11
Folklorni ansambl Petrinjčica Petrinja 1982. – 1998. – 2012.
F
olklor (engleski folklore) je kulturna baština jednog naroda, koja se tradicijom, od generacije do generacije, sačuvala u vjerovanjima i praznovjerju, mitovima, pjesmama, pričama i poslovima, običajima, igrama, glazbi i plesu, likovnoj umjetnosti i nošnjama. Folklor, u najširem smislu, odražava temperament i stvaralačku snagu naroda kao cjeline, u okviru kojeg pojedinac u svom stvaranju ostaje anoniman. Glazbeni folklor je glazba koju stvara narod, odnosno anonimni pojedinac iz naroda. Prenosi se usmenom predajom, a oblikuje se u stalnoj evoluciji, pri čemu su bitne okolnosti: kontinuitet, variranje i selekcija. U današnjim očuvanim oblicima narodne glazbe sačuvali su se tragovi najstarijeg načina pjevanja i sviranja iz prošlosti. Postoji vokalna (pjevanje) i instrumentalna (sviranje) narodna glazba. Često se obje vrste združe pa nastaje pjevanje uz glazbenu pratnju pa i ples. Folklorna kulturna tradicija njegovala se i u našem gradu od davnina, od postanka Petrinje, no imala je svoje posebnosti na koje bih upozorio u ovom uvodu namijenjenom Folklornom ansamblu Petrinjčica Petrinja koji ove godine obilježava tridesetu obljetnicu postojanja. Naglašavam da postojanje ovog kulturno-umjetničkog društva, njegova obilježja i način rada znatno se razlikuje od ostale kulturne tradicije njegovane u našem gradu. Vokalna i instrumentalna glazbena tradicija ponajprije je u Petrinji njegovana kroz pučke božićne i svjetovne pjesme uvjetno zvane „petrinjske pjesme“. Spominjem Na salašu, Marija se majka trudi, Kakva je to svetlost ili Vijala se bijela loza vinova, Oj petrinjsko ravno polje, Oj, petrinjske uske staze. Ove su pjesme pjevane u različitim zgodama (berbe, kolinja, svadbe, imendani) i u svim petrinjskim društvenim slojevima (širokom puku, intelektualnim sredinama, obrtničkim krugovima).