Page 1

0 3 j ro

n e Jes

B

. 4 1 20

Vjerovati Bogu

za veće stvari

ÄŒasopis za praktiÄ?nog pentekostalnog pastora


Vjerovati Bogu za veće stvari

Uvodna riječc

T

eško da se mogu sjetiti veće koncentracije loših vijesti od ove kojima smo svjedoci posljednjih nekoliko mjeseci, pa čak i godina, kako u domaćim tako i u svjetskim okvirima. Epidemija ebole je mnogo gora nego što službene brojke pokazuju i izmiče kontroli, upozorio je vodeći američki stručnjak Tom Frieden, direktor Centra za kontrolu bolesti i prevenciju. Nedavno je ipak postignuto primirje između Izraela i Hamasa nakon još jednog perpetuirajućeg sukoba, u kojem je stradalo oko dvije tisuće ljudi, pretežito civila - među kojima veliki broj djece. Rat na istoku Ukrajne je daleko od završetka. Svakodnevno slušamo vijesti o prognanima i poginulima. Tragedija izazvana rušenjem malezijskog zrakoplova samo je jedna od stravičnih izvještaja koje putem medija svakodnevno primamo. Ruski predsjednik, koji svesrdno i svim sredstvima podržava jednu od zaraćenih strana, je, nebitno o kontekstu i prigodi, podsjetio da je Rusija i dalje atomska supersila. Kako god bilo, takve izjave se ne daju bez razloga, čak iako su samo dio huškačke retorike, u funkciji podizanja morala ili čisti blef. Borci takozvane Islamske države Iraka i Levanta (ISIL) siju strah i trepet na zauzetim područjima ne ostavljajući domicijalnom stanovništvu nikakvu alternativu - progonstvo, ako su dovoljno sretni da uteknu na vrijeme, islam (njihova sunitska verzija) ili smrt. Stravično divljaštvo bez trunke ljudskosti i samilosti (o običajima ratovanja i poštivanju međunarodnih zakona da i ne govorim) - javna pogubljenja zarobljenika strijeljanjem ili dekapitacijom - koje se zatim ponosno prikazuju na internetu, nezapamćena još su od nekih drevnih, mračnih, vremena. Ekonomska situacija u našoj zemlji nikad nije bila gora. Ljudi svakodnevno ostaju bez posla, a njihove obitelji bez hrane, životnih potrepština i perspektive. Nedavne poplave su nakratko senzibilizirale i mobilizirale mnoge naše sugrađane koji su se požrtvovno, neki javno, a neki nezapaženo, pridružili akcijama prikupljanja i slanja pomoći i ponovne obnove poplavljenih područja. Skoro svakodnevno saznajem o pastorima i njihovim suprugama i djeci koji se bore s teškim neizlječivim bolestima. O kršćanima koji predano i vjerno služe Bogu, a ipak bivaju pogođeni nevoljama, patnjama, tragedijama, progonstvom, zlom i preuranjenom smrću. Njihovo psihofizičko stanje je za sve nas nespoznatljivo i neopisivo. Trebamo li stajati sa strane, moliti se i čekati Isusov povratak (znaci vremena zadnjih dvije tisuće godina kažu da bi se to moglo uskoro dogoditi iako nitko nikada neće znati kada točno) ili možemo nešto promijeniti? Trebamo li pustiti da ovaj svijet implodira od težine svojih zločina ili ga pokušati popraviti prema molitvenom programu i proglasu: "Dođi

kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja, kako na nebu, tako i na zemlji!" (Matej 6,10). Upravo to je Isus činio. On je "obilazio svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše" (Matej 4,23-24). Na koji način kršćani trebaju reagirati u ova teška vremena? Prvo, kršćani se ne trebaju bojati kad čuju bilo kakvu lošu vijest (iako svi znamo da je to lakše reći nego učiniti). Bog se ne boji. Ne trebamo niti mi. Što god da se događa ili će se događati, bilo daleko ili blizu, moramo isključiti strah. Strah dolazi od đavla. "Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi. Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi" (1. Ivanova 4,18-19). Drugo, trebamo se pouzdati u Božju dobrotu. On će nas izbaviti iz svake kušnje. Isus nikada i nikoga tko mu je došao po pomoć nije odbio. Svatko tko mu je prišao bio je iscijeljen. Svatko. S kušnjom će nam dati i sretan ishod (1. Korinćanima 10,13). "Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama...Znamo pak, da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani" (Rimljanima 8,18 i 28). I treće, ne smijemo biti ravnodušni. "Ravnodušnost je", riječima Elie Wiesela, "neobično i neprirodno stanje u kojem je nejasna granica između svjetla i tame, sumraka i zore, zločina i kazne, okrutnosti i suosjećanja, dobra i zla." Povedimo se za Isusovim primjerom. Ne ostavljajmo ovaj svijet u tami već radimo na njegovoj obnovi, bez obzira hoće li se Gospodar vratiti uvečer, usred noći ili u zoru. Kad su slavnog evangelizatora pitali što bi učinio kad bi saznao da Isus dolazi noćas, jednostavno im je odgovorio: "Posadio bih stablo." Borimo se protiv straha, patnje, boli i nepravde. Ne možemo spasiti sve ljude ili ispraviti sve loše situacije odjednom. Idemo jednog po jednog. Budno gledajući i osluškujući vijesti koje će nam stizati, završavam prigodnim pitanjem Noama Chomskog: "Možemo li se nekako probuditi iz noćne more prije nego što nas posve proguta, zajedno sa svime što nas okružuje, te svijetu podariti barem onoliko mira, pravde i nade koliko nam je trenutačno dostupno s obzirom na naše mogućnosti i snagu volje." Kao kršćanin samo mogu prisnažiti: "Možemo! U to nema ama baš nikakve sumnje."

  Goran Punda, glavni i odgovorni urednik Duhovnog vrela.

BROJ 30 | Ljeto 2014., godina IX.

Izdaje Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj, 10 000 Zagreb, Kosirnikova 76 - HR "Izvori", Kršćanski nakladni zavod, Cvjetkova 32, Osijek Za izdavača | mr. Damir Špoljarić Glavni urednik | Goran Punda Urednički kolegij | Damir Špoljarić, Danijel Berković, Goran Punda

Adresa uredništva | Kosirnikova 76, Zagreb, HR Prijevod | Goran Punda i Ivana Radan Punda Tel/fax | [+385] [0]1 3700 966 Lektura | Antonija Kovačević Žiroračun | 2484008-1102587701 Grafičko oblikovanje | Andreja Mil E-mail | tajnistvo@epc.hr Tisak | Grafing, Zagreb

Izabrani članci i grafička rješenja preuzeti su i prilagođeni iz Enrichment Journala - © General Council of the Assemblies of God, USA. Korišteno s dopuštenjem. Sva prava pridržana. © Life Publishers International. Sva prava pridržana.

2 Duhovno vrelo


Jesen 2014. / Vjerovati Bogu za veće stvari / Broj 30

04 04

L. ALTON GARRISON

VJERUJUĆI BOGU ZA OSNAŽENJE DUHOM Jesu li vjernici u crkvi prestali tražiti osnaženje Duhom zbog našeg propusta da im omogućimo pristup? Kao Kristovi sljedbenici možemo iskusiti uistinu stvarnu prisutnost i silu koja nadilazi ljudske kapacitete.

10

MARK WOOTTON

10

SERIJA CJELOVITI PENTEKOSTALAC Uvidi iz jamstvenog pologa (Treći dio) Krštenje Svetim Duhom je nebeski depozit – osnaživanje da vršimo djelo Kraljevstva.

13

ROBERT P. MENZIES

PENTEKOST: Ova priča je naša priča Pentekostalci čitaju obećanja dana na Pentekost u Petrovom citiranju proroka Joela kao model za misiju današnje crkve.

19

JEFFREY W. DOVE

22

JAMES T. BRADFORD

27

H. MAURICE LEDNICKY POZIV NA SPASENJE: POVLAČENJE MREŽE

30

DOUG CLAY

34

H. MAURICE LEDNICKY OBNOVA ODNOSA

39

GLENN REYNOLDS

40

MARCIA LEDNICKY

UISTINU VAŽNO ČUDO Čudo koje Bog želi sa svoje uzvišene pozicije u beskrajnim prostranstvima vječnosti.

19

VJEROVATI BOGU ZA VODSTVO U ISUSOVOM STILU Osobna duhovnost i javno vodstvo moraju ići ruku pod ruku. Planirajte poziv na spasenje kao dio propovjedi i dopustite da Sveti Duh koristi vašu kreativnost.

VJEROVATI BOGU ZA PROROČKI RELEVANTNU CRKVU Istina iz Svetog Pisma će uvijek poduprti proročku relevantnost. Plan koji je Bog namijenio čovjeku je sve u vezi s odnosom.

POTICAJ PRIJE DRAGOVOLJNOG PRILOGA Sjetva i žetva SERIJA ADAMOVO REBRO Stav je više od osobnosti (Drugi dio) Svakodnevno izaberite pozitivan duhovni stav živeći u svjetlu Njegove milosti i hodajući u Duhu.

22 Jesen 2014. 3


Vjerovati Bogu za veće stvari

4 Duhovno vrelo


VJERUJUĆI BOGU za

osnaženje

DUHOM

Prestaju li vjernici u crkvi tražiti osnaženje Duhom zbog našeg propusta da im uopće omogućimo pristup? L. ALTON GARRISON

M

i težimo za neuobičajenim iskustvima. Odražavamo svoju strast za životom iznad uobičajenog i svakodnevnog, preko potrage za uspješnom karijerom, prioriteta u zabavi, sve do očekivanja koja imamo kad zajedno slavimo Boga. Čini se da je ova generacija preokupirana paranormalnim. Od filmova - preko knjiga i stripova po kojima su ti filmovi nastali - superheroji i ostali likovi iz nadprirodnih dimenzija privlače pažnju milijuna ljudi. Zašto? Vjerujem da oni razumiju i podcrtavaju životnu istinu - da postoji stvarnost izvan materijalnog svijeta - i da u svemiru djeluje neka viša sila. Razmislite na trenutak koliko je crkva privilegirana. Kao Kristovi sljedbenici mi možemo imati iskustvo stvarne prisutnosti i sile koja nadilazi ljudske mogućnosti. Mi možemo biti osnaženi Duhom.

Primarna svrha osnaženja Duhom je nositi transformirajuću Božju misiju među izgubljene. Uz izazove s kojima se danas suočava crkva, pokušati proizvesti promjenu u životima ljudi koristeći se samo vlastitom ingenioznošću, intelektom i ljudskim naporom, potpuno je besmisleno. Bog nas nije prepustio tim besplodnim resursima. Mi imamo pristup sili Duha. On nas u cijelosti oprema i ohrabruje kako bi naš izgubljeni svijet suočili s nadom evanđelja.

POLUVREMENI PENTEKOSTALCI Nažalost, izgleda da su vjernici iz mnogih dijelova crkve ili odbacili osnaženje Duhom ili ga nikada nisu niti imali. Bojim se da kada bi se Sveti Duh u potpunosti povukao iz crkve, mnogi elementi crkvenog djelovanja bi se nastavili kao da se ništa nije dogodilo.

Jesen 2014. 5


Vjerovati Bogu za veće stvari Koja travestija od onog što bi svaka crkva morala biti. I može li to biti istina i u našim vlastitim životima? Obavljaju li mnogi od nas u dijelovima našeg poziva i službe dan za danom takve "kršćanske" aktivnosti koje u sebi nemaju Božji dodir? Bez tog dodira, koji se najsnažnije očituje kroz ispunjenje i utjecaj Duha, vjernici sputavaju svoje sudjelovanje u velikom nalogu. A. W. Tozer je Kristovom sljedbeniku koji je jedva čekao da počne služiti Kraljevstvu ponudio ovo protuintuitivno objašnjenje: "Popularna teza da je prvotna zadaća crkve proširiti evanđelje do svih krajeva Zemlje je pogrešna. Njena prvotna zadaća je biti duhovno dostojna da ga može širiti. [naglasak njegov]. Naš je Gospod rekao: "Idite", ali je također i rekao: "Čekajte", a čekanje dolazi prije odlaska. Da su učenici otišli prije dana Pentekosta, to bi bila duhovna katastrofa nesagledivih razmjera."1 Na takve crkve koje su pomutile izvornu misiju danu od Gospoda vjerujem da se odnosi upozorenje koje je dano po proroku Jeremiji: "Jer dva zla narod moj učini: ostavi mene,Izvor vode žive,te iskopa sebi kladence, kladence ispucane što vode držati ne mogu" ( Jeremija 2,13). Takve crkve posjeduju obličje pobožnosti, ali se odriču sile u svom djelomičnom nasljedovanju vodstva Svetog Duha i njegove sile. Te su crkve same odsjekle pristup izvoru žive vode i posljedično tomu nemaju čime ispuniti svoje spremnike. Ono što ostaje je prazna ljuštura, jadna prazna teološka ljuska. Te su crkve - onda kada je to prikladno, kad je sigurno, kad je društveno prihvatljivo - ponekad pentekostalne. Zamijenile su svetost za publicitet; u svojoj potrazi za ritualima zaboravile su pravednost; zadobile su oblik religije, a žrtvovale su silu Duha. Poluvremeni pentekostalci su kršćani koji jako drže do održavanja postojećeg stanja, a imaju slabi utjecaj. Hvale se velikim autoritetom, ali ih prvi neprijateljski napad razbije. Poznaju sva svoja biblijska prava, ali priznaju samo nekolicinu svojih odgovornosti. Za ovakvu krizu postoji samo jedan protuotrov. Prema svom potencijalu on oduzima dah, strahovite je snage, i djelotvorno je oslobađajuć. On je jednostavno pomazanje. Pomazanje je sila Svetoga Duha. Na koncu konca nema bolje definicije. Pomazanje je Božja sila da se u bezbožnom svijetu napravi Božji posao. Steve Franklin, osnivač i predsjednik Covenant Heirs International, daje jezgrovitu definiciju pomazanja: "Pomazanje je nadnaravna sposobnost za obavljanje specijalnih zadataka."2 Što je vaš specijalni zadatak? Koja je specijalna misijska deklaracija vaše crkve ili službe? Gdje se točno vi uklapate u božanski okvir Velikog poslanja? Pomazanje će vam pomoći da otkrijete taj zadatak i tada vas osnažiti da ga i ostvarite.

SILA SVETOG DUHA JE NEOPHODNA KAKO BI CRKVA OSTVARILA SVOJ POTENCIJAL Kada mi razmišljamo o zadatku, prirodno je zamišljati i cilj. Shvaćamo koji zadatak moramo izvršiti. On se pred nama nalazi kao naš Bogom stvoreni potencijal. Da bismo ostvarili taj potencijal i realizirali taj cilj, Duh nas mora osnažiti. Rana crkva nije bila velika zbog blagostanja, planiranja, veličine ili strukture. Djela apostolska ne opisuju crkvu na glamurozan način. Prvi kršćani bili su poprilično obični ljudi koji su se suočavali s istom opozicijom i ismijavanjem s kojim se crkva i danas nastavlja suočavati. Njeni vođe su dolazili iz upitnih pozadina i većina njih nije posjedovala neko posebno obrazovanje (Djela 4,13).

6 Duhovno vrelo

•    Posjedovali su ograničena financijska sredstva (4,32). •    Bili su ljubomorni (5,17; 17,5).

•    Sastajali su se po kućama (5,42).

•    Susretali su se s rasizmom (10,15).

•    Prevladavalo je praznovjerje (14,11). •    Borili su se s legalizmom (15,1-2).

•    Sukobljavali s poganskim običajima (17,22-23). •    Napadali su vračarstvo (19,19).

Rana crkva je bila velika zbog Božje prisutnosti. Duh je te Kristove sljedbenike osnažio da utječu na svijet i promijene ga; svijet koji je umjesto da prepozna Mesiju, vjerovao da su Rimljani razapeli židovskog Učitelja iz Nazareta. Trebala je sila Duha kako bi se probilo kroz oblak zablude i neznanja te pronijelo evanđelje - kako su ga komunicirali Petar, Pavao, Apolon i Priscila i Akvila - do srca izgubljenog mnoštva. Luka u svojih 28 poglavlja spominje Svetog Duha (ili Duha) čak 55 puta; Sveti Duh je središnji lik knjige Djela apostolskih. Duh je učinio da potencijal crkve postane stvarnost koja mijenja svijet.

DUHOM OSNAŽENA CRKVA JE MISIJSKA CRKVA "Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje" (Djela 1,8). Jedna od Ispovijesti vjere uključenih u Capetownski iskaz o predanju - dokument sastavljen u Cape Townu 2010. godine na Trećem lausannskom kongresu za evangelizaciju svijeta - naglašava važnost Svetog Duha za ostvarenje misije Crkve: "Mi ljubimo Duha Svetog u jedinstvu trojedinoga Boga, zajedno s Bogom Ocem i Bogom Sinom. On je Duh misije, poslan od Oca poslanja i Sina poslanja, što udiše život i moć u Božju misionarsku Crkvu. Mi ljubimo i molimo za prisutnost Duha Svetoga, jer je bez svjedočanstva Duha koji svjedoči za Krista naše svjedočanstvo uzaludno. Bez uvjeravajućega djela Duha naše je propovijedanje uzaludno. Bez darā Duha, njegova vodstva i sile naša je misija tek ljudski napor. Bez ploda Duha naš je život neprivlačan i ne može odražavati ljepotu evanđelja."3 Ugledni misiolog Arthur Glasser je to ovako formulirao: "Mi, dakle, ne želimo ograničiti Svetog Duha samo na djelo buđenja vjere (opravdanje) i na djelo usavršavanja vjere (posvećenje). Na Duha se prvenstveno mora gledati kao pokretačku silu koja stoji iza bilo kojeg i svih pokreta Božjih ljudi prema van, izvan granica vjere, koji su dijelili evanđelje onima koji ga još nisu čuli. Misija znači pokret od Krista po Njegovom Duhu prema svijetu koji je On pomirio. Kao takva stoji u oštrom kontrastu individualističkoj ili eklezijalnoj introvertnosti toliko svojstvenoj velikim segmentima suvremene kršćanske scene."4 Moj prijatelj Denny Miller je opširno pisao o Svetom Duhu i Božjoj misiji. U svojoj knjizi The Spirit of God in Mission (Duh Božji u misiji) on piše: "Crkva se suočava s velikim izazovom. Prije više od 2000 godina Isus je naložio svojoj crkvi da donese evanđelje svakom narodu i naciji na svijetu (Matej 28,18-20; 24:14). Danas, kao nikad prije, taj je cilj nadohvat ruke. Danas misiolozi govore o zatvaranju ili završavanju Kristovog naloga.5 Kako se to može dogoditi? Je li to moguće? Moguće je samo ako nas Bog osposobi. Kada je Luka pisao ranoj crkvi, mnogi su već izgubili svoj duhovni žar i revnost za misiju. Božanski recept za misijsku djelotvornost


koji je Luka zapisao je da se ljudi osnaže Svetim Duhom i radikalno posvete Kristovoj misiji. Mi bivamo osnaženi kao rezultat duhovnog iskustva nazvanog krštenje u Svetom Duhu. "Kao što je Isus zahtijevao od svojih učenika da budu ispunjeni Svetim Duhom prije nego započnu svoju službu, apostoli su tražili da njihovi učenici budu ispunjeni Duhom prije nego započnu svoju službu. Na taj način će djelo nastaviti napredovati i neće jenjavati."6

Duh je pomogao da dječak pastir postane kralj, da ribar postane učenik, ubojica u Egiptu da postane izbavitelj naroda robova i da tesar postane Mesija. U molitvi razmotrite zadatak koji je Bog stavio pred vas. Izgledaju li prepreke visoke poput planina? Isti Duh sile obećan u Starom i Novom zavjetu želi ti dati sve ono što je potrebno za ostvarenje toga što Bog od tebe traži. " 'Ne silom niti snagom, već duhom mojim!' – riječ je Jahve nad vojskama" (Zaharija 4,6b).

BLAGODATI OSNAŽENJA DUHOM "Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana" (Rimljanima 12,4-6). "A vi imate Pomazanje od Svetoga...Pomazanje koje primiste od njega u vama ostaje" (1. Ivanova 2,20 i 27). "Krist u vama, nada slave!" (Kološanima 1,27). Razmislite tko je Krist. On je Pomazanik. To je značenje njegova imena, tako je živio i služio i tako ga je Sveti Duh osnažio da ostvari svoju životonosnu misiju. Kako ćete vi uspjeti? Morate integrirati pomazanje Duha sa svakim darom koji vam je Bog dao, sa svom mudrošću kojom ste blagoslovljeni, sa svakim ljudskim resursom koji vam je dan na raspolaganje. Da biste razumjeli na koji način Sveti Duh svakom pomaže upotrijebiti njegov ili njezin dar, zamislite kako funkcionira elektricitet. Kada struji, elektricitet je općenit, ali kada izlazi u nekom potrošaču, specifičan. Kada elektricitet ulazi u vaše kućanstvo, on je općenit, ali ono što priključiš u utičnicu određuje njegov ishod. Ako uključiš grijalicu, dobiješ toplinu. Ako uključiš klima uređaj, tada dobiješ hladan zrak. Kada te Sveti Duh pomaže, tvoj dar postaje očit i naglašen. Ako si učitelj, onda bolje poučavaš. Ako si voditelj slavljenja, bolje slaviš. Propovjednici bolje propovijedaju, davatelji daju više i radosnije, i svaki laik s vizijom i izvrsnošću obavlja svoja zaduženja.

POMAZANJE ĆE VAM POMOĆI DA BUDETE VIŠE OD ONOGA ŠTO JESTE Djela 1,8 obećavaju: "Primit ćete silu..."

POMAZANJE ĆE VAM POMOĆI DA KAŽETE VIŠE OD ONOGA ŠTO ZNADETE

Kad ste pomazani, možete dobiti bitke u kojima inače nemate nikakve šanse.

U Djelima apostolskim kada su sto i dvadesetorica govorili u jezicima, Duh ih je pomazao da govore. Riječ kojom se to opisuje je apopthengomai. Govorili su jezikom koji nisu poznavali. To znači "Duhom nadahnuti govor". Na dan Pentekosta, Petar je ustao i obratio se mnoštvu i na svojem materinjim jeziku je propovijedao ono što je u grčkom nazvano "Duhom nadahnuti govor" (Djela 2,14). Riječ koja je ovdje upotrijebljena je apopthengomai. Na isti način je Duh nadahnuo govor u jezicima - jezicima koje nismo učili - Petar je govorio vlastitim jezikom, a Duh ga je na jednaki način inspirirao. Kada nas Sveti Duh pomaže, uzima naše riječi i nadnaravno ih upotrebljava. Kao odgovor na Petrovu propovijed ljudi su bili duboko dotaknuti u srce i morali su reagirati. Mnoštvo je od: "Što to znači?", došlo do: "Što moramo napraviti?" Tri tisuće ih se spasilo. Kad ste pomazani Svetim Duhom, ono što kažete vani ili s propovjedaone ne moraju biti vaše riječi, već je ono što govorite Duhom nadahnut govor. Putovanje sa Svetim Duhom u Duhom nadahnut govor započinje inicijalnim krštenjem koje on donosi uz dokaz govorenja u drugim jezicima. Neka bi to bilo potpuno jasno - intenzivno emotivno iskustvo u molitvi nije biblijski dokaz krštenja Duhom, već je to glosolalija. I taj dar jezika vas treba pratiti kroz vaš duhovni rast i službu. Melvin Ho piše: "U osnovi ono što Sveti Duh poučava kroz Luku i Pavla je da je krštenje u Duhu s jezicima kao inicijalnim dokazom istovremeno normalno i normativno iskustvo (Djela

Jesen 2014. 7


Vjerovati Bogu za veće stvari 2,4; 1 Korinćanima 14,5); odnos između dara jezika kao djela milosti i službe je kontinuitet. Prvotno je začetak potonjeg što rezultira rastućom izgradnjom tijela i ekspanzijom kraljevstva Božjeg.7 Neki se od vas zbog promašaja iz prošlosti osjećaju nesposobnima, bezvrijednima, krivima i nepripremljenima. Ali kada svjedočite prijatelju, poučavate razred ili donosite odluku na poslu, možete imati Duhom nadahnut govor. Tada govorite nešto što niste proučavali, o stvarima koje niste učili, ljudima koji znaju da ne znate, a ipak u svojoj procjeni proročki precizni. Kad susretnete one koji su ranjeni i slomljeni, te otvorite usta, treba vam pomazanje Duha kako bi dotakli svijet koji je toliko povrijeđen da kroz ljudsku mudrost i elokvenciju nikada neće moći biti iscijeljen. Pomazanje će vam pomoći da kažete više od onoga što znate.

djelovati u njegovom odsustvu, on ih je uputio da prime samu osnažujuću prisutnost koju su mogli vidjeti na djelu u njegovom životu i službi. Isus je bio... •    Začet po Duhu (Luka 1,35). •    D uhom osnažen (Matej 12,27-28). •    D uhom vođen (Luka 4,1). •    D uhom pomazan (Luka 4,18). •    D uhom kršten (Ivan 1,32). •    Uskrišen Duhom (Rimljanima 8,11). •    Otkupio nas po Duhu (Hebrejima 9,14).

Susretnete li one koji su ranjeni i slomljeni, te otvorite usta, treba vam pomazanje Duha kako bi dotakli svijet koji je toliko povrijeđen da kroz ljudsku mudrost i elokvenciju nikada neće moći biti iscijeljen. Pomazanje će vam pomoći da kažete više od onoga što znate.

POMAZANJE ĆE VAM POMOĆI DA NAPRAVITE VIŠE OD ONOGA ŠTO MOŽETE Kad ste pomazani, možete dobiti bitke u kojima inače nemate nikakve šanse. Samson je magarećom čeljusti pobio 1000 ljudi, Šamgar je volujskim ostanom ubio 600, Gideon je prevladao statistiku od 450 naprema 1 kad je sa svojih 300 Izraelaca porazio 135 000 Midijanaca samo s rogovima, ćupovima i bakljama. Kakvu vam je viziju Bog dao? Umnaža li vašu želju za spasenje susjedstva? Vašeg društva? Vašeg svijeta? Na isti način kako Bog može umnožiti čovjekove sposobnosti kad se suoči sa svojim neprijateljima i dati da jedan čovjek porazi stotine pa čak i tisuće, Božji Duh može umnožiti ljudsku sposobnost da izbavi izgubljene duše. Dok potvrđujete svoju vjeru u osnaživanje Duhom za vašu službu i život, uistinu nema granice onoga što Bog može učiniti kroz vas.

POZVANI NA OBJAVLJIVANJE TJEŠITELJA Isus je obećao: "I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja (Tješitelja, KJV) da bude s vama zauvijek" (Ivan14,16). Isus nije učenicima obećao samo novi izvor snage koji će

8 Duhovno vrelo

Stoga, u svemu što govorite svojoj zajednici o Kristu, njegovoj misiji i o poslanju kojeg je dao svojoj crkvi, imate dodatnu odgovornost, prigodu i privilegiju pozvati crkvu na ispunjenje i vodstvo Svetim Duhom, baš kao što je to Spasitelj demonstrirao kroz čitav svoj život.

PREDSTAVITE OSOBU DUHA Sveti Duh je osoba, ne "to", i ne samo neka prisutnost. On nije stav, ozračje ili okolina. On je osoba koja priča, misli, planira i beskrajno je mudra i izražajna. "On neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje" (Ivan 16,13). Najvažniji aspekt djelovanja Svetog Duha nisu njegovi darovi, njegovo nadahnuće , njegovo osnaživanje, njegove manifestacije niti njegova čuda, već njegova osobnost. On je božanski izvršitelj, pomoćnik u našim slabostima, izvor snage za pobožan život, otkrivatelj Božje volje, snaga u našim zastupničkim molitvama, Duh naše obnove. U svakom svojstvu, on je kao božanska osoba aktivan u našim životima. Na dan Pentekosta, Sveti Duh je na najosobniji mogući način sišao na ranu crkvu. Kako bi svoju crkvu intimno povezali sa Svetim Duhom, trebate biti odlučni stvoriti atmosferu do-


brodošlice traženju krštenja. To ne zahtijeva specijalnu seriju propovijedi, gosta propovjednika ili poziv na probuđenje (iako svaka od tih strategija ima svoju vlastitu vrijednost). Ako ste u svojim propovijedima crkvi odlučili naglasiti krštenje Svetim Duhom, u svojim pozivima na obraćenje, na dječjem vjeronauku, pa čak i u crkvenom biltenu i ostalim publikacijama, takva strategija natapanja će donijeti rezultate. Vidjet ćete umnažanje krštenja Duhom i vaša će crkva iskusiti silu za djelotvornu službu koja dolazi s ovim blagoslovom.

OBJAVLJUJTE ISTINU DUHA "I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine" (Ivan 14,16-17). Dok u mnogim aktivnostima službe koju obavljate kao pa-

slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje" (Luka 4,18-19). Svaki put kad stanete pred svoju crkvu, gledate na more životnih izazova i povremenih žalosti. Ali Duhu niti jedna prepreka nije nepremostiva, niti jedna bol prevelika da primi njegovu nadnaravnu utjehu. Dok pozivate na stalnu usredotočenost na Duha, otpustit ćete novo pomazanje za objavljivanje dobre vijesti i obogatit ćete duhovno osiromašene ljude. Objavljivat ćete slobodu od svake vrste ropstva. Duhovnim slijepcima ćete pokazati novu viziju Očeve ljubavi i Spasiteljeve žrtve. Uništit ćete neprijateljsko tlačenje. U sili Duha, vi i vaša crkva možete uskočiti u godinu Gospodnje milosti kakvu niste još nikada doživjeli.

  L. Alton Garrison, je

pomoćnik glavnog superintendanta Glavnog vijeća Assemblies of God, Springfield, Missouri.

stor komunicirate Božju Riječ, zgrabite svaku prigodu da ukažete na Duha koji oživljava istinu. U doba i kulturi koja je otela, zamutila i degradirala istinu na relativizam, inzistirajte na tom da će svakodnevni odnos s osobom Svetog Duha u živote vjernika uštrcati jasnoću, viziju i svrhu.

BILJEŠKE 1   A. W. Tozer, Of God and Man, Christian Publications Inc., Harrisburg, 1960., str. 35. 2   2 Raymond F. Culpepper, No Church Left Behind, Pathway Press, Cleveland, 2007., str. 102. 3   Capetownski iskaz o predanju, 1,5, urednik Mladen Jovanović, Protestantsko evanđeosko vijeće u Republici Hrvatskoj i Biblijski institut, Zagreb, 2011. 4   4 Glasser, Announcing the Kingdom, str. 263, navedeno u Gary Tyra,The Holy Spirit in Mission, InterVarsity Press, Downers Grove, 2011.,str 34. 5   Denzil R. Miller, The Spirit of God in Mission, PneumaLife Publications, Springfield, 2011., str. 233. 6   Isto, str. 234. 7   Melvin Ho, "A Comparison of Glossolalia in Act and Corinthians", Assemblies of God iValue online articles, http://agchurches.org/Sitefiles/Default/RSS/IValue/Resources/Holy%20Spirit/Articles/Glossolalia. pdf, pristupio 21.1.2013. © 2014. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

PRIHVATITE UČENJE DUHA "Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh" (Ivan 14,26). U naše doba informacije izviru i šire se kao nikada prije. Ali uz sve milijune činjenica nadohvat ruke, naše znanje može biti kilometar široko, a centimetar duboko. Suočite svoju zajednicu s obnovljenom vizijom Duha kao božanskog Učitelja. On može usmjeravati i voditi puno konciznije i efektivnije od svih bestselera za samopomoć, svih stručnjaka za samopomoć i svih medijskih genijalaca zajedno.

ŽIVITE U POBJEDI DUHA "Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid

"Kako bi nam pomogli da odlučimo o vašem dolasku ovdje za pastora, možete li se sjetiti nečega drugog osim 'svatko mora biti negdje'?"

Jesen 2014. 9


Vjerovati Bogu za veće stvari

Serija cjeloviti pentekostalac, 3. DIO

UVIDI IZ JAMSTVENOG

pologa MARK WOOTTON

O

d svih načina koji opisuju Duha Svetog, jedan od najzanimljivijih treba pripisati Pavlu. Dok je boravio u rimskom zatvoru, napisao je pismo crkvi u Efezu. U uvodnom poglavlju je napisao: "U Njemu ste i vi, pošto ste čuli Riječ istine – evanđelje spasenja svoga – u Njemu ste opečaćeni Duhom obećanim, Svetim koji je zalog naše baštine: otkupljenja, posvojenja – na hvalu Slave njegove" (Ef 1, 13-14). Pavao je nazvao Svetog Duha "jamstvom našeg nasljedstva dok ne konzumiramo stečeno imanje" (red 14). Pogledajmo kako razni prijevodi Svetog Pisma pokušavaju objasniti značenje ove fraze: •    NIV – "polog koji jamči našu baštinu" •    The Message – "prva rata onoga što dolazi" •    NASB – "zalog naše baštine" •    Amplified Bible – "jamstvo naše baštine [prvi plodovi, zalog i predokus, isplata za naše nasljedstvo]" •    KJV – "zalog naše baštine" Kada vjernik primi Svetog Duha, on ili ona zapravo primaju polog, prvu ratu, predokus ili predujam. Jeste li ikad dali kaparu za kupnju automobila ili kuće? Što zapravo govorite time što dajete kaparu? Obećajete da ćete se ubrzo vratiti

10 Duhovno vrelo

sa ostatkom dogovorene svote. Vi od prodavača tražite da vam rezervira stvar koju kupujete i da ga nikom drugom ne proda. Vi ste toliko odlučni zaključiti kupnju za koju ste se dogovorili da ste spremni izgubiti kaparu u slučaju da se ne vratite s ostatkom svote. I još k tomu, ono s čim ćete se vratiti istovjetno je pologu koji ostavljate. To znači ako se vraćate s velikom svotom novca, prodavač će vam vjerovati ako ostavite manju svotu. Oni mogu biti ohrabreni i vjerovati vam da imate više ako im ostavite nešto. To je dokaz vaše vjerodostojnosti. Dakle, kako se to primjenjuje na Svetog Duha? I dok Sveti Duh zapečaćuje vjernike prilikom spasenja, kad vjernici prime krštenje u Duhu Svetom, oni primaju predokus ili predujam neba. Oni imaju mali dio cijelog iznosa. Krštenje Svetim Duhom im daje privilegij da sad okuse djelić neba. Na primjer, u nebu neće više biti bolesti ili smrti (Otk 21,4). Sukladno tomu, jedan od darova koji dolazi s krštenjem u Svetom Duhu su darovi iscjeljenja (1. Kor 12,9). Iscjeljenja koja su nam dostupna na zemlji su stvarna, ali također i privremena. Ja mogu biti iscijeljen od raka pa ipak kasnije umrijeti. Ali kad budem u nebu, primit ću zdravo, proslavljeno tijelo, koje se nikada neće moći razboljeti. No, imati predokus neba na zemlji je pravi blagoslov.

Isto tako, mi ćemo poznavati kao što smo i sami spoznati (1. Kor 13,12). Ali sada, sa Svetim Duhom dolaze darovi znanja i mudrosti (1. Kor 12,8). Stvari koje prirodno ne mogu znati su mi nadnaravno otkrivene. Ali ta su otkrivenja djelomične naravi. Dakle Agab je mogao znati da će Pavao po dolasku u Jeruzalem biti svezan, no nije mogao znati da Pavao usprkos svemu treba otići tamo. No, nije li to ipak zadivljujuće što je znao da će Pavla svezati? Riječ znanja je predokus kako će biti na nebu. Opis Svetog Duha kao jamstva je izjava koja osnažuje. Već smo aludirali na osnaženje za svjedočenje i sveto življenje, ali ima toga još. Kad je vjernik kršten u Duhu Svetom, on ili ona primaju silu za činjenje moćnih djela, nebeskih djela. No, zbog teme koju obrađujemo, našu ćemo raspravu svesti na moćna djela koja su učenici prvog stoljeća činili pomoću sile Svetog Duha. Kratak pregled Djela apostolskih nam otkriva ova čuda. U trećem poglavlju Petar i Ivan su iscijelili hromog kod Krasnih vrata. U idućem poglavlju Veliko vijeće je bilo zapanjeno odvažnošću neukih i neobrazovanih učenika, Petra i Ivana. Peto poglavlje izvještava kako je Petar mogao prepoznati da Ananija i Safira lažu; apostoli su činili mnoge znake i čuda, uključujući iscjeljivanje bolesnih i opsjednutih demonima; pa je čak i pro-


Kako bi nam pružio sigurnost da ćce se vratiti i odvesti nas u nebo, Krist nam daje jamstveni polog neba, reprezentativnu gotovinsku uplatu. Sveti nam Duh upravo sad daje djelomičcan uvid u dobrobiti i iskustvo života u nebu. lazak Petrove sjene preko ljudi uzdokovao njihovo ozdravljenje. U poglavlju 8, Filipova služba u Samariji je uključivala iscijeljenje paraliziranih, hromih i demonima opsjednutih ljudi. Kasnije u istom poglavlju čitamo kako je bio transportiran u Azot. Deveto poglavlje bilježi kako Petar ozdravlja Eneju, paralitičara koji je osam godina bio prikovan za krevet, te kao odlazi u Lidu gdje je Tabitu podigao iz mrtvih. Poglavlje 11 dodaje kako je Agab prorekao nadolazeću glad. Zatim u poglavlju 12, crkva je molila za Petrovo oslobađanje iz zatvora, i anđeo je ispunio tu molitvu. Kad vidimo kako Djela prebacuju svoj fokus na Pavla, nalazimo kako je i on bio

uključen u brojna čuda. U trinaestom poglavlju, Pavao je zazvao sljepilo na Elimu vračara. U četrnaestom, Barnaba i Pavao su činili čuda u Ikoniju. Zatim je u Listri Pavao zapovijedio bogalju od rođenja da ustane i hoda. Poglavlje 16 bilježi kako je Sveti Duh pružio božansko vodstvo, kada je spriječio spriječio Pavla i njegovu misionarsku pratnju da odu u Aziju ili Bitiniju te ih je poveo u Makedoniju. Tamo je Pavao istjerao vračarskog duha iz djevojke gatare u Filipima. U devetnaestom poglavlju za iscjeljivanje i egzorcizme koristili su Pavlove maramice i rupce koji su dotakli njegovo tijelo. Iduće nam poglavlje govori o incidentu u kojem je mladić Eutih bio vraćen u život nakon

što je zaspavši za vrijeme Pavlove propovijedi, pao s trećeg kata kuće. U poglavlju 21, Agab je prorokovao da će Pavla svezati kad stigne u Jeruzalem. U posljednja dva poglavlja Djela, anđeo služi Pavlu za vrijeme strašne oluje i govori kako nitko od njih neće izgubiti život. Nakon brodoloma, Pavlu se, nakon što ga je ugrizla otrovnica, nije dogodilo ništa strašno. Pavao je ozdravio Publijeva oca od ognjice i dizenterije, a nakon toga su i ostali bolesnici na otoku dolazili primiti iscjeljenje. Toliko o tome. U gotovo svakom poglavlju zabilježeno je čudo ili iscjeljenje. I, iskreno, mislite li da je to čitav popis? Možete li zamisliti da je učinjeno još više čuda nego što ih Djela bilježe? Ja mislim

Jesen 2014. 11


Vjerovati Bogu za veće stvari već da bi danas posluživali Božju vječnu milost, iscjeljenje i oslobođenje. Ovaj depozit je veliki privilegij i velika odgovornost. Osnaživanje koje je sadrženo u ovom pologu služi za oslobađanje od privremene zemaljske slabosti i također svjedoči o vječnom Ocu koji ljubi. Gledajući Kristov primjer na zemlji, vidimo da božansko iscjeljenje često dovodi do pokajanja i spasenja. Ono je osnaženje žeteocima posljednjih vremena da obave svoj posao. Zaključujemo, treći princip bogatijeg razumijevanja Pentekosta nalazi se u krštenju Svetim Duhom kao predokusom neba. Kako bi nam pružio sigurnost da će se vratiti i odvesti nas u nebo, Krist nam daje jamstveni polog neba, reprezentativnu gotovinsku uplatu. Sveti nam Duh upravo sad daje djelomičan uvid u dobrobiti i iskustvo života u nebu. Trebamo biti sigurniji u to da se Isus vraća kako bi nas odveo kući, baš zbog toga što sada imamo Svetog Duha. Također moramo razumje-

12 Duhovno vrelo

Ovaj članak je izvadak iz knjige Marka Woottona The Complete Pentecostal: More Than Just Tongues ©2010 Mark Wootton. Korišteno s dopuštenjem autora. Sva prava pridržana.

  Mark Wootton, D.Min. je profesor

pentekostnog vodstva na Evangel University. Služio je kao pastor, osnivač crkve, profesor i administrator na koledžu.

© 2014. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

tako. Mislim da su to samo reprezentativni uzorci iscjeljenja. To je mrvica božanskog vodstva i otkrivenja koje Duhom ispunjeni vjernici primaju u ovo vrijeme. To su samo neka iscjeljenja koja su se dogodila oko obala Sredozemnog mora. Bilo je to gotovo kao da je nebo sišlo na zemlju. Dobitak! Dogodilo se upravo to. Nebeski depozit, Sveti Duh, dan je ljudima širom tog područja. Komadići neba izbijaju posvuda. Ljudima je dan predokus kako će to izgledati kad konačno dođu u svoj nebeski dom. Bio je to polog njihove baštine upravo ovdje na zemlji! Možda i najkorišteniji popis raznovrsnosti ovih moćnih djela su darovi Svetog Duha popisani u 1. Korinćanima 12. Ovaj popis služi kao uzorak ljudima u crkvi o načinima kako će im Duh Sveti dati predokus neba. To su darovi božanskog znanja kao što je dar mudrosti, razlikovanja duhova i riječ znanja. Tu su i darovi sile kao što su čudesa, vjera i iscjeljenja. Također imamo darove poput govora u jezicima, tumačenje jezika i prorokovanje. Svi oni su način na koji nadnaravna sila neba probija u zemaljsku stvarnost. Oni su više od demonstracije sile. Oni su božanski planirani polozi koji nam omogućuju kratki pogled u nebo. Stoga, cjeloviti pentekostalci ne samo što govore u jezicima već i shvaćaju da sa sobom nose polog vječnosti. Taj je polog dar osnaženja, ne da bi se njime hvalisali,

ti da smo osnaženi činiti djela Kraljevstva sve dok njegovo Kraljevstvo ne dođe. S vremena na vrijeme pojedinci mi postave pitanje: "Jeste li vi pentekostalac?" Pretpostavljam da žele znati govorim li u jezicima. Ono što im ja kažem jest: "Mislite li na to jesam li ja netko koga je Bog zadužio za rad u žetvi dok se on ne vrati? Mislite li na to jesam li ja netko na koga je sišla veličanstvena Božja slava koja me pomazala da sveto živim i blagoslovim ovaj svijet? Mislite li na to jesam li ja netko komu je povjeren nebeski polog koji mi daje pouzdanje i silu za život u ovim posljednjim vremenima? Ako me to pitate, onda jesam, da jesam! Ja sam takav pentekostalac.

"Evo uzroka naše 'ljetne krize'. Netko je namjestio termostat na 'mlako'!"


Pentekost:

Ova priča je naša priča Nevoljkost pružanja jasne teološke definicije pentekostalnog pokreta ispušta činjenicu da je Biblija oblikovala pokret; također svraća pogled sa stvarne potrebe crkve. Moramo znati tko mi jesmo i tu baštinu predati idućoj generaciji. ROBERT P. MENZIES

P UVOD

rijatelj me pitao: "Zašto pentekostalci toliko puno pričaju o krštenju u Svetom Duhu?" Predložio sam mu da pročita drugo poglavlje Djela apostolskih. Biblija, a posebno pripovijest iz Djela apostolskih, podržavaju i oblikuju pentekostalno iskustvo i praksu. Bez ove osnovne, fundamentalne činjenice nemoguće je razumjeti pentekostalce. Mnogi članovi akademske zajednice se danas rugaju tvrdnji da pentekostalce možemo definirati precizno. Često se izruguju ideji da pentekostalce možemo definirati teološki. Ako su porijeklo i glavne doktrine pentekostalnog pokreta relativno jasne, zašto bi onda bilo teško definirati što to znači biti pentekostalac? Fokus na pentekostalnom i karizmatskom kršćanstvo u najširem mogućem smislu često je produžetak svrhe istraživača koji se općenito usredotočuje na prosvjetljujuće kulturološke trendove koji nisu direktno povezani sa crkvenim životom. Također, niti crkveni vođe nisu imuni na opis pokreta najopćenitijim mogućim terminima. Mnogi koji naglašavaju ekumenski značaj pentekostalnog pokreta, oklijevaju definirati pokret jasnim teološkim jezikom. Dok precizne definicije pridonose jasnoći, također postavljaju i ograničenja. Obilježja koja oblikuju identitet također su isključiva. Ali ako je svatko pentekostalac, što taj termin označava? Postoje mnogi teološki opisi koje možemo upotrijebiti pri definiranju drugih kršćanskih grupacija u odnosu prema pentekostalcima. Predložio bih sljedeće definicije koje su povijesno točne i korisne u našoj trenutnoj diskusiji: Pentekostalac: Kršćanin koji vjeruje da knjiga Djela apostolskih predstavlja model za suvremenu crkvu i na temelju toga potiče svakog vjernika na iskustvo krštenja u Duhu (Djela 2,4) koje se shvaća kao osnaživanje za misiju, i koje je drugačije iskustvo od obnove, a obilježeno je govorom u jezicima i potvrđeno

Jesen 2014. 13


Vjerovati Bogu za veće stvari

14 Duhovno vrelo


Pentekostalci su oduvijek čitali Djela apostolska, posebno izvještaj izlića Svetog Duha na Dan pentekosta, kao model za svoje živote. Priče iz Djela su naše priče. Pentekostalci se identificiraju s tim pričama. Taj osjećaj povezanosti s tekstom nas ohrabruje da pripovijest oblikuje naše živote, naše nade i snove te našu maštu. "znacima i čudesima", uključujući sve darove navedene u 1. Korinćanima 12,8-10, a koji danas karakteriziraju život crkve. Neo-pentekostalac: Kršćanin koji se slaže i djeluje u skladu sa svim navedenim člancima vjeroispovijesti osim onog koji tvrdi da govorenje u jezicima predstavlja normativni znak za krštenje Duhom. Karizmatik: Kršćanin koji vjeruje da su svi darovi navedeni u 1. Korinćanima 12,8-10, uključujući proroštvo, jezike i iscjeljenja, danas na raspolaganju crkvi; ali odbacuje tvrdnju da je krštenje u Duhu (Djela 2,4) kao osnaženje za misiju različito iskustvo od obnove. Ne-karizmatik: Kršćanin koji odbacuje tvrdnju da je krštenje u Duhu (Djela 2,4) kao osnaženje za misiju različito iskustvo od obnove i koji također odbacuje tvrdnju da najmanje jedan ili više darova Duha navedenih u 1. Korinćanima 12,8-10 vrijedi za crkvu danas. Sve su ove kategorije kompatibilne s terminom evanđeoski. Evanđeoski su oni kršćani koji potvrđuju: autoritet Biblije, spasenje je jedino po Kristu i evangelizacija je važan dio kršćanske misije u svijetu. Globalni pentekostalni pokret je čvrsto ukorijenjen u evanđeoskom tlu. U samom svom srcu, pentekostalni pokret je kristocentričan. Djelo Svetog Duha, kako ga shvaćaju pentekostalci, usmjereno je na veličanje i svjedočenje Kristova gospodstva. Isus je taj koji krsti Duhom. Vjera i praksa pentekostalaca teku iz Biblije. Iako pentekostalci potiču duhovno iskustvo, to čine s konstantnim pogledom na Sveto pismo. Biblija, posebno knjiga Djela apostolskih, njeguju i oblikuju pentekostalno iskustvo. Mnogi stručnjaci koji su proučavali pokret, većinom nisu prakticirajući pentekostalci. Oni definiraju pentekostalni pokret društvenim ili isključivo sociološkim terminima. Oni definiraju pentekostalce ne prema tome što oni vjeruju, već prema prirodi njihovog iskustva (npr. koriste li Duhovne darove?) ili ponašanja (npr. kakve razlike uočavamo u životu vjernika pentekostalaca?). I dok sociološke analize mogu pružiti korisne uvide, same po sebi ne mogu u cijelosti obuhvatiti niti adekvatno opisati taj duboko kristocentrični i biblijski utemeljen pokret. Slika o pentekostalcima koju oni prezentiraju je često karikirana, slika koja, iako djelomično istinita, sadrži mnoga pretjerivanja i izvrtanja. U ovom članku ću objasniti zašto sam ja pentekostalac. Moja je definicija neapologetično teološka. Moj pristup je skroz biblijski. Pokazat ću kako ključni biblijski odlomci podupiru moja pentekostalna uvjerenja. Kao pentekostalci, mi moramo preispitati i pojasniti bogatu teološku baštinu koju su nam predali

prvi pioniri pentekostalizma. Nevoljkost pružanja jasne teološke definicije pentekostalnog pokreta ispušta činjenicu da je Biblija oblikovala pokret; također svraća pogled sa stvarne potrebe crkve. Moramo znati tko mi jesmo i tu baštinu predati idućoj generaciji. Dakle, što mislimo pod time kad kažemo: "Ja sam pentekostalac"? Ispravan odgovor se sastoji od tri elementa. Prvo, pentekostalac čita knjigu Djela apostolskih kao model za svoj život. Drugo, pentekostalac naglašava da ne smijemo pomiješati krštenje u Svetom Duhu koje je u Djelima 1,2 obećano svakom vjerniku s novim rođenjem ili obraćenjem. Treće, pentekostalni pokret od samog svog začeća (Djela 2,4; 10,46; 19,6) povezuje govorenje u jezicima s krštenjem u Svetom Duhu. Stoga su rani pentekostalci opisivali jezike kao unikatno obilježje, znak, ili dokaz krštenja u Duhu. Mnogi povjesničari inzistiraju na tome da bez ove veze između jezika i krštenja Duhom ne bi bilo pentekostalnog pokreta.

ZAŠTO MI ČITAMO DRUGAČIJE Pentekostalci su oduvijek čitali Djela apostolska, posebno izvještaj izlića Svetog Duha na Dan pentekosta (Djela 2), kao model za svoje živote. Priče iz Djela su naše priče. Pentekostalci se identificiraju s tim pričama. Taj osjećaj povezanosti s tekstom nas ohrabruje da pripovijest oblikuje naše živote, naše nade i snove te našu maštu. Mi ih čitamo s očekivanjima i nestrpljenjem: priče o sili Svetog Duha koja omogućuje običnim učenicima da za Boga čine izvanredne stvari. Pentekostalci nikada nisu doživljavali da je kanjon koji odvaja njihov svijet od onoga u tekstu pretjerano velik. No, zapadni teolozi i učitelji su u zadnja dva stoljeća uložili veliku energiju u pronalaženje načina kako protumačiti biblijske tekstove koji govore o Božjem nadnaravnom djelovanju. Dok su evanđeoski teolozi pokušali objasniti zašto treba prihvatiti istinitost čuda zapisanih u Novom zavjetu, ali ih ne treba očekivati u današnje vrijeme, pentekostalci su (kako mi barem vidimo) svjedočili da Isus uspostavljanjem svoje crkve čini suvremene "znakove i čuda". Hermeneutika tipičnog vjernika pentekostalca je direktna i jednostavna: priče u Djelima služe kao model za oblikovanje života i iskustva. Taj jednostavni pristup pripovijedanju u knjizi Djela apostolskih jedna je od najjačih strana pentekostalnog pokreta. Jednostavnost čitanja teksta kao obrasca za naše živote, bez nervoze kad su u pitanju čuda, ili objašnjavanja na koji se način sve to uklapa u kompleksne teološke sustave, jasno omo-

Jesen 2014. 15


Vjerovati Bogu za veće stvari gućava ljudima da spremno zgrabe poruku. To sugerira da se hermeneutika pomoću koje pentekostalci čitaju Bibliju, posebno Luku i Djela, razlikuje od one evanđeoskih kršćana ne-pentekostalaca. Priznajem blisku povezanost pentekostalaca i evanđeoskih kršćana. Zaista, pentekostalci se općenito deklariraju kao evanđeoski kršćani; no ipak se radi o različitim grupama. Ovdje jednostavno koristim različite termine kako bih razlučio pentekostalne evanđeoske kršćane od ne-pentekostalnih. Pentekostalci odbacuju dvije pretpostavke koje karakteriziraju evanđeoski pristup Luki i Djelima. Prva je pretpostavka povezana s evanđeoskom tendencijom odbacivanja Lukinog pripovijedanja i apostolske crkve koju ona opisuje kao modela za današnju crkvu. Evanđeoski kršćani pretpostavljaju da je Luka pisao na takav način da prvenstveno pruži povijesni izvještaj početaka crkve kako bi se kasniji čitatelji mogli pouzdati u izvještaj Evanđelja i biti sigurni u povijesne temelje na kojima se on zasniva. Evanđeoski kršćani također inzistiraju da Luka nije prezentirao događaje koje opisuje kako bi oni postali kasnijim generacijama kršćana model misionarske prakse. Druga pretpostavka je izdanak evanđeoske tendencije da se novozavjetna teologija svede na pavlovsku teologiju. Drugim riječima, Luka je povjesničar, Pavao je teolog. Evanđeoski kršćani smatraju da Lukini tekstovi o primanju i djelovanju Svetog Duha u biti imaju isto značenje kao i slični termini koje upotrebljava Pavao te ih stoga trebamo razumijevati u svjetlu tih Pavlovih tekstova. Evanđeoski kršćani inzistiraju da Pentekost predstavlja ulazak učenika u novo doba, njihovu inicijaciju u život Novog saveza.1 Pentekost je, kažu, rođendan crkve.2 Evanđeoski nam stručnjaci unisono konstantno govore da je Pentekost jedinstven i neponovljiv događaj. Na koji je način Pentekost jedinstven? Mi ne možemo ponoviti niti jedan povijesni događaj, ali Luka u Djelima jasno prezentira mnoge događaje kao model za Lukinu crkvu. Luka ih bilježi, zato da bi se oni u životima njegovih čitatelja mogli ponoviti. Pregledom raznih aspekata Lukine pripovijesti iznosim kritiku ovim dvjema pretpostavkama, a posebno tvrdnji da je Pentekost "jedinstven i neponovljiv događaj".

STRUKTURA LUKE I DJELA Isusova propovijed u Nazaretu (Luka 4,16-30) je paradigmatična za Lukino evanđelje. Ovaj odlomak predskazuje sve glavne teme koje se pojavljuju u Evanđelju: djelo Duha, univerzalnost evanđelja, Božja milost i odbacivanje Isusa. To je ona značajna točka u kojoj se kronologija Lukina evanđelja razlikuje od one Markovog evanđelja. Luka uzima događaj iz sredine Isusovog djelovanja i donosi ga na početak, na inauguraciju Isusove službe. Luka čini to zbog toga što shvaća da Isusovo citiranje Izaije 61,1-2 i njegova deklaracija da on svojom službom ispunjava to proročanstvo, nam pruža važan uvid u Isusovu narav i prirodu njegove misije. Ovaj odlomak, zatim, pruža model Isusove službe koja će uslijediti. Luka donosi sličan paradigmatski uvod u knjigu Djela apostolskih. Nakon dolaska Duha na Dan pentekosta, Petar iznosi propovijed (Djela 2,14-41) koja je, na mnogo načina, slična onoj Isusovoj u Luki 4. U svojoj propovijedi, Petar se također referira na starozavjetna proročanstva glede dolaska Duha ( Joel 3,1-5) i objavljuje da je događaj na Pentekost ispunjenje tog proročanstva (Djela 2,17-21). Poruka je jasna: Isto kao što je Duh poma-

16 Duhovno vrelo

zao Isusa da ispuni svoj proročki poziv, tako će Duh ispuniti i Isusove učenike kao proroke posljednjih vremena, da objavljuju Riječ Božju. Tekst iz Joela 3,1-5, kao i paradigmatski odlomak iz Luke 4, pokazuju na znakove Lukinog pedantnog uređivačkog zahvata.3 Jedna je promjena posebno poučna. U Djelima 2,18 Luka u Joelov citat umeće izraz "i proricat će". Ovaj umetak naglašava nešto što se već nalazi u Joelovom tekstu. Prethodni redak nas je već podsjetio da ovo izliće Duha u posljednja vremena o čemu je Joel prorokovao nije ništa drugo doli ispunjenje Mojsijeve želje: "Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok!" (Brojevi 11,29). Djela 2,17 navode Joela 3,1 doslovno: "U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri." U Djelima 2,18 Luka ponavlja taj refren. Luka naglašava činjenicu da Duh dolazi kao izvor proročkog nadahnuća. Crkva u "posljednje dane", objavljuje Luka, bit će zajednica proroka koje je Bog pozvao da donesu poruku spasenja "do nakraj zemlje" (Izaija 49,6). Luka podsjeća svoje čitatelje da im je Isus također obećao silu kako bi mogli ispuniti taj poziv. Doći će Duh i osnažiti crkvu - Lukinu i našu - da neustrašivo svjedoče za Isusa. Lukino evanđelje anticipira ovo hrabro, proročko svjedočenje. Duh je pomazao Isusa "blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid vratiti slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje. (Luka 4,18-19). Sličnosti između Isusovog iskustva na Jordanu i iskustva učenika na Dan pentekosta zapanjujuće su i namjerne. Oba su se događaja dogodila na početku Isusovog misijskog djelovanja i misijskog djelovanja crkve. U središtu oba događaja je Duh i Luka te događaje opisuje kao proročko pomazivanje u kontekstu propovijedi koja navodi starozavjetna proroštva. Kroz svoje pedantno oblikovanje naracije, Luka prezentira Isusa, ultimativnog proroka, kao model za sve svoje sljedbenike od Pentekosta naovamo.4 Također, Luka u Isusovom poučavanju, naglašava ovaj motiv hrabrih, Duhom ispunjenih svjedoka. Luka povezujući važna Isusova obećanja zapisana u Luki 12,11-12 predskazuje događaje koji će uslijediti u njegovoj drugoj knjizi. Odmah nakon Pentekosta vidimo kako je za crkvu i njenu misiju relevantno i važno postalo to Isusovo obećanje (Djela 4,19-20). Prezentirajući Petra, Ivana, Stjepana i Pavla kao modele Duhom ispunjene službe, Luka naglašava vjerodostojnost apostolskog svjedočanstva o Isusovom uskrsnuću. I on želi biti siguran da smo svi shvatili njihovu poruku, koju moramo predati dalje sve dok ona ne dođe do "kraja zemlje." Ali Luka također vidi te proroke posljednjeg vremena kao važne modele misionarske prakse koje njegova crkva treba nasljedovati. Dok se suočavaju s opozicijom oslonjeni na Svetog Duha, ovi proroci posljednjeg vremena pozivaju crkvu da neustrašivo slijedi put kojim je njihov Gospod već prošao. Luka svoju naraciju strukturira kako bi naglasio činjenicu da, baš kao što je Isusovo iskustvo Duha na rijeci Jordan poslužilo kao model za iskustvo prvih kršćana na Dan pentekosta, isto tako iskustvo učenika na Pentekost služi kao model za kršćane nakon njih. Ovo je poduprto Petrovim riječima u Djelima 10,47: "Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?" Slanje Sedamdesetorice (Luka 10,1-16) Izvješće o slanju Sedamdesetorice (Luka 10,1-16) je jedin-


Globalni pentekostalni pokret je čvrsto ukorijenjen u evanđeoskom tlu. U samom svom srcu, pentekostalni pokret je kristocentričan. Djelo Svetog Duha, kako ga shvaćaju pentekostalci, usmjereno je na veličanje i svjedočenje Kristova gospodstva. Isus je taj koji krsti Duhom. Vjera i praksa pentekostalaca teku iz Biblije. stveno za Lukino evanđelje. U Luki 10,1 čitamo: "Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu [neki pogrešno čitaju 'sedamdesetoricu'] učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći." Ključno pitanje se vrti oko broja učenika koje je Isus poslao i njegova značenja. Neki manuskripti imaju "sedamdeset", dok u drugih stoji "sedamdeset dva". Iako sa sigurnošću ne možemo utvrditi točan broj, bitno je, pri pokušaju određivanja znakovitosti ovog teksta, imati na umu podijeljenu narav dokaza iz manuskripta. Većina stručnjaka se slaže da broj ima simbolično značenje. Mnogi sugeriraju da je broj 70 ukorijenjen u naraciji Starog zavjeta i ima simboličan značaj. Ja tvrdim da pozadinu koja upućuje na "sedamdeset" možemo pronaći u knjizi Brojeva 11,24-30. Gospod "uze od duha koji bijaše na njemu [Mojsiju] i stavi na onu sedamdesetoricu starješina" (red 25). To je rezultiralo time što je 70 starješina, koji su se sakupili oko Šatora sastanka, počelo prorokovati. No, dvoje drugih starješina, Eldad i Medad nisu otišli do Šatora; oni su ostali u taboru. Ali, Duh je i na njih sišao te su i oni prorokovali. Jošua je tražio od Mojsija da ih zaustavi. Mojsije mu je odgovorio: "Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha! (Brojevi 11,29). Prijedlog na temelju Brojeva 11 posjeduje nekoliko značajnih prednosti nad drugim tumačenjima: (1) zaslužan je za dvije tekstualne tradicije podcrtane u Luki 10,1 (Koliko ih je zapravo prorokovalo u Brojevima 11?); (2) eksplicitno se ispunjava u naraciji Djela apostolskih; (3) pristaje uz jednu od najvažnijih tema Luke i Djela, djelovanje Svetog Duha; i (4) brojne aluzije na Mojsija i njegova djela koja nalazimo u Lukinom pripovijedanju podupiru naš prijedlog da je Lukino referiranje na Sedamdesetoricu iz Brojeva simbolizam. Referiranje na Sedamdesetoricu evocira sjećanje na Mojsijevu želju da "bi sav narod Jahvin postao prorok!" i na taj način upućuje prema Pentekostu (Djela 2) kada se na dramatičan na-

čin ova želja ispunila. Želja se i dalje nastavila ispunjavati kroz čitava Djela apostolska u kojima Luka opisuje dolazak osnažujućeg Duha proroštva u druga središta misijskih aktivnosti (Djela 8,14-17; 10,44-48; 19,1-7). Referenca na Sedamdesetoricu bi tada predskazivala izliće Duha na sve sluge Gospodnje i na njihovo univerzalno sudjelovanje u Božanskoj misiji (Djela 2,17-18; 4,31). Bog je pozvao (Izaija 49,6; Luka 24,45-49; Djela 1,4-8) i osnažio (Djela 2,17-18; 4,31) svakog člana crkve da bude prorok. Luka naglašava da je osposobljavanje za prorokovanje koje su učenici doživjeli na Pentekost dostupno čitavom Božjem narodu.

DJELA 2,17-21 I POVIJEST SPASENJA Već smo naglasili koliko važnu ulogu u njegovom pripovijedanju ima Lukina uređena verzija Joelovog proroštva (Djela 2,1721). Također je važna i još jedna dodatna modifikacija Joelovog teksta. Joelov se tekst odnosi samo na "znamenja na nebu i zemlji" ( Joel 3,3), ali Lukin vješt uređivački zahvat omogućuje mu svrstavanje "znakova i čuda" (Djela 2,19). Dodavanjem nekoliko riječi, Luka transformira Joelov tekst koji sad glasi: "Pokazat ću čudesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje" (Djela 2,19, naglasak dodan). Značaj ovog uređivačkog zahvata postaje očigledan kad pročitamo tekst koji slijedi odmah iza Joelovog citata. Petar objavljuje: "Isusa...Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima" (Djela 2,22) značaj Lukina uredništva je uvećan dalje kad Luka "čudesa i znamenja" povezuje sa službom rane crkve. Devet od šesnaest pojavljivanja fraze "znamenja i čudesa" (σεμεία καί τέρατα) u Novom zavjetu nalazi se u knjizi Djela apostolskih. U Djelima 4,30 učenici su molili Gospoda da ispruži svoju ruku "da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa." Nekoliko redaka dalje čitamo: "Po rukama se apostolskim događala mnoga znamenja i čudesa u narodu" (Djela 5,12). Na sličan način Luka opisuje kako je "Stjepan pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u

Jesen 2014. 17


Vjerovati Bogu za veće stvari narodu" (Djela 6,8). Gospod je također osposobio Pavla i Barnabu te davao "da se po njihovim rukama događaju znamenja i čudesa" (Djela 14,3; 15,12). Vješto prekrajajući Joelovo proroštvo, Luka povezuje Isusova čuda i ona rane crkve s Joelovim kozmičkim znacima (Djela 2,19-20). Ti čudesni događaji su "znaci i čudesa" koji karakteriziraju ova "posljednja vremena". Stoga Luka, ne samo da je svjestan važne uloge koju čuda igraju u rastu rane crkve, nego također anticipira da će se ti "znaci i čuda" nastaviti u službi crkve našeg doba. I mi živimo u "posljednjim vremenima", periodu omeđenom prvim i drugim Isusovim dolaskom. Prema Luki, to vrijeme mora biti obilježeno znacima i čudima. Luka u svojem pripovijedanju povijest spasenja ne segmentira u diskretne periode na krut način. Kraljevstvo Božje (ili novo doba u kojem se Božja obećanja saveza počinju ispunjavati) je inaugurirano s Isusovim nadnaravnim rođenjem (ili Isusovom javnom službom obilježenom čudima), i progresivno se nastavlja ostvarivati sve do drugog dolaska i potpune konzumacije Božjeg plana otkupljenja. Pentekost je značajan eshatološki događaj, ali ne predstavlja ulazak učenika u novo doba. Prije će biti da je Pentekost ispunjenje Mojsijeve želje "da je sav narod Jahvin prorok" (Brojevi 11,29; Joel 3,1-5; Djela 2,17-18) i, kao takav, predstavlja opremanje crkve za njenu misiju koju joj je Bog dao. Ukratko, Luka naglašava kontinuitet koji sjedinjuje Isusovu priču i priču rane crkve. Lukino djelo u dva toma predstavlja "jednu povijest Isusa Krista",5 činjenicu na koju se implicira uvodnim riječima u Djelima 1,1. Jedna druga značajna implikacija proistječe iz ovog uvida: mi rođendan crkve ne možemo smjestiti na Dan pentekosta. Graham Twelftree tvrdi da, što se Luke tiče, početak crkve moramo pratiti od trenutka kad Isus izabire Dvanaestoricu. Twelftree zaključuje: "Luka Pentekost ne bi nazvao rođendanom crkve. Za njega se rođenje crkve nalazi u pozivanju i stvaranju zajed-

Luka čini to zbog toga što shvaća da Isusovo citiranje Izaije 61,1-2 i njegova deklaracija da on svojom službom ispunjava to proročanstvo, nam pruža važan uvid u Isusovu narav i prirodu njegove misije.

18 Duhovno vrelo

nice Isusovih sljedbenika za vrijeme njegove službe."6 Nadalje, Twelftree tvrdi da se na "službu crkve ne smije gledati kao na nešto drugo, već kao na nastavak Isusove službe."7 Ovi su zaključci, većinom izvučeni iz Lukinog portretiranja apostola, poduprti Lukinim citiranjem Joelova proroštva.

ZAKLJUČAK Jedna od velikih snaga pentekostalnog pokreta je u tome, što obećanja sadržana u Petrovom citiranju Joela na Dan pentekosta, iščitava kao model za misiju crkve. Takav pristup tekstu, iako je suprotan mnogim evanđeoskim interpretacijama i pretpostavkama, dobro obuhvaća Lukinu nakanu. Iako je Luka odlučan u uspostavi vjerodostojnosti apostolskog svjedočanstva, njegova namjera ide dalje od toga. Lukina pripovijest nam pruža puno više od obične kolekcije apostolskih propovijedi. U svom dvotomnom djelu, Luka objavljuje da crkva, snagom svojih pentekostalnih darova, nije ništa drugo doli zajednica proroka. Duh Pentekosta dolazi kako bi osnažio svakog pripadnika crkve da ispuni svoj proročki poziv, biti svjetlo narodima. Ovaj članak je sažetak iz knjige Pentecost: This Story Is Our Story, My Healthy Church, Springfield, 2013.

  Robert

P. Menzies, Ph. D. je pomoćni profesor na Asia Pacific Theological Seminary na Filipinima i na Assemblies of God Theological Seminary, Springfield Missouri.

BILJEŠKE 1   James D. G. Dunn, Baptism in the Holy Spirit, SCM Press, London, 1970., str. 43. 2   2 Joel B. Green, How to Read the Gospels and Acts, InterVarsity Press, Downers Grove, 1987., str. 113. 3   Kad govorim o Lukinoj uređivačkoj aktivnosti, ni na koji način ne želim implicirati da je Lukina naracija povijesno netočna. Samo želim ukazati na to da, dok Luka zapisuje stvarnu povijest, on to čini s teološkim ciljem. Jasno je da Luka povremeno sumira govore i dijaloge i to čini sebi svojstvenim vokabularom i stilom kojima prezentira tu materiju. Takoder parafrazira starozavjetne citate kako bi naglasio bitne teme koje se provlače kroz njegovu naraciju. I dok ja imam pretpostavku da Lukini urednički zahvati točno odražavaju i naglašavaju dominirajuće i apostolske teme, esencijalno pitanje na koje želim dati odgovor vrti se oko sadržaja Lukine poruke. Upravo je to ta poruka za koju vjerujem da je nadahnuta Svetim Duhom i autoritativna za crkvu. 4   Luka 11,9-13 također indicira da Luka vidi Isusov proročki poziv, poziv Dvanaestorice i Sedamdesetorice (Luka 10) kao primjenjiv na njegovu crkvu. 5   Martin Hengel, Acts and the History of Earliest Christianity, prev. J. Bowden, SCM Press, London, 1979., str 59. 6   Graham H. Twelftree, People of the Spirit: Exploring Luke's View of the Church, Baker, Grand Rapids, 2009., str. 28. 7   Isto.


Nikada se nemojte prestati "podsjećcati" na dobrotu i silu Božju.

UISTINU VAŽNO

čudo JEFFREY W. DOVE

U

knjizi Ponovljenog zakona 8,2 Bog nas potiče da se "sjetimo", a u Ponovljenom zakonu 8,11, da "ne zaboravimo". Razmišljanje o Božjem djelovanju u prošlosti, kao i u našim vlastitim iskustvima (bilo dobra ILI loša), od nas se vođa ne samo očekuje, nego nam je to u Svetom Pismu i zapovjeđeno. Puno toga negativnog je izrečeno na temu teologije "izreci i dobit ćeš", i kao što je to slučaj sa svakom teologijom, neke su kritike opravdane, a neke nisu. Ali u činjenici da "iz obilja srca usta govore" ima

istine. Stoga, ako mi je srce puno gorčine, o tome ću i govoriti i to ću svaki put i dobiti. Ako je moje srce puno srdžbe, požude, pohlepe ili ljubomore, to će kad-tad u mojim izgovorenim riječima izići na površinu i rezultati će se uskoro vidjeti. Riječi i razmišljanja našeg srca nam strahovito mogu pomoći ili odmoći. Ali, ja bih postulirao, da negativna gunđanja i razmišljanja moramo zamijeniti moćnim Božjim djelima zapisanima u Svetom pismu, kao i onima u vlastitim životima kad smo uistinu svjedočili o GOSPODNJOJ ruci na djelu. Nikada

se nemojte prestati "podsjećati" na dobrotu i silu Božju. "Ovo objavljujem o Gospodu: Samo On je moje sklonište, mjesto sigurnosti; On je moj Bog. I ja Mu vjerujem" (Psalam 91,2 NLT). Govoreći (glasno izgovarati) vlastitoj duši, pridružit ću se psalmistu koji kaže: "Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!" (Psalam 45,5). "Što si mi dušo klonula?" Kralj David govori samom sebi, izgovara istinu bez obzira osjeća li to u svom duhu ili

Jesen 2014. 19


Vjerovati Bogu za veće stvari

još ne. Izgovoriti i reći nešto naglas, ne kao slijepo ponavljanje nadajući se, nego s uvjerenjem i pouzdanjem, znači "znati" tu istinu. Trebamo obraditi tlo srca pripremajući ga za dolazak Svetog Duha i čudo, i to ono koje nam je uistinu potrebno, ne samo čudo koje mi tražimo ili mislimo da ga trebamo. Postoje vremena velikih čudesa za napredak Kraljevstva Božjeg, usklađenosti s gorljivošću i čežnjom našeg srca koje želi vidjeti kako Bog djeluje za našu stvar. Vremena za stvaranje puteva ili otvaranje vrata obiteljima ili zajednicama za evangeliziranje obitelji koje još nisu otvorile svoje domove da čuju evanđelje.

Ali koliko puta smo "položili ruke na bolesne" i oni NISU ozdravili? Koliko smo puta pokušali zazvati vatru s neba na neku bezbožnu situaciju ili rak, nepravdu, ili tvrdu opoziciju u svojim ckvama i još mnogo dana nastavili trpiti te probleme? Mi koji ovo danas čitamo smo vođe, ne neki početnici u vjeri ili fanatici koji sve simptome pokušavaju objasniti svojim ispovijedanjem o slabosti vjere tipa: "postoji grijeh u životu onog za koga se moli", itd. Mi kao vođe vidjeli smo Boga na djelu, osjetili smo prisutnost slatkog Svetog Duha dok je djelovao kroz nas i među nama i vidjeli smo divna čuda koja su se mogla provjeriti odmah ili ubrzo

© 2014. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

"Što misliš pod time da 'nisam dovoljno posvećen'? Tko ovdje ima veći križ od mene?"

20 Duhovno vrelo

nakon što smo zajedno molili u vjeri puni pouzdanja. Također smo vidjeli situacije gdje GOSPOD govori: "Čekaj na mene, traži me, strpi se dok ti u ovoj situaciji ne bude poznata moja savršena volja." Ono što nama treba, ono za čime moramo težiti je UISTINU VAŽNO ČUDO" ... čudo koje Bog sa svoje uzvišene pozicije u beskrajnom vječnom Kraljevstvu želi. Da budem iskren, (iako nitko od nas ne uživa propovijedati o tome) Bog često kaže: "Ne, ovo neću učiniti", ili čak i češće: "Čekaj, imam za tebe bolju stvar od toga što tražiš". Ovakvi se odgovori teško podnose kad moliš za nekoga koga voliš, a pogođen je bolešću ili je doživio automobilsku nesreću i u životnoj je opasnosti. Bitno je da mi konstantno, kontinuirano s vjerom i pouzdanjem molimo Boga koji iscjeljuje, Boga koji izbavlja, Boga koji JEST, bez obzira na njegov odgovor. Poslanica Hebrejima nas, kao što i znate, baš to uči o vjeri. Mi uživamo razgovarati o onima koji su doživjeli čudo ili iskusili oslobođenje, ali Pismo navodi da oni koji nisu dobili oslobođenje, ili sačuvali život, ili bili iscijeljeni, da su jednako tako "važni" jer su tražili i čekali uistinu važno čudo: "I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena počnem li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu pa Samuelu i prorocima, koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima, pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca. Žene su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće. Drugi su opet iskusili


Ako sam dovoljno sazrio kao vodđa i dopustim Mu da bude “dovoljno velik Bog", vidjet ćcu kako moj Otkupitelj djeluje na načcine koji su vecći od svega “što mogu moliti, misliti, pa čcak i maštati". izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu. Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani – svijet ih ne bijaše dostojan – vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim. I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne zadobiše obećano jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni bez nas ne dođu do savršenstva" (Hebrejima 11,32-40). Neki (mnogi) primili su odgovor trenutno, dok su drugi patili i umrli čekajući na što? Na uistinu važno čudo! Dopustit ćete mi jednu osobnu anegdotu. Kao mlad pastor s kojih trideset i nešto godina, pozvan sam bolesničkoj postelji jedne žene koju sam u tom trenutku doživljavao prilično starom (vjerojatno je tada prešla šezdesetu, a ja sam tada bio jako, jako mlad, a sad mi te godine izgledaju dosta dobro!). Ta je žena umirala, a to su joj i doktori potvrdili. Razni su prijatelji dolazili i molili te su zapovijedali i izbacivali demone, ukoravali duhovne sile, čak su se izrugivali riječima doktora. Ja sam bio zadnji u nizu, posljednji Božji čovjek koji može spasiti stvar. Toga sam dana ušao u sobu, pošto sam se prethodno u postu duhovno pripremio. Očekivao sam u duhovnom svijetu bitku za goli život te žene. Dok sam ulazio u sobu i prije nego sam izgovorio bilo kakvu molitvu, žena me zamolila da sjednem i dopustim joj da mi pročita odlomak iz Pisma. Ne trebam vam ni govoriti, to me jako iznenadilo. Moj plan duhovnog napada se promijenio u tren; ne zbog duhovne utvrde, već zbog žene za koju sam se došao pomoliti! Čitala mi je, govorila o Nebu, s ljubavlju i ozbiljnošću govorila je o svom

osobnom prijateljstvu sa Spasiteljem i vječnom Kraljevstvu za koje joj je srce, ako bude potrebno, već bilo spremno. Zahvalila se na dolasku i zamolila da se pomoli za mene. Ta bolesna žena, nesumnjivo blizu smrti, željela je položiti ruke na MENE! Kleknuo sam, a ona je stavila ruku na moje rame i počela moliti. Molila je za mir, za pomazanje, za razumijevanje. Molila je za osnaživanje Svetim Duhom u mom životu i nad njim i da moja služba u godinama koje dolaze bude djelotvorna. Molila se za moju ženu i naše dvoje male djece, za blagoslov nad financijama i za rast moje crkve. Govorila je na takav način kao da je znala da Spasitelj stoji tu kraj nje, držeći svoju ruku na mom drugom ramenu dok su zajedno molili ... za mene. Sutradan je preminula. Vidio sam ljude kako plaču i tuguju, a neki su se iz navike počeli pitati: "Gdje je Bog u svemu tome? Zašto nas je razočarao? Mora da je naša vjera bila slaba, možda smo citirali krive navode iz Pisma ili je ulje s kojim smo ju pomazali bilo krive vrste?" Pitanja su se samo nizala. A ja sam, promatrajući tijelo pred sobom u kojem više nije bilo života, vidio uistinu važno čudo. U svom sam duhu ugledao tu ženu obnovljenu, živu, iscijeljenu, živahnu i predivnu, punu energije vječne mladosti kako šeće sa svojim Spa-

siteljem držeći ga za ruku. Čak sam i osjetio njezinu ruku na svom ramenu i mir u svom srcu koji je za mene molila. I ZNAO sam. Bog je čuo, Bog je odgovorio i Bog je uslišao naše molitve u vjeri. I dalje hodam po ovoj planeti pokušavajući nešto promijeniti, jedan život u svoje vrijeme, jedan čin vjere i ispovijedanja u svoje vrijeme, jedna molitva iscjeljenja Boga koji proviđa u svoje vrijeme. Znam da On čuje. Znam da On odgovara. Radujem se kad vidim bolesnog ozdravljenog i demone u bijegu. Radujem se kada dobijem stvari za koje sam molio baš onako kako sam i htio. Ali također vjerujem Bogu za uistinu važno čudo, vjerujem "da [Bog] postoji i da je platac onima koji ga traže" (Hebrejima 11,6). I ako mu dopustim, ako sam dovoljno sazrio kao vođa i dopustim Mu da bude "dovoljno velik Bog", vidjet ću kako moj Otkupitelj djeluje na načine koji su veći od svega "što mogu moliti, misliti, pa čak i maštati." Osobno sam u svom životu i vodstvu spreman za uistinu važno čudo. Vjerujem da će vaša služba napredovati, životi biti promijenjeni, tijela iscijeljena i da će financije u doba potrebe teći poput rijeke Jordan. Ali ZNAJUĆI da On čuje, da je On prisutan i da je sve što On čini dobro, to je uistinu važno čudo koje, dragi moj prijatelju, molim za tebe.

  Jeffrey W. Dove je direktor Assemblies of God

Bible Alliance i Life Publishers International, Springfield, Missouri. Bio je pastor i misionar. Služio je kao misijski direktor za šest zemalja jugoistočne Azije u Bangkoku na Tajlandu 14 godina.

Jesen 2014. 21


Vjerovati Bogu za veće stvari

VJEROVATI BOGU za

vodstvo U ISUSOVOM STILU Gdje možete pronaći uzor za uspješnije vodstvo? Isus pokazuje koje tri karakteristike definiraju pentekostalno vodstvo. JAMES T. BRADFORD

22 Duhovno vrelo


Jesen 2014. 23


Vjerovati Bogu za veće stvari

I

mao sam 19 godina i pomisao da budem vođa me užasavala. Previše sam bio plah, previše sramežljiv, prenesiguran u sebe, nisam se mogao zamisliti kao vodim druge. Ali s vremenom su ti strahovi, kao i svi ostali, potpuno iščezli. Poslije godina otvorenih prilika i napetih iskustava, vodstvo je postalo dio mene. S vremenom su mi se na tom dugačkom putovanju vodstva pridružili mnogi ljudi. Njihov primjer me poticao, njihovo ohrabrenje motiviralo i njihovo mentorstvo me oblikovalo. Pored ljubavi za Isusa, dobro vođenje i predavanje štafete vodstva idućoj generaciji nalazi se na vrhu naših prioriteta. Naša budućnost leži istovremeno na Božjoj osposobljavajućoj naklonosti i na stvaranju zdravih, transformirajućih vođa koji će izgraditi misijski plodonosne crkve i organizacije s velikim utjecajem na društvo. Vodstvo je nešto više od jednostavnog preživljavanja u službi iz tjedna u tjedan. Vodstvo vidi veliku sliku. Vodstvo prodire u budućnost i pokazuje smjer kojim treba ići. Vodstvo podiže ljude i pomaže im pokrenuti njihov od Boga dan potencijal. Vodstvo ohrabruje ljude da rade u timovima i sami se pomaknu u stranu kako bi i drugi mogli upotrebljavati svoje darove za službu. Nažalost, vodstvo u crkvama nije uvijek takvo. U svojoj knjizi The Life and Teaching of Jesus Christ (Život i učenje Isusa Krista) škotski propovjednik James S. Steward razgledao je krajolik religioznog vodstva u Isusovo doba te ga sumirao na ovaj način: "Farizeji su religiju eksternalizirali ... Pismoznanci su je profesionalizirali ... Saduceji su je sekularizirali ... [i] Zeloti su je nacionalizirali." Jednoga sam dana razmišljao o tome da mi je profesionalno religiozno vodstvo moglo učiniti istu stvar da nisam bio pažljiv. Ako nismo pažljivi, ono ima toksičnu moć učiniti me izvanjski površnim, profesionalno udaljenim, beznadno ciničnim i previše politički nastrojenim. Gdje možemo pronaći bolji uzor? U Lukinom evanđelju 6,12-19 Isus je svojim primjerom odgovorio na ovo pitanje. Ovdje, u početnom stupnju svoje službe, susrećemo Isusa vođu. U tri događaja koji se nižu jedan za drugim, Isus je pružio bezvremenski model za tri karakteristike koje definiraju pentekostalno vodstvo - vodstvo koje je duhovno, vodstvo koje je usmjereno na odnose i vodstvo koje je misijsko.

PENTEKOSTALNO VODSTVO JE DUHOVNO "Onih dana iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu" (Luka 6,12). Prije nego bi išta drugo učinio, Isus se sa svime prvo suočio u duhovnoj sferi. Autentični pentekostalni vođe čine istu stvar. Naš moto je više nego samo retorički: " 'Ne silom niti snagom, već duhom mojim!' riječ je Jahve nad vojskama" (Zaharija 4,6b). Nažalost, previše je ljudske tendencije da odvaja javno vodstvo i osobnu duhovnost. Chuck Miller u svojoj knjizi The Spiritual Formation of Leaders (Duhovno oblikovanje vođa) ovako opisuje ovaj problem: "Crkva je imala tendenciju da ambicioznije i prodornije ljude usmjeri u vodstvo, a one koji su više reflektivni, u molitvu i duhovnost. Na kraju nam se događa da prisiljavamo ljude da bespotrebno izabiru između duhovnosti i vodstva." To je umjetno i nepotrebno razdvajanje. Osobna duhovnost i javno vodstvo moraju ići ruku pod ruku. Mnogi od nas u vodstvu premalo molimo, a previše radimo. Ali Isusov molitveni stil života nas podsjeća da je vodstvo u njegovoj crkvi prije svega duhovna aktivnost. Da bismo djelovali u širinu, najprije

24 Duhovno vrelo

moramo ići u dubinu. Muškarci i žene u povijesti su vjerovali da ako ćemo mi održavati dubok molitveni život, Bog će se pobrinuti za širinu našeg utjecaja. To znači dubina prije širine, intima s Kristom prije rada za Krista. Zauzvrat, ta intima hrani nadnaravnu službu. Miles Sanford u svojoj knjizi o učeništvu nabraja imena mnogih velikih junaka vjere u zadnjih 200 godina - ljude poput Jonathana Gofortha, D. L. Moodya, Amy Charmichael, Johna Hydea, Hudsona Taylora, George Muellera i mnogih drugih. Zatim donosi zanimljivu opasku da je tim velikim duhovnim vođama u prosjeku trebalo 15 godina da s "raditi za Krista" pređu do "Krist radi kroz njih". To je također i naš put kao pentekostalnih vođa. Pošto smo ispunjeni Duhom, bivamo obrezivani da donesemo više roda (Ivan 15,2). Sve manje postajemo impresionirani sami sobom i sve uvjereniji da bez Isusovog života ne možemo učiniti ništa (Ivan 15,5). Kao rezultat, uživamo prebivati u Kristu (Ivan 15,7) umirući samima sebi, žeđajući za Bogom, natapajući se Njegovom Riječju i hodajući u Kristovoj sili uskrsnuća. Ukratko, prelazimo s oslanjanja na sebe na život po Njegovom Duhu - od fokusiranja na vlastiti napor do hoda u Njegovom životu. U jednom trenutku moje pastoralne službe koja je izgledala dosta dobro, Gospod mi je rekao da nekoliko dana u tjednu odem do crkvenih prostorija, hodam između redova stolaca i sat vremena molim samo u jezicima. Crkva je bila u dobrom stanju, ali ja sam iscrpio svu svoju kreativnost i ponestalo mi je

ideja. Održavao sam postojeće stanje, ali nisam znao kako crkvu dovesti na viši nivo. Zbog poslušnosti hodanju po crkvenom prostoru i molitvi u jezicima, Gospod mi je omogućio da ga susretnem kada sam došao do kraja svojih snaga. On je s mene skidao pritisak zbog budućnosti crkve i stavljao ga na sebe. Kad mi je ponestalo ideje što više da molim, Sveti Duh je kroz mene molio Očevu misao (Rimljanima 8,27). Milost Božja me dovela do tog mjesta. U godinama koje su uslijedile iskusio sam određenu lakoću u vođenju te crkve, kao i plodonosnost koju prije nisam imao. Pentekostalno vodstvo Isusovog stila je prije svega duhovno. To je žestoka molitva i vjera. Tako je Isus započeo - prvih 40 dana u pustinji i zatim noći specifičnih molitava prije svakog strateškog poteza u službi. Za ranu crkvu to će kasnije značiti da gornja soba dolazi prije vanjskog trijema, dan Pentekosta prije baštinjenja službe koja mijenja svijet.

VODSTVO JE USMJERENO NA ODNOSE "Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima" (Luka 6,13). Isus je znao da samo propovijedanje velikim masama neće


poslužiti njegovoj većoj misiji. U svom klasiku The Master Plan of Evangelism (u Hrvatskoj izdano pod naslovom Djelotvorna strategija evangelizacije) Robert Coleman piše: "Dok crkve da bi pokrenule mnoštva traže metode, Bog traži muškarce [i žene] koje će mnoštva slijediti." Ljudi su Božji plan. I budući da je čitavu noć proveo u molitvi, Isus je izabrao 12 muškaraca da ga slijede i udijelio im je svoj autoritet. Često sam čuo našeg generalnog superintendanta Dr. George O. Wooda kako govori: "Služba proistječe iz odnosa." Kraljevstvo je nebesko u svojoj srži stvar odnosa. Isus je to shaćao i to je živio. U nekom trenutku u ranoj fazi našeg života kao vođa, mi također trebamo preuzeti odgovornost i okružiti se ljudima koji nas dobro poznaju, znaju kako treba specifično moliti za nas i znaju kako s nama surađivati u službi. To je uži krug ljudi s kojima živimo u kući, služimo u crkvi i povezani smo s njima kao kolegama. U njih još mogu spadati mentori za službu pa čak i nekršćani koji nam mogu pomoći da ostanemo prizemni i u kontaktu sa svijetom. Clarence St. John, superintendant okruga Minnesota, usvojio je predivnu strategiju za odnose u službi u svom okrugu. Predstavio ih je simboličnom slikom na kojoj su tri ruke, jedna okrenuta prema gore, jedna ispružena i jedna prema dolje. Ruka prema gore treba primati od vođa iskusnih u službi. Ruka prema van označava mentorstvo kolegama, okrećući se prema kolegama propovjednicima otprilike jednakim po iskustvu. Ruka dolje

važnijih zadaća koje kao vođe imamo. Ali, kad smo nesigurni u vodstvu, postajemo previše samozaštitnički te potkopavamo potencijal sviju oko nas. Uznemireni zbog snažnih osobnosti pojedinaca u našem timu, prečvrsto držimo službu i postajemo previše skloni kontroli. A to onda obezvrijeđuje i demotivira darovite ljude te ih odguruje od nas. Kako se jedan moj prijatelj pastor izrazio: "Mi uzimamo najsposobnije ljude u crkvi i dajemo im najbezveznije poslove." Isus je pokazao model za bolje vođenje. U početku svoje službe, Isus je odlučio da će uravnotežiti zahtjeve mnoštva i vrijeme za izgrađivanje prijateljstva, služenja pojedincima, osposobljavanja potencijalnih vođa i povjeravanja službi ljudima. Vatra Pentekosta za osnaživanje u službi kasnije će se spustiti na sve sakupljene, a ne samo nekolicinu vođa. Isus je odlučio, da u biti, ne samo služi ljudima, nego kroz ljude. Da današnjeg dana rast mnogih crkava ovisi o toj pivotalnoj odluci vodstva.

PENTEKOSTALNO VODSTVO JE MISIJSKO Odmah nakon cjelonoćne molitve i izbora najbližih suradnika, "Isus siđe s njima" do silnog mnoštva naroda (Luka 6,17). "I ozdravljali su oni koje su mučili nečisti dusi. Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala" (Luka 6,17-18). Vodstvo koje je duhovno i usmjereno na odnose, na kraju mora postati misijsko vodstvo. Isus u Djelima 1,8 čvrsto povezuje Duha s misijom: "Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje." Ne možemo biti pentekostalni u svom identitetu ako u svojim prioritetima i aktivnostima nismo misijski. Krštenje Duhom Svetim nam ne ostavlja drugu alternativu osim usmjerenosti misiji i uključenosti u nju, na lokalnoj i globalnoj razini. Nakon duhovnog djelovanja i djelovanja na uspostavljanju odnosa - molitve kroz čitavu noć i izbora dvanaestorice - Isus je "s njima" sišao k mnoštvu koje je bilo bolesno, demonizirano i izgubljeno, ali "je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala" (Luka 6,18). On nas kao misijske vođe svojim primjerom poziva da ga slijedimo i mijenjamo svijet. Usredotočenost na sebe i nedostatak vizije za spašavanje izgubljenih propušta ono što Bog radi i pogubno je za našu budućnost. Louis Pasteur je živio u doba kada je godišnje tisuće ljudi umiralo od bjesnoće. Pasteur koji je bio znanstvenik godinama je radio na pronalasku cjepiva. Baš kad je htio početi eksperiment na samom sebi, bijesni pas je ugrizao Josepha Meistera, devetogodišnjeg dječaka. Dječakova majka je preklinjala Pasteura da mu da eksperimentalno cjepivo. Pasteur mu je davao injekcije deset dana i dječak je preživio. Desetljećima kasnije, od svih stvari koje je Louis Pasteur mogao zatražiti da mu se napiše kao epitaf, on je tražio samo tri riječi: "Joseph Meister živi". Te riječi su baština Kristove živuće crkve. Ljudi će zbog naše investicije u Kristovu misiju imati vječni život. Naš poziv nije fokusiranost na sebe ili za-

Privlačenje ljudi bliže sebi opremajući ih za služenje od nas zahtijeva da se ponašamo kao sluge, a ne superzvijezde, više poput trenera, a manje poput diktatora i više kao prijatelji nego kao profesionalci. označava investiranje u nekog s manje iskustva. Iako je naše vrijeme ograničeno i možda smo zemljopisno udaljeni, trebamo jedni druge. Današnja tehnologija nam olakšava stvari i ne preostaje nam baš puno izlika. Nemojmo voditi sami. Kako bi bilo kada bi svaki vođa podigao jednu ruku gore, jednu ispružio i jednu pružio prema dolje? Isus je u Luki 6, nakon što je čitavu noć proveo u molitvi, svoje ruke pružio prema dvanaestorici muškaraca i na taj način je za sve one koji će ga slijediti uspostavio uzor vodstva. Nama kao vođama, Kristov primjer radikalno preokreće način kao mi doživljavamo svoju ulogu i provodimo svoje vrijeme. Privlačenje ljudi bliže sebi opremajući ih za služenje od nas zahtijeva da se ponašamo kao sluge, a ne superzvijezde, više poput trenera, a manje poput diktatora i više kao prijatelji nego kao profesionalci. Naši stilovi vođenja trebaju biti manje obilježeni našom osobnošću i više usmjereni ljudima. Isusov primjer nam oduzima pravo da smo uvijek u pravu i da znamo najbolje, te nas čini poslužiteljima duhovnog potencijala onih koje vodimo. Frustrirajuće je to što nam se u tom trenutku ispriječuje naš ego i nesigurnost. Osim molitve, pronaći prave ljude koji će raditi prave stvari i okružiti se njima jedan je od najtežih i naj-

Jesen 2014. 25


Vjerovati Bogu za veće stvari

Isus je pokazao model za bolje vođenje. U početku svoje službe, Isus je odlučio da će uravnotežiti zahtjeve mnoštva i vrijeme za izgrađivanje prijateljstva, služenja pojedincima, osposobljavanja potencijalnih vođa i povjeravanja službi ljudima. dovoljavanje potreba ljudi koji više razmišljaju poput duhovnih konzumenata nego služećih radnika. Trebamo objavljivati evanđelje i mobilizirati Kristovu crkvu da učini sve što može kako bi dosegla duhovno izgubljene ljude. Veliki kanadski misijski pastor, Oswald J. Smith, napisao je u svojoj uvjerljivoj knjizi, The Cry of the world (Vapaj Svijeta): "Pred očima moramo držati zapovijedi našeg uskrslog Gospoda. Trebali smo evangelizirati svijet. U suprotnom ne postoji temelj našeg postojanja kao crkve. Nema razloga zašto bi trebali imati crkve osim da dosegnemo one koji nikada nisu čuli." U mnogim našim crkvama teško dolazi do promjena, a promjena radi promjene je beskorisna vježba. Ali promjena motivirana misijom je nužna da djelotvorno dosegnemo ljude i to je promjena od koje nikada ne smijemo odustati. Misijski vođe odvažno rješavaju probleme i miču prepreke kako bi došli do izgubljenih ljudi koji pate. Misijski vođe neumorno traže rezultate i pronalaze načina kao napraviti posao. Misijski vođe nikada ne traže zaklon u nečemu što je predvidivo, poznato ili sigurno. Isus

je rekao "idite", pa oni ne "sjede". Božji Duh se giba i kroz osnaživanje misijskih ljudi po Duhu Isus i dalje drži obećanje koje je dao prije 2000 godina - "Sagradit ću svoju crkvu." Krucijalno za ostvarenje te budućnosti bit će generacija silnih vođa koje će Bog podići. To će biti vođe Isusovog stila vodstva, ponizni vođe, pentekostalni vođe koji su duhovno autentični, iskreni u odnosima i aktivni u misiji. Posvetimo se takvom cilju i predajmo se tome da postanemo pentekostalni vođe koje cjelovito služe i nadziru u sili Duha oblikujući budućnost predani Božjoj slavi i izgradnji Kristove crkve.

  James T. Bradford, Ph. D. je generalni tajnik Glavnog vijeća Assemblies of God, Springfield, Missouri.

Predanost cjelovitom pentekostalnom vodstvu U svom fokusiranju na štovanje,   ... nećemo zanemariti molitvu; U svom fokusiranju na vodstvo,   ... nećemo zanamariti ljubav; U svom fokusiranju na uzore u službi   ... nećemo zanemariti glas Duha; U svom fokusiranju na kreativnost   ... nećemo zanemariti duhovni susret; U svom fokusiranju na društvenu pravdu   ... nećemo zanemariti govoriti evanđelje.

26 Duhovno vrelo


Dopustite Svetom Duhu upotrijebiti vašu kreativnost. Ponovo velim, planirajte poziv na spasenje kao dio propovijedi. Ozbiljno molite za to. Procesuirajte ga u mislima. Sveti Duh sigurno može unaprijed pripremiti vaše srce.

POZIV NA SPASENJE:

POVLAČENJE MREŽE H. MAURICE LEDNICKY

P

ovlačenje mreže" je stari izraz koji pentekostalni propovjednici često rabe i odnosi se na poziv na spasenje kao javni odgovor na propovijed. Svoj korijen ima u Svetom pismu u dijelu gdje su ribari imali čudesan ulov u svojim mrežama, a Isus ih je pozvao da postanu "ribari ljudi" (svaki dobar ribar zna da riba nije ulovljena sve dok se ne nađe u brodu). To je najbitnija stvar. U određenom trenutku, kad Sveti Duh kroz propovijed osvijetli Riječ, prilika za djelovanje je na vrhuncu. Ono što će se tada dogoditi određuje budući rast posijanog sjemena. Ono što je zadivljujuće jest to da ista poruka pogađa u žice mnoštva individualaca

drugačijih osobnosti i različitih okolnosti u kojima se nalaze. To je uistinu nadnaravno djelo Duha. U svojih 50 godina službe i putovanja, pitao sam pastore koliko često javno pozivaju ljude na pokajanje. U crkvama koje su doživljavale kontinurano probuđenje i redovito su imale nove obraćenike, odgovor je bez bez iznimke bio: "na svakom bogoslužju." Ljudi će reagirati na propovijedanje Božje Riječi kad god im za to pružite prigodu. Neki pastori/propovjednici neće uputiti poziv zbog straha da se nitko neće odazvati. Takvu brigu treba odbaciti. Bolje je pružiti prigodu a da ne dobijemo odgovor nego zaobići i najmanje dijete

čije je srce Duh smekšao i pripremio na reakciju. Propovjednik u molitvi treba planirati poziv na pokajanje te ga ugraditi da postane sastavni dio propovijedi. To nipošto ne znači stavljanje ograničenja na suvereno djelo Svetog Duha dokle god propovjednik ostane osjetljiv na njegovo vodstvo. Ako nemate dovoljno vremena (npr. zbog dvije jutarnje nedjeljne službe), duljina vremena odvojenog za propovijed mora biti dostatna za prikladnu reakciju slušatelja. Također, trebate često poučavati (propovijed/učenje) o prioritetnosti susretanja Boga kroz poziv na pokajanje. To ne samo da izgrađuje vjeru i pouzdanje u

Jesen 2014. 27


Vjerovati Bogu za veće stvari

Propovjednici koji su najmoćniji u svojim molitvenim klijetima s Bogom su najmoćniji za svojim propovjedaonicama pred ljudima. E. M. Bounds Božju silu već nam služi kao podsjetnik da u svakoj životnoj situaciji ovisimo o njemu. Nisu sve željene reakcije na poziv identične - one se mogu kategorizirati kao trenutačne i dugoročne. Naravno, djelo Svetog Duha mijenja život i u konačnici ima dugoročni efekt na vjernika. No, trenutačan odgovor implicira javnu reakciju na poruku spasenja, božansko iscjeljenje, krštenje Svetim Duhom ili neku drugu potrebu pri čemu se djelovanje milosti odvija kod propovjedaone ispred čitave zajednice. Ove potrebe zahtijevaju i/ ili dodatno kontinuirano djelovanje (npr. pomirenje, obnova odnosa, disciplinirana molitva, svjedočenje za Krista) i mogu se opisati kao dugoročne. • Duhovno se pripremite Javna prezentacija je vjerodostojna samo ako postoji osobna priprema. Jesmo li obavljali nužnu duhovnu pripremu tako rutinirano da se ona sastojala samo od vrlo kratke molitve prije prelaska na druge stvari? Ona je temeljna pretpostavka djelotvorne službe bilo kojeg nivoa. U svom klasiku Power through Prayer (Sila kroz molitvu), E. M. Bounds kaže: "Propovjednici koji ostvaruju moćne rezultate za Boga su ljudi koji su nadvladali u svom zastupanju pred Bogom prije nego su stali pred druge. Propovjednici koji su najmoćniji u svojim molitvenim klijetima s Bogom su najmoćniji za svojim propovjedaonicama pred ljudima."

28 Duhovno vrelo

• Budite strastveni u svom pozivu na spasenje Odvjetnici, političari i branitelji puno su djelotvorniji što su strastveniji u svojim prezentacijama. Izgubljeno čovječanstvo nije stvar kojoj pristupamo rezignirano ili sa stavom uzmi ili ostavi. Vječne sudbine počivaju na odluci - na izboru za raj ili pakao. Ako je evanđelje istinito, a jasno je da jest - poruka otkupljenja, nade, oslobođenja, iscjeljenja, obnove i bezbroj drugih obećanja za sadašnjost i budućnost ne zahtijeva nikakvu ispriku. Budite uvjereni u to. I jedino tada ćete moći uvjeriti druge. • Ne dajte se smesti Vrijeme, obavijesti i ostale planirane aktivnosti (koliko god bile ispravne) često oduzimaju vrijeme za poziv na pokajanje. Požuriti s pozivom i raspustiti zajednicu u isto vrijeme šalje jak signal onima koje Duh Sveti potiče da izađu naprijed na pokajanje. Ljudi će protumačiti da taj poziv nije toliko bitan. Nemojte omalovažavati poziv naprijed na spasenje. Preorganizirajte druge stvari. Neko vrijeme štovanja može djelotvorno služiti prilikom pokajanja nakon propovijedi i poziva. Propovijedanje Božje Riječi i njene osobne primjene po Duhu treba biti najveći prioritet svakog bogoslužja. Neposredno vrijeme čekanja na Boga pomaže da se to dogodi, kao niti jedan drugi budući trenutak.

• Budite specifični Ako propovijedate evangelizacijsku poruku, u svom pozivu ciljajte na grešnike. Ista je stvar i s krštenjem u Svetom Duhu i božanskim iscjeljenjem. Ali specifičan poziv može isto koristiti kad propovijedate o braku, obiteljskim odnosima, desetku, pozivu za službu ili misiju, ili o jedinstvu u lokalnoj crkvi. Ja preferiram pozvati ljude naprijed na molitvu. Sigurno da ne postoji nikakva namjera nekog osramotiti, već javno ispovjediti potrebu. Dok osoba nije voljna jasno priznati svoju nesposobnost da bez Božje intervencije nije sposobna popraviti palu narav, malo je vjerovatno da će ikad iskusiti duhovno oslobođenje i pobjedu. • Koristite različite metode Kao pentekostalci mi se ponosimo svojom neformalnošću, ali čak i ono što se može okarakterizirati kao neformalan pristup može i te kako biti formalno. "Pognite glave, zatvorite oči, podignite ruke, ustanite, dođite naprijed" ne smije biti naš jedini pristup u molitvu. On je bez sumnje valjan, ali postoje i druge djelotvorne metode. Dopustite Svetom Duhu upotrijebiti vašu kreativnost. Ponovo velim, planirajte poziv na spasenje kao dio propovijedi. Ozbiljno molite za to. Procesuirajte ga u mislima. Sveti Duh sigurno može unaprijed pripremiti vaše srce.

© 2010 Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

"Pastore, danas ste bili veličanstveni - duboki, elokventni, očaravajući - i k tomu izgledate izvanredno!"


Propovjednik mora izvuci mrežu.

• Imajte obučene i spremne radnike prilikom poziva Jako je obeshrabrujuće saznanje da mnoge crkve širom zemlje nemaju obučene radnike kad se uputi poziv na spasenje. Često sam zatražio da netko dođe i pomoli se za one koji su odgovorili na poziv i došli naprijed. Vječne dobrobiti posjedovanja duhovno osjetljivih i biblijski pripremljenih radnika mogu biti dramatične. Individualno, osobno vodstvo će onom tko traži spasenje odgovoriti na njegova pitanja i uputiti u razumijevanje istine koju prije možda nije shvaćao. • Koristite duhovno osjetljive muzičare Sociolozi su odavno zaključili da se filozofija kulture najbolje može izraziti kroz njezinu glazbu. Nutarnji duh vjernika se izražava kroz duhovne pjesme i himne. Taj obrazac se opetovano artikulira u Svetom pismu. Muzika je integralni dio štovanja i slavljenja. Pomazani muzičari koji služe usklađeni s Duhom mogu značajno unaprijediti službu poziva na spasenje. U nekim situacijama planirajte specifične pjesme ili koruse tako da ne bude pauze među njima jer bi muzičari bjesomučno tražili prikladnu pjesmu. Smatrajte muzičare produžetkom propovijedi.

• Slijedite vodstvo Duha Ovo je slično duhovnoj pripremi. Biti osobno na istoj stazi s Duhom nije slučajnost. U mom iskustvu, koje je obično vezano uz zajednice o kojima ne znam ništa, uvidio sam da mi je um bio usmjeren u smjeru da dotaknem specifične probleme koji su nadilazili bilo koju prijašnju informaciju. To je imalo moćan učinak i na vjernike i nevjerujuće. Vjera je narasla. Naučite kako čuti Svetog Duha te ga slijedite u časti i poniznosti. • Osobno služite onima koji su se odazvali pozivu To ne umanjuje službu drugih radnika prilikom poziva na spasenje. Niti promovira izvođač/publika koncept vodstva. Prije izražava vjeru koja proistječe iz brižnog suosjećajnog srca. Pozdravljanje ljudi dok izlaze iz prostorije sastanka ima svoju vrijednost, ali ako trebate birati, pridajte

prednost služenju prilikom poziva na spasenje. • Pružite mogućnost javnog svjedočenja Staromodno bogoslužje sa svjedočanstvima je, u nekim situacijama možda i opravdano, doživjelo teška vremena. Ponavljam, budite kreativni u pomazanju Duha. Zamolite određene ljude da dadu svjedočanstvo (temeljeno na osobnom znanju ili informaciji dobivenoj od onih koji služe prilikom poziva) za koje unaprijed znate. Stojte pored osobe. Držite mikrofon. Postavljajte pitanja kako bi se govornik držao teme. Kakvo je to ohrabrenje kad čujete kako Bog intervenira u ljudske okolnosti! Poziv na spasenje nije naknadna misao ili dodatak na kraju bogoslužja. Kad se propovijedala Riječ, Sveti Duh je osvijetlio istinu i osvjedočio slušatelje. Propovjednik mora izvući mrežu.

  Dr. H. Maurice Lednicky je 50 godina bio zaređeni službenik Assemblies of God. On je pisac, evangelizator, pastor, misionar i bivši predsjednik Central Bible College, Springfield, Missouri.

Jesen 2014. 29


Vjerovati Bogu za veće stvari

VJEROVATI BOGU za

PROROČKI RELEVANTNU

CRKVU

Kada razmišljate o proročkom utjecaju, mislite u terminima četiri ključna načela. DOUG CLAY

J

e li to samo meni, ili stvarno izgleda da su crkve opsesivne u lijepljenju etiketa kojima se opisuju? Od nadolazećih do klasičnih pentekostalaca, od usmjerenih na nespašene do vođenih svrhom, ja smatram da Bog nikada nije imao u planu da crkva bude mjesto gdje ćemo dijeliti ljude u "sekte za borbeno slavljenje". Jednako tako, Bog nikad nije namijenio da crkva bude posao sa zvonikom na krovu, gdje će ljudi samo ulaziti i izlaziti kroz vrata. Crkva je mjesto gdje služimo ljudima, primjenjujući načela iz drugog poglavlja Djela apostolskih u kontekstu dvadeset prvog stoljeća. Uvjeren sam da mi moramo posjedovati osjećaj proročke relevantnosti - poziv za crkvu da bude u cijelosti biblijski relevantna i kulturno obrazovana. Kad razmišljate o proročkoj relevantnosti, mislite u terminima četiriju ključnih načela.

ISKRENO LJUBITE I PRIHVAĆAJTE LJUDE Kao pastor, ne gledajte na ljude kao na sredstvo za postizanje cilja, nego kao glavni razlog zašto imate crkvu. Nedavno sam govorio u jednoj crkvi i dok sam s pastorom razgovarao o stanju

30 Duhovno vrelo

zajednice, on mi uzbuđeno rekao: "Mi svaki tjedan procesuiramo oko 1500 ljudi." Kršćanska crkva nije tvornica. Mi služimo ljudima. Mi pomažemo ljudima. Mi ljudima prezentiramo evanđelje vjerujući da će ih ono transformirati. Odrastao sam u takvom crkvenom okruženju gdje su me duhovni vođe i starješine gledali onakvim kakvim bih mogao postati, ne samo kakav sam trenutno bio. Moja molitva za naše crkve je da ne gledamo na ljude kao na dio statistike o posjećenosti, da shvatimo da naše klupe nisu ispunjene brojevima koje unosimo u godišnja izvješća i da prepoznamo svakog pojedinca kao nekog koga je Bog pripremio da utječe na našu kulturu. To je moja molitva za proročku relevantnost, sve dok naši vođe ne mogu ništa drugo osim fokusirati se na inherentne božanske vrijednosti stavljene u svaku osobu kojoj služe. Rana crkva je bila relevantna jer je bila predana nekim osnovnim vrijednostima važnim za djelovanje službe. Oni koji su se sastajali bili su posvećeni štovanju, učeništvu, zajedništvu, evangelizaciji i služenju. Ove stvari su bile prirodni dio DNK


TRAŽIM

POMOĆ!

crkve. Nisu trebali posebni brend identiteta kako bi utjecali na društvo. Ti su ljudi slavili Boga i nisu imali potrebu govoriti da su vođeni svrhom, oni su ljubili i nisu trebali stavljati etiketu da su usmjereni prema nespašenima. Promijenjeni životi, a ne samo moderne etikete, trebali bi karakterizirati naš brend. Ako ćemo ikad trebati modificirati svoju teologiju kako bi se uklopila u kulturu, bit ćemo u opasnosti. Kad razmišljate o ovome, kultura nikada nije prihvatila poruku križa. Ne želim biti toliko preokupiran ukalupljivanjem u kulturu da me doživljavaju površnim. Os Guinness u svojoj knjizi Prophetic Untimeliness (Proročki nezgodan trenutak) drži da postoji veza između irelevantnosti crkve danas i potrage za relevantnošću od strane crkvenih vođa: "svojom nekritičkom potragom za relevantnošću zapravo smo doveli do irelevantnosti; svojim bjesomučnim traganjem za relevantnošću, a bez povezanosti s predanjem i vjernošću, ne samo da smo postali nevjerni, već i irelevantni; svojom odlučnošću da

se redefiniramo na način koji će biti uvjerljiv suvremenom svijetu više nego što smo vjerni Kristu, izgubili smo ne samo svoj identitet, već svoj autoritet i svoju relevantnost. Naša potraga zahtijeva da budemo vjerni kao i relevantni." Biblija nadilazi kulturu, hirove i trendove. Istina iz Svetog pisma ostaje relevantna i u 21. stoljeću. Proročka relevantnost započinje, održava se i uvijek će biti poduprta istinom iz Svetog pisma.

KONSTANTNO HRANITE LJUDE Jedna od mojih velikih briga za našu crkvu danas je pitanje biblijske pismenosti. Na primjer, mi smo skloni vjerovati da naša iskustva proizvode vjeru, ali to nije biblijski točno. Vjera dolazi od slušanja Božje Riječi (Rimljanima 10,17). Božja Riječ ima sposobnost da u takvim "zašto se to baš meni moralo dogoditi?" trenucima zaštiti naše razmišljanje i usidri naše emocije. Pismo ima strašno veliku sposobnost sačuvati nas. Na pri-

Jesen 2014. 31


Vjerovati Bogu za veće stvari

Prije nego pokušamo promijeniti kulturu dijeleći traktate strancima ili održavajući masovne evangelizacije, možda je bolji način da to postignemo taj što ćemo razviti odnose s jednim ili dvoje ljudi. Prije nego ih počnemo napadati zato što zagovaraju kulturološke vrijednosti s kojima se ne slažemo, trebali bismo im pokazati ljubaznost, izraziti suosjećanje i s njima iskreno razgovarati te na taj način zaslužiti pravo da im predstavimo evanđelje.

32 Duhovno vrelo

mjer, studenti napuštaju sigurnost svojih obitelji i crkava te se upletu u sekularno okružje s vrijednostima drugačijim od njihovih. U tom trenutku, pitanje nije samo vezano za njihovo iskustvo, nego jesu li dovoljno biblijski pismeni da bi se nosili s novom atmosferom u kojoj su se našli. Od posebne je važnosti da crkve svojim članovima pruže osnove biblijske pismenosti - ne samo zabavu. To je vrlo važno kad se sjetite da živimo u doba u kojem kultura više cijeni toleranciju nego istinu. Postoji rastuća potreba za autentičnim ljudima u crkvi. Većina ljudi, posebice mladih, traže autentičnost, ozbiljnost i biblijsku jasnoću. S vremenom ih privlače ushit i energija, ali ovi elementi ih neće održati. I ne privlači ih toliko intenzitet naše prezentacije. Duboko u sebi, oni žele čuti odgovor na pitanje: "Pomaže li mi ova crkva da dublje rastem u vjeri i bolje radim ono što mi je Bog namijenio i budem ono što je On htio?" Dio pastorovog posla je pomoći ljudima da se oslanjaju na Boga, ne na crkvu. Svi smo vidjeli negativne posljedice koje ostavljaju oni što su ovisniji o crkvi nego o Gospodu. Nemojmo izgubiti središnji značaj Božje Riječi kao svog temelja. Jedna je stvar kada društvo odbija postaviti Deset zapovijedi u vladine urede, ali meni se ne sviđa ideja biblijski nepismene crkve. Ne želim biti dio generacije koja je u biti odbacila Božju Riječ. Takav scenarij se događao i prije. Kad je Jošija postao kraljem, naslijedio je naciju (crkvu, ako baš hoćete) koja je zagubila Božju Riječ. Pogledate njegove pretke. Jošijin djed Manaše je Moleku žrtvovao vlastitog sina i konzultirao se s gatarama. Amon, Jošijin otac, bio je jedan od najpokvarenijih i najgorih izraelskih kraljeva. Ubila su ga dvojica njegovih slugu. Ali dio Jošijinog nasljeđa je bila obnova hrama i pritom je pronašao Božju Riječ: "Veliki svećenik Hilkija reče tajniku Šafanu: »Našao sam knjigu Zakona u domu Jahvinu.« I Hilkija dade knjigu Šafanu koji ju je pročitao" (2. Kraljevima 22,8). Je li stvarno moguće izgubiti Božju Riječ u Božjem domu? Davno prije pokreta Ocupy Wall Street, Martin Luther je pokrenuo jedan od najvažnijih protesta u povijesti. On je bio uznemiren time što su svećenici Rimokatoličke crkve u zamjenu za novac obećavali ljudima oprost grijeha ili raniji izlazak iz čistilišta. Stoga je 31.10.1517. Luther na vrata crkve u Wittenbergu u Njemačkoj zakucao dugačku listu svojih pritužbi. Slavnih Lutherovih 95 teza se proširilo poput vatre. Baš kao što je to učinio i prorok Jeremija za Jošijina vladanja ( Jeremija 1 i 2), Luther se usudio postavljati pitanja koja ljudi nikad nisu postavili. Kroz Luthera je Duh Sveti zapalio protestantsku reformaciju i u crkvi koja je postala korumpirana, legalistička, disfunkcionalna i duhovno mrtva, obnovio doktrinu milosti. Kad su ljudi zgrabili bezvremensku i vječnu Riječ Božju, ponovno se vratila proročka relevantnost. Ni danas nema razlike. Ako ljudi u crkvi ne usidre svoje živote i sustave vrijednosti u Sveto Pismo, umjesto Biblije, vodit će ih njihovi osjećaji i ljudska logika. Ponekad vidim da se to događa i u mom životu - kad prolazim kroz težak period i moj "ja" mi počne lagati. Moje mi emocije ne govore uvijek stvarno stanje i život više nije dovoljno jasan. U takvim sam trenucima naučio da mi treba nešto bolje nego što sam ja, nešto čija je mudrost veća od mudrosti ovog svijeta. Treba mi Istina - Riječ živog Boga.


OBUČITE LJUDE ZA SLUŽENJE Snaga crkve je povezana s tim koliko djelotvorno njezini članovi koriste svoje darove u služenju. Prva Petrova poslanica 4,9-11 ocrtava ovaj princip. Onaj dar koji nam Bog daje trebamo koristiti bez prigovaranja, s punom sigurnošću da će nam onda kad bude trebalo dati snagu. Uključivanje ljudi u službu je korisno, kako za njih same, tako i za crkvu. Na koncu, služenje može doprinijeti njihovom duhovnom rastu i poslužiti kao sredstvo protiv duhovnog umora. Često mislimo da, kako bi se duhovno razvijali u životu, samo trebamo čitati Pismo i moliti. Ali postoji i treći bitni element razvitka: upotrijebi svoj dar. Isus nas je na to upozorio u prispodobi, jer ako zakopamo svoj dar, mogli bismo ostati bez svega (Matej 25,14-30). Kršćani koji su već dugo vremena spašeni ponekad budu isfrustrirani promjenama u službi i kulturi jer osjećaju da više ne mogu koristiti svoj dar. Ono što sam ja vidio je da namjerno ostajanje u službi dovodi ne samo do kontinuiranog ispunjenja, nego vas zaista održava mladim. Moja osamdesetjednogodišnja majka Audrey Clay je pravi primjer toga. Iako se crkva u koju ide s vremenom značajno promijenila, ona vjerno ostaje uključena u službu. Sa svojim je prijateljicama otvorila klub "Kao Gospodu". Ova grupa svakog dana traži područje gdje može nekome poslužiti. Kroz ovakve i druge pothvate promatrao sam mamu kako je uključena u rad Bethany Assemblie of God u Adrienu u državi Michigan crkve u kojoj su moji roditelji bili pastori preko dvadeset godina. Iako je moj otac prije više od 40 godina otišao Gospodu i crkva je prošla kroz mnoge promjene, moja mama bez mrmljanja i u snazi koju joj samo On proviđa i dalje koristi darove koje joj je Bog dao. Kao rezultat toga, ona je ohrabrena, puna radosti i posjeduje energiju pedesetgodišnjakinje. Kad crkva s namjerom obučava ljude u njihovoj darovitosti, ne samo da vidi te pojedince kako rastu u vjeri, već im pomaže u borbi protiv duhovnog umora koji može spriječiti neka od njihovih najvećih postignuća.

OBLIKUJTE KRŠĆANSKO PONAŠANJE Kako proročki relevantan glas može graditi mostove prema onima koji ne idu u crkvu umjesto da gradi barijere? Najbolji način kako crkva može graditi mostove prema svom društvu je kroz oblikovanje kršćanskog ponašanja. U Izrekama 11,11 stoji: "Blagoslovom pravednika grad se diže,a ustima opakih razara se." Biblija nas ne prestaje poučavati da mi, upotrebljavajući ispravan način govora, možemo govoriti u živote ljudi koji nas okružuju. Izreke 18,21 kažu: "Riječi ubijaju, riječi daju život; one su ili otrov ili plod - vi birate" (The Message). Ali također, koristeći ispravne manire, možemo postati utjecajni. Prva Petrova 2,17 savjetuje: "Svakog koga sretnete tretirajte s dostojanstvom" (The Message). Živimo u bezobzirnom, sebičnom i ponekad odvratnom društvu. Pavao se suprotstavlja prevladavajućem stanju u kulturi: "Vjernici nikoga ne smiju proklinjati ili biti svadljivi, već trebaju biti blagi i ljubazni prema svakom" (Tit 3,2, God's Word Translation). Evo ponovno te riječi, ljubaznost. Kad razmislite o tome, ljudi, mjesta i institucije s kojima se susrećemo u našoj kulturi ponekad su upravo ti koji trebaju čuti i vidjeti nekog tko im iskazuje poštovanje. I mi možemo zadobiti tu prigodu tako da budemo ljubazni. Ako će Kristovo tije-

lo prema bankovnim službenicima, prodavačima i konobarima iskazivati čast, kako će snažan učinak to imati? Drugi način kako crkva može kršćanskim ponašanjem oblikovati kulturu koja ima drugačije vrijednosti je pokazivanje suosjećanja u pravom trenutku. U Kološanima 3,12 stoji uputa: "Zaodjenite se dakle – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost." Ne govorim samo o pristojnom suosjećanju. Naprotiv, to uključuje stvarnu empatiju s ljudskim osjećajima u najvećim krizama. Na taj način, stavljate se u poziciju boljeg razumijevanja i prihvaćanja tuđih osjećaja, u onome kroz što ta osoba trenutno prolazi, čak i ako sami nemate takvo iskustvo. Takvo suosjećanje donosi olakšanje osobi koja treba razumijevanje. Galaćanima 6,2 kaže: "Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov!" I treće, mi smo proročki glas u kulturi onda kad učimo kako druge blagosloviti iskrenim govorom, čak i u neprikladnim situacijama ili onda kada bismo najradije ignorirali čitavu stvar. Ako njegujemo prijateljske odnose, tada naše prijateljstvo može nekoga tko ne slijedi Krista privući bliže Kristu. Previše je površnih odnosa koji na koncu bivaju uništeni zbog neiskrenosti. Izreke 24,26 kažu: "U usta ljubi tko odgovara pošteno." Naravno, govoriti istinu u ljubavi ne daje mi pravo da vičem na ljude; odnos zahtijeva povjerenje. Apostol Pavao je rekao u Efežanima 4,15 da nam govorenje istine u ljubavi ne daje dozvolu da ih verbalno napadamo. Mi moramo zaslužiti pravo da kulturi prožetoj sekularizmom govorimo istinu u ljubavi. Izgrađivanjem mosta od ova tri elementa - ljubaznosti, suosjećanja i iskrenosti - možemo stvoriti povjerenje u ljudima. Proročka relevantnost ne znači citiranje odlomaka o Božjem sudu na njegovom narodu iz proročkih knjiga Starog zavjeta. To nije unošenje u lice drugima s megafonom u jednoj i transparentom u drugoj ruci. To nije stajati na tribini sportskog stadiona i vikati: "Pokajte se ili umrite!" Ne, praktičan način kako biti proročki glas u sekularnoj kulturi s vrijednostima koje ne dijelimo, jest naučiti umjetnost i prakticirati znanost pokazivanja ljubaznosti, iskazivanja suosjećanja i iskrenog govora. Ponekad sama naša prisutnost može nekog duboko i trajno dojmiti. Jobovi prijatelji su učinili pravu stvar u prvih sedam dana nakon što je on prošao kroz strahovite događaje. Samo su sjedili s njim i plakali. Nisu govorili ništa ( Job 2,12-13). Prije nego pokušamo promijeniti kulturu dijeleći traktate strancima ili održavajući masovne evangelizacije, možda je bolji način da to postignemo taj što ćemo razviti odnose s jednim ili dvoje ljudi. Prije nego ih počnemo napadati zato što zagovaraju kulturološke vrijednosti s kojima se ne slažemo, trebali bismo im pokazati ljubaznost, izraziti suosjećanje i s njima iskreno razgovarati te na taj način zaslužiti pravo da im predstavimo evanđelje.

  Doug Clay je glavni rizničar

Glavnog vijeća Assemblies of God, Springfield, Missoury.

Jesen 2014. 33


Vjerovati Bogu za veće stvari

Možda najosobniji i univerzalno najznačajniji aspekt našeg proučavanja Života u kraljevstvu je razumijevanje Božjeg proviđanja obnavljanja našeg ispravnog odnosa s njim. Dok razmatramo Božju izvornu svrhu za Njegovo stvorenje, čak i kad je čovjek odlučio odbaciti taj plan, ljubljeni Nebeski Otac providio je način za obnovu zajedništva. On se ostvario njegovom inicijativom. Čovjek nije mogao pregovarati s Bogom pošto nije imao što za ponuditi. Kako je to silan trenutak kad shvatimo magnitudu božanske milosti i milosrđa. Ovaj i idući članak će se usredotočiti na proces otkrivenja, korak po korak, koji nas je uveo u slavno zajedništvo s Ocem kroz dar Njegovog jedinog Sina Isusa Krista.

Obnova

odnosa

H. MAURICE LEDNICKY

M

i služimo "osobnom" Bogu. I zbog toga što on nije izoliran od svog moralnog stvorenja, plan koji je namijenio čovjeku sav je u vezi s odnosom. Prema Riječi, imamo pristup u prisutnost Najvišeg Boga - najveći privilegij ikad dan palom čovjeku (Rimljanima 5,1-2; Hebrejima 4,14-16). Počnimo na početku i pratimo priču o izvornoj svrsi ovog odnosa, kako je prekinut, i na koncu, kako se može obnoviti. Sve je ovo nerazrješivo utkano u narativ za razumijevanje duhovnog kraljevstva.

34 Duhovno vrelo

IZVORNA SVRHA STVARANJA ČOVJEKA 1. Prigoda za zajedništvo s Bogom Temeljem prijašnjih razmatranja o Božjoj naravi i atributima, očito nam je da Bog čovjeka nije stvorio zbog osobne "potrebe" za nekim drugim, drugačijim od sebe. On je potpuno cjelovit i ispunjen. Stoga se postavlja pitanje: "Zašto je Bog stvorio čovjeka?" Pregledom najranijih tema u nadahnutoj Božjoj Riječi otkriva nam se da je čovjek stvoren na Božju sliku (Postanak 1,27; 2,7; 5,1; 9,6) i s Njim je imao osoban odnos. Prateći čitavu temu sve do po-

sljednje knjige Biblije, Otkrivenja, čovjek je ponovno prikazan kao biće u skladnom odnosu sa svojim Stvoriteljem Bogom koji traje čitavu vječnost. (Naravno, između Postanka i Otkrivenja ljudska je povijest ukaljana zlom i posljedicama grijeha). Bog je stvorio čovjeka i dopustio mu privilegij ostvarivanja odnosa koji uključuje zajedništvo u Njegovoj prisutnosti. Znajući po svom sveznanju da će se čovjek okrenuti od čistoće koja je prvotno obilježavala njegovo postojanje, Bog je imao plan koji će čovjeku omogućiti ponovni ulazak u krug Njegove ljubavi i za-


Prvi i najznacajniji aspekt Božjeg izobilja je opraštanje grijeha i obnova zajedništva s Ocem.. Jesen 2014. 35


Vjerovati Bogu za veće stvari

Bog je želio da covjek bude slobodan izabrati - ne prisiljen služiti - vecć da ga ljubi, štuje i bude mu poslušan zbog toga tko On jest.

štite. Taj plan nije bio otkriven odjedanput - Abraham nije u potpunosti razumio sve implikacije "budućnosti" (Hebrejima 11,8-10). Niti ikoji drugi patrijarh, pa čak niti pomazani proroci Starog zavjeta. Bog se čovjeku progresivno objavljivao u skladu s vlastitim nakanama. Vrijeme se odnosi na čovjeka, a ne utječe na Onoga koji nema ni početka ni kraja (Psalam 90,4; 2. Petrova 3,8). • U Starom zavjetu kao Jahve Bog Abraham, Izak i Jakov (Izrael). Odabir Izraelaca kao "Svog naroda" (12 Izraelovih sinova - 12 plemena Izraelaca). Mojsijev Zakon - postavljanje standarda za štovanje Sebe i ispravno ponašanje u odnosu s drugim ljudima (Izlazak - Levitski zakon).

36 Duhovno vrelo

Doba Kraljevstva - Proroci objavljuju nadolazeći sud i buduću obnovu. • U Novom zavjetu kao Isus Jedinorođeni Sin Božji Isus je "Emanuel - Bog s nama" (Matej 1,23). Isus je "Jaganjac Božji" (Ivan 1,36). Isus je "Veliki Svećenik - posrednik" (Hebrejima 4,14-16). Isus je "Kralj Kraljeva i Gospodar Gospodara" (Otkrivenje 17,14). • U Novom zavjetu kao Sveti Duh treća osoba Trojstva Izliće Svetog Duha na Dan pedesetnice (početak novozavjetne crkve) (Djela 2,141). Osnažuje vjernike za svjedočenje Krista (Djela 1,8).

Otkriva i proslavlja Krista (Ivan 15,26; 16,13-14). Djeluje u Kristovom tijelu (Crkvi) - darovi Duha (1. Korinćanima 12-14). Dovodi svakog vjernika do zrelosti - plodovi Duha (Galaćani 5,22-23). Po pisanoj Riječi i nutarnjem djelovanju Svetog Duha, ovoj generaciji je dano najpotpunije otkrivenje Boga u čitavoj ljudskoj povijesti. Posljedično tome, velika je privilegija i odgovornost ostvariti i održati to zajedništvo najvećeg stupnja s Bogom.

2. Prigoda štovanja Boga osobnim "izborom" POSLUŠNOST PO NAREĐENJU I ŠTOVANJE BEZ IZBORA JE ROPSTVO!


Anđeli nisu bili prisiljeni poslušno štovati Boga - imali su izbor. Svjetlonoša, danas poznat kao Sotona, nekoć je bio najviše rangirani anđeo, ali zbog ponosa je pokušao svrgnuti Boga sa prijestolja (Izaija -4,12). Zbog toga je izbačen iz neba. Nažalost, nije otišao sam. Jedna trećina nebeske vojske "odabrala" je slijediti Sotonu, a mi ih danas nazivamo demonima (Otkrivenje 12,4). Iz toga slijedi da su ostale dvije trećine anđela "odabrale" štovati i služiti Boga. Njihov period kušnje je završen, baš kao i Sotonin i demona koji ga slijede. Adamu i Evi je dano savršeno mjesto za život - Edenski vrt. Adam je imenovao sve životinje koje su ga nastanjivale. K tomu, imali su zajedništvo s Bogom (Postanak 3,8). Koliko je to dugo trajalo nije nam poznato. U svoj toj ljepoti i blagoslovu ova prva dva zemljana imala su samo JEDNU zabranu. Samo jednu! Nisu smjeli jesti plodove sa stabla spoznaje dobra i zla. Zašto? Ovo je za njih bio ispit. Štuju li Boga zbog onoga TKO ON JEST ili zbog onoga što im je dao? Bog je želio da čovjek bude slobodan izabrati - ne prisiljen služiti - već da ga ljubi, štuje i bude mu poslušan zbog toga tko On jest. Jeste li već primijetili da se "u sred" vrta nalazi još jedno stablo? To je drvo života (Postanak 2,9). Nakon što su sagriješili, Bog ih je istjerao iz tog predivnog mjesta "pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao – da straže nad stazom koja vodi k stablu života" (Postanak 3,24). Moje je mišljenje da nije postojala restrikcija konzumiranja plodova s ovog drveta sve do onog trenutka kad su sagriješili. Smrt je postala krajnja tjelesna posljedica čovjekova grijeha. Čak i u čovjekovom neposluhu Bog je otkrio svoju milost. Jer, da mu je dopušteno pojesti ovaj plod, zauvijek bi živio u krivici zbog prošlih grijeha. BOG NIKADA NIJE ZBUNJEN DOGAĐAJIMA IZ LJUDSKE POVIJESTI. ON NE POKUŠAVA RAZVITI PLAN "B" ZBOG TOGA ŠTO JE ZAKAZAO PLAN "A".

3. Prigoda za benificije Božjeg obilja Danas postoje razne verzije ekstremnih (nebiblijskih) učenja, povezanih s ugađanjem tijelu, koja nanose štetu i konfuziju Kristovom tijelu. Većina tih pogrešnih

učenja odnosi se na zemaljsko, materijalno posjedovanje, koje, ako ništa drugo, izvrću prioritet "tražite najprije Kraljevstvo Božje..." (Matej 6,33). Izjednačavanje posjedovanja materijalnih dobara s Božjom naklonošću već je dugo vremena pogreška u ljudskom razmišljanju. To je tjelesnost koja se želi prikazati svetošću. Bog nije impresioniran našim ekonomskim statusom. Niti je zaustavljen ako nismo među materijalno prosperitetnima. Prvi i najznačajniji aspekt Božjeg izobilja je opraštanje grijeha i obnova zajedništva s Ocem. Ne zaboravite, primarna komponenta čovjeka je njegov duh. Apostol Pavao novozavjetnim vjernicima u Efezu daje snažnu prezentaciju Božje milosti i milosrđa. "Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu" (Efežanima 1,3). "Stoga slavimo Boga za slavnu milost koju je izlio na nas koji pripadamo njegovom dragom sinu..." (Efežanima 1,6 NLT). "Bog je toliko bogat milosrđem, i jako nas ljubi..." (Efežanima 2,4 NLT). "Stoga nas Bog može postaviti svim budućim generacijama kao primjer nevjerojatnog bogatstva svoje milosti i dobrote prema nama..." (Efežanima 2,7 NLT). Od tog predivnog dara vječnog života krenut ćemo prema izobilju koje nam je dano tijekom našeg zemaljskog putovanja u realnom svakidašnjem životu. Ponovno, glavni aspekt nije ono što posjedujemo. U odgovoru na čovjekovu molbu da im se razdijeli baština Isus je rekao: "Koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje" (Luka 12,15). Naš Učitelj je također poučavao: "Nitko ne može služiti dvojici gospodara" (Matej 6,24). Pavao svom sinu u vjeri Timoteju snažno ponavlja istu tu istinu: "Pa i jest dobitak velik pobožnost, zadovoljna onim što ima! Imamo li dakle hranu i odjeću, zadovoljimo se time. Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje" (1. Timoteju 6,6.8.10). Što je, dakle, onda, izobilje Božje milosti koje njegova djeca uživaju tijekom svog života? Milost - dostatna u svakoj situaciji – zasigurno je na vrhu ljestvice (1. Korinćanima 10,13; 2. Korinćanima 12,710). Trpljenje, i kao rezultat prirodnih okolnosti i kao rezultat progonstva zbog

Krista, je dio življenja svakog vjernika. U prvoj poslanici Petar naglašava da čak i za najžešćeg "progonstva zbog toga što ste kršćani" postoji pobjeda, jer vas Bog nikada neće ostaviti (1 Petrova 4,12-19). Pavao životnim teškoćama dodaje još jednu dimenziju kada piše mladim vjernicima u Korintu: "Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave" (2. Korinćanima 4,17, naglasak dodan). Zatim dodajmo sigurnost - i u Kristu i u crkvi. U Rimljanima 8, Pavao, kao dobar odvjetnik iznosi slučaj: "Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Tko će optužiti izabranike Božje? Tko će osuditi?" (Rimljanima 8,31.33.34.) Zatim postavlja retoričko pitanje: "Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?" Odgovara: "Uvjeren sam da nas ništa ne može rastaviti od Božje ljubavi." Nakon nabrajanja nekoliko stvari koje nisu u stanju odvojiti nas od Božje ljubavi u Kristu Isusu, zaključuje: "Čak nas ni sile pakla ne mogu odvojiti od Božje ljubavi - uistinu, ništa u čitavom stvorenju neće ikada biti u stanju odvojiti nas od ljubavi Božje koja je objavljena u Kristu Isusu našem Gospodu" (Rimljanima 8,38-39, naglasak dodan). Ovdje je potrebna kratka riječ upozorenja. Ovi navodi niti uče niti impliciraju "bezuvjetno vječnu sigurnost" (uobičajeno poznatu kao doktrina jednom spašen uvijek spašen). Pojedincu je moguće, koji nakon svog spasenja zadržava mogućnost odabira, "izabrati" okrenuti leđa Božjoj ljubavi u Kristu. Svojevoljno griješenje koje ne prestaje, za kojeg nema pokajanja, u konačnici će rezultirati Božjim sudom (Hebrejima 10,26-31; 2. Petrova 2,2022). Novozavjetna crkva treba biti zemaljska demonstracija jedinstva koje postoji u nebeskom kraljevstvu. Isus je molio za učenike (i za crkvu koja se njihovom djelatnošću širi): "Da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio" (Ivan 17,21-23). U takvoj ljubavi i jedinstvu se nalazi prihvaćanje i sigurnost za svako Božje dijete mlado, staro; bogato, siromašno; obrazovano, manje obrazovano; iz svake kulture, jezika i etničke pripadnosti.

Jesen 2014. 37


Vjerovati Bogu za veće stvari "A ovako, mnogi udovi – jedno tijelo!...I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi" (.1Korinćanima 12,20.26). ČESTO SE DOGAĐA DA JE LAKŠE "PATITI" S NEKIM TKO PATI NEGO SE "RADOVATI" S NEKIM KOJI PRIMA POČAST. I dok ne nužno na istoj razini i svim ljudima, Bog uistinu proviđa materijalne blagoslove onima koji su poslušni njegovim zapovijedima. Kristovo evanđelje nije naputak za ekspresno bogaćenje. Motivacija za našu poslušnost ne smije biti sebičnost ili usmjerena samo na sebe. Apostol Pavao koji vjernicima u Filipima, koji su mu požrtvovno poslali dar u obliku financijske pomoći, piše (za boravka u rimskoj tamnici): "A Bog moj ispunit će svaku vašu potrebu po bogatstvu svome, veličanstveno, u Kristu Isusu" (Filipljanima 4,19).

Ako vjernik daje desetak (deset posto) svojih prihoda, Bog je obećao poslati izobilan blagoslov. Zapravo, prorok Malahija govoreći u Gospodnje ime, kaže: "Ja ću izliti tako veliki blagoslov da nećete imati mjesta gdje ga staviti! Probajte! Testirajte me! " (Malahija 3,8-11 NLT). U biblijskom jeziku to je poznato kao "zakon sjetve i žetve" i on obuhvaća prirodni proces reprodukcije i duhovnu aktivnost (Postanak 1,11-12; 2. Korinćanima 9,6-7; Galaćanima 6,7). Usprkos teoriji evolucije - za koju ne postoje znanstveni dokazi - biljke, drveće, životinje i ljudi se i dalje reproduciraju "svaki prema svojoj vrsti" (Postanak 1,12.21.24.25). Ovaj se princip općenito prihvaća sve dok se radi o biljnom i životinjskom "carstvu". Ali on je podjednako istinit za duhovno kraljevstvo. Dakle, darežljivo srce, podatan duh, ugodan je Bogu na visini jer odražava njegovu vlastitu narav.

Često nalazimo na snažnu predrasudu prema onima koji posjeduju veliko zemaljsko imanje. Dijelom je to razumljivo, budući da su mnogi, kako bi stekli svoje bogatstvo, iskoristili i povrijedili druge ljude. Često se među imućnima otkrije korupcija i nepoštenje pa imamo tako puno nepovjerenja. Jakov je napisao: "De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti! Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, zlato vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao vatra izjesti tijela vaša!" ( Jakov 5,1-3). Ali ipak, ljudske pogreške ne ukidaju Božja obećanja. Ključ za razumijevanje obilja je (1) vaš stav prema posjedovanju zemaljskih dobara i (2) način na koji upravljate time što vam je Bog providio.

Bog uistinu provida materijalne blagoslove onima koji su poslušni njegovim zapovijedima. Kristovo evandelje nije naputak za ekspresno bogacenje. Motivacija za našu poslušnost ne smije biti sebicnost ili usmjerena samo na sebe.

38 Duhovno vrelo


Vjernik se neće čvrsto držati zemaljskih stvari - one neće definirati njegov život. I financijski resursi će biti samo sredstvo za ostvarenje cilja - pomoć za napredak kraljevstva Božjeg. Prema Pavlovoj uputi davanje mora biti (1) dragovoljno iz srca, (2) bez mrmljanja, (3) ne po zapovijedi i (4) veselo (2. Korinćanima 9,7). Ukratko, obilan materijalni blagoslov iz darežljive Božje ruke nije nam dan da ga uskladištimo, već da ga podijelimo. U sljedećem broju ćemo nastaviti s diskusijom, fokusirajući se na strašnu dilemu s kojom se čovjek suočava - neposluh s posljedicom odvajanja od zajedništva sa Svemogućim. No ipak, biblijska istina ne završava u tom strašnom očaju i beznađu. Isus Krist je na sebe uzeo krivicu naših grijeha i sada smo opravdani - "kao da" nikad, nikad nismo imali grijeha. To je toliko slavno! To je poruka za svaku osobu koja danas živi i za sve koji će se još roditi prije nego se Isus vrati! Ovaj članak preuzet je iz knjige Kingdom Living © 2013., autora H. Maurice Lednickya. Korišteno s dopuštenjem. Sva prava pridržana.

  Dr. H. Maurice Lednicky je

50 godina bio zaređeni službenik Assemblies of God. On je pisac, evangelizator, pastor, misionar i bivši predsjednik Central Bible College, Springfield, Missouri.

© 2009 Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

Poticaj prije dragovoljnog priloga Sjetva i žetva

V

aši će darovi biti blagoslov mnogima. Ali, i više od toga, vaše će davanje koristiti vama. Možda se pitate: "Kako davanje može koristiti mom vlastitom životu?"

Davanje nas čini sve sličnijima Bogu, približava nas Bogu, proviđa nam protuotrov za materijalizam, jača našu vjeru i investira u vječnost. Ali, davanje nas također blagoslivlja zauzvrat. Izreke 11,25 kažu: "Podašna duša nalazi okrepu, i tko napaja druge, sam će se napojiti." Sve što dajete, vratit će vam se natrag. Ako ste darežljivi u kritiziranju, primit ćete puno kritike. Ako ste darežljivi u ogovaranju, ogovaranje će vam se vratiti. Ako ste velikodušni u ohrabrivanju, ohrabrenje će vam se vratiti. To je zakon sjetve i žetve. Ako ste darežljivi sa svojim novcem, primit ćete ga natrag. To je zakon života. Darežljiv čovjek će napredovati. "Tko napaja druge, sam će se napojiti." Stoga vas potičem da uživate u blagodati davanja - vjerujući da će vas Bog, dok dajete zauzvrat, blagosloviti.

"Biblija kaže da Bog daje kišu pravednima i nepravednima. Dakle, koji ste vi?"

  Glenn Reynolds, Hampton, Virginia. Jesen 2014. 39


Vjerovati Bogu za veće stvari

STAV je više

od osobnosti MARCIA LEDNICKY

On u svakom trenutku točno zna gdje se nalazim i kroz što prolazim. Njegova Riječ pruža sigurnost da nikada neće dopustiti više od onoga što mogu podnijeti. Hvala Bogu za tu divnu snagu i milost. 40 Duhovno vrelo


"Morate imati isti stav kakav je Isus imao..." (Filipljanima 2,5 NLT) •  "Bog blagoslivlja one koji su siromašni u duhu i shvaćaju da ga trebaju jer je njihovo Kraljevstvo nebesko. •    Bog blagoslivlja one koji tuguju jer će biti utješeni. •    Bog blagoslivlja one koji su ponizni jer će oni naslijediti čitavu zemlju. •    Bog blagoslivlja one koji su gladni i žedni pravednosti jer će biti zadovoljeni. •    Bog blagoslivlja one koji su milosrdni jer će im se ukazati milost. •    Bog blagoslivlja one čija su srca čista jer će oni vidjeti Boga. •    Bog blagoslivlja one koji rade za mir jer će ih zvati djeca Božja. •    Bog blagoslivlja one koji su progonjeni, zbog toga što čine ispravne stvari jer je njihovo Kraljevstvo nebesko. •    Bog blagoslivlja vas kojima se ljudi izruguju, progone vas i lažu o vama te govore razne zle stvari protiv vas jer ste moji sljedbenici. •    Veselite se zbog toga! Budite radosni! Jer vas na nebu čeka velika nagrada." (Matej 5,3-12 NLT) Naš stav igra veliku ulogu u načinu na koji pristupamo svakodnevnim životnim okolnostima. Zadnja rečenica ovih poznatih redaka Svetog pisma sumira bit toga što ovdje želim kazati. „VESELITE SE, RADUJTE SE JER VAS NA NEBU ČEKA VELIKA NAGRADA." Moj STAV će utjecati na moju sposobnost da služim, i što je čak i važnije, on će dramatično utjecati na moj osobni odnos s Bogom. "Što dulje živim, sve više uviđam kakav utjecaj na život ima stav. Stav je za mene važniji od činjenica. On je važniji od prošlosti, od obrazovanja, od novca, od okolnosti, od promašaja, od uspjeha, od svega što drugi ljudi misle, govore ili rade. Važniji je od izgleda, nadarenosti ili vještina. On će ili stvoriti ili razoriti zajedništvo...crkvu... dom. Najdivnija stvar u svemu je da svakodnevno imamo prigodu izabrati koji ćemo stav zauzeti za taj dan. Ne možemo izmijeniti prošlost...ne možemo promijeniti činjenicu da će ljudi djelovati na određeni način. Ne možemo promijeniti neizbježno. Jedina stvar što možemo je zaigrati na jedinu kartu koju posjedujemo, a to je naš stav...Ja sam

uvjeren da se život sastoji od 10% onoga što mi se događa i 90% moje reakcije na to. I isto je s vama...mi upravljamo svojim stavovima." Charles Swindoll

JA SVAKI DAN ODLUČUJEM KAKAV ĆU STAV ZAUZETI • Odlučujem da ću voljeti čak i ako budem povrijeđena. I ponekad je upravo to slučaj. U službi moliš za ljude, radiš s ljudima i ulažeš mnogo svoje energije i vremena u njihov duhovni napredak. Ponekad oni napuste Božju ljubav pa vam čak mogu napraviti ili reći ružne stvari ili nešto protiv vas. Ali, zbog Kristove ljubavi u meni i zbog moje poslušnosti Njegovoj Riječi, ja i dalje ljubim. Zašto? Božja Riječ nas uči da svatko može voljeti one koji vole njega. Ali Pismo nas potiče da napravimo nešto više. U Mateju 5,46-47 naš Gospod nam govori: "Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća?...I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite?" Kad sam ja ispunjena Isusovom ljubavlju, donošenje odluke da ljubim čak i one čija su djela bolna nije teško jer je to istjecanje Kristove ljubavi iz mog srca. Sjetite se da je Isus pokazao svoju ljubav Judi Iškariotskom čak i kad ga je Juda izdao poljupcem. • Odlučujem da ću biti radosna čak i onda kad su moje okolnosti potpuno različite od onakvih kakvima bih željela da budu. Na kraju krajeva, moram vjerovati da se prava sreća gradi na mom odnosu s Isusom Kristom i ništa mi ne može oduzeti njegovu radost i mir. Stoga odlučujem biti radosna i izdići se iznad svake teške situacije. "Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se!" (Filipljanima 4,4). U stvarnom svijetu punom zla, Bog nam nije obećao da nikada nećemo imati nikakvih problema. On je obećao da će uvijek biti sa mnom. On u svakom trenutku točno zna gdje se nalazim i kroz što prolazim. Njegova Riječ pruža sigurnost da nikada neće dopustiti više od onoga što mogu podnijeti. Hvala Bogu za tu divnu snagu i milost. • Odlučujem da ću imati pozitivan stav. U Filipljanima 4,8 apostol Pavao kaže: "Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu!" Pozitivni ljudi druge privlače k sebi, dok ih negativni duh odbija. Kao vjerni-

cima i duhovnim pobjednicima trebala bi nam biti želja da se drugi ljudi nakon što su proboravili u našem prisustvu osjećaju bolje. Naš duhovni cilj za pojedinca koji je proveo vrijeme s nama treba biti taj da se osjeća voljenim, ohrabrenim i blagoslovljenim. Kao dijete odraslo u domu propovjednika, naučila sam koliko je važno imati odgovarajući stav prema drugima. Moji bi mi roditelji govorili: "U svakome ima nešto dobroga; gledaj na dobro, a Bog će se pobrinuti za ostalo." Dok su mi usađivali te vrijednosti, ubrzo sam zapazila da su im ljudi zauzvrat uzvraćali ljubav. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko mi je puta ovo uputstvo iz djetinjstva pomoglo u teškoj situaciji ili sa zahtjevnom osobom. Da, svi smo se susreli s "nešto manje savršenom" osobom, ali uz pomoć Svetog Duha u nama, možemo zadržati ispravan stav. • Izabirem oprostiti, ali s ovim ćemo se detaljnije pozabaviti u idućem broju. • Izabirem biti predana sluškinja Isusa Krista. Na posljednjem sudu Bog će onima koji su pokazali stav pravog služenja reći: "Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!" (Matej 25,40). Ako zaista želim služiti Gospodara, radije nego da meni drugi služe, nikada se neću razočarati. Dolazi veliki dan kad ću biti nagrađena. Ima jedna priča o malom, jadno odjevenom dječaku koji je jednog dana stajao pred izlogom trgovine i čeznutljivo gledao u njega. Jedna ga je gospođa ugledala, uzela za ruku i uvela unutra. Tamo mu je kupila nove cipele, čarape, pulover, hlače i jaknu. Zatim ga je odvela u pekaru i kupila mu vruću čokoladu i topla peciva. On ju je pogledao i upitao: "Jeste li vi Bogu žena?" Odgovorila je: "Ne, samo jedno od njegove djece." Nato je mališan odvratio: "Aha, znao sam da ste u rodu." Naša bi molitva trebala biti: "Bože, pomozi mi biti tvoj sluga. Pokaži mi prigode gdje mogu iskazati tvoju ljubav onima oko mene. O, Bože, nek kroz mene teče tvoja ljubav mojoj obitelji, mojoj djeci, mom suprugu, mojoj zajednici i svima koje susretnem obavljajući svakodnevne dužnosti." Molite da kroz vas teče Božja ljubav. Najvažniji stav nije što mi možemo učiniti za Boga, već koliko smo spremni dozvoliti Bogu da radi kroz nas.

Jesen 2014. 41


Vjerovati Bogu za veće stvari

Ne možemo promijeniti neizbježno. Jedina stvar što možemo je zaigrati na jedinu kartu koju posjedujemo, a to je naš stav... Ja sam uvjeren da se život sastoji od 10% onoga što mi se događa i 90% moje reakcije na to. I isto je s vama...mi upravljamo svojim stavovima. Charles Swindoll

• Odlučujem da ću imati stav zahvalnosti. Postoji toliko toga za što možemo i trebamo biti zahvalni. Svaki dan se potrudite stvoriti naviku brojanja svojih blagoslova. Posebno budite zahvalni da vas je netko upoznao s Isusom i sad imate privilegij drugima podijeliti poruku nade. Biti izabran za Isusovog glasnogovornika, riječju i djelima, najveći je poziv koji netko u životu može imati. Gledajte na svoju Bogom danu poziciju kao izazov, a ne

42 Duhovno vrelo

kao dužnost. Zapamtite, on od vas nikada neće tražiti da napravite nešto što On nije spreman napraviti za vas. Krist je dokazao svoju ljubav kada je došao na ovu zemlju i na križu umro za naše grijehe. Budite zahvalni za svoj dom, obitelj, i najvažnije od svega, za Boga koji vas osobno ljubi. Uistinu smo blagoslovljeni. • Odlučujem da neću biti defanzivna. Jedno ili dva iskustva može uzrokovati da se to dogodi i uskoro se možemo početi

osjećati kao da svatko ima nešto protiv nas. To će uvijek stvoriti negativne osjećaje prema drugima pa čak se u našem duhu može roditi i zamjeranje. Nitko od nas nije savršen i pošteno moramo odvagnuti svaki kriticizam. Možda Bog upotrebljava tu osobu kako bi nam ukazao na područja u našem životu koja moraju doći pod njegovu vlast. • Odlučujem da neću imati osuđujući duh. Ne zaboravite, onako kako su-


dite, bit će vam suđeno. Postoji jedna izreka:"Ne ljuti se jer ne možeš učiniti druge onakvima kakve bi želio, budući da ni sebe ne možeš učiniti onakvim kakav želiš biti." Moram ljubiti grešnika, ali mrziti grijeh. To ponekad zna biti ogroman izazov, ali Sveti Duh nam pomaže održati blagost prema onima koji nisu prihvatili Krista ili još nisu duhovno sazreli. • Odlučujem da neću kritizirati. Kritizerski duh će sve više jačati dok me napokon ne upropasti. George Bernard Shaw je rekao: "Bolje se drži čistim i bistrim, ti si prozor kroz koji gledaš u svijet." Trezveno izbjegavajte ogorčen kritizerski stav prema članovima zajednice, crkvenim vođama ili đakonima. Shvaćate li da morate pažljivo kontrolirati svoje misli i riječi. Svatko može vrlo lako razviti lošu naviku kritiziranja. Jednostavno odbijte pronalaziti negativnosti ili govoriti loše o drugima. Budite brzi pohvaliti umjesto osuditi. Citat koji često navodim je: "Moje ti riječi omiljele i razmišljanje srca moga pred licem tvojim. Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!" (Psalam 19,15).

ŠTITI SVOJ STAV Ako ćemo konstantno štititi svoj stav, svjesni da neprijatelj vreba bilo kakvu prigodu da u naš život unese obeshrabrenje i poraz, tada s velikim očekivanjem, vidimo kako je iznenađujuće jednostavno vjerovati Bogu za još veće stvari u našim životima. Kako je uzbudljiva spoznaja da on želi djelovati kroz mene kao posudu. Zamislite što to drugima znači kad mi širimo pobožnu radost, kad smo glas ohrabrenja, kad demonstriramo mir koji proizlazi iz služenja Isusu. Pomoću predivne Božje milosti, ne dopustite da se zbog lošeg stava prekine dotok njegove otkupljujuće ljubavi. Radije svaki dan odaberite pozitivan duhovni stav. Da, istina je da možda moramo prilagoditi svoj stav. Shvatite da je taj "stav" puno više od određenog tipa osobnosti; on je život u svjetlu njegove milosti i hod u Duhu. Samo rastite. Dozvolite Svetom Duhu da vas preobrazi nalik Kristu. Vaš stav će donijeti slavu Njegovom imenu. Uz Božju pomoć naš stav vođen Duhom će i druge izazvati da još jasnije vide tko On jest. Dok svojim primjerom iskazujete koja je korist od dobrote, svo-

joj obitelji i onima oko sebe donijet ćete najveći dar u životu, pobožan stav. Iako su moji roditelji sad s Gospodinom, zauvijek ću im biti zahvalna što su mi svojim riječima i svakodnevnim životom omogući da uvijek u svakoj osobi i u svakoj situaciji vidim pozitivno. Radujem se vremenu koje ćemo provesti zajedno u idućem broju. Bog je dobar i vi ste blagoslovljeni. On će s vama i kroz vas napraviti velike stvari.

  Marcia Lednicky je čest govornik na odmorima, konferencijama i seminarima za žene. Posjeduje jedinstvenu sposobnost povezivanja biblijskih istina sa svakodnevnim izazovima. Njena služba govorništva uvećana je njenim iznimnim vokalnim talentima kojima zrači Kristovu ljubav.

© 2005 Jonny Hawkins (Korišteno s dopuštenjem)

"Bok pastore. Danas opet planirate preskočiti jednu važnu temu?"

Jesen 2014. 43


Gospodar je tražio posudu koja će Mu poslužiti; Na polici stajahu mnoge – koju li će uzeti? "Uzmi mene", zavapila je ona od zlata, "ja sam sjajna i bajna, jako sam vrijedna i svemu što radim vrijednost je trajna. Ljepota moja i sjaj od drugih su bolje, za nekog kao ti, Gospodaru, zlato je najbolje!" Gospodar prođe a da joj nije ni riječ rekao; na krčag od srebra, uzak i visok, pogled je svrnuo; "Služit ću te, dragi Gospodaru, nalijevati ti tvoje vino i bit ću ti na stolu uvijek dok večeraš fino, graciozni urezi i šare su moje, u mom ćeš srebru uvijek moć' vidjeti lice svoje." A da je i ne pogleda, Gospodar je stig'o do mjedene, široka otvora i plitka, ispolirana poput staklene. "Ovdje sam, ovdje!" poviknu posuda, "znam što mi je činiti, stavi me na svoj stol da me svi mogu vidjeti. "Pogledaj me", zazivao je pehar od kristala tako čista, "jasnoća moja pokazuje sadržaj moj što blista. Iako krhak, ponosno ću ti služiti, siguran sam da u tvojoj kući sretno ću živjeti." Gospodar tad dođe do posude drvene, izrezbarene, čvrste i uglađene. "Upotrijebit me možeš, Gospodaru dragi" , drvena posuda reče, "ja nisam za kruh, radije u me stavi voće." Tad pogleda Gospodar i dolje ugleda glinenu, praznu, bespomoćnu i slomljenu, nije se nadala da bi ju Gospodar mogao izabrati, očistiti i popraviti, ispuniti i upotrijebiti. Ah! To je ta posuda što sam se naći je nadao, ja ću je popraviti, kako bih ju upotrijebio. Ne trebam posude što sobom se ponose; niti one uske što samo na polici stoje; ne, nit' te plitke što glasno se hvastaju; niti one što sadržaj svoj ponosno pokazuju; ne one što misle da sve same mogu napraviti sa svojim blagom; već ovu običnu zemljanu posudu da ju napunim svojom moći i snagom. Tad nježno je podigao posudu glinenu, popravljenu, očišćenu i toga dana ispunjenu. Reče joj blago, zadatak za tebe imam. Samo izlij u druge to što ti dam.

Beulah V. Cornwall

Profile for Andreja Mil

Duhovno vrelo br 30  

Magazine for pentecostal pastors

Duhovno vrelo br 30  

Magazine for pentecostal pastors

Advertisement