__MAIN_TEXT__

Page 1

Proljeće 2015.

Broj 31

Duhovno RATOVANJE: KRISTOVA POBJEDA NAD SVIJETOM, TIJELOM I ĐAVLOM

Časopis za praktičnog pentekostalnog pastora


Uvodna riječc

Božje Kraljevstvo je mjesto

U

pravo pred početak vojne kampanje koja je za cilj imala omogućiti osvajanje Obećane Zemlje, Bog je ovim riječima instruirao vođu Izraelaca, Mojsijevog nasljednika, Jošuu: "Moj je sluga Mojsije umro; zato sada ustani, prijeđi preko toga Jordana, ti i sav taj narod, u zemlju koju dajem sinovima Izraelovim. Svako mjesto na koje stupi vaša noga dajem vam, kao što obećah Mojsiju. Od pustinje i od Libanona pa do Velike rijeke, rijeke Eufrata, i sve do Velikog mora na sunčanom zapadu – sve će to biti vaše područje. Nitko neće odoljeti pred tobom u sve dane tvog života; ja ću biti s tobom, kao što sam bio s Mojsijem, i nikada te neću napustiti niti ću te ostaviti" (Još 1,2-5). Ovaj poticaj sadrži nekoliko elemenata, zapovijed, viziju i obećanje. Svako mjesto na koje stupi izraelska vojska, Bog im daje u posjed. Ovu sliku možemo transferirati na današnjost i način na koji crkva može i treba širiti Kraljevstvo Božje, koji zapravo korespondira s načinom na koji je to radio Isus (Mt 4,23-24, Dj 10,38).

Iz ovoga nam je razvidno da Kraljevstvo Božje, koje bi se najjednostavnije moglo definirati kao Božja vlast na nekom području, nije isključivo duhovna kategorija niti ono uključuje samo nematerijalnu domenu. Naime, pošto su ljudi tripartitna bića koja imaju i tijelo građeno od čestica materije (kvarkova i leptona), a oni su i primatelji i pronositelji Kraljevstva (npr. Isus je ozdravljao i tjelesne bolesti i slabosti kao i duševne, umnažao je fizičku hranu i piće te nahranio gladne ispunjavajući njihove fizičke potrebe itd.), tako se Kraljevstvo može širiti na konkretnom materijalnom teritoriju, ne nužno omeđenom granicama, ali ne i kao isključivo duhovna, neopipljiva realnost. U Lukinom evanđelju 17,2 stoji: "Kraljevstvo Božje je među [u] vama." Na koji se način ostvaruje transfer od "u vama", do "kako na nebu, tako i na zemlji" (Mt 6,10)? Kao što je prethodno rečeno: "Svako mjesto na koje stupi vaša noga, dajem vam" (Još 1,3). I Pavao je jasan: "Ali hvala Bogu koji nas u Kristu uvijek proslavlja te širi po nama na svakome mjestu miris svoga spoznanja" (2 Kor 2,14). Dakle, svaki državljanin Kraljevstva, na svakom fizičkom (i duhovnom) mjestu na koje dođe, aktualizira vrijednosti i kvalitete Božjeg Kraljevstva, kao što su bezuvjetna ljubav, opraštanje, pravednost, ozdravljenje (duhovno, duševno i tjelesno), dobra djela, moralni integritet, sila Duha Svetog, Božja providnost i sve ono što kao građani Kraljevstva posjeduju. Na taj način vrše ekspanziju i konsolidaciju Božje vlasti koju svi ljudi svjesno ili nesvjesno priželjkuju, nauštrb Kraljevstva tame i već poraženog neprijatelja. Na primjer, kršćanin neće ulaziti u neča-

sne i protuzakonite poslovne aranžmane i tako će u svojoj sferi utjecaja uspostaviti Božju vlast očitovanu vladavinom poštenja i istine. Ili, kršćanin u svoj brak unosi vrijednosti Kraljevstva: ljubav (agape, filia i eros), providnost, nesebičnost, požrtvovnost, vjernost itd., koje tada trajno ostaju na nekom konkretnom fizičkom području, gdje se odvija zajednički život. Ostaje problematična činjenica da mnogi kršćani zauzimaju stav nemoći i nesposobnosti, uvelike potpomognuti paradigmom utemeljenom na selektivnom odabiru (primarno, ne isključivo) starozavjetnih tekstova, nerazvijenom samopouzdanju koje se smatra nečim zlim, te osobnim negativnim iskustvima. Tako se oni mole da Bog umjesto njih učini određene stvari ("Bože, daj nam da mi napravimo...Bože, daj da budemo..."), iako im je dan jasan i nedvosmislen novozavjetni mandat u kojem je to isključivo njihova odgovornost. Istovremeno svako pozitivno ispovijedanje Božjih obećanja (Još 1,5) se proglašava modernom psihologijom, a uspjeh arogancijom i rezultatom kompromisa. Bilanca je pasivnost i održavanje statusa quo (čekamo probuđenje) te kukavički, defetistički mentalitet, u kojem se mi stalno branimo od nasrtaja Kraljevstva tame i đavlovih iskušenja, umjesto da promičemo Božju vlast pokoravajući joj svakog neprijatelja, aktualizirajući Kraljevstvo. Kršćani se, potkrepom negativnih skandaloznih svjedočanstava, odgovaraju od ulaska u politiku jer će neminovno postati korumpirani poput ostalih. Ili ih se obeshrabruje od odlaska na određena mjesta jer je tamo đavao presnažan. Takvo nebiblijsko razmišljanje (iako se kršćani stalno suočavaju s nebrojenim poteškoćama i problemima) je posljedica neobnovljenog/nepokajanog uma, često izraženog pasivnim očekivanjem izbavljenja iz ovog opakog svijeta i "doline suza", koje će vrlo teško i u ograničenom dosegu pridonijeti ostvarivanju misije crkve - Isusovog Velikog naloga. Ono je duboko ukorijenjeno u nevjeri i selektivnom poznavanju Božje riječi, Božjih obećanja i Božje sile. Apostol Ivan nije mogao biti eksplicitniji kada je napisao: "Vi ste, dječice, od Boga i pobijedili ste ih jer je moćniji Onaj koji je u vama, nego onaj koji je u svijetu...Jer sve što je od Boga rođeno, pobjeđuje svijet. I ovo je pobjeda što pobijedi svijet: vjera naša. Ta tko to pobjeđuje svijet ako ne onaj tko vjeruje da je Isus Sin Božji?" (1 Iv 4,4; 5,4-5). Valjda to nije tako teško za prihvatiti i povjerovati bez dodatnih "ali".

  Goran Punda, glavni i odgovorni urednik Duhovnog vrela.

BROJ 31 | Proljeće 2015., godina X.

Izdaje Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj, 10 000 Zagreb, Kosirnikova 76 - HR "Izvori", Kršćanski nakladni zavod, Cvjetkova 32, Osijek Za izdavača | mr. Damir Špoljarić Glavni urednik | Goran Punda Urednički kolegij | Damir Špoljarić, Danijel Berković, Goran Punda

Adresa uredništva | Kosirnikova 76, Zagreb, HR Prijevod | Goran Punda i Ivana Radan Punda Tel/fax | [+385] [0]1 3700 966 Lektura | Antonija Kovačević Žiroračun | 2484008-1102587701 Grafičko oblikovanje | Andreja Mil E-mail | tajnistvo@epc.hr Tisak | Top Dan d.o.o.

Izabrani članci i grafička rješenja preuzeti su i prilagođeni iz Enrichment Journala - © General Council of the Assemblies of God, USA. Korišteno s dopuštenjem. Sva prava pridržana. © Life Publishers International. Sva prava pridržana.

2 Duhovno vrelo


13 Proljeće 2015. Duhovno ratovanje : Broj 31 Kristova pobjeda nad svijetom, tijelom i đavlom

04

PAUL ALEXANDER

SUKOB IDEJA, KONCEPATA I MISLI

09

MARCIA LEDNICKY

MALE LISICE

13

H. MAURICE LEDNICKY SERIJA ŽIVOT U KRALJEVSTVU

Ove ideje, koncepti i misli su izvršile invaziju na naš obrazovni sistem i naše društvene znanosti. To je svjetonazor kojeg promiču popularni mediji i nameće se svim aspektima našeg života. Postoji toliko mnogo raznih lisica koje mogu uništiti vinove loze u našim životima. Mi imamo Kristovo obećanje da nećemo sami morati čuvati svoje vinograde.

Obnova odnosa 2 (Četvrti dio) Jednom kad je osoba iskusila slavnu istinu o Božjoj ljubavi, milosti i opraštanju, nikada se više u životu neće moći istinski zadovoljiti ičim drugim.

18

MARK WOOTTON

30

SERIJA CJELOVITI PENTEKOSTALAC Pentekostalne prakse: Krštenje u Svetom Duhu je odvojeno iskustvo (Četvrti dio) Iskustvo krštenja u Svetom Duhu je odvojeno od obraćenja. Božji darovi, bilo spasenje ili krštenje u Svetom Duhu, daju se besplatno onima koji za njima čeznu.

22 FRANK VICE 23 DOUG LOWENBERG

SKICA ZA PROPOVIJED: BOŽJA VELIČAJNOST Tekst: Izaija 40,12-31

35

DEMONIZIRANOST I KRŠĆANSKI ŽIVOT: NA KOJI NAČIN ĐAVAO UTJEČE NA VJERNIKE Nakon spasenja započinje proces transformacije i posvećenja. Očigledno da čistoća nije instantna. Neki stavovi, vrijednosti i navike se sporo mijenjaju.

30

TERRY HANNA

SVJETONAZORI I NEVIDLJIVI SVIJET

35

GEORGE O. WOOD

BOŽJA BOJNA OPREMA: RAZMIŠLJANJA NA TEMELJU EFEŽANA 6,10-20

Iskrivljeni svjetonazori su privlačni za demonsko zavođenje. Dobro oblikovani svjetonazori su utemeljeni na biblijskoj istini koja zarobljenima može donijeti očitovanje Kraljevstva.

Uključivanje u duhovni rat treba biti ispunjeno silom ljubavi koja je pokretala Isusovu službu. Ako ne manifestiramo tu ljubav, izgubili smo bitku.

39

STEPHEN LIM

ČUVAJTE SE SOTONINIH TRNOVA: SEDAM NAČINA KAKO NEPRIJATELJ OSLABLJUJE PASTORE Ako pastori nisu pažljivi, što uživaju veći uspjeh, to više misle da za njih ne vrijede nikakva pravila.

44

GORAN PUNDA

SMITH WIGGLESWORTH: VJERA KOJA RASTE recenzija

39 Proljeće 2015. 3


Sukob  ideja,

koncepata, i misli PAUL ALEXANDER

Duhovna borba često se vodi u području ideja, koncepata i misli. Kako se pastori i kršćani općenito mogu s pouzdanjem uključiti u tu borbu? Donosimo tri načina na koja se kršćani mogu uključiti u duhovno ratovanje u navedenim područjima. ovo stoljeće je donijelo mnoge promjene. Nove tehnologije i stilovi štovanja za kršćanske voditelje ne ulaze u najznačajnije od njih. Ključne promjene dogodile su se u načinu na koji ljudi razmišljaju. Danas moralni apsoluti više ne postoje, a društvene strukture koje su stoljećima služile ljudima, danas doživljavaju eroziju i urušavaju se. I stoga danas nije neobično susresti se i iskusiti sve utjecajniju agendu koja je neprijateljski nastrojena prema kršćanskom vjerovanju i načinu života.

4 Duhovno vrelo


Ove promjene predstavljaju novu vrstu duhovnog sukoba: sukob ideja, koncepata i misli. Danas više ne postoji vidljivi neprijatelj kojeg bi se moglo prokleti, demon sumpornog daha kojeg možemo istjerati, niti jasno očitovanje zlih duhova koje bi mogli zavezati. Naprotiv, ove ideje, koncepti i misli prodrli su u naš obrazovni sistem i upravljaju našim društvenim znanostima. Neki takvo stanje nazivaju sekularnim humanizmom, ali je ono još kompleksnije. Ta pojava predstavlja postkolonijalni, postmoderni svjetonazor, razvijen nakon perioda globalne dominacije supersila, kojeg promiču popularni mediji. On se nameće svakom području naših života – našim crkvama, grupama za mlade i obrazovnim institucijama. Da je ovaj sukob uistinu prisutan može se opaziti po novim izričajima pluralizma. Naime, kod mnogih vjernika koji pohađaju naše crkve nije neuobičajeno susresti nekakve hibridne vjerske svjetonazore. Paradoks istovremenog prihvaćanja kršćanske duhovnosti te moralnosti koje promiče sekularizam, takvim vjernicima ne predstavlja poseban izazov niti smetnju. Sve više učionice, mediji i razgovori u kafićima oblikuju naše poglede na brak, seksualnost, kreditna dugovanja, odanost i upravljanje okolišom, a ne štovanje, propovijedanje ili biblijska poruka. Posljedica toga je zbrka ideja i vrijednosti koja često rezultira borbom dobrih ljudi da otkriju smisao svojih života. Pastoralna služba nalazi se na prvoj crti tog sukoba. Disfunkcionalno življenje je zarazno. Društveni pritisak i sve veća regulacija zakonodavnih vlasti otežavaju otvoreno suočavanje s ovim pitanjima kao što to nalaže naša teologija. Taj pritisak nas prisiljava da se oprezno nosimo s mnogim pitanjima s kojima se ljudi suočavaju, jer u protivnome riskiramo pokretanje sudskih parnica protiv nas. Imamo primjere gdje su pastori znali tužiti

crkve jer su dobili otkaz na osnovu moralnih prigovora i onoga što netko radi u svojem privatnom životu, što nužno nije imalo veze s uvjetima zapošljavanja. Stoga i nije čudno da ponekad vidimo mračne oblake koji prijeteći nagovješćuju oluju koja dolazi potopiti naša nama dragocjena uvjerenja i zaprijetiti našoj vjeri. Ovaj sukob nije od jučer. Iako se njegovi izričaji mijenjaju, osnovna sila koja stoji iza njega jest zlo. Apostol Pavao govori o ispraznoj i prijevarnoj filozofiji koja zarobljuje ljude (Kološanima 2,8). On nas podsjeća da je naša borba protiv argumenata i svakog mudrovanja koje se podiže protiv spoznanja Boga (2 Korinćanima 10,5). Ljudi najčešće navode ovaj redak u kontekstu duhovnog ratovanja. Ja pak smatram da mi ponekad možemo koristiti Novi zavjet samo zato da obranimo našu teologiju i praksu duhovnog ratovanja, no to je pogrešno. Dopustite mi da pojasnim. Ključna stvar u Pavlovom argumentu u 2 Korinćanima 10,36 jest pitanje odanosti u crkvi u Korintu. Određeni "super-apostoli" proširili su drukčije ideje i proturječne teološke perspektive ( 2 Korinćanima 11,5), a one su često bile popraćene i osobnim napadom na apostola Pavla. Posljedično, crkva je izgubila povjerenje u Pavla te se tako otvorila za mnoštvo koncepata i ideja koje su stvarale duhovnu nesigurnost i unutarnje sukobe među Korinćanima. Pavlov savjet Korinćanima bio je da zarobe svaku misao na pokornost Kristu. Također je jasno istaknuo potrebu rušenja svih utvrda Božjom silom. Iako nikada ne možemo isključiti djelovanje demonskih sila, književni kontekst ovog retka nalaže shvaćanje prema kojem se duhovna borba često vodi u području ideja, misli i koncepata. Dopustite mi da istaknem neka područja u kojima se ovaj sukob danas odvija:

Proljeće 2015. 5


PODRUČJE KULTURE Kulturu je kompleksno i teško definirati. Ona se sastoji od mnoštva podelemenata, no unatoč tome moguće je odrediti dominantne strukture koje određuju kako neko društvo funkcionira. Kulturu 21. stoljeća u najvećoj mjeri oblikuje proces globalizacije. Naime, nakon uništenja kojeg je donio Drugi svjetski rat, kolonizirani narodi i ljudi koji su bili oslabljeni eksploatacijskim težnjama zapadnih država, počeli su zahtijevati svoja prava na neovisnost i slobodu. Otimačina za države je prestala, a osnovne smjernice djelovanja počele su biti vođene temama poput pitanja ljudskih prava, društvenih prava te želja za samoostvarivanjem. Nastavak rasnih djelovanja u mnogim dijelovima svijeta, razarajući učinci regionalnih ratova poput onoga u Vijetnamu i rapidni razvoj tehnologije koji nam je omogućio neposredni prijenos slika diljem svijeta, oblikovao je te kompleksne sile i smjernice djelovanja. Primjerice, tko može zaboraviti sliku mlade Vijetnamke koja gola bježi od napada napalmskim bombama, ili slike policijske brutalnosti protiv nedužnih stanovnika Sharpevillea u Južnoafričkoj Republici? Krajem 60-ih i početkom 70-ih, te sile združeno su djelovale i napadajući ondašnji status quo. Pokret za građanska prava ostvario je značajan uspjeh; pokret za pravo žena na abortus također je ostvario uspjehe na sudovima i globalno utjecao na društva svijeta. U takvom radikalnom drugačijem svijetu pojavila se generacija "milenijalaca" (popularni naziv za generaciju ljudi koji su rođeni 1980-ih, a punoljetnost doživjeli oko 2000. godine tj. na prijelazu milenija, op.prev.). Kao posljedica prethodnih događanja i promjena, oni su odrasli sa shvaćanjem u kojem nema mjesta za velike priče i događaje koje su do tada upravljale društvima. Ljudi koji imaju sve odgovore, čine im se poput ratnih © 2013. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

huškača 20. stoljeća. Stoga je ta generacija razvila hermeneutiku sumnje te, poput Korinćana, ima nisku razinu povjerenja. Odbacuje tvrdnje onih koji kažu jedno, a čine drugo. I ta bitka se nastavlja. Kršćanske vođe više ne mogu uživati autoritet koji proizlazi iz njihovog položaja. Posjedovanje titula ili obnašanje vodećih funkcija, velikom dijelu današnjeg društva ne znači gotovo ništa. Crkva više ne stvara i ne oblikuje shvaćanja i ideje. Naprotiv, danas prevladavaju ideje i stavovi prema kojima društvo ima pravo sve propitivati, prihvaćati vrijednosti gotovo slučajno te ima pravo djelovati u skladu s onime što odluči i izabere. Živimo u vremenu u kojem je jedna čitava generacija predodređena da zauzme sumnjičav stav prema kršćanskoj vjeri i svemu što mi držimo vrijednim. Kao ravnatelj biblijskog koledža u Velikoj Britaniji, svakodnevno sam suočen s ovakvom stvarnošću. Mladi ljudi koji upisujući prvu godinu dolaze s preporukama pastora svojih lokalnih crkava te ispovijedaju kršćansko svjedočanstvo, pokazuju ozbiljnu razinu biblijske nepismenosti. U velikoj mjeri, sveobuhvatni biblijski svjetonazor kod tih ljudi ne postoji. No zato je rašireno shvaćanje prema kojem je ljubav jedini preduvjet za seks; dužnički tereti koji će ljudima osakatiti i uskratiti mogućnost izbora u narednim desetljećima njima je potpuno prihvatljiv; i ako se dogodi nešto loše, to u konačnici nije njihova krivica. Kriva je ili vlada ili banke. Također, istospolne veze im nisu ništa problematično. No paradoksalno je da su ti isti mladi ljudi koji pohađaju biblijski koledž žarko predani zaštiti okoliša i smeta im ako se ne povise primjerice reciklažne naknade koje pridonose zaštiti okoliša. Dobra je vijest da nemaju svi studenti takav svjetonazor, a suočavajući se s duhovnim sukobom u učionicama, crkvama i misijskim putovanjima, na kraju ipak većina studenata završi školu njegujući žar za Krista i ljubav prema Njegovoj riječi. Poanta je da mi trebamo biti upoznati s kulturnim miljeom koji nas okružuje i razinom duhovne borbe koja nas u njemu očekuje. Prijedlozi koji će biti izneseni na kraju članka mogu nam pomoći u tome.

DRUŠTVENO-POLITIČKO PODRUČJE

"Mislim da pastorov osjećaj beznačajnosti izvlači ono najbolje od njega."

6 Duhovno vrelo

Nedavne predsjedničke izbore u Sjedinjenim Američkim Državama obilježio je veliki društveno-politički pomak u populaciji koja je povijesno bila u desnome centru i relativno konzervativna. Demografske promjene odvile su se velikom brzinom. Glavne medijske postaje postaju sve više pristrane, a društvo je postalo izrazito postkršćansko. Ove promjene ukazuju na suptilan oblik duhovnog sukoba. Ovdje nije samo stvar u tome da tamo negdje postoji neki gradski službenik koji nije sklon suradnji, ili neki problematični član lokalne vlasti. Naprotiv, radi se o izrazito proširenom sekularizmu koji sa svojim velikim svećenicima u organizacijama koje postaju sve prihvaćenije od strane većeg dijela našega društva


Voditelji, pastori, roditelji i kršćani općenito prije svega moraju pripremati sami sebe za korištenje oružja koje, kao što nas Božja riječ podsjeća, nisu tjelesna, nego božanski snažna za rušenje utvrda. predvodi takvu vrstu društveno-političkog napada. Građanske slobode rijetko imaju veze sa zaštitom prava pojedinca; naprotiv, one se uglavnom žestoko bore protiv bilo kojeg oblika kršćanstva. Pa tako vlast s javnih trgova uklanja ostatke naših judeokršćanskih korijena. Posljednjih godina, unatoč većini koja se tome protivila, dužnosnici uklanjaju ploče koje sadrže Deset Božjih zapovijedi iz javnih prostora. Žestoka bitka vodi se oko toga što su osnivači i utemeljitelji SAD-a mislili kad su ustrajavali na načelu odvajanja crkve od države. I ta borba poprima oblike koje naši osnivači ne bi mogli ni zamisliti. Sve više ljudi smatra da to uključuje potpuno uklanjanje vjere iz javnog života. No to nije ono što su naši očevi zamislili. No borba tu ne završava. Svaki crkveni odbor koji želi poduzeti inicijativu i u skladu sa svojom vizijom pozitivno utjecati na svoju zajednicu, upoznat je s nametljivim propisima glede zapošljavanja, spolno-rodnih pitanja i drugih stvari s kojima se naši osnivatelji nisu morali nositi. Provevši osam godina živeći i radeći u Europi, vidio sam tu postkršćansku i sekularnu agendu kako se odigrava u još žešćim oblicima. Crkva je postala marginalizirana, a sekularni humanizam postao je nova religija nekoć kršćanske Europe. No ova pojava nije nešto novo. Još 1930-ih profesori na sveučilištima polagali su načela sekularizma, pluralizma i filozofije koja je danas poznata kao postmodernizam. Lausannski odbor je prije 30-ak godina ukazao na ove čimbenike kao na dominantne trendove u sekulariziranom društvu. Te ideje, koncepti i misli koje su nekoć bile na margini danas su postale dijelom glavne struje i dominiraju strukturama našega društva. Naivno je pretpostaviti da je sve ovo samo jedna zakonska agenda koja je pomalo izmakla kontroli. Uopće ne sumnjam da opačina u nebeskim prostorima, demonske sile i suptilne antikršćanske snage upravljaju svim tim promjenama. Zbog onoga što one jesu i predstavljaju, mi im se moramo suprotstaviti. Te stvari se neće riješiti glasovanjem, već molitvom, istinski predanim zajedništvom, i voljnošću da položimo svoje živote za Kristov cilj.

PODRUČJE MORALA Iako je sve što sam do sada napisao imalo moralne implikacije, dobro je napomenuti da je ovaj sukob ideja, koncepata i misli zahvatio srž društvene moralne niti. Društvo je gotovo u pot-

punosti relativiziralo moralnost tako da sve postaje prihvatljivo dokle god se netko osjeća dobro. To je dovelo do individualizirane moralnosti koja tolerira gotovo sve, i sa sobom donosi kaos propadajućeg društva koje si uzima za pravo da sve procjenjuje: od toga kako se riješiti nerođene djece do toga kako se kroz eutanaziju riješiti slabih i nemoćnih. Za pastire to znači da se njihova služba nalazi u kontekstu u kojem ne mogu ništa više pretpostavljati i uzeti zdravo za gotovo. Brak gubi na svojoj vrijednosti, odnosi su često površni i slikoviti, javno izlaganje pohotljivih slika postalo je za mnoge dijelom njihove svakodnevice. Glupo je i kratkovidno reći da sve to predstavlja prirodan razvoj društva. Naprotiv, pornografija je destruktivna, ponižava žene i uništava one obitelji u kojima ne postoji stvarno predanje moralnim standardima. Možda je još i opasnije to što naše društvo sustavno podriva moralnost, i ono što je nekad bilo neprihvatljivo čini normalnim. Za one koji su u službi, ovo donosi jednu novu razinu duhovne borbe. Čuvanje naših srca, briga za naše obitelji, i odgajanje naše djece postaje sve složenije u odnosu na prošle naraštaje. To je duhovna borba u svojem nasilnom obliku. Održavati predanost životu čistoće, izbjegavanje opasnih slika da ne uđu i zagade naše umove, biti predan odgovornom življenju i ljubiti Boga na takav način da to utječe na svako područje naših života, borba je u kojoj moramo sudjelovati. Moramo se uključiti jer u protivnome, malo po malo izgubit ćemo našu bitku, suprotne ideje će prevagnuti, a naše poslanje da budemo sol i svjetlo neće imati nekog značajnijeg učinka. Dopustite mi da predložim četiri područja duhovnog sukoba u koja bismo se trebali uključiti:

Budite predani biblijskome svjetonazoru Biblijski svjetonazor je puno više od vjerovanja da je Biblija nadahnuta Božja riječ. On uključuje duboko predanje sveopćem sustavu vrijednosti kojeg Biblija opisuje. Stoga je potrebno je njegovati shvaćanje koje proizlazi iz biblijske naracije nade, pravednosti i budućnosti koja se u potpunosti nalazi u Božjoj kontroli. Također je potrebno imati duboko ukorijenjeno razumijevanje otkupljenja. Drugim riječima, nada koju je Bog pokazao u Kristu njegovom smrću i uskrsnućem, sada je među nama. On djeluje u nama; On mijenja živote; On ozdravlja; On obnavlja nadu. Biblijski svjetonazor uklanja dualistička gledišta koja nam dopuštaju da vjerujemo jedno, a živimo drugo. Božju Riječ

Proljeće 2015. 7


Biblijski svjetonazor je puno više od vjerovanja da je Biblija nadahnuta Božja riječ. On uključuje duboko predanje sveopćem sustavu vrijednosti kojeg Biblija opisuje.

trebaju pratiti djela i obrnuto. Mi smo ono što jesmo po Božjoj milosti i to bi trebalo utjecati na sve, apsolutno na sve 24 sata na dan, sedam dana u tjednu, te 365 dana svake godine.

Imajte iskustvenu duhovnost Novi zavjet nam govori da je Duh Sveti zalog ili depozit onoga što tek treba doći. To znači da bi naša vjera trebala imati iskustvenu dimenziju. Mi možemo i trebamo očekivati još dublje opresvjedočenje o našem spasenju. Ovo se možda čini kao jednostavan prijedlog, ali imati Bogom dano duboko unutarnje iskustvo o sigurnosti našeg spasenja i budućnosti koju je On pripremio za nas, trebalo bi uvjetovati sve ostalo u našem životu. To bi nas trebalo učiniti budnima i pozornima na sotonsko djelovanje (1 Petrova 5,8), odlučnima da se odupremo njegovim napadima ( Jakovljeva 4,7-8) i uvjerenima da možemo biti i više nego pobjednici po onome koji nam daje snagu (Rimljanima 8,37).

Budite dijelom crkvene zajednice koja je predana Ako želimo pobijediti u ovom duhovnom ratu, potrebno je ponovno sagledati život, rad i djelovanje naših crkava. Ne postoji ništa snažnije od zajednice predanih Kristovih sljedbenika koji su odlučni da odražavaju Boga u ovome svijetu. U takvim crkvenim zajednicama, otkupljenje dolazi do svog punog izričaja. To su zajednice u kojima ljudi brinu jedni za druge, međusobno služe, i u svim borbama pružaju potporu jedan drugome. Vjerojatno je zato Pavao pisao tako otvoreno korintskoj crkvi,

  Paul Alexander, Ph.D., je predsjednik Trinity Bible College, Ellendale, North Dakota.

jer crkva koja izgubi svoju otkupiteljsku svrhu postaje nemoćna oduprijeti se napadima s kojima se vjernici suočavaju svaki dan. Ona prestaje biti važna i relevantna idućem naraštaju. Ako bi ovaj članak zapalio iskru i obnovio zanimanje za duhovno ratovanje koje se odvija u područjima ideja, misli i koncepata, jednako bi tako trebao obnoviti i zanimanje za ono što bi crkva Isusa Krista trebala biti.

Razvijajte ljubav prema siromašnima Dopustite mi da ovo kažem onako više teološki: strateški element naše duhovne borbe trebao bi biti razvijanje kvalitetnog poimanja pravde. Ako ćemo samo pričati o misiji, to će nas učiniti bespomoćnima. No ako misija zauzme središnje mjesto naših života, to će nas ohrabriti, jačati iznutra, i osposobiti nas da se nosimo s duhovnim napadima na primjereniji i upućeniji način. Božja ljubav za udovice, siročad i siromahe trebala bi informirati svako područje našeg života. Zauzvrat, to će razviti našu sposobnost da budemo osjetljivi i budni na ono što se događa u duhovnome svijetu, i tu sposobnost je teško steći i razviti na neki drugi način. Iz svog iskustva znam da oni ljudi koji su duhovno najosvješteniji i budni, jesu upravo oni koji imaju izrazito razvijeno predanje i osjetljivost za siromašne ljude. Oni su budniji i pripravniji od ostalih, opremljeniji su za duhovnu borbu, i kao Kristovi sljedbenici žive jasnim i vidljivim pobjedničkim životom.

ZAKLJUČAK Nadam se da će ovaj članak pobuditi raspravu na temu duhovnog sukoba jer mi se ionako suočavamo sa zlim duhovnim silama na svakome području. Voditelji, pastori, roditelji i kršćani općenito prije svega moraju pripremati sami sebe za korištenje oružja koje, kao što nas Božja riječ podsjeća, nisu tjelesna, nego božanski snažna za rušenje utvrda (2 Korinćanima 10,4). Preveo Ervin Budiselić

8 Duhovno vrelo


Male lisice MARCIA LEDNICKY

"Pohvatajte lisice, male lisice što oštećuju vinograde, naše vinograde u cvatu." (Pjesma nad pjesmama 2,15). isica koja se uvuče u vinograd je izuzetno destruktivna. Čuvari vinograda smatraju lisicu jednim od najvećih neprijatelja vinograda. One se ne hrane samo mesom, nego i medom i voćem, posebno grožđem. Njih ima i u Palestini gdje žive u jazbinama oko ograda vinograda. Kad je grožđe mlado i nježno, male se lisice prikradu vinogradu, zgrabe čokot, trgaju i jedu bobice uništavajući grozdove, i ako se ne pazi na njih, upropastit će čitav vinograd.

Postoje lukave "male lisice" koje se uvlače u naša srca i živote. Mi zapravo nismo ni svjesni što se događa sve dok šteta ne bude napravljena. Iako ovaj redak u Pjesmi nad pjesmama prvenstveno govori o bračnom odnosu, također se može primijeniti u našim životima kao i u mnogim drugim područjima. Lisice predstavljaju mnoge prepreke i kušnje s kojima se možete suočiti, Na koje će utjecati na vas u "duhovnoj borbi." Obratit ćemo pažnju na neke od problema koji se mogu pojaviti i poput malih lisica uništiti naš brak i/ili našu službu. Biti svjestan opasnosti najvažnija je komponenta u izbjegavanju malih lisica koje stvaraju probleme. Puno je toga napisano o "duhovnom ratovanju". To je nešto s čime se svaki vjernik konstantno suočava. U poslanici Galaćanima 5,17 stoji: "Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela. Doista, to se jedno drugomu protivi da ne činite što hoćete." Zapravo, ako ste čitali ostatak ovog poglavlja, u njemu se ukazuje na mnoge

Proljeće 2015. 9


žudnje grešne naravi u usporedbi s plodovima koji se po Svetom Duhu rađaju u našim životima. Red 24 kaže: "Koji su Kristovi, razapeše tijelo sa strastima i požudama." Ovo poglavlje zaključuje ova rečenica: "Ne izazivajmo jedni druge, ne zavidimo jedni drugima" (red 26). Dok to čitam, postaje jasno da se "male lisice" mogu vrlo lako prikrasti u živote onih koji služe kao i u naše dragocjene brakove. Božja riječ nas upućuje u to kako dobiti bitku. U Efežanima 6,10-14 stoji: "Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom

da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti." Dok je boravio u rimskom zatvoru, Pavao je vjernicima u Filipima napisao vrlo osobno kontemplativno pismo u kojem naglašava kako je za vjernike jako važno i nužno da čitavo vrijeme žive na način koji uzvisuje Krista i proslavlja Boga. U Filipljanima 1,27 piše: "Samo se ponašajte dostojno evanđelja Kristova." Danas u našem suvremenom društvu često slušamo o tome kako "ja moram biti svoj." Da, to je istina, ali ja moram biti u svom najboljem izdanju radi Krista. "Ja" je razapet sebi, ali živ za njega. Kao supruge propovjednika imate zlatnu priliku utjecati na one oko vas preko prigoda koje vam Bog pruža za to. Ljudi promatraju vaše reakcije u

teškim situacijama. Oni gledaju kako se odnosite prema svojim muževima i djeci. Gledaju kako tretirate druge ljude. Često se kaže kako žene propovjednika žive u staklenom akvariju. Koja je to prilika! Ako vas to zabrinjava, ne dopustite da vam postane problem. Zapravo, na takav bi način svi vjernici trebali živjeti. To nisu moje riječi, to su poticaji koje nam daje Božja riječ. U Filipljanima 2,12 stoji: "Sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!" Filipljani 2,5 kažu: "Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu." Dok gledamo na zadaću ugađanja Njemu i toga da budemo uzor drugima, ne smijemo zaboraviti da Bog daje i želju i snagu da to možemo ostvariti. Puno puta, zapravo jako često, borbe s kojima se susrećemo nam ne dolaze u ljudskom obličju, već napadaju naš um ili

Mali grijesi se možda ne čine opasnima i u tome leži njihova najveća opasnost. To je samo mala lisica, kakvu štetu ona može napraviti? 10 Duhovno vrelo


naš duh. Često čujemo izreku da je naš um đavlovo igralište. U stvarnosti, duhovne borbe, često uz velike posljedice, mogu biti osobne naravi i relativno male. Dakle, kao Božje žene, pogledajmo na neke od tih borbi s kojima se suočavamo dok "čuvamo vinograd." Što su neke od "malih lisica" koje se mogu zavući u naš život? Puno puta ih ne opažamo jer se čine malenima i izgledaju bezopasno, sve dok ne naprave štetu. Zapamtite, male lisice narastu. Male lisice u našim životima mogu u početku proći neopaženo ili izgledati bezopasnima. Ali, ako se s njima ne pozabavimo i dopustimo da narastu, postajat će sve snažnije i na koncu će nas uništiti. Mali grijesi se možda ne čine opasnima i u tom leži njihova najveća opasnost. To je samo mala lisica, kakvu štetu ona može napraviti?

MALA LISICA JE PRAVA LISICA! Jedna od "lisica" u našem životu može biti sebičnost. Na kraju krajeva, vi ste žena pastora. Zavrijeđujem posebnu pažnju. Sve mi treba ići na ruku. Ovo čak može dovesti do osjećaja samosažaljenja - "jadna ja". Svi me iskorištavaju, nitko ne primjećuje što sve ja radim. Ali, što Isus naučava? Biblija nam kaže da Isus nije ugađao sam sebi. Zapravo, čitav njegov život je bio život nesebičnosti. Mi mu se dajemo u službu. Kako sve više upoznajemo onoga za koga radimo, sve je lakše ne misliti na vlastitu dobit, već na ono čime bih mu ugodila. Misliti na druge više nego na sebe oslobađa nas da se u svom služenju Gospodu ispružimo prema drugima. Kad drugi vide da se vi dajete u službu Gospodaru i oni će biti ohrabreni učiniti istu stvar. Druga "mala lisica" koja se može prikrasti u naš život je ćud. Samo mala provala srdžbe. Na kraju krajeva, bili ste isprovocirani, frustrirani, umorni i na koncu ste dopustili da ljutnja u vama naraste. Nemojte me krivo shvatiti, ne bacam kamenje ni na koga, jer se svi mi povremeno borimo s provalom srdžbe. Izgleda kao da nam sve ide glatko i onda odjednom se u našem duhu podigne grmljavinsko nevrijeme. Možda nam nešto stane na put i osjetimo se napadnutima. Reagiramo verbalnom srdžbom ili razdraženost iskažemo neljubaznošću. Ako dopustimo da

tako ostane, ova lisica će izjesti plodove Duha u našem životu. Odjednom se pojavljuje ljubomora. Samo se neprimjetno uvuče dok netko ne bude zahvaćen tim duhom. To je strašno destruktivan duh. •  Ljubomora može prouzročiti da osoba loše postupa s drugima. •  Ljubomora može prouzročiti da nemate povjerenja ni u koga. •  Ljubomora može prouzročiti da krivo sudite druge. Nutarnje posljedice ljubomore mogu rasti sve dok netko ne postane jako nesretna, jadna osoba. Ne trebam ni reći da je "vino" upropašteno. Možete biti ljubomorni na nekoga iz crkve. Možda na neku ženu pastora. Ili čak i na svog supruga. Možete biti ljubomorni na vrijeme koje on provodi s drugima, ili na vrijeme koje on daje za služenje. Na kraju krajeva, zar on ne shvaća da sam i ja član njegove crkve koji treba njegovu pažnju? Da ponovim, duh ljubomore može biti tako destruktivan ne samo za osobu već i za brak. Stoga, drage dame, budno pazite na ove lisice koje mogu biti tako pogubne. Riječ ljubomora se često koristi kao sinonim za zavist. Javovljeva žena Rahela, koja nije imala djece, je zavidjela svojoj sestri Lei koja je rodila četiri sina (Postanak 29-30). Josipova braća su mu zavidjela jer mu je otac posvećivao posebnu pažnju (Postanak 37). Židovski vjerski vođe su zavidjeli Kristu jer su ga ljudi slijedili pa je njihov utjecaj na njih oslabio (čak je i Pilat prepoznao njihovu zavist - Matej 27,18; Marko 15,10). Postoji toliko mnogo raznih lisica koje mogu uništiti vinovu lozu našeg života. Stoga, prije nego nastavimo, zastanimo na trenutak i zahvalimo predivnom Bogu kome služimo. On nam je dao obećanje da nismo sami u toj borbi. Njegov predivni Duh je s nama, da nas čuva i štiti i da nas upozorava da su lisice vani i samo traže rupu da se prošuljaju. Ali, slava Bogu, veći je onaj koji je u meni. Shvatila sam da svoj vinograd ne moram štititi sama. Oprostite mi, ali mi se čini jako važnim zastati na trenutak i podsjetiti se da je Bog na našoj strani, da se ne obeshrabrimo kada se susretnemo s mnogim lisicama koje u sjeni čekaju priliku da se uvuku u naše živote.

Koristeći tu riječ opraštanje, na pamet mi pada druga lisica s kojom se susrećemo, a to je lisica neopraštanja. Promatrala sam te osobe koje su doživjele velike teškoće. Ili pojedince s kojima je netko s kim su proveli jako puno vremena i u molitvi i osobno, loše postupao. Iskreno, to boli. Ili, može biti prijatelj koji je prokockao naše povjerenje u nama važnim stvarima, i to je jako bolno. Može biti da čak trebate oprostiti svom mužu koji vam je rekao ili učinio nešto što vas je jako povrijedilo. Istina je ta, da kada bi sve bilo savršeno, ne bi ni bilo potrebe za opraštanjem. Kada razmišljamo o opraštanju, sigurno je prva stvar koja nam padne na pamet naša vlastita potreba za oproštenjem. Krist je bio tako vjeran da nam oprosti naše mnoge pogreške i to nastavlja činiti kad god ga zamolimo za to. On je najveći uzor praštanja. Ako on može oprostiti meni, tko sam ja da ne želim oprostiti drugima. Zapravo, njegova riječ kaže da će nam biti oprošteno onako kako mi opraštamo drugima. Govor o oprostu mi na um donosi drugu, vrlo stvarnu, jako lukavu lisicu koja se može uvući u naše živote. Dopustite mi da budem jako osobna i podijelim nešto malo iz vlastitog iskustva. Imali smo samo jedno dijete, dragocjenu malu djevojčicu koja se zvala Mischelle. Kad je Mischelle imala devet godina razboljela se od jako rijetkog poremećaja krvi. Nastavila je živjeti još oko šesnaest mjeseci prije nego se preselila u Gospodnju prisutnost. Možda ću nekom drugom prilikom podijeliti neke od predivnih stvari koje je Gospod učinio za nju tijekom njezine bolesti i za nas u vrijeme dok smo prolazili emocionalno izlječenje. S vama sam jako otvorena i iskrena. U to smo periodu bili pastori velike crkve s predivnom zajednicom. Zbog toga smo primili iskrenu ljubav i brižnu potporu, ali gubitak nas je strašno duboko bolio. Sjećam se večeri u crkvi kada je zajednica pjevala "Bog je tako dobar". Odjednom sam shvatila da ne mogu pjevati tu pjesmu. Priznajem vam, to me užasnulo. Odgojena sam u crkvi, bila sam kći pastora i sada sam žena pastora. Voljela sam Boga i služila mu čitav svoj život, ali tada nisam mogla pjevati "Bog je tako dobar." Kao nekog tko je volio Isusa i vjerovao mu, to me prestravilo.

Proljeće 2015. 11


Nedugo prije toga, čitava naša obitelj je sjedila za stolom prigodom posebnog objeda i bilo je očito da je Mischellino mjesto bilo prazno. Imam samo jednu sestru i ona ima dvoje djece. Čak i kad smo bili svi zajedno, bilo nas je devet. Sad nas je bilo osmero. Tog se dana u meni počelo nešto događati. Primjećivala sam da sva moja rodbina, čak i moja sestra, imaju najmanje dvoje djece, a mi smo imali samo jedno. Sada nje više nije bilo, a svi oni su imali svu svoju djecu. Nemojte me krivo shvatiti, ja sam bila jako zahvalna na svoj njihovoj djeci, ali pitanje zašto je meni bilo oduzeto moje jedino dijete počelo me proganjati. Jednog ću dana kad budem stajala u njegovoj prisutnosti možda dobiti odgovor, ali za sada mu moram vjerovati. On je dobar i on me voli. Ali te noći se gorčina počela uvlačiti u zakutke moga srca. Milošću našeg predivnog Boga shvatila sam da ne

moram počiniti neki "veliki" grijeh. Sve što trebam učiniti je dopustiti maloj lisici gorčine da ostane u mom srcu i prije nego shvatim što se događa, vrt moje duše bit će uništen. Od tada će stvar biti sve gora, ali sve je započelo duboko u privatnosti mog srca. Bogu hvala, radi njegove milosti, mogu vas odvesti točno na to mjesto u toj crkvi gdje sam pala na koljena i odbacila neprijatelja koji me pokušavao uništiti. Od tog trenutka naovamo više nije bilo gorčine. Sasvim je normalno da je bilo perioda velike boli zbog našeg gubitka. Do današnjeg dana je ostala želja da još jednom u naručje mogu primiti našu dragu Mischelle, ali ne i gorčina. Bogu neka je sva slava! Zar nismo radosni zbog Božjih obećanja. Za nas je pripremio vječno boravište. Jednoga dana ćemo ponovo biti zajedno. Slava njegovom imenu! Još jednom prostor nam ograničava

vrijeme našeg druženja. Dopustite mi da vam na brzinu predložim neke stvari koje mogu biti korisne u sprečavanju malih lisica da nam naprave veliku štetu ili unište živote. 1. Održavajte disciplinu pobožnosti. 2. Budite otvoreni za službu Svetog Duha na osobnom nivou. 3. Što češće u privatnosti štujte Boga. 4. Pazite na svoje misli. 5. Uzmite autoritet nad Sotoninim napadima. Kad prepoznate neprijatelja, upotrijebite Božju riječ kako biste porazili svako oružje Sotone. Blagoslivljam vas, dragi moji suradnici u žetvi posljednjeg vremena. Ne zaboravite budno paziti na te "male lisice".

  Marcia Lednicky je čest govornik na odmorima, konferencijama i seminarima za žene. Posjeduje jedinstvenu sposobnost povezivanja biblijskih istina sa svakodnevnim izazovima. Njena služba govorništva uvećana je njenim iznimnim vokalnim talentima kojima komunicira Kristovu ljubav.

Misliti na druge više nego na sebe oslobađa nas da se u svom služenju Gospodu ispružimo prema drugima. Kad drugi vide da se vi dajete u službu Gospodaru i oni će biti ohrabreni učiniti istu stvar. 12 Duhovno vrelo


Serija život u Kraljevstvu, ČETVRTI DIO

Obnova odnosa (2) H. MAURICE LEDNICKY

Kao što smo u prijašnjim člancima vidjeli, izvorna Božja svrha za svoje moralno stvorenje je bila ta da ga uključi u odnos sa sobom. Bog nije "trebao" čovjeka, na način koji svi mi trebamo prijateljstvo i prihvaćanje drugih. Vječno Trojstvo je apsolutno potpuno u samom sebi. Dakle, kada je čovjek odbio poslušnost, Bog je jednom riječju mogao uništiti Adama i Evu. Moglo je svemu doći kraj. Ali, u svojoj ljubavi i milosti, planom koji je samo Najuzvišeniji Suvereni mogao inicirati, tražio je (i još traži) da otkupi (plati cijenu) i obnovi odnos s čovjekom.

ožja riječ nam pokazuje put iz krivice/osude do blagoslovljenog oproštenja/slobode. To je toliko duboko, da prkosi svakom razumijevanju. To je toliko jednostavno da čak i najmanje dijete može shvatiti smisao. Dok ćete proučavati ovaj materijal, dozvolite Svetom Duhu da poveća vaše osobno razumijevanje Očevog prihvaćanja. Radujte se i budite ponizni u isto vrijeme. Božja je milost po Isusu Kristu ponovo otvorila vrata!

Proljeće 2015. 13


SLOMLJEN ODNOS S OCEM 1.  Neposlušnost Prvi čovjek Adam je svom potomstvu ostavio užasnu baštinu. Pavao, uspoređujući "prvog" i "drugog" (Krista) Adama, ne ostavlja mjesta sumnji o tome što se dogodilo kad su Adam i Eva odbili Bogu poslušnost. "Kad je Adam sagriješio, grijeh je ušao u svijet. Adamov grijeh je donio smrt i tako se smrt proširila na sve, jer su svi sagriješili...Adamov grijeh vodi do osude...Da, jedan Adamov grijeh donosi osudu svima...Zato što je jedna osoba Bogu odbila poslušnost, mnogi su postali grešnici..." (Rimljanima 5,1221, NLT). Dakle, sada svi posjedujemo pokvarenu (zlu, iskvarenu, opaku) narav, onu koja teži neposluhu (Efežanima 2,3). Čovjek više ne živi u stanju nevinosti. Ali, premda bi bilo zgodno "okriviti" Adama za naš grijeh, Pavao raspršuje takvu ideju. "Jer svatko je sagriješio; svatko od nas je prekratak za slavno Božje mjerilo" (Rimljanima 3,23 NLT). U citiranju knjige Psalama (14,1-3; 53,1-3), Pavao naglašava da je svaki individualac osobno odgovoran za svoje ponašanje: "Nema pravedna ni jednoga, nema razumna, nema ga tko bi Boga tražio. Svi skrenuše, svi se zajedno pokvariše, nitko da čini dobro –nijednoga nema" (Rimljanima 3,10-12). Zbog svoje naravi, Sotona je izokrenuo Božje riječi. Evi je rekao da neće umrijeti budu li jeli ploda sa stabla spoznaje dobra i zla (Postanak 3,1-4). I, premda taj dan nisu tjelesno umrli,

14 Duhovno vrelo

dogodilo se nešto puno gore, umrli su duhovno. Osoban odnos s trojedinim svetim Bogom se prekinuo. Jednostavno govoreći, grijeh i neposlušnost Njegovoj riječi sprečavaju svaku osobu da upozna ljubav i sigurnost osobnog odnosa sa suosjećajnim, milostivim nebeskim Ocem.

2. Sveti Bog ne može tolerirati grijeh Ovaj dio poruke otkupljenja ne možemo dovoljno naglasiti ili podcrtati. Od prvog primjera u Svetom pismu - prije Mojsijevog zakona (koji je samo "uzorak" onoga što će biti objavljeno u Kristu), imamo krvnu žrtvu za čovjekove grijehe (Postanak 3,21). Jezikom Svetog pisma to se naziva "pomirenje" (zadovoljština, očišćenje, oprost, poništenje, pomilovanje) i posebno se opisuje u starozavjetnim knjigama Izlaska, Levitskog zakonika i Brojeva. Još jedna znakovita riječ u istim knjigama je "žrtva", s implikacijom da je to zamjena za nekog drugog. Zanimljivo je primijetiti da se ove dvije (2) riječi, gledajući čitavu Bibliju, najučestalije pojavljuju u knjizi Levitskog zakonika. Koja je tema Levitskog zakona? Svetost pred Bogom. Riječ "svet" nalazimo više od osamdeset (80) puta u toj knjizi. Čak i uz sva upozorenja glede ispravnog pristupa Bogu kroz žrtve i prinose, čovjek još uvijek ne može prići Božjoj svetoj prisutnosti. Pod Mojsijevim savezom, kako je propisano u knjizi Levitskog zakona, jednom godišnje veliki svećenik može ući u Svetinju nad svetinjama, s krvlju žrtvovanih životinja da poškropi "Pomirilište – koje pokriva Kovčega saveza u Svetinji nad svetinjama" (Izlazak 26,34,


vim Bogu, imao bi se čime hvastati. Ali to nije bio Božji način... Kada ljudi rade, njihova plaća nije dar, već nešto što su zaslužili. Ali ljudi se drže pravednima, ne zbog svojih djela, već zbog svoje vjere u Boga koji oprašta grešnicima" (Rimljanima 4,1-5, NLT, moj dodatak).

Jednostavno govoreći, grijeh i neposlušnost Njegovoj riječi sprečavaju svaku osobu da upozna ljubav i sigurnost osobnog odnosa sa suosjećajnim, milostivim nebeskim Ocem.

• "Bog vas je spasio po svojoj milosti kada ste povjerovali. I vi za to ne možete uzeti zasluge; to je dar od Boga. Spasenje nije nagrada za dobra djela koja smo učinili, tako da se nitko od nas ne može hvaliti radi toga" (Efežanima 2,8-9, NLT). Radi toga što je čovjek prvenstveno duhovno biće, ima prirodnu čežnju za štovanjem nečega što nadilazi njegove sposobnosti i moći. I stoga što je sam Bog Duh koji nije vidljiv ljudskom oku, stvara veliku razdvojenost. Kako bi se uspostavila duhovna veza između Boga i čovjeka, čovjek osjeća potrebu da "učini nešto" da dođe do te veze. Nesebična djela koja čovjek čini su zaista plemenita, ali ona ne zadovoljavaju Božje zahtjeve za ulazak u njegovu svetu prisutnost. Ne zaboravite, Bog je naš stvoritelj. On poznaje sve što je stvorio, i pozna svrhu i potencijal svog stvorenja. Naš Bog koji ljubi nije okrutan despot pun mržnje koji uživa u jadu onih koje je stvorio na svoju vlastitu sliku. Kada bi priča na ovom mjestu završila, bio bi to strašan kraj...ali ima još.

PROVIDNOST SAMO U ISUSU KRISTU

NLT) za otkupljenje grijeha Izraelovih. To je nešto više od samo jednog zanimljivog koncepta. Riječ "pomirenje" se samo u ovom jednom odlomku spominje šest (6) puta (Levitski zakonik 16,30-34). Kada se takva nevjerojatna svetost stavi nasuprot potpunoj pokvarenosti, tek malo počinjemo shvaćati kako taj uzvišeni sveti Bog u svom prisustvu ne može tolerirati grešnog, buntovnog čovjeka.

3. Osobna "svetost" i "dobra djela" nisu dostatna Da dodamo čovjekovoj dvojbi. On nema što za ponuditi. Nema nikakvu vrijednost koju može dati kako bi se opravdao. Bog nije nimalo impresioniran čovjekovim pokušajima da bude dobar ili traženjem načina za zadobivanjem njegovog prihvaćanja (i oproštenja). Pa ipak, do današnjeg dana, mnoge se religije temelje na dobrim djelima, očajnički se trudeći da zadovolje Boga. Nažalost, tijekom povijesti, čak i među kršćanima koji su otvoreno ispovijedali svoju vjeru bilo je onih koji su sami sebe mučili ili su usvojili razne ekstremne rituale samozatajenja kako bi umanjili osjećaj krivice koji ih je proganjao. Ništa od toga ne može ponovo otvoriti vrata odnosa sa svetim Bogom. Pogledajmo nekoliko odlomaka iz Svetog pisma koji govore o ovom. • "Tako svi postasmo nečisti, a sva pravda naša k’o haljine okaljane..." (Izaija 64,5). • "Ako su ga njegova (Abrahamova) dobra djela učinila prihvatlji-

Ovo je poruka nade. Krist je naša jedina nada. Isusovo javno djelovanje na ovoj zemlji je obuhvaćalo period od oko tri (3) godine. U tom kratkom razdoblju on je svoje učenike poučavao o Kraljevstvu Božjem. Iako oni nisu u potpunosti shvatili poruku sve do nakon uskrsnuća, njegovog uzašašća i izlića Svetog Duha na dan Pentekosta, ovi odabrani ambasadori su brzo počeli hrabro objavljivati gospodstvo Isusa Krista. Vrlo brzo nakon Pentekosta apostoli su se suočili s vjerskim vođama židovske religije. To su bili isti oni ljudi koji su inzistirali da se Isusa razapne. Sada su zahtijevali da se prestane s propovijedanjem ili naučavanjem o Isusu. Ali, Šimun Petar, isti onaj koji se kleo da ne poznaje Isusa, sad je hrabro stajao pred njima. Nije ustuknuo ni malo. Njegove nadahnute riječi upućene tim zavidnim skepticima su citirane milijune puta na nebrojenim lokacijama diljem svijeta. One su postale bojni poklič vjernika: "I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti" (Djela 4,12).

1. Planirano po Božjem predznanju Razlika između "predznanja" i "predestinacije" je tema o kojoj veliki stručnjaci za jezike često vode debate. Zanimljivo je primijetiti da se riječ "predestinirati/unaprijed odabrati" koristi u Novom zavjetu samo četiri (4) puta, uvijek kod apostola Pavla (dva puta u poslanici Rimljanima 8 i dva puta u poslanici Efežanima 1). Da ukratko odgovorim, čini se da odlomak u Rimljanima 8,9-30 najbolje definira i Božje predznanje i predizbor onih koji prihvaćaju Krista. To je Božja nakana od vječnosti, njegovo predznanje da će Krist prinijeti sebe za žrtvu. I one koji osobno prihvate Krista je (1) pozvao, (2) opravdao i (3) proslavio. Riječima ovog odlomka: "(Bog ih) predodredi da budu suobličeni slici

Proljeće 2015. 15


Sina njegova" (red 29, naglasak dodan). Ponovo nas podsjeća da čovjek nije stvoren da bi bio rob, već mu je dana moć izbora. Dakle, iako je Bog planirao da svi ljudi budu otkupljeni, on nikoga neće prisiliti da prihvati njegovog Sina kao SpasiteljaOtkupitelja. Veličanstvena je istina shvatiti da je Isus Bog, i posljedično tomu, naš Spasitelj je bio dio plana za čovjekovo otkupljenje. On je od početka znao kolika će cijena morati biti plaćena kako bi pomirila čovjeka s njegovim Stvoriteljem. Zamislite, Isus se dragovoljno javio da napusti nebo radi mojih grijeha. "Morate imati isti stav kakav je Isus imao. Iako je bio Bog, nije mislio da je jednakost s Bogom nešto za što se treba držati. Umjesto toga, on se odrekao svojih božanskih privilegija; uzeo je ponizan položaj roba i rodio se kao ljudsko biće. Kada se pojavio u ljudskom obličju, ponizio se iz poslušnosti Bogu i na križu umro smrću kriminalca" (Filipljanima 2,5-8, NLT). Pitanje Kristovog "samoograničavanja" je drugi aspekt ove teološke perspektive o Kraljevstvu koji često dolazi pod kritičko propitkivanje. Nitko ne može u potpunosti razumjeti da je Isus Krist bio u cijelosti Bog, a ipak u cijelosti čovjek. No, kad je sam sebe odlučio ograničiti, bilo je to samo radi poistovjećivanja s nama. On je postao Sin Čovječji, da bismo mi postali sinovi Božji! Za ljude koji su živjeli u Isusovo doba bilo je teško prihvatiti ga kao "pravog Boga" i jednako je teško ljudima današnjice prihvatiti ga kao "pravog čovjeka". Oni su ga vidjeli u ljudskom tijelu. Mi nismo.

2. Izričaj božanske milosti i milosrđa Milost i milosrđe su važne istine u Božjoj riječi. Milosrđe se u Bibliji spominje približno 350 puta, od toga 280 puta u Starom zavjetu. Milost se spominje 170 puta u Svetom Pismu, s više od 130 puta u Novom zavjetu. Dakle, ispravno je reći da je "milosrđe" primarno starozavjetna riječ, a "milost" prvenstveno novozavjetna. Definicije ove dvije riječi će nam otkriti zašto je ovo istina. Milosrđe - Bog nam ne daje što smo "zaslužili" Milost - Bog nam daje ono što "ne možemo zaslužiti" U Starom savezu, ljudski grijesi su se iz godine u godinu nastavljali kroz krv žrtvovanih životinja. Pisac poslanice Hebrejima nas podsjeća: "Jer krv bikova i jaraca nikako ne može odnijeti grijehâ" (Hebrejima 10,4). Bog nije uračunao zasluženu kaznu pravednim ljudima koji su živjeli u doba prije Krista. On im je iskazao milost. Ali kada je Krist nakon što je umro otišao u dubinu zemlje, izveo je zatočene iz zarobljeništva (Efežanima 4,7-10). To su, svi starozavjetni sveci koji su umrli u vjeri, iščekujući vječno spasenje, otkupljeni "dragocjenom Kristovom krvi" (1 Petrova 1,19). Shvatite ovo jasno, svakom otkupljenom svecu svakog vremena je oprošteno samo zbog žrtve Isusa Krista na križu. I to Božje proviđenje je milost. Milost se često opisuje kao "nezaslužena Božja naklonost". Opisana takvim terminom ona sadrži potpuno oproštenje naših

16 Duhovno vrelo

prošlih grijeha njegovom inicijativom. Prošireno prvotno značenje spasenja po milosti je svakodnevna zaliha božanske milosti za život u pobjedi usprkos nestalnosti života koja je izazov našoj vjeri. Na koncu, krajnja komponenta njegove veličanstvene milosti će biti vječnost u zajedništvu s ovim milostivim Bogom prepunim ljubavi.

3. Bezgrešan Sin je jedina prihvatljiva naknada za ljudske grijehe Adam, prvi čovjek, je stvoren u stanju nedužnosti, ali je imao moć izbora. Bog ga nije prisiljavao na poslušnost, njegova su djela bila direktan rezultat njegovih odluka. Tako je čovjek osnažen "slobodnom voljom." Bog nije neke ljude odabrao za spasenje, a druge za vječno prokletstvo (2 Petrova 3,9). Poput prvog Adama i Isus je rođen u stanju nedužnosti. Kako je to moguće, pošto smo svi preko ljudskog reproduktivnog procesa, rođeni s pokvarenom naravi? Samo zbog jedne stvari. Isus je začet po Svetom Duhu i čudesno rođen od djevice. Ovo je izuzetno važno za naše razumijevanje Kristovog božanstva. Isus je "Bog s nama (u ljudskom tijelu)" (Matej 1,23, naglasak dodan). No, za razliku od prvog Adama, Isus se odupro kušnjama i nije zgriješio. Sveto pismo jasno tvrdi da je Krist pobijedio sva iskušenja i živio "bezgrešnim" životom. • "Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu" (2 Korinćanima 5,21, naglasak dodan). • "Ovaj naš Veliki Svećenik razumije naše slabosti, jer je doživio iste kušnje kao i mi, ali on nije sagriješio" (Hebrejima 4,15, NLT, naglasak dodan). • "On koji grijeha ne učini nit mu usta prijevaru izustiše" (1 Petrova 2,22, naglasak dodan, vidi i Izaija 55,9). Ako ne postoji izbor - ne postoji ni kušnja. Koristeći se jezikom Starog zavjeta koji židovski vjernici poznaju i razumiju, pisac poslanice Hebrejima objašnjava kako je Krist savršena žrtva, koju Bog prihvaća i koja vrijedi za čitavo čovječanstvo. • "Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u sámo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju s tuđom krvlju; inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom" (Hebrejima 9,24-26). • "I svaki je svećenik dan za danom u bogoslužju, te učestalo prinosi iste žrtve, koje nikako ne mogu odnijeti grijeha. A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu" (Hebrejima 10,11-12).

"OPRAVDANI" PO VJERI U KRISTA Biblijsko značenje "opravdanja" je silno. To nedvosmisleno znači da smo mi oslobođeni od posljedica grijeha. Po Kristovoj krvi koja čisti, naši grijesi nisu samo oprošteni, nego ih se Bog više ne


sjeća da bi ih upotrijebio protiv nas ( Jeremija 33,8; Hebrejima 8,12; 10,17). Papiri su čisti - nema nikakve optužnice. Novozavjetne poslanice Rimljanima i Galaćanima, obje je napisao Pavao, daju najsnažniju obranu "opravdanja po vjeri" u čitavom Svetom pismu. U svom stručnom pismu vjernicima u Rimu, Pavao elokventno sažima svoje izlaganje o Abrahamu i vjeri: "Opravdani (oslobođeni, proglašeni pravednima, u ispravnom odnosu s Bogom) dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu (Mesiji, Pomazaniku)" (Rimljanima 5,1). Još jedna središnja doktrina naše teologije je Kristovo uskrsnuće. I smrt na križu i uskrsnuće od mrtvih su temelji naše vjere "prema Pismima" (1 Korinćanima 15,3-4). Krist je razapet zbog naših zlih stavova i djela, i zatim je "uskrsnuo radi našeg opravdanja" (Rimljanima 4,25). Križ je središte naše vjere. Ako imate privilegij biti pastor, učitelj ili mentor mlađim vjernicima, važno je u njihove umove i srca usaditi slavnu istinu o Božjoj ljubavi, milosti i oproštenju za čovjeka. Božja riječ nam otkriva te istine. Proučavanje ove nadahnute knjige nije dosadno, niti bi trebalo biti predstavljeno na takav način da slušateljstvo ostane zbunjeno glede njenog sadržaja. Nada spasenja donosi neopisivu radost. Ona je jedini put u vječni život. Kad netko jednom osobno doživi značenje Kristovog križa i njegovog uskrsnuća, više nikada ne može imati ikakvo drugo istinsko zadovoljstvo u životu. Nikada nemojte zaboraviti taj čudesni trenutak kad je Isus ušao u vaš život i objavio pred Bogom: "Nije kriv". U našem idućem zajedničkom proučavanju, razmatrat ćemo na koji način smo "Prebačeni u Kraljevstvo svjetla". Čitav duhovni rat je između dva "kraljevstva" - Svjetla i Tame. Kao moralni čimbenici koji posjeduju moć izbora, svaki ponaosob bira kraljevstvo u kojem će prebivati. Nastavite živjeti u Njegovom kraljevstvu! Uskoro ćemo se ponovno vidjeti...

Ne zaboravite, Bog je naš stvoritelj. On poznaje sve što je stvorio, i pozna svrhu i potencijal svog stvorenja. Naš Bog koji ljubi nije okrutan despot pun mržnje koji uživa u jadu onih koje je stvorio na svoju vlastitu sliku.

Ovaj članak preuzet je iz knjige Kingdom Living © 2013., autora H. Maurice Lednickya. Korišteno s dopuštenjem. Sva prava pridržana.

  Dr. H. Maurice Lednicky je

50 godina bio zaređeni službenik Assemblies of God. On je pisac, evangelizator, pastor, misionar i bivši predsjednik Central Bible College, Springfield, Missouri.

Proljeće 2015. 17


Serija cjeloviti pentekostalac ČETVRTI DIO

Pentekostalne prakse:

krštenje u Duhu Svetom je odvojeno iskustvo MARK WOOTTON

narednim dijelovima ove serije članaka okrenut ćemo se od rasprave o osnovnim načelima krštenja u Duhu Svetome prema proučavanju onih dijelova tematike krštenja u Duhu Svetome koja kod ljudi stvaraju nerazumijevanje ili zbunjenost. U svojem uvodu osvrnuo sam se na tzv. nepentekostalnu pneumatologiju. Pod time mislim na teologiju o Duhu Svetome 18 Duhovno vrelo


Biblijski gledano, postoji dokaz da je iskustvo ispunjenja Duhom odvojeno od obraćenja. No ta dva iskustva se također mogu dogoditi u isto vrijeme i biti simultani. Međutim, to ih ne čini sinonimima, dakle, to nisu dva ista iskustva. Znači li to da su odvojena? Da. Događaju li se istovremeno? Ponekad. Jesu li sinonimi? Ne.

koja je nastala, prihvaća se, vjeruje i poučava se od strane pojedinaca koji nisu pentekostalci. Ti pojedinci često vjeruju da imaju Duha Svetoga (i često su u pravu), ali ne žele da ih se naziva pentekostalcima. Oni nemaju niti žele imati krštenje u Duhu Svetome kakvo naučavaju pentekostalci. I kao što možete pretpostaviti, pneumatologija nepentekostalaca je značajno drugačija od pneumatologije pentekostalaca. Zanimljivo je da obje grupe koriste Bibliju kao temelj za svoja teološka stajališta. Proljeće 2015. 19


Ljudi koji su prvi puta primili ispunjenje Duhom već su bili vjernici. Njihovo spasenje i ispunjenje Duhom dogodilo se odvojeno. Glavne teme koje se proučavaju u ovoj seriji članaka uključuju važnost i značaj krštenja u Duhu Svetome. Druga tema je nastavljanje prakse krštenja u Duhu Svetome u razdoblju nakon prvog stoljeća. Također ćemo istražiti koja obilježja ima osoba koja je primila Svetoga Duha. Tema koju ćemo obraditi u ovome dijelu bavi se odnosom između događaja spasenja i primanja Duha Svetoga. Dakle, jesu li ova dva iskustva istovjetna ili se događaju odvojeno? Prima li osoba Duha Svetoga kada postane kršćaninom, ili je to tzv. "drugo djelo milosti" koje se događa u nekom drugom trenutku? Ako su to dva odvojena događaja, koliko vremena mora proći između njih? Istražimo pobliže ovu temu. Nema sumnje da je Duh Sveti prisutan u činu spasenja. Da bih ukratko pojasnio što mislim pod time, navodim izjavu Ralpha M. Riggsa: U svim opisima i korištenju različitog nazivlja koja govore o obraćenju vjernika, jasno se vidi da je Duh Sveti uzročnik i posrednik spasenja. On opresvjedočava osobu o grijehu; On ih odvaja i posvećuje za spasenje; i oni su nanovorođeni po Duhu Svetome. On im pruža svjedočanstvo da su djeca Božja. Oni koji su Kristovi, imaju Kristovog Duha, i Duh Sveti nastanjuje njihova srca. Prema tome vidimo da istinski nanovorođeni vjernici imaju Duha Svetoga. Oni su uistinu "započeli s Duhom" (Galaćanima 3,3). Sve što ulazi u područje kršćanskog života i iskustva povezano je s djelovanjem Duha Svetoga. 1

20 Duhovno vrelo

Nemoguće je zanijekati činjenicu da vjernik ima odnos s Duhom Svetim. Prije obraćenja? Duh Sveti ukazuje na čovjekovu krivicu. Tijekom obraćenja? Duh Sveti je prisutan i posvećuje osobu. Nakon obraćenja? Duh Sveti je također prisutan te donosi sigurnost i vitalnost u život vjernika. No može li se ova nazočnost Duha izjednačiti s krštenjem u Duhu Svetome? Sveto Pismo nam donosi nekoliko primjera gdje su vjernici nakon spasenja primili krštenje u Duhu Svetome. Pogledajmo neke od tih slučajeva.

DAN PENTEKOSTA Općenito je prihvaćeno gledište da su pojedinci koji su se nalazili na dan Pentekosta u gornjoj sobi bili vjernici. Iako ih je bilo 120, posebice su po imenu spomenuti Petar, Jakov, Ivan, Andrija, Filip, Toma, Bartolomej, Matej, Jakov sin Alfejev, Šimun Revnitelj, Juda sin Jakovljev te Marija majka Isusova. Također se generički spominje grupa žena te Isusova braća (Dj 1,13-14). U tih deset dana koliko su bili zajedno izabrali su apostola namjesto Jude, no čini se da je njihov fokus bio usmjeren prema molitvi i prošnji. Ti pojedinci nisu bili židovi koji su iščekivali Mesiju. Naprotiv, oni su bili svjedoci raspeća, uskrsnuća i uzašašća njihovog Gospodina. Ako je itko u onome vremenu bio Isusov sljedbenik i učenik, to je onda bila ta grupa ljudi. Djelo spasenja je bilo završeno. Krist je bio razapet, uskrsnut, proslavljen i uznesen. Tih 120 ljudi već je tada živjelo u novozavjetnom otkupljenju. Oni su dakle bili vjernici. Međutim, ti će vjernici u svojim živo-

tima tek iskusiti drugi dar milosti. Dar kojeg je Otac obećao, a Sin poslao tek treba stići. Tada, desetog dana njihovog strpljivog i poslušnog čekanja Duh Sveti dolazi na njih: Kada napokon dođe Pedeseti dan, svi bijahu skupljeni na istom mjestu. Tada iznenada dođe neka huka s neba, kao kad puše silan vjetar, pa ispuni svu kuću u kojoj su boravili. I ukazaše im se jezici kao od plamena, i razdijeliše se te nad svakog od njih siđe po jedan. Svi se oni napuniše Duha Svetoga te počeše govoriti tuđim jezicima, kako ih je već Duh nadahnjivao da govore (Djela 2,1-4). Čini se očitim da je ispunjenje tih vjernika Duhom Svetim bilo odvojeno od trenutka kada su povjerovali u Krista. Posebice je zanimljivo da taj događaj predstavlja prvi zapis ispunjavanja Duhom nakon Kristovog uzašašća. Prema tome, ovaj događaj postavlja svojevrsni presedan. Ljudi koji su prvi puta primili ispunjenje Duhom već su bili vjernici. Njihovo spasenje i ispunjenje Duhom dogodilo se odvojeno. Je li to bila slučajnost? Pogledajmo dalje.

PROBUĐENJE U SAMARIJI U Djelima 8, evangelizator Filip donosi evanđelje stanovnicima glavnog grada Samarije. Popraćena znakovima i čudesima, poruka evanđelja bila je svesrdno prihvaćena. U gradu je nastala velika radost jer su ljudi prihvaćali Krista kao svojeg Spasitelja. Oni su postali vjernici. Poruka je bila toliko opresvjedočavajuća da je i


gradski vrač imenom Šimun također postao vjernik. Apostoli u Jeruzalemu čuli su za ovo probuđenje te su poslali Petra i Ivana u Samariju. Pogledajmo što nam tekst kaže od 15. retka nadalje: Kad oni siđoše Samarijancima, pomoliše se za njih da prime Duha Svetoga, jer još ni na jednog od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. Tada Petar i Ivan -+položiše na njih ruke, i oni primiše Duha Svetoga (Djela 8,15-17). Ovdje imamo slučaj probuđenja koji se odigrao u dva koraka. U prvom koraku ljudi su primili spasenje i postali su vjernici. Nadalje, ti su vjernici bili kršteni u Isusovo ime. Promjena koja im se dogodila bila je popraćena znakovima, čudima i velikom radošću. Drugi korak je uključivao dolazak drugog evangelizacijskog tima. Petar i Ivan nisu dovodili u pitanje autentičnost Filipovog djelovanja ili iskustvo spasenja tih ljudi. Njihova namjera je bila nadopunjavanje ovog djela molitvom da ti vjernici prime Duha Svetoga. Krštenje Duhom Svetim nije se dogodilo u trenutku spasenja, no Petar i Ivan su znali da ti vjernici također trebaju primiti i taj dar. Ovaj događaj je u suprotnosti s vjerovanjem da osoba prima krštenje Duhom Svetim u trenutku krštenja.

UČENICI U EFEZU Treći primjer uključuje Pavla na njegovim misijskim putovanjima. U Djelima 19 on dolazi u Efez i tamo nailazi na dvanaestoricu učenika. Nakon kratkog razgovora, on ih upita: "Jeste li primili Duha Svetoga kada ste postali vjernici?" (Djela 19,2). Pogledajte to pitanje. Ovo pitanje nema nikakvog smisla, ako je teološki ispravno shvaćanje da je primanje krštenja Duhom Svetim istovjetno sa spasenjem. Način na koji je Pavao postavio pitanje govori nam kako je on smatrao da su ova dva događaja odvojena. Pazite, Pavla se smatra najvećim teologom Novoga zavjeta, i on je pisac najvećeg broja novozavjetnih dokumenata. No očito je da je on vjerovao kako su primanje krštenja u Duhu Svetome i trenutak kada osoba stavlja svoju vjeru u Isusa dva različita događaja.

NAKNADNO U Bibliji postoji još jedan slučaj gdje se krštenje u Duhu Svetome dogodilo nakon obraćenja; tj. pretpostavka je da se ispunjenje Duhom Svetim dogodilo nakon spasenja. Taj slučaj nalazimo u primjeru Kornelija i njegovog doma. U narednom dijelu istražit ćemo pobliže ovaj slučaj, no za sada ćemo samo istaknuti neke pojedinosti. U odgovoru na viziju Petar je smogao hrabrosti otići u kuću jednog poganina – centuriona imenom Kornelije. Dok je Petar govorio o Isusovom životu i službi, usred njegove propovijedi Duh Sveti je sišao na Kornelija i njegove ukućane. Primijetite Petrovu reakciju: "Tada Petar reče: 'Zar može tko uskratiti vodu da budu kršteni ovi koju su primili Duha Svetoga kao i mi?'" (Djela 10,46-48). Primijetite Petrov odgovor. Kada je čuo pogane kako govore u tuđim jezicima, zaključio je da trebaju biti kršteni vodom. Dakle, ti pojedinci su ispunjeni Duhom Svetim; prema tome, oni su spašeni. I u ovom slučaju primanje krštenja u Duhu Svetom dogodilo se odvojeno od spasenja. Netko bi možda mogao zaključiti kako ovaj slučaj pokazuje da su spasenje i iskustvo primanja Duha istovremeni. Međutim, ništa u ovom događaju ne ukazuje na prisutnost pokajanja, priznanja i spasenja. Štoviše, prethodni događaji u ovoj priči ukazuju nam da je Kornelije već bio vjernik. U 15. retku Bog upozorava Petra da ne smije proglašavati neči-

stim ništa što je Bog proglasio čistim. U 35. retku Petar prepoznaje i priznaje da je Bog prihvatio Kornelija. Bez obzira na pojedinosti Kornelijevog obraćenja, no u trenutku kad je on progovorio u jezicima, Petar je zaključio da Kornelije treba biti kršten u vodi, i time javno obznaniti svoje obraćenje. U načelu, ako je primio Duha, to znači da je već bio spašen.

ZAŠTO JE ODVOJENO? Biblijski gledano, postoji dokaz da je iskustvo ispunjenja Duhom odvojeno od obraćenja. No ta dva iskustva se također mogu dogoditi u isto vrijeme i biti simultani. Međutim, to ih ne čini sinonimima, dakle, to nisu dva ista iskustva. Znači li to da su odvojena? Da. Događaju li se istovremeno? Ponekad. Jesu li sinonimi? Ne. Na temelju svega, postavlja se pitanje, Zašto Bog nudi i daje ta dva dara odvojeno? Zašto jednostavno ne krsti Duhom sve one koji vjeruju? To je dobro pitanje. No također bismo mogli postaviti pitanje, Zašto Bog onda svima ne da spasenje? Ovi Božji darovi, bilo da se radi o spasenju ili krštenju Duhom Svetim, jesu darovi koji se daju svima koji za njima čeznu. Prema tome, krštenje u Duhu Svetom pripada onima koji za njime čeznu, baš kao što je to slučaj i sa spasenjem. Ovaj članak je izvadak iz knjige Marka Woottona The Complete Pentecostal: More Than Just Tongues ©2010 Mark Wootton. Korišteno s dopuštenjem autora. Sva prava pridržana.

  Mark Wootton, D.Min., je profesor

pentekostnog vodstva na Evangel University. Služio je kao pastor, osnivač crkve, profesor i administrator na koledžu.

Preveo Ervin Budiselić

BILJEŠKE 1   Ralph M. Riggs, The Spirit Himself, Gospel Publishing House, Springfield, 1949., str. 44.

Proljeće 2015. 21


Skica propovijedi

Božja veličajnost Tekst: Izaija 40,12-31

UVOD - red 12-14 • Definicija "veličajnosti"       Rječnik definira veličajnost kao: "Primjetno superioran karakterom ili kvalitetom" • Veličajnost u svijetu       U svijetu ima mnogo "velikih" ljudi:       Abraham Lincoln, Albert Einstein, Michael Jordan, Wayne Gretzky zvan "Veliki", Muhammad Ali koji se sam prozvao "Najveći". Naš svijet ih idolizira. • Veličajnost u Bibliji       Sveto Pismo govori o Davidu. Kaže nam da je Bog učinio Davidovo ime velikim (2 Samuelova 7,8-9). • U četrdesetom poglavlju Izaije, vidimo veličajnost potpuno drugačiju od svih ostalih "veličina" ... Božju veličajnost.       Mi znamo da je Bog velik.       Psalam 145,3 kaže: "Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokučiva je veličina njegova!" Ona se ne može shvatiti ili potpuno razumjeti.       Razlog tomu jest taj što je Bog Bog, a mi smo ograničeni ljudi.

svi kraljevi (red 23-24) "On obraća u ništa knezove", sve zvijezde (red 26-27) su izbrojane - bez iznimke. b. Kao onaj koji upravlja, Bog nema ograničenja!       (Sjetite se Mojsijeve logistike pri prelasku Crvenog mora)

4. Bog nikada ne spava (red 27-28) a. Bog se nikada ne umara b. Nikada nema "loš dan" c. Nikada nije nešto zaboravio d. Nikad ne spava (ili "je zaspao na poslu", iako su ga Izraelci za to optužili), "Ne, ne drijema i ne spava on, čuvar Izraelov" (Psalam 121,4).

ZAKLJUČAK Bog nam stavlja na raspolaganje svoju snagu (red 29-31) • On nam stavlja na raspolaganje svoju snagu u našim slabostima: "Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga" (Izaija 40,29). • On nam stavlja na raspolaganje svoje sposobnosti u našim potrebama: "Al’ onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja" (Izaija 40,31).

  Frank Vice radi na mobilizaciji crkava za svjetsku

misiju, povezujući pastore i crkve s misionarima i misijskim poljima. Bio je pastor i misionar.

PORUKA

Četiri stvari koje nam pomažu razumijevanju Božje veličajnosti:

1. Bog ne zahtijeva nikakvu naobrazbu (red 12-17) a. Iako bismo trebali biti obrazovani i obučeni ... s Bogom nije tako (red 13-14). Nikada nismo imali lekciju o stvaranju. b. U Hebrejima 11,13 čitamo: "Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga." c. Čak i najbolja računala moraju biti programirana. Bog ne! 2. Bog nema sebi ravnog suparnika (red 18-20) a. Bog nema konkurencije (red 18). b. Dijete postavlja pitanje: "Mama, tko je Bog?"       Pitanje nije jednostavno...ne postoji usporedba... c. Nitko/ništa se ne može usporediti s Bogom (red 25).       Niti jedna nacija, niti jedan idol, niti libanonski cedrovi - ne postoji usporedba. 3. Bog upravlja svim stvarima (red 21-26) a. Svi ljudi (red 21-22), čitava svjetska populacija - 7 milijardi ljudi,

22 Duhovno vrelo

© 2005 Scott Arthur Masear

      Postoji nekoliko stvari o Božjoj veličajnosti koje mi možemo shvatiti. (Korišteno s dopuštenjem)

"Ovo nije bankomat. To je automat za desetak. On ne isplaćuje novac. Samo uzima."


Demoniziranost i kršćanski život:

Na koji način đavao utječe na vjernike DOUG LOWENBERG

Sveto pismo potvrđuje autentičnost duhovnog svijeta, uključujući prijateljske anđele i neprijateljske demone. Ali kršćani zapada, uključujući evanđeoske kršćane i pentekostalce, imaju problema s objašnjenjima i očitovanjem prema toj vanosjetilnoj dimenziji stvarnosti. Pogrešna dijagnoza može spriječiti pronalaženje lijeka za one koji su u problemima.

Proljeće 2015. 23


etko bi teološki i praktično mogao dovesti u pitanje je li duhovno ratovanje stvarno i relevantno za njihove živote i službe. Misionar Sobhi Malek tvrdi: "Postoji nemilosrdni sukob između Božjeg kraljevstva i privremene vladavine Sotone, kneza ovog svijeta, potpomognute demonskim snagama pod njegovim zapovjedništvom."1 Psiholog Richard Dobbins tvrdi: "Ja vjerujem u stvarnost duhovnog svijeta kako je objavljeno u Svetom pismu."2 Teolog Edgar Lee piše: "Biblija jasno naučava o postojanju nevidljivog neprijatelja posvećenog uništenju čovječanstva."3 Kulturološki antropolog Charles Kraft tvrdi: "Sveto pismo jasno opisuje da se ljudski život odvija u kontekstu kontinuiranog sukoba između Božjeg kraljevstva i Kraljevstva Sotone."4 Odmah nakon što je Sveti Duh pomazao Isusa kako bi započeo javnu službu, Isus je osobno doživio sukob sa Sotonom (Matej 4,1-11; Marko 1,12-13; Luka 4,1-13). Kasnije je objavio: "Ako ja po Duhu Božjem izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje" (Matej 12,28). Petar je ovako sumirao Isusovu službu: "[On] je prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao" (Djela 10,38). Apostol Pavao je upozorio efešku crkvu riječima: "Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima" (Efežanima 6,10).

ZAPADNI SVJETONAZOR I DUHOVNI SVIJET Sveto pismo potvrđuje autentičnost duhovnog svijeta, uključujući prijateljske anđele i neprijateljske demone. Ali kršćani zapadnog svijeta, uključujući evanđeoske kršćane i pentekostalce, imaju problema s objašnjenjima i očitovanjem prema toj vanosjetilnoj dimenziji stvarnosti. Zapadni svjetonazor, tradicionalne teološke pretpostavke i predeterminirani biblijsko-teološki vokabular otežava raspoznavanje i borbu s velikim mnoštvom duhovnih stvarnosti koji djeluju u području nedohvatljivom za ljudska osjetilna čula. Od vremena prosvjetiteljstva, zapadni svijet je prihvatio racionalističku, humanističku, znanstvenu orijentaciju koja ima tendenciju zanemarivanja duhovnog razlučivanja. Pouzdavanjem u racionalan i logičan um, mogućnost čovječanstva da rješava probleme i sposobnost znanosti da prodre u dubine i strukturu onoga što tvori stvarnost, otežava detekciju, konfrontaciju i kroćenje neprijateljskog duhovnog područja. Tendencija zapadnjaka fragmentiranju života rezultira ograničavanjem ideološkog prosto-

24 Duhovno vrelo

ra za priznavanje duhovnih bića. Zapadnjaci duhovna bića stavljaju u neke male teološke podkategorije, hermetički odvojene od obrazovanja, tehnologije, ekonomije, agrikulture, prirode i zabave. Kognitivni doseg za razmatranje pitanja o demonima je srebrna nit našeg duhovnog interesa zaključana u trezoru, poput nekog računalnog virusa, gdje vrlo rijetko može doći do minimalnog izvanjskog demonskog utjecaja na osobu. Mnogi evanđeoski kršćani zaključuju da im njihovo iskustvo spasenja daje imunitet od đavla i demona. Za pentekostalce, njihovo inicijalno krštenje i susret sa Svetim Duhom ima jednak učinak. Stoga, jednom spašen - uvijek spašen, barem od demona. Teolozi tvrde da je Isus svezao Sotonu, makar utoliko da njegove zle moći ne mogu zarobiti vjernike. Neki pentekostalci su funkcionalni teisti koji vjeruju u trojedinog Boga koji neograničenom moći vlada sa svog nebeskog prijestolja. On se uključuje u svijet ljudi i prirodu kako bi providio spasenje i povremeno učinio čudo. Ali teisti se minimalno obaziru na svijet kojim obitavaju duhovna bića koja je Bog stvorio. Za pentekostalne teiste, stvarnost čine Bog, ljudi, priroda i svemir, prirodni zakoni koji upravljaju životom i svijetom, i povremene nadnaravne intervencije Svetog Duha koji spašava, krštava u Duhu, čini čudesa iscjeljenja i izbavlja osuđene grešnike od demonske kontrole. Paul Hiebert kritizira ovu perspektivu kao "pogrešku isključivanja sredine"5 - zanemarivanja značaja i vitalnosti duhovnog svijeta koji postoji između transcedentnog Boga i svijeta ljudi i prirode. Tragično je to, da je kršćanstvo koje naglašava pojedinca i spasenje duše, jako loše pripremljeno za sukob s neprijateljskim duhovnim silama koje djeluju pod nadmoćnim Božjim suverenitetom. Kršćanstvo takvog tipa posjeduje ograničenu djelotvornost služenja ljudima, posebno u zemljama u razvoju gdje mnogi vjeruju da duhovna bića imaju utjecaj na sve aspekte života. Većina ljudi iz zemalja u razvoju, govoreći o izvorima moći, vjeruje da duhovna bića, uključujući Boga, Sotonu, anđele, demone i duhove predaka kontroliraju sve dimenzije života. Ma-


njina u zapadnom svijetu, također usmjerena k moći, locirat će moć u obrazovanju, politici, financijama, položajima autoriteta, sustavima socijalne skrbi i tehnologiji i staviti čovjeka u središte svog svjetonazora. I na zapadu, bilo da je motivacija želja za sprječavanjem optužbi za senzacionalizam i iracionalizam, ili pak sumnja u pretjerano poduhovljavanje abnormalnog ljudskog ponašanja ili događanja, zapadnjaci obično limitiraju svoje dijagnoze na medicinska ili psihološka pogoršana stanja ili dramatična "djela Božja". Bojeći se ekstrema od "đavao me na to natjerao" i "demon pod svakom čašom" do "demoni su mitološki proizvod bujne, predmoderne mašte" - ljudi u sekularnim znanostima nalaze sigurnost, zdravlje i akademski ugled.

KRŠĆANSKA ANTROPOLOGIJA Kršćanska antropologija - znanost o prirodi ljudskih bića može još više zakomplicirati naše razumijevanje duhovnog rata. Kršćanska antropologija pretpostavlja da su ljudi tripartitna bića koja se sastoje od tijela, duše i duha. Integrirana cjelina - slijedeći hebrejsko vjerovanje izraženo kroz pisce Starog zavjeta - je vanjska, vidljivo tijelo, i unutrašnja, duhovno složena, po svojoj prirodi. Prema svjetonazoru Hebreja, ljudi se sastoje od tri dimenzije (vidi Ponovljeni zakonik 6,5): unutrašnjeg nevidljivog života koji se naziva "srce" (lebab); vanjskog tijela ili čitave ljudske osobe poznate kao "duša" (nepesh) koju je stvorio Bog (Postanak 2,7); i nečijih cjelokupnih životnih nastojanja, postignuća i predanja Jahvi znanih kao "snaga" (me' od). Zapadnjački način razmišljanja oblikovan od strane grčke filozofije dijeli ljude u komponente koje čini se djeluju neovisno jedna o drugoj. Mnogi kršćani zapada govore o tri ljudske dimenzije: fizičkog tijela; emocija, uma, volje i osjećaja; i duha, unutarnjeg svetog prebivališta rezerviranog za Boga ili Sotonu. Na primjer, Dobbins tumači da je duh najdublji dio čovjeka i pri obraćenju postaje hram Svetog Duha. Duh ostaje "netaknut Kristovim prebivanjem u njemu". No ipak priznaje: "Duhovna komponenta zdravlja je područje najvećeg ljudskog neznanja i Sotonine najveće ekspertize." Kršćani koji prepoznaju duhovne napade na Božji narod s pozicije tripartitne antropologije objašnjavaju da demoni napadaju osobu samo izvana kao "vanjski neprijatelji". Zadobivanje nekog utjecaja ili nametanje ropstva je u najgorem slučaju smješteno u području tijela ili duše, ali nikad ljudskog duha. Takvo je objašnjenje, izgleda, vrlo umjetno, onda kada ograničava iskušenja i duhovne neprijatelje na područja izvan vjernika ili pretpostavlja neprobojne unutarnje prepreke između duše i duha. "Kušnje nam dolaze kroz područje uma. … Sotona nas mami kroz misli obilato posijane od strane kulture i svjetovnih aktivnosti kojima smo okruženi."6

RIJEČI I NJIHOVE IMPLIKACIJE Rječnik ograničava naše razumijevanje duhovnih stvarnosti. Na primjer, netko može prevesti riječ daimonizomai, koja se često pojavljuje u grčkom izvorniku Novog zavjeta, sa demoniziran. U svim slučajevima su prevoditelji Biblije tu riječ preveli sa "opsjednut demonom".

Termin opsjednut demonom opisuje ekstremnu demonsku kontrolu u životu osobe gdje se demon povremeno ili redovito očituje kroz tijelo i osobnost osobe. To ukazuje da demoni za vlastite ciljeve dominiraju osobom i manipuliraju njenim tijelom, umom i duhom. Proljeće 2015. 25


Termin opsjednut demonom opisuje ekstremnu demonsku kontrolu u životu osobe gdje se demon povremeno ili redovito očituje kroz tijelo i osobnost osobe. To ukazuje da demoni za vlastite ciljeve dominiraju osobom i manipuliraju njenim tijelom, umom i duhom. Pošto je takva manifestacija zla toliko rijetka, kršćani pretpostavljaju da Božja prisutnost i demoni ne mogu koegzistirati u tijelu osobe. Dobbins, na primjer, tvrdi da Sveti Duh svoju nastambu neće dijeliti s demonskim dusima. Drugi izjavljuju da "Božja prisutnost jamči da niti jedna druga sila koja nije podređena njegovoj volji ne može biti nazočna." To je vjerovanje da Krist prebiva u vjerniku i zauzima duh, dušu i tijelo. Tamo gdje je Isus Gospod ne može doći do nikakvog demonskog opsjednuća. To je "sve ili ništa" razumijevanje tijela i gospodstva. Ako je ova perspektiva ispravna, onda teško možemo objasniti kako je zmija mogla ući u bezgrešan Edenski vrt gdje je Bog vladao (Postanak 3); kako je Sotona u Isusovom prisustvu mogao iskoristiti Petra da mu bude na sablazan (Matej 16,23); kako je Sotona mogao ući u Judu koji je s Isusom upravo sudjelovao u Pashalnoj večeri (Ivan 13,2;27); i zašto bi Pavao zabranjivao korintskim karizmaticima da sudjeluju na gozbama u

26 Duhovno vrelo

poganskim hramovima gdje su se nalazili demoni (1 Korinćanima 10,14-22). Gordon Fee komentira: "Ono što većina zapadnih kršćana mora naučiti je da demonsko nije toliko udaljeno koliko bi neki od njih htjeli vjerovati."7 Werner Foerster pak tvrdi da riječ može značiti trpjeti od demona. 8 Edgar Lee primjećuje: "U Novom zavjetu ne postoji riječ koja doslovno znači 'demonsko opsjednuće.' " On pojašnjava da demoniziran može značiti "posjedovati neku demonom uzrokovanu boljku ... ne nužno biti opsjednut demonom." Dodaje: "Ne postoji biblijsko jamstvo koje dokazuje pretpostavku da zli duh može ući u dušu, ali ne i u duh." Iako uporaba etimologije kako bi definirali značenje riječi može odvesti na krivi put, ponekad može pružiti korisne uvide. Temeljem komponenata riječi (daimon-iz-omai) glagol može značiti postati pasivan zbog demona ili živjeti pod nekim stupnjem demonske kontrole. Prvi slog, daimon, se odnosi na demona. Drugi slog, izo, se obično javlja u glagolima ukazujući na uzročnu radnju. Subjekt uzrokuje da s nešto dogodi. Treći slog, omai, je tipičan završetak glagola u pasivu gdje radnja nije


Naše moralne odluke rezultiraju sve većom slobodom ili ropstvom. Sotona konstantno napada naše slabe točke. Ali aktivni otpor uz pomoć Svetog Duha i odlučnosti da se sačuva svetim um, tijelo i odnosi s drugim ljudima, nadvladat će Sotonine planove.

maliziralo, i on je preuzeo inicijativu i progovorio. Majka Kanaanejka je rekla za svoje dijete: "Kći mi je teško demonizirana" (Matej 15,22, moj prijevod). Žena je pristupila Isusu bez djeteta. Zbog vjere majke Isus je na daljinu iscijelio njezinu kćer. Zaključujemo da jedino u Gadarskom slučaju (Matej 8,28) Matej jasno stavlja demoniziranost u našu kategoriju "demonskog opsjednuća", stanja pod potpunom upravom i dominacijom demona. Zanimljivo je primijetiti da Markov opis istog incidenta govori o "čovjeku s nečistim duhom" (Marko 5,2, moj prijevod), u potpunosti izbjegavajući glagol demonizirati. Timothy Warner tvrdi: "Demoni mogu napadati kršćane i u značajnom stupnju utjecati na njihov mentalni, katkad i tjelesni ustroj, ali to ne znači da ih posjeduju ili su njihovo vlasništvo." 9

KOMPLEKSNOST LJUDSKOG BIĆA Umjesto "sve ili ništa" pogleda na utjecaj demona u životu kršćana, bilo bi korisno najprije razmotriti kompleksnost naravi ljudskih bića. Ljudi su puno kompleksniji od jednosobne kuće u kojoj Krist zauzima sve ili ništa. Mogli bismo zamisliti prostorije i sobe gdje se skrivaju neispovjeđeni ili nepriznati grijesi i zli duhovi. Kao ilustraciju, pojedinac može pozvati Krista da uđe u dnevnu sobu i kuhinju svog doma a da mu dopusti da ju nastani i sve počisti. Za neke je ljude čišćenje i sloboda proces koji se nastavlja sukladno njihovoj kooperativnosti. Za druge je pak, gospodstvo trenutačno i potpuno.

LJESTVICA DEMONSKOG UTJECAJA

poduzeta od strane subjekta u rečenici već je na njemu izvršena neka radnja. Mogli bismo sumirati da je subjekt rečenice, u slučajevima gdje biblijski pisci koriste riječ daimonizomai, učinjen pasivnim ili mu je od strane demonske sile prouzročena pasivnost ili stanje gdje se nalazi pod kontrolom. Stupanj pasivnosti subjekta nije razvidan: može biti minimalan ili potpun. Pogledajmo nekoliko biblijskih primjera iz Matejeva evanđelja gdje je upotrebljena riječ daimonizomai. U Mateju 4,24 i 8,16, drugi su Isusu doveli demonizirane ljude i on ih je iscijelio. Matej ne navodi nikakve detalje o njihovom stanju osim izvješća da su ih drugi doveli Isusu. U Mateju 8,28, dva demonizirana čovjeka su pristupila Isusu. Ti su ljudi bili nasilni, posjedovali su nadljudsku snagu i nadljudsko raspoznavanje, posjedujući znanje pravog Isusovog identiteta i svoje konačne sudbine. Zbog jedincate Isusove riječi "idite!" (red 32), demoni su ih napustili i ljudi su postali normalni. U Mateju 9,32 ljudi su doveli Isusu "nijemog demoniziranog čovjeka" (moj prijevod). "Nakon što je demon izbačen, nijemi je progovorio" (moj prijevod). Izgleda da je demon učinio čovjeka nijemim. Pošto je Isus izbacio demona, čovjekovo se stanje nor-

Kada ljudi postanu kršćani, oni ispovjede svoje grijehe, zamole Isusa da im oprosti njihovu pobunu i pozovu ga u svoje živote kao Gospoda. To stvara novi savez; oni se nanovo predaju i postanu mu odani. Počeo je proces preobrazbe i posvećenja. Ali očigledno je, što nam svakodnevno iskustvo i govori, da se posvećenje i čistoća ne događaju trenutno. Neki stavovi, vrijednosti i navike se sporo mijenjaju. Za kršćane koji su kontrolu nad svojim životom predali Kristu, ne može doći do demonskog opsjednuća. Demonsko opsjednuće se odnosi na osobu gdje jedan ili više demona nastanjuje pojedinca i ostvaruje povremenu potpunu dominaciju nad njegovim razmišljanjem i ponašanjem. U tim trenucima, pojedinac postaje alat u đavlovim rukama, manipuliran od zlih sila za njihove razarajuće namjere. Na demonsku opsjednutost moramo gledati kao na ekstremni slučaj demonske kontrole koji se javlja samo u onih koji se opiru Kristovu gospodstvu. Postoji li sredina između savršenog sveca i opsjednutog demonom? Postoji li mjesto na skali između potpunog posvećenja i demonskog opsjednuća kad tjelesnost prepušta mjesto grešnosti, a grešnost nekom stupnju demonske kontrole koju možemo razlikovati od demonskog opsjednuća? Crkve zemalja u razvoju ne zabrinjavaju takvi tjelesni kršćani u čijim životima djeluju demonske sile. Oni se jednostavno pomole, izbace demone i uključe vjernike u program učeništva u kojem se prakticira molitva, proučavanje Biblije, post i međusobna odgovornost. U sredini ljestvice su kršćani koji su stalno na istoj razini svog kršćanskog

Proljeće 2015. 27


rasta; oni možda žive neobzirno i nisu konzistentni u traženju Božje volje i izbjegavanju tjelesnih kušnji. Na drugom su kraju oni koji su opsjednuti demonima. Negdje na sredini skale, između tjelesnih kršćana i demonskog opsjednuća, možda bismo mogli smjestiti demonizirane. Kad oni dođu Kristu, moguće je da mu nisu pustili počistiti neka područja svoje nutrine. Ili nakon što su mu pristupili, možda su postali nepažljivi i predali "mjesto" unutar svojih želja đavolskoj kontroli, stvari poput pohlepe, srdžbe, laganja, požude i želje za moći. Kršćani mogu svojevoljno griješiti spuštajući tako obrambeni štit protiv iskušenja i sotonskih vatrenih strelica (Efežanima 6,16). I dok Božji Duh obećava put izlaska iz svake kušnje, neki vjernici ignoriraju prigodu za bijeg (1 Korinćanima 10,13). Jakov potiče vjernike: "Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas!" ( Jakov 4,7). Ali neki vjernici se tako slabo odupiru. Pretežita biblijska upozorenja kršćanima o budnosti, pripremi i aktivnom suprotstavljanju Sotoni (koji je opisan kao ričući lav koji želi proždrijeti Božji narod), demonima, poglavarstvima i vlastima, trebali bismo senzibilizirati vjernike za činjenicu da je rat stvaran i da su žrtve moguće. Snaga i učestalost tih upozorenja može pripremiti vjernike na budnost i spremnost za borbu u sotonskom kraljevstvu. Propovjednici pentekostalci ne mogu si priuštiti bezbrižnost ili aroganciju pretpostavljajući da su imuni na demonske sile. Ako je Sotona kontinuirano napadao Isusa (Luka 4,13), Kristovi predstavnici ne smiju očekivati ništa manje. Novi zavjet poziva kršćane na oprez i ustrajno duhovno ratovanje protiv Sotone i njegovih slugu. Novi zavjet nigdje ne ukazuje na mogućnost primirja, demilitarizirane zone ili imuniteta. Pavao govori u sadašnjem vremenu o "našoj borbi", uključujući i sebe, koja nije protiv ljudi, nego protiv zlih duhovnih sila kojima upravljaju đavolske strategije (Efežanima 6,11-12). Korintske vjernike upozorava da se ne daju nadmudriti od Sotone (2 Korinćanima 2,11). Potiče efeške kršćane da "ne daju mjesta đavlu" (Efežani 4,27). Ova zapovijed implicira da je moguće đavlu dati prostora ili mjesta, bilo to u nečijim mislima, stavovima, ponašanju ili međuljudskim odnosima. Pišući obraćenicima u Rimu, Pavao ih poučava: "Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude" (Rimljanima 6,12). Nastavlja: "Ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde ... nego se predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti ... ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate" (Rimljanima 6,13-16). Obrnutim redom se sugerira da kršćani mogu dopustiti da grijeh vlada u njihovim tijelima; oni mogu ponuditi dijelove svojih tijela na korištenje za grešne nakane; postajući robovima u određenim aspektima svojih života. Apostol potiče na predanje svega Bogu, postavljajući ga za vladara nad svim dimenzijama svog života uključujući srce (nutarnje misli, motivi, osjećaji i vrijednosti), dušu (tijelo i izvanjsko ponašanje) i snagu (sva životna postignuća i težnje). Petar kaže da propovjednici žive među svecima koji "su po spoznaji Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista odbjegli od prljavština svijeta, ako se opet u njih upleću i daju se svladati" (2 Petrova 2,20). On tvrdi: "Jer svatko robuje onomu tko ga svlada" (2 Petrova 2,19). Iako ne upotrebljava riječ demonizirati, je li moguće da Petrovi izrazi "upletati", "svladati" i "zarobiti", služe

28 Duhovno vrelo

kao legitimni sinonimi? Gdje bi mi, na skali duhovnog zdravlja, ucrtali njihov pad?

DOBIVANJE DUHOVNIH BITAKA Pobjeđivanje u svakodnevnim duhovnim bitkama zahtijeva raspoznavanje i ravnotežu. Dok se nalaze u procesu posvećenja, kršćani su još uvijek samo ljudi, od krvi i mesa i tjelesni. Pavao ih upućuje: "Po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela!" (Galaćanima 5,16). Življenje u tijelu je poput ostavljanja smeća koje privlači glodavce i štetočine pred kućnim vratima. Tjelesno smeće s kojim se nismo pozabavili može otvoriti mjesto ranjivo na napade. Ratovanje je mješavina ljudske odgovornosti i duhovnog utjecaja. Božji Duh nam pomaže na uklanjanju grijeha koji nas sapinju i pruža nam silu za življenje u poslušnosti njegovoj volji. Sotonini mamci uzrokuju daljnje predanje lažima i kratkotrajnim užicima istovremeno otupljujući savjest kroz racionaliziranje i razne izgovore. Naše moralne odluke rezultiraju sve većom slobodom ili ropstvom. Sotona konstantno napada naše slabe točke. Ali aktivni otpor uz pomoć Svetog Duha i odlučnosti da se sačuva svetim um, tijelo i odnosi s drugim ljudima, nadvladat će Sotonine planove. Popuštanje iskušenjima može dovesti do tjelesnog razmišljanja i ponašanja koje s vremenom postane navika. Navike vode do ovisnosti, a ovisnosti mogu rezultirati sve većim stupnjem ropstva. Ako ostanu neriješene, osoba može otklizati u još veću duhovnu tiraniju. Gubi li osoba spasenje u jednom trenutku? Vjernici obično ne napuštaju Krista odjednom. No, malo-pomalo može doći do gušenja životnog odnosa s Kristom kao neprijateljevo stezanje, kao što to radi piton, pomalo cijedi ono što je ostalo od duhovnog života. Vjernici gube svoju radost i slobodu. Može doći do demoniziranosti ili raznih stupnjeva demonske kontrole. Da zadobije slobodu i doživi oslobođenje, osoba mora prepoznati da je problem izvan područja tjelesnosti , te da zahtijeva duhovnu intervenciju koja uključuje ispovijedanje i pomoć u molitvi od strane Duhom ispunjenih vjernika koji se u ime i s autoritetom Isusa Krista suprotstavljaju demonima. Kršćani moraju prijeći u ofenzivu i naviještati Isusa kao Gospoda onima koji to nikada nisu čuli. Kršćani moraju izvršiti invaziju i okupirati kraljevstvo tame. Dok napreduju, trebaju upotrijebiti bojnu opremu Božju (Efežani 6,10-18) te se uključiti u tri tipa borbe. Borbe uključuju odanost, istinu i susrete s nadnaravnom silom. Isusovi sljedbenici konstantno trebaju obnavljati svoju odanost Kristu i biti sigurni u to da je on Gospod nad svim dimenzijama njihovog života. Izgleda da je to bio problem u gradu Efezu, gdje su ljudi koji su netom povjerovali, shvatili da imaju podijeljenu odanost i potrebu da svoje domove očiste od pribora koji se upotrebljava za magične obrede (Djela 19,18-20). Kršćani u svojoj borbi protiv laži i krivih nauka trebaju tražiti istinu i istinoljublje koji se nalaze u Isusu, u njegovom karakteru, djelima i riječima. Oni moraju pokoriti sumnje koje podrivaju njihovo pouzdanje u Božju dobrotu i u njegovu istinu objavljenu u Svetom pismu (2 Korinćanima 10,5).


ZAKLJUČAK Kao propovjednici koji su ispunjeni i osnaženi Duhom, nužno moramo paziti i na sebe i na stado. Trebamo ispravno razlučivanje, dijagnozu, obranu i oslobođenje (kad je neophodno) za ljude koji se okreću svom pastoru kao dobrom i zaštitničkom pastiru. Kršćani su u ratu, htjeli to ili ne, ali oni znaju da je veći onaj koji je u njima nego onaj koji je u svijetu (1 Ivanova 4,4). Također znaju, da oružje njihovog ratovanja nije od ovoga svijeta, nego ima božansku moć za rušenje utvrda (2 Korinćanima 10,4).

Mi posjedujemo sigurnost konačne pobjede po Isusu Kristu koji je nadvladao svijet, tijelo i đavla.

  Doug Lowenberg, D. Min.,

kandidat za Dr. Sci., misionar je u Nairobiju, u Keniji, u istočnoj Africi.

BILJEŠKE 1   Sobhi W. Malek, "Islam Encountering Gospel Power", u Called and Empowered: Global Mission in Pentecostal Perspective, ur. Murray A. Dempster, Byron D. Klaus i Douglas Petersen, Hendrickson, Peabody, 1991. 2   Richard D. Dobbins, Can a Christian be Demon Possessed?, Emerge, Akron, 1973. 3   Edgar R. Lee, "Spiritual Warfare", u Signs an Wonders in Ministry Today, ur. Benny C. Aker i Gary B. McGee, Gospel Publishing House, Springfield, 1996. 4   Charles H. Kraft, "Spiritual Warfare: A Neocharismatic Perspective", u New Dictionary of Pentecostal and Charismatic Movements, ur. Stanley M. Burgess i Eduard M. van der Mass, Zondervan, Grand Rapids, 2002. 5   Paul G. Hiebert, "The Flaw of the Excluded Middle", Missiology 10, 1982. 6   General Council of the Assemblies of God Commission on Doctrinal Purity, "Tought Life". 7   Gordon D. Fee, The First Epistle to the Chorintians, Eerdmans, Grand Rapids, 1987. 8   Werner Foerster, "Δαίμων", u Theological Dictionary of the New Testament, vol. 2, ed., ur. Gerhard Kittel, prev. Geoffrey W. Bromiley, Eerdmans, Grand Rapids, 1964. 9   Timothy M. Warner, Spiritual Warfare: Victory over the Powers of this Dark World, Crossway, Wheaton, 1991.

© 2005 Scott Arthur Masear (Korišteno s dopuštenjem)

Kad je to nužno, kršćani bi se s pouzdanjem trebali uključiti u nadnaravne sukobe. Oni bi trebali imitirati Isusa, koji se, po Svetom Duhu suprotstavio Sotoni. On je nadvladao đavolska iskušenja objavljujući istine Božje riječi, čuvajući svoj odnos s Ocem kroz poslušnost, poniznost i oslanjanje na Božju providnost, Božji trenutak, te način na koji on djeluje. Isus je svojim učenicima dao vlast da izgone zle duhove, ozdravljaju boli i bolesti, i propovijedaju Kraljevstvo Božje (Marko 16,15-18; Luka 9,1-2). Proučavanje Božje riječi, molitva, slavljenje Boga i post može poduprijeti nečije pouzdanje i povjerenje u Gospodnje oslobođenje. Molite za duhovno razlučivanje kako biste postavili ispravnu dijagnozu te zatim primijenili pravo rješenje. Dopustite Svetom Duhu da vam pomogne saznati imate li posla s osobom koja je duhovno malaksala, tjelesna u svojim mislima i ponašanju, demonizirana ili pak opsjednuta. Bit će prigoda kad ćete spoznati da otpor neke osobe prema evanđelju dolazi od "zlih duhova po nebesima" (Efežanima 6,12). Možemo promatrati demonsku kontrolu nad ljudima kroz manifestacije sve raširenijih plemenskih običaja, rasizma, idolopoklonstva, religijskog fanatizma, nemorala i određenih prevladavajućih grijeha. Suočavanje s takvim duhovima zahtijeva individualnu i društvenu molitvu, naviještanje evanđelja, istjerivanje demona i Kristove ambasadore koji se na dulji rok odlučuju za život i svjedočenje među ljudima tih područja. Metaforička bojna oprema koju opisuje Pavao (Efežanima 6,13-18) sadrži "pojas istine". Opasač oko sredine tijela mora biti istinoljubivost, iskrenost i poštenje. Svoje težnje moramo zaštititi "oklopom pravednosti" - radeći ono što je dobro i ispravno u Božjim očima. Prava obuća osigurava da je osoba trenutno spremna ići kud god je Bog usmjerava i verbalno objavljivati mir s Bogom, drugima i samom sobom. Zgrabiti "štit vjere", čvrsto se držeći Božjih obećanja, omogućava kršćanima sprječavanje i gušenje đavolskih pokušaja da izazove uništenje i smrt. Svoje misli moramo osigurati "kacigom spasenja" - spasenja koje je cjelovito, transformira um, emocije i odnose. Oružje je kratki, laki mač, opisan kao "Riječ Božja", koji odbija nadolazeće sile zla. Moramo unaprijed provoditi vrijeme u proučavanju, razmišljanju, pamćenju redaka i razumijevanju konteksta Božje riječi kako bismo je u trenutku krize mogli djelotvorno upotrijebiti. Odjeveni u Božji oklop, držeći štit i mač, Božji predstavnici ulaze u borbu "moleći u Duhu" - bez ograničavanja samo na molitvu u jezicima - jer to uključuje i osjetljivost na vodstvo Duha te ovisnost o njemu da nam dade snagu, ustrajnost i sposobnost da se ne poljuljamo.

"Danas ću govoriti o ponosu."

Proljeće 2015. 29


Izobličeni svjetonazori su podložni demonskom zavođenju i uzrokuju to da ljudi traže pomoć na krivom izvoru. Ali, dobro formiran svjetonazor ukorijenjen u biblijskoj istini, omogućuje vjerniku da prepozna demonsku aktivnost i pomogne zarobljenima da prime oslobađanje Kraljevstva. 30 Duhovno vrelo


Svjetonazori i nevidljivi svijet

TERRY HANNA rilazeći kući dugogodišnjeg člana pentekostne crkve, primijetio sam kako mi maše da dođem u vrt sa stražnje strane. Odatle me dopratio u kuću kroz stražnji ulaz, objašnjavajući mi da se taotaomona uselio u drveće u vrtu ispred kuće pa ga nije htio uzrujavati. Prema tradiciji, taotaomona su duhovi drevnih guamanskih predaka koji prebivaju u džunglama Guama. Ovaj čovjek je bio vjerni član crkve i moja prva reakcija je bila kako može biti tako praznovjeran? Pomolili smo se i ja sam otišao, ali nisam bio siguran da se manje plašio.

Kada sam narednih godina razmišljao o ovome, shvatio sam da je njegov strah dolazio iz svjetonazora koji je uključivao ostatke animizma kojima se nikada nije suprotstavio biblijski, na način koji bi prodro u duboko ukorijenjene svjetonazorske percepcije. Istovremeno, moja svjetonazorska percepcija, nastala pod utjecajem zapadnog racionalizma, dovela me do popustljivog stava, pripisujući njegove strahove praznovjerju. Obojica smo ovaj događaj doživjeli kroz leće svjetonazora koji nije potpuno sukladan s biblijskim svjetonazorom koji ropstvo pripisuje nevidljivom svijetu. Ovo iskustvo naglašava opasnost svjetonazora koji nisu utemeljeni na Bibliji. Uz to, otkriva nužnost dobro oblikovanog biblijskog svjetonazora kojim bi se suprotstavilo suparničkim svjetonazorima te utjecalo na reakcije u nevidljivom svijetu.

MOĆ SVJETONAZORA NA OBLIKOVANJE NAŠEG VIĐENJA DUHOVNOG SVIJETA Svjetonazori daju smisao našem pogledu na svijet. Mi ih opisujemo sa: "Ono čime gledamo, ne ono što gledamo."1 Svjetonazori su poput pogleda kroz naočale koje pojašnjavaju ono što gledamo i to nam čine razumljivim. Svjetonazor svake osobe je jedinstven, iako može odražavati obiteljske poglede budući da oblikovanje svjetonazora započinje u roditeljskom domu gdje osoba upija roditeljske stavove, vrijednosti i kulturološka uvjerenja. Dalji razvoj se događa kroz iskustva, susrete s religioznošću, utjecaje medija i odnose. No, ključni čimbenik u individualnom formiranju svjetonazora, je predominirajući pogled kojim naša domaća kultura gleda na svijet. Premda moj prijatelj nije bio animist, stare tradicije animističkog pogleda na nevidljivi svijet su bile i dalje prisutne te su utjecale na njegov osobni pogled. Onako kako Sjevernoamerikan-

ci vide nevidljivi svijet, utječe na njihov osobni svjetonazor. Navest ću modele svjetonazora koji utječu na naš osobni svjetonazor: 1.  Naturalistički svjetonazor. Ovo je glavni zapadnjački svjetonazor koji niječe postojanje duhovnog svijeta, inzistirajući na tome da postoji samo materijalno. S ovim svjetonazorom ljudi postavljaju naturalizam na racionalne, znanstvene metode, a racionalizam ne potvrđuje postojanje duhovnog svijeta. Naturalizam razdvaja"nadnaravnu od naravne stvarnosti, Boga od prirode i religiju od znanosti."2 On gleda na materijalni svijet kao na bezdušni stroj, ispražnjen od Boga, bez božanskog uzročnika ili cilja, i na čovječanstvo kao samo jedan dio prirode, izjednačen sa životinjskim svijetom.3 Radi tog nevjerovanja u duhovni svijet ili zagrobni život, čovječanstvo postaje arbitar u svakoj moralnoj prosudbi. Sjevernoamerički ili europski sekularni

Proljeće 2015. 31


svjetonazori su izdanak ovog naturalističkog koncepta stvarnosti.4 2.  Animistički svjetonazor. Ovaj je svjetonazor utjecao na pogled na nevidljivi svijet moga prijatelja. Animizam obično ima neki oblik središnjeg boga stvoritelja, ali naglasak je na mirijadama duhovnih entiteta koje nastanjuju svijet i ulaze u interakciju s ljudima.5 Ti duhovi, prema ljudskoj tradiciji, uzrokuju dobru ili lošu sreću, povrede ili bolesti.6 3.  Biblijski svjetonazor. Sjevernoamerički evanđeoski kršćani i pentekostalci generalno ukazuju da je ispravni pogled na život onaj kroz biblijske leće. U općenitom smislu, termin biblijski svjetonazor opisuje kako je Biblija Božja objava samog sebe, njegove trojstvene naravi, stvorenja, njegovog utjelovljenja i plana otkupljenja i prebivanja Svetog Duha.7 Pentekostalizam dodaje i hermeneutičke leće kroz koje mi razumijevamo biblijski svjetonazor na jedan dublji osobniji način. U specifičnom smislu, mi želimo da se od trenutka novog rođenja, naši osobni svjetonazori počnu poravnavati s biblijskom istinom. Biblijska istina se istina, kako nam se Bog počne objavljivati, sukobljava s našim starim svjetonazorom, što dovodi do promjene predegzistirajućih svjetonazora u procesu koji Richard Niebuhr opisuje kao stanje "permanentne revolucije."8 Biblijska istina izaziva naše pretpostavke i mi na to reagiramo usklađivanjem naših percepcija s biblijskim otkrivenjem, pri čemu nam pomaže Sveti Duh koji nas uvodi u "svu istinu" (Ivan 16,13). Dakle, kada govorimo o dobro oblikovanim svjetonazorima, mi govorimo o osobnim svjetonazorima koje temeljimo na biblijskoj istini. To je trajan proces usađivanja novih biblijskih istina duboko u vlastite svjetonazorske percepcije. 4.  Hibridni svjetonazor. Problemi svjetonazora s kojim smo se moj prijatelj i ja susreli bio je rezultat onih područja s kojima se na svjetonazorskom nivou nismo potpuno suočili. Njegov kršćanski pogled na svijet je sadržavao ostatke starog načina gledanja na nevidljivi svijet, koji je prouzročio zarobljenost i strah. Pod utjecajem racionalizma sjevernoameričkog sekularnog svjetonazora strahove

32 Duhovno vrelo

Svjetonazor svake osobe je jedinstven, iako može odražavati obiteljske poglede budući da oblikovanje svjetonazora započinje u roditeljskom domu gdje osoba upija roditeljske stavove, vrijednosti i kulturološka uvjerenja. svog prijatelja racionalistički sam pripisao praznovjerju. Dobro oblikovan svjetonazor je lijek za ovakvu zbrku, dok izobličen svjetonazor ne može prepoznati potrebu i na nju odgovoriti biblijskom sigurnošću, ostavljajući tako ljude u okovima.

IZOBLIČENI SVJETONAZORI I DEMONSKA AKTIVNOST Ljudi s deformiranim svjetonazorima lako se zavedu glede prirode demonske aktivnosti i zbog Sotonine zavodljive naravi imaju tendenciju traženja pomoći na krivim izvorima. Sotona je lažljivac, otac laži, laganje je njegov "materinji jezik" (Ivan 8,44), a demoni su "zavodnički duhovi" (1 Timoteju 4,1). David Naugle piše o tome kako dominantni svjetonazor u nekoj kulturi može olakšati demonsko zavođenje: "Pošto Sotona i njegovi demoni mogu manipulirati muškarcima i ženama samo do onog stupnja do kojeg su zavedeni, ima li za to boljeg načina od objavljivanja varavih koncepata stvarnosti kroz djelovanje duha ovog vremena."9 Slikoviti primjer muža čija je žena vjerovala da ju je duh mrtvaca s mjesnog groblja mučio punih šest godina, primjer je kako izvrnuti svjetonazori interpretiraju stvarnost na način koji pridonosi demonskom zavođenju. Doktori nisu mogli pronaći nikakav fizički uzrok njezinom gubitku težine i neplodnosti, i niti jedan savjetnik nije mogao otkriti uzrok. Muž i njegova obitelj su bili normalni kršćani, ali njegov svjetonazor je utjecao na reakciju koja je bila utemeljena na tradicionalnom znanju, a ne na biblijskoj istini. On je reagirao tako da je otkopao grob čovjeka čiji ga je duh proganjao i napao

njegove kosti nožem, prijeteći da će mu uništiti kostur ako ne prestane gnjaviti njegovu ženu. Svjetonazor ovog muža je utjecao na njegovu zavedenost o naravi problema koji je njegova žena imala, baš kao i na reakciju koja nije imala izvorište u Bibliji. Ova priča dolazi iz otočne države na području Pacifika. Neki bi mogli reći da se to moglo dogoditi tamo, ali nikada u mojoj zemlji. I dok se reakcije nadahnute animizmom možda neće dogoditi ovdje, traženje pomoći od nebiblijskog izvora može. Izvješće iz 2006. godine ukazuje da je otvorenost Sjevernoamerikanaca nebiblijskim izvorima rastući problem. Studija koja je obuhvaćala 4340 tinejdžera u dobi između 13 i 19 godina, otkrila je da 19 posto njih snažno vjeruje da ljudi mogu komunicirati s mrtvima, 10 posto je reklo da su osobno komunicirali s preminulom osobom, 73 posto vjeruje u nadnaravan svijet, 35 posto koristi Ouja ploče za komunikaciju s duhovima, 79 posto čita horoskop, 35 je konzultiralo čitače iz dlana.10 Dio ovoga može biti proizvod mladenačke znatiželje, ali također ukazuje kakve nebiblijske informacije preplavljuju mlade umove. Mediji prezentiraju alternativne načine rješavanja problema kroz izloženost televizijskom programu, filmovima, videoigrama i knjigama koje prezentiraju duhove, demone, vještice, vukodlake i vampire kao simpatične likove koji pomažu čovječanstvu. Drugi čimbenik koji pomaže svjetonazorima otvorenima za demonsko zavođenje je rastuća biblijska nepismenost. Izvješće Barna grupe iz 2010. došlo je do zaključka da je biblijska nepismenost


trend u porastu i da "sloboda teoloških izbora za svakog, koji su protestantske crkve prisvojile, sugerira da će nadolazeće desetljeće biti period teološke raznolikosti i nekonzistentnosti kao nikada do sada."11 To se slaže s jednom drugom anketom koja je obuhvatila razdoblje od 20 godina (1991.-2011.), a koja je otkrila opadanje vjerovanja da je "Biblija potpuno točna u svim načelima koje naučava", sa 46 na 38 posto.12 Sekularni i drugi svjetonazori će popuniti prazninu za ljude u svim narodima dok oni pokušavaju razumjeti nevidljivi svijet. Kako možemo očekivati da se naša djeca i tinejdžeri nose s takvim stvarima ako za njih nemamo teološko učenje ili bazu pomoću koje će moći formirati svoj svjetonazor glede svijeta demona? Crkva mora "uzeti za ozbiljno trinitarno shvaćanje Boga, koji je svojom providnošću, prisutnošću i moći kontinuirano uključen u svoje stvorenje...Mora za ozbiljno uzeti Sotonu i demone, jer oni su pali anđeli koji žele držati ljude podalje od obraćenja Bogu kroz pokajanje, vjeru i poslušnost njemu."13 Crkva mora biti svjesna da izobličeni svjetonazori čine ljude otvorenima za demonsko zavođenje i ropstvo, a dobro formirani svjetonazori prepoznaju pravi izvor pomoći. Dobro formiran svjetonazor odnosi se prema duhovnom svijetu kroz biblijsko utemeljene reakcije koje otkrivaju prirodu Kraljevstva Božjeg. George Ladd opisuje stvarnost i silu koja dolazi uz Kraljevstvo Božje izjavljujući da je Kraljevstvo "već slomilo silu smrti, porazilo Sotonu i zbacilo vladavinu grijeha."14

Luka ovo demonstrira u priči o ženi s kroničnom bolesti koja je prouzročila deformaciju njezine kralježnice (Luka 13,10-17). Iako Isus govori o "duhu bolesti" kao uzroku, on u ovom slučaju ne pristupa na svoj uobičajen način kad su u pitanju susreti s demonima, niti je ovo tipična priča o iscjeljenju. Također, sinagoga povezuje ovu priču s velikom Isusovom objavom Kraljevstva (Luka 4,1819), i to je preludij u njegovo naučavanje o Kraljevstvu u Luki 13,18-21.15 Kroz ovu priču vidimo kontrast između biblijskog svjetonazora i ostalih. Kad ljudi pod utjecajem sekularnog svjetonazora gledaju na ženu, oni se koncentriraju na bolest, žele saznati koja je to vrsta bolesti, njeno porijeklo i mogućnost liječenja. Svjetonazori nadahnuti animizmom žele znati koji je duh uzrokovao problem. Je li uvrijedila duha nekog pretka i je li ga pokušala smiriti? No, u ovoj priči nalazimo drugačiji svjetonazor. Isusova reakcija Kraljevstva nam govori da se on fokusirao na zarobljenu ženu i jednostavno rekao: "Ženo, oslobođena si svoje bolesti!" (Luka 13,12). Njegova reakcija ukazuje da narav i uzrok bolesti nisu bili njegov glavni fokus. Njegov fokus je bila osoba u ropstvu i njegova želja "proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene" (Luka 4,18). Razgovor koji sam imao s pentekostalcem s pacifičkog otoka ilustrira ovaj biblijski stav. On je prije par godina prošao kroz dramatično iskustvo obraćenja i promjene svjetonazora kada je vidio svoju sestru oslobođenu od, kako je on rekao, godina demonskog ropstva. Ona bi se bacala po podu, nepovezano govorila drugim glasom i pokušavala se ozlijediti.

Iz perspektive obiteljskog svjetonazora, opsjeo ju je zli duh, dok bi netko sa sekularnim svjetonazorom mogao misliti kako ona ima neku vrst napadaja. Ali, za vrijeme jedne od njenih epizoda, došao joj je ujak pentekostalac. Dok se molio za nju, zapovijedio je demonima - ne duhovima umrlih niti fizičkoj mentalnoj bolesti - da ju ostave i više se ne vraćaju. Brat je kazao da je nastupila trenutačna i trajna promjena. Zbog toga, čitava se obitelj obratila Isusu. Brat mi je rekao: "Ja vjerujem u Boga i Evanđelje i to je preokrenulo moj način gledanja. To je promijenilo moj život, i više se ne trebam plašiti duhovnih sila. Vjerujem da one nemaju apsolutno nikakvu vlast ili moć da mi se miješaju u život." U ovom slučaju, i animistički i sekularni svjetonazori su bili irelevantni za očajno stanje ove žene. Ujak koji je posjedovao transformirani svjetonazor, pomoću dara raspoznavanja duhova prepoznao je njezino ropstvo i ona je primila slobodu Kraljevstva.

TRANSFORMIRANJE NAŠEG SVJETONAZORA Nedavno sam bio uključen u istraživanje koje je imalo za cilj utvrditi čimbenike koji u vjernicima dovode do transformacije svjetonazora, posebno na području nevidljivog svijeta. Iz njega je izašlo pet čimbenika od globalnog značaja. (1) Snažna duhovna komponenta koja uključuje obraćenje i krštenje Duhom, zajedno s posvećenim discipliniranim životom; (2) učenje Božje riječi; (3) pobožni mentori koji pomažu poučavanjem, ohrabrivanjem te doličnim ponašanjem i transparentnim življenjem; (4) odnosi su izvor ohrabrenja i jačanja svega naučenog i doživljenog; (5) iskustvo praktične službe usavršava ono što su naučili. Bilo je potpuno jasno da su crkve neophodan dio cjelovitog procesa. Crkve pomažu razvoju biblijski utemeljenih svjetonazora:   • kada su duhovno osjetljive za prisutnost Svetog Duha i prakticiraju karakteristično pentekostalno štovanje koje pogoduje promjenama.   • kada poučavaju biblijsku teologiju o životnim pitanjima, uključujući i teologiju nevidljivog svijeta i Kraljevstva

Proljeće 2015. 33


ZAKLJUČAK Izobličeni svjetonazori podložni su demonskom zavođenju i uzrokuju to da ljudi traže pomoć na krivom izvoru. Ali, dobro oblikovani svjetonazori ukorijenjeni u biblijskoj istini, omogućuju vjerniku da prepozna demonsku aktivnost i primijeti i druge u ropstvu te im donese oslobođenje koje pruža Kraljevstvo. Crkva je od vitalne važnosti za proces zdrave transformacije koji uključuje duhovnu aktivnost, poučavanje, mentorstvo, izgrađivanje odnosa i praktičnu službu. Da smo moj prijatelj i ja, referirajući se na uvodnu priču, promatrali ono što se događa kroz više biblijski fokusirane svjetonazorske leće, on bi shvatio da se ne treba plašiti ničega iz nevidljivog svijeta, te bi zbog svjetonazorske percepcije Kraljevstva Božjeg, bio nepokolebljiv. Ja bih bolje razumio njegovu zarobljenost strahom od nevidljivog svijeta i bio bih proaktivniji u oslobađanju kraljevstva u njegov život. Sve ovo naglašava Pavlov poticaj na transformaciju: "Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno" (Rimljanima 12,2).

34 Duhovno vrelo

BILJEŠKE 1   Paul G. Hiebert i Eloise Hiebert Meneses, Incarnational Ministry: Planting Churches in Band, Tribal, Peasant, and Urban Societies, Baker Academic, Grand Rapids, 1995., str. 41. 1   Paul G. Hiebert, R. Daniel Shaw, Tite Tiénou, "Responding to the Spirit-Level Christianity and Folk Religion" u International Journal of Frontier Missions 16, broj 4, Zima 1999./2000., str. 175. 3   James W. Sire, The Universe Next Door: A Basic Worldview Catalog, InterVarsity Academic Press, Downers Grove, 2009. [1976.], str. 66-31., (Izazov svjetonazora, Stepress, Zagreb, 2002. ) 4   Gary W. Phillips, William E. Brown, John Stonestreet, Making Sense of Your World: A Biblical Worldview, Sheffield Publishing Company, Salem, 2008., str. 24-32. 5   Charles H. Kraft, Worldview for Christian Witness, William Carey Library, Pasadena, 2008., str. 241-42, 481-90. 6   Gailyn Van Rheenen, Communicating Christ in Animistic Context, William Carey Library, Pasadena, 1991., str. 58 i 59. 7   Phillyps i ostali, str. 96-101. 8   Loder, str. 19. 9   David K. Naugle, Worldwiev: The History of a Concept, William B. Eerdmans Publishing Company, Grand Rapids, 2002., str. 283. 10    David Kinnaman, Teens and the Supernatural, The Barna Group, Ventura, 2006., str. 15-27. 11    The Barna Group, "Six Megathemes Emerge from Barna Group Redearch in 2010." 12    The Barna Group, "Barna Examines Trends in 14 Religious Factors Over 20 Years (1991.2011.)." 13    Hiebert, Shaw, Tiénou, str. 174. 14    George Eldon Ladd, The Gospel of the Kingdom: Scriptural Studies in the Kingdom of God, William B. Eerdmans Publishing Company, Grand Rapids, 1959., str. 130. 15    Ned B. Stonehouse, F. F. Bruce, Gordon D. Fee, ur., The Gospel of Luke, The New International Commentary on the New Testament, Joel B. Green, William B. Eerdmans Publishing Company, Grand Rapids, 1997., str. 518-21.

  Terry Hanna, Springfield, Missouri,

surađuje s uredom Asia Pacific Harvest u Azijsko pacifičkoj oblasti.

© 2013. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

Božjeg. To je bila Pavlova uputa Timoteju: "Zapovijedaj to i naučavaj!" (1 Timoteju 4,11), i Titu: "Ti, naprotiv, govori što se priliči zdravu nauku" (Tit 2,1).   • kada su mentori ljudima pobožni i sveti vjernici koji su predani razvoju biblijskog svjetonazora. Priscila i Akvila "uzeše ga [Apolona] k sebi i pomnije mu izložiše Put Božji" (Djela 18,26), pomažući mu u preobrazbi njegovog pogleda na Pentekost.   • kada omogućuju izgradnju odnosa. Odnosi ohrabruju ljude (Hebrejima 10,24-25). Prvi vjernici su - dok su dijelili slavljenje, hranu, molitvu, pa čak i svoja imanja - gradili transformirajuće odnose (Djela 2,42-46; 4,32-37).   • kada stvaraju prigode za praktično služenje koje mijenja ljudske svjetonazore. Isus je u službu uključio Dvanaestoricu (Matej 10,1-16; Marko 6,713; Luka 9,1-9) i Sedamdesetdvojicu (Luka 10,1-10).

"Ja ne želim biti zgodan, snažan, pametan, drag ili popularan. Samo želim biti kao vi pastore."


BOŽJA

bojna

oprema: Razmišljanja na temelju Efežana 6,10-20 GEORGE O. WOOD

Moć u duhovnom ratovanju moramo upotrebljavati uz veliki oprez, sa sigurnošću da ju koristimo na pravi način i protiv pravog neprijatelja. Evo kako. Odrastajući kao dijete misionara u sjeverozapadnoj Kini pored tibetanske granice, naslušao sam se priča o nadnaravnim događajima. Jedna od najupečatljivijih priča uključivala je moju majku, Elizabeth Weidman Wood, njezinu sestru Ruth Weidman Plymire i strašnu noć u kineskom konačištu. Proljeće 2015. 35


Mama i teta Ruth su otišle u Kinu kao neudane misionarke. Po dolasku, upisale su se u školu jezika i odsjele u obližnjem konačištu. U njihovoj se sobi nalazio budistički idol. Te prve noći nisu mogle zaspati. U sobi su osjećale strahovitu prisutnost zla. Njihov je krevet levitirao. Prisutnost zla je bila tolika da su jedva mogle govoriti. Zaista, sve što su mogle izgovoriti je bilo ime Isus, ali to je bilo dovoljno. Zlo je napustilo sobu, a Sveti Duh ih je utješio. Rečeno suvremenim rječnikom, moja mama i teta imale su susret sa silom. Vjerom u Isusa Krista iz sobe su izbacile duha koji ih je tlačio. Službe Isusa (Marko 1,39), dvanaest apostola (Marko 3,14-15; Djela 5,15-16) i apostola Pavla (Djela 16,1618; 19,11-12) su sve uključivale egzorcizam. I egzorcizam do danas ostaje dio duhovnog ratovanja. I dok duhovno ratovanje uključuje susrete sa silom, takvi susreti nemaju uvijek oblik egzorcizma. U Efežanima 6,10-20 apostol Pavao povezuje silu, duhovno ratovanje i razvoj Božjeg oružja i discipline. Konačno...

Efežani 6,10-20 počinje s riječju konačno (u našim najprominentnijim prijevodima stoji 'ubuduće', op. pr.). Ta riječ ukazuje da je ono što slijedi kulminacija Pavlovog dosadašnjeg učenja, a ne samo posljedna tema ove poslanice. Kako bismo razumjeli što on govori o duhovnom ratovanju, moramo imati na umu ono što je rekao u prijašnjim poglavljima svoje poslanice. Prije mnogo godina, Watchman Nee je primijetio da poslanicu Efežanima možemo artikulirati u tri ključne riječi: sjediti, hodati i stajati. Sjediti opisuje "našu poziciju u Kristu": "Te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu" (2,6).Naše sjedenje s Kristom s desne Bogu je Božje djelovanje koje proizlazi iz njegove "ljubavi", "milosrđa", "milosti" i "dobrohotnosti" (2,4;5;7;8). Isto kao kad sjednete na stolicu, na nju prenesete svu svoju težinu, tako i kad nas Bog posjedne s Kristom, svu težinu svog spasenja položite na Božju milost. Hodati opisuje "naš život u svijetu": "Zaklinjem vas ... sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani! (4,1). Kršćani nisu oni koji pasivno sjede pred Božjim prijestoljem. Milost ne potiče pasivnost; ona omogućuje

Duhovno ratovanje je misija koju nam Bog daje u ovom vremenu, misija oslobađanja ljudi iz ruku zavodnika i uništitelja njihovih duša. Mi Božju silu upotrebljavamo za njihovo dobro. Mi se borimo za njih. aktivnu poslušnost Božjoj zapovijedi: "Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo" (2,10). Na koncu, riječ stajati opisuje "naš stav prema neprijatelju": "Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim" (6,11). Kršćanski život nije šetnja parkom. Efežani 6,10-13 vrlo jasno opisuju kršćanski hod kao dugačku, tešku i napornu bitku protiv zla. I u toj borbi, cilj je zadržati teritorij: pasti znači poraz, stajati znači pobjedu. Imajući na umu taj poredak iz poslanice Efežanima, sjediti – hodati – stajati, vidimo da je duhovno ratovanje, daleko od toga da bude neobična aktivnost duhovne elite, uobičajen dio života svakog kršćanina kojega je Bog spasio svojom milošću, posvetio u poslušnosti i poslao objavljivati evanđelje izgubljenom umirućem svijetu. Stoga, biti kršćanin znači biti u ratu.

NJEGOVA SILNA MOĆ 36 Duhovno vrelo

Voditi taj rat – da uopće ne spominjem pobjedu – daleko nadilazi kapacitete ljudskih bića. Pobjedu donosi sila daleko veća od nas. Upravo zato nas Pavao potiče: "Jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj" (6,10). Samo Bog može dobiti taj rat. Pobjeda je njegova, a ako smo u njemu, i naša. Poslanicom Efežanima prevladava jezik božanske moći. Pavao u Efežanima 1,19-20 moli da vjernici mogu iskusiti "koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo." Nadalje kaže: "Ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima." Na tu se silu misli u 2,6 gdje riječi uskrisi i posadi opisuju naše spasenje po milosti. U 6,10 glagol "budite jaki" i fraza "silnoj moći", ponavlja riječi iz 1,19-20. Također, Pavao moli za vjernike da im Bog da "ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim" (3,16-17); i da kao vjernici "mognete shvatiti ... što je dužina i širina i visina i dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve


punine Božje" (3,18-19). Lord Actonova famozna opservacija tvrdi: "Moć kvari, a apsolutna moć kvari apsolutno." No njegovo se zapažanje očito ne odnosi na Boga, koji u sebi posjeduje kombinaciju apsolutne moći i apsolutne dobrote. Ali se ona i te kako odnosi na grešna ljudska bića, čak i na kršćane. Kao grešnici, mi smo skloni zloupotrijebiti moć, čak i kada ju tobože koristimo u Božje ime i za njegove nakane. Upravo zbog toga, poput Pavla, moramo uvijek povezivati korištenje božanske moći s osobom i djelom Isusa Krista. Po svojoj moći Bog je potvrdio život, poruku i otkupljujuću smrt Isusa Krista, uskrisujući ga od mrtvih i postavljajući ga sebi s desne u slavi. I kroz svoju moć, Bog nas je spasio po milosti i pozvao nas na sveti život "do mjere uzrasta punine Kristove" (4,13). Uključiti se u duhovno ratovanje, stoga znači, biti ispunjen silom ljubavi koja je pokretala Kristovu službu. Ako ju nismo zgrabili i ne manifestiramo širinu i duljinu i visinu i dubinu te ljubavi, izgubili smo bitku. Posljedično tome, moć u duhovnom ratovanju moramo koristiti s velikim oprezom, sigurni da ju koristimo na pravi način i protiv pravog neprijatelja.

SILE OVOG MRAČNOG SVIJETA Efežani 6,12 identificiraju neprijatelja u našem duhovnom ratovanju: "Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima." Postoje dva elementa u ovoj identifikaciji: Prvo, naš neprijatelj nije od "krvi i mesa". Drugim riječima, naš neprijatelj nisu ljudi. Nikada ne smijemo demonizirati one koje je Krist došao spasiti (1 Timoteju 1,15; 2,4). Bez obzira koliko su njihova uvjerenja protu-Božja, bez obzira koliko je nemoralno njihovo ponašanje, bez obzira kako nas duboko preziru i revno napadaju, mi se ne borimo protiv ljudi. Mi se borimo za ljude kako bi bili " izbavljeni iz vlasti tame i preneseni u kraljevstvo Sina, ljubavi svoje"(Kološanima 1,13), baš poput nas. Drugo, naši su neprijatelji "vrhovništva", "vlasti", "upravljači" i "zli duhovi". Pavao također govori i o "lukavstvima đavlovim" (6,11), i o "Zlom" (6,16). Mi se borimo protiv demonskog kraljevstva. Demoni imaju izopačene osobnosti. Stvoreni su da služe Boga, a umjesto toga su ga svojevoljno odbacili. U odbacivanju onoga koji je Konačna Stvarnost, izgubili su dodir sa stvarnošću. Njihovi umovi nisu usmjereni istini, njihova djela nisu usmjerena dobroti. Isus uči da je đavao "lažac i otac laži" (Ivan 8,44). Petar piše: "Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre" (1Petrova 5,8). Gdje god je demonska sila prisutna, zavođenje, neposluh i razaranje stvaraju rasulo. Demonsko se manifestira na brojne načine. Na individualnom nivou, manifestira se kao opsjednutost, gdje demonska sila kontrolira ponašanje pojedinca. Sjetite se opsjednutog iz Gerase (Marko 5,1-10). Prije egzorcizma, bio je sam, gol i nije upravljao svojim tijelom. Zvao se prema imenu demona koji su ga opsjeli, "Legija". Nakon egzorcizma, njegovi su ga susjedi vidjeli kako je"sjedio obučen i zdrave pameti." Kršćani ispunjeni Duhom ne mogu biti opsjednuti na takav način.

No, demoni se, u životima vjernika i nevjernika, mogu manifestirati i na druge načine. Kao i Isusa, "đavao može kušati" ljude. (Matej 4,1 i dalje; 6,13; 1 Korinćanima 7,5; 1 Solunjanima 3,5). Kroz nepravedno ponašanje, posebno kroz srdžbu, oni u svom životu mogu "dati mjesta đavlu" (Efežani 4,27). Demonska se sila, Pavlovim riječima, može očitovati kao "trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim" (2 Korinćanima 12,7). Njegova svrha je ta da uzrokuje da osoba, a posebno vjernik, posumnja u dostatnost Božje milosti za njega (12,9). Na društvenom nivou, demonska se sila može manifestirati kroz institucionalni sustav zavođenja, nepodložnosti i destrukcije. Otkrivenje 12 i 13 govori o tri strašna stvorenja: "velikom ognjenom Zmaju" (12,3), "Zvijeri koja izlazi iz mora" (13,1), i "drugoj Zvijeri koja izlazi iz zemlje" (13,11). Ivan Zmaja identificira sa "Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta" (12,9). Đavao prvoj Zvijeri "dade svoju silu i prijestolje i vlast veliku" (13,2). Duga zvijer "prisiljava zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri" (13,12). Mnogi tumači interpretiraju zvijeri kao društvene, političke, odnosno religijske institucije. Bog je stvorio ove društvene institucije u cilju promoviranja ljudskog napretka: "Ta Božji je ona poslužitelj – tebi na dobro" (Rimljanima 13,4). Ali, baš kao što demonske sile unose nered u život pojedinca, tako i demoni donose nered u život društva. Ljudi nisu naši neprijatelji - ni ateisti ili muslimani, niti zagovornici pobačaja ili homoseksualci. Njihova nevjera i nemoral su protiv Boga, ali Bog nikada nije protiv ljudi. I ne trebamo biti niti mi. Duhovno ratovanje je misija koju nam Bog daje u ovom vremenu, misija oslobađanja ljudi iz ruku zavodnika i uništitelja njihovih duša. Mi Božju silu upotrebljavamo za njihovo dobro. Mi se borimo za njih.

KRŠĆANSKA BORBENA OPREMA Kada smo upoznali prirodu svog neprijatelja, vidimo zašto nas Pavao potiče: "Jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj" (6,10). Demonsko kraljevstvo je jače od nas, ali nije jače od Boga. Stoga nas Pavao ohrabruje: "Obucite svu opremu Božju" (6,11-13). Samo tako opremljeni bit ćemo se u stanju "oduprijeti lukavstvima đavlovim" (6,11). Božja oprema opisuje na koji način se trebamo sukobiti s neprijateljem. Stručnjaci često govore da Pavao opisuje Božju opremu inspiriran opremom rimskih vojnika. To može biti vjerojatno, pošto je Pavao pisao poslanicu Efežanima iz zatvora (6,20) i bio je okružen rimskim vojnicima. No, Pavlov opis bojne opreme aludira na odlomak iz proroka Izaije koji opisuje Boga i njegovog Pomazanika obučenog u sličnu opremu. Na primjer, Izaija 11,5 govoreći o Mesiji kaže: "On će pravdom opasati bedra, a vjernošću bokove." Izaija 52,7 govori o tome "kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti." A Izaija 59,17 prikazuje Boga kako je: "Pravednost obukao k’o oklop, stavio na glavu kacigu spasenja." Drugim riječima bojna oprema Božja je prije svega njegova vlastita bojna oprema. Na taj način on sam ulazi u duhovnu bitku. Kao posljedica toga što nam Bog daje svoju bojnu opremu, mi ulazimo u duhovnu borbu baš kao i on. Različiti dijelovi borbene opreme koje Pavao nabraja metaforički opisuju moralne vrline i misijske prakse. Kada, na primjer, čitamo o "pojasu

Proljeće 2015. 37


istine" (6,14), mi bismo se trebali fokusirati na "istinu", a ne na "pojas", koji je samo metafora. Način na koji se borimo s đavlom - način na koji se Bog bori s đavlom - kroz moralne je vrline poput govorenja istine, pravednosti i vjere, te kroz misijsko djelovanje poput spremnosti za širenje evanđelja, fokusa na spasenje i objavljivanja Božje riječi. Drugim riječima, način duhovne borbe jednako ovisi o onome što jesmo (moralne vrline) kao i onome što radimo (misijske prakse). Borba s demonskim silama nije samo egzorcizam. U najboljem slučaju, egzorcizam je inicijalni okršaj u ratu. Zamijenimo metafore i posudimo sliku iz jedne od Isusovih prispodoba (Luka 11,24-26), egzorcizmom izbacujemo đavla iz kuće, ali cilj nije samo imati "pometenu i uređenu" kuću. Prije bi bio pretvoriti kuću u dom u kojem Isus prebiva danju i noću. Cilj duhovnog ratovanja je kristolikost, bit je pobjeda, a to se postiže samo redovitom evangelizacijom i učeništvom. Po mom mišljenju, previše pentekostalaca i karizmatika je usmjereno samo na izganjanje zlih duhova, bilo na "prizemnom nivou" kod opsjednuća pojedinca, bilo na "strateškom nivou" kad su u pitanju "teritorijalni duhovi". Oni nadalje čine još jednu grešku, svode duhovno ratovanje isključivo na egzorcizam, "vezivanje" i "ukoravanje" zlih duhova. Svakako da je egzorcizam komponenta duhovnog ratovanja, ako su ljudi opsjednuti demonima. Ali, jednom kad su oslobođeni, što onda? Tada zapravo počinje dugotrajna i teška duhovna borba. Bez evangelizacije i učeništva, niti jedna osoba ne može narasti do kristolikosti. Ovo je istina ne samo u pasivnom smislu, da mi sami trebamo biti evangelizirani i podučavani. To je također istina i u aktivnom smislu, mi moramo evangelizirati i podučavati druge. Biti obučen u Božju bojnu opremu je imati potpasane "noge spremnošću za evanđelje mira" (6,15). Uzeti u ruke "mač Duha, to jest Riječ Božju" (6,17). Evangelizacija i učeništvo su "oštrica" duhovnog ratovanja. Tko mi jesmo i ono što radimo - moralne vrline i misijsko djelovanje - ovise jedno o drugom i međusobno se osnažuju. Ne možemo nekog drugog evangelizirati radosnom vijesti ako ju prethodno sami nismo iskusili. Ne možemo drugima objavljivati oslobođenje od đavla, ako on kroz nepravednu srdžbu još uvijek ima mjesta u našim vlastitim životima. Isto tako, ne možemo hodati u poslušnosti Božjim zapovijedima ako ignoriramo posljednju Kristovu zapovijed danu svojim sljedbenicima: "Učinite sve narode učenicima mojim" (Matej 28,29). Kako postajemo sve sličniji Kristu, radimo ono što je Krist radio. I dok radimo onako kako je Krist radio, postajemo mu sličniji.

NEUSTRAŠIVO Pavao zaključuje svoju raspravu o duhovnom ratovanju poticajem na zastupničku molitvu: "Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite" (6,18). Traži da se moli "za sav Božji narod" (6,18) kao i "za me" (6,19). Posebno traži od Efežana da mole za njegove evangelizacijske pothvate: "Da mi se otvore usta i dade riječ hrabro obznaniti otajstvo evanđelja" (6,19). Taj poziv na molitvu je iz tri razloga prikladan završetak bilo kojoj diskusiji o duhovnom ratovanju. Prvo, molitva oživljava i implementira duhovno ratovanje. U

38 Duhovno vrelo

© 2013. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

"Pastor nije rekao ništa što bi me uzrujalo. Pitam se što smjera?"

sebi i po sebi mi ne možemo stvoriti moralne vrline niti misijske prakse. One su Božje djelo u nama. Molitva otvara naša srca za Boga kako bi nas on mogao, i posvetiti za sebe, i osnažiti za misiju. Drugo, molitva je poziv Bogu na djelovanje. Naša moć u duhovnom ratovanju dolazi od Boga. Borbena oprema koju nosimo je Božja. Pokušati sukobiti se sa zlim silama bez pozivanja božanske pomoći je ludost. "Jahve je gospodar bitke" (1 Sam 17,47). Ali, treće, njegova borba je naša. Možemo se tako neustrašivo boriti, zato jer nam je dao silu, jer nas je obukao u vlastitu borbenu opremu. U svojoj himni koja ohrabruje dušu, "Moćna utvrda naš je Bog", Martin Luther je odmjerio đavla i napisao: Knez tame surov je, ne drhćemo mi pred njim; Njegov bijes možemo podnijeti, jer spreman je za njega sud, Na jednu će malu riječ pasti." Kao što su moja majka i teta otkrile one davne noći, ta mala riječ je Isus. Krenimo neustrašivo protiv paklenih sila i pokorimo ih u njegovo ime (Rimljanima 8,37).

  George O. Wood, D. Th.P., je generalni superintendant Glavnog vijeća Assemblies of God, Springfield, Missouri.


Čuvajte se

Sotoninih

trnova: Sedam načina kako neprijatelj oslabljuje pastore

STEPHEN LIM

Ovako možete izbjeći Sotonine strategije pomoću kojih odvraća pažnju, maltretira, slabi i uništava pastore. ašto se neki članovi moje crkve ne slažu sa mnom o tom pitanju? Na kraju krajeva, ja sam duhovno napredniji, pomislio sam u svoju obranu. To je dovelo do iscrpljujućeg sukoba u crkvi. Gledajući unatrag, sad shvaćam da sam dopustio da me ubode jedan od Sotoninih trnova. Kao što se Sotona suprotstavljao Isusovom djelu na zemlji, on i "duhovne sile zla" se suprotstavljaju našem radu za Boga (Efežanima 6,12). A pastori su mu omiljena meta. Jer, slabeći njih, on slabi crkvu. Proljeće 2015. 39


Još neke od neprijateljskih strategija usmjerenih protiv pastora Pored duhovnih "trnova", koje Sotona može upotrijebiti protiv pastora, također koristi druge tri strategije protiv vjernika.

NAPAD I UNIŠTENJE Prvo, neprijatelj želi napasti i uništiti. Petar nas upozorava da on "kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre" (1 Petrova 5,8). Isus je rekao da on "dolazi samo da ukrade, zakolje i pogubi" (Ivan 10,10). Pavao te napade opisuje kao "goruće strijele" (Efežanima 6,16). Kao poslužitelj evanđelja, Pavao je pretrpio mnoga utamničenja, batinanja i bičevanja, pa je preživio čak i kamenovanje. Napadi također mogu sadržavati diskriminaciju, zlostavljanje, otimanje vlasništva i smrt. Svi su apostoli izuzev Ivana umrli mučeničkom smrću zbog svoje vjere. Pastori i vjernici u mnogim zemljama danas svakodnevno trpe progonstva i napade. Samo Božja snaga kroz molitvu daje im snagu da izdrže.

BUDITE SVJESNI NEPRIJATELJSKIH STRATEGIJA Pavao nas kao duhovne ratnike potiče da se suprotstavimo "đavolskim nakanama" ili strategijama (Efežanima 6,11). Kako bismo to uspjeli, prvo ih moramo biti svjesni (2 Korinćanima 2,11). U Bibliji nalazimo četiri glavne taktike kojima se neprijatelj služi protiv Božjeg naroda: napad, demonski utjecaj, zavođenje i trnovi (2 Korinćanima 12,7). Pomoću njih, on želi odvratiti pažnju, maltretirati, oslabiti

40 Duhovno vrelo

DEMONSKI UTJECAJ Drugo, neprijatelj utječe na kršćane do onog stupnja koji mu oni svojom neposlušnošću i duhovnom nebrigom dopuštaju. Kao na duhovna bića, na nas utječu ili Božji Duh ili neprijateljski duhovi. Kad u svom životu ograničimo vodstvo Svetog Duha, zli duhovi dobivaju veći utjecaj. Možemo vidjeti dva upečatljiva primjera vođa koji su podlegli, Kralja Šaula (1 Samuelova 16,14; 18,10; 19,9) i Jude kojem je "đavao već bio ubacio u srce...da izda Isusa" (Ivan 13,2). Budimo puni Božjeg Duha (Efežanima 5,18) i umanjimo utjecaj drugih duhova.

ZAVOĐENJE Treće, Pavao nas upozorava: "Ta sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla" (2 Korinćanima 11,14). One koje ne može napastovati na grijeh ili napasti, kuša ih tako da poduzmu akcije koje naoko izgledaju bezopasne, dobre, čak i plemenite, ali su protivne Božjoj volji i svrsi. Na primjer, Isusova prva dva iskušenja u

ili uništiti vjernike. Ovaj članak je fokusiran na sedam trnova kojima se Sotona služi protiv pastora. Pod naslovom "Još neprijateljskih strategija usmjerenih protiv pastora" sažete su još tri strategije.

TRNJE ODVLAČI PAŽNJU I OSLABLJUJE Biblijski stručnjaci nude širok spektar interpretacija što je zapravo bio Pavlov: "trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara" (2 Korinćanima 12,7). One uključuju:

pustinji su izgledala razumno pa čak i biblijski, ali su bila protivna Božjoj volji (Matej 4,1-7). Da izbjegnemo takva iskušenja trebamo uroniti u Božju Riječ, hodati uz njega, tražiti dar razlikovanja duhova i biti odgovorni manjoj grupi vjernika koji nas dobro poznaju.

POBJEDA Svjesni neprijateljskih strategija, pastori mogu nadvladati stavljajući na sebe "bojnu opremu Božju", uzimajući "mač Duha, koji je Riječ Božja" i moleći "u Duhu u svakoj prigodi" (Efežanima 6,11; 17-18).

  Stephen D. Lim, D.Min, Springfield, Missouri.

depresiju, religioznu opoziciju, opasnosti službe ili zdravstveni problem poput problema s vidom ili epilepsije. Jedan je stručnjak iznio prijedlog da Biblija namjerno izostavlja jasnu definiciju, kako bi kršćani ovaj koncept mogli primijeniti u svojim okolnostima umjesto da ga ograniče na Pavlov konkretan problem. Stari zavjet navodi da je "trnje u bokovima" prouzročilo "nevolju" Izraelcima (Brojevi 33,55) i opisuje trnove kao "bolne" (Ezekiel 28,24). Iz vlastitog iskustva znamo da kad nas trn ubode u meso,


odvraća našu pažnju od onoga što smo radili. Uzrokuje bol i može oslabiti našu djelotvornost. U skladu s tim, vidimo da je trn u pastorovom mesu nešto čime Sotona postiže sljedeće stvari: odvlači pastora od Božjeg poziva, uzrokuje bol u njegovom ili njezinom tijelu ili oslabljuje njegovu ili njezinu službu. Navest ću sedam trnova i načine kako ih izbjeći.

DUHOVNA SUPERIORNOST U 2 Korinćanima 10-12 apostol Pavao govori o opasnosti duhovnog ponosa koji može izrasti iz duhovnog pedigrea, količine trpljenja za Krista i otkrivenja koja primamo od Boga. Ostali izvori ponosa uključuju: naše duhovne darove, naš status u službi, uspjeh koji nam Bog daje, pa čak i naš karakter. Pastor Assemblies of God, Richard Dortch priznaje da je bio ponosan zbog svog superiornog integriteta.1 Ovi simptomi nas upozoravaju na prisutnost trnova duhovne superiornosti: • Gledanje svisoka na one koje smatramo manje duhovnima, uspješnima ili kompetentnima. • Nedostatak vremena za "male ljude" i preferiranje društva "važnih ljudi". Na kraju krajeva, mi smo jedni od njih. Suprotno tome, Isus je imao vremena za djecu, one koji su se na kulturološkoj ljestvici prvog stoljeća nalazili na dnu. • Korištenje svoje pozicije za iskorištavanje ljudi kako bismo ostvarili svoje ambicije - koje, naravno, bivaju posvećene ako ih prozovemo Božjom voljom. • Odbijanje toleriranja zdravog nesla-

ganja ili zajedničkog traženja Božje volje. "Pošto sam ja duhovno superioran, moja vizija je ona prava. Kraj diskusije. Uostalom, tko su ti koji se suprotstavljaju Božjem pomazaniku?" Duhovni ponos rezultira stvaranjem frakcija i sukoba kada se drugi suprotstave našoj navodno superiornijoj mudrosti. Također može doći do pada morala i predanosti, pošto ljudi gube osjećaj da je vođi stalo do njih. Niti se više ne osjećaju kao vlasnici vizije koja je umjesto "našeg Bogom danog sna" postala "pastorov cilj". Osjećaj superiornosti nas zasljepljuje za vlastite slabosti. Svi poznajemo pastore koji su pali kao rezultat toga. Izbjegavanje trna duhovne superiornosti zahtijeva duhovnu poniznost. Prvo, mi nemamo ništa osim onog što nam je Bog dao, bile to sposobnosti, duhovni darovi, prigode ili duhovna žetva (1 Korinćanima 4,7). Drugo, moramo shvatiti da ne možemo funkcionirati bez drugih (1 Korinćanima 12). Treće, Pavao nas poučava: "U poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe" (Filipljanima 2,3). I konačno, Sin Božji je postavio standard poniznosti prema svom utjelovljenju, trpljenju i smrti (redci 6-11). Ubrzo nakon što sam postao akademski dekan na Assemblies of God Theological Seminary, predsjedao sam godišnjem okupljanju za članove fakulteta prije početka školske godine. Tamo sam, na svom prvom obraćanju profesorima rekao: "Već sam šest dana vaš dekan. Jesam li za to vrijeme postao pametniji od vas?" Želio sam im dati do znanja da ne planiram djelovati s pozicije nadmoći, već kao vođa koji služi.

SAMODOSTATNOST U našoj kulturi, pastorima su na raspolaganju brojni resursi. Umjesto oslanjanja na Boga koji proviđa, lakše nam je da se oslanjamo na vlastite resurse. Možemo se pouzdati u vlastite prednosti, obrazovanje, osobnost, iskustvo, inteligenciju, komunikacijske vještine, sposobnost ostvarivanja odnosa i vodstvo. Nadalje, na raspolaganju nam može biti predano članstvo, sposobni suradnici i snažna organizacija, financije te suvremena sofisticirana tehnologija i drugi resursi na koje se možemo osloniti. To nam može dati privid uspjeha, ali stvara jako malo vječnih duhovnih vrijednosti. Samo kad uistinu prebivamo u Isusu, potpuno ovisni o njemu, možemo "roditi puno roda" (Ivan 15,4-5). Ako posjedujemo malo resursa moramo se oslanjati na Boga. Vidimo eksplozivan rast crkava u mnogim dijelovima slabo razvijenog svijeta. Tamo crkve imaju minimalna sredstva, ali posjeduju veliku vjeru i ovisne su o Bogu. One nas uče zbog čega moramo izbjegavati trnje samodostatnosti. Pavao je tri puta molio Boga da ukloni njegov trn. Ali Bog je ipak dozvolio da njegov sluga nastavi patiti zbog Sotoninog trna. Zašto? Zato da bi se Pavao nastavio oslanjati na Boga. Rekao mu je: "Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje" (2 Korinćanima 12,8-9). Samodostatnost tako snažno ograničava Božje djelo u našim životima da Krist može dopustiti da iskusimo trn kako bismo zbjegli nešto još pogubnije. Pogledajmo ukratko ostale trnove

Samodostatnost tako snažno ograničava Božje djelo u našim životima da Krist može dopustiti da iskusimo trn kako bismo izbjegli nešto još pogubnije. Proljeće 2015. 41


bao učiniti je pokloniti mu se i štovati ga (Matej 4,8-10). Svijet nas također želi zavesti svojim vrijednostima i bogatstvima. Neprijatelj nas kuša na kompromis. Ponekad čak imamo i dobre motive. Na koncu, mislimo da, ako imamo što veću poziciju ili reputaciju ili zgradu, to samo može pomoći Božjem djelu. To u nekim slučajevima može biti Božja volja. No, ne dopuštamo li možda da nas vrijednosti društva o višem, većem i brojnijem, skreću od Božje volje za našu službu?

SUPERMANOV SINDROM2 "Kao pastoru, na meni je da zadovoljim sve potrebe svoje crkve. Nadalje, moram učiniti sve što mogu kako bih spasio što više ljudi moguće. Dakle, moram raditi što više mogu". S takvim sam stavovima ustajao u 4:50, svakog jutra, s nedovoljno sna, u više od deset godina, kako bih mogao započeti pobožnost u 5 sati i odraditi nekoliko sati posla prije doručka. No, često bih imao neproduktivan dan zbog pospanosti. I dok radi nekih hitnih slučajeva moramo naporno raditi, mi djelotvornije i kreativnije funkcioniramo ako smo se adekvatno odmorili. Koji je bio moj problem? Zbog duhovno nezdravih razloga, ja sam na sebe preuzeo odgovornost Božje službe. On nas je pozvao da surađujemo s njegovom misijom, a ne da ju preuzmemo zajedno s njenim teretom. Konačno sam čuo njegov glas: "Razvedri se. Ne moraš ti spasiti svijet. Samo moj Sin to može učiniti. Ti nisi Spasitelj; ti čak nisi ni Superman. Zato slobodno skini svoj plašt." Patio sam od trna koji sad nazivam Supermanovim sindromom. Simptomi uključuju malaksalost i razdražljivost koji rastu do ozlojeđenosti te u konačnici do sagorijevanja. To rezultira obavljanjem službe na mahove ili potpunim odustajanjem. U međuvremenu se otuđujemo od obitelji tako što zanemarujemo njihove, a i vlastite potrebe. Čini se kako Isus, za vrijeme svoje službe, nikada nije bio pod stresom ili tjeskoban. On je prihvatio ograničenja ljudskog dijela svoje prirode i cijenio je potrebu za odmorom i okrepom. Spavao je u čamcu za vrijeme strašne oluje. Često se osamljivao na dulje periode molitve. Također je provodio vrijeme sa svojim prijateljima: Lazarom, Martom i Marijom. Ako je Isus shvaćao svoja ljudska ograničenja, koliko više mi moramo razumijevati svoja? Kako bi izbjegli sindrom Supermana, moramo se podsjećati na svoju ljudskost. Također ne smijemo zaboraviti da nas je Bog pozvao da s njim surađujemo u misiji, ne da ju preuzmemo.

ZAVEDENOST DRUŠTVOM U svom trećem pokušaju da iskuša Isusa, Sotona mu je ponudio svu moć, bogatstvo i slavu svijeta. Sve što je Isus tre-

42 Duhovno vrelo

PROKLETSTVO USPOREĐIVANJA

Moramo odbaciti prokletstvo uspoređivanja. Taj trn nas obeshrabruje i oslabljuje. Vjerno slijedimo Božji poziv i njemu prepustimo rezultate.

Trn uspoređivanja je suprotan duhovnoj superiornosti i još učestaliji među pastorima. Često vodi do obeshrabrenosti i gubitka entuzijazma i energije za službu. Mi izlijevamo svoja srca i trud u misiju za koju nas je Bog pozvao. Neizbježno zapažamo druge koji su postigli mnogo više. "Njegova zajednica ima tisuće ljudi. Moja samo 200 članova. Njezina zgrada ima 10 000 kvadrata, deset puta više od moje." Uspoređivanje stvara ili pojačava osjećaj inferiornosti i dovodi do obeshrabrenja. Bog je rekao Filipu evangelizatoru da putuje danima po pustinjskom putu koji vodi u Gazu. Ako se stavimo u njegove sandale, zamislite što bi mi po dolasku mogli reći: "Hm, ne vidim nikakav stadion na kome bih mogao održati evangelizaciju. Gdje su ljudi? Ovdje nema ništa osim divljine. I ja sam ostavio uspješnu žetvu u Samariji da dođem ovdje? Koje gubljenje vremena!" Konačno, Filip je nabasao na Etiopljanina koji je tu prolazio te ga priveo Kristu. Možda se pitao zašto je zamijenio stotine obraćenja za samo jednu osobu. Etiopljanin se vratio u svoju zemlju. Podijelio je evanđelje sa svojom obitelji i prijateljima. Postupno su i oni došli k vjeri. Zauzvrat su podijelili evanđelje s drugima. To se događalo mjesecima i godinama, zatim i generacijama i stoljećima. Kao rezultat, milijuni Etiopljana sada slijede Krista. Filip nije imao pristup internetu, televiziji ili dnevnim novinama. Vjerojatno nikad nije pojmio rezultate svoje poslušnosti. Filipova priča nam govori da nas je Bog pozvao na vjernost, ne da se uspoređujemo jedni s drugima. Neke poziva na mjesta na kojem se opiru evanđelju na godine teškog oranja i ograničenih plo-


dova. Neke poziva na polja zrela za žetvu gdje je s njihove strane potrebno vrlo malo truda. Tko će na Sudnji dan primiti veću pohvalu? U Isusovoj usporedbi o talentima (Matej 25,14-30), sluga koji je investirao dva talenta koje mu je gospodar povjerio, zaradio je još dva te je primio pohvalu: "Valjaš, slugo dobri i vjerni!" (red 23). Zamijetite da je sluga koji je primio pet i zaradio drugih pet dobio jednaku pohvalu (red 21). Nema nikakve sumnje, da je onaj koji je primio jedan talenat, taj talenat uložio kako bi zaradio drugi talenat, primio bi jednaku pohvalu i nagradu kao i ostali. Moramo odbaciti prokletstvo uspoređivanja. Taj trn nas obeshrabruje i oslabljuje. Vjerno slijedimo Božji poziv i njemu prepustimo rezultate.

LAŽNI PLODOVI Na mom kuhinjskom stolu kao dekoracija stoji košara plastičnog voća. Izgleda kao prava, ali vas molim da ga ne pokušavate kušati. Pastori se često zadovoljavaju onim što izgleda kao pravi duhovni plod, ali to nije. Crkva u Sardu je imala "reputaciju da je živa", ali je bila duhovno mrtva (Otkrivenje 3,1). Trajni obraćenici i vjernici koji izrastaju u zrele učenike važan su plod službe (Matej 28,19). U njihovom nedostatku, vođe ih često nadomještaju lakšim ciljevima, poput porasta posjećenosti, programima, zgradama i povećanju prihoda. To nam daje reputaciju plodonosnosti, ali je moguće da ne stvara vječne plodove kakve Bog želi. Pastor Walt Kallestad je vodio crkvu na čijim je nedjeljnim sastancima bilo više od 12 000 nazočnih. Na kraju je priznao da su bili uspješni u "natjecanju u tržišnom udjelu", ali su potpuno podbacili u svojoj misiji jer "nisu stvarali osnažene učenike."3 Odlučio je prebaciti fokus prema Božjem misijskom pozivu. Prihvaćanje lažnih plodova može izgraditi našu reputaciju, ali nas ostavlja praznih ruku na Sudnji dan. Da bismo izbjegli ovaj trn, moramo se fokusirati na ispunjenje velikog poslanja i najveće zapovijedi.

IZUZEĆE ZA POVLAŠTENE

uživaju - što im je veća crkva i glasniji pljesak - sve više počinju razmišljati kako se pravila ne odnose na njih. Kralj David je s Bat Šebom počinio preljub i pokušao to prikriti umorstvom njezinog muža. Tri od posljednjih devet predsjednika Sjedinjenih Država su doživjeli ozbiljne moralne padove. Svakih nekoliko mjeseci mediji objave moralni skandal poznatog pastora. Čini se kako si je svaki od tih pojedinaca dodijelio povlašteno izuzeće od Božjeg zakona. Da bi izbjegli trn izuzeća za povlaštene, pastori se prvo moraju posvetiti poštivanju Božjih zakona i u svakom području svog života djelovati s integritetom. Kako bi otkrili iskušenja na koja su najranjiviji, trebat će im pomoć pouzdanih ljudi. Tim

će ljudima također morati otvoriti svoje živote i postati im odgovorni.

ČUVAJTE SE SOTONINIH TRNOVA S ovim trnovima koje smo razmatrali nikako nismo iscrpili sve mogućnosti. Ja sam otkrio samo one najuobičajenije, koji mogu odvratiti pastore od njihovog Bogom danog poziva te raniti njihove službe. Priznajem da sam dopustio da svaki pojedini od njih oslabi i moju pastorsku službu. Hvala Bogu, pomoću njegovog Duha sam s godinama sazrio i naučio se čuvati Sotoninih trnova. S Božjom snagom, mi se možemo oduprijeti svakom neprijateljskom trnu.

  Stephen Lim, D. Min, je akademski dekan na Assemblies of God Theological Seminary, Springfield, Missouri.

BILJEŠKE 1   Richard Dortch, Integrity: How I Lost It, My Journy Back, New Leaf Press, Green Forest, 1992., str. 312. 1   Preuzeto i prilagođeno od Stephen Lim, "Overcoming the Superman Syndrome", Ministry International Journal for Pastors, Svibanj 2002. 3   Walter Kallestad, "Redefining Success", Fuller Theology, News, & Notes, Jesen 2006., 6., izvorno objavljeno u Leadership Journal. © 2010 Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

"Bože blagoslovi one koji su dali i one koji ne mogu dati – a sa škrticama napravi ono što misliš da je najbolje!"

Ako pastori nisu pažljivi, što veći uspjeh

Proljeće 2015. 43


Recenzija

SMITH WIGGLESWORTH,

Vjera koja raste, Figulus d.o.o, Koprivnica, 2014., 224 str. Saznavši da je objavljena knjiga Smitha Wiggleswortha, Vjera koja raste, istovremeno su me obuzela dva osjećaja. Silna radost, jer se Wigglesworth konačno pojavio na hrvatskom jeziku, i velika tuga jer izdavač koji je iskazao interes za njega, u teološko/svjetonazorsko/eklezijalnom smislu, za razliku od Wigglesworthovog prirodnog pentekostalnog miljea, nema ama baš nikakve veze. Moju žalost je uvećala riječ glavnog urednika otisnuta na stražnjoj strani korica. Vjerujem da je njegova intencija bila dobronamjerna i namijenjena ciljanoj publici, ali zbog toga ona nije ništa manje arogantna i promašena. No, te nam stvari ionako nisu nepoznate ili neočekivane, pošto takav diskurs nije neuobičajen za tu pozadinu i taj mentalitet. Bez obzira na to, zahvalan sam na trudu izdavača, prepoznavanju kvalitete i dobrom prijevodu koji je više-manje vjerno prenio Wigglesworthov duh. Na koncu, svi pentekostalci bi trebali biti zahvalni, upravo zbog činjenice da Smitha Wiggleswortha sad mogu čitati i oni koji ne govore engleski jezik. Publikacija o Smithu Wigglesworthu (1859.1947.), jorkširskom vodoinstalateru koji je postao svjetski poznat evangelizator i kršćanski vođa, u neku ruku "poster boy" ranog pentekostalnog pokreta, osim sporadičnih citata o njegovim čudima ili glasovitim izrekama (npr. "Mene ne pokreće ono što vidim. Mene pokreće ono što vjerujem", str. 33.) u prijevodima kršćanskih knjiga engleskih i američkih autora (npr. U Haginovoj knjizi Ime Isus), do sad na našem jeziku nismo nikada imali. Zapravo, svojevremeno je u Izvorima, u nastavcima objavljena knjiga Alberta Hibberta, Smith Wigglesworth – The Secret of His Power, pod nazivom Smith Wigglesworth - Apostol vjere, i koliko je meni poznato, to bi bilo sve. To čudi, iz razloga što je Wigglesworth odlično prihvaćen, te rado čitan i citiran u pentekostalnim i karizmatskim krugovima svih denominacija, od tradicionalnih pentekostalnih crkava do crkava pokreta vjere, pa je među njima postao istinska institucija i stvarna ikona. Zato mi je neshvatljivo, da uz tolika objavljena, i za pentekostnu duhovnost nerelevantna izdanja, nije iskazan veći interes za njega, pa nam prijevod dolazi s potpuno neočekivane strane. Stoga je razumljiva moja reakcija zbog ovog hrvatskog publiciranja njegove prve knjige, Ever Increasing Faith, objavljene uz autorovo dopuštenje, 1924. godine, od strane Gospel Publishing House, službene izdavačke kuće Assemblies of God. Naime, Wigglesworth koji se čitav život ponosio činjenicom da nikada nije čitao niti jednu drugu knjigu osim Biblije, zapravo niti nije napisao knjigu u doslovnom smislu, već je samo dopustio da se objave sređeni transkripti njegovih propovijedi. Sve prihode od prodaje je preusmjerio za pomaganje kršćanskim misionarima i misijama širom svijeta, napose u Africi gdje je, zajedno sa svojim suprugom Jamesom Salterom, služila njegova kćer Alice. Knjiga sadrži osamnaest poglavlja (propovijedi/učenja), od kojih posljednjih pet na temu darova Svetog Duha. Gotovo svako poglavlje započinje biblijskim navodom, iza koje slijedi propovijed, izražena, za njega karakterističnim, kratkim rečenicama, koja je uz tumačenje biblijskog teksta, prošarana bezbrojnim autobiografskim elementima, izvještajima o iscjeljenjima, izgonu demona, oživljavanju mrtvih, spasenju duša, prepričanim iz vlastite službe i života, a koji služe kao potkrepa autentičnosti svetopisamskog teksta. Uostalom, oni dokazuju da je Wigglesworthov moto: "Samo vjeruj, samo vjeruj. Sve ti je moguće, samo vjeruj", i te kako istinit, aktualan i primjenjiv. To je u današnjoj evanđeoskoj kulturi koja, koliko zamjećujem, teži antikarizmatskom i akademsko-teoretskom (negdje pak antiintelektualnom, i neracionalnom) pri-

stupu Svetom pismu i prakticiranju vjere, barem u ovakvom opsegu, svakako kuriozitet i vrlo dobrodošla novina. Uz to u knjizi možemo pročitati njegova tumačenja poruka u jezicima koju bi ponekad dao tijekom propovijedi. Stoga čitajući Wiggleswortha imate dojam čitanja suvremenih Djela apostolskih, pa i ne čudi da je zbog svoje reputacije čudotvorca i naglašavanja beskompromisne i nekontaminirane vjere u Boga i Božju Riječ koja je očito kod njega donosila spektakularne rezultate, prozvan "Apostolom vjere". Rijetko je koja knjiga tako poticajna, optimistična, pomazana, izgrađujuća i biblijska u doktrini i praksi. Ako se itko približio modelu kristolikog apostolskog kršćana u misli, riječi, djelu, integritetu i čistoći vjere, onda je to Smith Wigglesworth. Ako ikoga možemo nazvati nasljednikom apostola i evanđelista iz perioda rane crkve, onda bez ikakvog krzmanja i sumnje možemo nazvati Wiggleswortha. Ako se od ikoga možemo učiti kako živjeti autentično kršćanstvo Kraljevstva, kako biti istinski svjedok Kristovog uskrsnuća i sile Svetoga Duha, kako ljubiti Boga i bližnjeg, kako utjeloviti sve kršćanske ideale i kako prakticirati duhovne darove, onda nema boljeg od tog jednostavnog, dubokog, poštenog, jedinstvenog, propovjednika, evangelizatora, pastora i proroka iz Bradforda. Za pentekostalce koji u nas gube ili su već u cijelosti izgubili svoj identitet, ova knjiga može biti putokaz prema Očevoj kući u zajedništvo sa Duhom Svetim i njegovim darovima po Imenu Božjeg Sina Isusa Krista. Oni koji će se, ne bez rezerve (imao je stav da liječnici nisu potrebni nego isključivo molitva) prepustiti Wigglesworthovim propovijedima, ovim će djelom zacijelo nemjerljivo profitirati, iz njega crpsti nadahnuće, narasti u svom kršćanstvu, te osnažiti i aktivirati svoju vjeru. A teolozi, kršćanski stručnjaci i komentatori, ako ih ovakva literatura uopće privuče, bi u susretu s čistom silom, doslovnom egzegezom, praksom, ponekom neobičnom wiggleswortovskom teološkom formulacijom (sve su bolesti od đavla) i njegovom nerafiniranošću, mogli početi čupati svoju kosu. Wigglesworth bi im mogao dati jako puno za misliti.

  Goran Punda

Profile for Andreja Mil

Duhovno vrelo br 31  

Magazine for pentecostal pastors

Duhovno vrelo br 31  

Magazine for pentecostal pastors

Advertisement