__MAIN_TEXT__

Page 1

Proljeće 2017.

Broj 37

Osnaženje za službu koja mijenja život

Časopis za praktičnog pentekostalnog pastora


Postoji samo jedna A

postol Pavao piše Solunjanima u drugoj poslanici o dolasku našega Gospodina Isusa Krista. U 2,9-12 čitamo: ''Bezakonik koji djelovanjem Sotoninim dolazi sa svom silom, lažnim znamenjima i čudesima i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili. I zato im Bog šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži te budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se odlučili za nepravednost.'' ''Lažna znamenja'', ''lažna čudesa'', lažne deklaracije, lažna obećanja, lažne robne marke, lažne bilance, lažni sjaj, lažno prijateljstvo, lažni standard, lažni moral, lažna ljubav, lažni profili na društvenim mrežama, lažna autorska djela, lažne molitve, lažne propovijedi, lažna pravda, laž, laž, laž......i kao da ovo nije dosta, tu su i ''sva nepravedna zavaravanja'' ili ''svakovrsna pokvarena zavođenja''. U nastavku čitamo da sve ove laži i zablude ispunjavaju život onih koji propadaju, a propadaju zato što ''ne prihvatiše ljubav prema istini'' odnosno ''nisu povjerovali istini''. Ali tko kaže da je laž, baš laž, a što ako je istina? Isto tako, tko kaže da je istina, stvarno istina, a što ako je laž? Tko to može reći, tko to određuje, komu vjerovati? Svakim danom, tako mi se barem čini, ova dilema je sve dublja i teža. Da, uvijek je toga bilo, ali tempo proizvodnje laži i zavođenja u ovo vrijeme jako se ubrzava, kako po količini, tako i po ''profinjenosti''. Sve više političara, državnika, moćnika, vođa, dostojanstvenika, učitelja, duhovnika, gurua, trgovaca, novinara, iluzionista i propovjednika uvjeravaju nas da je ono što nam žele prodati istina, i samo istina. A je li ona to zaista? Dobra reklama – propaganda, dobra ambalaža otvara apetit, stvara potrebu i kupac je tu. Ne trebaš brinuti, mnogi neće otići dalje od ambalaže, a ako netko i posumnja da je prevaren, možda iz oholosti to neće priznati. A što ćemo mi, koji u svemu ovome, ili baš unatoč svemu ovome, sve više vičemo: ''Ne treba nam reklama, ne treba nam ambalaža, hoćemo sadržaj, hoćemo istinu, cijelu istinu i ništa osim istine!''? Još

uvijek u cijelom univerzumu odjekuje izjava: ''JA SAM ISTINA'' (Iv 14,6). Izjava Kralja nad kraljevima, Gospodara nad gospodarima, Učitelja nad učiteljima, Vođe nad vođama, Mudraca nad mudracima, Čudotvorca nad čudotvorcima, Stvoritelja i Spasitelja, izjava Isusa Krista Gospodina našega. Baš zato, i samo baš zato, ova izjava nudi olakšanje, utjehu, ohrabrenje, nadu i sigurnost. Ova izjava kaže – što sam bio, što sam sada i što ću biti je istina, sve što sam rekao je istina i sve što sam činio i što ću činiti je istina, cijela istina i ništa osim istine. Haleluja! Istina da je pobijedio laž i smrt, istina da daje vječni život svakome koji mu vjeruje, istina da mu je dana sva vlast, istina da se ništa neće dogoditi bez njegove volje, istina da oprašta grijeh ako se pokajemo, istina da može iscijeliti svaku bolest, istina da je zdesna Ocu, istina da nas zagovara pred Ocem, istina da će ponovo doći, istina da je poslao drugog Branitelja, istina, istina, istina.... Isus je otišao k Ocu, ali je poslao Duha Istine koji od Oca izlazi (Iv 15,26), Duha Istine koji ostaje kod nas i koji je u nama (Iv 14,17). Velika je blagodat što imamo prodavaonice kruha po cijelom gradu, još veća je što kruh imamo u svojim kućama, a najveća je kada ga pojedemo. Nikada nećemo moći Nebu zahvaliti za blagoslov što je Sveti Duh prisutan na ovoj zemlji. Koliko je veći blagoslov što je Sveti Duh uz nas i među nama, a najveći blagoslov je što želi biti u nama, odnosno mi zaronjeni u Svetom Duhu. Trebamo, jako trebamo, blisko zajedništvo s Duhom Istine jer ćemo samo biti upućeni u svu istinu (Iv 16,13), imati ljubav prema Istini i vjerovati Istini. To znači da ćemo tada misliti istinu, govoriti istinu i činiti istinu. Biti opasani istinom, posvećeni u istini, prepoznavati istinu, i onda prihvatiti da je riječ Božja istina. Cijela Biblija je relevantna i s Duhom Svetim jamac postojanja istine na ovoj zemlji i danas i sutra. Bog je istina i istina je Bog!

  Ivan Kovačević je pastor EPC Zajednica Kristovih učenika u Zagrebu.

BROJ 37 | Proljeće 2017., godina XI. Izdaje Evanđeoska pentekostna Crkva u Republici Hrvatskoj, 10 000 Zagreb, Kosirnikova 76 - HR "Izvori", Kršćanski nakladni zavod, Cvjetkova 32, Osijek

Adresa uredništva | Kosirnikova 76, Zagreb, HR Za izdavača | mr. Damir Špoljarić Glavni urednik | Goran Punda Urednički kolegij | Damir Špoljarić, Danijel Berković, Goran Punda

Tel/fax | [+385] [0]1 3700 966 Žiroračun | 2484008-1102587701 E-mail | tajnistvo@epc.hr Tisak | Top Dan d.o.o.

Izabrani članci i grafička rješenja preuzeti su i prilagođeni iz Enrichment Journala - © General Council of the Assemblies of God, USA. Korišteno s dopuštenjem. Sva prava pridržana. © Life Publishers International. Sva prava pridržana.

2 Duhovno vrelo

Prijevod | Goran Punda, Ivana Radan Punda, Andrea Gelemanović i Martina Donadić Lektura | Antonija Kovačević Grafičko oblikovanje | Andreja Mil


Proljeće 2017. / Pentekost: Osnaženje za službu koja mijenja život / Broj 37

04 GEORGE O. WOOD

OZNAKA RAZINE VODE DRUGAČIJE VRSTE

12 RANDY HURST

PRAKTIČNO OSPOSOBLJAVANJE ZA SVAKODNEVNI ŽIVOT

16 RICK THOMAS

SJEME OD ZNAČAJA – NEPREKIDNA ŽETVA (Serija)

Šest obilježja Pentekostne Crkve – temeljne vrijednosti, povezanost, brižnost, potvrda, kredibilitet i obraćenici.

12 16

Sila za svako područje kršćanskog života koju je Isus obećao svojim sljedbenicima omogućuje nam ostvariti sve što je Gospod zacrtao za naše živote.

Uvod Božansko načelo (Prvi dio) Udisanje i izdisanje, davanje i primanje, sjetva i žetva – to su božanska načela uspostavljena od stvaranja svijeta.

20 MARCIA LEDNICKY

KANALI SVETOG DUHA

25 ANTHONY D. PALMA

KRŠTENJE U DUHU - PRIJE I POSLIJE

30 WARREN FLATTERY

DJELOVANJE SVETOG DUHA KROZ POVIJEST I VJEČNOST

36 H. MAURICE LEDNICKY

Biti kanal kroz koji djeluje Sveti Duh velika je avantura puna radosti, ljubavi, mira i uzbuđenja. Praktični naputci za pomoć vođama u usmjeravanju vjernika "koji još nisu ispunjeni" i onih "ispunjenih" u prepoznavanju njihovog punog potencijala ovog biblijskog iskustva. Doktrina o Trojstvu ključna je za razumijevanje djelovanja Svetog Duha pri stvaranju, u starozavjetno doba, u Isusovom životu, u novozavjetno doba, kroz povijest Crkve i u vječnosti.

SERIJA ŽIVOT U KRALJEVSTVU (Deseti dio)

20

Opravdavanje tjelesnosti – Prepreke životu u kraljevstvu (Treći dio) Božja milost će nam oprostiti prošle grijehe i pomoći nam nadvladati sadašnje, ali njegova milost nikada neće učiniti da nam grijesi budu prihvatljivi.

41 SOBHI MALEK

PORUKA SA SILOM

43 HARDY W. STEINBERG

SKICA PROPOVIJEDI: DAR DUHA SVETOGA (Luka 11,5-13)

Sila Svetog Duha treba nam za služenje potrebitima, ljudima koji žive u duhovnom vakuumu i koji ne prihvaćaju Božju riječ. Muslimani će se obratiti onda kada vide Kristovu silu koja se očituje u moćnim djelima i čudima.

25 Proljeće 2017. 3


drugačije vrste E

J N E

C A R

OB

N

J O T

S O D

O

R JE

V

A D R

V T O

P

T S O

N

Z RI

B PO

NE

J

T

4 Duhovno vrelo

T S O

AN

Z E V

EL EM

T S O

V

JE I R

O N D

I T S

GEORGE O. WOOD


ŠEST OBILJEŽJA PENTEKOSTALNE CRKVE

U

vrijeme mojih ranih tinejdžerskih godina, živio sam u malom gradiću u južnoj Indijani uz rijeku Ohio. Divovski vodeni nasip čuvao je to područje od poplava rijeke Ohio, ali tijekom desetljeća rijeka je prerasla nasip i preplavila gradić nekoliko puta. Sjećam se unutarnjih zidova svog srednjoškolskog razreda. Blizu stropa prvog kata mogao se vidjeti jasan, tanak, smećkast ostatak najveće poplave koja je ikad pogodila grad. Intenzitet budućih poplava mjerio se prema toj liniji razine vode. Djela apostolska 2,42-47 predstavlja oznaku razine vode druge vrste. Šest karakteristika opisuju prve dane rane Crkve. One sačinjavaju oznaku visoke razine vode koju svaka iduća generacija Crkve treba nastojati dostići ili nadmašiti. Mi znamo da se oslobađaju velike poplave Duha Svetoga kada su ovi isti elementi prisutni u lokalnoj crkvi danas.

Proljeće 2017. 5


© 2014. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

"Pastore, nemojte se brinuti zbog starješine Jurića. Siguran sa da se i on vas boji jednako koliko i vi njega."

TEMELJNE VRIJEDNOSTI Najprije, sto dvadeset ljudi, potom tri tisuće na Dan pentekosta, bili su posvećeni apostolskom nauku – temeljnim vrijednostima rane Crkve. Korištenje riječi "posvećeni" kako bi se opisalo predanje tih ranih kršćana apostolskom nauku, zajedništvu, molitvi i lomljenju kruha, usmrćuje ideju da je duhovni rast nešto što se događa automatizmom. Biti posvećen znači uporno ustrajati s velikom snagom ili čvrsto se držati. Ista riječ opisuje ustrajnost onih sto dvadeset osoba u molitvi tijekom deset dana uoči Pentekosta (Djela 1,14). Tako su ti rani vjernici učinili prioritetom, čvrstom disciplinom i stalnim predanjem da sami sebe posvećuju apostolskom nauku. Neka oni koji žele umanjiti doktrinu zapaze da je prvi prioritet rane Crkve bilo posvećenje apostolskom nauku. Svaka pomodnost i hereza mora se podvrgnuti testu: "Je li ovo jedna od temeljnih vrijednosti apostola?" Pentekostna Crkva žarko proglašava "vjeru koja je jedanput zauvijek predana svetima" ( Jd 3)

Zapazite da se radi o množini - ‘apostolskom nauku’, ne ‘apostolovom nauku’. Drugim riječima, ono čemu se rana Crkva posvećivala zajedničke su tvrdnje onih kojima je Isus povjerio da navijeste Njegovo evanđelje. Pismo nije stvar samostalne interpretacije. Ako pojedini apostol nije imao slobodu objaviti neku "istinu" koju je samo on otkrio, onda ne postoji opravdanje ni za kojeg današnjeg modernog propovjednika ili učitelja da iznosi svoje vlastite čudnovate doktrinalne ideje.

Očito je da je središnja tema apostolskog učenja ili doktrine, Isusovo gospodstvo (Djela 2,36; 5,42). Temeljne apostolske vrijednosti usredotočuju se na Isusa te ga naviještaju kao Spasitelja (spašava nas od grijeha), Iscjelitelja (brine za naša fizička tijela), Krstitelja u Duhu Svetome (On nam šalje Pomoćnika koji nas osnažuje da budemo svjedoci), Kralja koji uskoro dolazi (On nas izbavlja iz smrti).

6 Duhovno vrelo

I dalje, da ga se navijesti kao Gospodina. Jedna je stvar složiti se s doktrinalnom izjavom koja kaže: "Vjeruješ li da je Isus Gospod?" i "Ispovijedaš li glavne istine Pentekostne Crkve: Isus je Spasitelj, Iscjelitelj, Krstitelj i Kralj koji uskoro dolazi?". A sasvim je drugačija stvar napraviti inventuru osobnog vlasništva, odnosa, upravljanja vremenom, stila života, načina koje koristimo za opuštanje i rekreaciju. Je li Isus zaista Gospod nad mojim stavovima, mojim vremenom, mojim novčanikom, mojim domom, mojim emocijama?

Nažalost neki doživljavaju doktrinu iz stajališta da doktrina ili istina uključuje jedino teoretski skup vjerovanja. Pentekostna Crkva sačinjena je od ljudi koji su predani da Krist živi u njima. Taj kristocentričan život je odraz apostolskih temeljnih vrijednosti koje uređuju ono što mislimo (vjerovanje) i kako živimo (ponašanje). Naša "parola" je "Isus je Gospod" nad mišlju i djelom. To nije ništa manje autoritet od onog što Pavao spominje kao "zdravu nauku" i to oblikuje naše ponašanje (1 Tim 1,9-11)

POVEZANOST Drugo obilježje prve Pentekostne Crkve je naglasak na odnosima. "Oni su bili postojani u … zajedničkom životu (koinonia), lomljenju kruha i u molitvama." Postoji velika razlika između izgradnje publike i izgradnje Crkve. Kada idem na košarkašku utakmicu, nije mi važno tko je u publici na stadionu. Ja gledam igrače. Ali Crkva nikada ne smije postati grupa gledatelja koji promatraju sudionike na pozornici. Pentekostne Crkve mogu imati goleme skupine ljudi, ali oni moraju "proizvoditi" dobre kršćane. Neophodan sastojak za "proizvodnju" dobrih kršćana leži u izgradnji odnosa koji oblikuju duhovan život. Razmislite na trenutak. Što je na vas najviše utjecalo da se okrenete prema Kristu? Određena propovijed ili pjesma, ili vjernik čiji život je ostavio utisak na vas? Većina od nas odgovorit će ovo drugo. Dok zahvaljujemo Bogu za pomazane propovijedi i pjesme, moramo prepoznati da nismo zamišljeni da živimo kršćanski život sami – život zajedništva u Kristu je ono što njeguje i hrani razvoj jakih kršćana. Rana je Crkva narasla je od 120 na 3120 u jednom danu. Kako vam se čini planirati takvo prihvaćanje novih članova?

Očito je da 3120 vjernika nisu mogli znati jedan drugoga osobno. Jednostavno ih je bilo previše. Kako se onda događala koinonia (zajedništvo)? Djela 2,46 govore "tako su po kućama lomili kruh". Ne bi me čudilo da saznamo kako su onih 120 vjernika bili voditelji kućnih grupa za novih 3000 pristiglih vjernika. Da nisu postojala mjesta sastanaka malih grupa, kultura onih 3000 potopila bi pentekostnu kulturu ovih 120 osoba – većina bi oblikovala manjinu. Ali ako Crkva ima pentekostnu jezgru, manjina će oblikovati većinu. Sumnjam u to da je moguće istinski iskusiti Crkvu Isusa Krista dok ne iskusite dijeljenje Njega u zajedništvu male grupe, u skupini za neki određeni zadatak ili misiju, ili u kućnom zajedništvu. Crkve koje ovo shvate su "vitalni organi" koje Gospod koristi kao utjecaj na našu kulturu. To su crkve koje zadobivaju duše, jer su ljudi većinom zadobivani kroz odnose. Crkve u koje ljudi dolaze jednom tjedno na bogoslužje i onda promatraju kako svatko odlazi svojim putem ostatak tjedna, ne uključuju učinkovito nove vjernike u Kristov život. Članovi ne dijele svoje potrebe jedni s drugima i osobe ostaju bez podrške


Očuvanje Pentekosta u manjim crkvama: izazovi i mogućnosti

D

arovi često dolaze u malim paketićima. Ovo je istina i za pastoralnu službu. Njegovanje duhovnog života u malim i srednje velikim crkvama zahtijeva razumijevanje Božje veličine. Kada je moja služba započela u Bethel Assembly-u, nedjeljna posjećenost bila je 50 osoba. Ja sam naglašavao gdje nas Bog može odvesti ako slijedimo Njegovo vodstvo. Ove godine je naša deseta obljetnica. Posjećenost je sada 300 osoba. Pastori manjih zajednica mogu iskusiti Božju veličinu kada promiču i traže Njegovu prisutnost. Ako se riječ pentekostna nalazi u crkvenom nazivu, ljudi moraju iskusiti ono što riječ podrazumijeva. Tri su preduvjeta koja se moraju zadovoljiti kako bi Crkva djelovala u Duhu Svetome: Pentekost se mora naglašavati, bogoslužje mora dopuštati i očekivati manifestacije Duha i treba provesti vrijeme u molitvi.

NAGLAŠAVATI PENTEKOST

U Bethelu su mnogi ljudi bili kršteni u Duhu Svetome. Duh Sveti se mora naglašavati da bi se to dogodilo. Moramo dijeliti poruku spasenja i osnaživanja Duhom. Ako nikada ne propovijedate o hodu u Duhu, ograničavate duhovan rast ljudi. Vjernici trebaju poznavati pentekostno iskustvo. Mi imamo nalog održati Djela živima. Pentekost je privukao gomile i Petrova poruka spasila je tisuće. Ja biram propovijedati tu istu poruku.

DOPUŠTATI I OČEKIVATI MANIFESTACIJE DUHA

Različita mišljenja vezana za crkvenu glazbu razdvaja mnoge crkve. Moja žena Lauri služi u slavljenju. Mi zajedno surađujemo kako bismo osigurali da naše slavljenje dovodi ljude u čekanje na Boga i da čuju Njegov glas. Slavljenje može biti samo sebi svrha, ali slavljenje nas treba pripremiti da čekamo u Božjoj prisutnosti. Ljudi trebaju priliku da se umire i da znaju da je On Bog.

PROVESTI VRIJEME U MOLITVI

U Bibliji su probuđenja bila rođena kad su oltari bili obnovljeni. U Pentekostnim Crkvama, oltari moraju ostati otvoreni. Mi ponekad završimo službu brzo kako bi ljudi mogli otići kući ili izbjeći gužvu za vrijeme ručka. Ali mi ne možemo požurivati Duha Svetoga. Bog se pokreće kada ljudi čekaju u Njegovoj prisutnosti. Otkazivanje bogoslužja nedjeljom uvečer postaje trend. Pozivi na obraćenje i molitvu poboljšat će posjećenost bogoslužja nedjeljom uvečer. Mi i dalje imamo 200 osoba nedjeljom uvečer jer očekujemo da će Bog spašavati ljude. Bog se ne mijenja, a ne bi se trebao mijenjati ni naglasak na slavljenju i pozivom na spasenje. Zahvalan sam što naša crkva vjeruje u Božju silu. Prije pet godina smo saznali da moja žena Lauri ima tumor na mozgu. Liječnik je rekao da operacija može uzrokovati paralizu, jako oštećenje mozga, sljepoću ili smrt. Negativne prognoze ipak nisu promijenile našu vjeru u Božju silu. Laurina operacija trajala je više od 7 sati. Kirurg nam je objasnio da je njen mozak natekao i da se operacija treba prekinuti. Dok su je vozili u odjel intenzivne njege, ona je pjevala i slavila Boga. Nakon deset dana bila je kod kuće, tri tjedna kasnije u crkvi, nakon četiri tjedna vodila je slavljenje, dirigirala zbor i trčala pet kilometara dnevno. Znaci i čudesa prate one koji vjeruju.

NEKA PADNE VATRA

Jedan je službenik rekao: "Nemojte se bojati dopustiti da se Duh Sveti pokreće u vašoj crkvi." Ništa ne bi trebalo biti življe od Pentekostne Crkve. Nemojte pristajati na tanjur variva. Mi imamo pravo prvorodstva. Dopustite Bogu da djeluje u vašoj crkvi na snažan način. Velike stvari uistinu dolaze u malim paketićima. Nemojte gledati na to gdje je crkva bila, nego gledajte kamo ju Bog može odvesti. Naša planina Bogu je podnožje i naša prepreka Bogu je prilika da očituje svoju silu.

  Stephen

Funderburk je pastor Bethel Assembly of God u Wetumpka, Alabami.

Kada se suočavate s moćnim, zlim silama i ulazite na opasno, neprijateljsko područje u konfrontirajuće situacije za koje nema ljudskog odgovora i gdje pozitivno razmišljanje i tehnike samopomoći ne djeluju – morate imati silu koja dolazi od Boga. Proljeće 2017. 7


Evangelizacija i misijski pothvati prirodan su plod života Duhom ispunjene Crkve i svjedočanstva za Isusa Krista.

Očuvanje Pentekosta u većoj crkvi: Izazovi i mogućnosti

imam. Ako vodstvo u mojoj crkvi ne vidi da to prakticiram javno, oni neće razumjeti moju ovisnost o Duhu Svetome i nikada neće vidjeti svoju potrebu za Njim.

Kao glavni pastor, moram biti glavni pobornik djelovanja Duha Svetoga u svojoj crkvi. Moram određivati tempo i zatim očekivati svoje suradnike da slijede. Da bi velike crkve postale "duhovne elektrane", potvrđene prisutnošću Duha Svetoga i manifestacijama krštenja u Duhu, spasenja, iscjeljenja i karizmatskog očitovanja darova, to mora doći kroz direktna i ciljana nastojanja glavnog pastora. Pokrenuo sam pet područja ciljanog fokusa u Cornerstone-u:

DAVANJE PRILIKA DUHU SVETOME DA SE POKREĆE

PROPOVIJEDANJE

DOPUŠTANJE OČITOVANJA DUHA SVETOGA

Jedan pastor mi je jednom rekao: "Nitko se ne spašava u mojoj crkvi". Upitao sam: "Propovijedate li o spasenju?" Odgovorio j:, "Ne, propovijedam vjernicima." "To je upravo odgovor", odvratio sam. Dok ne propovijedamo krštenje u Duhu Svetome, ljudi neće primiti krštenje u Duhu Svetome. Mi podcjenjujemo snagu proklamacije: "Prema tome, vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva riječju Kristovom." (Rimljanima 10,17). Krštenje u Duhu Svetome nije samo nešto što se poučava, već se isto i udjeljuje. Vjera pokreće Riječ koja je pohranjena u srcu vjernika. Mi trebamo neprekidno propovijedati o osnaživanju koje čini Duh Sveti za dinamičan kršćanski život.

PRAKTICIRANJE SILE DUHA SVETOGA U TAJNOSTI Sila Duha Svetoga mora se iskusiti u tajnosti. Uz sve resurse koji su nam dostupni, moramo biti pažljivi da ne zanemarimo resurse Duha Svetoga na štetu ljudski proizvedenih resursa. Kao pastori ne smijemo izgubiti silu Duha Svetoga u našim životima. Ako On nije izvor inspiracije, gorivo za žar naših osobnih života, nećemo nikada istinski demonstrirati Božju silu u našim zajednicama.

PRAKTICIRANJE SILE DUHA SVETOGA U JAVNOSTI Pentekostni službenici moraju prakticirati prisutnost Duha Svetoga javno. Ja moram pokazati svoju ovisnost o Duhu Svetome vodstvu na koje utječem i zajednici koju vodim. Moji suradnici moraju znati da sluga Božji ne treba biti vođen vlastitim znanjima ili sposobnostima već Duhom. Vodstvo Duha Svetoga najveća je privilegija koju

8 Duhovno vrelo

Podržavam kretanje Duha u svojoj crkvi tako što omogućavam prilike da ljudi prime krštenje u Duhu Svetome. Pastori trebaju redovito propovijedati na temu krštenja ako žele da im ljudi budu ispunjeni. Ako se ljudi ne spašavaju, pastori trebaju propovijedati više evangelizacijskih poruka i davati više poziva. Ako ljudi ne primaju krštenje u Duhu Svetome, pastori trebaju više propovijedati o krštenju.

DAROVA

Moramo dati priliku našim ljudima da razvijaju duhovne darove u svojim životima. Mi provodimo vrijeme u propovijedanju o krštenju u Duhu Svetome, ali trebamo provesti još i više vremena poučavajući o darovima Duha i kako oni djeluju u životu crkve i pojedinca. Ako poučavamo da se krštenje i darovi koriste samo u crkvi, mi smo promašili biblijski nalog. Ako naši ljudi vjeruju da su duhovni darovi samo za korištenje u onaj jedan sat nedjeljom ujutro ili uvečer, oni neće imati puno koristi od njih. Naše zajednice moraju vidjeti darove Duha kao značajne za svakodnevan život. Pastori velikih crkava suočavaju se s izazovom omogućavanja prilika za Duha Svetoga da djeluje u životima vjernika u svim razinama crkvene službe. U Cornerstoneu, mi ohrabrujemo sve odjelne voditelje službi, bili oni laici ili zaposleni u crkvi, da dopuste Duhu Svetome da se pokreće kroz pojedince na njihovim sastancima, bilo da rade s muškarcima, ženama, mladima ili djecom. U tim manjim službama vjernike se uči nadvladati strahove te su ohrabrivani koristiti duhovne darove. Vatre započinju na manjim područjima. Kada ovi isti ljudi dođu na naša glavna bogoslužja, za njih postaje prirodno služiti u darovima Duha Svetoga. Glavno bogoslužje ne služi samo da se sa svojim izražajima Duha Svetoga konzumira, već postaje sinergija osnaživanja u životima svih vjernika.

  Jim Franklin je glavni pastor Cornerstone Assembly of God, Fresno, California.


u vremenima teškoća i kriza. Ukratko, ovakve crkve pune su nepovezanih kršćana i nedostaje dinamika koja je potrebna za rast apostolske crkve. Zajedništvo ili koinonia ne događa se sama od sebe – morate biti predani tome da bi se to dogodilo. Dakle, rana Crkva bila je predana zajedništvu – povezivanju jednih s drugima. Zapravo, riječ koja se koristi za izraz "jedno drugoga" (allelous) koristi se 59 puta u Novom zavjetu. Mi trebamo ljubiti jedni druge, hrabriti jedni druge, bodriti jedni druge i još puno toga što se tiče "jedni drugih". Istinsko kršćansko zajedništvo uključuje mnogo više od toga da se skupimo zajedno ili jednostavno razvijemo uzajamno zadovoljavajuća prijateljstva. Druge komponente takvog zajedništva uključuju lomljenje kruha, molitvu (Djela 2,42), očitovanje duhovnih darova, motivacijskih darova i darova službe za opće uzdizanje (Rimljanima 13,3-8; 1 Korinćanima 12,4-11; Efežanima 4,11;12). Lomljenje kruha rane Crkve uključivalo je puno više od kratkog trenutka krekera i soka od grožđa. To je bio dio obroka. Usred zajedničkog obroka – koje je bilo dugotrajno – rani vjernici ugrađivali su ove trenutke kada su razmišljali i zahvaljivali za Kristovu žrtvu na križu. Kruh ih je podsjećao na Njegovo slomljeno tijelo, a čaša ih je podsjećala na Njegovu prolivenu krv. Središnji dio njihovog uobičajenog obroka bio je Krist i vrijeme zajedništva nije bilo potpuno bez posvećivanja molitvi. Današnja moderna Pentekostna Crkva može naučiti od rane Crkve. Prečesto naši molitveni sastanci postaju skup pojedinaca, vjernika koji se okupljaju na istom mjestu i mole svoje molitve na svojim mjestima klečeći, stojeći ili sjedeći. Imam osjećaj čitajući Novi zavjet da su rani vjernici molili na dinamičniji način. Molili su zajedno i tijekom molitve molili su jednoglasno i onda molili naizmjenično. Molitve "naizmjenično" ili ta spontana interakcija davala je priliku za usmjereno slaganje i zajedničko posredovanje. Pentekostna Crkva sačinjena je od pojedinih vjernika, koji ne samo da mole kao jedinstvena cjelina, nego mole zajedno unutar manjih jedinica koji se sastaju na zajedništvo i lomljenje kruha. Vjernici rane Crkve "zajedno su uzimali hranu vesela i priprosta srca. Hvalili su Boga i zato uživali naklonost svega naroda." (Djela 2,46-47). Zašto su radosno jeli obroke zajedno? Jesu li imali bolju hranu otkad su postali vjernici? Sumnjam. Njihov stav prema hrani bio je drugačiji jer su ih njihovi obroci vezali čvršće za Isusa i jedne za druge. Ovo bi trebalo uzrokovati da zastanemo i razmislimo o našim navikama uzimanja obroka. Mi često jedemo u žurbi, u svađi ili tišini, rastreseni čitajući nešto, razgovarajući na telefonu ili gledajući televiziju. Najnužniji i najobičniji događaj naše dnevne rutine – jelo – može isto tako biti vrijeme kada Duh Sveti utječe na naše odnose s onima s kojima dijelimo obrok. Od toga da jedemo radosna srca do nadnaravne manifestacije karizmatskih darova – rana Crkva pokazuje da život u Duhu daje raspon kontinuuma od vrlo ljudskog do vrlo božanskog. Tako dakle, Pentekostna Crkva izražava dobrodošlicu samom Duhu Svetomu i darovima koje On daje. Povezanost Pentekostne Crkve također se vidi u redovitim prigodama kada se vjernici sastaju u većoj skupini. Prva Crkva dnevno se sastajala u Hramu (Djela 2,46) i pisac Hebrejima opominje vjernike da ne zapostavljaju svoje redovito sastajanje (Hebrejima 10,25). U Pentekostnoj Crkvi, uobičajeno je da ljudi kažu "Ne želim propustiti niti jedno bogoslužje" ili "Osjetio sam Gospodnju prisutnost".

POTVRDA Prije nekoliko tjedana propovijedao sam u velikoj Assemblies of God Crkvi u zemlji Bliskog istoka. Kada su vjernici napustili zgradu, pastor mi je objasnio da se stotine muslimana sastaje ispred i čeka da se vrata ponovno otvore. Zašto oni dolaze? Zato što znaju da kršćani mole za bolesne i istjeruju demone. U toj crkvi pitanje trebamo li ili ne trebamo krštenje u Duhu Svetome nikada se ne pojavljuje. Kada se suočavate s moćnim, zlim silama i ulazite na opasno, neprijateljsko područje u konfrontirajuće situacije za koje nema ljudskog odgovora i gdje pozitivno razmišljanje i tehnike samopomoći ne djeluju – morate imati silu koja dolazi od Boga. Isus je upozoravao svoje učenike, "Da niste izašli van pokušavajući me predstaviti svijetu prije nego što ste primili silu odozgo." Oni su ga poslušali i prošli kroz vrata nadnaravnoga kroz iskustvo krštenja u Duhu Svetome te su zatim mjerili svoju ili tuđu razinu duhovne dubine svodeći djelovanje Svetog Duha na nešto što se jednom dogodilo u prošlosti. Krštenje je bio prolaz da iskuse nadnaravno. Treće obilježje Pentekostne Crkve nalazi se u ovoj rečenici: "Strah spopadne svakoga, jer su apostoli činili mnoge čudesne znakove." (Djela 2,43). Ovo apostolsko djelovanje ponavlja se u zaključnim riječima Markovog evanđelja: "A oni odoše i počeše propovijedati svuda. Gospodin je s njima djelovao i potvrđivao Riječ čudesima što su je pratila." (Marko 16,20). Prije više godina David du Plessis obratio se skupu na Union Teological Seminary. Union Seminary bilo je poznat po Bultmannovom neoortodoksnom pristupu Bibliji. Ponajprije, zadatak biblijskog tumača bio je "demitologizirati" Pismo. Bultmann je vjerovao da su čudesa koja su opisana u evanđeljima mitovi. To su izmišljene priče prepričavane kako bi se ilustrirala neka duhovna istina – tako je potrebno oljuštiti ljusku (demitologizirati) s priče kao bismo došli do jezgre istine. Du Plessis, poznavajući taj otklon u Unionu, preplašio je profesore i student je počeo svoje obraćanje skupu ovim riječima: "Ljudi me pitaju što radim. Moj odgovor je ovo: moj glavni zadatak je demitologizirati Pismo." Publika je bila zapanjena. Čudili su se, Kako ovaj pentekostalac može biti bultmannovac? Du Plessis je nastavio: "Postoje dva načina na koji se Biblija može demitologizirati. Jedan je učiniti ono što su Bultmann i neo-ortodoksni učinili. Drugi način je dokazati da Bog čini nadnaravno i danas. Kada to pokažemo, pokazujemo da biblijske priče nisu naposljetku mit. Dopustite mi da vam kažem neke od stvari koje je Bog nedavno učinio." Du Plessis je zatim opisao današnja djela Božja. To čini Pentekostna Crkva. Ona nastavlja ne samo ono što je Gospod počeo poučavati, već ono što je počeo činiti (Djela 1,1). Isus nastavlja svoje riječi i svoja djela kroz svoju Crkvu. U našoj američkoj kulturi moguće je da smo pretjerali s metodologijama. Imamo mnoštvo knjiga i konferencija na temu crkvenog rasta, tehnike vodstva i uspješne službe. Svi mi želimo primijeniti sedam navika visoko učinkovitih crkava u našem okruženju. Nema ništa loše u tome da brusimo svoje vještine i učimo sve što možemo od onih koje Bog upotrebljava. Opasnost je u tome da mislimo da će Crkva napredovati ako samo učinimo ispravne stvari. Nešto dublje pogoni rast Crkve. To možemo vidjeti kad su Pavao i Barnaba završili svoje misijsko putovanje i pisali o tome crkvi u Antiohiji koja ih poslala. Oni nisu pričali o svojoj misionarskoj strategiji, silnom propovijedanju, svojem trpljenju ili postavljanju crkvene uprave kroz imenovane starje-

Proljeće 2017. 9


šine. Sve te stvari su se dogodile, ali one nisu bile fokus Pavlu i Barnabi. "Po dolasku sazvaše crkvu te izvijestiše o svemu što je i koliko je Bog s njima učinio: kako je otvorio poganima vrata vjere." (Djela 14,27). Pentekostna Crkva uporno priča o tome što Bog čini. Apostol Pavao daje nam ključ učinkovitog pentekostnog vodstva: "Moja riječ i moje propovijedanje nije se sastojalo u uvjerljivim riječima mudrosti, već u očitovanju Duha i snage, da se vaša vjera ne oslanja na ljudsku mudrost, nego na Božju snagu." (1 Korinćanima 2,4;5). Pentekostna Crkva mora izbjegavati opasnost mišljenja da se crkveni rad može izvršavati isključivo ljudskom snagom i domišljatošću. Naši pentekostni preci nisu imali sredstva kreditiranja crkvenih hipoteka. Imali su vrlo malo ili ništa od resursa koje imamo danas. Hvala Bogu da nam je dao toliko više resursa u sadašnjosti. Ali ti resursi su alat. Mi ih trebamo koristiti, ne oslanjati se na njih. Naše oslanjanje mora biti na silu Duha da prodrije kroz utvrde u našim okruženjima. Ne našom silom, ni snagom, već Njegovim Duhom. Jedan od mojih heroja je sada s Gospodom. Preminuo je prošle godine u dobi od 96 godina. Moji roditelji pomogli su položiti temelje crkve u sjeverozapadnoj Kini, a Pastor Mung nastavio je rad kada su oni otišli. Na kraju je bio uhićen i proveo više godina u zatvoru. Nakon toga, bilo mu je dopušteno ponovno propovijedati i ponovno je pokrenuo crkvu 1983. godine. Bila je zatvorena 27 godina. Imao je 75 godina u to vrijeme, a crkva je imala samo 30 starijih osoba kada je ponovno započela. U vrijeme njegove smrti, crkva je brojila 14 000 odraslih krštenih vjernika. Kada sam prvi puta razgovarao s njim ponovno 1988., crkva je brojala 1500 osoba. Pitao sam ga: "Pastore Mung, kako se to dogodilo?" Vjerojatno je mislio da s obzirom da sam Amerikanac tražim odgovor koji bi mi davao primjenjivu tehniku. Mi smo odlični u tome na zapadu – "Ako možemo otkriti kako oni to rade, mogu i ja to raditi." Nasmiješio se i dao odgovor kojeg neću nikada zaboraviti. "Pa", rekao je, "Isus Krist isti je jučer, danas i zauvijek." Onda je zastao i dodao: "I molimo se puno". Zatim je nastavio opisivati sve što je Gospod učinio u tom gradu. Pentekostna Crkva živi posred nadnaravnog i opisuje svoj napredak kao ono "što je Gospod učinio". Ona očekuje da će Gospod potvrditi svoju Riječ znacima i čudesima.

BRIŽNOST Zašto je Pentekostalni pokret segment najbržeg rasta Crkve? To je zato što je Duhom ispunjenim ljudima stalo do dosezanja izgubljenih i pomaganju onih koji su već pronađeni. Niti jedan drugi segment modernog Kristovog tijela ne može se usporediti s pentekostalcima u financijskoj darežljivosti usmjerenim k misionarskim pothvatima i djelima milosrđa. Djela 2,44-45 govore nam da je prvi izražaj brige rane Crkve bila u financijskoj darežljivosti jednih prema drugima. Netko je jednom rekao da su prakticirali komunizam s malim "k" – oni koji su skupili malo, nisu imali manjka, a oni koji su prikupili mnogo, nisu imali viška. Kroz čitanje Djela apostolskih uvijek moramo primijeniti pitanje je li određeni događaj namijenjen da bude jedinstveni slučaj ili normativan za cijelu Crkvu. Očito je iz ravnoteže Novog zavjeta da jeruzalemski eksperiment života u komuni nije postao uzorak za ostatak Crkve. Ne postoji zapovijed u Novom zavjetu da vjernici trebaju živjeti iz zajedničkih udruženih sredstava. Nemamo primjer drugih crkava da tako čine te je kod rane

10 Duhovno vrelo

Crkve u Jeruzalemu to bilo dragovoljno, a ne prisilno. Međutim, ne smijemo previdjeti činjenicu da iako određeni oblik darežljivosti kojeg je prakticirala rana jerulazemska Crkva, nije postalo normativ – darežljivost sama po sebi jest normativ. Nešto se dogodi s novčanikom Duhom ispunjene osobe i Duhom ispunjene Crkve. Pokažite mi crkvu koja nema suosjećanja za siromaha u svojoj sredini, ne pokušava ispuniti potrebe onih u svojoj zajednici i ne daje malo ili ništa svojih sredstava za misiju i pokazat ću vam crkvu koja nije pentekostna. Možda nosi ime "pentekostna" u svom nazivu, ali u stvarnosti ona je funkcionalno nepentekostna crkva. Nažalost, ograničenje rane jeruzalemske Crkve je u tome što nije koristila svoja sredstva za misijske pothvate izvan svojih kulturalnih granica. Kroz vrijeme, Duh Sveti je ispravio tu pogrešku s uspostavljanjem crkava poput one u Antiohiji. Pentekostna Crkva duboko brine o potrebama ljudi. Najprije brine o duhovnim potrebama – to je razlog zašto šaljemo one koji su pozvani podizati crkve i raditi raznolik posao kojeg misija kod kuće i u svijetu uključuje. Drugo, mi brinemo o potrebama unutar naših lokalnih crkava i zajednica. Nedavnih godina mogli smo vidjeti kako Duh Sveti rađa mnoštvo službi milosrđa koje brinu o fizičkim, društvenim potrebama i potrebama u odnosima onih koji nemaju vlastite resurse za to. Pentekostna darežljivost odgovara na zahtjeve Velikog naloga (Matej 28,18-20) i zahtjev "naloga milosrđa" ( Jakovljeva 1,27).

KREDIBILITET U dane nakon izlića Duha, Crkva u Jeruzalemu uživala je "naklonost svega naroda." (Djela 2,47). Potvrda crkve od svijeta koji ju je promatrao u rasponu je kontinuuma od naklonosti, neutralnosti, marginalizacije do otvorenog progonstva. Nije važno gdje crkva spadne u tom kontinuumu, ona mora biti vjerodostojna. Rana Crkva uživala je naklonost jer su životi njezinih ljudi bili dosljedno u skladu s onim što su naviještali. Ponašanje je bilo u skladu s vjerovanjem. Zajednica promatra kako se odnosimo jedni prema drugima i kako služimo u našem okruženju. Jedan moj prijatelj ima brata koji je u svojim šezdesetim godinama i nedavno je imao ozbiljnu operaciju srca. On je bio daleko od Gospoda većinu svog odraslog života, ali kroz svjedočanstvo mojeg prijatelja, njegov brat je sada predao svoj život Isusu. Prijatelj je obavijestio jednu lokalnu, malu crkvu kada su njegov brat i cijela njegova obitelj trebali doći u crkvu. Mjesec dana nakon toga nitko iz crkve nije nazvao ove nove obraćenike. Pastorovo opravdanje je bilo da je "prezauzet". Taj jedan slučaj govori mi zašto ta crkva ne raste – nema kredibilitet. Sam pastor jednostavno nije vjerodostojan jer njegovi postupci prema izgubljenima i onima koji su nedavno pronađeni nisu u skladu s propovijedanjem o dosezanju nespašenih. Učinkovite Pentekostne Crkve vode brigu o stvarima. Njihove zgrade se sjaje iako objekt može biti jednostavan. Znak ispred crkve je privlačan i teren koji okružuje zgradu iskazuje dobrodošlicu. Netko uvijek odgovora na telefonske pozive i uzvraća ih jednako tako. Računi se plaćaju na vrijeme. Ali više od toga, zajednici koja okružuje crkvu se služi. Pentekostna Crkva brine o potrebama koje može ispuniti u svom mjestu. Ona se sjeća da je Isus ozdravljao ljude a da ih nije najprije pitao vjeruju li da je on Mesija. Novi zavjet kao i moderna Crkva ilustriraju da čak i kada Crkva učini najbolje što može da bi zadobila naklonost onih koji


je okružuju, pritisak i progonstvo mogu doći. Ali Kristovo Tijelo uvijek treba djelovati s integritetom tako da svijet nema priliku diskreditirati Crkvu.

OBRAĆENICI Primarna svrha krštenja u Duhu Svetome je osnaživanje za svjedočenje (Djela 1,8). Stoga je Pentekostna Crkva bez obraćenika samo takva po imenu. Prva Pentekostna Crkva rasla je na ovaj način: "A Gospodin je svaki dan pripajao Crkvi one koji se spasavahu." (Djela 2,47). Možda je došlo vrijeme da pažljivije pogledamo nazivlje crkava i prepoznamo da postoji velika razlika između prijavljivanja broja "spašenih" i broja faktičnih "obraćenika". Obraćenik je onaj čiji je život istinski promijenjen i uistinu je "pripojen Crkvi". Ranije sam spomenuo pastora Munga u sjeverozapadnoj Kini i rastu u njegovoj crkvi. Pitao sam ga o procesu kojeg je Crkva koristila kada je osoba pristupila vjeri i bila pripojena Crkvi. Rekao mi je da se većina obraćenja dogodila kroz osobno svjedočenje te da "ulaz" za većinu "onih koji traže" nije bilo glavno bogoslužje, već bi se to dogodio na jednoj od njihovih brojnih manjih grupa koje su se po cijelom gradu održavale tijekom tjedna. Ti kućni sastanci ili sastanci u iznajmljenim prostorima uistinu su bili centri za evangelizaciju uz to što su služili kao centri zajedništva za vjernike. Kada bi osobe došle Kristu, oni bi se upisivali u grupu pouke za nove obraćenike. Na moje iznenađenje, on je naznačio da svaki novi obraćenik treba proći dva ispita kako bi završio grupu pouka za nove obraćenike. Kada je ta pouka završena, ukoliko su osobe izrazile želju za krštenjem u vodi, pristupali bi intervjuu sa starješinama. Zatim, bi pastor Mung objasnio obraćeniku da će nakon vodenog krštenja biti upisani u gradski ured kao kršćani te da to može imati posljedice za njihovo zapošljavanje ili daljnje obrazovanje. Tijekom 20 godina, preko 14000 osoba prošlo je ovaj proces. Broj "spašenih duša" i broj "pripojenih crkvi" isti je broj. Ovo je sjajan model za crkvu. Mi često potpadnemo pod čari "jeftine milosti", "brze vjere" i "evanđelja bez cijene" gdje broj onih koji mole "molitvu spasenja" premašuje broj pripojenih Crkvi čak 10 naprama 1. U istinskoj Pentekostnoj Crkvi ljudi se redovito spašavaju i pripajaju Crkvi. Po prirodi, Crkva je orijentirana na misiju – prvo kod kuće, a zatim inozemno – da bi ispunila Veliki nalog diljem cijelog svijeta. Evangelizacija i misijski pothvati prirodan su plod života Duhom ispunjene Crkve i svjedočanstva za Isusa Krista.

ZAKLJUČAK Koristio sam opis Crkve iz Djela 2,42-47 kao obrazac kakva treba biti Pentekostna Crkva. Zasigurno postoji više karakteristika od ovih, tj. kvaliteta koje moraju biti prisutne ako je Crkva pentekostna. Pavao piše u Rimljanima 12,2 da se ne prilagođavamo (schema) ovome svijetu, već da se preobličavamo (metamorphe). Ove dvije grčke riječi schema i morphe, opisuju razliku između privremenog i trajnog. Na primjer, moj morphe je muško, imao ja 6 ili 60 godina. Moja schema se mijenja – fotografije su dokaz. Ne izgledam kao što sam izgledao prije 30 godina Mnogi dobri ljudi zadrže se na ovome jer brkaju schemu i morphe kada ocjenjuju je li Crkva pentekostna. Primjerice, prije 50 godina moj otac propovijedao je iz bilježaka. Za mnoge ljude, pravo pentekostalno propovijedanje je "snažno, glasno i

brzo". Propovjednici su govorili bez bilježaka i po spontanom nadahnuću. Stoga, za neke ljude moj tata nije kvalificiran za pentekostnog propovjednika. Međutim, ne smijemo nikada brkati stil i sadržaj. Schema propovijedanja ili štovanja ne čini stvari pentekostnim. Ono što čini štovanje i propovijedanje pentekostnim je to da uzvisuje Krista kroz osnaživanje i pomazanje Duha Svetoga, izgrađuje Crkvu i učinkovito prenosi svjedočanstvo nevjernicima. Schema pentekostnog pjevanja može uključivati himne ili pripjeve. Može koristiti električnu gitaru, orgulje, saksofon, harmoniku, piano ili bas bubnjeve - to sve je schema. Rana Crkva nije imala te instrumente, pa te stvari ne mogu biti morphe. Morphe je ono što ostaje isto iz generacije u generaciju. Morphe pentekostne službe je jesmo li se klanjali Bogu u Duhu i istini – srcem, umom, dušom i snagom. Schema vremena pentekostnog bogoslužja može biti nedjelja ujutro, nedjelja uvečer ili neko drugo vrijeme. Morphe pentekostnog štovanja je prisustnost – je li štovatelj došao do neophodnog kontakta s Isusom kroz Duha Svetoga? Bavio sam se s izvještajem u Djelima 2,42-47 o prvoj Pentekostnoj Crkvi jer osim njihovog komunalnog eksperimenta, sve karakteristike su morphe – esencijalne, nepromjenjive komponente za Duhom ispunjenu Crkvu. Nikad nam Luka nije napisao koje su pjesme pjevali, koje glazbene instrumente su koristili, ako su ih koristili, kojeg formata je bilo njihovo bogoslužje – sve to je schema – forme koje se mijenjaju s vremena na vrijeme, iz generacije u generaciju. Ono što nam je Luka rekao je da je rana Crkva pokazala univerzalne, ključne karakteristike (morphe) Pentekostne Crkve. I neovisno o stoljeću, zemlji ili kulturi, kada su ove karakteristike o kojima se ne može pregovarati prisutne, možete vidjeti Pentekostnu Crkvu koju karakterizira sljedeće: •  Temeljne vrijednosti •  Povezanost •  Brižnost •  Potvrda •  Kredibilitet •  Obraćenici Kao pentekostni vođe mi ozbiljno shvaćamo Joelovo proroštvo koje je potvrdio Petar: "U posljednje ću vrijeme – veli Gospodin – izliti svoga Duha na svako ljudsko biće" (Djela 2,17). U rujnu 1906. drugo izdanje Apostolske vjere, službena publikacija Misije Azusa Street, stavila je tadašnje izliće Duha uz ono originalno na Dan pentekosta: "Kada je Duh Sveti pao na 120 bilo je to u jutro dispenzacije Duha Svetoga. Kao što je bilo ujutro, tako će biti i uvečer. Ovo je posljednji evangelizacijski poziv dana." Prijatelji, sada je večer. Nikada nije postojalo vrijeme veće potrebe za živom Pentekostnom Crkvom nego sada.

  George O. Wood, D.Th.P., je generalni superintendant Glavnog vijeća Assemblies of God, Springfield, Missouri.

Proljeće 2017. 11


PRAKTIČNO OSPOSOBLJAVANJE

ZA SVAKODNEVNI ŽIVOT RANDY HURST

12 Duhovno vrelo


O

d ranog djetinjstva slušao sam o sili Svetog Duha. Kao pentekostalac treće generacije, odrastao sam slušajući strastveno propovijedanje svoga oca, strica i pastora – a mnogo toga se odnosilo na silu Svetog Duha u životima vjernika. Riječ sila među pentekostalcima toliko se često koristi da ju se često uzima olako i površno, a često ju se i zlorabi. U ranim danima Pentekostnog pokreta, Božje manifestacije božanskog iscjeljenja i druga čudesa radosno su prihvaćana. Danas ostaje sklonost usredotočavanja na čudotvorne aspekte djelovanja Duha. Posljedično tomu, ljudima van pentekostnih krugova govori se više i opsežnije o tim aspektima.

Čudotvorne manifestacije su prekrasne, ali ja vjerujem kako se privlačnost osposobljavanja Svetog Duha nevjernika ili nepentekostalaca nalazi u praktičnom, svakodnevnom življenju – da nas Duh opremi živjeti život kakav bismo trebali. Mi nismo prirodno motivirani biti ono što Bog želi da budemo. Sveti Duh proviđa silu koju trebamo za praktičan, duhovan život, snagu da živimo čist život i snagu da imamo pozitivne odnose s Bogom i ljudima. Pastori koji strastveno naglašavaju osposobljavajući aspekt Duha u životima vjernika i koji vode i ohrabruju svoje ljude da budu kršteni u Svetom Duhu otkrit će vjernike koji su motivirani iskusiti ovu dinamičnu dimenziju Duhom ispunjenog života.

PRAKTIČNA SILA Živjeti istinski kršćanski život nije teško, nego je nemoguće. Trebamo pomoć. I Bog to zna. Stvorio nas je s određenim urođenim sposobnostima. Isto tako nas je stvorio da ga trebamo – da smo ovisni o Njemu. Ljudi često kad razmišljaju o osnaživanju Svetim Duhom misle na znakove, čudesa i duhovne darove više nego na silu za svakodnevni život. Riječ dunamis prevedena u Djelima apostolskim 1,8 kao sila obuhvaća puno toga. Označava sposobnost i primjenjiva je na mnoge praktične načine u svakodnevnom životu. Sila koju je Isus obećao svojim sljedbenicima

je za svaki vid kršćanskog života te nam omogućava da činimo i budemo što god je Bog namjenio za naš život.

Svaki pojedinac je jedinstven. Borimo se s različitim osobnim slabostima. Sveti Duh poznaje naša srca, naše motive i naše vlastite mane. Kad ovisimo o Njemu, pomaže nam u našoj jedinstvenosti živjeti u poslušnosti. Pomoć – sila – koju trebamo razlikuje se od pojedinca do pojedinca. Stidljiva i sputana osoba možda treba hrabrosti da progovori. Otvorena i impulzivna osoba možda će trebati obuzdavanje kako bi bila mirna. Sila Svetog Duha će providjeti pomoć koju trebamo. Trebamo djelovanje Svetog Duha, ne samo nedjeljom u crkvi, već svaki dan – u našim domovima, u školi, u susjedstvu i na radnom mjestu.

SPEKTAKULARNO ILI NADNARAVNO Kada ljudi pomisle na silu Svetog Duha, obično im na pamet padnu vidljiva spektakularna djela. Sila kakvu mi trebamo u svakidašnjem životu niti je spektakularna niti senzacionalna, već je nadnaravna. Nadnaravni život ne izgleda uvijek dramatično. Žalosno je pa čak i tragično što mnogi ljudi miješaju spektakularno s nadnaravnim. Posljedično tomu pogled na osnaženje Svetim Duhom je vrlo ograničen. Nije svako nadnaravno djelovanje Duha spektakularno. Ono što je još važnije za prepoznati jest da sve što je spektakularno nije nadnaravno.

Nakon izlića Svetog Duha u Djelima apostolskim dogodila su se spektakularna čuda. Bolesne su iznosili na ulice i stavljali na ležaljke ne bi li Petrova sjena pala na njih (Djela 5,15-16). Luka bilježi da je "Bog pak činio čudesa nesvakidašnja po rukama Pavlovim tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili". (Djela 19,11-12) Luka ova čuda opisuje kao "nesvakidašnja" ili "neuobičajena". Postavljanje bolesnika na mjesto gdje će ih zasjeniti Petrova sjena ili uzimanje Pavlovih maramica ili rublja nije bila uobičajena crkvena praksa. Umjesto toga bolesni su trebali pozvati starješine da se mole za njih i pomažu ih uljem u ime Gospodnje ( Jakov 5,14).

Zadnjih godina se dosta naučava o znacima i čudima. Te se dvije riječi često javljaju u Djelima apostolskim (Djela 2,19.22.43; 4,30; 5,12; 6,8; 7,36; 14,3; 15,12). Isus je o znacima i čudima govorio samo jedan put. Upozorio je svoje sljedbenike da be budu zavedeni lažnim prorocima koji će u posljednja vremena izvoditi znakove i čuda (Matej 24,24; Marko 13,22). Isus je dužnosniku iz Kafarnauma, čiji je sin bolovao, rekao: "Ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!" (Ivan 4,48) Jedna od naših najvećih potreba je motivacija. Duh radi na našim željama. On nas potiče da učinimo nešto za što u sebi nemamo motivaciju. On inspirira našu strast. Duh nam također

Proljeće 2017. 13


pomaže moliti. Pavao je napisao: "Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja". (Rimljanima 8,26) Vjernike potiče da se mole u Duhu sa "svakovrsnom molitvom i prošnjom u svakoj prigodi (…) sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete". (Efežanima 6,18) Molitva u Duhu nam omogućava da tražimo Gospoda i zastupamo iznad vlastitog razumijevanja i mudrosti.

Duh Sveti nas osnažuje da živimo životom ugodnim našem Gospodu. Djelovanje Svetog Duha neće uvijek biti spektakularno ili senzacionalno, ali je uvjerljiv dokaz prisutnosti i života Svetog Duha u nama.

Plodovi Duha u životu vjernika (Galaćanima 5,22-23) ne moraju se činiti spektakularnima. Ali oni su dokaz da u nama djeluje Sveti Duh preko naših prirodnih kapaciteta. Kad ljudi pogledaju u naše živote i vide ljubav (posebno prema onima koji su nas povrijedili), radost koja se prelijeva u trenutcima tuge, mir u životnim krizama, strpljenje u nevoljama i blagost kao odgovor na neprijateljstvo, to su dokazi da nismo podložni vlastitim prirodnim emocijama. Kao propovjednici smo svjesni koliko čvrsta može biti odluka da se ne oprosti nekome i kako je neopraštanje tragična stvar. Pavao jasno pokazuje u kojoj mjeri je neopraštanje pogubno za Božje ciljeve i kako opraštanje zaustavlja ciljeve neprijatelja: "Komu dakle vi što oprostite, tomu i ja; jer i ja, ako kome što oprostih, oprostih poradi vas – pred Kristom, da nas ne nadmudri Sotona. Ta znamo njegove namjere!" (2 Korinćanima 2,10-11) Mnogi ne misle da je opraštanje čudo, ali ja mislim da ga možemo tako kvalificirati u duhovnom području. Osoba možda neće biti u stanju u naravnom području oprostiti nekome tko ga je strašno povrijedio. Biti osnažen po Duhu za ljubav i oprost toj osobi možda neće izgledati spektakularno, ali je dokaz djelovanja Svetog Duha u životu te osobe. Duh Sveti nas osnažuje da živimo životom ugodnim našem Gospodu. Djelovanje Svetog Duha neće uvijek biti spektakularno ili senzacionalno, ali je uvjerljiv dokaz prisutnosti i života Svetog Duha u nama.

NASTAVAK ISPUNJAVANJA U Starom zavjetu kada su Izraelci bježali iz Egipta u Obećanu zemlju Bog im je dao manu, kruh s neba, da ih nahrani za vrijeme putovanja kroz pustinju. To nije bila namirnica koja bi se trebala uskladištiti i nositi sa sobom. Ona im je dana u trenutku potrebe. Život pun Duha je više manje isti. Kad Pavao potiče efešku Crkvu da se ispunjava Duhom (Efežanima 5,18), glagol koji koristi znači "nastaviti biti pun". Ispunjenje Duhom treba biti kontinuirano. Moramo nastaviti moliti u Duhu, ljubiti u Duhu i živjeti u Duhu. Krštenje u Svetom Duhu nije jednokratno iskustvo. Moramo se nastaviti ispunjavati. Sveti Duh je izliven na Pentekost. Nama sad treba kontinuirao izliće u naše živote. Isus je svoje učenike poučio o prirodi sile Duha koji prebiva u nama: "Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je". (Ivan 14,15-17) U ovom odlomku je Isus obećao dvije stvari. Prvo, Isus je svojim učenicima obećao da će Duh s njima biti zauvijek te prebivati ili ostati s njima – kontinuitet. Drugo, Isus je obećao da će Duh biti u njima – prisutnost. Ne trebaju nam znaci, čuda i čudesa svaki dan. Ali nam za svakodnevni život treba pomoć Svetog Duha. Silu Svetog Duha trebamo u svojim duhovnim životima, emocijama i svojim odnosima. Po svojoj naravi bez njegove pomoći mi nismo sposobni biti onakvi kakvi Bog želi da budemo. Ja vjerujem da u svojim zajednicama možemo vidjeti sve više ljudi koji traže krštenje u Svetom Duhu. Glavni čimbenik u tim događajima će biti svježi i veći naglasak na sveobuhvatnu narav – širinu i dubinu – punine Svetog Duha u životu vjernika.

  Randy Hurst je ravnatelj za razvoj medija

Assemblies od God World Missions i povjerenik pri Povjerenstvu za evangelizaciju, Springfield, Missouri.

14 Duhovno vrelo


ZAŠTO JEZICI?

I

zliće Svetog Duha na Dan pentekosta obilježila su tri dramatična znaka: huk silnog vjetra, plameni jezici koji su se pojavili nad glavama vjernika i govorenje u drugim jezicima. Vjetar i oganj se nisu ponovili u knjizi Djela apostolskih, ali se govor u jezicima nastavio događati kad god bi ljudi bili ispunjeni Duhom (Djela 2,4; 10,44-46; 19,6). Pismo nam otkriva da molitva u jezicima ima nekoliko svrha u životima vjernika ispunjenih Duhom.

POTVRDA

Govorenje u jezicima je prvi vanjski znak krštenja u Svetom Duhu. To vidimo u Djelima apostolskim 2,4 i također u 10,44-46 i 19,6. Deseto poglavlje Djela apostolskih su posebno poučna jer Luka bilježi da su židovski vjernici bili uvjereni da su pogani primili dar Svetog Duha "Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga". (Djela 10,46)

OBOŽAVANJE

Naš ograničen um ograničen je u shvaćanju i naš jezik je neadekvatan u potpunosti izraziti štovanje Boga koje dolazi iz našeg srca. Govorenje u jezicima na način o kojem mnogi misle kao o "molitvenom jeziku" oslobađa nas za komuniciranje štovanja svojim srcem koje je nemoguće izraziti svojim ograničenim rječnikom. Kao misionar mogu se sporazumijevati s više od jednog jezika, ali i dalje mi ponestaje riječi kada štujem Boga. Kada se molim u jezicima, Sveti Duh svjedoči zajedno s mojim duhom da se štovanje mog srca koje ne mogu adekvatno izraziti, odvija uz pomoć Duha (1 Korinćanima 14,14-15).

IZGRAĐIVANJE

Molitva u Duhu izgrađuje – podiže – na dva načina: izgrađuje osobu koja moli u Duhu i ako se protumači, izgrađuje Crkvu. Pavao je izjavio da on govori u jezicima više od svih Korinćana, no ipak ih podsjeća da jezike u crkvi treba tumačiti kako bi svima mogli biti na izgradnju (1 Korinćanima 14,3-9).

ZASTUPANJE

"Tako i Duh potpomaže našu nemoć. Doista ne znamo što da molimo kako valja". (Rimljanima 8,26) Kada molimo u Duhu, on nam omogućuje da molimo preko svog razumijevanja. Pavao je rekao: "Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete". (Efežanima 6,18) Kroz zastupničku službu Bog nas upotrebljava da u životima drugih ljudi ostvari svoje ciljeve. Prije mnogo godina moj ujak Bud Abbott u našoj je crkvi u Superioru u Winsconsinu vodio redovno proučavanje Biblije i molitvu srijedom navečer. Za vrijeme molitve jedan je pobožni đakon, koji je inače radio na željeznici, tiho počeo moliti u jezicima. Grupa se stišala te pažljivo slušala dok je on desetak minuta molio u Duhu. Kad je završio s molitvom, žena koja je bila u posjeti ustala se i dala svjedočanstvo. Ona je prolazila našim gradom te je vidjevši svjetlo u crkvi, ušla i sjela otraga. Ona je dvadeset godina bila misionar u Tibetu. Zajednici je rekla kako je đakon molio tibetanskim dijalektim koji je poznavala. On je razgovjetno pred Prijestoljem milosti zastupao za progonjene kršćane. Dar molitve u jezicima bitna je sastavnica osnaženja Duha u životu vjernika. Pastore, pružate li svojim ljudima prigodu da se ispune Duhom?

  Randy Hurst Proljeće 2017. 15


OD ZNAČAJA – NEPREKIDNA ŽETVA

T

RICK THOMAS

ajna preobilnog povrata je davanje bazirano na naviještanju tko Bog jest, a ne zato što dajete da biste primili.

UVOD Kad me Sveti Duh potaknuo da napišem ovu knjigu, bio sam vrlo uzbuđen zbog tog projekta budući da sam kroz čitav život i službu propovijedao i prakticirao ovo što ćete uskoro pročitati. Sijanje sjemena je nešto što mi je dobro poznato još od djetinjstva. Moji roditelji, koji su oboje i sami bili u službi, od samih početaka naših života, i u našem domu i u srcima, postavili su standarde davanja desetka, standard sjetve i žetve. Mi smo bili davatelji – i jako smo cijenili naš desetak i dobrovoljne priloge jer smo znali da smo poslušni Bogu. Ono što još nismo shvaćali je koliki značaj će žetva tih darova proizvesti ako ćemo ju "očekivati". Zbog te velike lekcije osjećam da će ova knjiga revolucionalizirati vaše razmišljanje i davanje desetine i ostalih priloga. Evo prvog načela kojeg me Bog naučio glede sjetve:

Sijanje sjemena daje značaj žetvi koja još nije vidljiva, ali je po zakonu Duha određena da se dogodi. Također sam naučio da sjeme od značaja mora imati smisla, vrijednost te mora biti važno. Kao što ćete i sami otkriti na ovim stranicama vaše sjeme od značaja: •  treba predstavljati prijelomni trenutak, •  treba pokazati strast vašeg srca, •  treba se oslanjati na darove u vama,

16 Duhovno vrelo

•  treba potaknuti jasno putovanje prema od Boga određenom cilju, •  treba dovesti do onakve vrste žetve kakvu očekujete, •  treba demonstrirati vašu vjeru u Boga i njegovu Riječ za ostvarivanje nemogućeg, •  treba biti jasna izjava vjere (1) da vas okolnosti više neće držati zarobljenima i (2) da su strah, sumnja i nevjera izgubili svoju moć nad vašim životom. Sijanje sjemena od značaja stvara ozračje umnažanja sa svrhom i vrijednošću. Zato je i posljedica toga dobra jer: •  stvara radost, mir i zadovoljstvo, •  donosi vam uspjeh u odnosu s Bogom i drugima, •  rezultira blagostanjem i snagom, •  stvara život sigurnosti. Dragi prijatelju, ova je knjiga napisana s mislima na vas, vašu obitelj te vašu svrhu i sudbinu. Želim da imate sve što vam je Bog providio kako biste mogli ostvariti sve što je Bog pripremio za vas. Vjerujem da kad naučite kako sijati sjeme od značaja, ne samo da ćete vidjeti kako se ostvaruju vaši snovi, želje i zadaće, nego ćete imati neprekidnu žetvu. Neka vas Bog blagoslovi na tom putu. Molim se da vaš život bude transformiran u jedan neprekidan blagoslov.


BOŽANSKO NAČELO PRVI DIO Ono što ću podijeliti nije ljudska izmišljotina, niti formula za osobni uspjeh iz područja samopomoći. Da je tomu tako, mogli bismo u pet jednostavnih koraka preobraziti svijet iz siromaštva u blagostanje. Korijen sijanja sjemena od značaja koje donosi neprekidnu žetvu seže dalje od vremena kad je Bog Mojsiju na Sinaju predao svoj Zakon. Moguće ga je pratiti do početka povijesti – do vremena kad je Svemogući stvorio čovjeka. U Bibliji stoji: "Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša". (Postanak 2,7) Kakvo predivno čudo! Bog je zapravo uzeo zemaljsku glinu, preoblikovao ju u ljudski oblik i u Adama posijao svoj dah. Time je započeo neprekidni ciklus davanja i primanja koji postoji sve do danas i nastavit će se u vječnosti. Kakav čudesan proces. Kako bismo uzeli idući dah, moramo ispustiti postojeći. I kao što ćemo vidjeti, nemoguće je biti u Božjem izobilju ako pokušavate zadržati prvi blagoslov koji vam je on dao!

Svaki dah koju uzmemo je moguć samo zato što smo spremni ispustiti onaj koji već posjedujemo. Ako to odbijate, onda ono što posjedujete odmah propada, a vi ćete biti neučinkoviti i nemoćni! Udisaj i izdisaj, davanje i primanje, sjetva i žetva – to su božanska načela uspostavljena pri stvaranju svijeta.

Očevo obećanje Zbog čovjekovog neposluha Bog je uništio zemlju u velikom potopu. Samo je Nou, njegovu obitelj i životinje sklonio u arku da bi se spasili i ponovo napučili zemlju. Zatim je Gospod Noi dao dva važna obećanja. Prvo je bila duga kao znak saveza, a potom je Bog rekao: "Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime, dani, noći nikada prestati neće." (Postanak 8,22). Ovo božansko načelo je i dalje na snazi.

Povratak osnovama Nedavno sam govorio na jednoj konferenciji i šokirao sam se kad su mi ljudi rekli da više ne propovijedaju o davanju desetka u svojim crkvama. "Zašto ne?" htio sam doznati. "Što onda propovijedate?" Odgovorili su mi: "O, pa desetak je Zakon. To se ne odnosi na nas danas. Zato propovijedamo o vremenu sjetve i žetve." Upitao sam ih onda: "Pa onda mislite na desetak?" "Ne", inzistirali su. "Desetak je Zakon". Otvorivši Bibliju na proroku Malahiji gdje Bog govori o donošenju desetine u riznicu ljubazno sam im

Proljeće 2017. 17


pokazao da moraju pogledati još dalje u Pismo i prije Zakona, gdje se desetina uspostavlja.

Božji udjel Prva djeca rođena na zemlji, Kain i Abel, dio su svog dohotka prinijeli Bogu. Biblija bilježi: "Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik. I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova. A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu". (Postanak 4,24) Davno prije nego je Mojsijev Bog progovorio Abramu (prije nego mu je Gospod promijenio ime u Abraham, otac mnogih naroda) da će se "sva plemena na zemlji tobom blagoslivljati". (Postanak 12,3) Tada je nakon veličanstvene pobjede veliki svećenik Melkisedek blagoslovio Abrama riječima: "'Od Boga svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka je Abramu blagoslov! I svevišnji Bog, što ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!' Abram mu dade desetinu od svega." (Postanak 14,19-20) Nemojmo zaboraviti Jakova. Nakon što mu je Bog u Betelu dao san, on se ovako zavjetovao: "Ako Bog ostane sa mnom i uščuva me na ovom putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblačim, te se zdravo vratim kući svoga oca, Jahve će biti moj Bog. A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup bit će kuća Božja. A od svega što mi budeš davao za te ću odlagati desetinu" (Postanak 28,20-22).

18 Duhovno vrelo

Potpuno je jasno kako je desetak uspostavljen davno prije nego je Zakon bio napisan. Zašto je to tako bitno? Moramo u potpunosti shvatiti da vrijeme sjetve i žetve – i desetina – nije načelo Zakona već osnovno načelo našeg odnosa s Bogom. Deset zapovijedi su dane kao zakon izraelskom narodu da po njima žive – da ih usmjere i budu im "čuvar" do dana kada će im Bog poslati svog Sina kao Mesiju.

Veličanstvena razmjena Vidite, kad vi dajete nešto svoje – svoj talent, sposobnost ili ono što ste stekli svojim trudom – vi dajete dio vlastitog života. Stoga, kada svojevoljno dajete svoje financije za služenje, svoje vrijeme ili molitve, vi objavljujete: "Bog je moj izvor. On je Svevišnji Bog koji posjeduje nebo i zemlju. Ne pouzdajem se u svoj imetak, nego u Onoga koji je sve to stvorio!" Puno puta sam čuo pitanje: "Pastore, trebamo li vjerovati da će nas Bog blagosloviti ako dajemo?" Takvi ljudi pripadaju klubu "Blagoslovi me!" - ja ću blagosloviti tebe ako ti blagosloviš mene. Ne, vi trebate sijati i davati na temelju razumijevanja tko Bog jest? Otac izjavljuje: "Zbog toga što si dao kako bi pokazao tko sam Ja, ja ću te sad blagosloviti zbog toga tko si ti!" Kao djeci Svevišnjeg Boga Gospod govori: "Kad se sjeme što ti je u rukama posije u moje Kraljevstvo, tada ja uzimam blagoslov koji je u mojim rukama i


posijem ga u tvoj život. Kada ti pustiš svoje sjeme, ja ću pustiti svoju žetvu!" Koja veličanstvena razmjena! Ovo načelo istine je Bog uspostavio za sve vjernike.

"Preobilna" Isus je rekao: "Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti". (Luka 6,38) Današnjim rječnikom rečeno, što ti je veća žlica, veći je i blagoslov. Gospod govori o sjemenu od značaja koje donosi nevjerojatan "preobilan" povrat. Ne mogu dovoljno naglasiti važnost ove istine. Tajna preobilnog povrata je davanje bazirano na naviještanju tko Bog jest – ne zato što "dajete da primite". Bog poznaje vaše srce i kaže: "Zato što si obznanio tko sam Ja, sada ću ja obznaniti tko si ti i u tvoj ću život dati žetvu!"

Davatelji i primatelji U ovom svijetu postoje dvije grupe ljudi – davatelji i primatelji. Davatelj proviđa. Primatelj iskorištava. Davatelj stalno traži uspjeh i blagostanje za sve i svakoga oko sebe. Primatelj stalno pokušava obezvrijediti sve i svakog oko sebe. Davatelj daje u dobra i loša vremena. Primatelj uzima u dobra (jer može postati gore) i loša (jer se boji da više neće imati priliku) vremena. Davatelj daje zbog načina života kako bi napredovali svi koje susretne. Primateljev način života je uzeti i zadržati od svih s kojima dođe u kontakt. Kada shvatite božansko načelo vremena sjetve i žetve, davanje će vam postati prirodno baš kao i disanje. I tako ćete se dobro osjećati!

Kad vi dajete nešto svoje – svoj talent, sposobnost ili ono što ste stekli svojim trudom – vi dajete dio vlastitog života. Stoga, kada svojevoljno dajete svoje financije za služenje, svoje vrijeme ili molitve, vi objavljujete: "Bog je moj izvor".

Ovaj članak je preuzet iz knjige Significant Seed – Perpetual Harvest 2005, Rick Thomas. Korišteno s dopuštenjem autora. Sva prava pridržana.

  Rick Thomas je glavni pastor Aboundant Life Christian Centre u Margate, Florida. On je međunarodno priznat pastor i učitelj te govornik na konferencijama.

Proljeće 2017. 19


MARCIA LEDNICKY

H

odajući od auta na fakultetskom dvorištu Central Bible Collega do zgrade gdje sam trebala poučavati jednu predivnu skupinu žena na temu radosti i izazova u službi, ledeni snježni vjetar gotovo me ostavljao bez daha. Bilo je to večernje predavanje i zbog toga mi se činilo da je još hladnije nego što je bilo. Ući u toplinu zgrade bio je pravi blagoslov.

Primijetila sam da jedna od mladih žena nije prisutna pa mi je druga žena objasnila da ona živi više od tri kilometra dalje od fakultetskog dvorišta i da nema auto. Nisam mogla ni zamisliti hodati po ovom vremenu jer bi to bilo gotovo nemoguće zbog nanosa leda. Razgovarajući dalje sa ženama otkrila sam da osim što treba hodati do predavanja uvečer isto tako treba nakon predavanja hodati dodatna tri kilometra u drugom smjeru na posao. Treba raditi gotovo do ponoći i onda pješice nazad do svog stana. To je vrlo opasno za ljupku, samu ženu. Ova mlada žena nije iz kršćanske obitelji. Njena obitelj ne podržava njen poziv da bude misionarka i

20 Duhovno vrelo

nije joj davala nikakvu podršku, kako materijalnu, tako ni emotivnu. Razgovarala sam o ovome sa svojim mužem i osjetila sam da me Gospod usmjerava da joj kupimo auto. Napravili smo sve potrebne dogovore s autokućom i dogovorili smo s tom mladom ženom da dođemo po nju (nije znala zašto), odvezli smo je do autokuće i darovali joj auto. Nepotrebno je reći koliko je bila oduševljena. Počela je plakati i rekla nam da joj je baš danas rođendan. Nije li to baš nalik predivnom, punom ljubavi Isusu kojemu služimo. On ju je pozvao i On će ispuniti njene potrebe. I kako li je to osobno kad je to učinio baš na njen rođendan. Ovo se dogodilo

prije više od dvadeset godina i ona i dalje služi kao misionarka danas. Knjiga Djela apostolskih opisuje Dan pentekosta. Nakon uskrsnuća, Isus je rekao svojim sljedbenicima: "A vi ostanite u gradu dok se ne obučete u silu odozgo!" (Luka 24,49). I na Dan pentekosta, Duh Sveti je izliven na 120 vjernih (Djela 2). Primili su "dar" osnaživanja za dijeljenje poruke evanđelja. Ali, Novi zavjet isto tako poučava da je Krštenje u Duhu Svetome (Djela 2,4) jednostavno početak života osnaženog Duhom. To nije završetak. Nadnaravni darovi Duha (1 Korinćanima 12) dani su da osnaže


Proljeće 2017. 21


Tijelo Kristovo. Obično se oni izražavaju na bogoslužju kada se okupljaju vjernici. Dodatno, osobno djelo Duha Svetoga nastavlja se u svakom vjerniku. Krštenje u Duhu Svetome proviđa više od dubljeg iskustva osobnog štovanja Boga, ono isto tako osnažuje naše javno svjedočanstvo. U Poslanici Galaćanima u petom poglavlju Pavao daje kontrast "ploda" Duha s "djelima" zla. Ovaj duhovan plod je često opisan u tri jednostavne kategorije: •  odnos prema Bogu - ljubav, radost, mir, •  odnos prema drugima - strpljivost, blagost, dobrota, •  odnos prema sebi – vjera (vjernost), krotkost, uzdržljivost. Zapamtite, rast ploda Duha u našim životima ne može biti podijeljen. To znači, da kako naš odnos s Bogom sazrijeva, tako će i naš odnos s drugima i čak i s nama samima sazrijevati.

Ovaj naslov "Kanali Duha" odabran je da naglasi djelovanje Duha Svetoga u našim životima u odnosu prema drugima. Gledajući definiciju u rječniku, za riječ

"kanali" objašnjenje je sljedeće: "sredstvo prolaza, smjer kroz što se nešto kreće, prenosi, provodi, izražava." Tako je uzbudljivo razmišljati o nama samima kao kanalima ili prolazima kroz koje nas Duh pomazuje radi drugih i radi Crkve Gospodnje. Vratimo se sada našoj priči. Prije one ledene i snježne oluje, one hladne večeri u Spriengfieldu, Missouriu, nisam znala kakve su okolnosti te spomenute mlade žene, ali Bog je znao. A Duh u nama nas je usmjeravao. On nam je dao privilegiju da budemo kanal kroz kojeg On može djelovati i providjeti za tu osobu u potrebi. Bog je tako dobar i tako vjeran. Njemu je poznata svaka potreba u našem životu, kao i svaka potreba u životima ljudi oko nas. Jednako kao što On koristi nas kao kanal da bi pomogao sudrugu vjerniku, jednako tako koristi druge kao kanale da ispune naše potrebe. Dopustite da zastanem i kažem da On zna gdje se nalaziš u ovom trenutku i On poznaje svaki detalj tvog života. On je tako predivan, vjeran Bog, pun ljubavi i možemo biti potpuno uvjereni u njegovu Riječ kada kaže: "Bog

© 2014. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

CRKVA PRAVEDNIH

BOGOSLUŽJA NEDJELJA UJUTRO NEDJELJA POPODNE

P

PASTOR DR. JOSI

"Brate, tvoj egoizam postaje jako uvredljiv. Zapravo, čini se da misliš kako stvarno možeš doseći moju razinu izvrsnosti!"

je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti." (1 Korinćanima 10,13)

Ali, fokusirajmo se na to kako nam Duh Sveti pomaže da budemo učinkovitiji u službi. Kada smo ispunjeni Duhom, to je očigledno u našem domu, u odnosima u našim crkvenim zajednicama i u odnosu s nevjernicima. U Poslanici Efežanima 3,16 stoji: "Neka vam dadne, prema bogatstvu svoje slave, da se ojačate u snazi po njegovu Duhu u nutarnjega čovjeka". U barem dva teksta Pisma punina Duha Svetoga stavljena je u kontrast s opijenošću vinom (Djela 2,14-17 i Efežanima 5,18). Osoba koja je opijena često se opisuje kao da je "pod utjecajem" alkohola. Tako je i Duhom ispunjeni kršćanin "pod utjecajem" Duha Svetoga. Međutim pod Njegovim utjecajem mi ne gubimo kontrolu, nego smo usmjereni na odražavanje Božje milosti i milosrđa. Duh Sveti omogućuje Kristovom sljedbeniku da učinkovito prenosi Njegovu poruku oproštenja. On nas osnažuje na predanu službu.

Kao žena službenika možda imate saznanja o situacijama koje nisu poznate drugima. Često će vas Bog voditi k osobi koja je u potrebi za posebnom molitvom ili jednostavno u potrebi za uhom za slušanje. Vi možete biti ta osoba u koju imaju povjerenje i koja će sve što čuje donositi Bogu u molitvi. Naša služba ne mora uvijek biti "spektakularna" ili "za propovjedaonicom", pa čak ni u poziciji vodstva da bi bila učinkovita. Mi samo trebamo biti upotrebljivi Božjem Duhu.

John Wesley molio je ovu molitvu u ponoć na kraju jedne stare godine: "Ne pripadam više sebi, ja sam Tvoj. Koristi me za što god želiš. Svrstaj me s kime god želiš. Stavi me da radim ili da trpim. Neka budem zaposlen za Tebe ili stavljen sa strane za Tebe. Neka budem pun ili neka budem prazan. Neka imam sve ili neka nemam ništa. Slobodno i punog srca predajem sve Tvojoj volji i raspolaganju." Pročitala sam umetak iz crkvenog biltena prije više godina koji je ovako glasio:

22 Duhovno vrelo


ZAŠTO NE BISMO NA OVAJ DAN… Ispravili svađu, Potražili zaboravljenog prijatelja, Odbacili sumnju i zamijenili je povjerenjem, Ohrabrili mladu osobu koja je izgubila vjeru, Ispunili obećanje, Zaboravili staru zamjerku, Ispitali svoje zahtjeve prema drugima i obećali smanjiti ih, Borili se za načela, Nadvladali stari strah, Uzeli dvije minute i cijenili ljepotu prirode, Rekli nekome da ga volimo, rekli mu opet i opet. (autor nepoznat) Možda ste pročitali ovaj popis i pomislili da je nešto na ovoj listi jako teško za učiniti. Međutim, s Duhom Svetim koji živi u nama i koji nam pomaže da budemo poput Njega u svemu, mi smo osnaženi za život u svakodnevnoj pobjedi. Kakve bismo bile divne žene u službi kada bi plod njegovog Duha upravljao našim postupcima i stavovima.

Mi ne možemo biti "Božja žena", niti "kanal Duha" svojom snagom i silom.

Dobra vijest je da ne moramo. U Ivanovom evanđelju 16,7 Isus govori učenicima da On mora otići jer ako On ne ode, onda Duh Sveti ne može doći. Isus je bio "s njima", ali u budućnosti Duh Sveti će biti "u njima". Taj Duh Sveti koji živi u nama daje nam nadnaravnu snagu i silu. Budući da Duh Sveti, treća osoba Trojstva, živi u nama, mi nikada nismo bez prisutnosti i snage Božje. Njegov Duh daje nam silu da budemo Božje žene u svojim domovima, crkvama i zajednicama. Učinimo danas čin predanja Bogu i jedni drugima, tako da se obvežemo: • Duhom koji živi u meni pomagat ću drugima da vide da Bog nikada ne dopušta kušnju preko onoga što možemo izdržati, • Duhom koji živi u meni nastojat ću uvijek ohrabrivati druge i biti kanal Njegove ljubavi na djelu,

Njegov Duh daje nam radost kada smo u teškim okolnostima i kada se čini nemoguće imati takvu radost. To je nadnaravna radost zbog Duha koji ispunjava naš život.

• Duhom koji živi u meni bit ću živi svjedok izgubljenom svijetu kroz djela i kroz riječi koje govorim, • Duhom koji živi u meni govorit ću samo one stvari koje uzdižu, izgrađuju i poučavaju one koji slušaju.

Proljeće 2017. 23


Drage žene, ostanite otvorene Duhu Svetome koji živi u vama. On će vas voditi do onoga tko je duhovno gladan i otvorena srca. On ne želi da itko propadne. Naša molitva treba uvijek biti "Gospode, ovdje sam. Dopusti da budem kanal, pronositelj kroz koji Tvoja ljubav može teći prema drugima." Kakva radost, kakav užitak, kakvo uzbuđenje i istovremeno kakav osjećaj poniznosti gledati unazad i vidjeti da smo bili samo instrument kroz koji se njegov Sveti Duh kretao i tekao. I iskreno, moguće je da će tek vječnost pokazati kako si, vođena Duhom Svetim koji živi u tebi, pomogla nekome u teškoj situaciji i usmjerila nečiji život po Božjoj volji.

Rast ploda Duha u našim životima ne može biti podijeljen. To znači, da kako naš odnos s Bogom sazrijeva, tako će i naš odnos s drugima i čak i s nama samima sazrijevati.

Kako je ohrabrujuće znati, bez sumnje, da kada smo ispunjeni Njegovim Duhom, taj "Sveti Duh" živi u nama. On je uvijek prisutan. On nas ispunjava svojom ljubavlju. Ljubavlju koja je tako dinamična da ju mi samo "u prirodnom" ne možemo razumjeti. To je ljubav koja omogućava da oprostimo čak i kad nam je učinjena nepravda. Njegov Duh daje nam radost kada smo u teškim okolnostima i kada se čini nemoguće imati takvu radost. To je nadnaravna radost zbog Duha koji ispunjava naš život. Njegov Duh daje nam mir, čak i kada stvari nisu mirne oko nas, ali mi smo puni pouzdanja da On vlada nad situacijom. Taj Duh u nama pomaže nam da se odnosimo prema drugima na kristolik način dok nas On vodi. (Priznajem, ovo možda nije uvijek lako, ali moramo dopustiti Božjem Duhu da upravlja.)

Božji nam Duh osigurava mir i zadovoljstvo u odnosu prema samima sebi dok razumijevamo da smo otkupljeni krvlju Isusovom. On nas voli više nego što su naši umovi kadri shvatiti.

Nakon puno godina u službi, u više prilika sam čula kako bi netko podijelio određeni događaj iz života u kojem bi izgovorena riječ, učinjena ljubaznost ili primijećeno djelo usmjerilo, promijenilo ili utjecalo na njihov život, dok mi za to uopće nismo znali. Možda niste uvijek svjesni kako prebivajući Duh Božji upravlja vašim životom u vašem odnosu s drugima. Vrlo osoban Bog usmjerio vas je osobno na djelo ljubavi ili izgovorenu riječ koja je utjecala na drugu osobu. Nije li to uzbudljivo?

Život vođen Duhom Svetim velika je avantura puna radosti, ljubavi, mira i uzbuđenja. Mnogo puta možete pogledati unazad i vidjeti kako je njegov Duh providio usmjerenje. Ja vjerujem da bi Božji ljudi trebali biti najsretniji ljudi na svijetu. Mi možda ne znamo sve što ste tiče današnjeg dana, ili čak što se tiče sutrašnjeg dana, ali zasigurno znamo kraj priče.

Jučer je prošlost, danas je novi dan. Učini da vrijedi. Suoči se s danom puna Duha Božjeg. Budi osnažena Duhom! Tvoja obitelj će to primijetiti, tvoja crkva će to primijetiti i svijet će to primijetiti. Neka vas Bog blagoslovi svaki dan, veličinom Njegovog blagoslova iz Njegove darežljive ruke.

  Marcia Lednicky je čest govornik na odmorima, konferencijama i seminarima za žene. Posjeduje jedinstvenu sposobnost povezivanja biblijskih istina sa svakodnevnim izazovima. Njezina služba govorništva uvećana je njenim iznimnim vokalnim talentima kojima komunicira Kristovu ljubav.

24 Duhovno vrelo


PRIJE I POSLIJE

I

ANTHONY D. PALMA

deju za ovaj članak potakla je dvostruka briga koju su izrazili mnogi pentekostalni pastori: (1) visoki postotak vjernika u Pentekostalnoj Crkvi koji nisu kršteni u Duhu Svetome i (2) neodgovarajuće razumijevanje nekih, možda mnogih, u pogledu svrhe ili uopće krštenja u Duhu. Sklon sam tvrdnji da se lijek za ova dva problema većinom nalazi u rukama crkvenih vođa (pastora, evangelizatora, učitelja) koji su odgovorni za poučavanje i vođenje drugih vjernika. U ovome članku nudim prijedloge koji će pomoći vođama uvesti vjernike u iskustvo krštenja Duhom i pomoći Duhom krštenim vjernicima kako bi ostvarili mogućnosti koje im to iskustvo pruža. Vođa je strateški postavljen na poziciju da pomogne drugim vjernicima poukom i primjerom. Jasno tumačenje Pisma je bitno kao i demonstracija Duhom ispunjenog života.1

Proljeće 2017. 25


26 Duhovno vrelo


ZA ONE KOJI JOŠ NISU KRŠTENI Prijedlozi koji slijede temelje se na pretpostavci da vjernik nije protivnik iskustva krštenja u Duhu i da je kandidat za to iskustvo. Pismo ne daje formulu za primanje prvotnog ispunjavanja Duhom, ali sljedeća razmatranja trebala bi biti od koristi zainteresiranom tražitelju.

Svi vjernici su kandidati Joel je predvidio da će Gospod izliti svog Duha na sve Njegove ljude ( Joel 2,28-29). Stari i mladi, muškarci i žene, sluge - bez obzira na godine, spol ili društveni status - uključeni su u to obećanje. To je odraz žarke Mojsijeve nade (i proroštva) da će Gospod izliti svoga Duha na sve Njegove ljude (Brojevi 11,29). Proročki doprinos više neće biti ograničen na nekolicinu odabranih. Petar je odabrao ovu temu na Dan pentekosta kada je prvo citirao Joelov odlomak (Djela 2,17-21) i onda objavio da su obećani darovi Duha "za vas (Židove) i vašu djecu (njihove potomke) i za sve one koji su daleko" (stihovi 38-39). "Daleko" se može odnositi na kronološku i zemljopisnu udaljenost. Ali se vjerojatno odnosi na pogane (Efežanima 2,13.17). Zainteresirani vjernik mora biti siguran i uvjeren da je iskustvo zaista za njega.

Duh već prebiva u vjernicima Važno je naglasiti da se Duh Sveti ne nalazi izvan vjernika koji još nije kršten. Duh radi iznutra u osobi koja se kaje i vjeruje kako bi ostvario novorođenje. On onda ne odlazi od vjernika da bi se vratio ispuniti ga. Neki su zbunjeni zbog slika krštenja Duhom koje Novi zavjet koristi kad opisuje "kršten u" ,"izliven","pada na","dolazi na". Ali to su samo figurativni i živopisni načini prikazivanja preplavljujućeg iskustva već prebivajućeg Duha. To je razlog zašto neki to zovu "otpuštanje" već prebivajućeg Duha.

Krštenje u Duhu je dar

Onaj koji traži krštenje ne smije biti obeshrabren ili se osuđivati ako se ispunjenje Duhom ne dogodi onda kada očekujemo.

Po definiciji, dar se ne zaslužuje. Da je temelj bio zasluga osobe, onda bi se postavilo pitanje na koje je nemoguće odgovoriti: "Zbog čega bi osoba bila dostojna?" Ili "koliko savršen moraš biti da bi se kvalificirao za to iskustvo?" Moguće je da pravi tražitelj bude toliko preokupiran osjećajem bezvrijednosti da Duh ne može slobodno teći kroz tu osobu.

Bog neće dopustiti da onaj koji traži dobije lažno iskustvo U mojem iskustvu kod savjetovanja onih koji traže krštenje, nekada izađe na površinu da se neki boje da će njihovo govorenje u jezicima biti od njih samih ili da neće doći od Boga već od Sotone. Takve osobe trebaju biti uvjerene u Isusove riječi: "A tko bi od vas, koji je otac, ako bi ga sin zamolio za kruha, pružio mu kamen? IIi ako bi ga zamolio za ribu, pružio mu mjesto ribe zmiju? Ili ako bi ga zamolio jaje, pružio mu štipavca? Dakle: ako vi, premda ste zli, možete davati svojoj djeci dobre darove, koliko će više Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole!" (Luka 11,11-13). Tako osjetljivi i ponekad nesigurni ljudi moraju biti ohrabreni da se vokalno izraze iz unutarnjeg nukanja Duha govoriti nepoznatim zvukovima.

Proljeće 2017. 27


Iščekivanje i otvorenost lakšem primanju Kandidat mora biti voljan prepustiti se svemu na što ga Gospodin potiče da radi. Dok pravo govorenje u jezicima ne može biti od samoga sebe, primatelj mora surađivati s Duhom Svetim i biti nošen njime. Iskustvo učenika na Dan pentekosta je poučno jer Luka kaže da su oni govorili u jezicima "kako ih je već Duh nadahnjivao da govore" (Djela 2,4). Ovo gledište iščekivanja je važno. Može poslužiti kao protuotrov onomu što neki nazivaju "kronično traženje".

Molitva i slavljenje često vode u to iskustvo Isusovo učenje o Očevoj spremnosti da dade Duha onome koji ga traži (Luka 11,13) slijedi prošireni odlomak o molitvi (stihovi 1-12) u kojemu razlaže i ilustrira gledište o upornosti. Grčki glagoli za "tražiti" i "kucati" su u sadašnjem vremenu, sugerirajući ideju da se "nastavi tražiti, nastavi moliti, nastavi kucati". To treba biti odvojeno od prošnje iz očaja i frustracije. Više se radi o principu koji je dan u blaženstvima "Blago onima koji gladuju i žeđaju za pravednošću jer će se nasititi" (Matej 5,6, moj prijevod). Trebamo primijetiti da su se prije Dana pentekosta učenici "nastavljali posvećivati molitvi". (Djela 1,14)

Ustrajna molba treba biti kombinirana sa slavljenjem Molitva u gornjoj sobi bila je puna učenika koji su "bili uvijek u Hramu i slavili Boga". (Luka 24,53) Oni koji traže krštenje u Duhu trebali bi biti ohrabreni slaviti jednako kao što trebaju moliti jer slavljenje Boga na njihovom vlastitom jeziku često olakšava prijelaz u štovanje Boga u jezicima. Primjećujemo da je sadržaj izražavanja učenika u jezicima bilo slavljenje silnih Božjih djela (Djela 2,11, možda i 10,46). To je posebno interesantno obzirom da je židovsko slavljenje Pentekosta, svetkovine žetve, bilo vrijeme radosti i zahvalnosti Bogu. Čak i na osobnoj razini, kada bi pojedinac nudio Bogu prve plodove svoje žetve žita, započeo bi recital o silnom Božjem djelu oslobađanja Izraelaca iz egipatskog ropstva. (Ponovljeni zakon 26,1-11)

Posebni blagoslovi mogu se dogoditi putem Iskustvo krštenja u Duhu kulminira govorenjem u jezicima, ali osoba usput može imati vjerodostojna i znakovita duhovna iskustva. Nije baš u redu govoriti o krštenju Duhom kao o "drugom djelu milosti" jer sve što primamo od Boga je po njegovoj milosti. Stoga, između nečije obnove i nečijeg krštenja Duhom može biti više blagoslova, a ponekad su ti blagoslovi nagovještaj ili predokus nevjerojatnog iskustva. S poštovanjem prema krštenju u Duhu, moramo reći da se tu ne radi o "sve ili ništa". Neki duhovni susreti s Bogom služe da omoguće i olakšaju primanje punine Duha. Ali oni koji traže krštenje, moraju biti savjetovani da ta iskustva ne pomiješaju sa samim krštenjem u Duhu.

Božje vrijeme se može razlikovati od našeg Gospod sigurno odgovara na molitve i slavljenje u vjeri, ali zbog razloga samo Njemu poznatih, Njegovo vrijeme se ne mora podudarati s našim željama. I u knjizi Djela apostolskih i u povijesti Crkve, izlijevanja Duha se nekada događaju na neočekivanim mjestima i u neočekivano vrijeme. Stoga, onaj koji traži krštenje ne smije biti obeshrabren ili se osuđivati ako se ispunjenje Duhom ne dogodi onda kada očekujemo. Ali za vrijeme posebnih

28 Duhovno vrelo

Božjih pohođenja, kada su mnogi ispunjeni Duhom, uvjeti su optimalni za onog tko traži krštenje. Takvo je bilo i iskustvo grupe za mlade u kojoj sam odrastao. Dugo vremena nitko nije bio kršten u Duhu. Tada, bez nekog primjetnog razloga, mnogi od nas su bili ispunjeni u kratkom vremenu. Najprije je moja starija sestra bila krštena u Duhu, a nije prošlo dugo nakon čega sam i ja iskusio ispunjenje u svojoj sobi kada sam se općenito molio bez određene nakane za krštenje u Duhu.

ZA ONE KOJI SU VEĆ KRŠTENI Nekoliko je pitanja važno za raspravu o iskustvu nakon krštenja Duhom. Neka među njima bi bila: Koja je uloga govorenja u jezicima za iskustvo? Jesu li jezici bit krštenja? Koja je svrha ili božanska namjena tog iskustva? Vjeruju li neki Duhom kršteni vjernici, barem prešutno, "jednom ispunjen, zauvijek ispunjen"? Je li krštenje u Duhu obnovljivo iskustvo? Vođa je nezamjenjiv u poučavanju i vođenju ljudi prema još širem i inkluzivnijem pogledu na narav i svrhu krštenja u Duhu. Predložio bih da božanski namijenjene svrhe krštenja u Duhu moraju uključivati sljedeće:

Govorenje u jezicima Govorenje u jezicima je izravan i empirijski pokazatelj da se ispunjenje dogodilo, ali također pruža i duhovne blagodati onom koji govori jer Pavao kaže da "onaj koji govori u jezicima ne govori ljudima već Bogu" i da "onaj koji govori u jezicima sam sebe izgrađuje" (1 Korinćanima 14,2.4). Taj je aspekt jezika koristan za pobožnost koju Pavao povezuje s blagoslivljanjem i hvaljenjem Boga (stihovi 16,17). To je element molitve u Duhu (Efežanima 6,18; Juda 20). Nadalje, jezici su sredstvo kojim se vjernik osobno duhovno izgrađuje. Zato se često naziva osobnim molitvenim jezikom. Govorenje u jezicima se može nazvati i sredstvo milosti. To nije iskustvo koje se javlja samo u vrijeme krštenja u Duhu. Ono treba biti neprekidno i ponavljajuće iskustvo. Tu ideju obuhvaća Pavlova izjava u Korinćanima: "Želio bih da svi nastavite govoriti u jezicima". (1 Korinćanima 14,5; moj prijevod)2 K tomu, mnogi odgovorni egzegete shvaćaju Pavla da misli na moljenje u jezicima, ili ih barem uključuje, kada kaže "da Duh također pritječe u pomoć našoj slabosti jer mi ne znamo što da molimo kako treba, ali sam Duh posreduje za nas neizrecivim uzdisajima" (Rimljanima 8,26).

Otvorenost duhovnim manifestacijama Krštenje u Duhu otvara primatelju mogućnost za široki spektar duhovnih darova.To je prirodan slijed kad se netko, dopuštajući da bude preplavljen Duhom, već predao nadnaravnom i iracionalnom. Na primjer, Petrovo obraćanje javnosti na Dan pentekosta bilo je stvarno proročka izjava, kao što je i potpuno jasno iz načina kako Luka predstavlja govor s grčkim glagolom apophtengomai, tehničkim terminom za nadahnutu izjavu.

Pogled na glavni popis duhovnih darova (1 Korinćanima 12,8-10.28-30; Rimljanima 2,6-8; Efežanima 4,11) otkrit će da se većina tih darova već pojavila u nekom obliku i u Starom zavjetu i Evanđeljima. Sami učenici su i prije Pentekosta bili upotrebljeni u iscjeljivanju i istjerivanju demona (Luka 10,9.17; također vidi Matej 10,8). Nadalje, proučavanje crkvene povijesti


pokazuje da su se duhovni darovi u raznim oblicima kroz kršćane očitovali u svim razdobljima. Pošto je sveobuhvatna svrha duhovnih darova izgradnja Božjih ljudi (1 Korinćanima 1,27; 14,3-6.12), Duhom ispunjeni vjernici trebaju biti ohrabreni da iskreno žude za njima (1 Korinćanima 12,31; 14,1).

Pravedno življenje Krštenje u Duhu se mora shvatiti na način da ono podrazumijeva pravedan život. S krštenjem u Duhu dolazi pomazanje silom za život i službu. Držim da "za život" znači "za življenje u pravednosti". Ako je zapravo krštenje u Duhu uranjanje u Jedinoga koji je Duh Sveti - u Novom zavjetu ime koje se najčešće upotrebljava za njega – to iskustvo mora utjecati na osobnu svetost. Glavni problem s vjernicima u Korintu je bio taj da su nastavili govoriti u jezicima, a da nisu dopustili Duhu da radi u njihovim životima. Ovdje vjernicima koji su kršteni u Duhu treba biti jasno da rezultat pentekostalnog iskustva mora biti duhovni plod, a ne duhovni darovi.

Vatra koja se pojavila na Dan pentekosta mora biti djelomično povezana s Božjom svetošću (kao što je i uobičajeno u Pismu - za gorući grm, na primjer) te zbog toga i sa svetošću primatelja. Krštenje Duhom ne proizvodi instant posvećenje (to ništa ni ne može proizvesti), ali daje primatelju dodatni poticaj da teži za životom posvećenim Bogu. U toj poveznici važno je vidjeti vezu koju Pavao povlači između konstantnog ispunjenja Duhom i posljedicama u životu vjernika - radosnim duhom, služenjem drugima, zahvalnošću, međusobnoj podložnosti i poštovanju (Efežanima 5,18 - 6,9). Ovdje je prikladno spomenuti da ispunjenje Duhom ne smije biti jednokratno iskustvo. Kao dodatak svakodnevnom unutarnjem djelovanju Duha u nečijem životu treba reći da postoje situacije kada Duh Sveti dolazi na vjernika u vremenima krize ili kako bi ispunio posebnu potrebu; i za takva vremena se također koristi izraz "ispunjenje Duhom" (Djela 4,8.31; 13,9.52).

Sila za svjedočenje Povezivanje sile s Duhom Svetim je uobičajeno u Novom zavjetu i ponekad se ta dva termina izmjenjuju (npr. Luka 1,35; 4,14; Djela 10,38; Rimljanima 15,19; 1 Korinćanima 2,4; 1 Solunjanima 1,5). Uzneseni Isus rekao je učenicima da ostanu u Jeruzalemu dok se ne "obuku u silu odozgo" (Luka 24,49). U Djelima apostolskim On im kaže: "primit ćete silu kada Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci" (1,8). Ove teme o duhovnom krštenju i evangelizacija svijeta usko su povezani i naglašeni u Djelima apostolskim. Utjecaj ta dva odnosa je očigledan, ali trebamo primijetiti da Isus nije rekao da je jedina svrha sile evangelizacija. Već sam ukazao da djelo Duha u krštenju u Duhu mora biti shvaćeno u širem kontekstu nego što Djela naglašavaju. No Duhom krštena osoba koja se ne brine o izgubljenima je kontradikcija.

S biblijskog stajališta i iz misionarskih i evangelizacijskih pothvata Pentekostalnog pokreta, primanje te sile mora podrazumijevati objavljivanje evanđelja. Ta objava, naravno, prvotno je verbalna, ali sila koju je Isus obećao uključuje izvođenje čudesa u Njegovo ime. Djela apostolska prikazuju stvaran katalog pojavljivanja duhovnih darova - glasovnih darova, iscjeljivanja,

Krštenje u Svetom Duhu mora biti više od nedodirljive doktrine. Mora biti vitalno produktivno iskustvo u životu vjernika i njihovom osobnom odnosu s Gospodom, u njihovoj interakciji s ostalim vjernicima te u njihovom svjedočenju svijetu. oslobođenja, uskrsnuća iz mrtvih itd. - koje je Gospod koristio u pripremanju slušatelja za naviještanje evanđelja.

ZAKLJUČNE IZJAVE Pokušao sam se pozabaviti raznim temama: potrebom da vođe (pastori, evangelizatori, učitelji) poduče Božje ljude o pripremi za primanje krštenja u Duhu; potrebom za podukom o opsežnijem razumijevanju svrhe i rezultata ovog krštenja; potrebom da oni koji su kršteni mogu iskusiti neprekidno ispunjenje Duhom isto kao i povremena pomazanja u vremenima posebnih potreba. Krštenje u Svetom Duhu mora biti više od nedodirljive doktrine. Mora biti vitalno produktivno iskustvo u životu vjernika i njihovom osobnom odnosu s Gospodom, u njihovoj interakciji s ostalim vjernicima te u njihovom svjedočenju svijetu. BILJEŠKE 1   Ovo što slijedi sam prilagodio, pregledao i dopunio neke materijale iz svoje monografije Sveti Duh: pentekostalna perspektiva (Logion Press, GPH, 2001.). 2   Glagolski oblik za "govori" je u grčkom prezentu što ukazuje na kontinuiranu ili linearnu aktivnost.

  Anthony D. Palma, Th.D., dugogodišnji je učitelj Assemlies of God koji živi u Springfieldu, Missouri.

Proljeće 2017. 29


kroz povijest i vječnost WARREN FLATTERY

U

prvim godinama dvadesetog stoljeća na mnogim mjestima širom svijeta je započelo izvanredno djelovanje Svetog Duha. To je ubrzo rezultiralo razvojem Pentekostalnog pokreta koji svoje djelovanje u sili Svetog Duha nastavlja do današnjih dana. No, to nije prvo djelovanje Svetog Duha. 30 Duhovno vrelo


Sveti Duh je definitivno bio na djelu na Dan pentekosta. Učenici su se tog dana skupili u gornjoj sobi i Biblija kaže: "...Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti" (Djela 2,1-4). Ponavljam, Sveti Duh se nije samo iznenada pojavio prvi put na Dan pentekosta. Sveti Duh je sa svoje pozicije od vječnosti sudjelovao u stvaranju svemira što uključuje stvaranje vremena i prostora. On je bio djelatan u stvaranju čovječanstva, "krune" Božjeg stvorenja. Od stvaranja, Sveti je Duh uvijek komunicirao s čovječanstvom. Ta se komunikacija odvija i danas te će se nastaviti do konca povijesti. Zatim će nastaviti s djelovanjem u nadolazećoj vječnosti. Ljudi u mnogim krajevima svijeta miješaju Svetog Duha s čovjekovim duhom. Sveti Duh je imanentan. On je s nama. No, on nije sjedinjen s čovječjim duhom. On je osoba koja je odijeljena tj. drugačija od ljudskog duha. On je transcedentan. On je vječno djelatna Osoba.

BOG KAO TROJSTVENO BIĆE – TROJSTVO ILI SLOŽENO JEDINSTVO Kako bismo shvatili tko je Sveti Duh, moramo razumjeti da je on jedno s Bogom. Zapravo, on jest Bog. Bog je trojedino biće. Bog se očituje i izražava u tri osobe: 1) Bog Otac, 2) Bog Sin, Isus Krist i 3) Bog Sveti Duh. Drugi način koji bismo mogli opisati Boga je da kažemo kako je on "složeno jedinstvo". Ovaj način bolje opisuje Božje jedinstvo kakvo nam je objavljeno u Ponovljenom zakonu 6,4: "Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan!" Stoga je Sveti Duh uz Boga Oca i Boga Sina ravnopravan član Trojstva. Moramo priznati da je doktrina o Trojstvu, čak i kršćanima, teška za shvatiti i objasniti. Iz tog razloga manja grupa kršćana tvrdi da je Bog jedna osoba. Nadalje, ovu doktrinu o Trojstvu žestoko odbacuju, pa čak i izruguju, uz kršćanstvo dvije najveće monoteističke religije, židovstvo i islam. Židovska teologija odbacuje doktrinu o Trojstvu iako u Starom zavjetu stoje dokazi o djelovanju Oca, Sina i Svetog Duha. Tu činjenicu ćemo sagledati pobliže nešto kasnije. Islamska se teologija žestoko protivi istini da je Bog Trojstvo. Muslimani govore da kršćani vjeruju u tri Boga dok zapravo postoji samo jedan Bog. No, vrlo je jednostavno pokazati kako islam zapravo uči da postoje dva Boga. Islam tvrdi da nema Boga do Alaha. Muslimani također naučavaju da je Kur'an kopija onog što oni nazivaju "knjiga majka" koja je jednaka Alahu. Ona uz Alaha postoji od vječnosti. Kad bi to bilo tako, onda bi to značilo da je Knjiga majka jednaka Alahu. Nije potrebno mnogo truda da bi se pokazalo da su njih dvoje manifestacije jednog Boga. Stoga, zapravo islamska teologija drži da postoje dva Boga. Usprkos poteškoćama u shvaćanju i objašnjavanju doktrine o Trojstvu, kršćani ju prihvaćaju i naviještaju. Mi ju adekvatno nećemo moći razumjeti i objasniti sve dok se s Gospodom ne susretnemo licem u lice. Mi ju jednostavno, ali racionalno prihvaćamo vjerom u Božju riječ koju je nadahnuo Sveti Duh.

DJELOVANJE SVETOG DUHA PRI STVARANJU Sveti Duh je djelovao pri stvaranju svemira uključujući i stvaranje čovječanstva. Biblija kaže: "U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama" (Postanak 1,1-2). Sveti Duh je također sudjelovao pri stvaranju čovječanstva. Postanak 1,26 nam kaže: "I reče Bog: 'Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična'". Riječ "načinimo" u ovom retku se bez sumnje odnosi na Trojstvo. Bog Sin je također bio uključen u proces stvaranja. U Poslanici Hebrejima 1,1-2 stoji: "Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove." Stoga je Sveti Duh, zajedno s Ocem i Sinom bio i te kako uključen u stvaranje svemira, uključujući i stvaranje čovječanstva.

Proljeće 2017. 31


Sveti Duh u komunikaciji s čovječanstvom Svemir oko nas je predivan. Veći je i zadivljujući od ičega što možemo iskusiti pa čak i zamisliti. Znanstvenici stalno otkrivaju da je veći nego što smo mislili. No, mi možemo doživjeti i iskusiti dosta toga. Mi ga vidimo, čujemo, dodirujemo, kušamo i mirišemo. On je uistinu veličanstven. Razum, naša sposobnost da mislimo i razmišljamo, otkriva nam da sve to nije samo po sebi vječno. Nije slučajno nastalo. Mora postojati Stvoritelj, nadnaravno biće koje je stvorilo svemir. Ovo ne možemo dokazati znanstvenim metodama, ali je razum sam po sebi više nego dovoljan da nas u to uvjeri. Čitavo čovječanstvo želi znati tko je Stvoritelj. Kakva mu je narav? Je li moguće ostvariti odnos s njim? Sam razum nije dovoljan da nam sve to objasni. Da bismo spoznali i razumjeli sve te stvari, potrebno nam je posebno otkrivenje od Boga. To nam je otkrivenje dano po Svetom Duhu u vidu Svetog pisma. I Biblija kaže: "Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban". (2 Timoteju 3,16-17) Bog Sveti Duh je bio taj koji je nadahnuo pisce da napišu pisanu Božju riječ. Ta napisana Božja riječ nam tumači Božju narav i kakav odnos on želi da s njim ostvarimo. Ona kaže: "A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo... A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji ga traže." (Hebrejima 11,1.6)

Glavni cilj Svetog Duha u njegovoj komunikaciji s čovječanstvom Glavni cilj Svetog Duha u njegovom djelovanju ovdje na Zemlji je uzvisivati Isusa Krista u životima ljudi i kroz njih. Isus je osoba, baš kao i Sveti Duh, koja djeluje od vječnosti. On je u ovaj svijet došao kako bi bio Spasitelj čovječanstva. On je došao kako bi čovječanstvu omogućio ostvariti osoban odnos s Bogom. Sveti Duh će osposobiti čitavo čovječanstvo da uzdiže Isusa Krista. Ako bilo koja aktivnost ili komunikacija duhovne prirode s čovječanstvom ne uzvisuje Isusa Krista, tada ona nije aktivnost ili komunikacija Svetog Duha. To je jasno kroz čitavo Pismo. Ono kaže:

32 Duhovno vrelo

"Po ovom prepoznajete Duha Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je. A nijedan duh koji ne ispovijeda takva Isusa, nije od Boga: on je Antikristov, a za nj ste čuli da dolazi i sad je već na svijetu". (1 Ivanova 4,2-3)

DJELOVANJE SVETOG DUHA U DOBA STAROG ZAVJETA Očigledno je da je Sveti Duh na mnogo načina djelovao od vremena stvaranja kroz čitavo razdoblje Starog zavjeta. Kroz te je godine Sveti Duh nadahnjivao proroke, svećenike i kraljeve na pisanje i oni su nam dali Stari zavjet. Stari zavjet nam pokazuje da je Sveti Duh bio u interakciji s ljudima koji su bili spremni te ih je upotrijebio za svoje ciljeve. U Postanku 6,3 čitamo: "Onda Jahve reče: ‘Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina’". Ova izjava sadrži element vremena. Čovjek se nalazi na Zemlji za kratko razdoblje u kojem Sveti Duh komunicira s čovjekom. Ključni element u ovoj izjavi je element odnosa. Sveti Duh govori čovjeku kako bi ga uveo u odnos s Bogom za vrijeme ovog života koji će trajati dovijeka. Govoreći svojim slugama o Josipu faraon je postavio pitanje: "Zar bismo mogli naći drugoga kao što je on, čovjeka koji bi bio tako obdaren duhom Božjim?" (Postanak 41,38). Josip je potpuno bio predan Bogu. Kao rezultat Sveti Duh ga je vodio da: 1) razvije još dublji odnos s Bogom, 2) povede egipatski narod kroz teško povijesno razdoblje, i 3) vodi svoj narod u stvaranje vlastitog odnosa s Bogom. Kroz čitav Stari zavjet jasno stoji da je Sveti Duh dolazio ljudima i upotrebljavao ih za svoje ciljeve. U mnogo navrata on je za ostvarenje svojih ciljeva upotrebljavao suce, proroke, svećenike i kraljeve kako bi izraelski narod doveo u odnos s Bogom te u konačnici blagoslovio čitav svijet. Nadalje, Sveti Duh jasno pokazuje na nekoliko mjesta u Starom zavjetu da će Mesija koji je obećan Izraelu biti dijete koje će se roditi u Judinom Betlehemu. U Miheju 5,1 stoji: "A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom".

DJELOVANJE SVETOG DUHA U ISUSOVOM ŽIVOTU Duh Sveti je djelovao pri Isusovom začeću u utrobi njegove majke Marije. U Bibliji

piše: "A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše nađe se trudna po Duhu Svetom" (Matej 1,18). Sveti Duh je pomazao Isusovu službu za vrijeme njegovog zemaljskog života. U Luki 4,18-19 Isus je rekao: "Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje". Sve što je Isus učinio nadnaravno za vrijeme dok je bio ovdje na zemlji, učinio je po sili Svetog Duha. Zatim, te večeri nakon uskrsnuća Isusa iz mrtvih, susreo se sa svojim učenicima u zaključanoj sobi. Oni su zbog straha od Židova zaključali vrata. U Ivanu 20,19 piše: "...dođe Isus, stane u sredinu i reče im: ‘Mir vama!'" Učenici su se obradovali što vide Gospoda. Redci 21 i 22 nastavljaju: "Isus im stoga ponovno reče: 'Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas’. To rekavši, dahne u njih i kaže im: 'Primite Duha Svetoga'". Kada su učenici primili Svetog Duha, primili su blagodati spasenja koje im je Isus upravo priskrbio svojim djelom na križu. Bili su nanovorođeni. Nikada više neće trebati prinositi životinjske žrtve zbog svojih grijeha. I kako bi ispunili Veliko poslanje koje će im Isus za nekoliko dana predati, ići će svugdje i naviještati da je Isus Spasitelj Svijeta.

DJELOVANJE SVETOG DUHA U DOBA NOVOG ZAVJETA Sveti Duh je djelovao pri rođenju i rastu Crkve u doba Novog zavjeta. Crkva je zapravo bila rođena te večeri nakon što je Isus uskrsnuo kada je rekao učenicima: "Primite Duha Svetoga!" Crkva je Kristovo tijelo u kojem i po kojem Sveti Duh djeluje na zemlji do drugog Isusovog dolaska. Na Dan pentekosta, pedeset dana nakon uskrsnuća, učenici su se skupili u gornjoj sobi. Biblija nam kaže: "Kad je napokon došao Dan pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti". (Djela 2,1-4) Ovo se dogodilo kako bi učenici to jest Crkva bili osposobljeni čitavom svijetu svjedočiti za Isusa. U jednom trenutku u razdoblju


od četrdeset dana između njegovog uskrsnuća i uznesenja na nebo Isus je rekao svojim učenicima: "Nego primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje". (Djela 1,8) Ovo iskustvo sa Svetim Duhom kojeg su primili na Dan pentekosta bilo je ispunjenje tog obećanja. Pošto je svojim učenicima dao obećanje u Djelima 1,8, dao im je i Veliko poslanje. Rekao im je: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju". (Marko 16,15) Zatim im je Isus kazao: "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetog i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta". (Matej 28,19-20) Prvi su učenici otišli kako bi upravo to i činili. Zatim je Sveti Duh dao Crkvi duhovne darove koji joj trebaju za ispunjenje Velikog naloga. U Prvoj poslanici Korinćanima 12,8-10 Pavao navodi devet darova Duha čija je zadaća pospješivanje duhovnog rasta i razvoja Crkve. Također u Poslanici Rimljanima 12,6-8 i Poslanici

Čitavo čovječanstvo želi znati tko je Stvoritelj. Kakva mu je narav? Je li moguće ostvariti odnos s njim? Sam razum nije dovoljan da nam sve to objasni. Da bismo spoznali i razumjeli sve te stvari, potrebno nam je posebno otkrivenje od Boga. To nam je otkrivenje dano po Svetom Duhu u vidu Svetog pisma. Proljeće 2017. 33


DJELOVANJE SVETOG DUHA U POVIJESTI CRKVE Usprkos izazovima i promašajima s kojima se Crkva suočila tijekom stoljeća, Sveti je Duh djelovao u Crkvi kroz čitavu njezinu povijest. Tomu u prilog bismo mnogo toga mogli kazati. Ovdje možemo spomenuti samo nekoliko stvari. Crkva u prvom stoljeću nakon Krista je Crkva novozavjetnog razdoblja. Glavna zadaća Crkve je bilo ispunjenje Velikog naloga. Prakticirali su darove Svetog Duha. To znači da su se u svojoj službi molili i da su dopustili Svetom Duhu da djeluje među njima i po njima kroz riječ mudrosti, znanja, kroz vjeru, darove izlječenja, činjenje čudesa, razlikovanje duhova, proroštva, jezike, tumačenje jezika i ostale darove Duha. Cilj je bio uzdići Isusa Krista kao Spasitelja Svijeta, omogućiti Crkvi produbljivanje svog odnosa s Gospodom te im pomoći obuhvatiti svijet Kristovim evanđeljem.

Usprkos izazovima i promašajima s kojima se Crkva suočila tijekom stoljeća, Sveti je Duh djelovao u Crkvi kroz čitavu njezinu povijest. 34 Duhovno vrelo

Efežanima 4,11 Pavao navodi popis ostalih darova i službi kojima je cilj osnaživanje Crkve i ostvarivanje Velikog naloga. U Prvoj poslanici Korinćanima 12,4-7 i 11 Pavao kaže: "Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A svakomu se daje očitovanje Duha na korist...A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu napose kako hoće". Novi zavjet je pripovijest o Crkvi novozavjetnog doba koja je radila ono za što je poslana. To je bilo doba Crkve prvog stoljeća. I iz Novog zavjeta je jasno da je prva Crkva ispunila svoje poslanje. Crkva je u tada poznatom svijetu bila uspostavljena po sili Svetog Duha!

Za vrijeme drugog i trećeg stoljeća došlo je do dramatičnog povećanja naglaska na organizacijsku strukturu i institucionalizaciju Crkve nauštrb djelovanja Svetog Duha u Crkvi. Neki crkveni oci povezani s montanizmom i dalje su snažno naglašavali djelovanje Svetog Duha u Crkvi. Montanizam je bio pokret unutar crkve kojeg je više zanimalo djelovanje Svetog Duha nego organizacijske strukture. Osnovao ga je frigijski svećenik imenom Montan. Njegovi sljedbenici su prozvani montanistima i oni su u svojoj službi prakticirali darove Svetog Duha. U četvrtom stoljeću se institucionalna Crkva spojila s državom. Rimski car Konstantin se obratio na kršćanstvo. On je kršćanstvo načinio službenom religijom Carstva. To je rezultiralo političkom kontrolom Carstva nad Crkvom te dramatičnim gubitkom naglaska na djelu Svetog Duha u Crkvi. Ta se politička kontrola države nad Crkvom nastavila sve do sedmog stoljeća. U tom su se razdoblju u Crkvi dogodile dvije pozitivne stvari. Prvo, rani crkveni sabori su definirali nekoliko teoloških problema glede nauke o Trojstvu te ostalih doktrina. Drugo, u Crkvi se razvilo monaštvo kao pokret koji je naglašavao važnost djelovanja Svetog Duha. Monasi su se razlikovali od montanista u tome što su vodili asketski način života. No i oni su poput montanista u svojim službama prakticirali darove Svetog Duha.


Od sedmog do petnaestog stoljeća koje neki nazivaju "mračno doba" nastavljeno je stapanje Crkve i države. Crkva je postala dominirajuća sila. Ta politička moć je u Crkvi rezultirala još većom zaokupljenošću svjetovnim stvarima umjesto duhovnih. Monaštvo je zbog legalizma i ponosa koji su se razvili među njegovim pristašama izgubilo većinu svog duhovnog života i vitalnosti. Neki od monaha su prešli na misticizam što je prouzročilo da se potpuno izoliraju od svijeta oko sebe. No i dalje je bilo mnogo monaha koji su zadržali svoju duhovnu snagu i živost. Oni su razvili misionarsku viziju za doticanje svijeta evanđeljem Isusa Krista. U tu svrhu su uspostavljeni redovi koji su poslali misionare širom svijeta. Neki od tih redova su prakticirali darove Svetog Duha. U mnogim krajevima svijeta osnovane su crkve.

Tada, u prvim godinama šesnaestog stoljeća u crkvi je započela velika protestantska reformacija. Institucionaliziranu crkvu sve je više zanimala politička moć i svjetovne stvari, a sve manje duhovne. Pohlepa je prouzročila da se u Crkvi razvije praksa prodaje oprosnica pomoću kojih su ljudi mogli kupiti oprost od grijeha bez pokajanja ili promjene načina življenja. Martin Luther se pobunio protiv toga. On je želio reformu institucionalizirane crkve, ali Crkva za razliku od njega nije željela reformu. Stoga je Luther osnovao Luteransku Crkvu, a drugi koji su ga slijedili započeli su druge nove crkve. To se nastavilo kroz sedamnaesto stoljeće. Većina novih crkava nastavila je s istom liturgijom kao crkva iz koje je nastala. No, njihova je doktrina temeljena na istini Kristovog evanđelja, istini da se spasenje može iskusiti vjerom u Isusa Krista, a ne po djelima. I mnoge od tih crkava su u svojim službama prakticirale darove Svetog Duha. U osamnaestom i devetnaestom stoljeću u Crkvi je došlo do novog naglaska. Bio je to naglasak na posvećenju i svetosti u kršćanskom životu. Bivši anglikanski svećenik John Wesley osnovao je Metodističku Crkvu. Ostali koji su ga slijedili uspostavili su druge crkve koje su gradili oko istog naglaska. U mnogim od tih crkava bilo je uobičajeno prakticiranje darova Svetog Duha u njihovim službama. Zatim, početkom dvadesetog stoljeća došlo je do izvanrednog rasta djelovanja Svetog Duha u Crkvi. Vjernici su za svoj

život i službu počeli tražiti više pomazanja Svetog Duha nego što je to bilo uobičajeno kod mnogih vjernika. Razvio se naglasak na iskustvu krštenja u Svetom Duhu. To je rezultiralo na većoj viziji i odlučnosti za dosezanjem čitavog svijeta Kristovim evanđeljem. Uspostavljene su nove crkve koje su u svojim službama prakticirale darove Svetog Duha. To je bez sumnje bilo ispunjenje proroštva zapisanog u Joelu 3,1-2: "Poslije ovoga izlit ću duha svoga na svako tijelo, i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će starci sanjati sne, a vaši mladići gledati viđenja. Čak ću i na sluge i sluškinje izliti Duha svojeg u dane one".

DJELOVANJE SVETOG DUHA U VJEČNOSTI Sveti Duh će nastaviti djelovati u nadolazećoj vječnosti. Kad dođe Krist, Kristovi sljedbenici će po Svetom Duhu uskrsnuti u novi život. U Poslanici Rimljanima 8,11 stoji: "Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih, oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama". Mi ne znamo sve što će Sveti Duh činiti u vječnosti. Ali znamo da će ljubav, najvažniji dar Duha, nastaviti djelovati kroz čitavu vječnost. Biblija kaže: "Ljubav nikad ne prestaje" (1 Korinćanima 13,8).

ZAKLJUČAK Kroz čitavu povijest Crkve mnogi su institucionalizirani crkveni vođe i teolozi pokušali dokazati da su posebni darovi Svetog Duha koji su se prakticirali u prvom stoljeću nestali nakon smrti prvih apostola. Početkom dvadesetog stoljeća, baš u vrijeme izvanrednog porasta djelovanja Svetog Duha u Crkvi, također je došlo do povećanog i snažnog pokušaja mnogih crkvenih vođa i teologa da naprave istu stvar. Glavni tekst iz Pisma kojim se pokušava to dokazati je navod iz Prve poslanice Korinćanima 13,8-10 koji glasi: "Ljubav nikad ne prestaje. Pro-

rokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično". Grčka riječ "parousia" iz koje izvodimo riječ iz desetog retka koju prevodimo sa "savršeno", zapravo se odnosi na drugi dolazak Isusa Krista. No, navedeni crkveni vođe i teolozi pokušavaju proširiti značenje riječi "parousia" na koncept potpuno razvijene Crkve koja će biti opremljena za propovijedanje i poučavanje Kristovog evanđelja. Argument glasi da uz prisutnost takove Crkve u svijetu, posebni darovi Svetog Duha više nisu potrebni. Stoga su i iščezli. No, inicijalnim porastom djelovanja Svetog Duha početkom dvadesetog stoljeća slijedi još izuzetniji rast djelovanja Svetog Duha do današnjih dana. Mnoge od starijih crkava, kao i novije crkve koje su se protivile manifestaciji darova Svetog Duha, danas u svojim službama doživljavaju i prakticiraju darove Svetog Duha. Kao rezultat takvog rada Svetog Duha koji djeluje po Crkvi, ispunjava se Veliki nalog Isusa Krista. Djelovanje Svetog Duha nastavit će se sve do drugog dolaska Isusa Krista po svoju Crkvu. Zapravo, čak će se i pojačati, usprkos svim duhovnim silama tame koje u svijetu djeluju protiv njega. Tada, kad se Krist vrati, zateći će Crkvu "iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda" i uzet će je s lica zemlje (Otkrivenje 5,9). Hvala Bogu za djelovanje Svetog Duha kroz povijest i u vječnosti. Kao Crkva Isusa Krista moramo dopustiti Svetom Duhu da djeluje u nama i po nama na ostvarenju svojih ciljeva za Crkvu u današnjem svijetu. To će biti moguće jedino ako: 1) molimo, 2) proučavamo Božju riječ i 3) činimo sve što je u našoj moći da ispunimo Božju volju za naše živote, a to je ispunjenje Velikog naloga.

  Warren Flattery je ravnatelj projekta Fire

Bible pri Life Publishers, Springfield, Missouri. Više od pedeset godina je služio kao misionar u Jordanu, Europi i Izraelu.

Proljeće 2017. 35


Serija Život u Kraljevstvu, DESETI DIO

Kako nastavljamo s raspravom Prepreke životu u Kraljevstvu, ovaj odlomak govori o važnom problemu "tjelesnosti" uz poseban naglasak na vrlo bitnoj razlici između SVJETOVNOSTI i LEGALIZMA. U konačnici se radi o pitanju spremnosti na predanje Gospodstvu Isusa Krista. Svaki duhovni vođa treba imati jasno razumijevanje što Pismo naučava na tu temu. Čitajte s otvorenim srcem i umom.

36 Duhovno vrelo


Prepreke ŽIVOTU U KRALJEVSTVU TREĆI DIO

H. MAURICE LEDNICKY

OPRAVDAVANJE TJELESNOSTI

T

jelesnost je biblijska riječ prvenstveno iz Novog zavjeta (iznimka je KJV koji u Starom zavjetu tu riječ upotrebljava u kontekstu seksualnih odnosa) u značenju ono što je u vezi s tijelom, senzualno, osnovni nagoni ili ono što je upravljano ljudskom naravi. Apostol Pavao ovu riječ koristi samo u Poslanicama Rimljanima i Prvoj i Drugoj poslanici Korinćanima i najčešće se odnosi na mlade ili nezrele vjernike.

Proljeće 2017. 37


Nikada se ne koristi kao poticajni izraz, već za ukor, poduku i ohrabrenje za nastavak u napredovanju prema višoj razini života kojim upravlja Duh. Pošto je svoju prvu poslanicu vjernicima u Korintu započeo pohvalom, Pavao zatim izražava zabrinutost zbog njihovog tjelesnog ponašanja.

Za one koji su prihvatili Krista, tjelesnost govori o pomanjkanju predanja ili duhovne discipline, a to je upravo suprotno progresivnom posvećenju. "I ja, braćo, nisam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao nejačadi u Kristu. Mlijekom vas napojih, ne jelom: još ne mogoste, a ni sada još ne možete jer još ste tjelesni"(1 Korinćanima 3,1-3)

Legalizam je dodatak na providnost spasenja, koje se dobiva isključivo po vjeri u Krista, u obliku nekog ljudskog nastojanja. Ispravna definicija legalizma ukazuje da osoba ne može biti stvarno nanovorođena dok se nije pokajala i k tomu ispunila neke druge zahtjeve koje su ljudi nametnuli. 1.  Razlika između "tjelesnosti" i "legalizma"

Među onima koji konstantno odbijaju ostaviti navike prošlog života bez Krista često se čuje ružna optužba za "legalizam". Ali ja sam odavno razotkrio ideju da se sve ono što nisam spreman u potpunosti predati Gospodu lako može nazvati legalizmom. Neki mogu vikati legalizam dok zapravo brane tjelesnu narav koja ne želi biti "razapeta s Kristom". Kao što smo već razmotrili židovski su vjernici u novozavjetim crkvama zahtijevali da pogani (nežidovi) izvršavaju zahtjeve Mojsijevog saveza za obrezanjem svakog muškarca (Djela 15; Galaćanima 6; Tit 1). Pavao se snažno protivio takvoj praksi. No, u Djelima apostolskim u © 2014. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

16. poglavlju Pavao je preporučio Timoteju da se obreže (Djela 16,1-4). Je li to dvostruko mjerilo? Pogledajmo činjenice. Timotejev otac je bio Grk (nežidov). Stoga, kako bi ovaj mladić koji je bio napola Grk - napola Židov mogao djelotvornije propovijedati evanđelje Židovima, on je izvršio starozavjetnu zapovijed obrezanja (Djela 16,3). Timotej radi toga nije bio spašen – on je već bio solidan vjernik. On je mogao propovijedati evanđelje a da se nije podložio ovoj praksi, ali je bio spreman podnijeti tu žrtvu kako bi izbjegao sukob u crkvi. Kako bi se obranila "tjelesnost" koja se skriva iza optužbe za "legalizam" najčešće se navodi odlomak "milošću spašen po Kristu" (Efežanima 2,4-10). Naravno, i mi se u cijelosti slažemo s Pismom – spašeni smo milošću Božjom, ne po ikakvom djelu koje bi nam priskrbilo njegovo oproštenje i naklonost. No, ovaj argument pretpostavlja da je moja jedina odgovornost inicijalni susret s Kristom, dok su svi ostali "zahtjevi" za određenim standardima ponašanja nebitni. Novi život – nanovo se roditi – je tek početak. To nije bijeg od budućeg Božjeg suda. "Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!" (2 Korinćanima 5,17; moj naglasak). Smjer čitavog života se okrenuo za 180 stupnjeva. Bit nove naravi koju nam Krist daje, može se sažeti rečenicom: "Stvari koje sam nekoć volio sada mrzim, i stvari koje sam nekoć mrzio sada volim". Ovo ne implicira da do duhovne zrelosti dolazimo jednim ogromnim korakom. Posvećenje je cjeloživotni proces. To putovanje pretpostavlja da se ne opiremo (1) istini Svetog pisma, (2) korekcijama Svetog Duha i (3) primjeru odanih vjernika koji su iskustvom njegovali i razvili Božje načine razmišljanja i djelovanja. Možemo li ne uzvratiti tu ljubav ako smo uistinu zahvalni za svoje spasenje i ako ljubimo Gospoda koji je žrtvovao svoj život kako bi nas Svemogući Bog mogao prihvatiti?

Božja milost će nam oprostiti prošle grijehe i pomoći nam nadvladati sadašnje, ali njegova milost nikada neće učiniti da nam grijesi budu prihvatljivi. Zašto bi vjernik ispunjen Duhom želio biti dio neobnovljenog (u mišljenju i djelima) "svijeta", umjesto da se udalji od njega? Pavao divno ilustrira kontrast između tjelesnog i duhovnog. "Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo: težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir. Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može. Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti." (Rimljanima 8,5-8).

Mi se želimo zabaviti, dok Bog želi da budemo ponizni. Mi se borimo da nas kultura prihvati, dok nas Bog moli da se odvojimo. Mi se trudimo povećati aktivnosti, dok Bog želi da se smirimo u njegovoj prisutnosti. "Moj životopis nije pretjerano impresivan pa sam donio popis pastora za koje mislim da su puno gori od mene."

38 Duhovno vrelo

ŽIVOTNA LEKCIJA

Kao ozbiljni sljedbenik Isusa Krista želim posjedovati voljni i podložni duh za sve što on od mene traži. To je čin ljubavi, a ne


dužnosti ili zapovijedi. Iako neke stvari koje ja ostavljam možda nisu specifično navedene u Riječi, ja ću se "kloniti svake sjene zla" (1 Solunjanima 5,22). Milošću Božjom ću objaviti: "Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene" (Galaćanima 2,20). "A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu" (Galaćanima 6,14, moj naglasak).

2.  Obrana osobnih nedostataka

Mojsije je opisan kao "veoma skroman čovjek, najskromniji čovjek na zemlji" (Brojevi 12,3), što je posljedica njegovog poniznog duha i pouzdanja u Boga. No, ipak ga je njegova srdžba spriječila da uđe u Obećanu zemlju. Za vrijeme lutanja pustinjom, izraelski je narod mrmljao na Mojsija jer su bili bez dobre hrane pa čak i vode. Bog je Mojsiju rekao: "Uzmi štap pa ti i tvoj brat Aron skupite zajednicu. Onda, na njihove oči, progovorite pećini da ustupi svoje vode. Iz pećine im izvedi vodu te napoj zajednicu i njezino blago" (Brojevi 20,11). Umjesto toga "Mojsije podigne ruku i dvaput udari štapom o pećinu" (Brojevi 20,11). Voda je potekla, ali poslušajte Božji ukor: "Budući da se niste pouzdavali u me i niste me svetim očitovali u očima sinova Izraelovih, nećete uvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem" (Brojevi 20,12). Netko bi mogao misliti da je to bio tako rijedak događaj da mu je taj put Bog mogao progledati kroz prste. Ili čak zaključiti da se ovaj izolirani događaj može opravdati zbog konstantnog mrmljanja i pritužbi nezahvalnih Izraelaca. Očiti zaključak je da Bog nije opravdao ovakvo netipično Mojsijevo ponašanje. Šimun Petar je bio vrlo direktan kako osoba. Što je mislio, to je i govorio. Ponekad se činilo da bi nešto rekao i prije nego je promislio. One noći kad je Isus uhićen i osuđen u izrežiranom procesu, čak se kleo i tri puta zanijekao da Isusa uopće poznaje (Matej 26,69-75). Ali nakon Dana pentekosta nema dokaza takvom agresivnom ponašanju. On je zaista bio hrabar i osnažen Svetim Duhom za Kristovog svjedoka. Sad je Gospod iskoristio Petrovu osobnost za svoju slavu. Gospodnji plan nije da nas ukalupi u neki stereotip. On ne klonira ljude da svi budu jednaki. Pouka iz promijenjenog života ovog neotesanog ribara je da je svatko od nas jedinstven, sa svojim vlastitim tjelesnim nedostatcima, ali Bog želi promijeniti "nedostatke" naše osobnosti u "snagu" kojom će vječno Kraljevstvo napredovati. On može pogledati u budućnost i vidjeti veliki potencijal – ako mu dopustimo da naše tjelesno zamijeni s duhovnim.

Pokajanje je temelj – ono omogućava naše spasenje, o njemu ovisi naše posvećenje. Svaki izgovor za odbacivanje osobne odgovornosti za svoje ponašanje je izazivanje Božje milosti i milosrđa: "Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde" (1 Ivanova 1,8-9).

ŽIVOTNA LEKCIJA

Prorok Izaija je bio u pravu: "Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša k’o haljine okaljane" (Izaija 64,5). Bibličari imaju različito mišljenje o tome na što se odnose "prljave haljine" - niti jedno od njih nije ugodno za zamisliti. Pazite, Izaija govori o onom najboljem što mi možemo ponuditi! U usporedbi s veličanstvenošću njegove svetosti, mi smo ništa. Nema usporedbe s bezgrešnim Božjim Sinom. Najveća ambicija je: "Hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista" (Filipljanima 3,12).

Reći: "Ja to ne mogu učiniti", ukazuje na nedostatak vjere. Reći: "Ja to ne želim učiniti", ukazuje na nedostatak predanja. 3.  Odbijanje podložnosti Kristovom Gospodstvu

Za Isusa se najviši čin podložnosti Očevoj volji dogodio na kamenom žrtveniku u Getsemanskom vrtu. Od trenutka kada ga je Ivan Krstitelj krstio u Jordanu, Isus je u potpunosti razumio svoju zemaljsku misiju – da bude žrtva za grijehe čitavog čovječanstva (Matej 3,13-17). Odmah nakon toga, Sotona je Isusu ponudio lakši put da za sebe zadobije Svijet: "Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu (Isusu) sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: ‘Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš'" (Matej 4,8-9, moj dodatak). Ali sada u tim posljednjim trenutcima pritisak je bio strahovit. U velikoj agoniji tri je puta molio: "Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti." (Matej 26,39.42.44)

Isus je bitku na križu zadobio u molitvi na žrtveniku Getsemanskog vrta. Od mjesta potPokajanje nije samo nužno kako bi grešnik po- punog predanja Božjoj volji, Isus je prošao put stao svetac, ono je također nužno za sveca koji je kroz nepravedno ilegalno suđenje, tjelesnu torpostao grešnik. turu i bol, poniženje javnog raspeća, ali bitka za Ne možemo braniti tjelesnost na temelju nečije osobnosti, et- podložnost je već bila dobivena. Svaki vjernik ničke pozadine ili ljudskih težnji. Ako Božja milost koja osnažuje vjernike Svetim Duhom nije dostatna za nadvladavanje mora doživjeti osobni "Getsemanski vrt" potpuljudskih slabosti, tada će ovaj život u najboljem slučaju biti jedno ne podložnosti Božjoj volji za svoj život. sramotno iskustvo za drugim. Ne postoji niti jedno grešno (tjelesno) područje koje se ne može nadvladati "krvlju Janjetovom". Koristeći sliku ropstva za opisivanje vlasništva Pavao naglašava: "Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu...Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!...da, oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti. (Rimljanima 6,6.8.11).

Podlaganje Gospodstvu Isusa Krista uvijek uključuje: "Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti." U Bibliji nalazimo mnogo silnih primjera muškaraca i žena koji su bili voljni u potpunosti se podložiti Božjoj volji. Svaka od tih priča nam pruža dragocjen uvid i poticaj kako bismo pronašli to mjesto duboke poniznosti i predanja.

Proljeće 2017. 39


Gospodnji plan nije da nas ukalupi u neki stereotip. On ne klonira ljude da svi budu jednaki. Abraham je primio zapovijed da svog sina Izaka prinese kao ljudsku žrtvu (Postanak 22).

i glede cilja. To je istina za svaku generaciju otkad su Adam i Eva sagriješili u Edenskom vrtu. Predani Kristov sljedbenik pjeva ovako: "Dragi Gospode, idem kamo ti želiš da idem, govorim što ti želiš da govorim, i bit ću što ti želiš da budem".

Gideon je pozvan da se protiv Midjanaca bori sa 300 ljudi (Suci 6-7). Uvijek mi je zadovoljstvo susresti vas preko ovog časopisa. Svaki članak bi uz molitvu treKraljica Estera je riskirala vlastiti život za žibao pružiti uvid, poticaj te uravnoteženu istinu dovski narod u perzijskom progonstvu (Estera Svetog pisma. U sljedećem broju ćemo još više 4-7). produbiti temu Prepreke životu u Kraljevstvu. Daniel je riskirao svoj život zbog molitve Jahvi Razmotrit ćemo dvije izuzetno važne teme: Bogu u doba kada je to bilo zabranjeno dekre- Integritet i Predrasude. Osobni integritet je apsolutni preduvjet za djelotvornu službu. Kakvi tom (Daniel 6). smo mi kao osobe, ne može se vidjeti samo na Isus je u svom poučavanju o podložnosti bio jako empatičan. Nakon Petrove izjave da je Krist Sin Božji (Matej 16,16), Gos- temelju naših riječi. Naša djela moraju potvrđipod je svojim učenicima rekao: "Hoće li tko za mnom, neka se odre- vati naše riječi! Novi zavjet potpuno otvoreno kne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće govori o pitanju predrasuda u ranoj Crkvi. Moživot svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, ramo se jako paziti kako one ne bi našle mjesta u naći će ga" (Matej 16,24-25). U Evanđelju po Luki nalazimo još veći izazov. Isus tri puta izjavljuje da ako tko ne čini određene našim srcima i u današnjoj generaciji. stvari "ne može biti moj učenik" (Luka 14,25-33). On govori o samoj biti života: "Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik!" (Luka 14,26). Svoje učenje o tome koja je "cijena" biti Isusov učenik zaključuje ovim riječima: "Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik" (Luka 14,33). Očigledno je da Isus ne naučava da "mrzimo" svoju obitelj, već da u usporedbi s ljubavi prema njemu oni moraju biti na drugom mjestu. Niti on implicira da odbacimo svako vlasništvo na zemlji (kao što neke ekstremne skupine predlažu), nego ponovno ukazuje na to da stjecanje zemaljskih dobara ne smije biti primarni fokus u životu. U propovijedi na gori je rekao mnoštvu: "Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati" (Matej 6,33).

ŽIVOTNA LEKCIJA Čovjekova "tjelesna" narav ne traži samo preživljavanje, već i ugađanje sebi. Miješanjem toga dovodi do konstantne duhovne borbe protiv sebičnih želja i sebične volje. Čovjeku je strahovito teško predati potpunu vlast nad svojim životom – i glede smjera

40 Duhovno vrelo

Pismo se brzo ispunjava – sve ukazuje na skori Kristov povratak. Isus može doći prije nego izađe sljedeći broj. Ako se to dogodi, srest ćemo se u njegovoj prisutnosti. -  H. MAURICE LEDNICKY Ovaj članak preuzet je iz knjige Kingdom Living © 2013., autora H. Maurice Lednickya. Korišteno s dopuštenjem. Sva prava pridržana.

  Dr. H. Maurice Lednicky je

50 godina bio zaređeni službenik Assemblies of God. On je pisac, evangelizator, pastor, misionar i bivši predsjednik Central Bible College, Springfield, Missouri.


PORUKA SA

B

SOBHI MALEK

Jednog sam dana imao nekog posla u centru grada. Dok sam hodao i molio, jedan je čovjek dolazio prema meni s ceste na pločnik. Ja sam bio na pločniku. Pločnik je bio dovoljno širok da se dvoje ljudi mimoiđe bez ikakvog problema. Pogledi su nam se susreli na trenutak. Dok smo se približavali jedan drugome, nisam se osjećao nešto drugačije, samo sam molio. Taman prije nego ćemo se mimoići, drugi se čovjek spotaknuo. Zatim je zakoračio na ulicu i skoro pao, ali je uspio nekako zadržati ravnotežu dok smo se mimoilazili. Vratio se na pločnik i nastavio dalje. Nisam mnogo mislio o tome što se dogodilo. Možda se čovjek samo spotaknuo. Isti se scenarij zatim dogodio ponovno taj dan s drugom osobom. Ovaj put je bila mlada djevojka. Nekoliko dana kasnije dogodilo se opet i opet i opet…i opet se dogodilo u drugom islamskom gradu. Počeo sam se pitati: Što se događa?

Nikada od ovoga ne bih napravio doktrinu, ali postoji moguće objašnjenje. Molio sam u Duhu za ljude koji su zaglibili u vjerovanjima i sotonističkoj praksi. Je li moguće da je Sila Duha Svetoga u jednostavnom i skromnom Božjem sluzi spriječila te sotonske sile da mu se više ne približavaju? Moguće je. Kada evangeliziramo muslimane, uključujemo se u veliko ratovanje protiv sila tame. Samo sila Duha Svetoga može pobijediti te sile.

io sam u velikom islamskom gradu. Bog me pozvao da tamo podijelim evanđelje. Ljudi koji su tamo živjeli bili su mi jako na srcu. Gradio sam prijateljstva i nekoliko je ljudi predalo svoje živote Kristu. ma koji nisu muslimani, isto se propovijeda u džamijama, a mediji uzdižu ubijanje u ime njihovog boga. Suosjećam s muslimanima jer su u mračnom ropstvu. Većina muslimana su dragi ljudi koji su ljubazni i pristojni, ali su pod okrutnim i nemilosrdnim poslodavcem. Muslimani su izgubljeni ne zbog toga što su fundamentalisti, fanatici, liberali ili čak samim time što su muslimani. Oni su izgubljeni jer su daleko od Krista, jedinog Spasitelja. Islamske kulturalne osobine i pogrešno teološko shvaćanje često se čine kao nepremostive prepreke koje sprečavaju napredovanje Radosne vijesti. Mulimani vide kršćanstvo kao sveobuhvatno kritiziranje njihove religije.

Najvažnije Pavlovo učenje koje je pisao Rimljanima i Galaćanima je da Bog opravdava ljude na temelju vjere u Krista, a ne zbog dobrih djela. To je u suprotnosti s Kuranom koji uči da ljudi udovoljavaju Bogu dobrim djelima. Nadalje, kršćanstvo objavljuje da je Isus Krist krajnje otkrivenje čovječanstvu; Biblija je kompletna, savršena riječ i vodič ljudima. Te doktrine su u suprotnosti Kuranu i zato ih muslimani odbacuju. Oni vide ta vjerovanja kao ozbiljnu prijetnju tkivu islama. Njihovo prihvaćanje se doživljava kao izravno nezadovoljstvo s islamom i kao odbacivanje islamske religije. Muslimani reagiraju odbijanjem poruke križa s još većim zanosom.

Islam proučavam od svoje mladosti i bio sam misionar muslimanima više od 30 godina. Ne vjerujem da će islamski sustav slomiti neki genijalac ili vojska. To se može dogoditi samo intervencijom Svetoga Duha. Kada Duh Sveti intervenira, On ruši zidove, uništava prepreke i izvlači ljude van iz kraljevstva tame u Kristovo svjetlo - iz žalosti u radost, iz rata u mir i ljubav. Islam je brutalan prema duhovima svojih sljedbenika i zarobljava njihovu maštu. U muslimanskom društvu, bilo na zapadu ili u islamskim zemljama, škole uče mržnju, prijezir i nasilje prema oni-

Proljeće 2017. 41


Kako možemo savladati to pogrešno razumijevanje i prepreke u dosezanju muslimana za Krista? Poruka Križa je Božja sila za spasenje. Ne možemo zamijeniti poruku s ičim drugim. Ali neki slušatelji su se oglušili na Radosnu vijest zbog svojih predrasuda protiv osnovnih načela kršćanske vjere. Što bi trebalo napraviti?

DOSEGNUTI ISLAM KROZ NADNARAVNO

Kada Duh Sveti intervenira, On ruši zidove, uništava prepreke i izvlači ljude van iz kraljevstva tame u Kristovo svjetlo - iz žalosti u radost, iz rata u mir i ljubav.

Kršćani mogu savladati te prepreke kroz čuda. Trebamo silu Duha Svetoga da služi ljudima koji su u potrebi, koji žive u duhovnim vakuumima i koji ne prihvaćaju Božju riječ. Kada dijelim Radosnu vijest s muslimanom, obično se istovremeno molim. Pitam Gospoda: "Kako mogu učinkovito služiti toj osobi? Gospodine, pokaži mi kako da mu pomognem na uvjerljiv i dinamičan način u sili Duha Svetoga."

Jednom prilikom, sreo sam mladog muslimana na ulici i počeo razgovarati s njim o Kristu. Nisam se s njim teološki raspravljao niti imao predavanje o komparativnoj religiji. Radije sam mu ispričao priču o Isusu. Dok sam govorio, rekao sam: "Gospodine, treba li on čudo u svom životu? Hoćeš li mi dopustiti služiti mu kroz čudo?" Mladić je rekao da traži posao. Mjesecima je zvao, tražio, molio, ali bezuspješno. Gospodine, je li to to? Trebam li moliti s njim u vezi toga? I Isus mi je rekao da da. Molio sam u ime Isusa da mladić nađe posao. Ohrabrio sam ga da preda život Isusu i jest. Izmijenili smo adrese i svatko je krenuo svojim putem. Sljedeće jutro sam primio poziv od mladića koji je vrištao na telefonu. To je bilo vrištanje od radosti: "Isus je stvaran. On je Gospodin. Dobio sam posao i počinjem sutra. Hvala ti što si mi pomogao." Sveti Duh ne zna za prepreke i zatvorena vrata. Kada muslimani vide silu Krista koja je demonstrirana moćnim i čudesnim djelima, oni dolaze Kristu. Strani azijski radnik u muslimanskoj zemlji je bio spašen i ispunjen Svetim Duhom. Iako je njegova zemlja zabranila propovijedanje evanđelja, taj novi vjernik

je počeo dijeliti Radosnu vijest s drugima. Gospodin mu je dao silu za iscjeljivanje u ime Isusa. U isto vrijeme jedna je djevojka iz kraljevske obitelji oboljela od leukemije. Doktori nisu davali nikakve nade za njezin oporavak. Princeza kraljevske obitelji je čula o kršćanskom stranom radniku koji moli za bolesne. Ona ga je kontaktirala kako bi došao moliti za djevojku. I on je molio. Djevojka je bila iscijeljena, a princeza koja je kontaktirala kršćanina, prihvatila je Krista. Ona je počela potiho i mudro govoriti o tome drugim članovima kraljevske obitelji. Kao rezultat toga, u toj je obitelji mala, ali rastuća grupa vjernika. Muslimani obraćaju pažnju na čuda i tako se otvaraju vrata za objavu evanđelja. Mlada muslimanka Fadila s doktoratom iz arhitekture došla je u našu kuću kako bi postavila neka pitanja o kršćanskoj vjeri. Moja žena i ja smo joj pokazali Božju ljubav kroz Krista. Već je bila na nekoliko kršćanskih sastanaka. Pitao sam je što ju se najviše dojmilo. Nisam bio iznenađen kada je odgovorila: "Muzika… i ljudi koji govore u jezicima koje nisu učili." Danas je Fadila sluga Božji.

Kada zarobljeni ljudi čuju Radosnu vijest, osjećaju slobodu. Kada prihvate poruku, oni koji tapkaju u mraku, vide svjetlo. Pobjedonosna Crkva će nastavljati pobjeđivati i Božje kraljevstvo će nadvladati Sotonu. Riječ Božja mijenja živote. Duh Sveti osvjedočuje ljude i privlači ih Kristu Golgote. Ali čuda zadobivaju pažnju služeći ljudima i njihovim svakodnevnim potrebama. Čuda demonstriraju silu koja je u imenu Isus. Govori Božju riječ muslimanima s pomazanjem Duha Svetog. Budi ispunjen Duhom. Također, dopusti Gospodu da te koristi u čudesima. Crkva može prihvatiti izazov islama svuda u svijetu. Ne možemo ignorirati jednu petinu čovječanstva. Možemo biti predvodnici evangelizacije i privući muslimane u naše zajednice u Božje kraljevstvo. Kada smo obučeni u silu Duha Svetog, ići ćemo naprijed u ime Krista i služiti im. Oni su u potrebi. Oni umiru bez Krista. Mi imamo poruku života.

  Sobhi Malek, D.Miss., glasoviti je govornik,

autor i gostujući profesor Islamskih studija na nekoliko fakulteta širom svijeta. On je preveo Bibliju na islamski arapski i autor je nekoliko knjiga na arapskom.

42 Duhovno vrelo


Skica propovijedi UVOD

Ponekad ljudi vjeruju da Bog nerado želi ispuniti želje njihova srca. U Lukinom evanđelju 11,5-13, Isus uči da Bog ne samo da je voljan već žudi za time da daruje Duha Svetoga onima koji ga mole (stih 13).

Luka 11,5-13

DAR

Barem tri važne implikacije u Lukinom evanđelju 11,5-13 trebale bi uzrokovati da ljudi dolaze k Bogu s pouzdanjem.

PORUKA 1.  Božja voljnost.    a.  Čovjek kojem je u ponoć pristupio prijatelj s hitnom molbom

      za kruhom, odgovorio je: "Ne dosađuj mi" (stih 7).    b.  Ovaj stav nevoljkosti je u suprotnosti Božjoj voljnosti da       daruje Duha Svetoga onima koji ga mole.       (1)  Isus je naznačio da će svaki koji moli primiti (stihovi           9,10).       (2)  Bog je toliko žudio da Kornelijeva kuća primi Duha da je           poslao anđela s uputama za Kornelija i uputio Petra kroz           viđenje da odgovori na Kornelijev poziv. (Djela 10).

2.  Božja dobrota.    a.  Isus je prepoznao da ljudski očevi darežljivo daruju dobre

      darove svojoj djeci (Luka 11,13).    b.  Isus je tada ukazao da naš Nebeski Otac milostivo daje Duha       Svetoga onima koji mole.       (1)  Postoji razlika između darova i nagrada. Nagrada je           plaća za nešto što je primatelj učinio. Dar je darovan bez           utemeljenja na zaslugama, već na temelju dobrote           darivatelja. Duh Sveti darovan je onima koji prime           Krista, ne zbog toga što su sveti, već zbog toga da im           pomogne učiniti ih svetima.       (2)  Petar je to jasno rekao u Djelima apostolskim           2,38: "tako ćete primiti dar – Duha Svetoga."       (3)  Tri tisuće ljudi na Dan pentekosta nije imalo vremena           nakon svog obraćenja zaslužiti dar Duha. Oni su           jednostavno tražili i primili. Isto se može reći i za Savla           od Tarza (Djela 9,17).

3.  Božja darežljivost.    a.  Ljudski očevi imaju ograničenja onoga što mogu učiniti za

      svoju djecu.    b.  Kada je Isus rekao "koliko će više" (Luka 11,13), naglašavao       je Božju darežljivost u davanju. Naš Nebeski Otac može       jučiniti više nego ijedan ljudski otac.       (1)  Petar se pozvao na Joelovo proroštvo u Djelima           apostolskim 2,17. Izraz "izliti" ukazuje na obilnost Božjeg           obećanja.       (2)  U posljednji i najveći dan blagdana Sjenica, Isus je           govorio o Duhu kao o potocima žive vode (Ivan 7,38-39).           Ovo iskustvo arteškog bunara ukazuje na darežljivost           kojom Bog daje.

ZAKLJUČAK

Bog želi sve vjernike ispuniti svojim Duhom Svetim.

  Hardy W. Steinberg Proljeće 2017. 43


44 Duhovno vrelo

Profile for Andreja Mil

Duhovno vrelo br 37  

Magazine for pentecostal pastors

Duhovno vrelo br 37  

Magazine for pentecostal pastors

Advertisement