamniku imate 60, 80 ili tko zna koliko

Istvan Szabo i Klaus Maria Brandauer, film Memphisto, nagrađen Oscarom 1982. godine

12

kanala. Zašto biste išli u kino? A filmu treba kino. Tu je i internet, petogodišnje dijete pritiskom na jednu tipku može vidjeti povijest kinematografije. Situacija u svjetlu tih činjenica nije jednostavna. No vjerujem da će film opstati i postojati.

•

Što je bit suvremene kinematografije? Koja je njena uloga danas?

- U osnovi možemo reći da moderni filmovi ne postoje. Oduvijek postoje samo dobri i loši filmovi. Dobri filmovi nose određenu poruku i određene vrijednosti. I mogu

Martina Gedeck, István Szabó i Helen Mirren

postati nečije iskustvo. Kao kada se dijete cijepi protiv bolesti, tako dobar film dira gledatelja i, na neki način, postaje dio njegova iskustva.

•

Što predviđate da će se događati s filmom u budućnosti s obzirom na Vaše veliko i životno i umjetničko iskustvo?

- Vjerojatno će s njim biti otprilike kao s književnošću. One knjige koje imaju vrijednost su uz nas i na vrhu police. Uvijek će biti onih knjiga koje će se tiskati u tko zna kojoj nakladi, ali na policama ćemo čuvati samo one koje imaju vrijednost i važnost. Hoće li i

O BUDUĆNOSTI KINA Mislim da će kina i dalje živjeti i ne vjerujem da će film umrijeti. Od 1896. do danas film živi, preživljava. U budućnosti će postojati i drugi novi oblici komunikacije, ali će filmska umjetnost opstati. Bez obzira na sve tehnologije, i dalje idemo u kina i dalje čitamo knjige i idemo na izložbe

Lia Van Leer i István Szabó

Nadam se da je u suvremenoj Mađarskoj moguće snimiti film kao što je bio Mephisto.

Vidjet ćemo. Čekam svoj sljedeći film. Tada ću znati odgovor na to pitanje

Jedan od osnivača Europske akademije za film U povijesti filmske Europe Szabó se nalazi i na listi osnivača Europske akademije za film koja je u prosincu proslavila 30. obljetnicu svog postojanja. Generacije studenata diljem svijeta uključujući i ovaj dio Europe pamte njegove profesorske lekcije, a kazališta njegove režije predstava i opera.

kino projekcije u budućnosti biti za nekoliko stotina umjesto, kao nekad, za desetke tisuća ljudi, ne znam, možda... Ali vjerujem da će dobri redatelji i dalje raditi dobre filmove.

Nadam se da u ovom trenutku, baš sada dok pričamo, u filmskoj školi neki student snima neki film kao što je nekad Dušan Makavejev pravio Ljubavni slučaj službenice PTT-a.

•

Kakav je položaj i utjecaj mađarske kinematografije danas u svijetu?

- Ne bih rekao da su svi mađarski filmovi danas popularni. To je tek nekoliko autora

István Szabó i glumac Rolf Hoppe

i nekoliko filmova. Lászlo Nemes je dobio Oscara 2016. i to čini njegov film Saulov sin zanimljivim publici. Isto vrijedi i za Ildikó Enyedi koja je dobila Zlatnog medvjeda za Tijelo i dušu koji je ove godine bio nominiran za Oscara. Zato su festivali i nagrade tako važni. Oni bude interes kod publike.

•

Što Vama znače nagrade među kojima je i najnovija, Beogradski pobjednik?

- Naš posao je ispričati publici nešto važno i zanimljivo, a nagrade su sredstvo da dođemo do tog cilja.

•

Suočavaju li se, po Vašem mišljenju, suvremeni autori u Mađarskoj koji se bave važnim, ali često kontroverznim temama, s cenzurom?

- Ne bih rekao da imaju problema snimati filmove. Dobili su novac za te filmove, zar ne? Nadam se da je u suvremenoj Mađarskoj moguće snimiti film kao što je bio Mephisto. Vidjet ćemo. Čekam svoj sljedeći film.

Tada ću znati odgovor na to pitanje.

Pa, hoće li to biti uskoro?

•- Namjeravam snimiti novi film nakon šest

godina jer sam zadnji, Vrata, snimio 2012. godine. To je trebala biti adaptacija jedne knjige Sándora Máraija, koju je napravio britanski scenarist Christopher Hampton.

li već sada najaviti što ćete snimati?

•- Možete Hampton je fantastičan scenarist i re-

Sa seta filma Stoljeće ljubavi i mržnje, 1999., Ralph Fiennes i István Szabó

13

datelj. Napravio je odličan scenarij i htjeli smo zajedno snimiti film. No nismo u tome uspjeli jer prava za snimanje te knjige ima neka druga producentska kuća i sada sam tragam za drugim pričama.

Business & Lifestyle | B&L

POSJETILI SMO

AQUATIKA

ČUDESNI SVIJET Karlovac, grad na četiri rijeke, osmislio je zanimljivu priču o suživotu ljudi i rijeka, baziranu na ogromnom znanju, baštini i tradiciji Tekst: Goran Gazdek Foto: PV fotoarhiv

K

ažu da takvog akvarija nema u široj regiji i da se malo tko može pohvaliti čudesnom prezentacijom slatkovodnog biljnog i životinjskog svijeta u 25 bazena, što je sasvim logično i primjereno jer nadaleko nema ni grada koji leži na četiri rijeke. Karlovac je odlično iskoristio tu svoju prednost, osmislio zanimljivu priču o suživotu ljudi i rijeka, baziranu na ogromnom znanju, baštini i tradiciji. Javio se na prvi objavljeni natječaj za dodjelu bespovratnih sredstava strukturnih fondova Europske unije pa iz operativnog programa Regionalna konkurentnost izvukao 36,2 milijuna kuna što je 98 posto ukupne vrijednosti investicije. Na natječaj su pristigle 144 prijave, a karlovačka Aquatika jedan je od 15 odabranih projekata. Otvorena je krajem listopada 2016. godine i od tada ne prestaje veliki interes gostiju za podvodni život hrvatskih rijeka i jezera čime se ispunjava strateški cilj - briga za radna mjesta, turizam u funkciji razvoja grada i viša kvaliteta života stanovnika Karlovca. “U strukturi gostiju najveći broj čine učenici osnovnih škola koji dolaze na terensku nastavu ili ekskurziju, obitelji koje dolaze na izlete i gosti koji se zaustavljaju na putu do mora”, kaže ravnateljica Javne ustanove Aquatika - slatkovodni akvarij Karlovac Margarita Maruškić Kulaš.

Od izvora do ušća

Aquatika je smještena na desnoj obali Korane koja dolazi s Plitvičkih jezera. Čudesni svijet tipične krške rijeke vodi nas od

B&L | Business & Lifestyle

U akvariju možemo vidjeti više od 100 vrsta riba i 40 endemskih vrsta AQUATIKA - ARHITEKTONSKI PROJEKT STUDIJA 3LHD Arhitektonski projekt akvarija Studija 3LHD iz Zagreba osvojio je dvije Awards nagrade (žiri i čitatelji) najpoznatijeg svjetskog portala posvećenog arhitekturi, Grand prix nagradu na 3. balkanskom bijenalu arhitekture 2017. u konkurenciji od 80 radova i plaketu Plavi cvijet pristupačnosti za osiguravanje pristupačnosti osobama s invaliditetom i drugim osobama smanjene pokretljivosti i priznanje.

Društvo arhitekata Zagreb dodijelilo je projektu Aquatika nagradu Artur uz obrazloženje da je sjajno zamišljen i podjednako dobro realiziran.

Aquatika je projektirana u prostoru od 8327 četvornih metara kao dvoetažna građevina s prizemljem i podzemnom etažom. Zgrada je uklopljena u prirodni okoliš i potpuno prekrivena zemljom. Koncept oblikovanja nadahnut je nasipima i šancima karlovačke zvijezde. Cilj oblikovanja bilo je afirmiranje šetnice te stvaranje novog mjesta susreta u gradu. Namijenjen je ponajprije edukativnom turizmu – učenicima, studentima, hobistima i znanstvenicima te ostalim turistima. Scenarij izložbe je linearan i uz njega se nižu riječni biotopi od izvora do ušća, prateći čitav tok rijeke. Izložba počinje “izvorom” na trgu, a zatim se uz pješačku rampu s akvarijima spušta u podrumsku etažu sa špiljskim i močvarnim staništima.

14

FLORE I FAUNE izvora do ušća pružajući poučnu, uzbudljivu i fascinantnu priču o flori i fauni, geološkoj prošlosti, tradicijskoj kulturi i povijesti porječja četiriju karlovačkih rijeka – Korane, Kupe, Mrežnice i Dobre. Riječni tok je ovdje podijeljen na gornji, srednji i donji, a kako bi sve bilo što vjerodostojnije, posađeno je riječno bilje. U akvariju možemo vidjeti više od 100 vrsta riba i 40 endemskih vrsta.

U špiljskom sustavu prikazane su endemske vrste riba uglavnom vezane uz krške krajeve i podzemna staništa. Među 150 vrsta riba, koliko ih ima u hrvatskim rijekama i jezerima, čak 52 su endemi, od kojih 40 pripada jadranskom slijevu što Hrvatsku svrstava u sam europski vrh. U najvećem akvariju nalaze se migratorne vrste riba koje potječu još iz vremena dinosaura.

Većina njih smatra se izumrlim u Hrvatskoj. Od šest vrsta iz porodice jesetri koje žive u moru, a mrijeste se u rijeci (moruna, ruska jesetra, pastruga, sim, atlantska jesetra, kečiga) jedino je kečiga prisutna u našim slatkovodnim eko sustavima.

Stajaćice su predstavljene barama i močvarama koje obiluju raznolikim biljnim i životinjskim svijetom. Omiljena su to staništa biljaka, kukaca, riba, vodozemaca, gmazova, ptica i sisavaca, a reprezentativni primjeri su Kopački rit i Lonjsko polje. Ribe koje žive u stajaćicama, a možemo ih vidjeti u akvariju su linjak, crvenperka, karas i piškura. U akvariju sa stranim vrstama riba većina je invazivna i ugrožava naše domaće vrste riba. Zakonom ih je strogo zabranjeno unositi u otvorene vode. Od 30 unesenih stranih vrsta riba čak 21 se prilagodila novim staništima. Posljednji akvarij prikazuje krški fenomen stvaranja sedrenih slapova i važnost njihova očuvanja.

Gornji tok se nalazi u predjelima više nadmorske visine, najbliže izvoru, gdje je voda brza, hladna i bogata kisikom. Dno je kamenito, obraslo mahovinama i algama kremenjašicama. Ovdje žive potočna

pastrva i mladica, riba koju karakterizira izduženo i vretenasto tijelo. Srednji tok karakterizira viša prosječna temperatura i manja brzina vode s nešto manjim udjelom kisika. Dno je šljunkovito i pjeskovito, a od vegetacije tu su zelene alge, nitaste bakterije i gljive. Od beskralješnjaka prisutne su ličinke kukaca i puževi. U srednjem toku obitava najveći broj ribljih vrsta kao što su uklija, klen, mrena, podust i bolen. U donjem toku korita su široka i duboka, brzina vode je mala, a prosječne temperature su

Slatkovodni biljni i životinjski svijet prezentiran je u 25 bazena više nego u srednjem toku. Dno je pjeskovito i muljevito pa se stvaraju idealni uvjeti za život beskralješnjaka poput školjkaša i maločetinaša, a vegetacija koja uspijeva su biljke ukorijenjene na dnu s listovima i cvjetovima na površini poput lokvanja.

Karakteristične su veće riblje vrste, pa možemo vidjeti šarana, štuku, smuđa i soma.

U akvarijski tehnološki sustav voda bez klora ulazi pumpama iz zdenca iskopanog u neposrednoj blizini. Mehanički filtar zaustavlja krupnije čestice poput algi ili pijeska, a biološki uklanja štetne tvari poput

15

amonijaka. Voda ulazi u hladnjak gdje joj se regulira temperatura. Potom se obogaćuje kisikom i dodatno sterilizira pri čemu se uklanjaju virusi i bakterije.

Brojne nagrade

Dodatni sadržaji obogaćuju ponudu i dovode drugi tip gostiju koji, nakon primarnog razloga dolaska, mogu uživati u slatkovodnom svijetu. Kongresna dvorana kapaciteta je 120 osoba u kinopostavu. Nalazi se u akvarijskom dijelu kompleksa, uz poseban ulaz za one koji žele samo iznajmiti dvoranu, bez ulaska u akvarij, a posebna je po tome što se u njoj vide dva akvarija.

Edukacijska dvorana sa zasebnim ulazom maksimalnog je kapaciteta do 50 osoba u kinopostavu, a može se prilagoditi potrebama događanja kao što su edukativne radionice i dječji rođendani. U Znanstvenoj knjižnici gostuje Speleoteka, zbirka od 5000 primjeraka rijetkih i vrijednih knjiga, časopisa, tematskih separata, brošura i dijela audiovizualne građe speleoloških društava Karlovca.

U suvenirnicama se može kupiti veliki broj prigodnih suvenira i proizvoda lokalnih OPG-ova, a caffe bar je otvoren od 8 do 21 sat (petkom od 7). Na vanjskom dijelu kompleksa nalaze se trg kao javni prostor za druženje i dva manja igrališta za djecu s pogledom na Koranu.

Aquatika radi tek godinu i pol, a već se može pohvaliti brojnim nagradama. Bili su drugi među najuspješnijim lokalnim EU projektima u Hrvatskoj u razdoblju 2015.2016., nagrađeni kao najbolji nacionalni projekt u kontekstu promocije zaštite voda na međunarodnom Bled Water Festivalu, zaslužili priznanje Hrvatske udruge za odnose s javnošću u kategoriji Odnosi s javnošću u regionalnoj i lokalnoj samoupravi i dobili priznanje Ministarstva turizma, Hrvatske turističke zajednice i Hrvatske gospodarske komore u kategoriji Održivi turizam na Danima hrvatskog turizma.

Business & Lifestyle | B&L

INTERVJU

Dimitris Papaioannou KOREOGRAF

Da biste postali pravi kozmopolit, nije neophodno težiti da budete moderni na svaki način.

Najvažnije je otkriti sebe i svoje korijene iako je to, naravno, najteži zadatak za umjetnika

Koristeći klasični baletni jezik, koji je već mnogo stoljeća metafora harmonije, nemoguće je na sceni otvoriti teme važne današnjim ljudima.

Stoga potraga za novom harmonijom zahtijeva upotrebu cijelog arsenala sofisticiranih suvremenih umjetnosti

B&L | Business & Lifestyle

U potrazi 16

je napoznatiji kao kreator ceremonija otvaranja i zatvaranja Olimpijskih igara u Ateni 2004. godine.

Tekst: Ljiljana Lukić Foto: www.dimitrispapaioannou.com

D

Koliko je vaša karijera napredovala zahva•ljujući Olimpijskim igrama u Ateni 2004.

imitris Papaioannou, rođen 1964. u Ateni, jedan je od najboljih svjetskih koreografa današnjice što znači da je mnogostrana ličnost i životno i profesionalno. Jer u 21. stoljeću više nije dovoljno poznavati samo ples. Traži se nešto više. I taj kriterij on svakako zadovoljava.

Plus, još jedan koji samo rijetki imaju - preplitanje talenata i mogućnost da se na sceni stope dvije ili više umjetnosti. U njegovom slučaju likovne, baletne i glazbene. Da skratimo: počeo je kao crtač stripova, potom slikar, da bi završio kao koreograf, direktor, izvođač i dizajner scenografije, kostima i svjetla. Koristi scenu kao veliko platno na kojem je ples u interakciji s različitim materijalima.

Na ovogodišnjem 15. beogradskom festivalu plesa srpska premijerka Ana Brnabić uručila mu je nagradu Jovan Ćirilov - za korak dalje za predstavu Nigdje.

Inače, Papaioannou iza sebe ima 23 kazališne produkcije koje pokrivaju spektar od intimnih komada do masovnih spektakala koji su uključivali tisuće performera, a odigravale su se na potpuno različitim mjestima - od underground prostora do antičkog teatra u Epidauru, od olimpijskih stadiona do pariškog Théâtrea de la Ville i Teatro Olimpica u Vicenzi.

Osnovao je Edafos Dance Theatre 1986. godine, trupu koja je postala pokretač njegovih jedinstvenih produkcija - hibrida eksperimentalnog plesa, fizičkog teatra i scenske umjetnosti. Trupa je postojala 17 godina i ostavila neizbrisiv trag na grčkoj umjetničkoj sceni. U najširoj javnosti Papaioannou

Veliki krotitelj

godine?

- Jedini napredak od moje trogodišnje posvećenosti ceremonijama otvaranja i zatvaranja Olimpijade bilo je javljanje ambicije da se bavim suštinom eksperimenata velikih razmjera. I naučio sam kako se lakše financirati. ste odustali od svoje trupe?

•- Zašto Sa svojom trupom Edafos Dance Theatre

radio sam sve do 2003. godine i zatvorio sam je prije nego što sam se morao potpuno posvetiti kreiranju olimpijske ceremonije. Bilo je teško izdržati bez službene potpore. Radio sam mnogo stvari koje me nisu zanimale kako bih mogao isplatiti plaće, tako da sam se umorio i postao neovisan. Sada obično radim s plesačima koji se okupljaju na pojedinim projektima.

Počeli ste sa stripovima, studirali slikarstvo, •kako ste stigli do suvremenog plesa?

- Nema te vrste prekretnice. Nikada nisam donio tu odluku jasno i racionalno, već je sve došlo samo. Nije došlo izvana nego iz moje unutrašnjosti, iz moje duše. Jednostavno je došlo. Da, studirao sam slikarstvo kod čuvenog grčkog slikara Yannisa Tsarouchisa, a on je bio u tome više nego dobar, a uz to je bio i filozof. Postoji neka vrsta posebnosti kada ste slikar po profesiji jer možete na poseban način vidjeti stvari i nešto što obični ljudi ne mogu. I kada jednom otkrijete tu vrstu gledanja na svijet koji vas okružuje, to je nešto što vas zauvijek odredi, promijeni, i to vas, na kraju, neprekidno prati. Danas sve doživljavam na taj način, drugačije od uobičajenog. Što ste naučili iz stripova?

•- Stripovi su me naučili pričati kroz slike, a

kasnije sam dodao pokrete da ih animiraju.

Sada slike stvaram samo kao bilješke, a onda ih razrađujem. Korisno je puno planirati. Ali primijetio sam da što sam kreativniji, manje znam o tome što ću učiniti.

Kada sam prvi put vidio Café Müller, tu čuvenu koreografiju Pine Bausch, ona je uistinu promijenila moj život

za harmonijom 17

Business & Lifestyle | B&L

INTERVJU

KAO ŠKOLJKA Ono što se sigurno nije mijenjalo tijekom Papaioannouova života, a sada kaže “da je kasno” jest - zatvorenost. S njim je teško razgovarati jer odgovara kratko i samo na ono što ga pitate, a rado bi izbjegao ili skratio odgovor, pa se čini kao da su mu i konferencije za novinare prava muka. Razgovarali smo s njim na početku Beogradskog festivala plesa na koji je došao kako bi primio nagradu festivala te prikazao svoju predstavu Veliki krotitelj koju izvodi grčka trupa Efes. Nagradu je dobio za predstavu Nigdje s kojom je gostovao prošle godine na Beogradskom festivalu plesa u izvođenju nizozemske trupe Introdans. Još jedna karakteristika modernoga plesa je da - nema granica. Koreografi i dobri plesači rade i nastupaju u različitim zemljama, praktično rade u projektima.

Osnovna materija

•

Od koga ste najviše naučili? Tko su vam uzori?

- Kao student likovne umjetnosti upoznao sam svog prvog učitelja plesa. Kada sam prvi put vidio Café Müller, tu čuvenu koreografiju Pine Bausch, ona je uistinu promijenila moj život. Tada sam imao samo 18 godina i ta predstava je izazvala tako jaku fizičku reakciju da sam plakao, tresao se i to je sve preokrenulo u mom životu. Od tada pa sve do njene smrti pratio sam njen rad kao i sva ostala pasionirana publika koja voli balet.

Međutim, ona je za mene postala neka vrsta magnetnog pola, s jedne strane je bila Pina Bausch, a s druge Robert Wilson. I to je bio jedini način da osjetim i uopće razumijem kazalište. Predstavu Nigdje posvetio sam Pini Bausch.

•

Kakvu posvetu će nositi predstava koju ćete postaviti u Plesnom teatru Wuppertal čija je ona bila dugogodišnja direktorica?

- Ne znam koje ću djelo izvesti u Pininom kazalištu, a ne znam ni kako će ono izgledati, iako se zna datum premijere. No veselim se

B&L | Business & Lifestyle

NIGDJE - ČISTA MAGIJA U obrazloženju nagrade Jovan Ćirilov - za korak dalje kaže se da je dodijeljena za “poseban rukopis”.

Odnosno Papaioannouvu “sposobnost da kreira čistu magiju s minimalnim sredstvima”, kako je naveo stručni žiri. “Kratka, ali impresivna scena u ovoj produkciji, savršena je ilustracija: dugi niz plesača otkriva i svlači jedan par, dok ruke ansambla formiraju očaravajuće ustalasalo more”, naveo je žiri povodom komada Nigdje, izvedenog krajem ožujka 2017. godine u Sava centru. Bila je to možda najkraća koreografija na prošlogodišnjem Beogradskom festivalu plesa, od desetak minuta, događala se gotovo u tišini, ali se o njoj najviše pričalo.

18

što ću tamo stvarati. To kažem zato što sam u ovo što danas radim ušao bez koncepta, ne nudim stav ni poruku jer je u osnovi mojih djela sumnja i drugačiji pogled na svijet.

Može li se to reći i za Vašu zadnju predstavu?

•- Predstava Veliki krotitelj dio je trilogije koju

čine još i Mrtva priroda i Osnovna materija. To se dogodilo spontano, kada sam stvarao te komade, nisam planirao da se to dogodi, ali je na kraju ta slagalica sklopljena. Veliki krotitelj govori o ljudskom postojanju, o kontrastu materijalnog i duhovnog i o pokušaju da tijelo i um postanu jedno. Što je za Vas zapravo moderni ples, moderna •umjetnost?

- Da biste postali pravi kozmopolit, nije neophodno težiti da budete moderni na svaki način. Najvažnije je otkriti sebe i svoje korijene, iako je to, naravno, najteži zadatak za umjetnika. U umjetnosti je za mene, primjerice, veoma važno da se aktualizira koncept harmonije - jedne od najstarijih grčkih vrijednosti. Sve što teče u ljudskom životu mijenja se, pa je nužno shvatiti što je harmonija danas i koje su se metamorfoze ove kategorije dogodile u 20. i početkom 21. stoljeća.

Mrtva priroda

STRAUSS KAO ŠALA

BEOGRADSKI FESTIVAL PLESA

Iza komada Veliki krotitelj stoji Onazisov kulturni centar u Ateni. Nastao je u koprodukciji desetak kuća, među kojima je Festival u Avignonu. Premijerno je izveden u Ateni 24. svibnja 2017. godine. Papaioannou potpisuje zamisao, vizualizaciju i režiju ovog komada s više grčkih umjetnika, a adaptaciju valcera Na lijepom plavom Dunavu Johanna Straussa napravio je Stephanos Droussiotis. Na upit zašto je za ovo djela izabrao upravo ovaj Straussov valcer, Papaioannou kaže: “Taj izbor bio je jednostavno moja šala”.

Nigdje

Ne vjerujem u niz harmonija, ali vjerujem u mogućnost harmonije. Objasnit ću vam svoje polazište: koristeći klasični baletni jezik, koji je već mnogo stoljeća metafora harmonije, nemoguće je na sceni otvoriti teme važne današnjim ljudima. Stoga potraga za novom harmonijom zahtijeva upotrebu cijelog arsenala sofisticiranih suvremenih umjetnosti. To je ono što pokušavam učiniti u svojim produkcijama.

Beogradski festival plesa je priča za sebe jer svjetski vrh iz jednog područja okuplja se samo ako je i događaj i povod i razina svjetska.

To je uspjelo jednoj osobi u nemogućim uvjetima - Aji Jung. Ovogodišnji 15. beogradski festival plesa održan je pod sloganom Prijestolnica. Od 15. ožujka do 4. travnja predstavilo se 15 trupa iz Izraela, Grčke, Nizozemske, Kine, Norveške, Australije, Velike Britanije, SAD-a, Danske, Poljske, Belgije, Njemačke, Italije i Kanade. Publika u Beogradu i djelomice u Novom Sadu imala je priliku vidjeti 24 koreografske postavke koje potpisuju i autori koji su već gostovali u Beogradu i oni koji su se tek predstavili u Srbiji, pa i u regiji.

Postoji neka vrsta posebnosti kada ste slikar po profesiji jer možete na poseban način vidjeti stvari i nešto što obični ljudi ne mogu. I kada jednom otkrijete tu vrstu gledanja na svijet koji vas okružuje, to je nešto što vas zauvijek odredi, promijeni, i to vas, na kraju, neprekidno prati

prošle godine na manifestaciji Pre•mioKrajem Europa u Rimu nagrađeni ste priznanjem

koje je europski Oscar za teatar. Što Vam ono znači?

- Tada sam dobio specijalnu nagradu i reći ću vam da je ona najprestižnija kad je riječ o

TIJELA U FRAGMENTIMA Oblikuje nas okruženje u prvim godinama naših života - priroda, klima, ljudi, kultura. U djetinjstvu sam šetao između mramornih ruševina suočen s fragmentima tijela mladih ljudi. To je jako utjecalo na mene. Danas radim sa sličnim elementima jer sam ih gledao skoro svakodnevno, kaže Papaioannou.

živom teatru. Također znam da sam do sada nekoliko puta bio nominiran i tek sada sam je dobio. Svjestan sam da sam ovih zadnjih godina netko tko je u modi i u trendu i zbog toga sam počašćen. I to je sve što mogu o tome reći.

19

Business & Lifestyle | B&L

UMJETNOST

GEOMETRIJSKA APSTRAKCIJA DAMIRA SOBOTE

PROSTOR REDA I U Sobotinom radu potrebna je matematička preciznost i jednostavnost elemenata unutar geometrijske matrice, a često njegovi radovi, posebno noviji, poprimaju i iluziju treće dimenzije Osjećaji, razmišljanja i osobnost

Tekst: Jozo Knez Foto: Privatni arhiv Damir Sobota

D

amir Sobota, mladi hrvatski umjetnik, pravo je osvježenje na likovnoj sceni. Svojim slikama geometrijske apstrakcije nije ostao neprimijećen, što je rezultiralo brojnim izložbama, ali i nagradom za najboljeg mladog umjetnika 2017. godine. Sobota je 2013. godine diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer grafika, u klasi prof. Roberta Šimraka. Sudjelovao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama među kojima su 31. salon mladih te 2., 3. i 4. bijenale slikarstva. “Od samostalnih izložbi izdvojio bih izlaganje u SC Galeriji, galeriji RAGA i galeriji Karas”, kaže ovaj mladi umjetnik.

Uz sve to radio je i kao stručni suradnik na Katedri za likovnu kulturu i grafički dizajn Grafičkog fakulteta u Zagrebu. “Što se tiče još nekog dodatnog obrazovanja, mogu dodati i to da sam jedno vrijeme proveo u Belgiji, a posebno sam ponosan na to što sam sudjelovao i na znanstveno stručnom skupu Estetizacija i rehumanizacija javnog

prostora - umjetnost kao terapija, gdje smo oslikavali KBC Rebro 2017. godine”, govori Sobota. Oslikavanje KBC-a Rebro posebno mu je važno jer, kaže, specifično je oslikavati bolnički prostor, a sve u svrhu terapeutskog djelovanja na pacijente. “Umjetnost može, i djeluje, terapeutski”, kaže Sobota.

Geometrijska apstrakcija zvuči kao da je matematika prisutna, ali tu nema nekih formula već je naglasak na geometriji, linijama i oblicima. Samim tim red i disciplina nekako idu uz sve to, ali moram priznati da pokušavam izaći iz tog prostora reda i discipline jer ne želim biti ograničen i tako si sužavati mogućnosti

B&L | Business & Lifestyle

20

Za vrijeme studija krenuo je u smjeru geometrijske apstrakcije koja, mogli bismo reći, i nije najčešći odabir umjetnika. Naslanjajući se na tradiciju apstraktnih umjetnika 60-ih godina Sobota pokušava svojim radovima izraziti osjećaje, razmišljanja i na kraju samu osobnost. “Svojim radovima želim djelovati na oko promatrača, ali i na njegovu svijest”, govori. U njegovom radu potrebna je matematička preciznost i jednostavnost elemenata unutar geometrijske matrice, a često mu radovi, posebno noviji, poprimaju i iluziju treće dimenzije. Tehnike koje koristi ovise o motivu koji želi prikazati, pa nije ograničen tehničkim pristupom. “Dozvoljavam si promijeniti pristup jer smatram da će rad bolje izgledati, odnosno da ću ga samom sebi bolje objasniti ako ga izvedem na drugačiji tehnički način, i to je super, tu puno učim. Geometrijska apstrakcija zvuči kao da je matematika prisutna, ali tu nema nekih formula već je naglasak na geometriji,

DISCIPLINE

Svojim radovima želim djelovati na oko promatrača, ali i na njegovu svijest linijama i oblicima. Samim tim red i disciplina nekako idu uz sve to, ali moram priznati da pokušavam izaći iz tog prostora reda i discipline jer ne želim biti ograničen i tako si sužavati mogućnosti”, priča Sobota.

Danas u Hrvatskoj nije lako živjeti od svog posla. To se očituje u mnogim granama industrije, a gdje su likovni umjetnici?

To zanimanje ne zvuči baš ‘izdašno’, a naše

tržište nije ni blizu uređeno kao u zapadnim zemljama. Kod nas ne postoje galerije koje zastupaju ili prodaju mlade umjetnike, pa mnogi nakon završetka akademije ne znaju odakle krenuti. “Puno toga je prepušteno nama samima, tj. umjetnicima. Danas se od umjetnosti može živjeti, ali teško. Od prodaje slika još i teže, jer ne postoji tržište, pa često moraš odrađivati neke druge poslove kako bi popravio kućni budžet. Naravno, neki radovi se i prodaju, ali je za njih teško dobiti cijenu koju želiš. Mnogi ne shvaćaju koliko je truda uloženo u sam proces stvaranja, pa samim time ni ne znaju cijeniti taj rad. Ima iznimaka, naravno, ali nekako je to tako u globalu”, govori nam Sobota.

Umjetnička obitelj

Damir Sobota u braku je s mladom umjetnicom Anom Ratković Sobotom, također akademskom slikaricom, koja njeguje drugačiji stil od njega, a kako to funkcionira kada dvoje perspektivnih umjetnika živi pod istim krovom, objasnio je Damir. “To je zaista odlično jer možemo zajedno pričati o umjetnosti, nadopunjavati se i učiti jedno od drugoga. Svatko ima svoj radni prostor jer na taj način se možeš koncentrirati na to što radiš bez ikakva ometanja. Mislimo da je to bolje za oboje, jer na to gledamo kao na posao na koji idemo svaki dan pa dođemo doma i pričamo o tome, nekako nam se čini da je to bolje za nas. Među nama nema konkurencije. Zapravo smatram da u našoj profesiji ona ne bi trebala uopće postojati jer to nije nikakvo natjecanje već način izražavanja koji ljudi cijene”, zaključuje Sobota.

21

Umjetnost može, i djeluje, terapeutski

Business & Lifestyle | B&L

DRUGO MIŠLJENJE

IVO BAČLIJA UKRATKO Ivo Bačlija je pionir proizvodnje hladno prešanih ulja egipatskog crnog kima i konoplje, ali i tzv. funkcionalnih medova. Svoje iskustvo stječe prvo u svojem OPG-u, pa u poljoprivrednom obrtu Matičnjak i na kraju tvrtki Matičnjak Sativa gdje je stručni suradnik, suvlasnik, savjetnik i inovator. U tvrtki proizvodi dvadesetak vrsta hladno prešanih ulja (crni kim, konoplja, lješnjak, marelica, orah, grožđe, sikavica, ulje

B&L | Business & Lifestyle

pet tibetanaca (tzv. ulje omega 3, 5, 6, 9), funkcionalne medove, funkcionalna bezglutenska brašna, macerate... više od 50 ljekovitih pripravaka. Svake godine priprema neki novi proizvod koji je sam osmislio, pa je tako s početkom ove godine predstavio CBD Direct u kojem je, prvi na našem tržištu, spojio ekstrakt CBD-a s medom koji ga savršeno konzervira i brže dovodi do receptora u organizmu.

22

Ivo Bačlija FITOTERAPEUT, APITERAPEUT, PROIZVOĐAČ I PRERAĐIVAČ LJEKOVITOG BILJA TE PČELAR

Tekst: Sven Prošenski Foto: Privatni arhiv Ivo Bačlija

I

vo Bačlija je fitoterapeut, apiterapeut, proizvođač i prerađivač ljekovitog bilja te pčelar. Svojim znanjem i zalaganjem, napose posvećenošću onome što radi, pomiče granice vjere u prirodu i biljke čija ljekovita svojstva pomažu kod određenih zdravstvenih tegoba. Proizvodi poput ulja konoplje, ulja crnog kima, hladno prešanog ulja oraha, ekstrakta sjemenki grožđa, te razni blagotvorni medovi od kojih i najnoviji s konopljom, dodaci su za održavanje dobrog zdravlja i omogućuju da se lakše nosimo s ubrzanom svakodnevicom. U razgovoru za B&L Privrednog vjesnika Bačlija posebno ističe kako je bitno da cijeli proces od početka do kraja bude pod kontrolom te da se svaki mjesec, a kod ulja konoplje i češće, cijedi svježe ulje.

Priča veća od ljekovitog bilja Biljni pripravci ne zamjenjuju farmaceutske lijekove, ali sinergija biljnih supstanci, zasad, ne može se postići umjetno proizvedenim tvarima. Koristeći biljne aktivne tvari, štitimo organizam i preveniramo različite bolesti. Osim toga, mnoge se biljke ciljano koriste u liječenju kroničnih i akutnih stanja 23

Odakle ta ljubav prema ljekovitom bilju?

•Kako su nastali pripravci?

- Ljekovito bilje zanima me još od najranijeg djetinjstva kada sam počeo sakupljati razno bilje za svoj herbarij. Ipak, mislim da sam do pravog ‘eliksira’ ljekovitog bilja došao tek kad sam počeo cijediti njihovo

Mislim da sam do pravog ‘eliksira’ ljekovitog bilja došao tek kad sam počeo cijediti njihovo sjeme kako bih dobio hladno prešana ulja sjeme kako bih dobio hladno prešana ulja.

Naime, nakon sušenja sjemena ljekovitog bilja na razinu od oko osam posto vlage te čišćenja od korova i drugih primjesa, hladnim se prešanjem dobiva ono što je ljekovito bilje tijekom godine sačuvalo za novi život. Kao dijete sam se upoznao s biljkama kao što su žuti noćurak, pa i egipatski crni kim. To su biljke koje su dobro rasle na vojvođanskim njivama u okolini Subotice. Tamo je tvrtka mog oca, u kojoj je bio agronom, organizirala proizvodnju sjemena ratarskih kultura, ali i sjemena tih relativno egzotičnih biljaka što je bio i njihov najvredniji proizvod. Već sam tada intuitivno znao da je u sjemenu esencija same biljke te da je ona upravo u njemu sačuvala ono najbolje za početak novog života.

Business & Lifestyle | B&L

DRUGO MIŠLJENJE Jesmo li svjesni mogućnosti i vrijednosti •pripravaka iz prirode ili će to tek budućnost

pokazati?

- Za svaku bolest priroda je stvorila točno određenu ljekovitu biljku. Na nama je da je iskoristimo na najbolji način. Smatram da mnogi još nisu svjesni prednosti i mogućnosti koje nam priroda pruža, ali veseli me da ta svijest raste. Mnogi se okreću prirodi tek kad se nađu u bezizlaznim situacijama.

Nije ni to loše, no svakako sam zagovornik prevencije i svakodnevne brige o organizmu, tom golemom daru koji smo dobili na korištenje, a često ga zanemarujemo i otežavamo mu funkcioniranje lošim životnim navikama.

Biljni pripravci ne zamjenjuju farmaceutske lijekove, ali sinergija biljnih supstanci, zasad, ne može se postići umjetno proizvedenim tvarima. Koristeći biljne aktivne tvari, štitimo organizam i preveniramo različite bolesti. Osim toga, mnoge se biljke ciljano koriste u liječenju kroničnih i akutnih stanja, a njihovu učinkovitost dokazuju mnoge studije. Primjerice, od 177 lijekova odobrenih diljem svijeta za liječenje raka, njih više od 70 posto temelji se na prirodnim biljnim principima ili njihovim kemijskim imitacijama. Dijabetes je moderna bolest nastala upravo radi narušenog zdravlja uzrokovanog suvremenim načinom života.

Prevencija dijabetesa tipa 2 je skrb o vlastitom zdravlju uz dobre načine prehrane, kretanje, vježbanje i sve one dobre životne navike korištenja prirodnih pripravaka te namirnica provjerenih izvora i kvalitete.

Ako se dijabetes već dogodio, opet nastupa priroda koja čuva organe koji najčešće stradavaju kao što su jetra i bubrezi.

Kako se može utjecati na prevenciju? Što •preporučate i za koje probleme?

- Pravi primjer prevencije se pokazuje kod alergija kojima smo sve više skloni. Crni kim je već prepoznat kao dodatak prehrani koji podiže imunitet, a med je savršena namirnica kojom se može desenzibilizirati organizam, ali uz opreznu konzumaciju. Važno je da tu kombinaciju koristimo u doba mirovanja prirode, što je rijetko.

Naime, alergičari najčešće posežu za preparatima nakon prvih znakova reakcije organizma u proljeće. Naš pripravak Nigella i Nigella Junior za djecu je pripravak na bazi meda u kojem se nalaze puno manje količine cvjetnog praha no što ga ima u klasičnom cvjetnom medu, a tu je i crni kim koji širi glatke mišiće i bronhije, tako da je i najtežim alergičarima omogućeno njegovo uzimanje tijekom cijele godine u svrhu desenzibilizacije na alergene - pelud ambrozije, lijeske i breze, johe, topole, trave i korova. Djeluje poput prirodnog cjepiva koje uči vaše tijelo da je cvjetni prah izvrsna hrana i da ono nema potrebu na njega tako

B&L | Business & Lifestyle

poboljšanje funkcije jetre i njeno čišćenje što je dobar put za, primjerice, povremenu detoksikaciju organizma. Već smo time postavili dobar temelj za otklanjanje mnogih tegoba. li se mladi vrijednostima pripra•vakaOkreću iz prirode?

Zagovornik sam prevencije i svakodnevne brige o organizmu, tom golemom daru koji smo dobili na korištenje, a često ga zanemarujemo i otežavamo mu funkcioniranje lošim životnim navikama burno i neadekvatno reagirati. Uvijek sugeriram korištenje pripravka tijekom cijele godine, i to pojačane doze u vrijeme kad priroda miruje, a manje količine za peludnog razdoblja.

Nadalje, granulat sikavice dobivamo nakon prešanja te biljke (koristimo isključivo one iz kontroliranog ekološkog uzgoja) kako bismo dobili ulje, a sadrži sirovi silimarin. Proizvod je dobiven mehaničkim postupkom, bez dodataka konzervansa, boja i drugih aditiva te ne sadrži alergene. Njegova moć sadržana je u cjelovitom silimarin kompleksu u sirovom nekristaliziranom obliku, koji je čak 10 puta jači antioksidant od vitamina E. Osim što stanice organizma štiti od oksidativnog šoka, silimarin za 35 posto povećava razinu još jednog značajnog antioksidanta - glutationa, odgovornog za čišćenje jetre od otrova te joj omogućuje da čisti krv. Taj sastojak je jako bitan za

24

- Veseli me da se sve više prepoznaje važnost uvrštavanja pripravaka iz prirode u svakodnevni život. Zanimljivo je da se prirodi okreće mlađa populacija od oko 20 godina i zrela dob od 45 na više koja se vraća onome što je naučila dok je bila mlađa. Kritična je srednja dob koja je odrasla u trendu povećanja konzumacije sintetičkih proizvoda i najčešće se okreće brzim rješenjima jer je previše zaokupljena svakodnevnim obvezama. No globalno, trend je u uzlaznoj putanji što je svakako dobar pokazatelj. Uzdamo se u najmlađe da će pokretati sve više inicijativa podizanja svjesnosti o važnosti konzumacije što prirodnije hrane i pripravaka. Središnja ideja je stavljanje naglaska na zdravlje, a ne samo na bolest, što je odlična podrška suvremenoj medicini. No u tom trendu krije se i opasnost jer je sve više proizvođača koji idu za trendovski potenciranim brzim zaradama te će stoga biti teže prepoznati izvorne i kvalitetne proizvode.

Gdje i kako nabavljate sirovine?

•- Ponosimo se time što surađujemo s veli-

kim brojem domaćih kooperanata budući da slijedimo svoje principe – zdravo, svježe, domaće. Kvaliteta nam je na prvom mjestu i to je ono po čemu nas prepoznaju naši kupci. Sjeme kontroliramo kod preuzimanja i ako nije zadovoljavajuće kvalitete, zahtijevamo novo, čak i ako to znači nekoliko dana kašnjenja u proizvodnji. Radije biramo kvalitetu nego kvantitetu.

Kako kod kuće koristiti te biljke?

- Možemo ih preliti vrućom vodom ili ih u njoj prokuhati te tako dobiti tzv. dekot, infuz ili jednostavno biljni čaj, što zbog korištenja visoke temperature i vode kao otapala nije najbolji način iskorištavanja ljekovitih principa same biljke. Više timokinona, osnovnog ljekovitog sastojka egipatskog crnog kima, dobit ćemo hladnim prešanjem nego prelijevanjem tog sjemena vrućom vodom. Iz nekih ljekovitih biljaka, primjerice, nevena ne možemo dobiti hladno prešano ulje. To bilje možemo potopiti u alkohol i dobiti tzv. tinkture. Treći način ekstrahiranja aktivnih ljekovitih principa, ‘duše’ same biljke, je izrada uljnih macerata.

Dobivaju se tako da se ljekovito bilje potapa u hladno prešano ulje i tada ono tijekom tridesetak dana u ulje otpušta svoje ljekovite tvari. Kako mi za macerate koristimo hladno prešana ulja koja sadrže esencijalne masne kiseline i shodno tome sama po sebi imaju određenu funkciju, u maceratima se

•

pojavljuje određena sinergija koja zbraja ljekovita svojstva samog bilja, ali i ulja u kojem je to bilje macerirano. Najpoznatiji macerat je vjerojatno ulje gospine trave, tzv. kantarionovo ulje koje se radi tako što se gospina trava potapa u maslinovom ulju.

Jedan od poznatih macerata je i tzv. nevenovo ulje gdje se cvijet nevena potapa u, najčešće, suncokretovo ulje, ali se izborom suncokretovog ulja kao maceratora umanjuje vrijednost macerata. Bilo bi puno bolje da se cvijet nevena potopi u lješnjakovo ulje koje je bogato vitaminom E i kolagenom.

Na tom tragu Matičnjak radi 12 novih macerata koji djeluju sinergijski, koristeći istodobno ono najbolje od ljekovitog bilja i hladno prešanih ulja crnog kima, oraha, sikavice. Tako, na primjer, smatramo da bi hladno prešano ulje crnog kima s komoračom (foenuiculum vulgare), koprivom (urtica dioica) i đumbirom (zingiber officinalis) bolje djelovalo na jačanje imuniteta organizma od samog hladno prešanog ulja crnog kima ili čaja od tih ljekovitih biljaka. Ipak, hladno prešano ulje egipatskog crnog kima je posebno iz nekoliko razloga. Pri postupku hladnog prešanja crnog kima, uz ostalo, oslobađa se timokinon koji je zapravo eterično ulje ove biljke dobiveno na temperaturi nižoj od 30 stupnjeva Celzijevih. Također, radi se o spoju koji se može direktno primijeniti na kožu i sluzokožu, oralno i dermalno. Zahvaljujući njemu, hladno prešano ulje crnog kima je i imunomodulator, ali sredstvo koje širi naše bronhije i tako nestaju razne alergije, bronhitis, pa čak i astma. Rijetki znaju da je ulje crnog kima moćan antidepresiv, a jedno je od rijetkih ulja koje je stabilno i koje sadrži značajnu količinu alfa-linolenske, protuupalne omege 3. Sadrži je puno i laneno ulje, ali ono brzo oksidira i tada predstavlja izvor slobodnih radikala i postaje štetno. Stoga mi proizvodimo ulje boljeg divljeg lana koje nije podložno oksidaciji. Četvrti način na koji se adekvatno iskorištava ljekovito bilje bez korištenja topline ili kemikalija je izrada tzv. funkcionalnih medova. Naime, ako medu dodamo ljekovito bilje onda sinergija meda i određenog ljekovitog principa same biljke daje toj mješavini određenu funkciju.

Kakva su Vam iskustva s konopljom i sad •u novom medu?

Autor sam svih proizvoda i inovator na temelju novih proizvoda koje sam osmislio konoplje. Kanabis i njegovi jedinstveni kemijski spojevi proizvedeni u biljci, pod nazivom kanabinoidi, u središtu su jednog od najuzbudljivijih i nepriznatih zbivanja u modernoj znanosti. Upravo kanabinoidima je bogato ljudsko mlijeko koje ima važnu ulogu u učenju novorođenčeta kako da jede stimulirajući proces sisanja. Novorođene bebe koje se doje dobivaju dozu kanabinoida koji aktiviraju glad te potiču rast i razvoj. U svakom slučaju, ljudi imaju kanabinoidne receptore te endokanabinoide koji im savršeno odgovaraju. No ako oni zakažu, tu na scenu stupa konoplja čiji kanabinoidi savršeno odgovaraju ljudskim kanabinoidnim receptorima, čime se naše zdravlje dovodi u ravnotežu.

To je cijela tajna savršenog djelovanja ove

Za svaku bolest priroda je stvorila točno određenu ljekovitu biljku.

Na nama je da je iskoristimo na najbolji način

- Konopljom se bavim i proučavam dugi niz godina, a 2012. smo ishodili dozvolu da je možemo sami sijati. Krenuli smo ponajprije s uljem konoplje i bili smo prvi njen prerađivač i proizvođač njenog ulja u Hrvatskoj. Daljnjim proučavanjem korisnosti te biljke zaključio sam da ona, osim ulja koje zbog svog povoljnog sastava masnih kiselina ima izrazito terapeutsko djelovanje na organizam, sadrži vrijedan fitokanabinoid koji se nalazi u samom cvijetu

25

najiskoristivije biljke na svijetu - konoplje.

CBD Direct koji sadrži u sebi fitokanabinoid CBD, sastavni je dio svake moje fitoterapije za teža oboljenja. On u ljudskom organizmu potiče, kako ga volim nazvati, zaboravljeni imunosustav koji smo razvili rođenjem te tako potiče tijelo da se dodatno bori protiv mutacija i drugih teških bolesti. Njegova velika prednost je to što se ni po čemu ne sukobljava s terapijama konvencionalne medicine i svakako sugeriram da se oba smjera terapije prate te paralelno konzumiraju kako bi pomogli organizmu u borbi s raznim teškim tegobama. Može se koristiti i preventivno, a svakako me vesele sve osobe koje su mi se javile s dobrim povratnim informacijama i nastavile s konzumacijom. To je najveća nagrada za trud i rad. Neželjenih posljedica u pravilu nema, preporučena doza je dvije do tri kavene žličice dnevno, a čak i da udvostručite dozu, ništa vam se neće dogoditi.

Gdje proizvodite?

•- Proizvodnja i prerada je u Hrvatskoj. Riječ

je o malim uvijek svježim serijama, što su smjernice i pravila kojih se držimo. Autor sam svih proizvoda i inovator na temelju novih proizvoda koje sam osmislio. Proizvodnja meda i pripravaka na bazi meda bazira se na medu s područja Kopačkog rita i Banovine gdje postoji dovoljno čiste pčelinje paše. Pčelar sam, pa preuzimam brigu o vlastitim košnicama i siguran sam u našu baznu sirovinu za liniju proizvoda na bazi meda. Konstantno radim na novim idejama educirajući se o novostima u svjetskim istraživanjima, a razvijam ideje i o novim projektima kojima bismo dobili unikatnu ponudu svojih proizvoda i usluga.

li se više širiti na ino tržišta?

•- Hoćete Svi proizvodi imaju rok trajanja od go-

dinu dana što je pogodno za izvoz, osim ulja konoplje i njenog proteina. Ta dva proizvoda imaju slabiju stabilnost, a kako mi ne radimo s umjetnim sastojcima za održavanje svježine i ispravnosti proizvoda, njihov rok trajanja je upola kraći. Već sada imamo individualne kupce iz inozemstva, osobito iz Slovenije i drugih zemalja u okruženju koji proizvode kupuju na našem web shopu www.biopotent.hr, ali imamo i manje isporuke za ciljane kupce. Uvjetno rečeno, problem je u velikoj potražnji na domaćem tržištu koju ponajprije želimo zadovoljiti jer nam je to na neki način i obveza prema domaćim ljudima. No da se vratimo na vaše pitanje. Potražnja iz inozemstva postoji, a vjerujem da će i još rasti s većom prepoznatošću brenda ali i daljnjih pregovora o izvozu. Smatram da je kvaliteta ono što nas čini prepoznatljivim i što će svakako imati dobar odaziv i na inozemnom tržištu.

Business & Lifestyle | B&L

PODUZETNIŠTVO

NIKOLA PLANINIĆ, VLASNIK TVRTKE CANNABIO

KONOPLJA je bila in, a onda je došlo SMILJE Poslovni princip naše tvrtke je kontrolirati cijeli ciklus od nabave certificiranog sjemena industrijske konoplje za sjetvu, nadzora i savjetovanja pri uzgoju na poljima naših kooperanata, do skladištenja i prerade sirovine u vlastitom pogonu u Sotinu, ističe Planinić

CannaBio je prvi proizvođač ulja konoplje i 100-postotnog čistog čaja konoplje uzgojene u Hrvatskoj. Osim prehrambenih artikala od konoplje, nudimo i prirodnu kozmetiku s uljem konoplje te jedinstvena alkoholna pića na bazi konoplje

B&L | Business & Lifestyle

26

Tekst: Jozo Knez Foto: Privatni arhiv CannaBio

J

edna od najiskoristivijih biljaka na svijetu zadnjih se godina vratila na scenu i doživjela svojevrsni boom. Iako je u nekadašnjoj državi bila izrazito zastupljena i sijala se na mnogim poljima diljem Juge, najednom je postala zabranjena. Ne pričamo samo o cannabisu koji sadrži visoki postotak THCa, nego i o industrijskoj konoplji koja se može koristiti, a i koristi se, danas u više od 20.000 raznih proizvoda. Od prehrambene i tekstilne industrije do građevinarstva.

Tijekom 90-ih stanje se nije mijenjalo, sve do 2012. godine kada je u Hrvatskoj ponovno dopušteno sijanje industrijske konoplje čime su otvorena vrata mnogim poduzetnicima, među kojima je i Nikola Planinić, vlasnik tvrtke CannaBio.

•

Možete li nam predstaviti svoju tvrtku, kada ste počeli s radom i što sve proizvodite?

- CannaBio je osnovan početkom 2012. kao projekt više entuzijasta čiji je cilj na hrvatska polja vratiti nepravedno zapostavljenu industrijsku konoplju, proizvoditi vrhunske proizvode od biljke i sjemenki industrijske konoplje te promicati nutricionističke i zdravstvene vrijednosti industrijske konoplje. CannaBio jamči za izvrsnost svojih proizvoda te primjenu kontroliranih postupaka u svim fazama uzgoja i prerade.

Također, želim napomenuti da CannaBio koristi isključivo sortu finola koja sadrži najveći udio omega 3 i omega 6 esencijalnih višestruko nezasićenih masnih kiselina, najveći udio tzv. supermasnih kiselina gama-linolenske kiseline (GLA - omega 6) i stearidonske kiseline (SDA omega 3), visoki udio lako probavljivih proteina, uključujući sve esencijalne aminokiseline, nezanemarivu paletu minerala i vitamina, posebno vitamina E i visoki postotak prehrambenih

vlakana koji reguliraju probavu. CannaBio proizvodi od konoplje su u potpunosti proizvedeni u Hrvatskoj od konoplje uzgojene u Hrvatskoj za što jamčimo CROHEMP zaštitnim znakom otisnutim na svakoj etiketi naših proizvoda. CannaBio je prvi proizvođač ulja konoplje i 100-postotnog čistog čaja od konoplje uzgojene u Hrvatskoj. Osim prehrambenih artikala od konoplje, nudimo i prirodnu kozmetiku s uljem konoplje, te jedinstvena alkoholna pića na bazi konoplje.

•

Kako ste se Vi iz financijskog sektora pronašli u poljoprivredi, tj. u uzgoju industrijske konoplje?

- Istina, većinu svog radnog vijeka proveo sam u financijskoj industriji. Smatram da u poljoprivredi, osim naravno u turizmu, leži veliki potencijal u našoj zemlji tako da sam odlučio proširiti svoje poslovne aktivnosti i na područje poljoprivrede, a nakon detaljnije analize nije bilo dvojbi da se fokusiram na konoplju. Ideja je od samog početka bila da se svaka faza procesa (od uzgoja pa do gotovog proizvoda) odvija isključivo u

U svojoj preradi isključivo koristimo sjemenke konoplje dobivene uzgojem sorte finola

Za sada je naš fokus na prehrambenoj i kozmetičkoj primjeni konoplje

27

Business & Lifestyle | B&L

PODUZETNIŠTVO Hrvatskoj. I tog principa se držimo i danas.

Smatram da je konoplja jedna od kultura koje apsolutno mogu oživjeti zapostavljene zemljišne resurse u Republici Hrvatskoj i pomoći ne samo poljoprivredi, nego cjelokupnoj ekonomiji stati na noge. Hrvatska ima odlične mikroklimatske i zemljopisne uvjete za uzgoj te višestoljetnu tradiciju uzgoja i prerade konoplje.

U Hrvatskoj se zadnjih godina pojavilo •mnogo proizvođača industrijske konoplje.

Kako ocjenjujete svoju trenutačnu tržišnu poziciju?

- Nedavno sam imao sastanak s novim klijentom iz inozemstva koji inzistira da nas zastupa iako nikad nije kušao naše proizvode. Kada sam ga pitao kako je to moguće, odgovorio mi je kako ima dosta poznanika u Hrvatskoj i koga god da je pitao, uvijek je dobio odgovor CannaBio je najbolji. Jesmo li prvi ili peti po prodaji, to nam uopće nije važno, bitno nam je da nas klijenti i poslovni suradnici cijene zbog kvalitete naših proizvoda. uvjeti poslovanja u Hrvatskoj?

•GdjeKakvividitesu svoje primarno tržište?

- Vezano uz uvjete poslovanja mislim da neću reći ništa novo ako kažem da je situacija izrazito teška, pogotovo za nas mikro poduzetnike. Teško je doći do povoljnih sredstava koje bismo uložili u daljnji razvoj, ali snalazimo se već, evo, šest godina i preživjeli smo. Idemo korak po korak. Iako smatramo i željeli bismo da je Hrvatska naše primarno tržište, sve više se usmjeravamo na izvoz i to nam je trenutačno u fokusu.

Mislim da to samo po sebi sve govori.

Ideja ima, ali cilj nam je proizvodnja malog broja proizvoda vrhunske kvalitete koje će ljudi prepoznati i koristiti i brže, pa, evo, ovim putem apeliram na odgovorne da nama poduzetnicima olakšaju poslovanje. Bit će više zapošljavanja, a znamo i da mali poduzetnici nose gospodarstvo bilo koje zemlje.

•

Jesu li banke prepoznale potencijale koji leže u sadnji konoplje i proizvodnji proizvoda od konoplje? Jesu li Vas podržali? Što mislite o EU fondovima, jeste li pokušali s tim vidom financiranja?

- Mi smo konkretno prvih nekoliko godina imali potrebu za financiranjem kod otkupa sirovine i s obzirom na to da se nije baš radilo o značajnim sredstvima, imali smo sreću da nas je banka pratila uz osnovne instrumente osiguranja tipa mjenice i zadužnice, naravno, uz komercijalne uvjete.

Tako da smo s te strane bili zadovoljni. Što se tiče EU fondova, do sada se nismo njima koristili, što ne znači da ne razmišljamo o tome. Imamo u planu proširenje proizvodnog pogona, odnosno izgradnju novog, pa gledamo što bi nam bilo najisplativije, a tu sigurno spadaju i EU fondovi ili bespovratna sredstva. Mislim da bi tu izvršna vlast mogla puno pomoći zapošljavanjem stručnih ljudi koji bi nudili takva sredstva na lokalnoj razini, vodili vas kroz proces, pratili i nakon dobivenih sredstava, savjetovali... Poduzetnicima je nužno da stvari idu jednostavnije

B&L | Business & Lifestyle

sjeme konoplje? Može li se •rećiGdjeda nabavljate je kod vas zaokružena proizvodnja, tj.

Smatram da je konoplja jedna od kultura koja apsolutno može oživjeti zapostavljene zemljišne resurse u Republici Hrvatskoj i pomoći ne samo poljoprivredi, nego cjelokupnoj ekonomiji stati na noge

28

kontrolirate li cijeli ciklus?

- Poslovni princip naše tvrtke je kontrolirati cijeli ciklus od nabave certificiranog sjemena za sjetvu, nadzora i savjetovanja pri uzgoju na poljima naših kooperanata, do skladištenja i prerade sirovine u vlastitom proizvodnom pogonu u Sotinu. Jedino tako možemo u potpunosti jamčiti za izvrsnost proizvoda te primjenu kontroliranih postupaka u svim fazama uzgoja i prerade, ali definitivno s ciljem uključenja što više zainteresiranih sudionika u cjelokupan proces s naglaskom na naša poljoprivredna gospodarstva. U svojoj preradi isključivo koristimo sjemenke konoplje dobivene uzgojem sorte finola za koju možemo reći da je top sorta ako se odlučite za uzgoj konoplje u svrhu daljnje prerade u prehrambene i kozmetičke svrhe jer između ostalog u sebi sadrži najveći udio omega-3 i omega-6 esencijalnih višestruko nezasićenih masnih kiselina te najveći udio supermasnih kiselina, gamalinolenske (GLA)

smatram da je najbolji prirodni biljni protein koji možete kupiti. Kozmetičke proizvode smo jako dugo razvijali i testirali. Nije nimalo jednostavno napraviti kvalitetan i prirodan proizvod te da ste s njime zadovoljni i vi kao proizvođač i kupac. Mislim da smo s CannaBio Konopljinom kremom i Konopljinim melemom koje smo izbacili prošle godine na tržište konačno uspjeli to napraviti. Proizvodi su postali prepoznatljivi, naši kupci ih hvale, a uz to i mirišu na konoplju. Planova za nove proizvode uvijek ima. Ideja ima, ali cilj nam je proizvodnja malog broja proizvoda vrhunske kvalitete koje će ljudi prepoznati i koristiti te smo stoga oprezni s novim proizvodima. Još nekoliko ideja za realizaciju i mislim da ćemo naš kompletan asortiman proizvoda zaokružiti u idućih nekoliko godina.

kanabisa sjedne za volan i izazove prometnu nesreću sa smrtnim slučajem!? Iako se to danas događa i pod utjecajem alkohola primjerice, vjerujem da javnost ne bi bila više tako blagonaklona prema ‘slobodnoj’ primjeni kanabisa što je apsolutno razumljivo. Stoga je nužno uzeti sve u obzir i obuhvatiti kvalitetnim zakonskim i/ili podzakonskim rješenjima. To je vrlo kompleksna priča i treba se puno kvalitetnije pristupiti. Sve što smo do sad čuli i vidjeli, bile su isključivo populističke akcije, ali nešto konkretno se baš i nije promijenilo.

A ono što se do sada i promijenilo, bolje i da nije. U zakonski reguliranom okviru i CannaBio bi kao brend svakako bio zainteresiran za proširenje djelatnosti na uzgoj i preradu medicinskog cannabisa. Mislim da ne trebam ni spomenuti da investitori za takve projekte već postoje.

Kako kupci prihvaćaju vaše proizvode?

•- Rekao bih da financijski odnosno profit- •Koliko se trenutačno u Hrvatskoj sadi inni dio priče nije nešto što me tako veseli dustrijske konoplje? Mnogo je praznog nei-

i stearidonske (SDA). CannaBio je ovlašteni zastupnik za sortu finola za Republiku Hrvatsku i upravo smo u kampanji za uzgoj konoplje u 2018. godini.

Koristite li cijelu biljku za svoje proizvode?

•- Finola je niskorastuća sorta i zahvalna je

za uzgoj i žetvu s obzirom na to da je sve moguće odraditi s mehanizacijom koju poljoprivrednici koriste u drugim kulturama koje se uzgajaju na našim poljima. No korištenje stabljike ove sorte ne bi nam donijelo skoro ništa. Za sada je naš fokus na prehrambenoj i kozmetičkoj primjeni konoplje. I plan razvoja novih proizvoda u srednjem roku je usmjeren isključivo na ove segmente u kojima kvalitetom želimo i dalje ostati najbolji. Primjena konoplje u industrijske svrhe u granama poput građevinarstva je sasvim neka druga priča i trenutačno nam to nije u fokusu.

kao pohvala, preporuka ili sličan pozitivan komentar koji dobijemo od svojih kupaca.

Naravno da ima i onih kojima se ti proizvodi ne sviđaju, ali i od njih nešto naučimo. U svakom slučaju jako sam zadovoljan reakcijama koje dopiru do nas.

•

Što se u Hrvatskoj događa s uzgojem medicinskog kanabisa? Ima li kakvih pomaka?

Ako mogućnosti i zakoni dozvole, biste li ušli i u takav vid biznisa?

- Definitivno podržavamo svako korištenje i primjenu kanabisa isključivo u medicinske svrhe u Hrvatskoj i nadam se da će se izvršna vlast u tom smjeru poduzeti konkretne korake. No sama takva primjena nosi sa sobom i niz rizika. Zamislite novinske naslove ako netko pod utjecajem

•

Znači, fokus je trenutačno na prehrambenim i kozmetičkim proizvodima. Možete li nam reći koji su ti proizvodi i imate li u planu u skorije vrijeme izbaciti i neke nove?

- Mi smo prvi proizvođač 100-postotnog ulja konoplje i čaja konoplje, a još nudimo i brašno, cjelovite i oljuštene sjemenke konoplje, kao i vrhunski proteinski prah konoplje (više od 50 posto proteina) za koji osobno

29

skorištenog zemljišta, a sadnja ove iskoristive biljke bi to mogla promijeniti.

- Prema podacima koji su mi dostupni, najviše dozvola je izdano 2015. godine za oko 1270 hektara, onda je nastupio opadajući trend tako da je lani izdano dozvola za 740 hektara. Govorimo o izdanim dozvolama što ne znači da je ukupna površina za koje su izdane dozvole i posijana. Činjenica jest da interes pada što osjetimo i ove godine prema potražnji za sjemenom koje imamo.

Kad je riječl o neiskorištenom zemljištu, rekao bih da postoji, osim konoplje, i niz drugih kultura koje bi promijenile takvo stanje. Međutim, smatram da nam je potrebna jedna jaka strategija na razini države usmjerena ulaganju u razvoj poljoprivrede, organiziranje uzgoja, prikupa, otkupa, plasmana, prerade... Poljoprivrednike je potrebno educirati, savjetovati što sijati, saditi, upoznati s rizicima, povezati s velikim kompanijama/otkupljivačima, stručno pratiti. Iako postoje izdvojeni slučajevi takvih akcija pojedinih velikih domaćih kompanija, smatram da se tu može napraviti daleko više, a hoće li, vidjet ćemo. Čini mi se da poljoprivrednici svake godine istražuju u kojem smjeru krenuti, što možemo vidjeti i po podacima za konoplju. Konoplja je bila in nekoliko godina, a onda je počela priča sa smiljem, dok će sutra biti nešto drugo...

Konoplja je samo jedna od kultura i, naravno, s obzirom na to da su uvjeti za njen uzgoj u Hrvatskoj idealni, ne bismo imali ništa protiv da bude i jedna od zastupljenijih biljaka na našim poljima.

Business & Lifestyle | B&L

UREĐENJE DOMA

DIZAJN INTERIJERA

Lijepo, ugodno i...

VRIJEDNO DIVLJENJA Minimalistički stil je među trenutačno najpoželjnijima, uz shabby chic. Skandinavski, mediteranski, azijski i retro stil odabiru pojedinci, dok je najrjeđi elektic stil. Populacija zrelije dobi odlučuje se za viktorijanski ili rustikalni stil, kaže Katarina Hrupački Nikšić Tekst: Boris Odorčić Foto: PV fotoarhiv

J

edan od najznačajnijih znanstvenika uopće, engleski fizičar, matematičar i astronom Isaac Newton proučavajući lom svjetlosti kroz staklenu prizmu davne 1676. godine otkrio je kako bijelo svjetlo zapravo čine crvene, narančaste, žute, zelene, plave, indigo i ljubičaste zrake (dugine boje).

Unatoč tomu što je spektar boja stariji od 340 godina pri uređivanju doma većina ljudi ponajviše se odlučuje za bijelu, smatrajući kako s njome ne mogu pogriješiti.

Ali ‘must have’ bijela boja je, može se reći, prazan papir koji je moguće ukrasiti na milijun načina. Upravo onim vlasnicima

Jedan od trendova u uređenju interijera svakako je rušenje zidova kako bi se u obitelji stvorila bolja interakcija

B&L | Business & Lifestyle

stanova, kuća i ureda koji žele iskoračiti iz uobičajenih trendova, pronaći odgovarajući način uređenja i uskočiti u udobnost jedinstveno uređenog prostora na raspolaganju su usluge dizajnera interijera.

Katarina Hrupački Nikšić, dizajnerica interijera, direktorica i vlasnica tvrtke Antera Studio, kaže nam kako je danas ovo zanimanje vrlo vjerojatno jedno od najpoželjnijih.

“Zašto je tomu tako? Po prirodi smo skloni prikloniti se lijepom i oku ugodnom koje samo po sebi veže divljenje. Osobno se sjećam vremena kada su nam u goste dolazili prijatelji, rođaci…, a mama je uredno šetala po kući pokazujući sobu po sobu, očekujući pri tom riječi hvale za svoj trud, bez obzira na to je li se radilo o novoj boji zida, namještaju, tapisonu ili pak uređenju. Upravo tu počinje i moja priča, a vjerujem i većine onih koji danas obavljaju ovaj posao“, objašnjava ona, dodajući zanimljivost kako je i rock pjevač Lenny Kravitz – dizajner interijera.

Može i ‘low cost’ stil

Pojam dizajn interijera, nastavlja ona, spada pod arhitektonsko-dizajnersku disciplinu koja se realizira unutar arhitektonskog prostora nastavno na idejno osmišljavanje prostora. Općerasprostranjen pojam jest ‘dizajn unutarnjeg prostora’. Međutim, to je pogrešno shvaćanje jer se stvari ne mogu

30

Ako kupimo modernu škrinju retro izgleda, sačuvat ćemo i uspomene, ali i stil smatrati dizajnom, ali njegovim dijelom da.

“Dizajn interijera podrazumijeva idejno uređenje od poda do stropa uključujući zidove.

A to nas dovodi do idućeg pitanja - jesu li arhitekti uistinu dobri dizajneri interijera ili samo obavljaju taj posao s obzirom na to da hrvatsko tržište ne nudi dovoljno prostora arhitektonskim uredima, no to zasigurno otvara novu temu”, naglašava Katarina Hrupački Nikšić dodajući kako je industrijski, suvremeni tzv. moderan minimalistički stil jedan od trenutačno najpoželjnijih. “No on se odnosi na mlađu populaciju, uz neizostavan shabby chic. Nadalje, skandinavski, mediteranski, azijski i retro stil odabiru pojedinci, dok je najrjeđi elektic stil. Populacija zrelije dobi, pak, svoj smiraj pronalazi u klasičnom viktorijanskom ili rustikalnom stilu, iako to nije pravilo”, napominje ona, našalivši se kako je u Lijepoj našoj najrasprostranjeniji ‘low cost’ stil koji je u skladu sa starom poslovicom – koliko imaš, s toliko i vladaš.

Pojave raznih emisija o uređenju ili adaptaciji interijera globalno, smatra ona, probudile su našu svijest. “Spada li u to obvezna kupnja nekretnine i najam dizajnera interijera za 3D vizualizaciju prostora koji je potrebno urediti... zasigurno da. Jer pogreške koje učinimo u navali adrenalina pri uređenju nekretnine ne mijenjamo odmah nego ih ostavimo i gledamo idućih nekoliko godina dok ne prikupimo dovoljno novca za adaptaciju, 3D vizualizaciju i uređenje interijera”, kaže.

Hrvatski standardi kod izrade namještaja po mjeri uglavnom se odnose na kuhinje ili kupaoničke elemente, dok ćemo ostali namještaj, rasvjetu, biljke ili slike na zidovima prije potražiti u nekom od dostupnih centara

Praćenje vlastitog instinkta

Jedan od trendova u uređenju interijera svakako je rušenje zidova kako bi se u obitelji stvorila bolja interakcija. “Najtraženije je otvaranje ili zatvaranje pregradnih zidova.

Open space koji povezuje blagovaonicu, kuhinju i dnevni boravak neizostavan je dio svakog novouređenog doma. 3D vizualizacija omogućava nam da jasnije vizualno prepoznamo svoju ideju i u suradnji s dizajnerom interijera dođemo do rješenja koje klijent najbolje prihvaća”, ističe Katarina Hrupački Nikšić.

Gotovo nijedan stambeni ili, primjerice,

31

poslovni prostor nije idealan sam po sebi. “S druge strane, prisjetimo se kineske vještine feng shui koja ponajprije govori o tomu kako postići ravnotežu prostora u kojem boravimo. Naravno, nije nužno uključiti sve parametre. Uz uređenje, dom treba redovito prazniti, uklanjati stvari koje nam više ne trebaju i koje ne koristimo. Emotivno vezivanje za stvari ostalo nam je još iz vremena naših baka. Ali ako kupimo modernu škrinju retro izgleda sačuvat ćemo i uspomene, ali i stil”, napominje.

Drvo i bogati čupavi tepisi prostoru daju određeni glamur koji je poželjan suputnik svakog doma i lako se prilagođava gotovo svakom stilu uređenja. “Hrvatski standardi kod izrade namještaja po mjeri uglavnom se odnose na kuhinje ili kupaoničke elemente, dok ćemo ostali namještaj, rasvjetu, biljke ili slike na zidovima prije potražiti u nekom od dostupnih centara”, kaže.

Sve je više tvrtki, slobodnih umjetnika i dizajnera koji svoje znanje stečeno kod nas ili u inozemstvu pretapaju u biznis, a za to je, uz hrabrost, potrebna i prilagodljivost.

“Konkurencija u svakom poslu je zdrava i vodi nas putem razvitka i daljnjeg napredovanja. Kako bi se postalo dobrim dizajnerom interijera, nužno je taj posao voljeti. No za razliku od drugih poslova, ovdje morate pratiti svoj instinkt, pokazati znanje i uvažiti želje klijenta. Ako uspijete implementirati i jedno i drugo u svome radu, nećete imati konkurenciju. Svaki početak posla je težak i gradi se piramidalno od temelja. Ako se odlučite za ovo zanimanje, izgradite zdrave temelje, ponajprije u sebi, a sve ostalo je nadogradnja”, zaključuje Katarina Hrupački Nikšić.

Drvo i bogati čupavi tepisi prostoru daju određeni glamur koji je poželjan suputnik svakog doma

Business & Lifestyle | B&L

KONGRESNI TURIZAM

Kongresni turizam predstavlja odličnu promociju zemlje jer se 40 posto poslovnih i kongresnih gostiju ponovno vraća u Hrvatsku u privatnom aranžmanu

BUDUĆNOST TUR Tekst: Sanja Plješa Foto: PV fotoarhiv

H

rvatska je prepoznata kao jedna od sigurnih i poželjnih turističkih destinacija.

Osim kao odredište za odmor, sve smo značajniji i u ostalim segmentima turizma, primjerice kongresnom. Godinama se u velikim gradovima poput Zagreba i Dubrovnika održavaju kongresi, konferencije i razni poslovni skupovi na koje dolaze stručnjaci iz cijelog svijeta. Upravo ta vrsta turizma odlična je

B&L | Business & Lifestyle

promocija zemlje jer se 40 posto poslovnih i kongresnih gostiju ponovno vraća u Hrvatsku u privatnom aranžmanu sa svojom obitelji ili prijateljima. Važno je napomenuti kako su kongresni gosti ustvari turisti veće platne moći, pa prema nekim podacima oni troše čak od 150 do 200 posto više od ostalih turista koji u Hrvatsku dolaze samo na odmor.

S obzirom na to da se kongresni turizam odvija tijekom cijele godine, on je kao stvoren za produljenje sezone na cijelu godinu.

No otegotna nam je okolnost to što u našoj zemlji još uvijek ne postoji veliki kongresni centar za velike skupove. Doduše, njegova

32

izgradnja je u planu, pa postoji nada da će se u skoroj budućnosti još više razviti taj oblik turizma.

Kako bi se prilagodili potrebama suvremenih kongresnih turista, u Šibeniku je prošle godine otvoren konvencijski centar, jedna od najmodernijih i najsuvremenijih lokacija za sve vrste poslovnih sastanaka i događanja. To je dosad prvi i najveći konvencijski centar u Hrvatskoj, s dvoranom od 1500 sjedećih mjesta koja je zbog svojih kapaciteta najveća na hrvatskom Jadranu i još uvijek najveća dvorana takvog tipa u našoj zemlji. Uz nju, Konvencijski centar Šibenik ima 11 dvorana za sastanke s ukupno

AHT INVEST FORUM U ZAGREBU Da je kongresni turizam sve prepoznatljiviji u našoj zemlji dokaz je i AHT Invest Forum koji će se od 10. do 12. listopada održati u Zagrebu. Naime, to je dio platforme Adritic Health, a riječ je o investicijskom forumu koji okuplja ključne sudionike iz svijeta turizma, zdravstva i zdravstvenog turizma. To su i investitori, developeri, medicinari, zastupnici visoke tehnologije, projektanti tj. oni koji žele poslovati u tim sektorima. Kako ističe Miljenko Bura, direktor i osnivavač Medicinske grupe, organizator tog foruma, sudionici na kongresu bit će i iz pratećih industrija iz svijeta biznisa – financijske, B2G, enogastronomije... Prošlogodišnji AHT Invest Forum sjajno je odjeknuo u zemlji i inozemstvu, a predstavljeno je 10 investicijskih projekata u zdravstvenom turizmu u Hrvatskoj. Za pojedine projekte zainteresirana su neka investitorska imena iz SAD-a i EU-a.

ISTIČKE PONUDE 4000 četvornih metara kongresnog prostora, prilagođenog svim tipovima događaja i sastanaka. Uz to, dodatni vanjski izlagački prostor zauzima 2000 četvornih metara površine.

Kongresni gosti traže vrijednost više

U Zagrebu i Dubrovniku takvi se skupovi organiziraju u hotelima kategorije pet zvjezdica jer kongresni gosti traže udobnost i mogućnost korištenja suvremene tehnologije. No po završetku službenog dijela, oni traže i dodanu vrijednost kao što je odlazak na izlete, koncerte ili izložbe. U svemu

Otegotna okolnostje je ta što u Hrvatskoj još uvijek ne postoji veliki kongresni centar tome, važna je suradnja organizatora skupova, hotelijera i turističke zajednice te destinacijskih menadžment kompanija koja će gostima ponuditi vrijednost više upravo u obliku nekih dodatnih turističkih sadržaja.

33

Da je kongresni turizam vrlo važan segment hrvatskog turizma, ističe se i u Strategiji razvitka hrvatskog turizma do 2020. godine gdje je navedeno kako se upravo za njegov razvitak mora unaprijediti infrastruktura. Ipak, svijetli primjer razvoja takvog turizma je Zagreb kao kongresni grad u kojem Turistička zajednica snažno podupire njegov razvoj. Osim Zagreba, sve se više razvijaju i okolna mjesta i gradići poput Krapinskih Toplica ili Zaboka u kojem se nalazi Specijalna bolnica Sveta Katarina. Ta je bolnica pravi primjer spajanja kongresnog i zdravstvenog turizma te putokaz za razvoj tih oblika turizma svima ostalima.

Business & Lifestyle | B&L

KONGRESNI TURIZAM

ZAGREB ĆE DOB KONGRESNI CEN B&L | Business & Lifestyle

34

Zagrebačka kongresna industrija se, u okviru kapaciteta kojima raspolaže, vrlo dobro snalazi i svoje kongresne goste servisira u skladu sa svim profesionalnim standardima i pravilima struke Tekst: Sanja Plješa Foto: Privatni arhiv Martina Bienenfeld

Z Martina Bienenfeld DIREKTORICA TURISTIČKE ZAJEDNICE GRADA ZAGREBA

ITI N NTAR

agreb je zadnjih godina prepoznat kao veliki turistički grad.

I dok iz godine u godinu dolaze kolone turista u posjet kulturno-povijesnim znamenitostima hrvatske metropole, taj grad postaje i središte kongresnog turizma. Većina poslovnih skupova, seminara, konferencija i kongresa održava se u zagrebačkim hotelima visoke kategorije, a nakon službenog dijela, sudionicima tih skupova na raspolaganju su i dodatni turistički sadržaji poput izleta u okolicu, sudjelovanja na raznim zanimljivim radionicama ili pak odlaska na koncerte i druge kulturno-zabavne manifestacije. O tome što je novo u zagrebačkoj kongresnoj ponudi razgovarali smo s Martinom Bienenfeld, direktoricom zagrebačke Turističke zajednice.

•

Kongresni turizam je jedan od najbrže rastućih dijelova turizma, a Zagreb je kongresni grad. Na koji se način razvija taj sektor turizma u hrvatskom glavnom gradu?

- Nekoliko je ključnih elemenata koji utječu na razvoj kongresne destinacije. U prvom redu, tu je dostupnost kojoj je glavni doprinos dalo otvorenje novog terminala Zračne luke Franjo Tuđman, čiji se učinci već vide u novim izravnim letovima iz različitih destinacija. Zagreb se time približio i dalekim tržištima poput Sjeverne Amerike, Indije, Kine, Bliskog istoka te Australije.

Razvojem prometne, hotelske i druge gradske infrastrukture Zagreb se sve brže razvija kao atraktivna kongresna destinacija. Osim već postojećih, vrlo kvalitetnih hotelskih kapaciteta koji se neprekidno obnavljaju, najavljena su i nova otvorenja iz različitih hotelskih grupacija. Za razvoj poslovne i kongresne destinacije iznimno je važno imati prisutne etablirane svjetske brendove tako da ove najave predstavljaju značajno unapređenje ponude. Nadalje, ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, Zagreb, kao glavni grad jedne od članica, postaje mjesto susreta i sastanaka vezanih uz različite EU projekte i inicijative, kako na razini državnih institucija tako i različitih organizacija. Suradnja s predstavnicima strukovnih asocijacija te znanstvenom zajednicom predstavlja važan segment u privlačenju i dobivanju kongresa

35

i različitih skupova u Zagrebu. Potrebno je napomenuti i kako dinamizacija gospodarskih aktivnosti izravno utječe na broj dolazaka poslovnih gostiju u grad.

Od ukupnog broja gostiju koji su tijekom •2017. boravili u Zagrebu, koliko ih je bilo vezano uz kongrese, konferencije i poslovne sastanke?

- TZGZ raspolaže podacima o skupovima s čijim organizatorima je kontaktirala, kao i o značajnijim i većim skupovima. Tako je u 2017. godini evidentirano 300 takvih skupova s oko 55.000 sudionika. Ovdje je potrebno naglasiti kako je cjelovito praćenje poslovnih skupova na razini Hrvatske ranije provodio Državni zavod za statistiku, koji je u Zagrebu u 2014., zadnjoj godini praćenja, evidentirao 3997 skupova sa 303.262 sudionika. Poslovni sastanci manji od 10 sudionika nigdje nisu uključeni kao

Za razvoj poslovne i kongresne destinacije iznimno je važno imati prisutne etablirane svjetske brendove zasebna kategorija, no moguće je utemeljeno pretpostaviti da je takvih izuzetno velik broj i da se ukupan broj gostiju čiji je glavni motiv dolaska posao, kongres ili edukacija kreće iznad 60 posto.

•

Koji se sve popratni događaji i izleti nude poslovnim gostima?

- Specijalizirane, tzv. DMC agencije nude i pomažu organizatorima poslovnih događaja u organizaciji brojnih aktivnosti za sudionike. Riječ je o različitim kreativnim incentive programima koji se osmišljavaju za svaki event posebno, a mogu uključivati elemente posebnih razgleda grada, sudjelovanje u različitim tematskim radionicama, primjerice kulinarskim, umjetničkim, zanatskim, team buildingu i brojnim drugim aktivnostima, ovisno o interesu i vrsti klijenta. Velika je prednost Zagreba to što ima prekrasnu okolicu tako da je moguće organizirati poludnevne i dnevne izlete

Business & Lifestyle | B&L

KONGRESNI TURIZAM

koji mogu uključivati aktivnosti u prirodi, posjete vinskim cestama, dvorcima, primjerice u Hrvatskom zagorju, Plitvicama, pa sve do posjeta bližim destinacijama na obali poput Opatije. Gosti koji dolaze iz dalekih zemalja još su više skloni izletima i turama, tako da je na taj način uključena cijela Hrvatska, sve do Dubrovnika.

Hrvatskoj još uvijek nedostaje pravi kon•gresni centar. Može li Zagreb sa svojim ho-

telskim i ostalim smještajnim kapacitetima zadovoljiti sve potrebe kongresnih gostiju?

- Zagrebačka kongresna industrija se, u okviru kapaciteta kojima raspolaže, vrlo dobro snalazi i svoje kongresne goste servisira u skladu sa svim profesionalnim standardima i pravilima struke. Pokazuje to i sve veći interes za organizaciju različitih vrsta poslovnih događaja u Zagrebu.

O potrebi izgradnje kongresnog centra u gradu Zagrebu postoji konsenzus svih relevantnih dionika. TZGZ u domeni svog poslovanja pridonosi zajedno s ostalim dionicima ostvarenju ovog velikog strateškog projekta gdje najvažniju ulogu svakako ima Grad koji će, imajući u vidu širu sliku vezanu uz razvoj Zagreba, donijeti konačnu odluku u korist, u prvom redu svojih građana, a onda i njegovih gostiju.

B&L | Business & Lifestyle

Specijalizirane, tzv. DMC agencije nude i pomažu organizatorima poslovnih događaja u organizaciji brojnih aktivnosti za sudionike turisti i kongresni gosti su ljudi •većePoslovni platne moći pa imaju i određene zahtjeve. Što sve oni žele imati u ponudi u popratnom programu kongresa ili poslovnog sastanka?

- Osim što su više platne moći, poslovni gosti obično imaju i manjak vremena za

36

uobičajene turističke obilaske. Najčešće kombiniraju ugodno s korisnim, a zanima ih vrhunska gastronomija, kupovina osobito autohtonih proizvoda, te kulturna ponuda.

Jedna od prednosti Zagreba je i njegovo kompaktno središte u kojem se nalazi najveći broj atrakcija, tako da i gosti koji imaju vrlo malo vremena mogu dobiti dojam i osjetiti bilo grada. Kada je u pitanju prateći program konferencije, velik je interes za održavanje svečanih večera, koktela i sličnih događanja u posebnim prostorima, bilo da je riječ o povijesnim zdanjima, muzejima, industrijskoj baštini ili modernim arhitektonski privlačnim prostorima.

•

Kako će se u sljedećim godinama razvijati kongresni turizam u Zagrebu?

- Zagreb će, kao i do sada, kroz suradnju svih relevantnih čimbenika, Grada, turističke i kongresne industrije te Turističke zajednice grada Zagreba ulagati napore kako bi ugostio što više kongresa i različitih poslovnih događaja. Osim planirane izgradnje kongresnog centra kao moguće prekretnice u razvoju, za razvoj kongresne industrije iznimno su važne inovacije, razvoj znanstvenih i industrijskih projekata, novih tehnologija te jako sveučilište.

Tjedni gospodarski TV magazin

Gledajte nas na regionalnim i lokalnim televizijama:

TV Ĺ IBENIK

Naa

kanalu privredni hr pogledajte sve emisije i priloge.

KONGRESNI TURIZAM

U svijet ćemo POSLATI PORUKU

o iskoracima U MEDICINI Hrvatska, kao europska top destinacija, predivna je zemlja s bogatom kulturnom i prirodnom baštinom te sasvim sigurno ima veliki potencijal postati jednom od prepoznatljivih destinacija poslovnog i kongresnog turizma

Tekst: Sanja Plješa Foto: Privatni arhiv Jadranka Primorac

S

pecijalna bolnica Sveta Katarina blistava je zvijezda na području medicinskog, ali sve više i kongresnog turizma u Hrvatskoj. U organizaciji te bolnice 2019. u Splitu će se održati jedan od najprestižnijih svjetskih znanstvenih događaja iz područja personalizirane medicine. O tome, ali i svemu onome što pruža Specijalna bolnica Sveta Katarina porazgovarali smo s Jadrankom Primorac, članicom Uprave Specijalne bolnice Sv. Katarina, zaduženom za financijska i strateška pitanja. Osim toga, ona je i predsjednica Udruge privatnih poliklinika, bolnica, lječilišta i ustanova za zdravstvenu skrb pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca.

•

Na koji način Specijalna bolnica Sveta Katarina sudjeluje u razvitku kongresnog turizma u Hrvatskoj, koji je usko povezan s razvojem zdravstvenog i medicinskog turizma?

- Sv. Katarina u suradnji s vodećom američkom bolnicom Mayo Clinic te International Societyjem for Applied Biological Sciences, organizira 11. i jedan od najprestižnijih svjetskih znanstvenih događaja u Splitu 2019. godine. Prethodni je bio 2017. u Dubrovniku. U radu skupa sudjelovat će vodeći svjetski znanstvenici iz područja

B&L | Business & Lifestyle

personalizirane medicine uključujući i dobitnike Nobelove nagrade. Sve to nas čini neizmjerno sretnima, jer će se upravo iz Hrvatske u svijet poslati poruka o najnovijim trendovima i iskoracima u medicinskim znanostima. Vjerujem da će u budućnosti te nove spoznaje rezultirati suradnjom bazičnih i kliničkih znanosti te implementacijom tih novih znanja putem translacijske medicine u kliničku praksu. U konačnici to uvijek povećava konkurentnost institucija, ali

kongresnog turizma. Preduvjet za takvo što je prije svega infrastruktura koja može primiti više tisuća sudionika, ali i brendiranje Hrvatske kao destinacije kongresnog turizma. Utjecaj na ugled Hrvatske u tom obliku turizma je neprocjenjiv i on predstavlja potpuno drugačije pozicioniranje Hrvatske u svijetu, ne samo ono vezano uz prirodne ljepote, već mu daje dodanu vrijednost i to temeljenu na znanju, čemu bismo trebali težiti.

U radu skupa 2019. sudjelovat će vodeći svjetski znanstvenici iz područja personalizirane medicine uključujući i dobitnike Nobelove nagrade i država u cjelini, pacijentima se omogućava najbolja i najučinkovitija zdravstvena skrb, a sve to zajedno pozicionira Hrvatsku kao poželjnu destinaciju medicinskog turizma.

Stručnjaci koji rade u toj bolnici često su•djeluju na raznim kongresima i seminarima

u svijetu. Što bi, prema njihovom mišljenju, trebalo učiniti da se unaprijedi kongresni turizam u našoj zemlji?

- Hrvatska, kao europska top destinacija, predivna je zemlja s bogatom kulturnom i prirodnom baštinom te sasvim sigurno ima veliki potencijal postati jednom od prepoznatljivih destinacija poslovnog i

38

•

Što sve nudite u Specijalnoj bolnici Sveta Katarina i tko su vaši klijenti?

- Danas su tržišna pravila oštra, postoji konkurencija, puno sličnih usluga, zasićeni pacijenti, pa imate stalno upitnike kako svoju uslugu učiniti prepoznatljivom. Kako pacijenta uvjeriti da izabere baš vašu bolnicu? Odgovor se krije u sustavnoj inovativnosti i kvaliteti usluge uz dobar omjer cijene. Zahvati koje najčešće provodimo vezani su uz bolesti mišićnokoštanog sustava, tj. sve

Jadranka Primorac ÄŒLANICA UPRAVE SPECIJALNE BOLNICE SV. KATARINA

39

Business & Lifestyle | B&L

KONGRESNI TURIZAM samo u određenu bolnicu već i u zdravstveni sustav neke zemlje. medicina koja se provodi •i uPersonalizirana Specijalnoj bolnici Sveta Katarina sve se

Cilj svih uključenih u personaliziranu medicinu je omogućiti specifičnu terapiju “skrojenu” prema potrebama svakog pojedinca vrste ortopedskih operacija, zatim operacije na kralježnici te regenerativna medicina. Posebice bih izdvojila našu izvrsnost u složenim ortopedskim operacijama pacijenata koji boluju od bolesti krhkih kostiju, gdje smo prepoznati na ruskom tržištu i u čemu smo uzeli primat u odnosu na izraelske i njemačke bolnice. Također, prepoznati smo u području regenerativne medicine, tj. aplikacije mezenhimalnih matičnih stanica izdvojenih iz masnog tkiva u zglobove pacijenata koji imaju probleme s osteoartritisom, što smo kao metodu liječenja uveli prvi u Hrvatskoj.

U sklopu toga provodili smo i kliničku studiju te dokazali učinkovitost aplikacije, a nedavno i publicirali rezultate našeg istraživanja u znanstvenom časopisu Genes. Sustavno radimo na uvođenju novih i inovativnih postupaka u kliničku praksu. Odavno smo postali svjesni činjenice da je Hrvatska iznimno malo tržište i da mi zapravo djelujemo na tržištu EU-a koje ima 500 milijuna stanovnika, ali i puno šire. Sv. Katarina je tako prošle godine oko 40 posto prihoda ostvarila od pacijenata koji žive izvan Hrvatske, s tendencijom daljnjeg rasta. Danas se u našoj bolnici osim naših građana liječe i pacijenti iz SAD-a, Rusije, Kanade, Irske, Francuske, Iraka, Libije, Slovenije, BiH, Velike Britanije, Njemačke, Srbije, Crne Gore i niza drugih zemalja, čime snažno na međunarodno tržište pozicioniramo ne samo našu bolnicu već i hrvatsko zdravstvo. U

B&L | Business & Lifestyle

tom smislu, bolnicu smo prošle godine akreditirali američkom akreditacijom Global Healthcare Accreditation (GHA), te tako postali prva bolnica u Europi akreditirana po međunarodnim standardima kliničke izvrsnosti, kvalitete i sigurnosti za pacijente.

Međunarodna akreditacija je iznimno važna, posebice u medicinskom turizmu, jer stranim pacijentima daje osjećaj povjerenja ne

40

više provodi u svijetu. Što bi se još trebalo promijeniti u svijesti pacijenata, ali i samih liječnika, da prihvate takav način liječenja pacijenata?

- Područje personalizirane medicine iznimno je zahtjevno područje koje zahtijeva znanje kroz interdisciplinarni pristup u kojem se optimalni rezultati mogu postići samo kroz suradnju niza stručnjaka različitih profila. Dakle, s kliničkog aspekta to je oblik zdravstvene skrbi koji koristi najnovije spoznaje molekularne medicine i dijagnostike te osigurava učinkovito liječenje prilagođeno svakom pojedinom pacijentu, što u konačnici značajno povećava učinkovitost ishoda liječenja. Cilj svih uključenih u personaliziranu medicinu je omogućiti specifičnu terapiju ‘skrojenu’ prema potrebama svakog pojedinca jer nedvojbeno je da će poznavanje farmakogenetike, liječenje matičnim stanicama, stanično reprogramiranje, tkivni inženjering ili genska terapija postati metoda izbora u liječenju niza bolesti koje smo do sada više ili manje bezuspešno liječili standardnim metodama i postupcima. Sv. Katarina je u partnerstvu s vodećim američkim i njemačkim bolnicama te hrvatskim laboratorijem Genos za svoju stratešku smjernicu odredila upravo razvoj personalizirane medicine koju sustavno provodi. Uvjerena sam da države koje u sljedećim godinama neće uspješno implementirati personaliziranu medicinu u svoj zdravstveni sustav, neće biti konkurentne na globalnom zdravstvenom tršištu.

SPECIJALNA BOLNICA SVETA KATARINA

Europski centar izvrsnosti Sv. Katarina je jedina bolnica u ovom dijelu Europe koja na jednom mjestu, multidisciplinarnim pristupom, omogućuje vrhunsku dijagnostiku, najbolji terapijsko-operacijski postupak i individualno pripremljenu rehabilitaciju

S

pecijalna bolnica za ortopediju, kirurgiju, internu medicinu, neurologiju, ginekologiju i opstetriciju te fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Sveta Katarina, europski je centar izvrsnosti s najmodernijom dijagnostičkom, terapeutskom i rehabilitacijskom infrastrukturom. Bolnica je nastavna baza Sveučilišta u Splitu, Sveučilišta u Osijeku i Sveučilišta u Rijeci.

Uz iznimno iskusan i međunarodno educirani medicinski kadar, u bolnici se primjenjuju najnovije tehnologije i postupci liječenja u suradnji s vodećim europskim i američkim ustanovama i stručnjacima, što je jamstvo izvrsnosti rada bolnice sukladno najvišim svjetskim standardima dobre medicinske prakse.

Sveta Katarina je jedina bolnica u ovom dijelu Europe koja na jednom mjestu, multidisciplinarnim pristupom, koristeći najsuvremeniju opremu i najnovije postupke liječenja, omogućuje vrhunsku dijagnostiku, najbolji terapijsko-operacijski postupak i individualno pripremljenu rehabilitaciju.

Sv. Katarina je 2015. godine proglašena znanstvenim centrom izvrsnosti za “personaliziranu brigu o zdravlju” od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Naš potencijal je tako prepoznala Europska komisija dodijelivši nama i tvrtki Genos 17 milijuna kuna nepovratnih sredstava iz EU fondova za projekt razvoja novih dijagnostičkih i terapeutskih postupaka kod bolesnika s križoboljom.

Specijalna bolnica Sv. Katarina je članica

41

PREDSTAVLJAMO “The Leading Hospitals of the World” čime se uključila u popis rijetkih europskih zdravstvenih institucija kojoj je dodijeljena ova prestižna certifikacija. Od listopada 2017. godine ponosni smo nositelj američke Global Healthcare Accreditation (GHA), ispunjavajući tako visoke kliničke standarde izvrsnosti i kvalitete u pružanju zdravstvenih usluga, po najvišim međunarodnim standardima. Akreditacija je prva takva dodijeljena jednoj zdravstvenoj instituciji u Europi.

U lipnju 2015. godine, International Certification Association (ICERTIAS) Specijalnu bolnicu Sv. Katarina, proglasio je “Najboljom privatnom bolnicom u Republici Hrvatskoj”. Nadalje, u kategoriji medicina ostvarila je 2016./2017. godine status “Superbrands”, a isti je status ostvarila i u razdoblju 2018./2019. godine.

Specijalnoj bolnici Sv. Katarina u travnju 2017. godine na svečanoj dodjeli u Londonu uručene su prestižne nagrade “Best Regional Hospital Award” kao priznanje za izvrsnost prepoznatu na europskoj razini u kvaliteti pružanja usluga te nagrada “Manager of the year” za upravljanje našoj članici

Sv. Katarina je dobitnica niza prestižnih nagrada za izvrsnost, inovacije i etičnost u poslovanju Uprave Jadranki Primorac. Nagradu je dodijelio European Business Assembly, Oxford, Ujedinjeno Kraljevstvo.

Specijalnoj bolnici Sv. Katarina je u travnju 2017. godine International Medical Travel Journal (IMTJ), vodeći online časopis za medicinski turizam, dodijelio je nagradu za izvrsnost i inovacije u medicinskom turizmu. Bolnica Sv. Katarina je proglašena “Najboljom međunarodnom specijalnom bolnicom godine”, a sve sukladno ocjenama međunarodnih nezavisnih eksperata za medicinska putovanja i medicinski turizam.

U svibnju 2017. godine Specijalna bolnica Sv. Katarina izabrana je među 10 najboljih europskih tvrtki u kategoriji “The Award for Customer Focus” u European Bussines Award natjecanju, zahvaljujući svojim poslovnim uspjesima, a na osnovu izvrsnosti, inovacija i etičnosti u poslovanju. Specijalna bolnica Sv. Katarina ovime je izabrana između 34.000 poslovnih subjekata koliko ih je bilo uključeno u ovo prestižno natjecanje.

U ožujku 2018. Bolnica je primila posebno priznanje za razvoj poduzetništva u Srednjoj i Jugoistočnoj Europi.

Business & Lifestyle | B&L

ANTIAGING ESTETIKA

ČAROLIJA smijeha i očiju Ono što ja radim je struktura lica koje se sagledava kroz tri dimenzije. U tretmanu matičnim stanicama ništa se ne reže, jer se želi dobiti dubina lica. Pokušavamo to lice vratiti 10 godina unazad, i to na način da sve bude u 3D konceptu Tekst: Sanja Plješa Foto: Privatni arhiv Ivona Igerc

J

esu li mogući estetski zahvati bez noža? Pomlađivanje uz pomoć vlastitih matičnih stanica? Sve je to moguće, a vrhunski stručnjak u tom poslu je Riječanka Ivona Igerc, koja je nakon što je diplomirala stomatologiju u Rijeci, šest godina radila u Hrvatskoj, a potom otišla u Hong Kong. Proteklih je godina sudjelovala na mnogim konferencijama i napisala knjigu iz područja antiaginga i estetske medicine. Ostvarila je značajnu karijeru na području antiage medicine u CanAm Centeru, kanadsko-američkoj klinici iz Shenzhena i Guangzhoa. Danas je jedna od 10 najboljih stručnjaka antiaging estetike na svijetu, razvila je tehnike za pomlađivanje lica, terapijske antiaging koncepte s matičnim stanicama za regeneraciju i estetiku.

Tko je zapravo Ivona Igerc?

•- Već 12 godina živim u Hong Kongu, to mi

čega su me uvrstili na listu top 10 doktora estetske medicine.

Kako to da ste se odlučili za život u Aziji?

•- Tamo se, u to vrijeme, događao pravi boom

u estetici, antiagingu i matičnim stanicama.

Taj boom je i sada u Aziji. Kad govorimo o estetici i estetskim standardima, uvijek spominjemo Kinu i Južnu Koreju. Tako je i u Hollywoodu gdje je na cijeni i snazi tzv. azijska estetika. Sretna sam što sam surađivala s profesorom Li Qinom, vrhunskim stručnjakom, te vojnom bolnicom u Kini koji su promotori kineskog medicinskog napretka, boljitka i edukacije te rade goleme

Već u taoizmu nalazimo duboku ukorijenjenu osviještenost o antiagingu i preventivi

je baza odakle putujem po Jugoistočnoj Aziji, i dalje po svijetu. Trenutačno sam predsjednica Američke akademije za estetiku lica.

Treniram doktore za sve minimalne estetske zahvate i antiaging. Diplomirala sam u Hrvatskoj, nakon toga bila na specijalizaciji u Italiji, usavršavala sam se u SAD-u i konačno se skrasila u Aziji. Moja mama je stomatologinja s odličnom i uhodanom praksom, koja je poznavajući moju odlučnost i karakter podržala moje preseljenje u Aziju.

Sretna sam jer sam slušala svoj unutrašnji glas i našla svoj put. Sve radim iz strasti i to me drži i vuče dalje. Možda je moj najveći uspjeh upravo to što sam ušla u top 10 doktora na svijetu. Naime, neovisni medicinski odbor pratio je šest godina moj rad nakon

B&L | Business & Lifestyle

istraživačke projekte, kreiraju nove tehnike i razvijaju materijale. Tako je sve došlo jedno za drugim. Ostala sam u Kini gdje sam se udala i rodila djecu tako da mi je sve nekako vezano za tu zemlju. li Kineskinje na antia•gingDolaze tretmane?

- Već u taoizmu nalazimo duboku ukorijenjenu osviještenost o antiagingu i preventivi. I TCM tj. tradicionalna kineska medicina ima svoje estetske tretmane akupunkturom i ljekovitim travama, a da ne spominjem tai chi i chi gong koji preveniraju bolesti. Sve je to blisko kineskom čovjeku i dio je njihove predivne tradicije koja, na neki način, propovijeda antiaging. Kinezima je to vrlo bitno i dio je osobne higijene. Vrlo često su na raznim tretmanima, ne samo pomlađivanja nego i poljepšavanja, ali i preventive jer je antiaging ustvari preventivna medicina.

Oni jako vole prevenirati neke zdravstvene probleme prije nego što se oni dogode, i to je prava stvar. Što sve uključuje takav jedan antiaging •tretman?

- Starenje je proces, usudila bih se reći, subinflamacija. Antiaging tretmani preveniraju starenje ili omogućuju dostojanstveno starenje. Nešto je genetika, a nešto se ipak da reducirati s vanjske strane. Tako da matične stanice koje djeluju na principu podizanja imunosustava, imunomodulacije i pojačavaju oksigenaciju cjelokupnog organizma djeluju reparativno na tkiva i organe. Tretmanima tretiram cijelo tijelo iako je najzanimljivije lice.

42

Ivona Igerc DOKTORICA ESTETSKE MEDICINE

MatiÄ?ne stanice koje djeluju na principu podizanja imunosustava, imunomodulacije i pojaÄ?avaju oksigenaciju cjelokupnog organizma djeluju reparativno na tkiva i organe.

Tretmanima tretiram cijelo tijelo iako je najzanimljivije lice

43

Business & Lifestyle | B&L

ANTIAGING ESTETIKA

•

Čini mi se da takvi tretmani nisu baš zaživjeli u Hrvatskoj, ali ni u Europi?

- Ne, nažalost, još nisu. Oni se uglavnom rade u Aziji, SAD-u, jednom dijelu Europe, primjerice u Švicarskoj. Zanimljivo je kako je priča o preventivnoj medicini davno započela u Italiji, a nakon toga je prenesena u SAD. Amerikanci su preventivnu medicinu tada bombastično nazvali ‘antiaging’. Sredinom 20. stoljeća u Hollywoodu su takvi tretmani postali popularni, a potom su se dodatno razvijali. Centri antiaginga danas su u Kini, Hong Kongu i Hollywoodu.

Kreativna sloboda je prepuštena oštrom oku vašeg liječnika i njegovoj medicinskoj procjeni, ali i, onome što je vrlo važno, njegovom smislu za lijepo ili njegovoj estetici i viziji klijenta. To je jedan od ključnih razloga zato celebrityji ne mijenjaju liječnike

•

Planirate li takve tretmane raditi i u Hrvatskoj?

- Bilo bi odlično! Zapravo, mi smo sami po sebi tzv. antiaging zona, po pitanju hrane, klime, ekologije. Mogli bismo razmišljati u smjeru postavljanja antiaging turizma, jednog sasvim drukčijeg oblika turizma. Željela bih da ponudimo nešto drukčije od Španjolske i ostalih zemalja. Imam osjećaj kao da smo u turizmu nekakva konkurencija po jeftinoći, a trebali bismo biti konkurencija po nečem drugome. Imamo sve resurse i to trebamo iskoristiti. Mi smo u osnovi zbog odlične mediteranske klime, aerosola i eko hrane organska antiaging destinacija. Vrlo je važan razvitak zdravstvenog turizma, ali ne toliko lječilišni koliko antiaging. To su ti moderni koncepti. Primjera radi, Malezija je zemlja koja je sebe potpuno infrastrukturno izgradila na nafti i antiaging turizmu. Malezija je možda najkasnije od svih zemalja počela razvijati takav oblik turizma, nije mogla ‘uhvatiti’ Tajland, ali se pozicionirala zbog matičnih stanica. Time je dobila najbogatije klijente. Antiaging turizam je garancija da se ne mora toliko ulagati u marketing a ipak će dolaziti elitni klijenti. No jasno je da mora postojati infrastruktura za tako nešto.

To znači da bismo trebali ponuditi dodatne sadržaje, i to visoke kategorije od pet zvjezdica. Primjerice, klijentima treba ponuditi golf sadržaje, aerodrome na koje će moći doći svojim privatnim zrakoplovima, ekskluzivne trgovine... Dosta radim u Švicarskoj i znam

B&L | Business & Lifestyle

kako su oni to napravili, a kod njih dolazi dosta Kineza na antiaging tretmane. Popratne turističke sadržaje možemo povezati i s nekim drugim državama, primjerice Rovinj i Veneciju kao dvije odlične turističke destinacije. Od toga se da napraviti lijepa priča.

Moram naglasiti da kada dođem u Hrvatsku, tada svoje terapije provodim u zagrebačkoj poliklinici Premium Dent.

Gdje još radite osim u Kini, Hong Kongu i •Švicarskoj?

- Radim još u Engleskoj te u Sloveniji, u Ljubljani.

Razlikuju li se klijenti po zahtjevima?

•- Da, da, mnogo se razlikuju. Najzahtjevni-

ji su Azijci, a samim time i Kinezi jer rade mnogo takvih tretmana i znaju što žele postići. Imaju zahtjevnu estetiku, jer je ‘odraditi’ jedno azijsko lice mnogo teže nego europsko. Ono što ja radim je struktura lica.

To nije tehnika kojom se brišu bore već se lice sagledava kroz tri dimenzije. Klasičnom estetskom kirurgijom lice se odrađuje u dvije dimenzije, a estetikom matičnim stanicama u tri dimenzije. U tretmanu matičnim

44

stanicama ništa se ne reže, jer se želi dobiti dubina lica. Pokušavamo to lice vratiti 10 godina unazad, i to na način da sve bude u 3D konceptu. Feng shui ne podržava nip and tuck zahvate, pa Kinezi stoga ne vole plastičnu kirurgiju. Najbolje rezultate dobivamo kada na lice gledamo kao na skulpturu u statici, ali još je važnije zadržati prirodnost u pokretu. Stoga je važno pratiti mimiku i osmijeh.

Razvili smo neke tehnike, primjerice, lice u pokretu i lice u statici. Znači, kada strukturiram lice, moram dobro paziti na mimiku.

Prvo napravim osnovno tj. fizionomiju u mirovanju, kada je lice u mirovanju i mišići su mirni. Lice ne smije biti ‘zaleđeno’ i moramo paziti na njegovu artikulaciju. Primjer za to je osmijeh koji zapravo počinje u očima. Dobro se mora odraditi perioralna i periokularna regija kako bi se dobio osmijeh kakav treba biti. Treba razmišljati o pozicioniranju i otvorenosti oka u osmijehu. Često vidimo neprirodno stisnute oči kod smijeha, koje se naprosto gube u prejako naglašenim obrazima krcatim dermalnih filera. To odaje neestetske rezultate jer govorimo o nečemu što izlazi iz kanona ljepote i anatomskih granica.

Mislim da se o tome u estetskoj kirurgiji u Europi ne vodi dovoljno računa. Netko može imati lijep osmijeh a zaleđeno lice što nikako nije dobro. Treba znati kako će se pristupiti gornjoj trećini lica, ako imamo estetiku osmijeha. To treba gledati kao jednu cjelinu.

Naime, lice ima 43 mišića i svi su jednako važni, a zanimljivo je da više mišića koristimo kada se mrštimo nego kada se smijemo.

Stoga smijmo se i prevenirajmo starenje! Ljepota dolazi iznutra ma koliko god dotjerali i oplemenili površinu, a oči i osmijeh licu daju onu posebnu čaroliju.

•

S koliko godina treba krenuti u takve zahvate?

- To je često pitanje, ali to potpuno ovisi o samoj osobi. Ne starimo svi na isti način, a estetski zahvati moraju biti umjereni. Vrat je najteže sanirati, ruke se mogu sanirati, ali na cijelo tijelo treba gledati kao na cjelinu.

Donja trećina lica je vrlo kompleksna i na nju treba obratiti pažnju. To je malo teže odraditi, ali ne smije se ignorirati. Vrat i lice, sve je jedna cjelina. koji način koristite matične stanice?

•- Na U Maleziji vade matične stanice iz zuba

•

Radite li takve tretmane kada je pacijent uspavan?

- Nije potrebno uspavljivati pacijente uz opću anesteziju i nema rizika s te strane. Želimo da se osoba smije, mršti, sudjeluje u vlastitom tretmanu, jer to sve sudjeluje u prirodnosti i učinkovitosti krajnjeg rezultata. Mnogi moji pacijenti stoje, jer želim što prirodniju poziciju glave mišića i mekih tkiva. Zahvati su bezbolni i zato privlače ljude.

Dođu, popričaju, shvate što žele i nakon toga kreću u jedan takav zahvat. Klijenti u svakom trenutku mogu vidjeti što se događa na njihovom licu te, nakon što je gotovo, mogu ići dalje raditi. Bitno je naglasiti da, ako se klijentu ne sviđa kako je odrađen tretman na licu, jer se ljudi uglavnom boje očekivanja, ne mora brinuti jer postoji antidot, enzim za razgradnju materijala punila kojim se sve što se radilo razgrađuje i mogu se potpuno kontrolirati sve moguće komplikacije. Važno je da se radi s kvalitetnim materijalima.

I danas svako lice, a svako je drukčije, može imati svoj materijal. To naše zahvate dodatno pozicionira kao tailor made ili potpuno originalne, ovisno o dobi, kvaliteti kože, mimici lica i odabiru materijala za rad. Kreativna sloboda je prepuštena oštrom oku vašeg liječnika i njegovoj medicinskoj procjeni, ali i, onome što je vrlo važno, njegovom smislu za lijepo ili njegovoj estetici i viziji klijenta. To je jedan od ključnih razloga zato celebrityji ne mijenjaju liječnike. Svaki liječnik na isto lice gleda drukčije, ovisno o vlastitim kriterijima za lijepo. U kirurgiji to nije tako. Danas su ti zahtjevi materijalno prihvatljivi i gotovo svatko si ih može priuštiti.

Antiaging tretmani preveniraju starenje ili omogućuju dostojanstveno starenje plastičnu kirugiju. Prije mene ‘održavao’ ju je jedan poznati talijanski doktor, kojeg smo nazivali ocem antiaginga. On je, nažalost, preminuo i od tada je ta glumica kod mene na tretmanima. Kod nje nije potrebno ništa posebno, samo održavanje, jer se na taj način njeguje cijeli život. Ona ima 75 godina, a izgleda potpuno svježe, no s druge strane primjereno svojim godinama. Važno je imati estetiku lica primjerenu svojim godinama.

Najgori su oni zahvati koji se počnu vrlo kasno raditi i tada su predozirani. Vidjela sam u Europi neke ljude koji imaju prenaglašene strukture lica što nije dobro. Treba ostati u prirodnim i anatomskim granicama.

i mogućnost njihova razvoja je velika. Mi vadimo matične stanice iz masnog tkiva, koje onda omogućavaju antiaging ili estetske rekonstrukcije. Matične stanice možemo usporediti s malom vojskom u našem organizmu koja nas čuva. One stare zajedno s nama. Zub ima najveću snagu i zaista ima najveću mogućnost proizvodnje takvih novih stanica. Matične stanice su početak i kraj svega, to je potpuno nova era u medicini. U inozemstvu se mnogo radi na tome za razliku od Europe koja je konzervativnija pa i nema toliko istraživanja. Japan i SAD dosta ulažu u istraživanje matičnih stanica. Organizam ima sustav popravka i karcinom je važno otkriti na vrijeme, a ne kada je on već uznapredovao. Ako se u tome programira matična stanica, tada je spriječen nastanak karcinoma. Postoje određeni testovi kojima se može otkriti prijeti li neki karcinom organizmu. Jako je važna edukacija. Za sebe kažem da nisam nigdje ako se barem četiri puta godišnje ne educiram. Što radite u slobodno vrijeme?

•- Nemam baš slobodnog vremena, ali volim

umjetnost i sport i dosta čitam, a živim 100 na sat. Naprosto živim estetiku i uvijek ću naći nešto da pročitam o tome. Estetika je sve oko mene, način na koji jedem, najveći dio moga radnog dana, učim djecu estetici jer mislim da im je važno objasniti pojam lijepoga. Uživam u estetici - od predivnog jutra pa do prekrasno osvijetljenog Hong Konga noću. Svugdje možemo pronaći nešto lijepo, to me veseli, stimulira i daje mi snagu za stvaranje i rad na novim projektima kao što su trenutačno matične stanice iz pulpe zuba kojima možemo stvarati estetiku lica. za budućnost?

•- Planovi Povratak u Europu, ali i dalje ću biti ve-

Koliko godina možete skinuti na taj način?

•- Najprije postavljamo bazu ili temelje, kao

zana za Aziju i nikada zapravo neću otići iz nje. Tamo sve počinje. Kinezi imaju toplinu, znaju ugoditi, imaju snagu i poniznost i to je veličina čovjeka. Imaju sasvim drukčiji odnos prema ljudima od Europljana. Kina je zemlja gdje sam se zarazila estetikom, ‘inficirala’ se matičnim stanicama, rodila djecu i vjerujem da će ostati moja vječna inspiracija i izvor znanja kojem ću se uvijek vraćati.

kad gradimo kuću. Oni moraju biti vrlo stabilni i odgađaju ili anuliraju znakove starenja.

To je antiaging tretman. Nakon toga radimo na estetici i fine tuningu, a potom slijedi samo održavanje svakih šest mjeseci. Možda se tu i tamo da neka injekcija, ali to je uglavnom to. Tretiram jednu poznatu talijansku glumicu kojoj ljudi ne vjeruju da nije radila

45

Business & Lifestyle | B&L

24 SATA

MAĐARSKA BARANJA

Zašto je turistima MAĐARSKA od hr Iako su povijesno, kulturološki, površinski, pa i gastronomski vrlo slične, lani je u mađarskoj Županiji Baranja ostvareno oko 700.000 noćenja, dok ih je u Osječko-baranjskoj registrirano oko 200.000 Tekst: Svetozar Sarkanjac Foto: PV fotoarhiv

P

riča o potrebi jačanja kontinentalnog turizma u Hrvatskoj zadnjih je godina osobito intenzivirana.

Pomaci su vidljivi posebice na primjeru Grada Zagreba i sjeverozapadne Hrvatske, ali veliki potencijali hrvatskog istoka još su daleko od željenih rezultata iako je projekt nazvan Hrvatska 365 relativno najpodobniji upravo za hrvatski kontinent jer u turističkom smislu nema klasične sezonalne podjele.

Kako iskoristiti cjelogodišnje turističke potencijale najbolje se može naučiti na primjerima Slovenije, a osobito Austrije. No za Hrvatsku, a naročito za Slavoniju i Baranju, to je ipak nedostižna priča. Puno je realniji primjer Mađarske, odnosno njena najjužnijeg dijela - mađarske Baranje.

B&L | Business & Lifestyle

Iako su osnovne karakteristike (zemljopisne, klimatske, povijesne, kulturološke, gastronomske i druge) gotovo identične u mađarskoj i hrvatskoj Baranji, kao i većem dijelu Slavonije, turistički rezultati višestruko su na strani Mađara. Usporedbe radi, valja znati kako mađarska Županija Baranja i hrvatska Osječko-baranjska županija, imaju gotovo isti broj stanovništva (svaka oko 300.000), a i površinski su vrlo slične.

Prošle, 2017. godine, u mađarskoj Baranji je ostvareno oko 700.000 noćenja, dok ih je u Osječko-baranjskoj županiji registrirano oko 200.000. Pri tome u mađarskoj Baranji prednjači kupališni centar Harkanj (Harkany), potom Pečuh s oko 220.000 noćenja te Vilanj (Villany) s oko 60.000 noćenja.

U tom malom mjestu s oko 2500 stanovnika godišnje se ostvari 60.000 noćenja i 200.000 turističkih dolazaka.

Podaci iz nedavne prošlosti još su pogubniji po turizam s hrvatske strane Drave. Naime, samo je Harkanj do 1990. godine ostvarivao čak milijun turističkih noćenja godišnje, uglavnom od austrijskih i njemačkih umirovljeničkih i obiteljskih posjeta tamošnjem kupalištu. Rat u Hrvatskoj temeljito je narušio takav turistički posjet Harkanju do te mjere da još uvijek nisu stigli do brojki iz 80-ih godina prošloga stoljeća.

Kakvi su se to pozitivni turistički pomaci dogodili u mađarskoj Baranji zadnjih petnaestak godina, za Privredni vjesnik objašnjava Zoltán Gyorffy, glavni urednik časopisa Pécsi

Pečuška turistička priča ima svoje duboke korijene u bogatom povijesnom naslijeđu

46

Vilanj, koji ima oko 2500 stanovnika, godišnje ostvari 60.000 noćenja i 200.000 turističkih dolazaka

privlačnija vatske Baranje?

BARANJA KAO JEDNA TURISTIČKA DESTINACIJA, ZAŠTO NE? Mnoštvo je zajedničkoga u gastronomskom, enološkom, tradicijskom, kulturološkom, pa čak i vjerskom, odnosno kršćanskom smislu. Radi se o vrlo sličnim ponudama s obje strane Drave i Dunava, u mađarskoj ili hrvatskoj Baranji ili pak Bačkoj u Srbiji, odnosno Vojvodini. Nažalost, vrlo je malo konkretnih dugoročnih inicijativa u tom smislu. Svi na ovom području Mađarske ili Hrvatske imaju prosječno manje od dva noćenja po turistu, što je malo. Dragocjeno je svako noćenje više. Zato bi bilo višestruko korisno kad bi se gostu koji odsjedne u Pečuhu ili Vilanju, ponudio cjelodnevni posjet Osijeku, Kopačkom ritu, Iloku ili Đakovu, te obratno. Da gost koji boravi u Osijeku ili Belom Manastiru ima mogućnost organiziranog posjeta Pečuhu ili da objeduje i popije čašu vina u Vilanju. Gost time dobije bogatiji i zanimljiviji sadržaj, puno kvalitetnije doživi cjelovitu destinaciju, a domaćini dobivaju barem noćenje više.

Mogućnosti za takav turističko sadržajniji iskorak su ogromne. Valja ih znati ponuditi i dugoročno se zajednički organizirati jer to nije priča za samo jednu sezonu. Dileme o tome mogu li mađarski i hrvatski dio Baranje biti jedna turistička destinacija, nema ni hrvatska konzulica u Pečuhu Vesna Haluga.

“Područja s obje strane granice turistički su kompatibilna, jedno drugome nisu konkurencija nego zapravo dodatna vrijednost ukupne ponude i to bi se trebalo iskoristiti. Mnogo toga zajedničko je pograničnom području u obje države. Potrebno je da se u Hrvatskoj organiziramo i složimo svoju ponudu, da turističke agencije imaju aranžmane na osnovi kojih će dovoditi turiste u Slavoniju i Baranju, ali i na cijeli ovaj pogranični prostor”, smatra Vesna Haluga.

47

Borozó i vrsni poznavatelj enološke i gastronomske scene ne samo u Mađarskoj nego i u Hrvatskoj. U prilog tome govori i činjenica kako je Gyorffy prošle godine dobio nagradu Hrvatske turističke zajednice Zlatna penkala za svoj novinarski rad i doprinos promidžbi hrvatskog turizma u Mađarskoj.

Duboki korijeni

“Prije 15 ili 20 godina, od mađarskih destinacija strancima su bili prepoznatljivi jedino Budimpešta i Balaton, te eventualno Tokaj (Tokay). U međuvremenu, najveći iskoraci u turizmu su se dogodili u Vilanju i Pečuhu. Što se Pečuha tiče, tome je značajno pridonijela činjenica da je on 2010. godine bio Europska prijestolnica kulture. Te je godine zabilježen veliki skok, a potom je dvije-tri godine bio logičan pad. Nakon toga Pečuh bilježi stalan godišnji turistički rast između četiri i sedam posto, a pozicija Pečuha i Baranje sada je bitno ojačana i prepoznatljivija u kontekstu mađarske turističke ponude”, kaže Gyorffy dodajući kako samo u Pečuhu od turističke djelatnosti danas živi između 5000 i 6000 ljudi.

Pečuška turistička priča ima svoje duboke korijene u bogatom povijesnom naslijeđu počevši od starokršćanske nekropole iz

Business & Lifestyle | B&L

24 SATA

rimskog doba kada se grad zvao Sopianae, a koja je 2000. godine uvrštena na UNESCO-vu listu mjesta svjetske baštine. Sada je vrhunski uređena i prilagođena današnjim posjetiteljima zahvaljujući sredstvima iz pretpristupnih fondova Europske unije.

Na to se vežu kulturno-povijesni detalji iz Osmanlijskog razdoblja, pa iz vremena secesije i zlatnog doba Monarhije, potom čuvena pečuška katedrala, bazilika Svetog Petra s četiri tornja jer je Pečuh biskupijski grad još od 1009. godine.

U središtu Pečuha je i džamija paše Gazi Kasima, koja je također jedan od povijesnih spomenika. Ona je danas katolička crkva, baš kao i prije dolaska Turaka, ali u njoj su sačuvani citati iz Kur’ana, a na zidu okrenutom prema Meki, stoji mihrab ili niša. Pola ovoga zdanja služi za katoličku, a pola za islamsku vjersku službu. I nitko nikome ne smeta.

U segmentu tzv. kulturnog turizma vrlo je atraktivana Zsolnayeva kulturna četvrt.

Također uz pomoć EU sredstava, čitav kvart nekadašnje tvornice čuvenog porculana Zsolnay, prema kojemu je Pečuh poznat u svijetu, pretvoren je 2010. godine u kulturni kompleks koji čini tridesetak zgrada spomenika kulture, muzeja, galerija, koncertnih dvorana, sveučilišnih zgrada, ali i velikih vrtova i terasa. Naravno, tu su i restorani, ali i turističke shopping meke poput radionice za izradu i pripadajućeg prodajnog salona čuvenih rukavica Hamerli. Naime, u Pečuhu još od 1861. postoji tradicija proizvodnje

Rastu turizma u Pečuhu značajno je pridonijela činjenica da je on 2010. bio Europska prijestolnica kulture

vrhunskih kožnih rukavica. Osim u Pečuhu, te se rukavice, u premium brendu mogu kupiti i u londonskom Harrodsu. Godišnje se ručno proizvede tek stotinjak pari takvih rukavica od skupocjene kože više vrsta zmija i krokodila s mnoštvom zlatnih detalja, a cijena jednoga para takvih vrhunskih rukavica dostiže i 2000 eura. Umješni Mađari,

BARANJA KROZ POVIJEST Zemljopisna regija Baranja ravničarski je prostor omeđen rijekama Dravom na jugozapadu i Dunavom na istoku. Sjeverna i zapadna granica Baranje određena je upravnom granicom Baranjske županije u Mađarskoj. Povijesno središte Baranje je grad Pečuh koji se sada nalazi u Mađarskoj. Nekada cjelovita Baranja podijeljena je Trianonskim ugovorom 1921. godine između Mađarske i Kraljevine SHS. Južni dio Baranje priključen je Hrvatskoj 1945. godine. Upravo je 20. stoljeće bilo najturbulentnije razdoblje tisućgodišnje povijesti Baranje. Naime, Baranja je jedna od najstarijih mađarskih županija utemeljena još u 11. stoljeću. U današnjoj Mađarskoj ona je jedna od županija, a u Hrvatskoj dio Osječko-baranjske županije.

B&L | Business & Lifestyle

48

naravno, rado ističu kako njihove rukavice nosi kraljica Elizabeta, ali i mnoge estradne zvijezde poput Lady Gage. Sve je to lijepo i atraktivno s kulturološkog, povijesnog i vjerskog stajališta, ali realno, malo će tko krenuti na neku destinaciju samo zato što će tamo vidjeti starokršćanske spomenike.

“Sve je to OK, ali bez dodatnog sadržaja poput gastro i vinskog turizma teško je očekivati značajniji turistički razvoj. Sreća je u tome što je Vilanj postao najpoznatija vinska destinacija u čitavoj Mađarskoj. Naravno, to se nije dogodilo slučajno. Od početka 90-ih godina prošloga stoljeća tamo se sustavno razvijaju privatne vinarije, restorani, vinski hoteli i niz pratećih wellness sadržaja i brojnih događanja na godišnjoj razini. Za razliku od 80-ih godina kada su većinu gostiju u Harkanju činili stranci, sada u Vilanj dolazi 80 posto domaćih gostiju, i to uglavnom iz Budimpešte. Veliki uzlet domaćem turizmu dogodio se nakon uvođenja turističke kartice”, pojašnjava Zoltán Gyorffy.

Turistička budućnost

Bez dodatnog sadržaja poput gastro i vinskog turizma teško je očekivati značajniji turistički razvoj, smatra Gyorffy

49

Iako sve izgleda jako dobro u smislu razvoja onoga što mi u Hrvatskoj nazivamo kontinentalnim turizmom, u mađarskoj Baranji i Pečuhu svjesni su još brojnih nedostataka.

Kako navodi Gyorffy, Pečuh je i veliki sveučilišni centar s oko 30.000 studenata, s bogatom poviješću budući da je sveučilište utemeljeno još u 14. stoljeću. Primjerice, na tamošnjem vrlo uglednom Medicinskom fakultetu studira čak 4000 stranih studenata, a nastava se održava na mađarskom, njemačkom i engleskom jeziku. Takva velika znanstvena jezgra može biti značajan zamašnjak razvoju tzv. znanstvenog turizma budući da se godišnje organizira mnošto različitih konferencija i sličnih događanja. No Pečuh nema ni jedan veliki hotel s odgovarajućim kongresnim centrom. Dakle, budući stabilan turistički razvoj valja promatrati kroz znanstveni, kulturni i vjerski turizam uz ponudu vrhunske gastronomije i vina. Uz sve to je nužno razmišljati o regionalnoj razini i bliskoj suradnji u turističkom sektoru. Bez toga turistička budućnost neće biti lijepa, zaključuju naši mađarski domaćini.

U svakoj od dviju susjednih županija Osječko-baranjskoj u Hrvatskoj i Baranji u Mađarskoj - živi po 300.000 stanovnika.

Dakle, u krugu od oko 150 kilometara živi oko 600.000 stanovnika. U tom kontekstu su dva veća grada – Pečuh i Osijek uz vrlo kompatibilnu zajedničku ponudu. Jedan od razvojnih preduvjeta je svakako i bolja prometna povezanost. Jer, iako je između Osijeka i Pečuha tek nešto manje od 90 kilometara, sadašnjim cestama je potrebno sat i dvadeset minuta vožnje. Iako su autoceste s obje strane granice davno došle do tih gradova, potreban spoj od oko 40 kilometara preostale ravničarske autoceste, još je uvijek tek misaona imenica političko-financijskih moćnika u Zagrebu i Budimpešti. Željeznički promet između ta dva grada potpuno je zamro, a mreža pruga danas je manja negoli je bila krajem 19. stoljeća. Osim toga, ove dvije granične županije spajaju samo tri granična prijelaza, a između Osijeka i Pečuha ne funkcionira ni jedna jedina redovita autobusna linija. Cestovni i željeznički prometnici odgovaraju kako nema zainteresiranih putnika.

A kako će ih i biti na cestama i prugama koje omogućuju kvalitetu i brzinu prometavanja na razini sredine 20. stoljeća!? Istodobno, potencijalno bogata područja s obje strane granice danas su područja iseljavanja i dramatične depopulacije kako u tom dijelu Mađarske, tako još više i Hrvatske. Naravno, turizam sam po sebi ne može biti dugoročan ni stabilan zamašnjak gospodarskog razvitka neke ozbiljne države. Ali svakako može biti pokretač razvojnih procesa koji će pridonijeti razvoju. Turistički djelatnici s obje strane rijeke Drave i iz oba dijela Baranje to svakako mogu biti.

Business & Lifestyle | B&L

24 SATA

IVICA&MARICA, KARANAC

RAJ Z Odlučili smo se za individualni pristup gostu i to se pokazalo kao dobar odabir. To su uglavnom manje grupe koje se ovdje mogu odmoriti, raditi nešto, proveseliti se ili upoznati mnoge baranjske i okolne sadržaje, kaže Nada Piljić

Na parceli veličine 6500 četvornih metara su novoizgrađeni objekti u rustikalnom stilu i mnoštvo pratećih sadržaja

Tekst: Svetozar Sarkanjac Foto: Privatni fotoarhiv Ivica&Marica, Karanac

I

ako hrvatski dio Baranje u turističkom smislu još uvijek kaska za susjedima iz mađarske Baranje, brojni su primjeri koji ukazuju na to kako se dobra turistička priča postojane kvalitete ipak dugoročno isplati. Jednu od takvih dobrih priča iz hrvatske Baranje pronašli smo u Karancu.

Pravi hrvatski hit kontinentalnog turizma već je nekoliko godina malo baranjsko selo Karanac smješteno na obroncima Banova brda. O tome svjedoče brojne stručne turističke nagrade i slična priznanja poput najuspješnije destinacije ruralnog turizma ili priznanja Turistički cvijet. Većini ljudi u Hrvatskoj više ne treba previše objašnjati o čemu se radi kada se spomene Karanac. U selu u kojem živi nešto više od 900 stanovnika, ostvaruje se i više od 5000 turističkih noćenja. Pri tome se, naravno, ne računaju brojni jednodnevni dolasci ili posjeti poznatim karanačkim manifestacijama kao što je Čvarakfest ili Proljetni vašar.

Karanac je malo baranjsko selo bogate povijesti. Prvi put se spominje još 1357. godine pod nazivom Karancs, u darovnici ugarskog kralja Ljudevita iz dinastije Anžuvinaca. Nadalje, to je selo u kome je davne 1905. godine zabilježena prva serijska proizvodnja kulena u Baranji i to kod tadašnjeg uglednog mesara Geze Borbaša.

Zanimljivo je istaknuti i kako Karanac ima

B&L | Business & Lifestyle

50

ZA HEDONISTE izravne veze čak i s Parizom. Naime, u jednoj od tri sadašnje karanačke crkve nalaze se orgulje koje je izradio majstor Jozsef Angster, koji je kasnije izradio orgulje i za crkvu Notre Dame u Parizu.

Sve su to vrijedni povijesni detalji koji čine karanačku turističku priču zanimljivom i još uvijek ima dovoljno prostora da se oni kvalitetnije iskoriste i prikažu.

Danas je u Karancu najmanje desetak obitelji koje se intenzivno bave turističkom djelatnošću na različite načine.

Seoski ugođaj prilagođen 21. stoljeću

Pored nekolicine domicilnih Karančana, karanačku turističku priču razvijaju i mnogi “novopečeni” Karančani poput obitelji Piljić iz Osijeka. Supružnici Nada i Marko, diplomirana agronomkinja i pravnik, u Karanac su se s maloljetnim sinom doselili 2007. godine. U Osijeku su prodali svoje dvije nekretnine, zatvorili do tada uspješan lanac trgovina sportskom opremom i upravo u Karancu odlučili započeti novi dio svoga života.

Danas su uspješni vlasnici seoskog gospodarstva Ivica i Marica koji po službenoj kategorizaciji ima vrijedna četiri sunca. Na parceli veličine 6500 četvornih metara u novoizgrađenim objektima u rustikalnom stilu imaju 30 ležaja, vlastitu kuhinju koja opslužuje dvije restoranske dvorane, terasu, veliko dvorište s dječjim igralištem i mnoštvo pratećih sadržaja. S ponosom ističu kako je svojevrsan član velike obitelji i mala životinjska farma s konjima, kokošima, patkama, psima, golubovima, zečevima...

Iako spadaju u ono što se naziva seoskim turizmom sa svim rustikalnim obilježjima, u Ivici i Marici sve je novoizgrađeno i prilagođeno potrebama suvremenog gosta. To nisu nekadašnje staje pretvorene u spavaće sobe, nego ručno izrađen namještaj od punog drva, suvremeno opremljene kupaonice, klimatizirane sobe, a ipak sve je u autentičnom baranjskom seoskom okružju.

Provjereni lokalni proizvodi

Za dogovorene i najavljene goste, jer restoran nije otvorenog tipa, pripremaju svježu, sezonsku i isključivo domaću hranu. Sami proizvode suhomesnate proizvode, ali i velik dio voća i povrća, svježeg i ukiseljenog.

Surađuju s drugim lokalnim proizvođačima, posebice kad su u pitanju mliječni proizvodi.

Najveći dio gostiju su poslovni ljudi, ljudi koji su već mnogo toga proputovali i vidjeli, a česti gosti su i obitelji s djecom NI JEDAN NAŠ GOST NIJE OTIŠAO JER MU JE BILO DOSADNO Za još bolji ukupni rezultat Baranje kao uspješne turističke destinacije nužno je aktivnije uključivanje šire zajednice jer bez zajedničkog pristupa nema zadovoljavajućeg rezultata.

“Mi individualno surađujemo s mnogim OPG-ovima, drugim kolegama koji se bave ovom djelatnošću u Karancu, u Baranji, ali i šire. S hotelom u Iloku, s kolegama u Erdutu... Kad nam se javi potencijalni gost, a mi smo puni, preporučimo onoga za kojeg znamo da može pružiti slične usluge, i to ponajprije ovdje u Karancu. Ni jedan naš gost nije otišao jer mu je bilo dosadno. Mnoštvo je sadržaja koje pruža Baranja. Mi jednostavno želimo biti i jesmo baza za goste koji sami biraju sadržaje prema vlastitim željama i ambicijama”, poručuju iz Ivice i Marice.

51

“Nismo restoran, ne radimo s velikim grupama niti se bavimo masovnim turizmom. Odlučili smo se za individualni pristup gostu i to se pokazalo dobrim odabirom. To su uglavnom manje hedonističke grupe koje se ovdje mogu odmoriti, raditi nešto, proveseliti se ili upoznati mnoge baranjske i okolne sadržaje”, objašnjava Nada Piljić završavajući domaće kiflice punjene sirom iz valpovačke Male mljekare i malo pojačane kulenom iz vlastite proizvodnje.

Istodobno, suprug Marko završava čobanac od divljači u kotliću i mesni složenac ispod peke očekujući skori dolazak skupine od desetak lovaca iz Njemačke. U cilju bogatije ponude tu je i bračni par Bošnjak iz obližnjeg Branjina Vrha koji će gostima ponuditi niz proizvoda iz vlastitog OPG-a.

Bukiranje obavljaju uglavnom po načelu preporuke s time što imaju veliki postotak povratnika.

Najveći dio gostiju su poslovni ljudi, ljudi koji su već mnogo toga proputovali i vidjeli, a česti gosti su i obitelji s djecom.

Imanje je zatvorenog tipa i pruža potpunu sigurnost, a sadržajno je mnogo toga prilagođeno djeci.

Gosti su najviše iz Hrvatske, ali sve je više i stranaca iz Švedske, Njemačke, Nizozemske, Engleske, Austrije...

Business & Lifestyle | B&L

UŽITAK ZA NEPCE

PRIČA O PJENUŠCIMA

www.youtube.com privredni.hr

Što nam treba više od mjehurića?

Plešivicu mnogi nazivaju “malom Champagnom”. Sličnost s francuskom imenjakinjom nije samo u proizvodnji pjenušaca nego i u sortama vinove loze koje tamo rastu od kojih se rade vina za pjenušce

B&L | Business & Lifestyle

52

Tekst: Sanja Plješa Foto: PV fotoarhiv

D

ivne tekućine s mjehurićima koje klize niz grlo - popularni pjenušci, užitak su za nepce mnogim ljudima u svijetu, ali i sve više u Hrvatskoj. Da i mi “konja za trku“ imamo, dokaz su mnoge nagrade koje naši vinari dobivaju za svoje pjenušce, i to pogotovo za one koji se proizvode na Plešivici. No, na svjetskoj vinskoj karti prepoznat je i pjenušac Kraljica iz Svetog Ivana Zeline, proizvođača Vinarije Puhelek Purek, ali i neki pjenušci koji se proizvode u Istri, Dalmaciji i Slavoniji.

Ipak, obitelj Kurtalj na Plešivici skriva tajnu o dozrijevanju vina od kojeg se rade pjenušci u starim hrastovim bačvama. Ta se obitelj više od 100 godina bavi vinogradarstvom, vinarstvom i ugostiteljstvom. Podrum datira iz 1692. godine, a dio kuće je pretvoren u malu točionicu i vinoteku kamo dolaze grupe posjetitelja na degustaciju vina, pjenušaca i domaćih proizvoda.

“Tek od 90-ih godina u Hrvatskoj vinari počinju puniti vina pod vlastitim etiketama, a mi smo s time započeli 1992. godine.

Od tada je sve krenulo, proširili smo proizvodnju i obnovili stare vinograde. Rođenjem sinova Ivana i Roka intenzivno smo se počeli baviti proizvodnjom pjenušaca”, rekao nam je Drago Kurtalj, vlasnik Vinarije Kurtalj. Njihov rose pjenušac 2016. je proglašen najboljim hrvatskim pjenušcem. Dobili su i dosta nagrada za bijele pjenušce te nagradu Zlatno vino Zagrebačke županije za najbolji pjenušac.

U čemu je tajna tih pjenušaca? Oni se rade klasičnom šampanjskom metodom koja podrazumijeva sekundarnu fermentaciju u boci. Vino se u inoks ili drvenim bačvama priprema za sekundarnu fermentaciju, a nakon što ono odfermentira u tim bačvama,

Plešivički pjenušci rade se klasičnom šampanjskom metodom koja podrazumijeva sekundarnu fermentaciju bez konzervansa stabilizira se i čisti. Kurtalj napominje kako bi prije sekundarne fermentacije bilo dobro odraditi hladnu stabilizaciju, jer u vinima koja fermentiraju na takav način ne smije biti nikakvih konzervansa. Nakon sekundarne fermentacije, vino odležava na talogu u boci. Kurtaljevi bijeli pjenušci odležavaju najmanje tri godine, a rose pjenušci godinu ili godinu i pol prije nego ih se stavlja na tržište.

Uskoro na tržištu novi pjenušac

Kurtalj se pohvalio kako će sljedeće godine na tržište izaći novi pjenušac iz njegove “vinske radionice”, napravljen od chardonnayja i crnog pinota. Vinarija Kurtalj proizvodi godišnje oko 17.000 boca bijelih i roza pjenušaca. Najviše ih prodaju u vlastitoj točionici na zagrebačkoj Novoj vesi te u obiteljskom podrumu na Plešivici.

Zbog mnogih prirodnih i klimatskih sličnosti s francuskom regijom Champagne, Plešivicu mnogi nazivaju “malom Champagnom”. Sličnost nije samo u proizvodnji pjenušaca nego i u sortama vinove loze koje tamo rastu od kojih se rade vina za pjenušce.

MOŽE I RUŽIČASTO Da su pjenušci prepoznati u Zagrebu dokazuje i nedavno održani 6. Pink Day, međunarodni festival ružičastih vina powered by WOW u Muzeju Mimara. To je događanje okupilo brojne domaće i inozemne proizvođače ružičastih vina i pjenušaca. Organizaciju 6. Pink Day Festivala i ove godine potpisala je ženska vinska udruga Women on Wine/WOW u suradnji s agencijom IMC. Veliki interes posjetitelja Pink Daya dokazuje da to nije običan festival, već omiljeno mjesto okupljanja stručnjaka, zaljubljenika u vina i svih onih koji svijet promatraju kroz ružičaste naočale. Festival je i ove godine postavio visoke standarde te se još jednom dokazao kao neizostavan dio promicanja kulture stola i uživanja u vinu, ali i kao turistička manifestacija.

53

Vječno je pitanje sviđaju li se pjenušci više ženama ili muškarcima? “Pa iskreno, ne primjećujem to. Ako je u pitanju neko mješovito društvo, tada i žene i muškarci podjednako uživaju u pjenušcima. Naime, pjenušac se po mišljenju nas vinara može konzumirati u svakoj prigodi. To znači da ne mora nužno biti neka slavljenička prigoda ili da on mora biti strogo aperitiv ili digestiv. Pjenušac se sljubljuje s raznim vrstama jela, a može se piti na raznim događanjima”, ističe Kurtalj.

I dok je vinska kultura već na zavidnoj razini u Hrvatskoj, kultura pijenja pjenušaca tek se treba razviti. Možda je upravo prilika za to posjet Vinariji Kurtalj ili nekom od brojnih vinskih podruma koji proizvode pjenušce na plešivičkoj vinskoj cesti.

Jedan od njih je i vinski podrum obitelj Ivančić. Naime, Vinarija Ivančić za svoj Griffin pjenušac Purtugizec Plešivica Rose proglašena je šampionom na nedavno održanom 6. svjetskom ocjenjivanju portugizaca Portugieser Du Monde u mađarskom Pečuhu. Taj je pjenušac jedinstven po tome što je napravljen isključivo od portugisca, domicilne sorte vinove loze koja je zapostavljena u Hrvatskoj. Uz taj pjenušac, Vinarija Ivančić dobila je srebrno odličje za Griffin pjenušac Purtugizec Plešivica Dark side.

Za svog šampiona među specijalnim vinima, Krešimir Ivančić iz Vinarije Ivančić je rekao kako im je drago što već treću godinu osvajaju zlato za pjenušac rose Griffin na tom ocjenjivanju vina. “Portugizac je zaista izvrsna sorta za bazno vino za pjenušce zbog svoje voćnosti i svježine. Drago mi je da su i još neki proizvođači vina krenuli u proizvodnju pjenušaca od portugisca“, istaknuo je Ivančić. Uz brojne vinare iz plešivičkog kraja izdvaja se i Vinarija Jagunić koja također proizvodi pjenušce i to pjenušac Three Stars brut za što su Jagunići također dobili brojne nagrade na izložbama vina. Izvan hrvatskih okvira poznata je i Vinarija Tomac sa svojim pjenušcima.

Business & Lifestyle | B&L

BLAGO ŠKRTE ZEMLJE

PRIČA O DINGAČU

Zaštitom protiv Vinar Ivica Radović smatra da su mikroklima i sastav zemlje te, naravno, sorta vinove loze ključni za rezultate koje postiže Dingač, jako crveno vino dobiveno s južnih padina istoimenog položaja, zaštićeno u Ženevi 1964. godine Tekst: Jozo Vrdoljak Foto: PV fotoarhiv

P

rvo zaštićeno vino u bivšoj državi, dakle i na ovim prostorima, bio je Dingač. Dingač je, inače, zaštićeni pojas dug sedam nautičkih milja od Punte do Punte Trstenik i samo se s tog položaja sorta vina od plavca malog može nazivati i stavljati na tržište pod imenom Dingač. Dingač je zaštićen u Ženevi 1964. godine.

Razlog zašto se odlučilo za zaštitu Dingača možda je manje poznat. “Prema pričanju starijih stanovnika pelješkog naselja Potomje, koji su i vlasnici parcela na položaju Dingač, na zaštitu su se odlučili kako bi spriječili patvorenje. U to vrijeme širom bivše države je bilo jako puno točionica vina u rinfuzi jer se vino nije buteljiralo. Sve točionice crnog vina, recimo u Srbiji i Makedoniji, stavljale su natpis da toče Dingač. U to vrijeme vinarija Dingač imala je 60 točionica u svim dijelovima države. Svaka točionica vina koja je htjela bolje prodati crno vino stavljala je natpis da prodaje Dingač. To su bili počeci i razlozi za njegovu zaštitu”, kaže nam Mato Violić Matuško, vlasnik tvrtke Matuško vina Na položaju Dingač oko 70 posto zemljišta je u vlasništvu stanovnika Potomja, dok je ostatak okrenut prema istoku u vlasništvu stanovnika Pijavičnog. Najpoznatiji proizvođači Dingača su Miličić, Skaramuća, Matuško, Radović, Madirazza, Boris Violić, Edivo, Indijan, Nikolica, Kiridžija, Bura, Mrgudić, a

Na položaju Dingač oko 70 posto zemljišta je u vlasništvu stanovnika Potomja

B&L | Business & Lifestyle

tu je i Poljoprivredna zadruga Dingač ača. kao i sve više manjih proizvođača.

Probijanje tunela kroz brdo Sveti Toma značilo je revoluciju u proizvodnji Dingača jer se plavacc mali a, blizu počeo saditi na nižim padinama, mora. Osim toga, počele su se graditi m. Prije i vikendice te razvijati turizam. toga većina obitelji iz Potomja imala je kuće na položaju Dingač u kojima le su su povremeno boravili. Služile im kao ribarske kućice i kao mjeti sto gdje će prespavati i boraviti kada obrađuju vinograde. Svaka obitelj koja je imala malo više loza imala je takvu kućicu. Kasnije su sve one preuređene i prilagođene turistima.

Razvoj vinskog turizma

Vinarija Dingač bila je vrlo moćna zadruga koja je okupljala sve vlasnike vinograda koji su svoje grožđe predavali u zadrugu. Zadnjih dvadesetak godina situacija se drastično promijenila jer su vlasnici vinograda započeli s proizvodnjom vina od kojih su neki bolje, a neki lošije pozicionirani na tržištu. Zapravo, može se reći da su privatni vinari preuzeli inicijativu.

U novije vrijeme jako se razvija vinski turizam i sve je više podruma koji primaju manje ili veće grupe turista. Jedan takav svakako je podrum Matuško koji

54

organiz organizirano primi oko 60.000 do 70.000 turista. “Iako je moja vinarija među p pionirima vinskog turizma, nimalo m mi ne smeta što se svake godine otvaraju novi podrumi. To nam čak i koristi je jer smo postali vinska destinacija. Što nas na je više, to nam je svima bolje”, smatra Mato M Violić Matuško.

Ivica R Radović je jedan od zanimljivijih vinara. vinar Nekada je bio upravitelj Poljoprivr ljoprivredne zadruge Dingač, a zanimljiv mljivo je da je u to vrijeme voditelj pro proizvodnje ili glavni enolog bio ta tada mladi diplomirani inženjer a agronomije Mato Violić Matuško, dok je upravitelj vinarije bio Braco Madirazza koji je također osnovao vlastitu vinariju. Radović smatra da su mikroklima i sastav zemlje te, naravno, sorta vinove loze ključni za rezultate koje postiže Dingač.

Boris Violić, vlasnik vinograda na niz parcela na položaju Dingač, noviji je proizvođač vina u Potomju. Violić koji je nekada bio kooperant zadruge, a sada je samostalni proizvođač, smatra da je ključ proizvodnje vrhunskog vina - u vinogradu i da na tom položaju vrhunske rezultate može davati samo plavac mali. “Opna bobice grožđa je otporna i čvrsta tako da može izdržati ekstremne uvjete i sušu. Tajna je očito u terroiru. On je poseban i tamo mogu davati rezultate samo poludivlje sorte. Plavac mali je takva vrsta grožđa da

patvorenja ima jaku opnu i samim time može trpjeti teže klimatske uvjete, a u našem slučaju to je jako sunce”, kaže Boris Violić.

Procjena berbe - po lišću loze

Vino Dingač je jako crveno vino dobiveno od grožđa s južnih padina istoimenog položaja.

Nikada to vino nije ispod 13,5 posto alkohola, a uobičajno je da je iznad 14 posto pa sve do iznad 17 posto. Osim toga, uobičajeno je da je u vrijeme berbe najmanje 20 do 30 posto prosušenih bobica grožđa što daje poseban okus i karakteristike vinu.

U novije vrijeme, zahvaljujući tehnologiji, znanju i trendovima, dingači su različiti.

Tako su bazni dingači suhi, a rade se i razne selekcije dingača tako da su neke polusuhi, neke i slatki. Ima kasnih berbi, odležanih u barrique bačvama.

“Domaći stanovnici su negdje oko Velike Gospe znali kakvo će biti vino iduće godine.

U novije vrijeme jako se razvija vinski turizam i sve je više podruma koji primaju manje ili veće grupe turista Prošli bi barkom te bi po lišću vinove loze znali procijeniti berbu. Znalo se i s koje parcele je najbolje grožđe, a parcele su zahvaljujući diobama obitelji izmiješane i usitnjene.

Vrijedila je i poslovica: Na 100 skrapa imat ćeš 100 mazgi.

Urod se nije mjerio u kilogramima nego ‘u mazgama’. A kako je 100 parcela, onda je vjerojatnost da sve parcele neće zahvatiti nepogoda. Jedna mazga bi nosila oko 100 kilograma grožđa, a u svaki sepet moglo je stati oko 30 kilograma”, pojašnjava Mato Violić Matuško.

Veliki kapital zbog usitnjenosti parcela nije mogao ući u stare položaje. Točnije, ušao je zadnjih godina jer su se iskrčile borove šume i zasadila loza. Sam položaj je limitiran tako da nema ni mjesta za neke veće investicije.

Stare se pozicije zbog škrte zemlje moraju i odmarati. Svaki proizvođač ima i mladi i stari vinograd, a parcele planski odmara po nekoliko godina.

55

Business & Lifestyle | B&L

BRENDOVI

JUICE BOX

Sto posto svježe, zdravo i prirodno Tekst: Ilijana Grgić Foto: PV fotoarhiv

K

ako na najbolji način opskrbiti svoje tijelo nužno potrebnim mineralima i vitaminima u ovo užurbano vrijeme, pitanje je s kojim se susreće sve više ljudi diljem svijeta. Oni koji su u Zagrebu te brige više ne moraju brinuti jer trgovine i restorani pod brendom Juice Box proizvode na dnevnoj bazi mnoštvo svježih hladnoprešanih sokova od voća i povrća. Poslovna priča koju kroz svoj život priča osnivačica i direktorica Juice Boxa Nataša Poljak započela je prije četiri godine s prvom malom trgovinom u zagrebačkoj Vlaškoj ulici kada su započeli s proizvodnjom i prodajom sokova od voća i povrća.

“Naši su sokovi rađeni po metodi doktora Normana Walkera, koji je na tome izgradio cijelu jednu filozofiju za duži i zdraviji život koji možete postići ako živite prirodnim životom te izbjegavate sintetičke, prerađene živežne namirnice. Kad sam se razboljela, moj je muž cijelu našu prehranu prilagodio toj filozofiji, a kad smo shvatili koliko je to dobro, odlučili smo te naše proizvode nuditi i na tržištu”, kaže nam Nataša Poljak.

Prvo su tu bili sokovi, a nakon toga krenuli su s ajurverdskim juhama. Kako je potražnja bila sve veća, nakon prve godine poslovanja

U trgovinama i restoranima Juice Box ima oko 47 artikala i 116 recepata za hladno prešane sokove, a organske namirnice nabavljaju se kod hrvatskih proizvođača otvorili su svoj prvi restoran u zagrebačkom poslovnom centru Green Gold, gdje su uz sokove nudili i brojne salate i ostala jela. Danas ih gotovo svi prepoznaju i percipiraju kao mjesto koje nudi zdrav obrok.

Nataša nam je otkrila i jednu malu poslovnu tajnu, a to je da nakon 15 sati nijednog jela koja taj dan u restoranima nude jednostavno više nema - pronašla su svoj put do kupaca.

Specifični su po tome što koriste, što više mogu, proizvode hrvatskih proizvođača i

Doručak naš svagdašnji

“Naše doručke poslužujemo u čaši. Imamo ih 15 vrsta, a riječ je o ajurvedskim doručcima koji su napravljeni sa zobenim pahuljicama, bulgurom, cjelovitim žitaricama kao što je quinoa, upotrebljavamo crnu rižu koju zovu i divlja riža. Znači, riječ je o jednom drugačijem pristupu prehrani uz vrlo povoljne cijene. Hrana koju serviramo je lako probavljiva, a nakon našeg doručka ili ručka,

Čak 15 vrsta ajurvedskih doručaka poslužuje se u čaši, a Nataša Poljak je posebno ponosna na sirove slastice www.youtube.com privredni.hr

B&L | Business & Lifestyle

lokalnih obiteljsko poljoprivrednih gospodarstava, gdje nabavljaju sve sezonsko voće i povrće, naravno, koje im je dostupno.

“Surađujemo s našim OPG-ovcem Jurićem koji proizvodi začinska bilja i lisnato zeleno povrće kao što je organska blitva, salata, vlasac, a tu je i organska menta koju koristimo za naše sokove. U ovom trenutku još nemamo sve dobavljače iz našeg podneblja u kojem, recimo, ne možemo nabaviti južno voće poput ananasa ili banane. Problem nam je još uvijek nabaviti i hrvatske jabuke, ali uz puno truda uspijevamo”, kaže nam Nataša Poljak koja kroz svoju poslovnu filozofiju i drugačiji pristup prehrani želi otvoriti priču o doručcima.

56

PREPORUKA NATAŠE POLJAK: PROLJEĆE JE IDEALNO ZA DETOX Proljeće je idealno vrijeme za čišćenje organizma i izbacivanje svih toksina akumuliranih tijekom zime. Svim našim klijentima kad prvi put dođu k nama, preporučimo jedan od naših brojnih ajurvedskih doručaka ili s chia sjemenkama ili zobenim pahuljicama. Uz to im preporučujemo neki od naših zelenih sokova, koji je najbolji prirodni detox i podizač energije. Svi naši sokovi su hladno cijeđeni, znači nisu zagrijavani i neoksidirani su, te u njima ostaju svi važni sastojci poput vitamina i minerala, u njima nema nikakvih dodataka poput vode ili drugih aditiva, samo čisti sok iz voća i povrća.

može se nastaviti efikasno raditi, bez osjećaja težine ili umora”, pojašnjava Nataša Poljak s posebnim ponosom zbog sirovih slastica koje rade od sušenog voća i povrća te orašastih plodova.

“Jedan zalogaj od oko 30 grama zamjenjuje jednu kavu i puno prije će vam dati energiju i puno prije ćete biti efikasniji.

Kroz dan poslovni ljudi piju puno kave, a mi ih potičemo da uzmu ovu jednu sirovu slasticu kako bi mogli prebroditi cijeli dan”, dodaje Nataša ističući kako im u zadnje vrijeme kupci sve više traže smoothije. I tu su posebni jer kupci mogu sami odabrati koje sastojke žele u svom smoohtiju. U ponudi u njihovim trgovinama i restoranima imaju oko 47 artikala i čak 116 recepata za hladno prešane sokove.

“Kupci sve više traže zelene odnosno klorofilne sokove koji su odlični za probavu i opće stanje organizma. Kada ljudi osjete da se uz svježe sokove dobro osjećaju, onda nam se i vraćaju. Upravo je to i naš glavni marketing - kupci nam dolaze jer im nas je

netko preporučio”, kaže nam Nataša dodajući kako se tajna možda krije u činjenici da se u pripremi svojih proizvoda prilagođavaju okusima koji odgovaraju ljudima s ovih naših područja.

Dobra priča neka se daleko čuje

“Mi smo zapravo neki oponent pekarnicama. Naš cilj u budućnosti je postati sinonim za zdrav doručak, da ljudi umjesto peciva uzmu jedan naš zdravi proizvod. Ljudi koji su duže na našoj prehrani sami su primijetili da se bolje osjećaju nakon što konzumiraju naše proizvode”, naglašava Nataša Poljak napominjući kako pri nabavi namirnica, uz njihovo organsko podrijetlo, gledaju i da je s oznakom “fair trade”.

Proizvodi Juice Boxa za sada su dostupni samo u glavnom gradu Hrvatske, no poslovni planovi govore kako ne žele na tome stati, nego se žele širiti i izvan granica Hrvatske.

Kako bi spojili dvije najvažnije stavke, kvalitetu i ekspanziju, smatraju kako je za njih

Prvo su bili sokovi, potom ajurverdske juhe, a nakon prve godine poslovanja otvoren je i prvi restoran

57

Naši su sokovi rađeni po metodi doktora Normana Walkera koji je na tome izgradio cijelu jednu filozofiju za duži i zdraviji život koji možete postići, ako živite prirodnim životom te izbjegavate sintetičke, prerađene živežne namirnice Nataša Poljak

najbolje rješenje širenje poslovanja putem franšiza. Upravo će zbog franšiznog poslovanja, sudjelovati i na Zagreb brend forumu koju u svibnju organizira Privredni vjesnik, kako bi dobili najbolje savjete koji bi im trebali pomoći u tome. U budućnosti želja im je imati i tvornički pogon koji bi sve te franšizne trgovine mogao opskrbljivati proizvodima za koje će biti 100 posto sigurni da su 100 posto svježi, 100 posto zdravi i 100 posto prirodni, kao što su i svi sadašnji njihovi proizvodi.

Business & Lifestyle | B&L

INTERVJU

Gosti hoće da je glavni čovjek restorana uvijek tu

Organizacija kuhinje je itekako važna. Naime, imate jelovnik koji svako malo mijenjate i zato morate voditi računa o troškovima. Kuhinja je ekonomija. Uporedo s time, morate imati visoku kvalitetu

Stevo Karapandža CHEF I PIONIR KULINARSKIH TELEVIZIJSKIH EMISIJA

B&L | Business & Lifestyle

58

MALE TAJNE velikog klasičara Dobro je da mladi kuhar surfa i da ima širinu i znanje, ali pogledajte koji restorani dobro i kontinuirano rade. U Zagrebu, recimo, u kontinuitetu rade klasični restorani. Znači, oni koji u ponudi imaju od purice s mlincima do krvavica i češnjovki u sezoni Tekst: Jozo Vrdoljak Foto: www.gastrobajter.com

L

egenda gastronomije Stevo Karapandža vratio se u Hrvatsku. Živi u Lovranu, a u Švicarskoj boravi onoliko koliko mu treba da posjeti kćer, sina i prijatelje.

U mirovini je, a restoran u Švicarskoj sada vodi jedan drugi chef. Ipak, Karapandža je još uvijek aktivan jer je, barem na našim prostorima, dao veliki pečat gastronomiji da bi se olako izvukao. Karapandža je dio i voditelj raznih ocjenjivačkih sudova prilikom natjecanja kuhara, a savjetnik je i EBRD-a za gastronomiju. Kaže da redovito sa suprugom popije čašu vina uz ručak i čašu uz večeru, a najčešće on i supruga kuhaju zajedno. Karapandžu zapravo i ne treba posebno predstavljati. Riječ je o velikom majstoru kuhinje koji je otkrivao male

tajne zajedno s Oliverom Mlakarom i Ivom Serdarom u nekad iznimno popularnom TV showu. Za sebe kaže da je klasičar, iako bi možda bilo bolje reći da se radi o klasiku. S Karapandžom smo razgovarali u Makarskoj gdje je boravio kao član ocjenjivačkog suda na natjecanju IKKER. Švicarskoj više niste profesionalno?

•- UU Švicarskoj sam onoliko koliko mi treba

da posjetim djecu. Moja kći Lana i sin Mislav su ostali u Švcarskoj i žive sa svojim partnerima.

u Zagrebu te uz pomoć malo kredita i ušteđevine izgradio kuću. restoranom u Švicarskoj?

•- ToA štonijejenis bio moj restoran. Ja sam ga vodio

do odlaska u mirovinu i predao ga natrag vlasniku. Zgrada u kojoj se taj restoran nalazi je u vlasništvu jednog švicarskog poduzetnika. Doduše, imao sam sreću što sam našao jednog našeg momka koji je naslijedio taj posao i nastavio voditi restoran. Riječ je o Petru Hercegu iz Požege i jako mi je drago da mu posao sjajno ide.

Jesu li nastavili Vaš posao?

•- Ne, •Je li Herceg radio s Vama? nisu se odlučili za gastronomiju. Sin - Ne, Herceg nije nikada radio u mom timu.

Mislav je informatičar i profesionalno se razvija u tom poslu. kupili ste kuću u Lovranu i tu živite?

•- Znači Ne, nije točno. Nisam kupio, nego sam

izgradio kuću u Lovranu. Prodao sam stan

Slučajno smo se upoznali i on je jednom prigodom izjavio kako bi volio voditi restoran.

Taj restoran sam, mogu reći, dignuo na zavidnu razinu i bilo mi je stalo da ga netko nastavi kvalitetno voditi. Nisam imao prava otići, zbog vezanosti uz njega i goste, a da

Ako su namirnice svježe i sezonske, onda nema loših namirnica. No ako su pokvarene ili obogaćene poboljšivačima, onda su loše. Uvijek je moguće izabrati zdravu i kvalitetnu namirnicu bez obzira na to je li ona industrijska ili iz organskog uzgoja

59

Business & Lifestyle | B&L

INTERVJU ne nađem nekog tko će to preuzeti. Podrazumijeva se da je vlasnik htio da se održi dosegnuta razina restorana. Kako je u restoranu bio moj inventar, morao sam naći nekoga tko će ga preuzeti. kojoj je razini bio restoran?

•- NaMichelinove zvjezdice nitko ne može

naslijediti. Nasljednik restorana ne može, recimo, naslijediti moju niti ičiju Michelinovu zvjezdicu. Kada sam predavao restoran, uzeo sam svoju pločicu na kojoj je bila Michelinova preporuka. Moj nasljednik Petar Herceg, što se tiče Michelina, mora početi ispočetka.

Koliko ta procedura otprilike traje?

•- Nema pravila. Ja sam četiri-pet godina is-

Zanima li Vas još uvijek TV show?

•- Volim se našaliti da sam bio na televiziji

prije nego što je rođen Jamie Oliver. Danas gotovo sve televizije, a ima ih puno kako nacionalnih tako i lokalnih, imaju neki gastro show. Neki su bolji, neki lošiji, ali ih imaju gotovo sve televizijske kuće. Neki su zabavni, neki ozbiljni. Svi su vidjeli zabavnu stranu kuhanja. I to je u redu. Skinula se maska s naše profesije. pod tim mislite?

•- Što Kad sam ja bio učenik, onda sam mislio

kako je to posao za žene. Naravno, pokazalo se da sam bio u kirivu. Sa životnim standardom i učincima globalizacije ovo zanimanje

Televizijski show je prošlo vrijeme.

To je za mlađe kolege kojih ima dosta

punjavao formulare i pitao se gleda li to tko uopće. Jedanput sam čak rekao supruzi da ih je uzaludno ispunjavati te da ih čak možda i šaljem na krivu adresu. Sve dok jedne večeri jedna gošća restorana nije došla do moje supruge i rekla joj da smo uvršteni u Michelinov vodič.

li prepoznali njihove ocjenjivače kada •suJeste dolazili u restoran?

U našoj gastronomiji je napravljen ogroman iskorak

- Ne, nisam. Michelin ima neke svoje kriterije koji nisu isti ni u svakoj pojedinoj državi.

•

Što Vas je kod dodjele preporuka i dobivanja jedne zvjezdice jednog hrvatskog restoranu iznenadilo?

- Iznenadilo me to što su preporuke dobili neki sezonski restorani. Do tada sam mislio da Michelinov vodič uvrštava samo restorane koji rade čitavu godinu. U Švicarskoj je običaj da restoran koji je uvršten u Michelinov vodič ima vrlo bogat vinski podrum u koji mora biti uloženo barem 200.000 do 300.000 franaka u kupnju najboljih vina, morate imati dvadesetak ljudi u kuhinji i gotovo isto toliko u servisu.

•

Ipak nisu svi kvalitetni kuhari u tom vodiču. Zašto?

- Da, u pravu ste. Imate kuhara koji ne žele biti u Michelinovom vodiču upravo zbog njegove zahtjevnosti. Zahtijeva se dekoracija, svježe cvijeće, više osoblja... Tempo držanja visoke kvalitete je iscrpljujući, a zahtjevno je i financijski. Kontinuitet u kvaliteti nužan je za dobivanje Michelinovih zvjezdica.

B&L | Business & Lifestyle

je postalo prestižno, ne samo u profesionalnom smislu, nego i kad je riječ o privatnim druženjima. Puno se daje prostora maštovitosti i kreaciji u gastronomiji. Nije rijetko da se čak i obitelji ili prijatelji natječu u tome tko bolje kuha.

•

Koliko se u Hrvatskoj napravilo u gastronomiji otkako ste se preselili u Švicarsku pa do danas?

- Jako puno. U našoj gastronomiji je napravljen ogroman iskorak. Jedno vrijeme bio sam supervizor jednog gastro vodiča o najboljim hrvatskim restoranima koji je izdavao Večernji list. To je bila prigoda da uđem u svaki značajniji restoran u to vrijeme u Hrvatskoj.

Uspoređujući to s onim kako je bilo nekada, vidim ogroman napredak. čemu je taj napredak?

•- UToliko je dobrih restorana da se mi kao turistička destinacija možemo s njima

60

pohvaliti. Doduše, uz obalu ima i nekih s kojima se baš i ne možemo pohvaliti. Uglavnom su to sezonski restorani čiji vlasnici misle da će brzo zaraditi novac. Naravno da to nije realno i da ništa ne dolazi preko noći.

Znači, bolje je i sigurnije imati vrhunski •restoran?

- Nisam to rekao. Dosta ambicioznih projekata i vrhunskih restorana propadne. I nije to samo slučaj u Hrvatskoj, nego svugdje.

Kada sam otvorio restoran Sonne u Švicarskoj, unutar polukruga od 300 do 400 metara bilo je 12 restorana, a kada sam otišao u mirovinu ostala su samo tri. I meni su neki govorili da ću propasti i da neću uspjeti.

Kako ste onda opstali?

•- Bio sam uporan, vrijedan, radišan... Čitav

posao je bio vezan uz mene, a ja sam ga tako i shvaćao. Recimo, kad sam gradio kuću u Lovranu i ponekad izbivao nekoliko dana, zamjenjivao me jedan kolega koji je izvrstan kuhar. No gosti su to primjećivali i zamjerali mi što me nema. Gosti hoće da je glavni čo-

vjek restorana uvijek tu. Zato i neki bogati i uspješni ljudi u nekom drugom poslu nisu uspjeli u ugostiteljstvu. Restoran ima velike troškove o kojima do u najsitnije detalje treba voditi računa, ima osoblje koje treba voditi i trenirati, a u Švicarskoj, da se našalim, morate plaćati i porez. Nema oprosta za one koji ga ne plaćaju. Kod nas često vlasnik misli da će doći po zaključenju blagajne i, kao nekada, uzeti utržak. Misli da će netko drugi raditi za njega, a on uzimati novac.

Nema toga više. Možda se tako moglo raditi prije 40 godina, ali danas se više ne može.

Netko mora biti stalno tu ili u kuhinji ili na blagajni, a najbolje da je stalno u kuhinji. U kuhinji su i veliki troškovi.

Koliko je važna organizacija kuhinje?

•- Ona je itekako važna. Naime, imate jelov-

nik koji svako malo mijenjate i zato morate voditi računa o troškovima. Kuhinja je ekonomija. Uporedo s time morate imati visoku kvalitetu. Recimo, mi smo nabavljali pileća prsa po cijeni od 24 franka za kilogram, a mogli smo nabavljati smrznuta iz Brazila po šest franaka. Na savjesti je šefa restorana hoće li nabavljati jedna ili druga pileća prsa. A gost to, vjerujte mi, primijeti.

Kvaliteta ipak čini razliku.

Što ste iz Hrvatske donijeli u taj restoran?

•- Donio sam i puno i malo. Imao sam jako

Michelinove zvjezdice nitko ne može naslijediti.

Nasljednik restorana ne može, recimo, naslijediti moju niti ičiju Michelinovu zvjezdicu.

Kada sam predavao restoran, uzeo sam svoju pločicu na kojoj je bila Michelinova preporuka

dobar izbor naših vina i vina iz čitave regije.

Naučio sam Švicarce na blitvu i krumpir začinjene češnjakom, naravno uz brancin koji sam uvijek imao. Imao sam redovito štrukle, spremao sam sarmu, ponekad i bakalar na više načina, istarske fuže, imao sam odličnu krumpirovu međimursku juhu koja je bila jako dobro prihvaćena...

•

Što biste našim ljubiteljima gastronomije voljeli pokazati?

- Već sam više puta pokazao kako se radi švicarski rösti. To sam radio i na Akademiji Saveza kuhara mediteranskih i europskih regija. Postoji barem 50 kombinacija tog jela koje se radi od običnog krumpira. Lako se sprema, ali treba svladati tehniku okretanja što zna biti i zabavno.

•

Koliko se može na taj način popularizirati, recimo, lički krumpir?

- Moja majka je Ličanka. Rodom je iz Prozora kraj Otočca. Tamo sam kao dijete često išao i kad smo išli kod rodbine, uvijek bi nam spremili vreću ličkih krumpira. li se pasivizirali?

•- UJestemirovini sam, ali radim kao konzultant

EBRD-a, imam licencu WACS-a, Svjetskog udruženja kuharskih saveza i pozivaju me u niz zemalja kao člana žirija. Imam puno poziva za razna događanja. Ja sam i diplomirani ekonomist. Savjetnik sam i Vinarije Kovačević iz Iriga. Zabavno mi je biti s kolegama i družiti se s njima. U Opatiji tu i tamo uskočim kao savjetnik nekim kolegama.

kontinuitetu rade klasični restorani. Znači, oni koji u ponudi imaju od purice s mlincima do krvavica i češnjovki u sezoni.

•

Možete li prokomentirati jelovnik svečane večere prilikom susreta naše predsjdnice Kolinde Grabar Kitarović s Aleksandrom Vučićem? Bio je zagorski jelovnik: purica s mlincima, štrukle...

- Pun pogodak. To je potpuno u redu. Predsjednik Srbije je došao u srce štrukli i mora ih probati.

Kada ćete izdati novu kuharicu?

•- Joj, nemojte! Izdao sam ih sedam i mislim da je to dosta. U mirovini sam. Moram se malo odmoriti i uživati u gastronomiji. Mislim da sam već dovoljno napisao.

show?

•- ANe,televizijski to je prošlo vrijeme. To je za mlađe •Ipak, Vaše su kuharice tražene. Kažu mi kolege kojih ima dosta. njihovi kupci da su jako precizne i da se po tim receptima može pripremati jelo.

A hrvatska kuhinja?

Znate li sve njezine Da, pokušavam biti precizan. Nastojim • tajne? da se po mojim receptima može pripremiti

- Uvijek me nešto iznenadi ugodno i ne mogu reći da sve znam. Evo, sada smo na IKKER-u probali i ocjenjivali jednu savršenu hobotnicu na pašticadu. Oduševio sam se.

Fantastična je.

•

Znači tradicionalna kuhinja je uvijek pogodak?

- Ne mogu za sebe reći da sam tradicionalist, nego bih rekao da sam klasičar kad je riječ o gastronomiji. Novi valovi koje donose mladi kolege nisu mi uvijek poznati.

Dobro je da mladi kuhar surfa i da ima širinu i znanje, ali pogledajte koji restorani dobro i kontinuirano rade. U Zagrebu, recimo, u

61

jelo. Postoji, istina, kuharica gdje su recepti nejasni. Osobno nastojim biti jednostavan i jasan.

Ima li loših namirnica?

•- Ako su namirnice svježe i sezonske, onda

nema loših namirnica. No ako su pokvarene ili obogaćene poboljšivačima, onda su loše. Uvijek je moguće izabrati zdravu i kvalitetnu namirnicu bez obzira na to je li ona industrijska ili iz organskog uzgoja.

Ima odličnih tjestenina, a i smrznutih namirnica. Smrznuti grašak ponekad zna biti bolji od svježeg koji je nakon branja stajao dan-dva.

Business & Lifestyle | B&L

RESTORANI

OKUSI I MIRISI DALEKE ŠRI LANKE U ZAGREBU

Bogovska hrana, VRAŽJA LJUTINA B&L | Business & Lifestyle

62

Kada u neku državu dolaziš izvana, sve se čini bolje i ljepše. Trava je uvijek zelenija u tuđem dvorištu, kaže se kod nas. Tako i braća Brian i Clement Senaratne iz Šri Lanke, u Hrvatskoj vide samo pozitivne stvari i prilike na svakom koraku

Tekst: Jozo Knez Foto: PV fotoarhiv

Z

amislimo na trenutak ovu hipotetsku situaciju. Hrvatski menadžer koji radi u veoma perspektivnoj IT industriji, točnije, za Microsoft, putuje svijetom, ima novca i uživa. Još k tome bude proglašen za najboljeg mendžera u svojoj zemlji te pokupi lovorike industrije, svi ga hvale, vole i svima je duhovit, čekaju na red da ga upoznaju. Ali, on odjednom odluči svemu reći zbogom i otvoriti restoran. Ovakvog čovjeka u Hrvatskoj bi vjerojatno proglasili ludim. Svi bi mislili da je nešto gadno zeznuo, da ne koristimo onu drugu prikladniju riječ, kada se ostavio posla u Microsoftu, i sad se pokušava izvući nekakvim restoranom. Ipak, ova priča postoji u stvarnosti, samo što akteri nisu Hrvati, nego dolaze sa Šri Lanke. Braća Brian i Clement Senaratne napustili su odlične poslove iz korporativnog svijeta i upustili su se u avanturu zvanu Hrvatska. “Deset godina sam radio u korporativnom sektoru i ništa mi nije nedostajalo, ali htio sam pokrenuti nešto svoje, biti sam svoj gazda”, započinje priču Clement. To mu se i ostvarilo pa je, uskoro nakon odlaska iz svijeta “odijela”, otvorio restoran na Šri Lanki u suradnji s nekoliko prijatelja. Drugi brat, Brian, zaposlen u Microsoftu, u to je vrijeme radio po cijelom svijetu - od Bliskog istoka pa čak do Hrvatske, gdje je obavljao posao konzultanta za jednu IT tvrtku.

Godine 2015. Clement je došao posjetiti brata u Europu i nakon kraće turneje po europskim gradovima, točnije u Amsterdamu, na pamet im je sinula, za neke luda, ideja.

Zašto ne bi otvorili restoran u Zagrebu, upitali su se? A zašto baš Zagreb, pitamo se mi.

“Od svih gradova u kojima smo bili, a bili smo stvarno u mnogim gradovima svijeta, Zagreb nam se činio kao grad koji raste, koji pruža najviše mogućnosti i u kojemu ima života. Ono što mu je nedostajalo bilo je samo malo više različitosti što se kuhinje tiče, i tu se rodila naša ideja. Željeli smo ponuditi domaćim ljudima malo šrilanske začinjene kuhinje”, priča Clement.

Politika: staff first

Danas, dvije godine poslije, kažu kako je situacija mnogo bolja kad je riječ o zastupljenosti svjetske kuhinje u Zagrebu i drago im je da su i oni među onima koji su “začinili” naš grad finim svjetskim jelima. “Bilo nam je važno ponuditi nešto drugačije - da nije samo riječ o hrani, nego da gosti osjete i dašak Šri Lanke kada dođu u naš u restoran. Riječ je o iskustvu koje doživite”, govori Clement. Taj “experience” im je jako važan.

Osim što je restoran uređen u prepoznatljivim bojama, iskustvo se može dobiti kroz

Da bi bio potpun, moraš uživati u onome što radiš. To je najbitnije, kaže Brian

Bilo nam je važno da gosti osjete i dašak Šri Lanke kada dođu u naš u restoran, govori Clement razne mirise koji se šire iza pulta gdje vrijedni kuhari sjeckaju povrće i meso, razvlače tijesto zvano roti, lupkaju sjeckalicama. Kuhinja je otvorenog tipa, pa svaki gost može iz prvog reda gledati kako nastaje njegov, najvjerojatnije, ljuti obrok. Uz svu silu mirisa i zvukova, ako na trenutak zatvorite oči, možete zamisliti da ste upravo na Šri Lanki.

Kada smo kod mirisa i okusa, red je da se osvrnemo i na hranu koja se nudi u Curry Bowl restoranu. Za početak treba reći da je sva hrana izvorna sa Šri Lanke i da su kuhari, koji trenutačno tamo rade, odradili dobar trening kako bi jelo uistinu bilo izvorno po okusu, teksturi i mirisu. “Kada smo otvarali restoran, doveli smo svjetski poznatog kuhara sa Šri Lanke da nauči naše osoblje kako se rade naša domaća jela. Nažalost, on nije mogao ostati ovdje jer je hrvatska vlada imala kvotu na uvoz kuhara. Prošle godine kvota je bila samo 14 kuhara iz inozemstva, dok su ove godine povisili kvotu na čak 400, tako da bi nam se uskoro trebao pridružiti i kuhar sa Šri Lanke”, kaže Brian. “Ovo je

63

dobrodošla promjena što se nas tiče, a kako sam čitao, u Hrvatskoj nedostaje radnika u turizmu i građevini”, dodaje on. Brian, koji dobro poznaje stanje s radnom snagom u našoj zemlji, smatra dobrim to što se zemlja otvara na ovaj način. “Ako nema kvalitetnih radnika u turizmu i ako je usluga loša, gost se neće vraćati, to je tako jednostavno”, kaže. Iako dovode izvornog kuhara, to ne znači da naši nisu dobri. “Ne, nikako, naše osoblje je odlično, a naša je politika ‘staff first’, što znači da su nam zaposlenici na prvom mjestu. Ako se ne odnosiš dobro prema zaposlenicima, oni se neće dobro odnositi prema poslu, što nama nije u cilju. Želimo da svi budu zadovoljni, od naših radnika pa do gostiju”, priča Brian.

Ljuto, ljuće, najljuće

Oba brata su veliki “foodiesi”, ili kako bi se kod nas reklo, gurmani, pa su sudjelovali u izradi menija. “Ideje su naše, znali smo što želimo, a šef je onda to pripremio kako bi svako jelo svaki put bilo isto pripremljeno i ukusno. Standard mora postojati i mora biti visok”, govori Brian. Na jelovniku se mogu naći predjela poput tuninih okruglica s finim umakom, prženi pileći prutići s domaćom majonezom, prženi kolačići od leće i još nekoliko izvrsnih iznenađenja. Jelo po kojemu su prepoznatljivi zove se kotu i zaista je sjajno. Reklo bi se kod nas, diže iz mrtvih, pa i sama braća kažu da se kod njih na ulici to najčešće jede nakon izlaska, u rane jutarnje sate, jer vas doslovno vraća u život. Još ako ga zaljutite, onako muški,

Business & Lifestyle | B&L

RESTORANI buđenje je zajamčeno bez obzira na to kakva vam je večer bila. “Kotu je naše najpoznatije jelo i spravlja se s posebnom roti sjeckanom tjesteninom. Osim nje, u jelu je još 25 sastojaka što daje pravu eksploziju okusa u ustima. Može se naručiti svinjski, pileći, goveđi i vegetarijanski, i svi su odlični”, kaže Brian na čiju sam preporuku nešto kasnije i pojeo ovo jelo, i shvatio zašto ga tako hvale. Kotu je savršen! Od glavnih jela tu je još Deviled Dishes, vražje jelo, ljuto hrskavo povrće i sjeckano meso s hrpom začina, zatim razni curryji, šrilanska riža, lignje na maslacu koje mirišu božanstveno i još nekoliko jela koja morate sami istražiti. Sve je naravno začinjeno pravim začinima sa Šri Lanke i veoma ukusno. “Hrvati se polako navikavaju na naše začine. Moraju se malo odmaknuti od soli, papra i vegete”, kroz smijeh kaže Brian pa dodaje da mnogi Zagrepčani vole probati nove stvari i vole ljuto. “Na meniju upravo zato imamo ljestvicu na kojoj biraš stupanj ljutine. Od jedan pa do are u crazy hotu, što je za one najhrabrije. Mi kažemo da treba biti dovoljno ljuto da nas se gost sjeća, ali ne toliko da nas sutra ujutro psuje”, govori Clement. Što se začina tiče, mnogih nema u Hrvatskoj pa je bilo prilično izazovno nabaviti sve potrebne sastojke za sva jela. “Ono što možemo, kupujemo u Hrvatskoj, Dolac je super, ali svi začini stižu sa Šri Lanke, preko distributera iz Italije”, kaže Brian. Novost je da će se uskoro u restoranu moći i kupiti neki od tih začina, kako bi svatko mogao djelić okusa Šri Lanke donijeti u svoj dom. “Želimo da se naša kuhinja i začini šire, pa nam nije problem ni dati recept onoga što

radimo. Ako ljudi žele, evo im, to je dobro za sve. Kod nas nema tajni i tajnih sastojaka, sve je transparentno i mi sve želimo podijeliti s gostima”, pričaju. Uskoro najavljuju i natjecanje u jedenju kotua, koje će se održati ispred restorana. “Desetak sretnika natjecat će se u tome tko će prije završiti kotu i veliko pivo, a bit će i nekih simboličnih nagrada”, govori Brian.

Jedi, pij, spavaj

Kada u neku državu dolaziš izvana, sve se čini bolje i ljepše. Trava je uvijek zelenija u tuđem dvorištu, kaže se kod nas. Tako i ova

B&L | Business & Lifestyle

Osim restorana Curry Bowl, braća su otvorila hostel Whole Wide World i restoran na Obonjanu, a postali su i distributeri Lion piva braća u Hrvatskoj vide samo pozitivne stvari i prilike na svakom koraku. “Hrvati ne vide taj potencijal kao mi. Primijetili smo da ovdje vlada kultura žaljenja, tj. da se svi puno žale, ali dalje od toga ne idu, što nije dobar stav. Često čujemo kako se uspoređujete s, recimo, Njemačkom. To je potpuno pogrešno, tko se još može uspoređivati s Nijemcima i izvući deblji kraj, skoro nitko.

Ima puno država ispred kojih je Hrvatska i na sve to tako treba gledati. U Hrvatskoj ima mnogo talenata i žao mi je što mnogi od njih odlaze kako bi u drugim državama radili poslove za koje su prekvalificirani. Hrvatska treba nekoliko godina za prilagodbu, a za to također treba ljude, tako da je jako loše što mnogi odlaze. Ljudi ovdje uzimaju stvari zdravo za gotovo. Evo primjera. Kada je netko od domaćih pohvalio čistoću Zagreba? Skoro nikad jer ljudi to ne vide. Mi, recimo, smatramo da je Zagreb jedan od najčišćih gradova u kojima smo bili. Kada dođeš izvana, vidiš sve te stvari”, u jednom dahu kaže Brian. Od kada su došli u Hrvatsku, proširili su svoj uslužni sektor otvaranjem hostela Whole Wide World u Kačićevoj te su otvorili restoran na Obonjanu, a postali su i distributeri Lion piva, najpoznatijeg piva Šri Lanke. “Otvaranjem hostela i uvozom piva zaokružili smo svoje poslovanje koje se može nazvati ‘Jedi, pij i spavaj’. Sve imamo, pravi životni krug”, u šali kaže Clement. Ali to je stvarno istina. Zaokružili su usluge i sada im je cilj samo ih još više širiti. Hostel radi od 2017. godine i ima kapacitet od 70 kreveta, dok se pivo trenutačno može kupiti

64

u petnaestak kafića u Zagrebu, ali dolaskom sezone i širenjem distribucijske mreže po obali i ta će se situacija popraviti. Cilj im je, kažu, do kraja godina imati barem 100 kafića gdje će se prodavati Lion pivo. Vjerujemo da to neće biti teško jer Lion pivo dolazi u boci od 0,65 litara na što se pivopije u Hrvatskoj sigurno neće buniti, dapače. “Dugotrajni cilj nam je napraviti franšizu od Curry Bowl restorana i proširiti se po Hrvatskoj, ali i Europi”, zaključuju braća.

Treba slijediti snove

Uz mnogo muke, trud će se isplatiti, tako nekako ide stara poslovica, a toga se drže i Brian i Clement. “Da bi uspjeli, treba ostaviti ego sa strane i slijediti snove. Mi dolazimo iz svijeta gdje te novac može usrećiti, ali na kratko vrijeme. Da bi bio potpun, moraš uživati u onome što radiš. To je najbitnije”, kaže Brian. Iako trenutačno vode podosta hektičan život, kažu da uživaju. “Mi polako gradimo svoj brend ovdje u Hrvatskoj i to nas zaista veseli, a uz to pomažemo Zagrebu u razvitku turizma tako da je, smatram, zadovoljstvo obostrano”, govori Brian. Za kraj kažu da nisu ništa talentiraniji od domaćeg puka, samo ulažu cijelog sebe u to što rade.

“Voljeli bismo svojim primjerom potaknuti Hrvate da se odvaže i pokušaju napraviti nešto svoje, da ostanu u svoj zemlji i pomognu ekonomiji”, zaključuju braća Senaratne.

To zvuči pomalo čudno znajući da su oni napustili svoju zemlju kako bi živjeli i radili u Hrvatskoj. Ali nama možda i treba neki poticaj izvana kako bismo se opametili.

ZDRAVLJE

Boris Močinić, savjetnik za mršavljenje, Studio za njegu tijela Močinić, www.mocinic.hr

Proljetno mršavljenje

N

ije samo biznis djelatnost u kojem dobro izabrano vrijeme čini odlučnu razliku između uspješnog i neuspješnog projekta. Proljeće je idealno vrijeme za rješavanje suvišnih kilograma. S jedne strane zimsku odjeću zamjenjujemo lakšom, a i bliži se vrijeme odlaska na plažu. S druge strane izbor lokalno uzgojenih namirnica drastično povećava ponudu, pa nakon teške zimske hrane prelazimo na laganiju proljetno-ljetnu. Lokalno uzgojene sezonske namirnice imaju i višu nutritivnu vrijednost i nižu cijenu zbog kraćeg transporta, pa i s financijskonutritivne točke gledišta imamo win-win situaciju. Dodatne prednosti su i dulji dani i bolji vremenski uvjeti koji su puno pogodniji za povećanje aktivnosti i duži boravak na otvorenom.

ŠPAROGE

Šparoge se nazivaju još i carskim povrćem.

Taj naziv potiče još iz doba Starog Rima kada su čitave flote slane u prikupljanje ove izuzetno ukusne i ljekovite biljke za osobne potrebe careva. Bogate su kalcijem, bakrom, folnom kiselinom i željezom kao i vitaminima A, C, E, K i B6. Diuretska svojstva šparoga potiču detoksikaciju. Topiva i netopiva vlakna kojima obiluju usporavaju probavu, pa se duže osjećamo sitim nakon obroka. Šalica šparoga ima tri grama proteina i samo 27 kalorija, pa kad želimo

Proljeće je idealno vrijeme za rješavanje suvišnih kilograma smršavjeti izuzetno nam dobro dođu namirnice s kojima je gotovo nemoguće pretjerati.

JAGODE

Jagode su idealan međuobrok ili zamjena za desert. Jedna šalica jagoda ima svega 50 kalorija, ali i tri grama vlakana koji nas čine sitima i puno C vitamina koji poboljšava metaboličke procese u organizmu. Osim C vitamina sadrže i fenolne fitonutrijente uključujući elagitanine i antocijanine. Pokusi s pretilim miševima su pokazali kako antocijanini pomažu u smanjivanju pretilosti.

MARELICE

Bogate su kalijem, vitaminima C i A koji jačaju imuni sustav i poboljšavaju reproduktivne sposobnosti. Kad želite smršavjeti, šalica marelica bit će izvrstan desert ili međuobrok koji će vaš ukupni energetski unos povećati za samo 79 kalorija i tri grama vlakana koja nam, posebno u urbanim uvjetima, uvijek jako dobro dođu.

ŠPINAT

Špinat je izvrstan izvor željeza. Povećanje zaliha željeza pomoću špinata u usporedbi s

65

crvenim mesom izvanredna je ideja i za one koji ne trebaju smršavjeti jer špinat osigurava ovaj element uz puno manje kalorija i bez popratnih masti. U špinatu je identificirano i 13 različitih flavonoida koji imaju snažnu antioksidativnu aktivnost te su se pokazali i kao antikancerogeni agensi.

KORABA

Koraba je neizostavni dio svakog boljeg zelenja za juhu, ali bi bilo uputno konzumirati je i sirovu s malo limunova soka ili kao dio mješane salate ili je lagano karamelizirati s malim dodatkom maslinovog ulja. Šalica korabe ima samo 36 kalorija, a čak pet grama vlakana i 2,3 grama proteina, pa kad dodamo još i obilje C vitamina, onda je izuzetno preporučljiva za svaki proljetni jelovnik, a posebice u onima za mršavljenje.

CVJETAČA

U proljetnm izboru supernamirnica koje pomažu mršavljenju i boljem zdravlju cvjetača zaslužuje preporuku zbog obilja vlakana i C vitamina, ali i kalija koji pomaže smanjenju nadutosti jer pomaže organizmu u lakšem rješavanju viška vode i natrija. Najbolju cvjetaču možete dobiti izaberete li onu čija je glavica čista, bijele boje, kompaktnih cvjetova i grozdova s pupoljcima koji nisu razdvojeni. Glavica koja je okružena s više debljih zelenih listova bolje je zaštićena i svježija je. Veličina ne utječe na kvalitetu, pa izaberite onu koja vam najviše odgovara.

Business & Lifestyle | B&L

BAŠTINA

REGIONAL CULINARY HERITAGE

Veleposlanici ku Međunarodno priznata oznaka Kulinarska baština je zaštitni znak za regionalnu hranu i kulinarsku tradiciju koja jamči jedinstveni standard, ali i otvara niz mogućnosti za prezentaciju autohtonih proizvoda na stranom i domaćem tržištu

B&L | Business & Lifestyle

Ako uspijemo gostu ponuditi jedinstven okus koji imamo i koji ne može nigdje drugdje dobiti nego kod nas, onda možemo reći da smo napravili dobar posao. A to je ono što raste pod našim suncem, u našoj zemlji, moru, rijekama i što je spravljeno na naš način.

Ivanka Luetić Boban, voditeljica projekta za Hrvatsku

66

linarske tradicije Tekst: Jozo Vrdoljak Foto: PV fotoarhiv

K

ulinarska baština je dio projekta tj. mreže u okviru Kulinarske baštine Europe u koju je za sada uključeno 14 europskih država, točnije 44 regije u tim državama i oko 1500 članova. Zanimljivo je da su u tom projektu najaktivnije skandinavske zemlje, dok je iz Hrvatske u njega uključena samo Splitsko-dalmatinska županija.

Projekt Regional Culinary Heritage Europe je razvijen u Švedskoj i Danskoj 1995. godine, a riječ je o dobivanju međunarodno

priznate oznake koja je zaštitni znak za regionalnu hranu i kulinarsku tradiciju koja jamči jedinstveni standard, ali i otvara niz mogućnosti za prezentaciju autohtonih proizvoda na stranom i domaćem tržištu. Jedan od glavnih ciljeva je oživjeti i potaknuti razvoj regija kroz oživljavanje poljoprivrede i kulinarske baštine, proizvodnju autohtonih tradicijskih proizvoda te ih uvrstiti u lokalnu ugostiteljsko-turističku ponudu s posebnim naglaskom na seoskim domaćinstvima. “Često se našalim pa kažem: te su se

zemlje morale jako aktivirati i dosjetiti ovakvih projekata jer nemaju lijepo more i prirodu kakvu imaju, recimo, Hrvatska i mediteranske zemlje. Mi smo jedina država, odnosno Splitsko-dalmatinska županija, od južnijih država članica ovog projekta. Pristupili smo mu zahvaljujući poljskim kolegama koji su napravili velike stvari zahvaljujući ovom projektu u što sam se uvjerila prilikom boravka u Poljskoj. Njihovi restorani i obiteljska poljoprivredna gospodarstva sa zadovoljstvom ističu međunarodno

Iz Hrvatske je u projekt za sada uključena samo Splitsko-dalmatinska županija

67

Business & Lifestyle | B&L

BAŠTINA

priznatu oznaku Kulinarska baština”, ističe Ivanka Luetić Boban, voditeljica projekta za Hrvatsku.

Nakon ispunjavanja određenih uvjeta prerađivači, proizvođači hrane te mjesta gdje se hrana poslužuje dobivanjem ove pločice postaju svojevrsni veleposlanici kulinarske tradicije. Onaj tko dobije pločicu, mora je staviti na vidljivo mjesto, a ta oznaka jamči da je ono što gost dobije kulinarska tradicija tog kraja bez obzira na to radi li se o hrani ili piću. Trenutačno je ovom projektu pristupilo četrdesetak proizvođača, prerađivača i ugostitelja. A među njima ima vinara, proizvođača sira, prerađivača ribe, proizvođača voćnih likera, maslinovog ulja, suhomesnatih proizvoda, poljoprivrednih zadruga, slastičarnica, konoba, ali i etno sela.

“Kada naši članovi pristupe projektu, odmah dolaze na zajedničke web stranice projekta, a podaci o njima prevedeni su na dvadesetak jezika i na tri pisma”, pojašnjava Ivanka Luetić Boban koja ovaj projekt vodi više od dvije godine, dodajući kako ga je počela razvijati Splitsko-dalmatinska županija, a cilj je da se on proširi i na ostale županije.

Trenutačno je ovom projektu pristupilo četrdesetak proizvođača, prerađivača i ugostitelja

Novi projekti

Zahvaljujući projektu lansiran je novi turistički proizvod Putovima kulinarske baštine.

“U svibnju prošle godine imali smo grupu Poljaka koji su boravili i jeli isključivo na mjestima koja imaju ovu oznaku. Ove godine ćemo biti domaćini svima uključenima u projekt Kulinarska baština iz svih zemalja članica koji će doći u Splitsko-dalmatinsku županiju na studijsko putovanje. Bit će to prilika da se predstavimo na najbolji način, jer ma koliko mi mislili da svi znaju za nas,

B&L | Business & Lifestyle

68

ne znaju. Kada sam na godišnjem forumu predstavila film o Splitsko-dalmatinskoj županiji, neki su članovi bili iznenađeni i doslovce oduševljeni. Bez obzira na to što je riječ o Europi i što smo poznata turistička destinacija, mnogi od njih nisu znali što sve možemo ponuditi, a neki su se itekako iznenadili ljepotama naše županije. Najbolji je način promovirati gastronomiju kroz turizam. Mi moramo i možemo osvajati nepca našim okusima, a ne kopijama stranih jela i okusa. Po svim relevantnim istraživanjima gastronomija je na drugom mjestu onoga što gost pamti. Ako uspijemo gostu ponuditi jedinstven okus koji imamo i koji ne može nigdje drugdje dobiti nego kod nas, onda možemo reći da smo napravili dobar posao. A to je ono što raste pod našim suncem, u našoj zemlji, moru, rijekama i što je spravljeno na naš način”, ističe Ivanka Luetić Boban pojašnjavajući kako je Županija splitsko-dalmatinska nositeljica projekta, dok je koordinator Javna ustanova RERA. “Planiramo ući u neki od projekata EU-a i bilo bi dobro da se ovaj projekt proširi i na druge županije. Predstavila sam projekt na nekoliko skupova i postoji interes za učlanjenjem i drugih županija. Zapravo bi bilo najbolje da to napravi Zajednica županija. Članstvo u mreži plaća županija i ona je nositeljica licence. To su mala sredstva u usporedbi s dobrobiti ove jedine međunarodno priznate oznake tradicije, autohtonosti i kvalitete”, naglašava ona dodajući kako se i na ovaj način želi pomoći oživljavanju poljoprivrede, proizvodnje i ponude.

“U skandinavskim zemljama ova oznaka je jako prepoznata a mi smo zrakoplovima dobro povezani s tim zemljama iz kojih nam dolazi sve više gostiju. Moramo polako osvajati ta tržišta jer su to vrhunski gosti.

Naša hrana još uvijek ima fantastičan okus i ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Stalno animiramo i učlanjujemo nove članove, prezentiramo projekt i dosta radimo kako bismo ostvarili svoje ciljeve i zamisli”, zaključuje Ivanka Luetić Boban.

PRIVREDNI VJESNIK

PVinternational

pv multimedija

Prvi hrvatski poslovnofinancijski tjednik

Englesko izdanje poslovnofinancijskog tjednika

Web, društvene mreže www.privredni.hr

Kreativna grafička i dizajn rješenja za uspješno poslovanje

Magazin o poslovnom životnom stilu

Moda, ljepota, stil, stav

FINANCIJSKA INDUSTRIJA Rang-ljestvice banaka, osiguranja, leasinga i fondova

POSLOVNA OCEKIVANJA 400 najvećih i najuspješnijih poduzetnika

Barometar gospodarstva

centar za istraživanja Izbor ekonomskog analitičara godine

Istraživanje poslovne klime u hrvatskim tvrtkama

pv+ pv

Zeleno je – IN

pv plus

Biblioteka Privrednog vjesnika

Regionalni poslovni klub

pv digitalizirana baza svih brojeva PV-a od 1953.

Uvijek uz gospodarstvo Privredni vjesnik d.o.o. A Kačićeva 9, 10000 Zagreb, Hrvatska W www.privredni.hr E redakcija@privredni.hr utemeljen 1953.

KULINARSKA TRADICIJA

MONOGRAFIJA MUZEJ U LONCU

Što se nekad dobro JELO!

Otkrili smo mnogo nepoznatih jela. Svaki mali mikrokozmos ovdje ima čitavu paletu nevjerojatnih delicija u kojima je moguće uživati svim osjetilima, kaže Maja Žebčević Matić Tekst: Goran Gazdek Foto: PV fotoarhiv

Z

amišljen kao blog na kojem će etnologinja i viša kustosica Maja Žebčević Matić objavljivati istraživanja o tradicijskoj prehrani Požege i Požeštine potkraj 19. i početkom 20. stoljeća, projekt Muzej u loncu Etnološkog odjela Gradskog muzeja Požega vrlo brzo je prešao lokalne okvire i prerastao u regionalnu riznicu

zaboravljenih jela u čijem je stvaranju sudjelovalo 16 muzeja Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Od Iloka do Virovitice etnolozi su iščitali dostupnu literaturu i druge izvore, pronašli kazivače, zapisivali njihove recepte, fotografirali jela, snimali njihovu pripremu i sve to objavljivali na blogu sa željom da gastronomsko-gurmanski profiliraju ovaj dio Hrvatske.

Kruna njihova vrijednog rada je dokumentarni film o manje poznatim i zanimljivim jelima i tvrdoukoričena monografija koja je u Požegi promovirana početkom

veljače u restoranu Zlatni lug, a u Zagrebu 10. travnja u Muzeju Mimara.

Blog otvorio vrata novim idejama

Krenulo je spontano i neplanirano. U rujnu 2011. godine požeški etnolozi su nakon berbe krušaka miholjača pripremili seoski kompot kako bi zabilježili i zatvorili godišnji krug seoskih jela. Za potrebe muzejske arhive potom su zapisali i fotografirali običaje kolinja i pripravljanje kolinjskih jela pa dobivanje meda od repe i još dosta

VINOGRADARSKI ĆEVAP ZA SVE VAŽNE VINOGRADARSKE SVECE I OBIČAJE Požeški muzej posebno potiče komercijalizaciju jela vinogradara Požeške gore - Vinogradarski ćevap, koji je u međuvremenu postao i zaštićeno nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske. Stoga je organizirao i niz radionica za profesionalne i amaterske kuhare, ugostitelje, vlasnike restorana i sve zainteresirane. Požežani već tri stoljeća ćevapom slave sve važne vinogradarske svece i običaje, od Vincelova do Martinja. Pacan i naboden na ražanj pješice se nosi od kod kuće do vinograda. Njime se svake godine na Grgurevo slavi istjerivanje Turaka pod čijim utjecajem je, zapravo, i nastalo ovo jelo.

Običaj je preživio sve režime i zabrane i posljednjih se de-

B&L | Business & Lifestyle

setljeća prometnuo u pravu turističku atrakciju. Priprema se na ražnju, a sastoji od svinjskih i junećih odrezaka koji se naizmjence garniraju lukom, paprikom i dimljenom slaninom.

Sve se zamota u janjeću maramicu i peče na otvorenoj vatri. Za razliku od uobičajenog ćevapa dugog pet do šest centimetara, vinogradarski je dug više od metra. “Vinogradarski ćevap želimo odnijeti na sve strane svijeta kako bismo ljude koji o njemu budu čitali naveli da dođu u naš kraj i upoznali s kulturom našeg stola i kuhinje. Ne smijemo se sramiti svojih jednostavnih i običnih jela”, rekao je na jednoj radionici masterchef Branko Ognjenović.

70

drugih gastro običaja. Razmišljali su: kakve koristi od recepata ako će ostati u muzejskim folderima? I odlučili svoje spoznaje podijeliti s drugima. Internet kao medij bio je logičan izbor, a virtualni načina prenošenja tradicijskih znanja pun pogodak. Blog je pokrenut u trenutku pojačanog interesa javnosti za kulturu prehrane, pogotovo za retro trendove. Svi televizijski kanali uveli su neku inačicu gastro showa, a ljudi su i inače skloni traganju za novim i drugačijim pristupom kuhinji zasnovanim na tradicijskim temeljima. Internet je idealan medij jer se sa samo nekoliko klikova može obići gastro globus, pa požeški Muzej u loncu nije mogao proći nezapaženo.

Uspjeh bloga otvorio je vrata novim idejama. Da sve ne bi ostalo samo na virtualnom, upriličeno je niz radionica na kojima su zainteresirani mogli učiti pripravljati prikupljene recepte, a osmišljena je mobilna izložba Muzej(i) u loncu prilagođena svakom prostoru. Jer hrana je i druženje, pa je cijeli projekt s lokalnim kazivačima koji su pred publikom pripremali zabilježena jela predstavljen u 13 muzeja i svugdje je izazvao iznimno zanimanje javnosti. A sve je krenulo je iz Požege 2012. godine za Dan muzeja.

Publici je ponuđena začudna priča o prehrambenim navikama Požežana i degustacija petnaestak najzanimljivijih jela.

“Prehrana nije samo pripremljeno i

Projekt Muzej u loncu Etnološkog odjela Gradskog muzeja Požega vrlo brzo je prerastao u regionalnu riznicu zaboravljenih jela pojedeno jelo, ona je filozofija i navika, običaj i ponašanje, naprosto najživlja slika onih prije nas, čija su jela ovisila o socijalnom momentu, tradiciji, utjecajima doseljenika, modi i povijesnim trenucima”, kaže Maja Žebčević Matić i pojašnjava razloge zbog kojih je krenula u etnološku gastro avanturu: “Željeli smo osvijestiti koje bogatstvo imamo u istočnoj Hrvatskoj. Ovaj komadić Lijepe naše svi doživljavamo kao mjesto gdje se super jede i svi vole doći k nama na gozbu, ali imam osjećaj da smo podlegli percepciji one javnosti koja nas doživljava samo kroz tri jela – kulen i svinjokoljske prerađevine, čobanac i fiš paprikaš. A otkrili smo mnogo nepoznatih jela!

Svaki mali mikrokozmos ovdje ima čitavu paletu nevjerojatnih delicija u kojima je moguće uživati svim osjetilima. Muzeji su pokazali da itekako mogu biti korisni zajednici. S veseljem smo, bez problema, okupili ekipu iz svih 16 muzeja istočne Hrvatske”.

Jedinstveno i autohtono

Maja Žebčević Matić, autorica monografije Muzej u loncu

71

Osim očuvanja baštine krajnji cilj Muzeja u loncu je afirmirati nepoznata tradicionalna jela među slavonskim ugostiteljima kako bi ih uvrstili u svoju ponudu i tako gostima pružili nešto jedinstveno i autohtono.

Svojim istraživanjima i spoznajama projekt želi pomoći u definiranju gastro identiteta Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema i razbiti predrasude koje su do sada vladale o nezanimljivoj, jednoličnoj i nezdravoj kontinentalnoj prehrani.

“Hvalimo se da je sarma naše nacionalno jelo. I Bugari se hvale da je to njihovo tradicijsko jelo. Prisvajaju je u Rumunjskoj, Ukrajini i Turskoj.

Pola Europe jede sarmu i zbog nje gosti neće dolaziti u Slavoniju. Muzej u loncu pokušava unijeti optimizam i inovativnost u redove slavonskih ugostitelja te brojnih proizvođača domaćih namirnica od kojih se ova jela pripremaju. Mišljenja smo da bi to bio veliki turistički potencijal”, ističe Maja Žebčević Matić.

Monografija Muzej u loncu - Slavonija, Baranja i Srijem autorice Maje Žebčević Matić na 197 stranica donosi 24 priče i

Business & Lifestyle | B&L

KULINARSKA TRADICIJA

Osim očuvanja baštine, cilj Muzeja u loncu je afirmirati nepoznata tradicionalna jela među slavonskim ugostiteljima

Požeški vinogradarski ćevap SASTOJCI ZA 15 OSOBA: - 25 komada svinjske vratine - 15 komada juneće vratine ili but - 0,5 kg slanine - 3 glavice luka - 3 paprike - sol, papar, mljevena crvena paprika - krumpir

4. Nabodeno meso na ražnju zamotati svinjskom ili telećom maramicom (drobnom flamom) i povezati špagom.

Ako nemate maramicu, poslužit će i papir za pečenje ili čak aluminijska folija 5. Peći vrteći uz laganu vatru ovisno o veličini ražnja dok meso ne bude gotovo

PRIPREMA:

6. Skinuti s ražnja, narezati i poslužiti vruće

1. Komade mesa narezati debljine prsta, začiniti solju, paprom i mljevenom crvenom paprikom te ostaviti u pacu barem 24 sata

7. Krumpir skuhati pa pri kraju pečenja istresti u tepsiju u kojoj smo skupljali mast od pečenja. Promiješati i kratko zapeći na vatri

2. Na ražanj naizmjence nabadati komad svinjetine, slanine, luka, junetine, pa sve ponoviti dok se meso ne potroši 3. Da se meso ne bi vrtjelo oko ražnja pri pečenju, na svakih 10 centimetara nabosti kožac od slanine

B&L | Business & Lifestyle

72

33 recepta zanimljivih i zaboravljenih jela koje je na terenu fotografirao Boris Knez.

Svaki muzej zastupljen je s dva jela. “Željeli smo zajedničkim snagama senzibilizirati sebe same na vrijednosti tradicijske prehrane, odnosno tradicijskih jela koja imaju sjajan potencijal, prije svega u ugostiteljstvu i turističkoj primjeni. Knjigom pronosimo priču izvan granica naše regije, skidajući stigmu sa slavonskog kulinarstva i slavonske prehrane kao izrazito jednolične i nezdrave”, kaže autorica.

Urednica monografije je dr.sc. Jelena Ivanišević, recenzentice su dr.sc. Melanija Belaj i dr.sc. Tanja Kocković Zaborski, a normative je izradio dr.sc. Andrej Kristek.

“Ova knjiga nije važna samo kao dokument povijesti i jednog zanemarenog dijela kulture, već ona nosi vrlo jasnu ideju o primijenjenim istraživanjima koja se mogu realizirati u osmišljenu turističku ponudu.

Ova knjiga nema ideju biti arhiv, to je vrlo živ i primjenjiv koncept, pri tom toliko popularan i intimno napisan”, naglasila je Jelena Ivanišević.

Projekt Muzej u loncu do sada je nagrađen četirima nacionalnim nagradama i jednom internacionalnom nominacijom.

PREDSTAVLJAMO

PRIČA O USPJEHU: MARASKA

Tradicija utkana u proizvode Maraska je također vodeći proizvođač voćnih sirupa i drugi najveći proizvođač alkoholnih pića u Republici Hrvatskoj, a svoje proizvode izvozi diljem regije kao i svijeta, od Amerike do Australije

T

vornica alkoholnih i bezalkoholnih pića Maraska Zadar poveznica je između slavne povijesti proizvodnje likera u gradu Zadru te sadašnje moderne kompanije koja proizvodi jedne od najboljih i najcjenjenijih likera u Hrvatskoj. Duga tradicija seže još u 16. stoljeće kada nastaju prve recepture Maraschina, jedinstvenog likera od višnje maraske. Višnja maraska autohtona je kultura višnje, karakterističnog tamnocrvenog ploda, izražene aromatičnosti i slatko-kiselog okusa, koja najbolje uspijeva na uskom području dalmatinske obale, od Zadra do Makarske. Tvrtka Maraska ima vlastitu plantažu višnje maraske, koja se proteže na preko 200 hektara s oko 90.000 stabala, od čijih se plodova spravljaju posebni nektari i sirupi iz linije Amarena. Danas je Maraska moderna kompanija, sa sjedištem u Zadru, čija godišnja proizvodnja premašuje 12 milijuna litara. Maraska je također vodeći proizvođač voćnih sirupa i drugi najveći proizvođač alkoholnih pića u Republici Hrvatskoj, a svoje proizvode izvozi diljem regije kao i svijeta, od Amerike do Australije.

DM U SVIBNJU DIJELI VIŠESTRUKE BODOVE I NAGRADE

Re(tro)aktivirajte se!

S

vibanj u dm-u donosi brojne novosti, a među njima je i novi dm active beauty program. Članovima novog programa dm u svibnju poklanja 20 puta više bodova pri kupnji označenih proizvoda. Što to znači za vas? Pri kupnji proizvoda iz kampanje Re(tro)aktiviraj se uz novu dm active beauty karticu za 10 potrošenih kuna umjesto jednog boda dobit ćete čak 20 active beauty bodova!

Od 3. do 15. svibnja dm vam dijeli 20 puta više bodova pri kupnji označenih proizvoda brendova kao što su Somat, Silan, Persil, Nivea, Colgate i Biobaza među kojima ćete pronaći sve što vam je potrebno za brigu o kućanstvu i rublju, njegu kose, tijela i lica te brojne proizvode dekorativne kozmetike marki Maybelline i Max Factor.

Kako u dm-u žele da višestruke bodove ostvarujete kupujući ono što vam je potrebno, od 16. do 31. svibnja mijenjaju se proizvodi i brendovi na koje ostvarujete višestruke bodove. Tako ćete od 16. svibnja dobiti 20 puta više bodova pri kupnji označenih proizvoda brendova kao što su Himalaya, Gillette, Gliss, Lenor, Ariel, Jar, Bourjois i brojni drugi.

Uz to, kupnjom proizvoda iz kampanje Re(tro)aktiviraj se imate priliku sudjelovati u SMS nagradnoj igri u kojoj možete osvojiti jedan od 200 romobila koji će vam omogućiti da ovog

ljeta uživate u prijevozu koji je dobar za vaše zdravlje i za zdravlje okoliša!

Ako još niste prebacili svoje podatke i bodove u novi dm active beauty program, a želite iskoristiti priliku i prikupiti sve višestruke bodove koji se dijele u svibnju, to možete napraviti do kraja svibnja u bilo kojoj prodavaonici dm-a u Hrvatskoj.

73

Business & Lifestyle | B&L

BILJKA ZA SVE

CIKORIJA

Tekst: Goran Gazdek Foto: PV fotoarhiv

C

ikorija je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika čiji se nježni listovi, kuhani ili svježi, priređuju na salatu, a korijen prži za spravljanje kavovine i divke. U prvoj godini oblikuje se zadebljali korijen s lisnom rozetom, a u drugoj stabljika, list, cvijet i plod. Uzgajali su je još stari Grci, Rimljani i Egipćani koristeći je kao ljekovitu biljku, a u Hrvatskoj se organizirano proizvodi od 1828. godine za potrebe tvrtke Heinrich Franck Sohne GmbH, današnjeg Francka. Prženjem korijena cikorije voćni se šećer karamelizira, inulin, masti i intibin daju aromatske i gorke tvari, a specifičnu aromu sličnu kavi, kavovini daju ugljikohidrati, bjelančevine i eterična ulja. Korijen izlučuje intibin koji privlači nematode koje od njega ugibaju, pa se tako tlo od njih čisti.

Kavovina se sastoji od 100 posto prženog korijena cikorije, divki se dodaje prženi ječam, a Bianki Classic ječam, ječmeni slad i raž. Potrošači vole napitke od cikorije jer je ona odličan izvor prehrambenih vlakana i to primarno inulina koji djeluje prebiotski.

Zbog povećanog interesa potrošača zdrava prehrana je rastući trend u prehrambenoj industriji pa u kategoriji napitaka i Franck sustavno radi na inovacijama zdrave hrane.

Cikorija koja se koristi za klasične kavovine u Francku u potpunosti se uzgaja i prerađuje u Hrvatskoj. Proizvodi je tek jedan poljoprivrednik, Marijo Puškarić (47) iz Kaniške Ive pokraj Garešnice. Lani je zasadio 25 hektara i ostvario prinos od oko j kampanja p j 740 tona. U Francku ističu da je sjjeeččn nu kvalitetu kval kv alit ittet etu eet tu sirovine siro si iro r vi rovi vine vine ne i donijela iznadprosječnu oriije je ššto t to 174 tone suhe cikorije red edje dostatno za narede. e. ne dvije godine. a, Primarna prerada, izrezivanje, sušenjee viii skladištenje odvikom m ja se u bjelovarskom ttaa no no pogonu, neprestano od 1900. godine. jelov elov el ovaarr“Franck je na Bjelovarm radiju radiijju ra u sko-bilogorskom sio io potrepot otre ree2015. godine oglasio ma cikorije. ciko ci ciko kori kori rije ijjee. bu za proizvođačima kon čega kon ko čegaa me če me Javio sam se, nakon n njihov njih nj ihov ov djedje jejekontaktirao jedan ljuči lj učio uč io da da bih biih to b o latnik koji je zaključio već ećiih ih problema pro obl blema ema jer em jjeer mogao raditi bez većih prroi p oizv zvod odnj njji šećerne ššeećeerrn ne repe rreepe imam iskustva u proizvodnji eve v za za vađenje. vađeenj va vađe njee.. Vrlo Vrl rlo brzo rlo brzo br zo zo i adekvatne strojeve sam napustio proizvodnju oizzvo vodn dnju u šećere šeć ećerre repe repe re pe jer jeerr rao o adaptirati ad daapt ptir iratti za ir z vađenje vaađ đen đen enje jjee sam strojeve morao uškaariić po uška uš p oče četa ttaak taka kaa cikorije”, prisjeća ssee P Puškarić početaka ije je. proizvodnje cikorije.

B&L | Business & Lifestyle

o više više manjih man nji j h propro o-Do tada je bilo isu su uspjeli usp spje j i proijeli pro roii-izvođača koji nisu koli ko liči li čin či ne jer ne jer er su su zvesti potrebne količine vaadi dili tradiciotra radiici ciocioo je obrađivali i vadili o radilo radi adil ad ilo stotiilo sttot o i-nalno kako se to ro oizzvo vod d čičči nu godina što jee p proizvod ntni nt nim, ni m, m, nilo nekonkurentnim, attiv vim im.. a posao neisplativim. m pripri rMarijo je svojim o osuosu s stupom uspio zvod zv odnj od nju nj u vremeniti proizvodnju do te te razine raz raz aziin ne i vrlo brzo doći do olljjitti sve sv ve Fr F ran nckov ck kove ove po ov p otr treeb treb be, e, da može zadovoljiti Franckove potrebe, od toga. tog to ga. ga pa i znatno višee od goj o a im imaa d do ost staa po p osl sla la jje jerr se Iako oko uzgoja dosta posla se uspješno uspj sp pje ješn š o suzbili su uzb zbil i i korovi, k ro ko r vi v cikorija, da bi se mora dvaput okopavati, Marijo je zadovoljan cijenom od 950 kuna po toni. Ona je na razini triju ostalih kultura kojima se bavi – krumpira, crvenog luka i češnjaka.

Naglašava kako se ni u jednom trenutku nije pokajao zbog toga što je šećernu repu zamijenio cikorijom posebno ističući dobre partnerske odnose koji su preduvjet za uspješan poslovni odnos.

Marijo Puškarić je po struci šumarski tehničar, ali se u tom poslu nije dugo zadržao. Jedan je od najuzornijih hrvatskih poljoprivrednika srednje generacije, spreman za tržišnu utakmicu s najboljima u Europskoj uniji.

Više rada, veći prinos i bolja zarada

Uz devetnaestogodišnjeg sina Filipa na njegovom modernom obiteljskom gospodarstvu Agro Puškarić, osnovanom 1997. godine, stalno je zaposleno još desetero stručnih radnika. Odlučio se za kulture na kojima treba više raditi jer više rada donosi p , a time i bolju j zaradu. Osim veće prinose, 25 hektara hekta ekta ek taraa ccikorije, tara ikor ikor ik orij orij iije je, e o ve g ve o 25 ove godine krumpir pllan n planira proizvoditi na n 150 hektara, ti č češnjak i crveni luk na po 30, a pšenicu, k kukuruz i soju n 80 hektara. na Kru Kr Krumpir, žitarice ull u i uljarice izravno pla pl pla plasiraju prerađivaači v či vačima, a češnjak ccrveni cr rve ve luk pakiraju i crve i pr p prod rod oda trgovačkim prodaju llancima la anci nccim ima s kojima ima ug govor ov vore ore or ugovore.

Vrrlo V rlo lo brzo b Vrlo je shvatio da bez bez ez navodnjavanja da nema ne ma sigurne i pronema fita ttabilne ta abi bil proizvodnje fi pa je je u akumulacijpa ssko sk ko je ez jezero od 250.000 k ku ubika bikaa s pumpom kabi kubika paci pa aci c teettaa 370 kubika na paciteta

74

Potrošači vole napitke od cikorije jer je ona odličan izvor prehrambenih vlakana, i to primarno inulina koji djeluje prebiotski sat i sedam kilometara vodovoda uložio 2,5 milijuna kuna, a vozni park stalno obnavlja i nadopunjuje najsuvremenijim strojevima.

Korisnici su državnih poticaja, ali to nije ni sedam posto ukupnog prihoda. Ne troši na luksuz nego svu dobit, od kada je počeo profesionalno raditi, ulaže u novu proizvodnju. Dodatni motiv za širenje poslova je odluka sina da će ostati raditi na zemlji.

U želji da se što bolje informira o kulturama koje uzgaja, stalno sudjeluje na edukacijama, seminarima i konferencijama. Pitamo što je ključ njegova uspjeha. “Stvar je organizacije, logistike i mehanizacije. Vrlo su bitni pravilna priprema, dobro planiranje, rad 12 do 16 sati dnevno uključujući subote i nedjelje i stalna ulaganja. Zadnju lipu dajemo za unapređivanje proizvodnje”, kaže Puškarić.

Dugoročni plan je ulaganje u skladišne kapacitete i preradu povrća te pokretanje proizvodnje u zatvorenom prostoru. Prema procjenama, tim investicijama povećali bi se prihodi i dobit za približno 300 posto.

“No to će još malo pričekati. Prvo moramo postojeću proizvodnju dovesti na još višu razinu, razviti nove proizvode i sustav koji će savršeno funkcionirati jer se lako može izgubiti u svemu tome pa da iz jako dobre dođemo u iznimno lošu poziciju. Osim toga, mora se promijeniti demotivirajuća zakonska regulativa koja sada plastenike smatra građevinom za što moramo plaćati ogromne doprinose. Kako su se mnoge stvari u Hrvatskoj promijenile nabolje, nadam se da će ubrzo ukinuti i ovaj namet i tako nam olakšati ulaganja”, zaključuje Puškarić.

Listovi za salatu, korijen za divku Cikorija koja se koristi za klasične kavovine u Francku u potpunosti se uzgaja i prerađuje u Hrvatskoj, a proizvodi je tek jedan poljoprivrednik, Marijo Puškarić iz Kaniške Ive

Lani je Puškarić cikorijom zasadio 25 hektara i ostvario prinos od oko 740 tona

75

Business & Lifestyle | B&L

NOVI DOŽIVLJAJ GLAZBE

GELATO SISTERS

SVE JE LAKŠE U Ženski trio slatko-osvježavajućeg imena svoj glazbeni izričaj bazira na djelovanju legendarnih grupa The Andrews Sisters i The Chordettes

Njihova se glazba žanrovski proteže od početka 20. stoljeća sve do današnjih hitova obojenih svevremenskim retro zvukom

www.youtube.com/Gelato Sisters

B&L | Business & Lifestyle

76

Z RITAM SWINGA Tekst: Ilijana Grgić Foto: Privatni arhiv Gelato Sisters

N

a njihove ritmove nemoguće je ostati imun i ne zabaviti se dobro, a široke suknjice, cipele visokih peta i slatki šeširići uz obavezni crveni ruž vraćaju nas u dobra stara vremena koja smo samo gledali na filmovima jer smo se rodili kojih 80 godina prekrasno. Novi doživljaj glazbe nekih prošlih vremena među zahtjevnu publiku donosi atraktivni ženski trio slatkoosvježavajućeg imena Gelato Sisters, koji čine sestre Sanja i Neda Parmać te Romana Pavliša.

Djevojke svoj glazbeni izričaj baziraju na djelovanju legendarnih grupa The Andrews Sisters i The Chordettes, odnosno na standardima swinga 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća poput In the mood ili Boogie Woogie Bugle Boy. Ali kako glazba ne voli ograde i ograničenja, trio Gelato Sisters nije se tu zaustavio nego koketira i sa zvukom ženskih grupa 50-ih i ranih 60-ih godina. Podsjetimo samo kako su The Andrews Sisters svojim nastupima s big bandovima donosile jedan potpuno novi stil, bogat harmonijama i sinkroniziranim plesnim pokretima, te i hrvatske Gelato Sisters svoje pjevačke nastupe upotpunjavaju i veoma zahtjevnim usklađenim plesnim

77

pokretima. “Ideju i viziju benda dao je Robert Marković, a svi znaju što on znači na hrvatskoj glazbenoj sceni kad su u upitanju glazbeni stilovi swinga, rock’n’rolla i twista.

No, trudimo se i same graditi neki svoj glazbeni izričaj. Evo, već tri godine smo na sceni i mogu reći kako je odziv publike na ono što radimo iznimo dobar”, kaže nam Neda Parmać, članica trija koja se posljednja pridružila bendu i to na nagovor svoje sestre Sanje, koja je profesorica glazbene kulture i voditeljica škole pjevanja Mikrofon Star u Zagrebu. Neda se pak pjevanjem bavi od svoje osme godine odrastajući u glazbenoj obitelji. Od 12. godine nastupa s ocem u grupi Kompas koja i danas djeluje. Nastupala je na Turbo Limach Showu i Hrvatskom idolu, da bi 2004. godina bila jedna od članica grupe Feminem koja je predstavljala dvije države na dva Eurosonga, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Nakon prekida rada Feminema Neda nastavlja samostalnu karijeru, a grupi Gelato Sisters priključila se 2015. nastupom na Splitskom festivalu. Romana je najmlađa članica benda, rodom iz Koprivnice. Po profesiji je kroatistica i etnologinja, a osnovačica je i koprivničkog benda Praline&Fast Food.

Iskorak na ino tržište

Gelato Sisters voli publika svih uzrasta. Jednostavno kazano, njihova se glazba žanrovski proteže od početka 20. stoljeća sve do današnjih hitova obojenih svevremenskim retro zvukom i skladnim troglasjem. Djevojke su jako zauzete nastupima predvodeći jedan novi retro val na hrvatskoj glazbenoj sceni.

“Kad govorimo o planovima, tu je svakako izdanje našeg novog singla, a u planu nam je i iskorak na inozemno tržište. Sve to ide polako, ali je zato puno slađe kad se ostvari”, kaže Neda Prošla godina bila im je vrlo uspješna, a ostvarile su i brojne suradnje među kojima ističu koncerte s Jazz orkestrom Oružanih snaga Republike Hrvatske zatim nastup In memoriam Zvonko Špišić za koji su snimile i obradile pjesmu Ti, on ili netko treći, bio je tu i nastup na koncertu Božić u Ciboni i na dodjeli nagrada Hrvatske diskografske udruge, dok su se na Zagrebačkom festivalu predstavile pjesmom Ti i ja. Njihove nastupe najčešće prati Popsicle band koji čine Tvrtko Hrelec, Frano Putica, Goran Delač i Jerko Valdevit.

Planova je jako puno, no u ritmu swinga sve se puno lakše odradi.

Business & Lifestyle | B&L

VINSKE CESTE

KURIJA BUDINŠĆAK, SVETA JANA

www.youtube.com privredni.hr

Kuća s tradicijom i pričom U vlasništvu obitelji Budinšćak je kurija iz 1869. godine i oko dva hektara vinograda s oko 8000 trsova vinove loze Tekst: Sanja Plješa Foto: Privatni arhiv Kurija Budinšćak

V

iše od 200 godina tradicije u uzgoju vinove loze, vinarstvu i podrumarstvu njeguje obitelj Budinšćak iz Svete Jane. U njihovom je vlasništvu kurija iz 1869. godine i oko dva hektara vinograda s oko 8000 trsova vinove loze.

Sudjelujući na prvoj izložbi i sajmu vina u Zagrebu Mijo Budinšćak, predak današnjih vlasnika Kurije Budinšćak, davne 1928. godine dobiva zlatnu diplomu te na taj način potvrđuje svoje umijeće i ljubav u proizvodnji i njezi kvalitetnih vina. Tu ljubav prenosi na svoje potomke, posebice na unuka Janka, diplomiranog inženjera agronomije i pravog enologa, koji kao prvi u jaskanskom kraju s diplomom Agronomskog fakulteta poboljšava i proširuje vinogradarstvo i vinarstvo.

Danas njegov posao nastavljaju unuci Ratimir i Zvonimir Budinšćak. “Želimo povećati proizvodnju vina, postati vidljiviji u Hrvatskoj i pokazati da postoje ovakve kurije i kuće. To je tradicija koja postoji i u Hrvatskoj, a ne samo u nekim drugim državama. Nemamo se čega stidjeti i zapravo smo u rangu s njima. No naše kurije treba održavati i obnavljati držeći se tradicije, ali i gledajući u budućnost.

To znači da one kurije koje također imaju i vinograde u proizvodnji vina moraju koristiti nove tehnologije u proizvodnji, ali i

biti otvorene za neke nove pristupe”, kaže Zvonimir Budinšćak, suvlasnik Kurije Budinšćak. Dodao je kako se u jaskanskom kraju oduvijek podrumarilo i drago mu je vidjeti mnoge obitelji koje zaista podrumare i trude se napraviti što bolja i kvalitetnija vina jer samo o podrumaru ovisi kakvo će biti vino.

Drvena bačva je alfa i omega za vino

U blizini Kurije Budinšćak nalaze se vinogradi te obitelji u kojima se uzgajaju kvalitetne i vrhunske sorte kao što su silvanac zeleni koji je u čistom nasadu zasađen 1952. godine, a obnovljen 2012. Tamo je zasađen i muškat ottonel, graševina, kraljevina i šipelj te rajnski rizling. Iz tih se nasada rade kvalitetna vina silvanac zeleni, muškatel, rajnski rizling te mješavina sorti - cuvee.

Obitelj Budinšćak ne namjerava ostati na tome nego planiraju posaditi još oko pola hektara tzv. crnog nasada tj. crnog grožđa.

Naime, kako je rekao Ratimir Budinšćak, Zvonimirov brat, tržište traži crvena vina, ali oni još uvijek to ne proizvode. Kako bi odgovorili na zahtjeve kupaca, u sljedeće dvije godine posadit će nasade lovrijenca ili crnog pinota.

Vina obitelji Budinšćak čuvaju se u podrumu kapaciteta tri vagona ili 30.000 litara od čega se 20.000 litara čuva u hrastovim bačvama. “Drvena bačva je alfa i omega za vino. U takvoj bačvi vino diše i dozrijeva za razliku od inoks bačve u kojoj se ne događaju takvi procesi”, ističe Ratimir Budinšćak.

Osim obitelji Budinšćak na Plešivičkoj vinskoj cesti nalazi se niz vinara koji mogu ponuditi kvalitetna i vrhunska vina

B&L | Business & Lifestyle

78

Napominje i kako vino u drvenoj bačvi dobiva posebnu punoću, kiseline su blaže što zajedno daje zaokruženije i punije vino.

Osim ove obitelji, na Plešivičkoj vinskoj cesti nalazi se niz vinara koji mogu ponuditi kvalitetna i vrhunska vina. Naime, tamo svaka kuća ima svoju priču i svoj podrum.

Tako je osnovana i udruga Sveta Jana koja okuplja oko 30 vinogradara, među kojima ima profesionalnih, ali i vinara koji se time bave iz hobija. No svi se oni jako lijepo druže i takav oblik bavljenja svojim vinogradima, podrumima i tradicijom uvijek urodi lijepim plodom. Vinari jedan drugoga vuku naprijed. To je i dokaz da će se mjesto Sveta Jana sve više osvješćivati u svemu onome što ga karakterizira, ponajprije u vinogradarstvu i vinarstvu. Kroz minula desetljeća, na mirnim bregima podno Japetića u svetojanskom vinogorju, obitelj Budinšćak je zbog rada u svojim vinogradima i umijeća u podrumu za svoja vina dobila brojna priznanja, plakete te zlatne i srebrne medalje kao i diplome na brojnim izložbama vina diljem Hrvatske. Za vjerovati je kako je ispred njih i dalje blistava budućnost.

B&L

moda d

devet godina elfs-a

Ponekad je zaista teško shvatiti da nešto što je danas bala tkanine, sutra postane haljina ili da neki materijal postane torba

Odjeća - SAMO kostimi ZA NEKU

B&L | Business & Lifestyle

ulogu 80

Trebalo je neko vrijeme dok si nismo mogli priuštiti da to netko radi za nas.

Prvih pet godina sami smo šivali

Imaju poznate klijente, “ambasadore” svoje mode, poput Severine i Jelene Rozge, a prošlo je već devet godina otkako su otvorili svoju prvu trgovinu u Zagrebu. Ivan Tandarić i Alessandro Šekuljica slove za najuspješniji modni dvojac u Hrvatskoj, ali do toga nisu došli ni slučajno niti brzo

81

Business & Lifestyle | B&L

devet godina elfs-a

N

ajpoznatiji modni dvojac ili najuspješniji modni par u Hrvatskoj - česti su komentari pri spomenu Ivana Tandarića (35) i Alessandra Šekuljice (32), dvojca koji se krije iza hrvatskog brenda ELFS te vlasnika trgovina u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Mostaru i Frankfurtu.

Najnoviju žensku kolekciju za proljeće/ ljeto 2018. pod nazivom Timeless nedavno su predstavili samostalnom revijom u zagrebačkom Botaničkom vrtu na koju su došle mnoge poznate osobe. Prema njihovu modnu predviđanju u ovoj će sezoni dominirati čipka i cvijeće, a sve će biti romantično, senzualno i otmjeno.

Da se iza svakog uspjeha krije puno rada, dokazuje i njihov životni stil. Nisu bahati, nisu samozadovoljni, marljivi su i predani poslu. Da nisu takvi, kažu, došli bi na posao oko podneva, tek toliko da vide što ima. Oni su u velikoj mjeri isprepleli privatno i poslovno, a radni dan im traje onoliko koliko imaju obveza.

U njihovom studiju-ateljeu-radionici vlada atmosfera doma u kojem se radi. Velik stan u zagrebačkoj Amruševoj ulici uređen je moderno, toplo, ali je pomalo neobično organiziran. Oni kažu: funkcionalno! U tom je stanu prostor za studijska snimanja, salon za sastanke, “informatički odjel” u kojem kreiraju modele, krojačnica, i velika i dobro opremljena kuhinja! Na ulazu goste dočekuju tri kućna ljubimca, tri boston terijera i neodoljiv miris iz kuhinje. U tom je prostoru trenutačno 11 zaposlenih, od čega šest djevojaka u radionici. Uz to ELFS ukupno zapošljava i šest studenata te devet prodavača, što znači pogon od 26 osoba. U današnje vrijeme prilična odgovornost, reklo bi se...

TEKST: Branka Horvat Anić FOTO: PV fotoarhiv

• Šekuljica: Trenutačno se bavimo i maloprodajom i proizvodnjom što je specifično, jer bismo se valjda trebali odlučiti za jedno ili drugo.

Zaokružili smo jednu priču koju, zbog opsega posla, zapravo radi jako malo ljudi. Maloprodaja je segment koji je najjednostavnije razumjeti i povezati kako funkcionira, dok je sve ono “iza”, ono što se ne vidi, možda malo apstraktnije. Ponekad je zaista teško shvatiti da nešto što je danas bala tkanine, sutra postane haljina ili da neki materijal postane torba. Ljudi taj dio možda malo teže razumiju, a ni mi ga nismo razumjeli dok nismo započeli s radom. Bitno nam je da smo prošli sve segmente posla, od kreiranja, krojenja, šivanja, do onog što Ivan najviše ‘voli raditi’ - do prodaje u dućanu i onog što meni ide najviše na živce - do stvari koje graniče s računovodstvom. Sretni smo da smo prošli taj put, a ni na jednom fakultetu niti na jednoj praksi takve stvari ne bismo naučili.

Sve je počelo prije 14 godina?

• Šekuljica: Prije 14 godina smo počeli raditi, ali nismo imali trgovine nego smo prodavali po concept storeovima. Bili smo dvojica studenata koji studiraju, ali i rade.

Tekstilno-tehnološki fakultet razvukli smo kao žvakaću gumu, a onda smo u jednom trenutku odlučili otvoriti tvrtku i krenuti.

Otvarali smo trgovine u Zagrebu, Splitu, Mostaru, Frankfurtu i lani u Rijeci.

• Tandarić: Te godine kad smo otvorili tvrtku, baš je krenula recesija. Bili smo nas dvojica i dvije prodavačice u trgovini. Šekuljica: Svi su govorili da smo ludi, da ljudi zatvaraju trgovine, a mi otvaramo! Prognozirali su nam propast za dva mjeseca.

B&L | Business & Lifestyle

Jeste li imali novca?

• Šekuljica: Nismo, posudili smo ga od roditelja. Ne kažem da su oni u tom trenutku imali višak novca, ali su izdvojili, pomogli nam. Krenuli smo i učinili taj korak. Mislim da nismo bili svjesni u što se upuštamo, ali kako se kaže - mladost - ludost. Da mi danas netko kaže da otvorim tvrtku koja će imati dvadesetak zaposlenih, možda bih rekao: Ne bih hvala, radije bih radio za neku prosječnu plaću. Ali sad više nema nazad, a i dobro nam ide, tako da nemamo za čim žaliti.

Jeste li odmah u početku znali što želite ili ste viziju stvarali u hodu?

• Šekuljica: Znali smo da ne želimo onakvu modnu scenu kakva je tada bila u Hrvatskoj i htjeli smo stvoriti nešto novo i drugačije, a bilo nam je važno i što više surađivati s lokalnim proizvođačima. Znali smo da je naš put smisliti dobar dizajn koji bismo uspjeli proizvoditi samo za nas kako bismo to plasirali u našim trgovinama. Znali smo da ne želimo ‘ugrabiti’ tvornicu i da ne želimo biti šnajderaj koji će šivati po mjeri, nego da želimo napraviti neke prototipove, neke male serije koje tržište može podnijeti. Od početka smo pokušavali nametnuti

Znali smo da je naš put smisliti dobar dizajn koji bismo uspjeli proizvoditi samo za nas kako bismo to plasirali u našim trgovinama ljudima sliku brenda kao brenda ‘široke palete proizvoda’, a to znači sve, od donjeg rublja, preko haljina pa sve do školskog programa.

Jeste li sami šivali svoje modele?

• Šekuljica: Na početku smo šivali sami, ali smo se željeli maknuti od toga. Inače, pokojna baka mi je bila krojačica tako da sam na rodnom Lošinju naučio šivati.

• Tandarić: Naučio sam šivati u srednjoj Tekstilnoj školi iako nikad

82

prije nisam ni taknuo šivaću mašinu. Prvo sam naučio ravne šavove, a onda sve ostalo. Bio sam pravi štreber, tako da sam na fakultetu na praksi odmah dobio svilu kao materijal, dok su drugi dobili najjeftiniju žuticu. Uglavnom, znamo šivati i krojiti. Razumije se da nam nije bila želja cijeli život tako raditi, ali nam je trebalo neko vrijeme dok si nismo mogli priuštiti da to netko radi za nas. Prvih pet godina smo sami šivali.

• Šekuljica: Kad smo otvorili trgovinu, zaposlili smo krojačice, a do tada smo radili sami.

Je li bilo nesuglasica među vama s obzirom na to da ste različiti karakteri?

• Tandarić: Mi smo zapravo sukladni. Alessandro je puno progresivniji, a ja puno skeptičniji prema novostima. Dok nešto funkcionira, ne bih ništa mijenjao iz straha da tu neku solidnu kolotečinu ne pokvarim. Svako otvaranje nove trgovine ili širenje na neki novi grad za mene je rizik, razlog za sumnju i preispitivanje, dok Alessandro nema ni mrvicu sumnje u sebi.

• Šekuljica: Pokazalo se da je moje ispravno.

• Tandarić: Kombinacija moje opreznosti i Alessandrove progresivnosti je odlična za posao, tako da nema nekog zaletavanja. Znamo, nažalost, i za neke nekad uspješne tvrtke koje su imale mrežu poslovnica i jak marketing, a koje su naprosto nestale. No moj je stav da nema nikakve garancije da se to ne može dogoditi i tebi.

• Šekuljica: Od samog početka smo krenuli hrabro i sa širokom paletom proizvoda kako smo, uostalom, bili zamislili od prvog trenutka. Htjeli smo naviknuti kupce na to da naš brend ima sve, od rublja do naočala, a ta ideja je u praksi rasla s nama. I mislim da su se ljudi danas na to navikli.

• Tandarić: Obojica smo ‘estetski ljudi’, a s druge strane Alessandro je jako radoznao, puno ga stvari zanima, tako mu to znanje koristi u poslu.

• Šekuljica: Završio sam industrijski dizajn. Uporabni predmeti su mi zapravo jako bliski, a dobro poznajem i ljudsko tijelo te puno stvari uspijevam primijeniti u poslu. Razumijem zašto negdje mora biti baš taj vijak, a ne neki drugi, tako da često dok dođemo do nekog stručnjaka koji nam treba pomoći, primjerice, u definiranju naočala,

ispadne da većinu toga znamo. Rijetko nam se dogodi da napravimo neki dizajn koji nije izvediv. Što znači ime brenda ELFS? • Šekuljica: Ništa. To je priča u kojoj uopće nema priče. Kako je cijela priča i počinjala, znali smo da želimo brend za ljude koji su mladi ili se tako osjećaju, za ljude u pokretu te da za takve osobe imamo sve. Od prve sekunde smo znali da taj brend ne treba nazvati našim imenom ni prezimenom. Zamislite da netko nosi majicu s natpisom “Šekuljica i Tandarić”! Meni to ne zvuči primamljivo, možda bi nekom u nekoj stranoj zemlji izgledalo egzotično, ali ovdje je smiješno. A naše ime ELFS jednako dobro funkcionira u Hrvatskoj kao i vani.

Nakon koliko godina ste pomislili ‘uspjeli smo’?

• Šekuljica: Pa, svaki novi dan misliš to...

• Tandarić: Kad smo počeli biti medijski prisutni. Nakon našeg prvog nastupa na Cro-a-porteru postali smo medijski zanimljivi. No trebalo nam je nekoliko godina da to uspijemo ‘unovčiti’...

Surađujete li oduvijek dobro s medijima?

• Tandarić: Na početku shvatiš da je to važan dio tvog posla. Kad sam upisivao dizajn u srednjoj školi, nisam imao predodžbu što bi to trebalo biti, bilo je malo modnih revija i bio sam razočaran. Naš posao je osmisliti modne predmete, ali moramo brinuti i o tome da ih proizvedemo, plasiramo, prodamo, a tu nekako dolazimo i do marketinga.

U radu ste orijentirani na poznate osobe?

• Tandarić: Nije to bilo ništa na silu i nije postojala ideja: želimo raditi s poznatima! Ispalo je tako da su se mnogi poznati pronašli u duhu našeg stvaranja.

Jeste li prije surađivali s Rozgom ili Severinom?

• Tandarić: Prvo je došla Severina, a onda nas je ona spojila s Rozgom. Severina je kupila kombinezon u jednom concept storeu i nije ni znala da je to ELFS. • Šekuljica: Kasnije smo se upoznali na nekom snimanju i tako je krenulo dalje. To su neke stvari koje se dogode, to nije bilo planirano, ali je definitivno jedna od stvari na kojima smo naučili što znači prezentacija kroz javne osobe. Mislim da smo se na taj način puno približili medijima, a tako i klijentima.

Misle li ljudi da radite samo za bogate i slavne?

• Šekuljica: Još nam dolaze na mail upiti treba li se najaviti za dolazak u dućan, treba li rezervirati termin, možemo li saznati cijene.

A onda im kažemo da su sve naše cijene dostupne na web shopu, da smo najnormalniji dućan s najnormalnijim radnim vremenom u

83

Business & Lifestyle | B&L

devet godina elfs-a

koji može došetati tko god želi, pogledati što ima, kupiti... Ima ljudi koji još nisu čuli za nas, ali ima i puno onih koji kupe jednu stvar pa onda stalno dolaze.

Izjavili ste jednom da je vaša moda za lijepe ljude...

• Šekuljica: Činjenica jest da je svatko sebi lijep. Ja sam svojoj mami najljepši na svijetu...

• Tandarić: Puno dizajnera voli raditi neobičnu odjeću gdje se jako ide prema individualnosti i ekscentričnosti. No mi nismo htjeli ići u tom smjeru. Bilo nam je važno da ljudi kad odjenu našu odjeću, budu sami sebi lijepi i da pomisle: ‘Gle kak u ovom dobro izgledam!’ To je bila ideja, makar je bilo onih koji su to shvatili kao podcjenjivanje onih koji nisu lijepi, što apsolutno nije bila naša misao.

Znači niste elitisti?

• Šekuljica: Ne, imamo čak i averziju prema tome. Općenito, bilo kakvo svrstavanje u neki koš ili ladicu nije nam srodno ni blisko...

Kako reagirate na kritike?

• Šekuljica: Normalno. S godinama naučite i shvatite da je normalno da postoje i oni koji su zadovoljni i oni koji nisu. Toliko se robe proda da je sasvim logično da netko dođe i s reklamacijom, da se nekom nešto ne sviđa, pa mu popravite.

B&L | Business & Lifestyle

Odjeća nas treba uveseljavati, a ne nas činiti nesigurnima Tkanine birate zajedno ili...

• Šekuljica: Materijale nabavljamo iz cijelog svijeta, najčešće na sajmovima, i trudimo se da to bude iz ‘prve ruke’, iako preprodavača ima na sve strane, sve više.

• Tandarić: Zna se dogoditi da je jedan materijal inspirativniji jednom od nas, a neki drugi drugom, ali vrlo često obojica slično mislimo, kliknemo isto, za koji tip haljine ili za što bi nam taj materijal poslužio. Što mislite o kiču?

• Šekuljica: Ništa loše.

• Tandarić: Kič je pretjerivanje u bilo čemu, kič je svaka stvar koju imaš a da ti nije nužno potrebna, kič je kad je hrana lijepa, jer hrana ne treba biti lijepa, bitno je da se najedeš. U estetskom smislu je kič puno toga što nas okružuje. Samo neki ljudi vole minimalizam, a i minimalizam je na neki način kič. Mi volimo da je sve bogato, ‘nacifrano’ i to je to... Kad radimo, razmišljamo o onome kome je to namijenjeno, a osluškujući interese svojih kupaca, trudimo se primijeniti ono što smo naučili.

Je li ljepše raditi za žene ili muškarce?

• Šekuljica: Žene su glavni potrošači, a za muškarce radimo bazične stvari. Bez obzira na to što postoji ogromna ponuda, žene uvijek žele neke nove stvari i nešto što još ne postoji. Nismo tu da mijenjamo neka pravila, ali zadovoljni smo i brojnošću naših muških kupaca koji vole naš brend.

• Tandarić: Odjeća su samo kostimi za neku ulogu koju igramo. Odjeća nas treba uveseljavati, a ne nas činiti nesigurnima, ne smije nam oduzimati vrijeme, ne trebamo o njoj previše razmišljati, nego uživati.

Kakvi ste poslodavci?

• Šekuljica: Ja sam jako strog, a Ivan glumi da ga ništa ne zanima, a u biti je isti kao ja. Što se tiče plaća, mislim da su vrlo pristojne, a ovise o struci zaposlenika kojima omogućavamo rad u civiliziranim uvjetima. Isto tako, od njih očekujemo i kreativnost i pozitivan odnos prema poslu, pa ih tako

84

i biramo. Važno nam je da o poslu razmišljaju te da tehnički super rade, kako bi naš kupac kad primi u ruke proizvod pomislio: ‘E, to je stvarno majica ili haljina, a ne nešto sklepano.’ Kolektiv je uglavnom ženski i mislim da se jako dobro slažemo, a ispalo je tako da su to uglavnom mladi i simpatični ljudi.

• Tandarić: Zahtjevni smo i svjesni da svatko od nas svoj posao mora odraditi najbolje što može. Usklađujemo jako puno ljudi koji moraju funkcionirati kao pametan sat jer ako samo jedan zakaže, onda zakažu i svi ostali.

Rekli ste da nemate uzore nego neke poslovne modele koji vam se sviđaju. O čemu se radi?

• Šekuljica: Postojali su neki poslovni modeli koji su nam se sviđali. Bilo to online prodaja ili prodaja općenito, gledali smo što je najbolje i na tome gradili neki svoj stav, svoju viziju. Ništa ne bismo ‘potpisali’ od početka do kraja jer tada ne bi bilo potrebe za nama, za našom kreativnošću i radom.

Bilo nam je važno da ljudi kad odjenu našu odjeću budu sami sebi lijepi i da pomisle: ‘Gle kak u ovom dobro izgledam!’

Kojeg dizajnera cijenite u Hrvatskoj?

• Šekuljica: Mislim da tekstilne industrije nema u Hrvatskoj, umrla je... Postoji par luđaka poput nas koji se igraju s time i uspijevaju. No iz svake situacije gdje nešto propada i nestaje uvijek se izrode barem dva-tri nova imena koja uspiju nešto napraviti. Nadam se da smo mi jedni od tih koji će uspjeti neke stvari ‘zakotrljati’...

• Tandarić: Cijenimo svakoga tko opstaje, svakoga tko radi dugo godina, nevezano za estetiku koju radi. Ne mora nam se to sviđati, ali cijenimo svakog tko dođe do svojih kupaca. Naravno, ima i dosta onih koje smatramo kreativnima, ali su zakazali u dijelu koji bi omogućavao da to zaživi kao posao.

Kako ćete se dalje razvijati?

• Šekuljica: Polako.

• Tandarić: I pametno.

85

Business & Lifestyle | B&L

muška moda

DIZAJNER I

džentlmen Za mene bogatstvo predstavljaju sreća i sigurnost u poslu, a novac mi je važan za redovno poslovanje, za ulaganje u nove tehnologije. Uspješnost se ne može vezati samo za financijsku dobit, sretan klijent je nositelj uspjeha, a to smatram najvećim uspjehom, kaže osnivač i vlasnik IK Studija

Č

ini li odijelo čovjeka, pitali smo Ivicu Klarića, jednog od najpoznatijih i najuspješnih dizajnera muških odijela u Hrvatskoj. Odgovorio je, naravno, diplomatski: “to je i nije istina”, ali da je svojim radom i talentom izgled mnogih muškaraca dotjerao gotovo do savršenstva, dokazuje njegov ugled u modnoj struci i mnoštvo zadovoljnih klijenata.

TEKST: Branka Horvat Anić FOTO: Privatni arhiv Ivica Klarić

što je moguće - moto je dizajnera koji se teško može razljutiti, aIi kad se to i dogodi, razlog je, najvjerojatnije, ljudska nesmotrenost, neodgovornost ili nepoštovanje. Privatno nije osoba koja se opterećuje bilo čim, pa ni odijevanjem. Bitno mu je da odjeća koju nosi bude udobna, ne robuje trendovima, a s posebnom pažnjom bira udobnu obuću. Uglavnom su to tenisice jer na nogama (uglavnom stojeći) svakodnevno provodi i do 12 sati. “Često odjenem samo sako, imam ih nekoliko iz vlastitog dizajna i produkcije. Biranje odijela ovisi o tome je li riječ o ležernijem ili svečanijem događaju. Najčešće kombiniram sako s finijim trapericama ili tenisicama ako je prilika ležernija. Volim ležerne krojeve i prirodne tkanine, a omiljene boje su mi siva i plava”, kaže Klarić koji se do prije šest godina bavio izradom muške i ženske odjeće, ali zbog sve veće potražnje odlučio se posvetiti isključivo muškoj odjeći.

IK Studio osnovao je prije 15 godina, kao utemeljitelj, osnivač i glavni dizajner, a specijalizirao se za izradu muške odjeće po mjeri, od košulja, balonera, jakni, kaputa, pa sve do modnih dodataka - kravata i leptir-mašni. Trenutačno je zaokupljen “redovnim poslovanjem” koje je u ovo doba godine još intenzivnije, te je po cijele dane zauzet.

Zanimanje dizajnera odjeće izabrao je zato što su ga oduvijek privlačile kreativne profesije, a danas, tvrdi, da svoj posao jako voli, jako ga usrećuje i ispunjava. No ipak smatra da treba biti oprezan.

Posao odraditi sa 200 posto ljubavi “Sretan život je nešto jako individualno i nešto na što čovjek ne može uvijek utjecati, jer danas jesi, sutra nisi. Zato je i na pitanje o sreći teško dati odgovor jer to ovisi od dana do dana, od tjedna do tjedna, od godine do godine. Mislim da je za sretan život i uživanje u poslu najvažnije okružiti se ljudima koji su također sretni, vole život i posao koji rade. To je osnova boljitka i uživanja u životu”, promišlja Klarić dodajući kako se smatra sretnom osobom. Vesele ga male stvari: odlazak na kavu s prijateljima, u kino ili kazalište, neko vikend-putovanje, šetnja prirodom... U poslu ga motivira potreba da klijente učini sretnim i zadovoljnim jer je tada i on zadovoljan. Svaki posao odraditi sa 200 posto ljubavi i svaki komad odjeće napraviti najbolje

B&L | Business & Lifestyle

86

Danas, kad je moj brend izgrađen i fokusiran na izradu odjeće po mjeri, revije, odnosno kolekcije, postaju samo opterećenje

87

Business & Lifestyle | B&L

muška moda Sreća i vrijeme se ne mogu kupiti

moraju biti nužno od odijela. Ponekad to mogu biti i sakoi odjeveni Smatra da svaki posao koji čovjek radi s ljubavlju te mu se posveti na traperice, zašto ne”, kaže Klarić koji smatra da moda danas ne u cijelosti, može i mora biti izvor pristojnog života. Ne teži za bo- može opstati bez - mašte. gatstvom, nego upravo za - pristojnim životom. “Za mene bogatstvo predstavljaju sreća i sigurnost u poslu, a novac mi je važan za Najvažnija je - točnost redovno poslovanje, za ulaganje u nove tehnologije. Novac omo- “Moda je nešto što potiče na maštu u odijevanju, neovisno o tome gućuje da odete na kavu, ručak, putovanje, no on mi nikako nije radi li se o muškoj ili ženskoj modi. Trend je ono što dizajneri i mod‘fetiš’. Iz iskustva znam da se dosta stvari može kupiti novcem, ali na industrija nameću, a stil je ono što će osoba od toga odabrati. dvije stvari sigurno ne: sreća i vrijeme”, ističe Klarić koji se smatra Puno mašte trebaju i jedni i drugi. Kolege dizajnere kod nas cijenim i uspješnim, iako misli da je poimanje uspjeha vrlo relativno. “Vo- poštujem i kao osobe i kao profesionalce u svom poslu. Posao dizalim i nastojim pratiti trendove u proizvodnji tkanina, ali i u samoj jnera u Hrvatskoj je nešto dijametralno suprotno od onog što je taj tehnologiji izrade u što ulažem veliku energiju. Unapređenje proi- posao u svjetskim metropolama. Kod nas se sve još uvijek svodi na zvodnje tkanina koje su sve finije i finije, vuče za sobom i primjenu prezentaciju kolekcija koje više-manje na kraju završavaju isključivo novih tehnologija krojenja, šivanja kao uzorci koji ne idu u produkciju i dorade što nastojim, koliko je to jer ne postaje ‘buyeri’, kupci, koji financijski moguće, pratiti. Uspješbi naručili dio odjevnih predmeta Mislim da je za sretan život i nost se ne može vezati samo za za daljnju prodaju. Svjetski dizafinancijsku dobit, sretan klijent je uživanje u poslu najvažnije okružiti jneri su dio konglomeracija koje nositelj uspjeha, a to smatram najsu prepoznale kvalitetu pojedinih se ljudima koji su također sretni, većim uspjehom”, pojašnjava on. brendova, dizajnerskih imena, pa Na pitanje za kakvo bi odijelo su ih globalizirali. Uložili su u njivole život i posao koji rade svaki muškarac morao odvojiti nohove brendove određena sredstva vac, Klarić odgovara: “Muškarcima kako bi oni pronašli put na tjedne koji nose odijela, a to su uglavnom mode u Parizu, New Yorku, Londoposlovni muškarci kojima kodeks odijevanja nalaže svakodnev- nu i tamo predstavili svoj dizajn te postigli svjetsku rasprostranjeno nošenje odijela, uvijek ću savjetovati kupnju dobrih poslovnih nost i veliki broj prodajnih mjesta, tuđih Ili vlastitih”, ističe Klarić. odijela sive ili plave boje, karirano, plavi blejzer… Pri tome je najZa tekstilnu industriju u Hrvatskoj smatra da se praktički svela na važnije da odijelo pristaje stasu i prilici, te da je od dobre tkanine male radionice od dvadesetak ljudi koje šivaju za strane i domaće prirodnog podrijetla”. klijente koji nemaju svoju proizvodnju. “Moglo bi se reći kako veliNo slaže se da postoji i muška elegancija bez odijela. “Postoji kih pogona, nažalost, ni nema, a takva je situacija zbog sve jeftinije nešto što se zove ‘casual elegance’, to je nešto opuštenija ver- radne snage u okruženju, u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Bugarskoj, zija, ne uvijek vezana uz nošenje odijela u svakoj prilici. Za takvu pa su mnogi klijenti preselili svoje usluge šivanja u te proizvodnje”, eleganciju je dovoljno odjenuti košulju i hlače, s time da one ne naglašava Klarić koji ideje i inspiraciju pronalazi u tkaninama što,

Volim i nastojim pratiti trendove u proizvodnji tkanina, ali i u samoj tehnologiji izrade u što ulažem veliku energiju

B&L | Business & Lifestyle

88

kako kaže, nije slučajno. “Kako tkanine izlaze sezonu prije kolekcija, razumnu cijenu prilagođenu hrvatskom standardu i platnoj moći uvijek inspiraciju potražim u tkaninama. Dizajneri tkanina uvelike prosječnog muškarca. Naravno, to ovisi o kvaliteti tkanine, kroju, određuju trendove u bojama i teksturama, a dizajneri onda prema detaljima, zbog čega varira i cijena samog odijela. Sve to određuje cijenu kao i kod svakog drugog proizvoda, ormara, lustera, bicitome rade oblik odjevnog predmeta”, pojašnjava.

Naglašava da je u njegovom poslu najvažnija - točnost. “Točnost kla, auta, stana... Kako se i full oprema kod auta ne može dobiti se odnosi na pravodobnu nabavu tkanina, pravodobni sastanak s za cijenu osnovnog modela, tako se i odijelo rađeno po mjeri ne klijentom, pravodobnu produkciju, pravodobnu isporuku gotovog može dobiti za osnovnu cijenu. Odijevanje je osnovna potreba proizvoda. Sve karike su ovisne jedna o drugoj i tu je najbitnija do- ljudi, a ovisno o platnoj moći pojedinca osobni je izbor koliko će bra organizacija. Organiziram sam i rasporede svih pojedinih faza trošiti na odjeću”, smatra Klarić koji je pristalica ‘promišljene kupugrubo su posloženi i po šest mjeseci unaprijed, a ‘ufino’ i po 60 nje’. “Kupnja je uvijek dobrodošla. Kada osoba ima dobar temelj u radnih dana unaprijed do posljednjeg detalja”, otkriva Klarić per- ormaru, kupnja određenih komada za nadopunjavanje i ne mora biti izrazito skupa. Nije pametno trošiti na odjeću sumanuto, bez fekcionizam kao jedan od preduvjeta poslovnog uspjeha.

“Jako su bitne i tkanine koje se koriste za izradu odijela jer od razmišljanja”, smatra. loše tkanine nije moguće napraviti dobro odijelo. Također su bitni i detalji poput gumba, raznih ukrasnih prošiva, podstave koju kli- Ljepota je kategorija u estetici jenti sami biraju. Kad se sve to poklopi rezultat je, sigurno, dobro Klarić ne priznaje podjelu na lijepe i ružne ljude, nego tvrdi da poodijelo, a za to je pak jako važan dobar tim”, ističe dizajner. “Dobar stoje ljudi s različitim osobnostima i različitog izgleda. Po njemu, tim je svakako jedan od preduvjeta zadovoljstva i bavljenja ovim ljepota je kategorija u estetici koja označava sklad: “Ljepota može poslom. Bilo je i nezadovoljstva, ali budući da radimo i opstajemo biti i svojstvo osobe koje me ispunjava osjećajem ugode i veselja”. već 15 godina, normalno je da se tim kristalizira te profesionalno “Svaki klijent je osoba za sebe i nema ‘univerzalnog klijenta’ nadograđuje i upotpunjuje. Propa da bih baš s njim htio raditi. mjene su ponekad neizbježne, a Važno je posvetiti se klijentu kao ponekad i dobro dođu, jer dolazi da je najbolji, jer odatle proizlazi Mislim da moja odijela imaju nova energija”, kaže Klarić. obostrano poštovanje i zadovoljstvo. Konkretno, odijelo se mora razumnu cijenu prilagođenu prilagoditi svakoj osobi, neovisno Kupovati promišljeno hrvatskom standardu i platnoj moći o njenom stasu. Zadovoljan kliNa revijama u zadnje vrijeme najent će preporučiti moj rad i drustupa rjeđe za što postoji logičan prosječnog muškarca gim potencijalnim klijentima, tako razlog. “Revije su mi na mojim da bez obzira na zahtjeve, koji su počecima, prije 15 godina, značile dosad uvijek bili razumni, uvijek jako puno, dolazak do novih kupaca, predstavljanje rada širokom krugu ljudi. Danas, kad je moj nekako postignem da obje stane budu zadovoljne”, naglašava Klarić.

Na pitanje kako i gdje sebe vidi u “dizajnerskom kozmosu” Ivica brend izgrađen i fokusiran na izradu odjeće po mjeri, revije, odnosno kolekcije postaju samo opterećenje. Odlučio sam kolekcije prikazati Klarić iskreno odgovara: “Po zvanju sam diplomirani inženjer tekstilsamo na određene obljetnice koje su meni bitne, primjerice obljet- ne tehnologije, smjer dizajn, projektiranje tekstila i odjeće. Dakle, nica brenda, ali one su sada smirenije i fokusirane na udobnost i ta ‘tehnološka’ strana je kod mene uvijek prisutna i ona me gura u pronalaženje inovativnih rješenja u proizvodnji odjeće, istraživanju prodajnost”, priča on.

Na upit jesu li njegova odijela skupa, retorički odgovara: “Što krojeva te upotrebu novih, inovativnih tkanina koje zahtijevaju inznači skupo? Nekome je skupo i odijelo iz Zare, a nekom je jeftino dividualni i novi pristup. Umjetnička strana je dakako tu, kada su odijelo rađeno u Italiji u nekoj od najprestižnijih radionica, čija kolekcije u procesu stvaranja. Ipak, ja sam prije svega dizajner, proje cijena poprilična za naše prilike. Mislim da moja odijela imaju jektant i majstor, a onda i umjetnik. Tim redom, tim redoslijedom…”

89

Business & Lifestyle | B&L

blutorium

BUDUĆNOST U SVIM NIJA Grafička dizajnerica Aleksandra Boman Višić “fura” svoj film i u poslovnom i u privatnom životu. Nakon što su joj kćeri odrasle, odlučila je ostvariti svoj san i posvetititi se onome što najviše voli - izradi umjetničkih torbi i nakita

Z

elena i plava dvije su boje koje obilježavaju život Aleksandre Boman Višić, pedesetosmogodišnje umjetnice, grafičke dizajnerice iz Zagreba. Fascinacija tim bojama vidljiva je u njenim radovima, u odabiru imena brenda pod kojim stvara originalne torbe i nakit, ali i u svakom detalju doma, prostranog i otkačenog potkrovlja u centru grada.

TEKST: Branka Horvat Anić FOTO: PV fotoarhiv

Taj prostor je odraz nje i njene maštovitosti, a sama će skromno reći da je sve rezultat njenog “cjeloživotnog istraživanja”. Istražuje mogućnosti prostora i predmeta tako da nije čudno što su umjesto ručki na kuhinjskom namještaju žlice i vilice, dok su prednje plohe namještaja posebno krojene traperice. U tom potkrovlju radi i danas, okružena platnima, bojama, iglama i koncima, osim onih pola godine koje provede na Ugljanu u svojoj prodajnoj galeriji.

Rad kod kuće je praktičan kad imaš dovoljno prostora, kaže, a vlastiti atelje je iznajmila samo jednom, prije nego što su se kćeri

Blutorium je brend iznikao prije tri godine kada sam osnovala galeriju na Ugljanu odselile. Sada živi, uz kućnog ljubimca Del Boya, sa suprugom Jordanom, inženjerom elektrotehnike, koji joj je iznimna podrška u svemu.

“Moj suprug je jako pozitivna osoba, a rano je shvatio da me je najbolje pustiti na miru, da radim što hoću. Nikad nije imao primjedbi na moje intervencije u stanu, koliko god one bile drastične, između ostalog, i stoga što je daltonist. Prije nekog vremena ovdje su dominirali narančasti tonovi, a sada je to ipak umjerenije, zeleno, plavo...

Dvije boje koje me određuju - plavo kao more, zeleno boja kontinenta i prirode - boje su koje volim od mladosti”, prisjeća se Aleksandra razdoblja kad je tek došla na ideju o otvaranju vlastite tvrtke.

“Osnovna djelatnost mi je grafički dizajn, a tvrtku Likovna oblikovaona osnovala sam prije 22 godine. Blutorium je brend iznikao prije

B&L | Business & Lifestyle

90

NSAMA

plave

Dvije boje koje me određuju - plavo kao more, zeleno boja kontinenta i prirode - su boje koje volim od mladosti tri godine kada sam osnovala galeriju na Ugljanu u kojoj prodajem sve od slika do nakita, sve što stvaram i osmišljavam, a prevladavaju, razumljivo, morski motivi. Sama sam je osmislila, uredila, kao i suprugovu kuću koja je bila zrela za renoviranje. Provela sam godinu dana na Ugljanu i sređivala kuću, sama izradila kamin, bojila zidove... U sve se petljam i nikakvi radovi mi nisu strani, a obožavam bojiti. Sve doživljavam kao slikarsko platno, pa čak i zidove”, kaže dodajući kako nije slučajno završila Primijenjenu, kako su nekad zvali omiljenu srednju školu.

Razvojni put Aleksandre Boman Višić, kako u umjetničkom tako i u poslovnom smislu, bio je ponešto drugačiji od uobičajenih.

Od trenutka kad je postala svjesna sebe i svojih poriva imala je potrebu i hrabrost biti ono što jest - originalna i maštovita, individualka, a ne “biće mase”. “Kad sam ‘obična’, prijatelji me pitaju što nije u redu i jesam li bolesna. Nisam ekscentrična, u jednoj svojoj dimenziji sam čak vrlo prizemna, tradicionalna, ali moram se izraziti na neki svoj način, pa makar to bilo i kroz neobičnu boju kose. Uvijek sam bila vesela, vedra i izgledom otkačena”, priznaje smijući se. Dodaje i kako je to uvijek smatrala svojom prednošću, a ne hendikepom. U tome joj je pomoglo i okruženje: neupitan utjecaj kreativne majke, ali i tete akademske slikarice, koje su je u svemu podržavale i poticale.

Tvrdoglava kao jarac (a jarac je u horoskopu), ističe kako se počela baviti kreiranjem i šivanjem torbi (za koje svi koji ih vide najčešće kažu da su originalne, lijepe i nosive) jer nikad nije mogla pronaći onu koja joj se sviđa. Najčešće bi kupila neku, pa je preradila po

91

Business & Lifestyle | B&L

blutorium

Ponekad dobijem više komplimenata, nego što prodam torbi, a to mi je jako važno jer su mi ti komplimenti poticaj

svome. “Jednom sam na ulici vidjela neku ženu s torbom, pala mi je na pamet ideja, otišla sam doma i za sat vremena ‘skuhala’ svoju i tako je sve počelo. Trebalo je još neko vrijeme da se organiziram, ali počela sam kupovati jutu, žuticu, oslikavati ih, a danas koristim razne materijale, ovisno o godišnjem dobu i mjestu gdje ih prodajem”, priča Aleksandra. Prodaje i preko Facebooka, ali smatra da naši ljudi ipak više vole opipati predmet koji kupuju, pogotovo ako je riječ o umjetničkom radu. Zbog toga joj je velika želja jednog dana imati svoju trgovinu, a hoće li u tome uspjeti, ovisi ponajprije o energiji koju uloži. A nje ima napretek, iako za sebe tvrdi kako i nije neki trgovac. “Meni to nekako ne ide, nemam tu trgovačku crtu u sebi, ali snalazim se. Na Britancu nisam od onih što se nameću. Ne mislim da moram pozdraviti svakog tko prođe kako bi me zapazio jer ni sama ne volim kad me opsjedaju u trgovinama i silom mi nešto nude. U takvoj situaciji ću se radije okrenuti i otići. Ali, ako osjetim iskren interes za svoj rad, spremna sam se posvetiti, pa čak i promijeniti neki detalj ako kupac tako poželi”, objašnjava svoj profesionalni pristup.

Ručni rad je nezamjenjiv Njen životni (i poslovni) gard je “sve mogu popraviti i prepraviti”, a sa svojim radovima to često i čini. “Torbu napravim, a ako je ne prodam, prepravim je! Sliku koju ne prodam, prekosutra precrtam.

U svemu vidim što mogu promijeniti i napraviti drugačije. Je li to nemiran duh ili perfekcionizam, ne znam ni sama. U svakom slučaju iz potrebe za mijenjanjem, uvijek napravim nešto novo i drugačije, a time bolje i dorađenije”, pojašnjava Aleksandra ističući kako to i jest prednost ručnog, umjetničkog rada.

“Ručni rad je nešto nezamjenljivo, a ja sam time bila zaokupljena odmalena. Naravno, on nikad nije perfekcionistički dorađen, moj poneki šav nije tako divan kao kod masovne proizvodnje, ali onaj tko traži takvu vrstu savršenstva, kupit će nešto drugo. Ako hoćete savršen šav, onda vam je Gucci savršen. U svaku torbu zaista unesem sebe, često su to moje slike, pretvorene u torbu, naušnice... To je nalet energije i inspiracije”, iskreno priznaje Aleksandra.

“Ovo je divno vrijeme za dizajn jer ima svega što u vrijeme mojih početaka nije bilo. Čak mi se događalo da budem dva-tri koraka ispred, koliko god to neskromno zvučalo, tako da sam morala po-

Žene se moraju ohrabriti i shvatiti da je život samo jedan, pa barem izgledati možeš onako kako želiš nekad ‘bubnuti’ glavom u zid. S te je strane danas lakše, bolja je klima za struku, ali je veća konkurencija i treba imati kvalitetu da bi se uspjelo. Hvala Bogu da mladi ljudi rade, ali je originalnost veliki uteg koji oni osjećaju kao pritisak. Ja sam na neki način toga pošteđena jer ovisim o sebi i ne moram uspjeti po svaku cijenu. U takvim uvjetima na kraju čovjek i lakše uspije, jer nema grča, nema presinga, postoji samo rad, kreacija i - zadovoljstvo”, zaključuje Aleksandra dodajući da uz stvaralački, treba imati i trgovački talent. Svoje kupce pronalazi u osobama sličnima sebi, pustolovnog duha, spremnih na iskorake, ponajprije u odijevanju koje smatra igrom. Odjeća i ukrasni detalji trebaju oplemeniti život, pa ih treba birati prema ukusu, a ne prema diktatu”, uvjerena je.

“Moji kupci su žene iznad četrdesete, a jako se dobro razumijem

B&L | Business & Lifestyle

92

znam da to i drugima nešto vrijedi, što je odličan osjećaj”, pojašnjava Aleksandra koja se nije ustezala svoje radove ponuditi na tržnici na Sajmu antikviteta.

Važno je raditi ono u što vjeruješ

Njen životni (i poslovni) gard je “sve mogu popraviti i prepraviti”, a sa svojim radovima to često i čini sa Splićankama koje ne zanima što drugi misle, nego je važno da su sebi lijepe. Mladi ljudi više naginju poznatim brendovima, više teže nekoj uniformiranosti. To je valjda normalno dok se formiraš, lakše ti je biti dio mase, a vidjela sam to i kod vlastitih kćeri. Kod starijih ljudi pak postoji neki strah, ustručavanje: ‘Pa, prestara sam za to, a tako mi je lijepa torba...”, sa žaljenjem kaže Aleksandra koja takve stavove smatra nepotrebnim. “Žene se moraju ohrabriti i shvatiti da je život samo jedan, pa barem izgledati možeš onako kako želiš jer na to možemo utjecati. Kad vidim ženu naše dobi koja vidi moj rad i nasmiješi se sa simpatijama, to je velika stvar. U godinama smo kad nas više-manje sve ljuti, a ozaren pogled vas vrati u djetinjstvo, u vrijeme maštanja”, naglašava.

“Zašto torba ne bi izgledala kao torba iz bajke o kakvoj smo sanjale kao klinke? S osam godina možeš biti star ako si sam postavljaš barijere i obratno, sa 80 možeš biti mlad, ako si ne postaviš tu barijeru”, smatra Aleksandra koja nema ambicija proširivati proizvodnju.

“Nisam veliki brend i to vjerojatno neću ni biti jer to znači komercijalizaciju koja uništava čar i originalnost. Na svemu što napravim piše Blutorium i po tome mogu biti prepoznatljiva, a ponajviše po tome što sam drugačija. Sve radim sama, kreiram, šivam, oslikavam, kad bih još nekog zaposlila, to više ne bi bilo to. Kad ljudi vide moje radove, uglavnom kažu: ‘Ajme, pa to je nešto sasvim posebno’. Moja najskuplja torba stoji 400 kuna što uistinu nije neki golem novac, ali je meni dovoljno i ne smatram da se moram obogatiti. Uživam radeći. Ponekad dobijem više komplimenata nego što prodam torbi, a to mi je jako važno jer su mi ti komplimenti poticaj. I to ne krijem.

Nakon toga ‘kist u usta’, iglu u ruke i idemo raditi...”, otkriva izvore svoje motivacije.

Iskreno priznaje kako je “gladna potvrde” vjerojatno i zbog poslova kojima se bavila u prošlosti. “Radila sam u marketingu i godinama se bavila grafičkim dizajnom. Često sam morala pristati i napraviti, iz egzistencijalnih razloga, i nešto iza čega nisam stajala. To je tako i to smo svi radili jer svijet tako funcionira, ali nakon toga ne bih dobila potvrdu što je svakom čovjeku važno. Potvrdu dobivam sada, komplimenti ‘dobro je’, ‘super je’ znače da je to to i daju mi snagu za dalje. Kroz svoje torbe i nakit dizajnerski se izražavam i

“Nikad nisam patila od snobovskog pristupa životu. Oduvijek sam imala svoj sustav vrijednosti, pa se tako ponašam u svim područjima života. Zbog toga mi i nije bio problem zakupiti mjesto i svake nedjelje biti tamo, bez obzira na vrijeme i situaciju. Uostalom, imam dosta iskustva s raznoraznih sajmova, surađivala sam i s turističkim zajednicama, prodavala na sajmovima otočkih proizvoda, organizirala sam i neke humanitarne prodajne akcije... Na Britancu sam godinama kupovala, a onda sam u jednom trenutku shvatila da bih mogla i sama ponuditi svoje proizvode jer sam vidjela da ima više umjetnika koji to rade. Tako je krenulo, a s obzirom na to da stanujem u neposrednoj blizini, tu se osjećam kao kod kuće”, dodaje Alaksandra koja tamo namjerava ostati dok je to ispunjava i ima interesa za njene proizvode, svjesna da nikad ne treba reći nikad.

“Nisam osoba od velikog filozofiranja. Volim konkretno raditi, ali puno razmišljam i znam da se treba čuvati velikih obećanja samome sebi. Treba strpljivo graditi put prema svojem cilju. Većinu svojih velikih želja uspjela sam ostvariti, a hoću li to uspjeti sa svojim torbama, ne znam i ne zamaram se. Važno mi je raditi ono u što vjerujem svjesna toga da se sve mijenja, da neke stvari ne možeš predvidjeti, a još manje na njih utjecati. Jedan pjesnik je davno rekao da ‘stalna na tom svijetu samo mijena jest’, a ja se s time duboko slažem, pa zbog toga i ne mogu predvidjeti što će biti u budućnosti. Ali ono što sasvim sigurno znam jest da će moja budućnost biti obojena - u plavo”, zaključuje Aleksandra Boman Višić.

93

Business & Lifestyle | B&L

prirodna kozmetika

PRIRODA I ZNANOST

u službi ljepote

SAN-10, Olival, Nikel, Orange&Green samo su neke od tvrtki koje se bave proizvodnjom prirodne kozmetike te prehrambenih pripravaka i dijetetske hrane čiji su proizvodi sve traženiji jer su kupci sigurni u njihovu kakvoću, ali i njihove prednosti

B&L | Business & Lifestyle

94

U

današnje vrijeme prirodna kozmetika postaje sve popularnija. Iako još ne postoji službeni pravilnik Europske unije koji bi određivao što se točno smije nazivati prirodnom kozmetikom, ipak postoje strukovni i stručni standardi poput COSMOS-a koji to reguliraju.

Prema tom standardu prirodna kozmetika su kozmetički proizvodi koji sadrže barem 95 posto prirodnih, nesintetskih sastojaka biljnog i životinjskog podrijetla i vodu. Na razini EU-a ipak postoje pravila o korištenju pojedinih takvih sastojaka i njihovog sigurnog doziranja. Uz to, postoje i određena pravila o tome kada i na koji način se ti proizvodi stavljaju na tržište.

TEKST: Sanja Plješa FOTO: PV fotoarhiv

Ivan Palijan, kreativni direktor tvrtke SAN-10 koja proizvodi prirodnu kozmetiku kaže kako svi intuitivno razumijemo da je za nas bolje ono što je prirodno od onoga napravljenog sintetski, ali nam razum signalizira da moramo biti oprezni glede namjene i doziranja

SAN prirodna kozmetika je izrađena prema pravilnicima i zakonima, testirana i sigurna, kaže Palijan takvih prirodnih sastojaka. “SAN prirodna kozmetika je stvorena spajanjem najboljeg od prirodnog svijeta i svijeta znanosti, pa su naši proizvodi izrađeni prema pravilnicima i zakonima, potpuno testirani i sigurni. Prirodna kozmetika općenito postaje sve popularnija jer kupci razumiju njene prednosti kao i korist prirodnih sastojaka za zdravlje ljudi. S druge pak strane, znanost nam omogućuje da napravimo sigurne, stabilne i visokokvalitetne proizvode, koji uz to imaju pristupačne cijene”, ističe Palijan. Dodaje kako se pod brendom SAN prirodna kozmetika proizvode preparati za njegu lica i kože, kao i oni za bebe. Svi se ti proizvodi distribuiraju u oko 1200 ljekarni u Hrvatskoj, a prodaju se i preko tvrtkina web shopa.

Sirovina mora imati certifikat Većinu sirovina za proizvodnju SAN-10 nabavlja od jednog velikog domaćeg distributera.

95

Business & Lifestyle | B&L

prirodna kozmetika

Ostvarila sam svoj san i matičnu mliječ ugradila u proizvode, ističe Mirjana Brlečić Svaka sirovina koja se koristi u proizvodnji te kozmetike, prema propisima EU-a, mora imati certifikat o podrijetlu i kemijsku analizu kako bi se dokazalo da odgovara kozmetičkim standardima. Palijan ističe kako se malim domaćim proizvođačima, nažalost, ne isplati raditi takva analiza pa njihove sirovine ne mogu koristiti u svojoj proizvodnji SAN prirodne kozmetike, iako bi to bilo na obostrano zadovoljstvo i korist. “Deseci različitih sastojaka koje koristimo u proizvodnji naših preparata dolaze iz svih krajeva svijeta”, dodaje Palijan.

Na upit kakav je interes kupaca za njihove proizvode, Palijan kaže da je uistinu velik. “Nije lako za svaki proizvod pronaći kupce s obzirom na to da naše tržište postaje sve siromašnije, a ljudi su

B&L | Business & Lifestyle

oprezni s novcem, čak i kada ga imaju. U nekim sredinama pak teško odustaju od starih navika i treba im vremena da steknu nove, a u nekim su otvoreni za sve novo. Hrvatska je mala zemlja i malo tržište, ali postoje velike razlike od regije do regije”, pojašnjava Palijan. Zbog ograničenog interesa u Hrvatskoj, širenje poslovanja u inozemstvo poslovni je cilj tvrtke, pa se tako njihovi proizvodi trenutačno prodaju u Mađarskoj, a u tijeku su dogovori o prodaji na jednom web shopu u Sloveniji. Postoji interes za njihove proizvode u zemljama u okruženju, ali u tvrtki traže pravog partnera koji bi ih, na tim tržištima, mogao zastupati na odgovarajući način.

“Stručnost je jedan od naših najvećih aduta u proizvodnji i osmišljavanju novih formula i proizvoda. Naš stručni tim, počevši od vlasnica Jagode i Jasne Ćerić, stalno se educira, one pohađaju edukacije u Hrvatskoj i u inozemstvu kako bismo bili u tijeku i s europskim zakonodavstvom, novim sastojcima na tržištu te mogućnostima njihove primjene. Osim toga, posjećujemo i sajmove u inozemstvu kako bismo vidjeli što se vani radi, koji su proizvodi u trendu, kakva je ponuda ambalaže i sastojaka”, rekao nam je Palijan napominjući kako se sve to radi i stoga što smo preuzeli zakonodavni okvir EU-a koji od proizvođača prirodne kozmetike zahtijeva visoke standarde proizvodnje i sigurnosti kozmetičkih proizvoda. No Palijan kaže kako mnogo tzv. proizvođača prirodne kozmetike ne poštuje te standarde, tako da postoje mnogi proizvodi koji se prodaju putem interneta, Facebooka ili na raznim sajmovima koji su, doduše, proizvedeni od 100 posto prirodnih sastojaka, ali nemaju nikakve certifikate sirovina ni provedene sigurnosne testove i dokumentaciju. “Razni melemi i kreme se prodaju kao čudotvorni, rješavaju svakakve probleme, a ništa od toga nije testirano niti je sukladno pravilima kojih se proizvođači moraju držati”, naglašava Palijan. Dodao je kako su proizvođači prave prirodne kozmetike svjesni da zbog toga cijela priča može izgledati kao nešto što se radi doma u loncu te da u takvoj proizvodnji nema stručnosti veće od one koju su imale naše bake te da nije riječ o proizvodima za široku potrošnju. Zato se pravi proizvođači prirodne kozmetike moraju nametnuti tržištu kako bi nastojali promijeniti poimanje javnosti o tim proizvodima.

96

Kvaliteta na prvom mjestu Jedan od vrhunskih brendova prirodne kozmetike zasigurno je Nikel. Njegova vlasnica i inovatorica Mirjana Brlečić nedavno je ostvarila svoj životni san i napravila kolekciju Nikel Privé koju čine serum, eliksir i krema, čiji se učinak dopunjuje dajući odlične rezultate već nakon nekoliko dana. Na lice, vrat i dekolte prvo se nanosi serum, zatim eliksir i na kraju krema. “Naziv Privé izabrala sam u skladu s trendom, ali je na neki način i kruna moga rada. Ostvarila sam svoj san i matičnu mliječ ugradila u proizvode. Nekoliko dana nakon uporabe proizvoda koža postaje nevjerojatno glatka, sjajna, hidrirana i izglađena”, kaže Mirjana Brlečić koja je za taj proizvod već dobila osam svjetskih zlata, a u Londonu dvostruko zlato za Internacionalni izum godine.

I Olival je poznata tvrtka koja proizvodi prirodnu kozmetiku, a lani je obilježila 23 godine poslovanja. U zadnje tri godine Olival

Iznimno mi drago da su strani trgovački lanci prepoznali hrvatske proizvode i njihovu kvalitetu, naglašava Pojatina bilježi neprekidan rast prihoda od 35 posto, a nit vodilja u svim godinama proizvodnje preparata prirodne kozmetike je prije svega kvaliteta proizvoda, stabilnost u poslovanju, cijene prilagođene tržištu i neprekidno reinvestiranje. “Jedna od vrlo važnih karika u poslovanju Olivala je izvoz koji stalno raste, pa mi je stoga iznimno drago da su strani trgovački lanci prepoznali hrvatske proizvode

i njihovu kvalitetu. Važna nam je dostupnost naših proizvoda što širem krugu potrošača i zato uvijek prilagođavamo njihovu cijenu standardu naših kupaca”, rekao je Marijan Pojatina, direktor Olivala.

Nakon karijere na projektima vezanima uz mlade, Danijela Balikić odlučila je pokrenuti tvrtku specijaliziranu za proizvodnju dodataka prehrani, pa je tako nastala tvrtka Orange&Green. Ta je tvrtka registrirana za istraživanje i razvoj, proizvodnju homogeniziranih prehrambenih pripravaka i dijetetske hrane te hrane za kućne ljubimce. Nakon nekoliko godina istraživanja, početkom 2016. otvoren je laboratorij za istraživanje i razvoj u Marijancima pored Osijeka. U sklopu proizvodnje Orange&Greena nalazi se sedam osnovnih proizvoda za jačanje imuniteta i detoksikaciju za ljude i kućne ljubimce.

Među njima se posebice ističe proizvod My Capps, spoj aplikacije i dodataka prehrani. Naime, My Capps je prva aplikacija u svijetu koja se prilagođava svakom kupcu. Na osnovi određenih parametara, primjerice, krvne slike ili zdravstvenih navika svakom se potrošaču prilagođava dnevna doza prirodnih vitamina i minerala. Važno je napomenuti kako će dostava tog proizvoda biti besplatna, kao i preuzimanje i korištenje aplikacije na pametnim uređajima.

97

Business & Lifestyle | B&L

može i po narudžbi

OPORAVKOM TRŽIŠTA

lakše se diše Zadnjih godina, u uvjetima relativno stabilnog tržišta, ponovno ostvarujemo rast prihoda svake godine, širimo tržište i zapošljavamo ljude, kaže Ćosić, dodajući kako bi se o problemima hrvatskih poduzetnika mogla napisati knjiga koja bi bila deblja od Rata i mira

J

ako puno ljudi sanja kako će uploviti u svijet poduzetništva pokretanjem vlastitog biznisa.

Mnogo ih sanja, no malobrojni to i učine jer poduzetništvo je način života i razmišljanja, životna filozofija. Jedan od onih koji je odlučio poznati teren običnog posla zamijeniti vlastitom tvrtkom je direktor i vlasnik poduzeća DinSar Boris Ćosić koji je 20 godina radio kao novinar, urednik i direktor u Sportskim novostima da bi nakon toga odlučio biti sam svoj gazda.

TEKST: Ilijana Grgić FOTO: PV fotoarhiv

“Startali smo tek s nekoliko šivaćih strojeva i polako razvijali mrežu kupaca. Bili smo usmjereni na marketinške proizvode kao što su pregače, majice, košulje, prsluci, jakne, kuhinjske krpe, rukavice i slične artikle koje naše kompanije koriste za promociju vlastitih proizvoda. S vremenom se pokazala potreba za tiskom i štikom, pa smo kupnjom strojeva i opreme zaokružili proizvodni proces, što je bio temelj za nadgradnju i razvoj tvrtke”, kaže Ćosić te dodaje kako su radili u dva iznajmljena objekta, pa se nametala potreba za izgradnjom vlastite hale koju su doveli u funkciju 2008. godine upravo pred početak najtežih kriznih godina u Hrvatskoj.

“Te fatalne godine, kada je netko u državi ugasio svjetlo i kada su zamrle sve poslovne aktivnosti, pogotovo marketinške, te bez mogućnosti da se predvide takve turbulencije na tržištu i bez vlastite krivnje, izgubili smo mnoge poslove. Bile su to četiri mučne godine u kojima je valjalo sačuvati živu glavu. Srećom, preživjeli smo, naravno s posljedicama,

B&L | Business & Lifestyle

pa zadnjih godina, u uvjetima relativno stabilnog tržišta, ponovo ostvarujemo rast prihoda svake godine, širimo tržište i zapošljavamo ljude”, kaže Ćosić ističući kako je za opstanak na našem tržištu potrebno zaboraviti većinu onoga što se uči na ekonomskim fakultetima i o ekonomskim postulatima kakvi bi trebali vladati.

“Bitno je prilagoditi se specifičnostima našeg tržišta koje je nesigurno, na kojem nema zaštite vjerovnika, na kojem država nije saveznik već neprijatelj, na kojem ne pobjeđuju najbolji nego najpodobniji. Teško je posložiti taj devijantni mentalni sklop, ali s vremenom se čovjek navikne”, kaže Damir dodajući kako bi se o problemima hrvatskih poduzetnika mogla napisati knjiga deblja od Rata i mira.

Još jednu 2008. godinu bojim se da ne bismo preživjeli, ni mi niti velik dio hrvatskih proizvođača, smatra Ćosić Želimo rasti iz godine u godinu Njihovi su bazni proizvodi tekstilni marketinški artikli. Prednost je to što se izrađuju prema narudžbi, pa nema skladišta ni gomilanja robe. Pokrili su veliki dio tržišta u HoReCa programu, a razvijaju i tržište sportskih artikala. Dugi niz godina kompletno opremaju

98

Hrvatsku rukometnu reprezentaciju i brojne sportske klubove. Kako se oporavlja tržište, tako i oni lakše dišu.

“Istina je i to da se osjete poboljšanja, prije svega uvjetovana intervencijom europskih fondova. Natječaji koji se financiraju iz tih fondova su znatno transparentniji, bez mogućnosti ‘muljanja’, a to je nama zdravim poduzećima od izuzetne važnosti. Snažna nam je razvojna injekcija i sufinanciranje tehnologije, tako da možemo slijediti tehnološke inovacije u svijetu, što nas čini konkurentnim.

Ali kako opečeni puše i na hladno, s velikim oprezom osluškujemo i predviđamo posljedice koje će nastati potresom Agrokora i koliko će on uzdrmati ovo trusno hrvatsko tržišno tlo”, kaže Ćosić ističući kako im se poslovni plan bazira na rastu od 10 do 15 posto godišnje, za što postoje uvjeti i mogućnosti. Naglašava kako za to imaju i dovoljno kapaciteta i najsuvremeniju tehnologiju te educiranu, uigranu i motiviranu radnu ekipu. Trenutačno u tvrtki radi 12 zaposlenih, ali potrebe za radnicima su stalne. I ovog hrvatskog poduzetnika muči nedostatak radne snage, te mu je teško shvatiti kako nema zainteresiranih za posao iako su uvjeti rada koje nude na europskoj razini počevši od poštivanja rokova pa do ispunjavanja obveza. Unatoč svim preprekama koje nosi poslovanje na hrvatskom tržištu, u ovoj tvrtki smatraju kako imaju jako dobre perspektive za daljnji razvoj.

“Zaposlili smo stručne mlade ljude koji prate svjetske trendove. Želimo i dalje zapošljavati i razvijati se, samo da bude mira na hrvatskom tržištu. Još jednu 2008. godinu bojim se da ne bismo preživjeli, ni mi niti velik dio hrvatskih proizvođača”, smatra Ćosić napominjući kako planira proširiti svoje poslovanje na zemlje u okruženju.

Volim putovati!

Upoznajte Europu!

Otputujte na jednom od direktnih međunarodnih letova iz Zagreba za: Stocholm, Oslo, Helsinki, Bukureťt, Milano, Prag, Sankt Peterburg, Atenu ili Barcelonu!

m.croatiaairlines.hr , +385 1 6676 555, 072 500 505

croatiaairlines.hr

Moja aviokompanija.

LJUBAV NA PRVI UGRIZ S dmBio. Otkrijte što dmBio čini posebnim.

Dobar tek!

29,90 kn 180 g (1 kg / 166,11 kn)

41,90 kn 500 ml (1 l / 83,80 kn)

23,90 kn 120 g (1 kg / 199,17 kn)

www.dm.hr

www.facebook.com/dm.Hrvatska.hr