Čuvaj svoju tajnu IVAN
POSAVEC
Čuvaj svoju tajnu IVAN
POSAVEC
31. 10. 2013. – 23. 11. 2013.
‘’Fotografije nisu nevine. One utječu...i izdaju ono što je skriveno ispod kože..One ne samo da pletu linije i mreže, već tkuju zavjere i bacaju uroke...One su dojmljivi materijal koji priziva duhove.’’ -- Hervé Guibert, The Ghost Image Kada su Ivana Posavca pitali što je za njega dobra fotografija, nije dao jednoznačan i konačan odgovor. Naravno da nije. Prije je to pitanje pokrenulo druga pitanja, otvorilo moguće odgovore, izazvalo bijeg od definicija i objašnjavanja. Utočište je u svakom pokušaju odgovaranja bilo obraćanje fotografiji kroz unutrašnju neobjašnjivost, uvjetovanost, ali i razložnost fotografskog čina. Iz tog razloga još je teže upustiti se u to neizrecivo, ne dati se uvući u zamku opisa, ‘dvostrukosti jezika’, ponavljanja onog što je očito već pokazati i ukazati na potencijalno skriveno, uzvratiti pogled. Čuvaj svoju tajnu čine nizovi inačica fotografskih serija dnevničkog karaktera koje načinju i otvaraju prostore osobnog, intimnog, autobiografskog i autoreferencijalnog. Međutim, bez definiranog ispovjednog tona, intima se ne razotkriva niti ogoljuje, ona ostaje i dalje skrivena, nevidljiva oku drugih. Izostao je prepoznatljivi i možda očekujući Posavčev kritički (pseudo)dokumentaristički komentar društvene stvarnosti koja ga okružuje, a ukazao se elementaran fotografski govor predmetnog svijeta, urbanih isječaka, gotovo u potpunosti lišen ljudske figure ili kad je i prisutna ona nije središnji fokus interesa. Za Ivana Posavca ishodište i početak nastajanja ovih fotografija kreće s osobnim iskustvom digitalne fotografije, susretom s drugačijim mogućnostima i izazovima koje postavljaju digitalni procesi u stvaranju slike. Sloboda i brzina kretanja i okidanja omogućuje drugačija formiranja viđenja i u ovom kontekstu, samo za naivnog promatrača, tek naizgled slučajne bilješke fragmenata svakodnevice, svjetlosnih senzacija i apstraktnih struktura. Pri tom, Posavec razotkriva i transformira svakodnevno ukazujući na instrumentarij uspostavljenih međuodnosa i povezanosti ljudi i predmeta razumljivim i vidljivima strukturama i uzorcima potvrđujući da se ‘’...u tajnoj topografiji naših života otkriva da su one, te slučajne stvari, s nama iz razloga koji tek kasnije mogu, ali i ne moraju, potvrditi svoju dublju zakonitost. Slučajnosti su, čini se, privučene našim osobnim magnetskim poljem ...”1 U tim fotografijama je i istina o Posavčevom bijegu od fotografske rutine, supostavljanja sebe spram društva koje očekuje i valorizira, društva koje stvara nepotrebna značenja, čitanja, estetizirajuće viškove.
1 Preuzeto iz: Ugrešić Dubravka (2002), Muzej bezuvjetne predaje, Konzor, Zagreb i Samizdat B-92, Beograd, 184.str.
2 Foucault Michel. Misao, osjećaj (http://www.matica. hr/kolo/292/Misao,%20 osje%C4%87aj/(15.10.2013.) 3 Michael Fried je američki povjesničar umjetnosti i kritičar modernizma, profesor na John Hopkins University, Blatimore, Maryland; autor publikacije o suvremenoj fotografiji ‘’Why Photography Matters as Art as Never Before (London and New Haven 2008.) 4 Preuzeto iz: Ugrešić Dubravka (2002), Muzej bezuvjetne predaje, Konzor, Zagreb i Samizdat B-92, Beograd, 45. str.
U njima je ambivalentnost Posavčevih eksperimenata s uvjerenjima i zabludama promatrača o fotografiji kao mediju koji prikazuje i prenosi stvarnost. Svaka od tih fotografija postaje otvoreni eksperiment s našim senzornim i mentalnim iskustvom. One nisu zatvoreni i fiksni radovi, već omogućuju nebrojene opcije tijekom procesa gledanja, kontakta, ispreplitanja vlastitog iskustva s autorovim. One svjesno izostavljaju ono što je tajna, prisutnost i identitet osoba u trenutku snimanja, anulirajući okularnu funkciju fotografije ali i izbjegavajući opterećenje mogućom metaforom pogleda. Indeksne točke fotografija očituju se u našem poistovjećivanju i dijeljenju iskustva koje nije naše, a da to isto iskustvo nije direktno obuhvaćeno samim fotografskim kadrom. Bivamo uhvaćeni u Posavčev životni narativ, materijaliziran u nelinearnom toku fotografske serije kao što je i sam tijek i ritam pamćenja i zaborava, nevažnog i važnog. U tome prepoznajem sličnosti fotografskih senzibiliteta na koje ukazuje Foucaultov komentar fotografija Duanea Michalsa: ‘’...Obrnut proces sastoji se u fotografiranju nevidljivog: ektoplazme, siluete koje okrznu onostrano, anđeli koji zbog odnosa sa ženama gube krila, duše u obliku prozirnih tijela koja se podižu i polagano se otimaju od razodjevenih spavača smrti — sve te figure što opsjedaju fotografije Duanea Michalsa ne odnose se na neko vjerovanje, već na ironiju: tko je ono mislio da fotografija pokazuje to što treba vidjeti? Neke kompozicije sparuju nestanak vidljivog i pojavu nevidljivog...”2 Prema Michaelu Friedu3, fotografska praksa je doživjela preokret kasnih 70-ih i 80-ih godina kad su se fotografije u velikim dimenzijama preselile na zidove galerija i muzeja. Tada je uspostavljena sasvim nova veza između fotografije i promatrača te je fotografija dobila novi umjetnički predznak koji do tada nije imala. Fotografija je time naslijedila problematiku izravnog gledanja, nužnog uspostavljanja međuodnosa i iščitavanja sa svim specifičnostima mogućeg diskursa između fotografa – fotografije – promatrača. Premda smatram da iskustvo gledanja Posavčevih fotografija na zidu muzeja ili galerije nije složenije, ugodnije ili uzbudljivije od onog u intimnoj atmosferi privatnog prostora, njihova fiksiranost na zidove galerije pojačava svijest o njihovoj ‘predmetnosti’, pojačava njihovu izravnost i samosvojnost kao umjetničkih objekata. Zelena gumica na travi, ritam bijelih jastuka i svjetlost neonske reklame postaju osobne činjenice i moćni instrumenti. One se tada i u tom kontekstu, prema riječima Dubravke Ugrešić, ostvaruju kao naša mjera svijeta, beskrajnog i nesavladivog svijeta svedenog na kvadratiće.4
IVAN POSAVEC je rođen je 1951. u Dužici pokraj Siska. Godine 1969. dolazi na studij veterine u Zagreb, koji prekida 1974. kao apsolvent, da bi se posvetio fotografiji. Diplomira 1980. filmsko snimanje u klasi prof. Nikole Tanhofera na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu, a 1984. magistrira fotografiju kod prof. Dragoljuba Kažića na Akademiji primenjenih umetnosti u Beogradu. Radove su mu otkupili Muzej suvremene umjetnosti i Muzej za umjetnost i obrt u Zagrebu te Muzej moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Dobitnik je nagrade «Tošo Dabac» 1992., a 2003. Nagrade grada Zagreba te još pedesetak drugih nagrada. S kolegom Mijom Vesovićem 1979. osniva grupu MO. Član je ULUPUH-a, a već trideset godina bavi se novinskom fotografijom. SAMOSTALNE IZLOŽBE (IZBOR) 2013. Lice obasjano mjesečinom, CVU Batana (Rovinj photodays), Rovinj 2013. ‘’Zagreb, volim te’’ Tomislava Gotovca u kadru Ivana Posavca, Radnička galerija, Zagreb 2012. Panorame, Galerija Academia Moderna, Zagreb 2009. IVAN POSAVEC fotografije, Galerija Waldinger, Osijek 2008. Portreti, Galerija Krsto Hegedušić, Petrinja 2007. Panorame, Galerija Lang, Samobor 2006. Radnici, Galerija Prica, Samobor 2006. Pozdrav iz Dužice, Galerija Meandar medija, Zagreb 2005. Ivan Posavec, Galerija Klovićevi dvori – Kula Lotršćak, Zagreb 2004. Polaroidi, Galerija Miroslav Kraljević, Zagreb 2003. POSAVEC fotografije, Galerija umjetnina, Split 2002. POSAVEC fotografije ’71-’02, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb 1994. Izložba ratne fotografije, Sveučilište, Klagenfurt, Austrija 1992. Tragovi rata - za slobodu, Galerija Nova, Zagreb (izložba je tijekom iste godine postavljana u Varaždinu, Poreču, Pazinu, Labinu, Rovinju, Allesandriji i Ridlingenu) 1991. Ivan Posavec, Galerija Spot, Zagreb 1988. Ivan Posavec, Galerija PM, Zagreb 1987. Ivan Posavec, Galerija Re, Labin 1986. Ivan Posavec, Dom kulture, Novo Mesto, Slovenija 1985. POSAVEC, CEFFT Galerije grada Zagreba, Zagreb 1984. POSAVEC, Floating Gallery, Winnipeg, Kanada 1980. Ivan Posavec, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb 1976. Ivan Posavec, Tehnički muzej, Zagreb / Galerija Foto saveza Jugoslavije, Beograd
GRUPNE IZLOŽBE (IZBOR) 2013. Nulta točka značenja. Nefunkcionalna, neprikazivačka, elementarna, eksperimentalna i konceptualna fotografija u Hrvatskoj. Camera Austria, Graz 2011. Nulta točka značenja. Nefunkcionalna, neprikazivačka, elementarna, eksperimentalna i konceptualna fotografija u Hrvatskoj. Umjetnički paviljon, Zagreb 2012. Suvremena hrvatska fotografija, Muzej Normandije Caen 2012. MSU Istra – Galerija Antunu Motika, Pula 2011. Snap shot: Grad. Klovićevi dvori, Zagreb 2006. Retorika praznine na fotografijama iz zbirke MMSU, MMSU, Rijeka 2006. Skriveno blago Muzeja za umjetnost i obrt, MUO, Zagreb 2005. Preko 7 mora i 7 gora, Hrvatska fotografija’05, Umjetnički paviljon, Zagreb 2005. Pejsaž u suvremenoj likovnoj umjetnosti i kulturi između fetiša i ideologije, 34. Splitski salon, Split 2004. The Balkans - a crossroad to the future, Arte Fiera Bologna 2003. Krv i med budućnost je na Balkanu, Klosterneuburg, Sammlung Essl, Beč, Austrija 1993. Hrvatska fotografija od tisuću devetsto pedesete do danas, MSU, Zagreb 1992. DANAS desetljeće naslovne stranice, ULUPUH, Zagreb 1989. Contemporary Yugoslav photography, Cornell University, Ithaca, SAD 1988. 5. trienale jugoslovenske fotografije, Cankarjev dom, Ljubljana, Slovenia 1985. Some aspects of Yugoslav contemporary photography, Open Eye Gallery, Liverpool 1983. Aspekte der zeitgenoessischen jugoslawischen Fotografie, Fotogalerie im forum stadtpark, Graz, Austrija
IVAN POSAVEC Čuvaj svoju tajnu 31. 10. 2013. – 23. 11. 2013. Gradska galerija Striegl/www.galerija-striegl.hr S.i A. Radića 6, Sisak +385 44 522 255, +385 44 522 256 Za izdavača: Zoran Burojević Urednica kataloga: Alma Trauber Tekst predgovora: Alma Trauber Kustosica izložbe: Alma Trauber Oblikovanje i grafička priprema: Mosler dizajn, Petrinja Tisak: Manika, Petrinja Naklada: 150 komada ISBN 978-953-7517-06-9 CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 859213 Sve fotografije su vlasništvo autora, ink-jet print na papiru Sponzor izložbe: Manika, Petrinja Izložbu je sufinanciralo Ministartsvo kulture Republike Hrvatske